VIVA PALESTINA

(još slika konvoja)

14. veljače 2009, na Valentinovo, iz Londona je za Pojas Gaze krenuo povijesni britanski humanitarni konvoj Viva Palestina s pomoći namijenjenom za stanovnike Pojasa Gaze.

Humanitarni konvoj Viva Palestina, koji su organizirali obični građani Velike Britanije, činilo je više od 100 vozila, a u njemu je sudjelovalo više od 300 aktivista. Vrijednost prikupljene pomoći koju su donirali građani Velike Britanije, ali i građani iz 35 drugih zemalja, prešla je iznos od milijun britanskih funti. U konvoju je putovalo više od 12 kola hitne pomoći, brojni kombiji i kamioni, jedna vatrogasna kola i veliki generator koji bi strujom mogao snabdijevati malu bolnicu ili školu u Pojasu Gaze.

Konvoj Viva Palestina najveći je kopneni britanski konvoj koji je prošao sjevernom Afrikom od 2. svjetskog rata. Konvoj je kroz Francusku, Španjolsku, Maroko, Alžir, Tunis, Libiju i Egipat 23 dana putovao do graničnog prijelaza Rafah u Pojasu Gaze gdje je 09. ožujka 2009, na rođendan proroka Muhameda, uspješno probio ilegalnu i nehumanu izraelsku blokadu.

U Maroku, Alžiru, Tunisu, Libiji i Egiptu ljudi su izašli na ulice i dočekivali konvoj, te aktivistima dijelili hranu, vodu, sokove i izrazili podršku, a organizirani su i službeni dočeci i proslave. Alžir i Maroko su povijesno pristali otvoriti svoju 15 godina zatvorenu granicu kako bi britanski konvoj s pomoći za Palestince mogao proći. Oko 100 dodatnih kamiona s humanitarnom pomoći, kola hitne pomoći i jedna vatrogasna kola koje su donirali Libijci pridružilo se britanskom konvoju Viva Palestina u Libiji.

U Egiptu konvoj nije ulazio u Kairo i naišao je na probleme s egipatskim vlastima na prijelazu Rafah, jer su egipatske vlasti htjele da dio konvoja u Gazu uđe kroz granične prijelaze koje kontrolira Izrael. Sudionici konvoja odbili su takvu mogućnost inzistirajući da u Pojas Gaze uđu kroz granični prijelaz Rafah između Egipta i Pojasa Gaze.

Egipatske su vlasti također četvorici sudionika konvoja prethodno odbile dopustiti da uđu u Egipat, pa su se oni morali vratili kući, dok su njihova vozila preuzeli drugi aktivisti iz konvoja. Između sudionika konvoja i egipatske policije izbili su i sukobi, a na kraju egipatske vlasti u Pojas Gaze nisu pustile vatrogasna kola, ribarski brodić i generator inzistirajući da oni u Pojas Gaze uđu kroz neki od graničnih prijelaza koje kontrolira Izrael.

Konvoj je na kraju uspješno probio ilegalnu, zločinačku i nečovječnu blokadu Pojasa Gaze i ušao na to područje kroz prijelaz Rafah 09. ožujka 2009.

Pomoć u vrijednosti većoj od 1 milijun britanskih funti su prikupili obični građani Velike Britanije, obitelji, škole, džamije i crkve, a ne vlada i državne institucije. George Galloway, britanski parlamentarac i glavni organizator i vođa konvoja izjavio je da dok su britanska vlada i Toni Blair prijatelji Izraela, britanski narod i aktivisti u konvoju poručuju da su oni prijatelji Palestine, te naglasio da su prijatelji Palestine brojniji. George Galloway pozvao je građane drugih zemalja da organiziraju slične humanitarne konvoje rekavši kako je, da bi se probila i ukinula ilegalna izraelska blokada Gaze, potrebno da iz svake zemlje u Gazu stigne barem jedan ovakav konvoj.

07. ožujka uz dopuštenje egipatskih vlasti u Pojas Gaze je kroz prijelaz Rafah ušao i škotski humanitarni konvoj Justice for Palestine. U tom je konvoju bilo 20 aktivista i 10 vozila s lijekovima i medicinskom opremom za Palestince u Pojasu Gaze. Prije škotskog konvoja, u Pojas Gaze isti je dan ušlo 60 američkih mirovnih aktivistkinja koje su na Međunarodni dan žena došle izraziti podršku i solidarnost sa ženama u Pojasu Gaze, te pozvale na ukidanje izraelske opsade.

