Izjave nekih od putnika s napadnutih brodova, iz Guardianovog članka: Gaza flotilla raid: 'We heard gunfire – then our ship turned into lake of blood' koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Neki su napravili živi zid, neki su brod branili od izraelskog napada svime što im se našlo pri ruci, drugi su se sakrili u unutrašnjosti broda i molili da nasilje i ubijanje prestane. No svi su aktivisti i putnici s brodova duboko šokirani brzinom i brutalnošću kojom su izraelske snage u svom odgovoru na pokušaj prevoženja humanitarne pomoći u Pojas Gaze protiv nenaoružanih civila upotrijebile smrtonosnu silu.
Norman Peach (72), njemački pro-palestinski aktivist, opisao je kako se probudio uz „zvuk eksplozija“ kad je napad na Mavi Marmaru započeo: „Brzo sam se obukao i suputnici su me obavijestili da smo napadnuti i da su Izraelci na brodu. Agresiju su izveli s neba, iz helikoptera s kojih su se vojnici na brod spuštali po užadi. Vidjeli smo kako nose jednog izraelskog vojnika koji je izgledao kao da je doživio živčani slom. Zatim je stigao drugi i treći, a zatim sam vidio mnogo – možda 10-tak – putnika koji su bili teško ozlijeđeni, ranjeni, prekriveni krvlju. Pružali su im pomoć u salonu pored mene. Jedan je bio tako teško ranjen da sam siguran da je ubrzo zatim umro. Nisam ni pomišljao da odem gore. Bilo je previše opasno.“
Henning Mankell, švedski romanopisac, bio je na švedskom brodu Sofia. Mankell je pozvao na uvođenje međunarodnih sankcija Izraelu kako bi međunarodna zajednica tu zemlju prisilila da ukine blokadu Gaze. „Mislim da se trebamo poslužiti iskustvom Južne Afrike, gdje znamo da su takve sankcije odigrale veliku ulogu. Trebalo je vremena, no sankcije su polučile rezultate.“ Mankell je porekao navode izraelskih vlasti da je na humanitarnim brodovima bilo oružja. „Jamčim Vam da na brodovima nije bilo nikakvog oružja“, rekao je novinaru s kojim se zajedno vraćao u Švedsku nakon što ga je Izrael deportirao.
Nilufer Cetin, turska aktivistica, na brodu je bila sa svojim sinčićem. Kad su iznad njih počele padati šok granate, bojevo streljivo i suzavac, sa svojim se djetetom sakrila u kupaonicu. Rekla je da se „brod pretvorio u jezero krvi“. „Ostali smo u svojoj kabini i igrali se za vrijeme dok je oko nas odjekivala pucnjava. Odnijela sam sina u kupaonicu i stavila mu plinsku masku i prsluk za spašavanje. Upotrijebili su suzavac. Počeli su se spuštati na brod s helikoptera. Sukob je bio grozan i krajnje brutalan.“
Iara Lee, brazilska snimateljica, također se nalazila na brodu Mavi Marmara. Tvrdi da su izraelske snage brod napale nakon što su presjekle sve komunikacijske kanale i „počele pucati na ljude“. Nakon otmice smjestili su je u zatvor, kao i ostalih oko 600 stranih aktivista, uključujući oko 40 Britanaca. „[Napad] nas je iznenadio. Dogodio se usred noći, u mraku, u međunarodnim vodama. Znali smo da će doći do sukobljavanja, ali nismo mislili da će to biti u međunarodnim vodama. Najprije su nam odsjekli sve satelitske veze, a zatim su nas napali. Ja sam na svoje oči vidjela samo pucnjavu. Došli su na brod i počeli pucati u ljude.“ „Govorili su nam da smo teroristi – bilo je apsurdno. Došli su na dio broda gdje su se nalazile žene, bilo ih ja vrlo mnogo, bili su obučeni u crno i imali divovsko oružje, kao da su u ratu. Zaplijenili su nam telefone i svu prtljagu. Sve su izvadili iz torbi i posložili po podu.“ „Očekivali smo da će ljudima pucati u noge, da će pucati u zrak, kako bi zastrašili ljude, no oni su pucali izravno u ljude.“ „Neki su pucali putnicima u glavu. Mnogo je ljudi ubijeno – bilo je nezamislivo.“
Annette Groth, njemačka političarka, izjavila je da je iz svoje kabine vidjela izraelske vojnike nakon što su napali brod. „Pucali su bez upozorenja. Bilo je kao u ratu... Imali su puške, suzavac, drugo oružje, u usporedbi s 2 i pol drvena štapa na našoj strani. Smiješno je da govore o samoobrani.“
Snimke koje je objavila izraelska vojska navodno prikazuju kako putnici nekoliko vojnika tuku palicama. Međutim Peach tvrdi da po onome što je on vidio aktivisti nisu upotrijebili nikakvo oružje. „Samo su dvojica muškaraca imala kratke štapove, ali nije bilo noževa, željeznih šipki, pištolja, niti bilo kakvog pravog oružja. Tijekom planiranja misije rekli smo: „nema oružja, nema eksploziva“, dogovorili smo da ćemo se opirati samo politički, koristeći normalna sredstva.“
Hanin Zoabi, arapska zastupnica u Knessetu, tvrdi da „niti jedan putnik... nije podigao palicu“: „Poslana nam je jasna poruka, kako bismo znali da su nam životi u opasnosti. Nismo se željeli sukobljavati. Vidjeli smo 5 tijela. To su bila tijela civila, nije bilo nikakvog oružja... Izrael govori o provokaciji, ali nije bilo nikakve provokacije.“
Glasnogovornica izraelske vojske Avital Leibovich izjavila je da su aktivisti vojnike na brodu Mavi Marmara linčevali: „Oko 10 aktivista napalo je specijalce. Uzeli su im pištolje.“
Mihalis Grigoropoulos, član posade na jednom drugom brodu, izjavio je da su se Izraelci na taj brod spustili iz helikoptera i popeli se iz čamaca, te da su odmah po dolasku na brod upotrijebili suzavac i bojevo streljivo: „Uopće se nismo opirali, nismo ni mogli, čak i da smo htjeli. Što bismo mi mogli učiniti protiv komandosa koji su se popeli na naš brod? Jedino što smo napravili bilo je da su ih neki pokušali zaustaviti napravivši živi zid. Vojnici su protiv njih upotrijebili plastične metke i omamili ih električnim napravama.“
Dimitris Gielalis, grčki aktivist na trećem brodu: „Odjednom su se sa svih strana pojavili gumeni čamci i za nekoliko sekundi komandosi u punoj spremi su se popeli na brod. Napali su nas plastičnim metcima, elektro šokovima, tukli nas, upotrijebili su što god možete zamisliti.“
Grubo postupanje nije prestalo nakon što su izraelske snage zarobile aktiviste.
Aris Papadokostopoulos: „Tijekom ispitivanja mnoge su teško pretukli pred našim očima.“ Grigoropoulos je dodao da su aktivisti i „nakon uhićenja bilo izloženi zlostavljanju".
