Preporučeni linkovi

International Solidarity Movement
http://palsolidarity.org/

The Electronic Intifada
http://electronicintifada.net/

UNRWA
http://www.unrwa.org/

DCI Palestine
http://www.dci-pal.org/

IMEMC
http://www.imemc.org/

B'Tselem
http://www.btselem.org/

Palestine Remembered
http://www.palestineremembered.com/

PCHR
http://www.pchrgaza.org/

The Angry Arab News Service
http://angryarab.blogspot.com/

Ma'an News Agency
http://www.maannews.net/en/

MIFTAH
http://www.miftah.org/

ICAHD
http://icahd.org/

Palestine Monitor
http://www.palestinemonitor.org/

Association France Palestine Solidarité
http://www.france-palestine.org/

BADIL
http://www.badil.org/

Stop The Wall
http://stopthewall.org/

PACBI
http://www.pacbi.org/

New Profile
http://www.newprofile.org/

Free Gaza Movement
http://www.freegaza.org/

Addameer
http://www.addameer.org/

Adalah
http://www.adalah.org/eng/

Global BDS Movement
http://bdsmovement.net/

OCHA OPT
http://www.ochaopt.org/

AIC
http://www.alternativenews.org/

IRIN-ME
http://www.irinnews.org/IRIN-ME.aspx

IJAN
http://www.ijsn.net/home/

Fishing under fire
http://fishingunderfire.blogspot.com/

Russell Tribunal on Palestine
http://www.russelltribunalonpalestine.com/en/

Mondoweiss
http://mondoweiss.net/

Today in Palestine
http://groups.yahoo.com/group/f_shadi/

Napad na Gazu, 14-21. studeni 2012. (linkovi na sve postove)

 

Postovi o izraelskom napadu na Pojas Gaze koji je trajao od 14. do 21. studenog 2012:

Kronološki slijed događaja: Kako je Izrael uništio prekid vatre s Gazom

Napad na Gazu, 2. dan: Četvrtak, 15. studeni 2012.

Napad na Gazu, 3. dan: Petak, 16. studeni 2012.

Napad na Gazu, 4. dan: Subota, 17. studeni 2012.

Napad na Gazu, 5. dan: Nedjelja, 18. studeni 2012.

Napad na Gazu, 6. dan: Ponedjeljak, 19. studeni 2012.

Napad na Gazu, 7. dan: Utorak, 20. studeni 2012.

Napad na Gazu, 8. dan: Srijeda, 21. studeni 2012.

Yousef Munayyer: Leševi za glasačke listiće

Richard Falk: Najnovija katastrofa u Gazi

Napad na Gazu: Život pod bombama

Johnny Barber: Zbunjen u Gazi

HRW: Izraelski napad na dom obitelji al-Dalu bio je protuzakonit

Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael

Vijesti, linkovi – Palestina/Izrael

Nekoliko linkova – Palestina/Izrael

Prosvjed solidarnosti s Gazom u Zagrebu, 19. studeni 2012.

Popis incidenata u kojima je izraelska vojska ubila i ranila Palestince u Pojasu Gaze od „prekida vatre“ (21. studeni 2012. - 22. siječnja 2013)

HRW: Izraelski napad na dom obitelji al-Dalu bio je protuzakonit

Prijevod priopćenja Human Rights Watcha Izrael/Gaza: Protuzakonit izraelski zračni udar na obiteljski dom (Israel/Gaza: Israeli Airstrike on Home Unlawful) od 07. prosinca 2012. o izraelskom napadu na dom palestinske obitelji al-Dalu 18. studenog 2012. u Pojasu Gaze koje na engleskom možete pročitati na linku.


U najsmrtonosnijem pojedinačnom napadu tijekom oružanog sukoba u Gazi ubijeno je 12 ljudi

07. prosinca 2012.

(New York) – Izraelski zračni udar u kojem je ubijeno 12 civila – najveći broj civila ubijen u nekom pojedinačnom napadu tijekom sukoba u Gazi u studenom – predstavlja očevidno kršenje ratnog prava.

