Informacije iz članka Child Prisoners Shazije Arshad objavljenog 9. studenog 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Zatvaranje palestinske djece uobičajeno je obilježje izraelske okupacije Zapadne obale. Organizacija za prava djeteta Defence for Children International (DCI) procjenjuje da je od 2000. na izraelskim vojnim sudovima procesuirano 7500 palestinske djece. Mnogi su očekivali da će 164 djece (u dobi između 12 i 17 godina) koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima biti među više od 1000 Palestinaca razmijenjenih za Gilada Shalita; no to se nije dogodilo. Većina (62%) djece je pritvorena zbog „gađanja kamenjem“.
UN-ova konvencija o pravima djeteta: „U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.“
Članak 37(b) te konvencije dodaje: „Uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavljat će se u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme.“
Izraelske vlasti nastavljaju uhićivati i pritvarati palestinsku djecu, često ograničavajući njihov pristup članovima obitelji i odvjetnicima. Priznanja su u većini slučajeva iznuđena na hebrejskom, a, prema izvještaju DCI-a, djeca se u 95% slučajeva izjašnjavaju krivima bez obzira da li su prekršila zakon ili ne.
Prava djece pritvorenika
Unatoč UN-ovim jamstvima o zaštiti prava djece, izraelske vlasti često ne poštuju prava na sigurnost i zaštitu palestinske djece.
Djeca između ostalog imaju pravo da ne budu podvrgnuta neselektivnom uhićenju, pravo da znaju razlog svog uhićenja i pritvora, pravo na pravno savjetovanje, te pravo na kontakt sa članovima obitelji.
Većina uhićene djece živi na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i zatvorena su u zatvoru Hasharon.
Zlostavljanje djeteta često počinje u trenutku uhićenja, koje se često odvija tijekom noćnog napada u kojem dijete odvode iz obiteljskog doma bez da ono i njegova obitelj znaju kamo ga odvode.
Dijete ispituju u istražnom centru, bez nazočnosti ili kontakta s članovima obitelji ili pravnim predstavnikom.
Ispitivanje je naročito iscrpljujuće i uključuje zastrašivanje prijetnjama i fizičkim nasiljem; djeca dobe „priznanja“ koja trebaju potpisati. Mnoga od tih „priznanja“ su napisana na hebrejskom i malo koje dijete ih zna pročitati.
Pritvaranje i postupanje s djecom u zatvorima
Većina palestinske djece koju su pritvorile izraelske vlasti nalazi se u zatvoru u Izraelu što predstavlja kršenje članka 76 Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje transfer zatvorenika s okupiranog područja.
Zatvori i pritvorni centri u kojima drže palestinsku djecu često ne zadovoljavaju međunarodne standarde u zaštiti dječjih prava i općenito prava zatvorenika.
Pritvorne ustanove su prenapučene, ponekad s vrlo slabim prozračivanjem i lošim higijenskim uvjetima, te pune kukaca.
Postoje izvještaji u kojima se tvrdi da ta djeca također ne dobivaju adekvatnu hranu, piće i zdravstvenu skrb.
Pojavili su se izvještaji o fizičkom, verbalnom, te, povremeno i, seksualnom zlostavljanju palestinske djece. Od trenutka uhićenja tu djecu zastrašuju prijetnjama i stvarnim zlostavljanjem.
Tijekom pritvora djeci često onemogućavaju da spavaju, stavljaju ih u ekstremno vruće ili hladne prostorije, ne dopuštaju im da odu na WC ili da se operu.
Javni odbor protiv mučenja je izvijestio da „u uzorku od 100 iskaza djece koje su prikupili odvjetnici 2009. godine, 69% djece tvrdi da su ih udarali, 49% da su im prijetili, 14% da su ih držali u samicama, 12% da su im prijetili seksualnim zlostavljanjem uključujući silovanje i 32% da su bili prisiljeni potpisati priznanja na hebrejskom.“
Svoj se palestinskoj djeci „sudi“ na vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali. Ti sudovi nisu obvezni udovoljavati izraelskim pravnim uvjetima, a kamoli poštivati međunarodne pravne obveze.
