Neke informacije o izraelskom 22-dnevnom napadu na Gazu izvađene iz izvještaja UN-ovog Posebnog izvjestitelja o položaju ljudskih prava na palestinskom području okupiranom od 1967. Richarda Falka od 17. ožujka 2009. koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku. (alternativni link na cijeli izvještaj na engleskom, ako prvi ne radi)
...
PROTUZAKONITOST SAMIH NAPADA
Posebni izvjestitelj smatra da se najvažnije pravno pitanje koje postavlja istraga nedavnih vojnih operacija [izraelska operacija „Lijevano olovo“] tiče osnovne izraelske tvrdnje da je protiv okupiranog stanovništva koje živi zatvoreno u Gazi upotrijebljeno moderno naoružanje. Potrebno je utvrditi da li je, u uvjetima koji su postojali tada u Gazi, moguće razlikovati između vojnih ciljeva i okolnog civilnog stanovništva. Ukoliko to nije moguće, tada je pokretanje napada samo po sebi bilo protuzakonito, i predstavlja ratni zločin najvećih razmjera prema međunarodnom pravu. Na temelju preliminarnih dokaza, postoje razlozi da se donese takav zaključak.
Obzirom da su napadi bili usmjereni protiv gusto naseljenih područja, do neke je mjere bilo neizbježno i sigurno predvidljivo da će biti pogođene bolnice, vjerske i obrazovne ustanove, te zgrade UN-a. Budući da su sve granice bile zatvorene, civili se nisu imali kuda skloniti od napada. Potrebno je provesti istragu koja će se temeljiti na poznavanju izraelskog naoružanja, taktika i doktrine kako bi se procijenilo do koje bi mjere u konkretnim slučajevima i uvjetima bilo moguće izbjeći civilne mete i poštediti palestinske civile. No, čak i bez te istrage, na temelju dostupnih izvještaja i podataka, moguće je donijeti preliminarni zaključak da su, obzirom na broj palestinskih civilnih žrtava i razine razaranja civilnih ciljeva u Gazi, Izraelci bilo odlučili nerazlikovati civile od boraca kako to zahtijeva međunarodno pravo ili to nisu mogli učiniti u prevladavajućim ratnim uvjetima, zbog čega je nemoguće te napade izmiriti s međunarodnim pravom. Na temelju postojećih podataka, glavni rezultati vojne operacije su slijedeći:
a) Ukupno je ubijeno 1434 Palestinaca. Od tog broja, 235 su bili borci. Ubijeno je 960 civila, uključujući 288 djece i 121 ženu. Ubijeno je također 239 policajaca; većinom (235) u zračnim napadima izvedenim prvog dana ofenzive. Ranjeno je 5303 Palestinaca, uključujući 1606 djece i 828 žena (1 ubijeni ili ranjeni na svakih 225 stanovnika Gaze, ne računajući psihičke posljedice, za koja se pretpostavlja da su znatne);
b) Znatno su oštećeni domovi i javna infrastruktura diljem Gaze, a naročito u gradu Gazi, uključujući nekoliko UN-ovih ustanova; procjenjuje se da je u potpunosti uništena ili teško oštećena 21 000 domova;
c) Ukupno je 51 000 ljudi bilo raseljeno unutar Pojasa Gaze u skloništima koja su im pružala minimalnu zaštitu, dok su se drugi sklonili kod prijatelja i rodbine.
Ne postoji način na koji bi se opća svrha i određene odredbe međunarodnog humanitarnog prava mogle izmiriti s rasponom i prirodom izraelskih vojnih napada koji su počeli 27. prosinca 2008. Izraelski napadi borbenim bombarderima F-16, helikopterima Apache, topništvom dalekog dometa s kopna i mora bili su usmjereni protiv uglavnom nenaoružanog stanovništva od 1,5 milijuna ljudi koje se nije moglo obraniti. Stanovnici Gaze bili su naročito fizički i psihiči ranjivi u takvim napadima jer je cjelokupno stanovništvo već prije dovedeno na rub kolapsa 18-mjesečnom blokadom koja je ograničila ulaz hrane, goriva i lijekova i koja je prema zdravstvenim stručnjacima odgovorna za opće pogoršanje zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvenog sustava. Svaka procjena napada 27. prosinca u odnosu na međunarodno pravo treba uzeti u obzir oslabljeni položaj civilnog stanovništva Gaze koji je posljedica protuzakonite izraelske blokade koja krši članke 33 (zabrana kolektivnog kažnjavanja) i 55 (obveza snabdijevanja hranom i pružanja zdravstvene zaštite okupiranog stanovništva) Četvrte ženevske konvencije. Obzirom na obvezu okupacijske sile da se brine o dobrobiti okupiranog civilnog stanovništva, pokretanje sveobuhvatnog napada na stanovništvo koje je već oslabljeno protuzakonitim okupatorskim postupcima čini još težim kršenje obveze koje proizlazi iz poteškoća u pridržavanju načela razlikovanja između civilnih i vojnih ciljeva.
