utorak, 27. siječnja 2009.

IJAN: Od Varšave do Gaze


Izjava Međunarodne anticionističke židovske mreže povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Original na engleskom možete pročitati ovdje: International Holocaust Remembrance Day 2009 - Mourning & Resistance: From Warsaw to Gaza.

Prošli je tjedan, nakon što je ubijeno 1400 ljudi – uključujući 400 djece – nakon što su bombardirane bolnice i džamije, škole, sveučilišta i zalihe humanitarne pomoći, desetci tisuća domova, Izrael proglasio prekid vatre. Sramotna povorka europskih čelnika odmah je otputovala u Jeruzalem da se izgrle s masovnim ubojicama i obećaju da će i dalje podržavati opsadu Gaze.

Primarni cilj ovog pokolja bio je slomiti duh palestinskog naroda kako bi se Palestinci predali i prihvatili svoju sudbinu manje vrijednih ljudskih bića. Kao što je bivši načelnik glavnog stožera Moshe Yaalon izjavio 2002: „Palestinci moraju u najdubljim kutcima svoje svijesti shvatiti da su poražen narod.“ Europski čelnici podržavaju taj cilj, kao što su ga podržavale i prethodne američke administracije, kao što ga podržavaju i vladajuće elite u Egiptu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, usprkos bijesu njihovih građana. Čekamo da vidimo hoće li nova Obamina administracija prekinuti 60-godišnji napad na palestinski narod koji naoružavaju i financiraju SAD i Europa.

Tugujemo zajedno sa stanovnicima Gaze. Vidimo lica djece, žena i muškaraca; čujemo njihove glasove. Čujemo i šutnju čelnika zapadnih zemalja koju povremeno prekidaju neuhvatljivim ispraznostima. Podsjeća nas na vrijeme kad svijet nije htio vidjeti kako naše pretke, naše obitelji ubijaju.

100 000 Palestinaca ostalo je bez doma u Gazi ovaj mjesec. Većina su postali izbjeglice 1948. kad su istjerani uperenim puškama iz svojih gradova i sela. Sada su ponovo bez doma, čak i u zemlji svog egzila, i ponovo postoji prijetnja da će biti istjerani iz Palestine.

27. siječnja, na dan sjećanja na Holokaust, čelnici u SAD-u i Europi odat će počast sjećanju na naše mrtve. Ali čak i kad se prisjećamo i odajemo počast tom neizmjernom gubitku, nastojimo pronaći prave riječi kojima bismo izrazili koliko su te svečanosti, u kojima oni koji danas šute odaju počast žrtvama jučerašnje šutnje, licemjerne.

Radikalni židovski pisac Walter Benjamin, koji je poginuo dok je bježao pred nacistima, napisao je: „Čak ni mrtvi neće biti sigurni od neprijatelja, ako on pobijedi. A taj neprijatelj nije prestao pobjeđivati.“ Treći je Reich pobijeđen, a ipak, „neprijatelj i dalje pobjeđuje“. Rasizam, masovna ubojstva i genocid i dalje su prihvaćena sredstva umijeća vladanja. Čak ni naši mrtvi nisu sigurni. Pozvani su, uznemireni, iskopani iz svojih masovnih grobova i prisiljava ih se da svjedoče protiv bratskih ljudskih bića koja pate, da ispovijede mržnju koja im je bila strana i da se ponude kao opravdanje za novo razdoblje patnje u Palestini. Njihovi su duhovi bili unovačeni kako bi pomogli raseliti Židove iz njihovih arapskih domovina i u nasljeđe im ostavili istu, stranu im mržnju, regrutirali su one među nama koji potiču iz arapskih zemalja kako bismo postali neprijatelji vlastitom sjećanju i prošlosti.

Židovski zastupnik u britanskom parlamentu Gerald Kaufman je za vrijeme dok su se događali pokolji u Gazi s tjeskobom rekao: „Moja baka nije umrla da bi poslužila kao izgovor izraelskim vojnicima koji danas ubijaju palestinske bake u Gazi.“ Dijelimo i podržavamo ovo mišljenje. Nemojmo dopustiti da sjećanje na Židove koje je ubio nacistički režim posluži kao izgovor za pokušaj uništenja palestinskog naroda!

Iako je oružje gotovo utihnulo, ovaj genocidalni napad na palestinski narod nije završio. Opsada, nestašica hrane i svježe vode, nefunkcionalan kanalizacijski sustav koji prijeti izbijanjem bolesti, gospodarski kolaps i humanitarna kriza i dalje vladaju u Pojasu Gaze uz punu potporu SAD-a, Europe i egipatske vlade. Kao i opsada Gaze, nastavljaju se i polagano etničko čišćenje Zapadne obale i Istočnog Jeruzalema, rušenje kuća, izgradnja aparthejdskog zida, izgradnja ilegalnih naselja, ekonomska devastacija gradova i sela koje guše kontrolne točke, napadi na palestinske četvrti u Jaffi, Akki, Lyddi, Galileji i Negevu, masovno zatvaranje Palestinaca (više od 11 000) i svi veliki i mali načini na koje Izrael pokušava uništiti duh i izbrisati nazočnost palestinskog naroda u njihovoj domovini.

Suočeni s prijetnjom uništenja u Europi, Židovi su pružali otpor. Od getoa do koncentracijskih logora i unutar zemalja koje su bile okupirane, Židovi su predvodili otpor nacističkom režimu. Danas, od geta u Gazi do bantustana na Zapadnoj obali, od četvrti u Jaffi i Akki do gradova diljem svijeta, Palestinci pružaju otpor izraelskim pokušajima da ih uništi kao narod. Prisjećanje na naše mrtve 27. siječnja za nas je neodvojivo od odavanja počasti palestinskom opstanku i otporu koji traju dulje od 60 godina. Tek kad Palestinci ponovo budu slobodni mrtvi će sigurno počivati. Tada ćemo svi moći slaviti još jednu pobjedu života.