Tijekom vojnih suđenja sudski proces nadziru izraelske okupacijske snage, ali se on ne snima.
Izraelski vojni sudovi maloljetnima smatraju Palestince u dobi između 12 i 16 godina, dok je u Izraelu dijete maloljetno dok ne navrši 18 godina života. Zbog pojačanog međunarodnog pritiska, naročito od strane britanskih parlamentaraca i vlade, izraelska je vojska pristala ubuduće maloljetnima smatrati Palestince mlađe od 18 godina.
Pristup pravnim zastupnicima je minimalan, a obitelji se često moraju pomučiti kako bi saznale gdje im se dijete nalazi. Dozvole za posjet pritvorenom maloljetniku teško se dobivaju.
Odvjetnici djeci često savjetuju da se izjasne krivima jer to često može dovesti do puštanja na slobodu nakon 3 mjeseca pritvora; u slučaju da se izjasne nevinima mogli bi u zatvoru provesti do godinu dana.
Procjenjuje se da 81% palestinske djece prizna krivnju tijekom ispitivanja; ta se „priznanja“ zatim koriste na vojnim suđenjima.
Za vrijeme dok su lišena slobode, djeci je uskraćeno pravo na obrazovanje.
Udruga Save the Children u svojoj studiji procjenjuje da u prosjeku palestinska djeca u zatvoru provedu 147 dana.
Save the Children također tvrdi da 90% djece nakon boravka u zatvoru pati od psiholoških trauma i stresa.
Neki pojedinačni slučajevi
Ahmad F (15) je uhićen 6. srpnja 2011. u selu Buring na Zapadnoj obali. Optužili su ga da je bacao kamenje i uhitili ga u 2 sata u jutro kad su izraelski vojnici upali u njegov obiteljski dom. Ahmadu su tijekom vožnje bile vezane ruke i stavljen mu je povez preko očiju. Izložili su ga ekstremnoj hladnoći, nisu mu dali nikakvu hranu dulje od 8 sati i u zatvoru se morao skinuti radi pretresa.
Mounir Khalifa (17) je uhićen 12. kolovoza 2009. u izbjegličkom logoru u Nablusu. Vojnici su ga uhitili u 2 sata u noći u njegovom domu. Stavili su mu povez preko očiju i ruke mu vezali lisicama, a zatim su ga tijekom vožnje udarali u lice i trbuh. Prevezli su ga u ilegalno izraelsko kolonističko naselje Ariel i nisu mu dopustili da ode na WC.
Amr Imran Hussain (16) je uhićen 29. ožujka 2011. Uhitilo ga je 10 vojnika u njegovom domu u Qalqilyji na Zapadnoj obali. Tijekom uhićenja su ga udarali po glavi i izgubio je svijest; k svijesti se vratio tek u medicinskom centru u Arielu.
Mohammed Jamal Khalil Abu Marya je uhićen 21. veljače 2011. u 3 sata u noći. Uhitili su ga izraelski vojnici u njegovom domu u Beit Omaru kod Hebrona i udarali ga tijekom vožnje do kolonističkog naselja. Nekoliko su ga sati ostavili na hladnoći i kiši, te ga zatim prebacili u zatvor Etzion.
Ayed Khalil Abu Rahma (15) je uhićen 26. siječnja 2011. u selu Bil'in na Zapadnoj obali. Prije i za vrijeme vožnje do ilegalnog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali tukla su ga 4 vojnika.
Zaqiq Jamil Ahmed Hamed je uhićen u 3 sata u jutro 28. ožujka 2011. u selu Beit Omar u okolici Hebrona. Najprije su ga prevezli u jedno kolonističko naselje, gdje tvrdi da su ga pretukli, a potom je prebačen u zatvor Etzion gdje su mu ispitivači prijetili.
Amjad Majdi Haddad (17) je uhićen 15. svibnja 2011. u svom domu u Hebronu. Vojnici su ga pretukli, pri čemu je zadobio ozljedu na glavi, i zatim ga prevezli u ilegalno kolonističko naselje, gdje mu nije ukazana liječnička pomoć. Kasnije su ga prebacili u zatvor Etzion.