Sudionici Viva Palestina konvoja 14. su ožujka napustili Gazu, no obećali su da će organizirati još konvoja i vratiti se da ponovo probiju izraelsku nečovječnu blokadu. Nakon nekoliko dana razgledavanja posljedica izraelskih razaranja i ratnih zločina u Pojasu Gaze aktivisti konvoja krenuli su iz Pojasa Gaze za Egipat, odakle su avionima otputovali kući u Veliku Britaniju. Sva su vozila ostavljena u Pojasu Gaze kako bi ih koristili Palestinci kako je i planirano. Neki aktivisti iz konvoja ostali su u Pojasu Gaze.

U noći između 10. i 11. ožujka, za vrijeme dok su aktivisti konvoja Viva Palestina još bili na tom području, izraelska je vojska ponovo bombardirala Pojas Gaze. U bombardiranjima je ubijeno 8 Palestinaca. I slijedećih dana izraelska je vojska nastavila bombardirati ribarske brodiće i tunele u Pojasu Gaze.

Na svoju sramotu britanski mediji prešutjeli su i cenzurirali ovu povijesnu humanitarnu akciju koju su organizirali i izveli obični britanski građani. Umjesto toga policija je dan uoči polaska konvoja bez razloga u sklopu svoje „antiterorističke“ akcije uhitila 9 aktivista konvoja i pustila ih tek nakon nekoliko dana bez ikakvih optužbi, a šestorica njih su se kasnije u Tunisu ipak uspjela priključiti konvoju sa 3 vozila puna humanitarne pomoći, lijekova, dječjih igračaka i odjeće. No, ova je priča poslužila britanskim medijima za blaćenje konvoja i aktivista, čime su ne samo nanijeli štetu ugledu aktivista i konvoja, nego i zastrašivali muslimansku zajednicu u Velikoj Britaniji kako bi je odvratili od sudjelovanja u ovakvim humanitarnim akcijama, a donacije za konvoj opale su nakon senzacionalističkih naslova u medijima za 80%.

Osim ovih uhićenja mediji se u Velikoj Britaniji gotovo uopće nisu bavili konvojem koji je zasigurno bio vrijedan praćenja i koji je između ostalog, osim što je bio najveći kopneni britanskih konvoj u sjevernoj Africi nakon 2. svjetskog rata, otvorio i marokansko-alžirsku granicu po prvi puta u posljednjih 15 godina.

BBC, Guardian, Independent... svi su gotovo ili u potpunosti prešutjeli priču o hrabrim i humanim britanskim građanima koji su se sami organizirali, prikupili pomoć i krenuli na dug i težak put kako bi pružili malo utjehe i nade zarobljenim Palestincima u Gazi i predali im humanitarnu pomoć. Konvoj su dijelom pratili mediji u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Kanadi i drugim zemljama, ali u Velikoj Britaniji svega pokoji lokalni medij je prepoznao da se radi o povijesnom, junačkom i plemenitom poduhvatu običnih britanskih građana.

Zasigurno, da je konvoj bio na putu za Darfur, mediji bi se o njemu raspisali na sve strane, no konvoj je bio namijenjen Palestincima u Gazi čiju patnju i žrtve cionistički i imperijalistički moćnici, mediji i političari žele sakriti, prešutjeti i poreći pred europskim i sjevernoameričkim građanima kako bi njima i dalje mogli manipulirati.

Više informacija, slika, videosnimaka, izvještaja potražite na linku: Viva Palestina


Dva linka o Gazi i Palestini/Izraelu:
Gaza and Israel: Interview with Amira Hass
This telephonic interview took place on December 12, when I spoke with Israeli journalist Mrs. Amira Hass from her house in Ramallah, the West Bank. Almost two weeks before, on December 1st, she was ordered to leave Gaza - where she had entered three weeks before on a boat - by Hamas. In this interview, we speak about the current state of Israeli journalism, the contradictions of Israeli society, life in the occupied territories, and the future of Palestinian politics.

Mustafa Barghouti: Palestine's Guernica and the Myths of Israeli Victimhood
Even while image after image of dead and mutilated women and children flash across our televisions, Israel brazenly claims that their munitions expertly struck only military installations. We know this to be false as many other civilian sites have been hit by airstrikes including a hospital and mosque. In the most densely populated area on the planet, tons upon tons of explosives have been dropped. The first estimates of injured are in the thousands. Israel will claim that these are merely 'collateral damage' or accidental deaths. The sheer ridiculousness and inhumanity of such a claim should sicken the world community. ... In closing, there is another reason - beyond the internal politics of Israel - why this attack has been allowed to occur: the complicity and silence of the international community. Israel cannot and would not act against the will of its economic allies in Europe or its military allies in the US. Israel may be pulling the trigger ending hundreds, perhaps even thousands of lives this week, but it is the apathy of the world and the inhumane tolerance of Palestinian suffering which allows this to occur.