... Ne radi se o pogreškama i nepogrešivosti, već o masovnom napadu na gusto naseljeno urbanizirano područje gdje se nije moglo dogoditi drugo nego izlaganje cjelokupnog civilnog stanovništva nečovjenom obliku ratovanja koje ubija, sakati i nanosi psihičku patnju s vjerojatno dugoročnim učincima, naročito na djecu koja čine više od 50 posto stanovništva Gaze.
NEISCRPLJIVANJE DIPLOMATSKIH SREDSTAVA
Običajno međunarodno pravo i Povelja Ujedinjenih naroda, članak 2 točka 4 tumačeni u svijetlu članka 1 točke 1, zahtijevaju da uporaba sile s ciljem riješavanja međunarodnih sporova bude posljednja mjera, nakon što se iscrpe sva diplomatska sredstva i nenasilne alternative, čak i u okolnostima u kojima postoji mogućnost pozivanja na stvarno pravo na samoobranu, ako na tren pretpostavimo da okupacijska sila ikada može zahtijevati pravo na samoobranu... U kontekstu štićenja izraelskog društva od raketa koje se ispaljuju iz Gaze, dokazi podupiru zaključak da je prekid vatre koji je na snazi bio od 19. lipnja 2008. bio učinkovit instrument za postizanje tog cilja, mjereno brojem ispaljenih raketa i izraelskih žrtava.
...
Iskustvo privremenog prekida vatre demonstrira volju i sposobnost onih koji kontroliraju Gazu da prekinu raketne i minobacačke napade.
Podaci pokazuju da je tijekom prekida vatre uglavnom Izrael bio taj koji je postupao u suprotnosti s preuzetim obvezama, a da je Hamas odgovarao odmazdom. ... tijekom duljeg perioda, od 2000. do 2008. podaci pokazuju da je u 79 posto incidenata u kojima je došlo do nasilne interakcije Izrael bio taj koji je prekinuo zatišje u nasilju. Kad pogledamo događaje koji su prethodili napadima 27. prosinca vidimo da je prekid primirja uslijedio nakon niza incidenata koji su se dogodili 04. studenog kada je Izrael ubio 1 Palestinca u Gazi, zatim su kao odmazda iz Gaze ispaljene minobacačke granate, a potom je Izrael u zračnom napadu ubio još 6 Palestinaca u Gazi; drugim riječima, čini se da je propast dogovora o prekidu vatre uglavnom rezultat izraelskih kršenja tog dogovora, iako to ne pruža nikakav pravni, moralni niti politički izgovor za ispaljivanje raketa na civilne ciljeve, što predstavlja jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
Nadalje, Hamasovi su čelnici u više navrata i službeno predlagali produljenje prekida vatre, uključujući na dulja razdoblja. ...
...
Postoji nekoliko relevantnih zaključaka koji prikazuju tu povezanost između korištenja nenasilnih opcija i zahtjeva međunarodnog humanitarnog prava:
a) Privremeni prekid vatre bio je zadivljujuće uspješan u prekidanju pograničnog nasilja i smanjenju broja žrtava na obje strane;
b) Palestinska je strana poštivala prekid vatre, uz relativno malo iznimaka, i koristila je nasilje gotovo isključivo u reakcijama, dok Izrael nije izvršio svoje obećanje da će ukinuti blokadu i čini se da je uglavnom odgovoran za prekide zatišja u nasilju time što je izvodio ciljane atentate i druge nasilne i protuzakonite provokacije, od kojih je najznačajniji izraelski zračni napad 04. studenog 2008;
c) Hamasovo čelništvo čini se spremnim za ponovnu uspostavu prekida vatre pod uvjetom da se blokada bezuvjetno ukine, što se ionako treba dogoditi u svakom slučaju obzirom na njen protuzakonit karakter, i što također treba biti popraćeno jamstvima da neće biti krijumčarenja oružja s palestinske strane, a s izraelske strane obvezivanjem na prekid izvođenja ciljanih atentata;
d) Ako to potvrdi daljnja istraga, ovaj bi ukupni obrazac koji je prevladavao u trenutku kad su pokrenuti napadi potkopao tvrdnju da je izraelsko posezanje za silom bilo „nužno“ i „obrambeno, što su karakteristike koje moraju biti prisutne kako bi pozivanje na samoobranu prema međunarnom pravu bilo valjano;
e) Tvrdnja da je uporaba sile od strane Izraela bila „nerazmjerna“ ne treba nam odvratiti pažnju od prethodnog pitanja o tome da li je samo posezanje za silom bilo protuzakonito. Ako se, hipotetski, prihvati tvrdnja o samoobrani i obrambenoj sili, tada izgleda da su zračni, kopneni i pomorski napadi od strane Izraela bili izrazito i namjerno nerazmjerni obzirom na prijetnju ili štetu zbog kojih su pokrenuti, kao i obzirom na nesklad između visoke razine nasilja koje je upotrijebljeno i specifičnih sigurnosnih ciljeva koje je trebalo ostvariti. ... Izrael se nije mnogo trudio sakriti svoju namjernu politiku uporabe nerazmjerne sile, čime je priznao da odbija udovoljiti ovom temeljnom zahtjevu međunarodnog običajnog prava. Nakon uspostave prekida vatre Reuters je citirao slijedeću rečenicu izraelskog premijera: „Stajalište vlade je od početka bilo da će, ukoliko bude pucanja na građane na jugu, s izraelske strane doći oštar odgovor koji će biti nerazmjeran.“ U mjeri u kojoj komentar premijera odražava izraelsku politiku, radi se o novom i bezočnom nepriznavanju jednog od najfundamentalnijih aspekata međunarodnog prava koji se odnosi na uporabu sile.