18. studenog 2012. izraelske su snage ispustile veliku zračnu bombu na 3-katni dom obitelji Dalu u gradu Gazi, pri čemu je ubijeno 10 članova tog domaćinstva – jedan muškarac, pet žena i četvoro djece. Jedan mladić i jedna starija žena iz obitelji Muzannar, koja živi u kući do kuće obitelji Dalu, također su ubijeni u napadu.

Izraelske obrambene snage su najprije tvrdile da su izvršile napad na Hamasovog borca po imenu Yahia Abayah. Osam dana kasnije vojska je ustvrdila kako je meta napada bio muškarac koji je ubijen u bombardiranoj kući, Mohamed Jamal al-Dalu, kojeg je nazvala Hamasovim „terorističkim operativcem“ bez pružanja informacija kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje. Čak i da je al-Dalu, nisko rangirani policajac, bio legitimna vojna meta prema ratnom pravu, vjerojatnost da će u napadu na civilni dom biti ubijen veliki broj civila takav je napad učinila protuzakonito nerazmjernim, tvrde u Human Rights Watchu. Napadi u kojima su očekivane civilne žrtve veće od predviđene vojne prednosti predstavljaju ozbiljna kršenja ratnog prava.

„Činjenice ne podupiru izraelsku tvrdnju kako je napad na dom Dalu bio opravdan“, kaže Fred Abrahams, posebni savjetnik pri Human Rights Watchu, koji je proveo istragu u Gazi. „Izrael mora objasniti zašto je bombardirao dom pun civila pri čemu je ubijeno 12 ljudi.“

Izraelski napad izveden je oko 14:30 u stambenoj i gusto naseljenoj četvrti Nasser u gradu Gazi. Glava kućanstva, Jamal al-Dalu, 50-godišnji distributer prehrambenih proizvoda, Human Rights Watchu je rekao da je taj dan otišao na tržnicu sa sinom Abdallahom kako bi kupio hranu za obitelj, i zatim u džamiju na popodnevnu molitvu. Dok je Jamal al-Dalu molio, njegov je sin primio telefonski poziv i saznao kako je njihov dom uništen, a članovi obitelji ubijeni.

Njihov srodnik Ayman al-Dalu tvrdi da je čuo eksploziju i do pogođene kuće stigao 10 minuta nakon napada. „Cijela se zgrada urušila“, rekao je. „S prednje strane nije bilo ničega, samo žuti pijesak. Kad smo stigli vidjeli smo dva tijela u ruševini.“ Bila su to tijela Suhaile (73) i Same (25), dodao je.

Jedini koji je preživio napad, 16-godišnji Nasser Saluha, brat jedne od žrtava, Same al-Dalu, Human Rights Watchu je rekao da je u kuću došao kako bi se igrao s ostalom djecom i da su se baš spremali ručati u jednoj prostoriji na gornjem katu kad je kuća pogođena bez ikakvog upozorenja.

„Moja je sestra nosila hranu za ručak i trebali smo početi jesti. Učinilo mi se da je nešto snažno pogodilo kuću. Ništa nisam čuo. Osjetio sam udarac i pritisak i nešto me vuklo u zemlju. Odjednom sam ležao na leđima, a tijelo mi je bilo prekriveno prašinom i pijeskom. Uspio sam se izvući iz ruševine i istrčati na ulicu. Osjećao sam bol u nozi; cijelo mi je tijelo bilo izrezano i bilo mi je potrebno šivanje.“

Nasser je izjavio da se nalazio na gornjem katu sa svojom sestrom i četvoro djece kad se dogodila eksplozija. Žene su bile dolje, a Mohamed al-Dalu, jedni muškarac u kući, nalazio se u spavaćoj sobi.

Obitelj i snage civilne zaštite tog su poslijepodneva iz ruševine iskopali tijela 8 članova obitelji. Tijela dviju žrtava – Yare (17) i Mohameda (29) – pronađena su tek 22. studenog.

