nedjelja, 11. siječnja 2009.

Kratki komentar na Beškerov mekocionistički članak u jutarnjem

više od 100 000 prosvjednika na jučerašnjem prosvjedu solidarnosti s Gazom u Londonu

Članak nameće shvaćanje da se Izrael „brani“ i „odgovara“ na provokacije i napade (u stvarnosti, Izrael je isprovocirao predagresorsku eskalaciju nasilja 04. studenog kad je u Pojasu Gaze ubio 6 Hamasovca bez ikakve provokacije s palestinske strane). Piše kao da Hamasove rakete padaju u vakuumu, a ne spominje blokadu i kolektivno kažnjavanje koji su trebali biti ukinuti primirjem, a nisu; ne spominje da je tijekom "primirja" Izrael napadao PG u kojem je ubio više od 20 ljudi (a da istovremeno rakete nisu ubile niti jednog Izraelca); ne spominje da palestinski pacijenti ne mogu na liječenje, a palestinski studenti na svoje studije u inozemstvu; ne spominje da nema struje, vode, kruha, školskog pribora ni ičeg drugog i da su djeca pothranjena, a kanalizacija se izlijeva u Sredozemno more; ne spominje da nije samo Hamas kršio "primirje" nego i Izrael i to više nego Hamas (a o čemu postoje izvješća UN-a i snimke izraelskih napada na civile u PG); ne spominje da su Palestinci desetljećima okupirani i porobljeni narod i da oni imaju pravo na samoobranu i oslobođenje... Napad nije obrana od raketa, i nije zbog sigurnosti izraelskih građana (za čiju sigurnost se mogao postići fair dogovor) nego je napad jer izraelski režim ne želi mir nego što više zemlje sa što manje Palestinaca na njoj.

Da ne govorim sad o tome da članak UOPĆE ne spominje ETNIČKO ČIŠĆENJE i APARTHEJD na Zapadnoj obali, Jeruzalemu i Izraelu.

Članak pokušava izjednačiti agresora i žrtvu, pa je zbog toga pun rupa i ne prikazuje realno stanje. Kraj je katastrofa. Kakvo nijekanje države Izrael? Kojih „Arapa“? Zar Inoslav Bešker ne vjeruje da postoje Palestinci? Ovaj je članak meko-cionistička propaganda, ali se barem usudio agresiju na Pojas Gaze nazvati pokoljem i upozoriti na neka trenutna izraelska kršenja međunarodnog prava.

"60 godina nijekanja"
Države nemaju pravo na postojanje (to "pravo"nigdje ne postoji). Države se mijenjaju, ukidaju i nastaju referendumima. No "arapi" ne traže ukidanje države izrael (bar ne od 1988. kad su prihvatili da palestinska država bude na samo 22% NJIHOVE zemlje). "Arapi" traže da Izrael izbjeglicama dopusti da se vrate i da bude bi-nacionalna država svih svojih građana, a ne "židovska država" na palestinskoj zemlji.

Beškeru poručujem da je zemlja u Izraelu oteta zemlja palestinskih izbjeglica koje s milijunima svojih potomaka već 60 godina životare u skučenim sobicama u izbjegličkim logorima i da će u slijedećih 60 godina cionizam biti ideološki poražen, jer je cionizam rasistička ideologija koja podrazumijeva etničko čišćenje i aparthejd i kao takav je neprihvatljiv suvremenoj civilizaciji i u totalnoj suprotnosti s međunarodnim i ljudskim pravima i demokratskim vrijednostima, a on će ostati zapamćen kao jedan od onih koji su obmanjivali hrvatsku javnost izjednačivši tlačitelja i potlačenoga, prešućujući informacije o onome što se stvarno događa i tajeći ključni izraelsko/palestinski problem - problem povratka milijuna protjeranih autohtonih stanovnika Palestine, na čiju se zemlju i u čije vlasništvo uselili došljaci iz Europe i ostatka svijeta koji s Palestinom NIKADA nisu imali NIKAKVE veze i koji autohtono stanovništvo tlače na sve moguće načine od običnog ponižavanja do genocida.

Nadam se da se sutra neki kršćani neće sjetiti da i oni imaju pravo na državu u Palestini.


Najnovije informacije:
Gaza Siege
Ma'an News Agency
Electronic Intifada
Angry Arab News Service
Globalna solidarnost s Gazom