Reakcije iz međunarodne zajednice
Mnogi u međunarodnoj zajednici osuđuju izraelsko postupanje s palestinskom djecom.
Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava, Richard Falk, je izjavio da Izrael prilikom pritvaranja palestinske djece ne poštuje Konvenciju o pravima djeteta.
Irski laburistički zastupnik u europskom parlamentu Proinsias De Rossa, predsjednik izaslanstva Europskog parlamenta za Palestinu, pozvao je na oslobađanje sve 164 palestinske djece koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima. De Rossa je također Visoku predstavnicu EU-a Catherine Ashton pozvao da o ovom problemu razgovara s izraelskim vlastima.
UNICEF-ov posebni predstavnik na okupiranom palestinskom području, Jean Gough, pozvao je izraelsku vladu da oslobodi svu palestinsku djecu u izraelskim zatvorima i poštuje Konvenciju o pravima djeteta.
Britanski parlamentarni zastupnici u brojnim su prilikama upozoravali na problem djece u pritvoru i pitanje vojnih sudova, uključujući i raspravu u donjem domu britanskog parlamenta. Nakon ove rasprave i obećanja britanske vlade da će o ovim pitanjima razgovarati s izraelskom vladom, izraelske su vlasti najavile da će od sada ubuduće djecu od 17 i 18 godina svrstavati u maloljetnike.
Britanski su parlamentarci u parlament uputili nekoliko prijedloga vezano uz lišavanje slobode palestinske djece u Izraelu, među kojima jedan poziva na oslobađanje svih 164 maloljetnika koji se trenutno nalaze u izraelskom zatvoru. Taj je prijedlog do sada poduprlo 53 zastupnika.
Preporuke organizacija za ljudska prava
Palestinski dio organizacije za prva djeteta Defence for Children International pozvao je Izrael da:
osigura da niti jedno dijete ne bude ispitivano bez nazočnosti odvjetnika po njegovom izboru i člana obitelji;
osigura da sva ispitivanja djece budu snimljena video kamerom;
osigura da vojni sudovi odbace sve dokaze za koje se sumnja da su iznuđeni zlostavljanjem ili mučenjem;
osigura da svi vjerodostojni navodi o zlostavljanju i mučenju budu temeljito i nepristrano istraženi, te da odgovorni za takvo zlostavljanje budu privedeni pravdi.
Nadalje: „Niti jedno dijete ne smije biti pritvoreno u Izraelu u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.“
Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem izraelskim je vlastima uputila slijedeće preporuke:
odmah uskladiti dob do koje se osobu smatra maloljetnom u vojnim zakonima s dobi do koje se osobu smatra maloljetnom u Izraelu i ostatku svijeta;
zabraniti uhićivanje maloljetnika noću;
ispitivanje provoditi tijekom dana, uz nazočnost roditelja, te omogućiti maloljetnicima da se savjetuju sa svojim odvjetnikom na način koji poštuje prava maloljetnika;
zabraniti zatvaranje maloljetnika mlađih od 14 godina;
promicati alternative pritvoru i pronaći rješenja koja nude alternative zatvaranju;
uspostaviti obrazovne programe u svim zatvorima i ponuditi mogućnost učenja svih predmeta kako bi maloljetnici mogli nadoknaditi nastavu propuštenu za vrijeme dok su bili lišeni slobode;
pojednostavniti izdavanje dozvola za posjet maloljetnicima koji su u pritvoru i zatvoru.
Dok izraelske vlasti i dalje 164 djece drže u zatvorima u tijeku su neprekidni i sve glasniji pozivi da ih se oslobodi i da izraelske okupacijske snage na Zapadnoj obali prekinu s praksom agresivnih uhićenja, vojnih suđenja i nepotrebnog lišavanja slobode, te da izraelska politika i postupanje u tom pogledu poštuju Konvenciju o pravima djeteta.
Izvor: Child Prisoners
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mordechai Vanunu deserves freedom from Israel
Mordechai Vanunu zaslužuje da ga Izrael oslobodi (9. studeni 2011.)