U napadu na dom Jamala al-Dalua ubijeni su i unuk i baka iz obitelji al-Muzannar, koja živi u susjednoj kući. U eksploziji su razoreni stražnji zidovi okrenuti prema domu obitelji Dalu i prouzročena je velika šteta u unutrašnjosti kuće.

Glava susjednog kućanstva, Mohamed al-Muzannar, vlasnik tvornice slatkiša Ramadan Muzannar, Human Rights Watchu je rekao da se u trenutku napada nalazio u prednjoj sobi, na drugoj strani od kuće obitelji Dalu. U napadu su ubijeni al-Muzannarov sin Abdallah (18), student na sveučilištu al-Azhar, i njegova majka Amina (83). Mohamedova žena Naha (37) je ranjena u obje noge.

Jedan od sinova Mohameda al-Muzannara, Amjad, 20-godišnji student računovodstva, tvrdi da je bio na stubištu dvokatnice u trenutku napada. „Bila je tišina, čuli smo samo udar na zgradu Danah [oko 700 metara dalje] sat i pol ranije“, rekao je. „Odjednom su keramičke pločice pale na mene, pa sam znao da je pogođeno naše područje. Potrčao sam dolje da dođem do svojih roditelja i odjednom nisam više ništa vidio, sve je bilo puno dima i prašine. Pokušao sam dozvati [svoju obitelj], ali patim od astme [pa nisam mogao] i istrčao sam na ulicu.“

Drugi sin, 17-godišnji Haitham, kaže da je bio na stražnjem balkonu koji gleda na kuću obitelji Dalu u trenutku napada. „Podigla se prašina i odletio sam u zid – ništa nisam vidio“, rekao je. „Čuo sam kako netko viče, 'Brat ti je mrtav! Brat ti je mrtav!'“ Haitham je zadobio porezotine na ruci, grudnom košu, lijevom uhu i stražnjem dijelu glave. Većinu ozljeda bilo je potrebno šivati.

Pripadnici Human Rights Watcha vidjeli su na stubištu kuće obitelji Muzannar tragove krvi za koje su Amjad i Haitham rekli da potječu od njihovih ozljeda dok su tapkali kroz prašinu i dim pokušavajući izaći iz kuće.

Osim 12 ubijenih iz obitelji Dalu i Muzannar, u istom je zračnom udaru ranjeno najmanje 9 civila na tom području, a teško su oštećena ili uništena još tri druga doma.

Kad je Human Rights Watch posjetio mjesto napada, tjedan dana nakon udara, istražitelji nisu pronašli ostatke izraelskog streljiva, za koje članovi obitelji tvrde da su ih ekipe civilne zaštite uklonile za vrijeme potrage za tijelima. Potpuno uništenje trokatne kuće i velika šteta na okolnim domovima upućuju na to da su izraelske snage bacile veliku zračnu bombu.

Izrael je ponudio različita objašnjenja ovog događaja. Odmah po napadu, glasnogovornica izraelske vojske potpukovnica Avital Liebovitch je udar opisala kao nesretni slučaj koji Izrael „još uvijek istražuje“. Rekla je da je ciljana meta bio muškarac „zadužen za ispaljivanje raketa“.

Drugi glasnogovornik izraelskih obrambenih snaga, brigadni general Yoav Mordechai, na televiziji je na dan napada izjavio kako je izraelska vojska pokušala pogoditi višeg pripadnika Hamasovog oružanog krila, Brigada al-Qassam, kojeg je identificirao kao Yahiju Abayaha. „Iako nisam upoznat s ishodom, u tom su napadu stradali civili“, navodno je rekao.

Članovi obitelji Dalu i susjedi Human Rights Watchu su rekli da ne znaju nikoga tko se zove Yahia Abayah. Njegovo ime se ne nalazi na popisu ubijenih boraca na službenim internetskim stranicama Hamasovih Brigada al-Qassam ni Saraye al-Quds Islamskog džihada.

27. studenog, pet dana nakon što je pronađeno tijelo Mohameda al-Dalua, potpukovnica Liebovitch je izjavila kako je vojska gađala Mohameda al-Dalua jer je on „poznati teroristički operativac povezan s vojnim krilom Hamasa“. Nije podastrijela nikakve informacije kojima bi potkrijepila ovu tvrdnju.

