Farah al-HelouS bloga Tales to tell iz okupirane Gaze. Ovo je samo djelomičan prijevod. Tekst u cijelosti na engleskom možete pročitati ovdje: Jan 22: Amer’s story: They killed me three times.
Amer Al Helou ima 29 godina i živio je u kući u Zeytounu u gradu Gazi. 14 članova njegove obitelji u njegovoj je kući u noći 04. siječnja pokušavalo spavati u prizemlju ispod stepenica koje su im poslužile kao neka vrsta skloništa. ... Kuća je u izraelskom granatiranju oštećena, ima rupe od eksplozija granata i tisuće malih oštećenja od 7,5 cm dugih čavala koji su se nalazili u granatama. ...
Amerov brat Mohammed taj je dan ranije na drugoj lokaciji ubijen raketom koju je ispalila izraelska bespilotna letjelica. Izraelski su vojnici u Amerovu kuću došli oko 5:30 ujutro, nakon što su kuću granatirali 15 sati. Odmah su otvorili vatru na obitelj pri čemu je s 3 hica pogođen i ubijen Amerov otac. Zatim su obitelji naredili da napuste kuću.
Amer je pozvao hitnu pomoć (no na kola hitne pomoći otvorena je vatra i nisu mogla doći do Amerove obitelji) i odbijao je ostaviti tijelo svog oca, no vojnici su mu zaprijetili da će i u njega pucati ako bude ostao u kući, pa je obitelj pobjegla oko 300 metara iza svoje kuće, gdje je druga skupina izraelskih vojnika na njih otvorila vatru. Pogođen je Amerov brat Abdullah, Amerova 6-godišnja kćer Saja pogođena je u ruku, a njegova 1-godišnja kćer Farah pogođena je u želudac.
Slijedećih 14 sati proveli su skrivajući se iza malog brežuljka od zemlje. Ranjeni su krvarili i nije im bilo dopušteno da potraže liječničku pomoć iako su vojnici znali da su ranjeni. ...
Nakon 14 sati, oko 20:00 vojnici su na Amerovu obitelj poslali pse kako bi ih istjerali iz njihovog skloništa i bacili fosforne bombe u njihovoj blizini, no budući da je među njima bilo ranjenih i da su se bosonogi morali kretati kroz područje puno razbijenog stakla i ruševina, bijeg im je bio otežan. Vojska je 3 ranjenih stavila iza tenkova, a Amera su zarobili, no ostatak obitelji uspio je pobjeći i pozvati Crveni polumjesec. Kola hitne pomoći uspjela su doći do ranjenih 7 sati kasnije. Do tada je Farah (1) već umrla. ...
Amer je proveo 5 dana u zarobljeništvu izraelske vojske (prva 3 bez hrane, vode i kupaone). Tukli su ga, mučili i ispitivali o pokretu otpora o kojem Amer ništa ne zna. Kad su ga konačno pustili na granici, vojska je s njim u pratnji poslala i 2 poznata kolaboracionista kako bi pripadnici pokreta otpora mislili da je i Amer kolaboracionist.
No pripadnici pokreta otpora znaju tko je Amer...: „Imao sam 4 djece i bila su moja najveća radost. Dobro sam se za njih brinuo. Nisam ih puštao da se igraju na ulici, imali smo veliku dnevnu sobu u kući s igračkama, pozvali bismo i djecu iz susjedstva da se igraju kod nas s našom djecom, kako bismo znali da su svi na sigurnom. Uvijek sam ih vozio u i iz škole, nisam im dopuštao da pješače. Kad bih bio depresivan, skupio bih svu svoju djecu, natrpao ih u auto i odveo u park ili na plažu i kad bih ih vidio sretne i kako se zabavljaju i ja bih opet bio sretan. Sada moja živa djeca ne žele skinuti cipele s nogu prije spavanja jer misle da ćemo opet morati bježati kako bismo spasili živote. Mi volimo živjeti isto kao i Izraelci? Zar su oni jedini koji imaju pravo na život? Tri puta su me ubili taj dan, prvo kad su mi ubili brata, zatim kad su mi ubili oca i treći put kad su mi ubili kćer. Kasnije smo tražili tijelo mog oca. Zakopali su ga pod ruševinama, nakon nekog vremena pronašli smo njegovo stopalo... Mislim da više neću moći imati djece. Previše sam slomljen iznutra.“
Obitelj trenutno ne živi u napadnutoj kući , već su razdijeljeni po nekoliko različitih domova, a Abdullah je u bolnici u Egiptu.
Link:
Growing outrage at the killings in Gaza
The massacres in Gaza are the latest phase of a war that Israel has been waging against the people of Palestine for more than 60 years. The goal of this war has never changed: to use overwhelming military power to eradicate the Palestinians as a political force, one capable of resisting Israel's ongoing appropriation of their land and resources. Israel's war against the Palestinians has turned Gaza and the West Bank into a pair of gigantic political prisons. There is nothing symmetrical about this war in terms of principles, tactics or consequences. Israel is responsible for launching and intensifying it, and for ending the most recent lull in hostilities. Israel must lose. It is not enough to call for another ceasefire, or more humanitarian assistance. It is not enough to urge the renewal of dialogue and to acknowledge the concerns and suffering of both sides. If we believe in the principle of democratic self-determination, if we affirm the right to resist military aggression and colonial occupation, then we are obliged to take sides... against Israel, and with the people of Gaza and the West Bank.