ONEMOGUĆAVANJE ZBJEGA
U sklopu svoje ratoborne politike bez presedana Izrael je odbio cjelokupnom civilnom stanovništvu Gaze, uz iznimku 200 žena sa stranim državljanstvom, dopustiti da napusti ratnu zonu tijekom 22 dana napada koji su počeli 27. prosinca. ... Gaza je „jedini konflikt na svijetu u kojem ljudima nije dopušteno da izbjegnu.“ Svi su granični prijelazi prema Izraelu bili zatvoreni tijekom napada, osim u rijetkim iznimkama. Zbog toga djeca, žene, bolesne osobe i osobe s invaliditetom nisu mogli iskoristiti mogućnost da postanu izbjeglice i pobjegnu s mjesta neposredne opasnosti koja je bila rezultat izraelskih vojnih operacija. To je stanje dodatno pogoršano nepostojanjem prostora na koje bi se stanovništvo moglo skloniti od rata unutar Gaze, obzirom na malu površinu Pojasa Gaze, gustu naseljenost i nepostojanje prirodnih ili umjetnih skloništa na tom području.
...
Zbog male površine i geografskih karakteristika Pojasa Gaze većina se stanovništva koja je ostala u njegovim granicama nije imala ni mogućnosti ukloniti s područja u kojima su se vodile borbe i potražiti sklonište unutar Pojasa Gaze. U tom je smislu, cijeli Pojas Gaze postao ratna zona, iako je stvarno područje borbi na terenu bilo ograničenije. Zapravo, napuštanje Gaze bio je jedini način da se osoba skloni na sigurno. U tom je pogledu opcija da postanu unutarnje raseljene osobe praktički bila nedostupna civilnom stanovništvu, iako su neki civili potražili relativnu sigurnost u skloništima koja su stavljena na raspolaganje za mali broj stanovnika, uglavnom kroz napore UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA-e) i drugih UN-ovih i nevladinih organizacija. U nekim slučajevima skloništa nisu uvijek tretirana kao utočišta od strane izraelskih vojnih snaga. Šest je UNRWA-inih skloništa oštećeno tijekom operacije „Lijevano olovo“.
Nadalje, ... čini se da je bilo moguće uspostaviti privremene izbjegličke logore bilo u južnom Izraelu, bilo u susjednim zemljama tijekom razdoblja dok traju napadi. ...
STRUČNA ISTRAGA RATNIH ZLOČINA
... ako nürnberške kategorije kriminaliteta vrijede kao imperativne norme ugrađene u međunarodno običajno pravo, ti su zločini važeći i relevantni u svrhu procjenjivanja izraelskih napada pod kategorijama „zločina protiv mira“, „ratnih zločina“ i „zločina protiv čovječnosti“. Relevantnost tih zločina, naročito zločina protiv mira, izuzetno je važna kako bi omogućila ocjenu temeljnog navoda da su izraelski napadi pokrenuti 27. prosinca 2008. zločinački u svojoj suštini zbog njihove nesposobnosti da razlikuju između vojnih i civilnih ciljeva, tvrdnja koju izraelski politički i vojni čelnici dovode u pitanje. Ako se može doći do čvrstih činjenica i dokaza koji bi tu tvrdnju potkrijepili, oni bi predstavljali solidne argumente u korist tvrdnje da su najviši politički i vojni čelnici potencijalno kazneno odgovorni.
...