Izraelske obrambene snage nisu odgovorile na zahtjev Human Rights Watcha za dodatnim informacijama.

Članovi obitelji Dalu i susjedi su u zasebnim razgovorima rekli da Mohamed al-Dalu nije bio pripadnik niti jedne palestinske oružane skupine. Bio je poručnik u civilnoj policiji pri ministarstvu unutarnjih poslova, rekli su, koji je radio na zaštiti VIP osoba.

Na internetskoj stranici Brigada al-Qassam redovito se objavljuju imena i životopisi njihovih ubijenih boraca, uključujući 20 muškaraca ubijenih u osam dana borbi u studenom, ali do 06. prosinca na toj stranici nije bilo spomena o Mohamedu al-Daluu. Na mjestu kuće obitelji Dalu, pripadnici Human Rights Watcha su vidjeli dva plakata, jedan Hamasov i jedan džamije al-Israa, na kojima je Mohamed al-Dalu nazvan „mučenikom“ i „borcem“ Brigada al-Qassam. Na jednom od plakata prikazan je s jurišnom puškom, a na drugom s pištoljem. Obitelj i palestinski novinari u Gazi tvrde kako je to uobičajena praksa kada su ubijeni policajci i vladini zaposlenici, osobito u slučaju kada je Hamas pokrio troškove pogreba.

Al-Daluov zapovjednik u policiji bojnik Refa'at al-Wali, koji predvodi snage sigurnosti i zaštite pri ministarstvu unutarnjih poslova, Human Rights Watchu je rekao da je Mohamed al-Dalu od 2006. bio u jedinici odgovornoj za zaštitu dužnosnika vlade u Gazi i uglednika tijekom njihovog posjeta Gazi. Bojnik al-Wali je izjavio da je al-Dalu radio svaki dan tijekom posljednjih borbi i da nije bio pripadnik niti jedne oružane skupine.

Glasnogovornik policije Ayman al-Batnigri je također Human Rights Watchu rekao da je al-Dalu bio pripadnik snaga sigurnosti i zaštite, koje je nazvao potpuno „civilnim odjelom“. U prostorijama ministarstva unutarnjih poslova pripadnici Human Rights Watcha vidjeli su plakat s 25 policajaca koji su ubijeni u sukobu u studenom, a među njima je bio i Mohamed al-Dalu. Okolnosti u kojima su ovi policajci umrli nisu poznate. Osam ovih ubijenih policajaca također se pojavljuju na popisu ubijenih boraca Brigada al-Qassam, ali među njima nema Mohameda al-Dalua. Niti jedan od policajaca ne pojavljuje se na popisima ubijenih boraca Islamskog džihada ni Odbora narodnog otpora.

Prema međunarodnom humanitarnom, ili ratnom, pravu, primjenjivom tijekom oružanog sukoba u studenom u Gazi, civili i civilni objekti ne smiju biti mete napada. Smatra se da je policija civilna, i stoga zaštićena od napada, osim u slučaju da su policajci službeno pridruženi u oružane snage neke od sukobljenih strana ili izravno sudjeluju u neprijateljstvima.

Izrael nije pružio nikakve informacije kojima bi tvrdnja da je Mohamed al Dalu izravno sudjelovao u neprijateljstvima bila poduprta, tvrde u Human Rights Watchu.

„Izraelsko zakašnjelo nastojanje, nakon što je postalo moguće pretražiti popis žrtava, da obrani napad imenujući civilnog policajca pronađenog među mrtvima upućuje na pokušaj opravdavanja onoga što se ne može opravdati nakon počinjenog djela“, rekao je Abrahams.

Čak i da je Mohamed al-Dalu bio legitimna vojna meta, napad na njegov dom pun ljudi vjerojatno ne bi ispunio uvjet razmjernosti, tvrde u Human Rights Watchu. Prema ratnom pravu, očekivana vojna prednost mora biti veća od anticipiranog civilnog stradanja.