Izraelski zviždač Mordechai Vanunu koji je svijetu otkrio pojedinosti o izraelskom nuklearnom naoružanju i zbog toga odslužio 18 godina zatvorske kazne, od toga 11 godina u izolaciji u samici, u nedjelju (12. studenog) je konačno trebao saznati da li mu je ili ne oduzeto izraelsko državljanstvo. Vanunu je sam zatražio da mu se oduzme državljanstvo (koje se u Izraelu oduzima za izdaju, za što je Vanunu bio osuđen) u nadi da će na taj način konačno moći napustiti Izrael. Vanunu već 7 godina pokušava napustiti Izrael. Iz zatvora su ga oslobodili 2004. i tada mu je rečeno da će zemlju moći napustiti tek za 6 mjeseci i da za to vrijeme ne smije razgovarati sa strancima. Od tada je Vanunu nekoliko puta bio uhićivan i privođen zbog tehničkog kršenja uvjeta koje su mu nametnuli. Kao pacifist koji je odluku da objavi informacije o izraelskom nuklearnom programu donio jer se protivio nuklearnom naoružanju, Vanunu vjeruje da Palestinci trebaju koristiti nenasilne oblike otpora i građanskog neposluha u borbi za svoja prava. Nije jasno zbog čega ga izraelske vlasti još uvijek nisu oslobodile. Samo najciničniji izraelski političari danas tvrde da Vanunu još uvijek posjeduje informacije koje bi mogle nauditi izraelskoj sigurnosti. Vanunu je sve informacije koje je imao o nuklearnom postrojenju Dimona dao objaviti još 1986. uz pomoć novinara britanskog Sunday Timesa.
Read more…
Susya, Twaneh, Beit Umar – By David Shulman
Where is my place? Where is the place of any good man or woman at such a moment? Then I know: I am not getting on that van. We send one party of activists and internationals off toward Jerusalem, and I turn back to the incredulous policeman who thought he was finally getting rid of us for today, and I say, easily, strangely joyful, calm, “Arrest me now.” With me are another 14 or so who are marched to the hideous, airless, armored arrest vehicle with its small slits for rifle fire that are now locked shut. One by one we are pushed inside. ... “You should know,” says the chief policeman, “that the village of Beit Umar will pay tomorrow for what you've done today.” I'm sure he's right: the only operative law in the Occupied Territories works just like that. They'll make them pay. Isa, wise, humane, naturally brave Isa, watches sadly from the hill as we disappear. It's good to be here for Isa's sake. In fact, I recommend such moments, odd as this may sound. Really, there's nothing like it. You feel free. Of course, the plastic handcuffs are too tight and your wrists hurt, and you're thirsty and physically exhausted and you don't know how long you'll be like this and what will happen to you, but you're with the salt of the earth, truly, and you can laugh, and you recall previous arrests that you're proud of, and there are other memories to be shared, and a burden has been lifted from your shoulders and a kind of sweet relief takes its place, and there's no fear but only a tense readiness or anticipation, and bits of texts or broken sentences flit through your mind, I've been reading Spinoza lately and some childish inner voice absurdly announces that Spinoza would approve, but actually what you mostly feel is simply, deeply alive. Incongruous well-being mingles with minor bodily pain (after a while your wrists start to chafe and turn red). With this, and with your friends, you wait.
Read more…
Raw footage from Gaza-bound ships (video)
Freedom Wave riders beaten, denied access to family; organizers demand accountability
Aktivisti na humanitarnim brodovima pretučeni, zabranili im kontakt s članovima obitelji (5. studeni 2011.)
Suprotno tvrdnjama izraelske vojske presretanje humanitarnih brodova Tahrir i Saoirse nije bilo nenasilno. Protiv broda Tahrir izraelska je vojska upotrijebila vodeni top, čime je ugrozila živote putnika i posade. Aktivisti koji su vojnicima pružili nenasilan otpor prilikom preuzimanja broda bili su izloženi prijetnjama i pretučeni su. Naročito je jako pretučen 45-godišnji kanadski sveučilišni profesor David Heap. Izraelske vlasti uhićenim aktivistima nisu dopustile kontakt s članovima obitelji koji su bili zabrinuti za njihovu sigurnost. Kanadski konzularni predstavnici su članovima obitelji rekli da nekoliko aktivista ima vidljive modrice.
Read more…