Navodne zločine povezane s pravno upitnom uporabom oružja poput bijelog fosfora , bombi s metalnim strelicama flechette i DIME bombi treba istražiti. Niti jedno od ovih oružja nije ekspicitno zabranjeno per se u međunarodnom pravu, no postoje pokazatelji koji podržavaju stajalište da je njihova upotreba u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je poznato da se nalaze civili, ratni zločin. Potrebna je istraga koja će utvrditi raspon upotrebe ovog oružja i specifične okolnosti u kojima se ono koristilo. Ako se uspostavi temelj za kazneni progon, odgovornost treba potražiti među zapovjednicima koji donose političke odluke o postupcima prilikom uporabe tih sredstava, a općenito obratiti ozbiljnu, ali podređenu, pažnju identificiranim počiniteljima na nižim razinama koji su izvršavali naredbe. I ovdje je potrebno procijeniti suradnju izraelskih vladinih vlasti kao sredstva kojim će odgovorni biti kažnjeni; ukoliko ona ne bude ocijenjena kao pouzdana, potrebno je preporučiti alternativne pristupe.
...
ŠIRI KONTEKST NAPADA
Na kraju ovog izvještaja, čini se prikladnim ponovo potvrditi povezanost između izraelskih sigurnosnih problema i palestinskog prava na samoodređenje. Tako dugo dok Palestincima budu uskraćivana temeljna prava, palestinsko pravo na pružanje otpora okupaciji, u granicama međunarodnog prava i u skladu s palestinskim pravom na samoodređenje, neminovno će se sukobljavati s nastojanjima Izraela da ostvari sigurnost u uvjetima produljene okupacije. U tom pogledu, trajni prekid nasilja s obje strane iziskuje hitno intenziviranje diplomacije i znatno veću odlučnost svih strana da poštuju međunarodno pravo, naročito ono koje se odnosi na okupaciju sadržano u Četvrtoj ženevskoj konvenciji. Nadalje, važno je priznati da je odavno došlo vrijeme da se implementira Rezolucija 242 Vijeća sigurnosti UN-a (1967.) koja od Izraela traži da se povuče s palestinskog područja i da Izrael zatvori protuzakonita naselja, odustane od svojih nastojanja da izmijeni demografsku situaciju u Istočnom Jeruzalemu, ispoštuje savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde iz 2004. o Zidu i doista okonča okupaciju, bilo pregovorima, bilo jednostranom akcijom.
Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Israeli officer promotes war crimes at Harvard
Although billed as a lecturer in the Law Faculty at Tel Aviv University -- and therefore as a detached humanitarian law analyst -- Colonel Sharvit-Baruch was in fact deeply involved in Israel's three-week onslaught in Gaza in December and January, that counted its 1,505th victim found under rubble earlier this month. With the devastating operation condemned and mourned worldwide, many asked why a ranking member of an occupying army that flouts its legal obligations should herself receive safe havens at two major universities.
Perverzna reklama izraelske telekomunikacijske tvrtke Cellcom i parodija na istu, koju su snimili mještani sela Bil'in.
Video: Young Cosmopolitan Israelis Share Their Shocking Racist Views
On May 27, journalist Jesse Rosenfeld and I set out on the streets of Tel Aviv to probe the political opinions of young local residents. We started the day filming at Tel Aviv University, where a group of Jewish and Palestinian Israeli students gathered to protest a proposed law that would criminalize public observance of the Nakba, or the mass expulsion and killing of Palestinians by Zionist militias in 1948. There, we interviewed Palestinian Israeli students about the rising climate of repression, then spoke to another group of students who gathered nearby to heckle their Arab classmates and demand their deportation. A few hundred meters away, two genial business students expressed support for the so-called Nakba law, remarking to us, "If you want to keep democracy, you can't let people protest against the independence of the country." That evening, Jesse and I took our camera to central Tel Aviv, where thousands were taking part in the annual all-night festival known as White Night. Some revelers took an intermission from the partying to express to us their hatred for the Iranian people. And a group of teenagers launched into a virtually unprompted diatribe against Barack Obama, referring to him as a Nazi, a Muslim, and a "Cushi," which is Hebrew slang for "nigger." When questioned about the source of his opinions, one teenager proudly declared himself a "gezan," or a racist. ... Can they still claim that clean-cut students at Tel Aviv University were "the wrong crowd?" Was filming during the afternoon, or during the evening at an officially sanctioned festival still "the wrong time?" And could I have heard similarly racist opinions in "an American college town," as Hartman suggested? Perhaps for my next video I should ask frat brothers at South Dakota University if they would like their Native American classmates to be jailed for three years for observing the massacre of Wounded Knee. Or I could ask Anglo students at the University of Texas, located in Hartman's hometown, if they want the US government to round up every single Latino student on campus -- especially those who are US citizens -- and deport them to somewhere south of the border.