Nerazmjerni napadi predstavljaju ozbiljna kršenja prava koja Izrael ima obvezu istražiti. Žrtve kršenja ratnog prava i njihove obitelji treba promptno i primjereno obeštetiti. Svi odgovorni za namjerno ili bezobzirno počinjenje ozbiljnih kršenja ratnog prava trebaju biti procesuirani za ratne zločine.

„Izrael treba objasniti zašto je bombardirao ovu kuću punu civila“, rekao je Abrahams. „Svi koji su prekršili zakon trebaju biti primjereno kažnjeni.“

Nedavni oružani sukob između Izraela i Hamasa i naoružanih skupina u Gazi trajao je od 14. do 21. studenog 2012. Tijekom sukoba obje su strane izvršile protuzakonite napade na civile. Ubijeno je najmanje 103 palestinskih i 4 izraelskih civila.

Imena ubijenih
1. Samah Abdul Hamid al-Dalu, 27
2. Jamal Mohamed al-Dalu, 6
3. Yousef Mohamed al-Dalu, 4
4. Sarah Mohamed al-Dalu, 7
5. Ibrahim Mohamed al-Dalu, 1
6. Tahani Hassan al-Dalu, 52
7. Suhaila Mahmoud al-Dalu, 73
8. Raneen Jamal al-Dalu, 22
9. Yara Jamal al-Dalu, 17
10. Mohamed Jamal al-Dalu, 29
11. Abdullah Mohammed al-Muzannar, 18
12. Amina Matar al-Muzannar, 83


Izvor i više informacija: Israel/Gaza: Israeli Airstrike on Home Unlawful


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israel Avoids Hard-Right Shift: No Benefit for Palestinians
Likud, the party of right-wing Prime Minister Benjamin Netanyahu, is down ten seats according to the exit polls, with 32 seats expected to go to the party. This could be attributed to voters' rejection of Likud's merger with Foreign Minister Avigdor Lieberman's hard-right Yisrael Beiteinu party. Record-high voter turnout is also thought to have contributed to the relatively low number of seats taken by Likud, a sign that the Israeli public as a whole is less right-wing than Netanyahu and his party may have believed. The fact that the Knesset avoided a hard-right shift does not mean that the incoming government will do anything to benefit Palestinians.
Read more...

Separation Barrier to sever Beit Iksa from its land
Beit Iksa has become one of the latest villages affected by Israel's on going construction of the separation Wall. The village has been issued with notices ordering the confiscation of 456 dunams, on which the proposed section of the Wall will be built. Such a construction would completely surround the village, geographically cutting it off from Jerusalem as well as suffocating it from the majority of agricultural lands owned by the villagers. In protest to this announcement the villagers set up a tent village called Bab Al Karamah on Friday 18th January, which was subsequently destroyed by the Israeli forces.
Read more...

Ex soldiers are Breaking the Silence with guided tours in Hebron
Hebron, home to more than 250,000 Palestinians with approximately 800 Jewish settlers, is the only Palestinian city where Israeli settlements are situated inside the city center. The city center used to serve as the commercial center of the whole southern West Bank but after the establishment of the settlements, the economy suffered great losses and it has not been possible for the Palestinians living in the city center to maintain a normal standard of living. As a result, many left their houses and the Old City is today nicknamed as “Ghost Town”. Israeli soldiers patrol the streets at all times. Bigelman describes that due to fact that most of the roads around the city center are forbidden for the Palestinians to drive on, the Israeli side of the roads are therefore wider because they are allowed to drive there and the Palestinian side is narrower because they are only allowed to walk there.
Read more...

Hebron families struggle for existence
Amro's work with Youth Against Settlements has earned him death threats from settler groups, and he has been the target of a sustained campaign of violence and intimidation. “I have life threats from the settlers. On their website, they put my face in a red circle,” he said. “I was attacked many times by the settlers. I had three stitches once. They want to stop us, stop the work we are doing, despite the fact that we are completely nonviolent.” Youth Against Settlements is committed to nonviolence even in the face of attacks from settlers and soldiers. Amro said nonviolence ensures that anyone can participate in the resistance movement. “Not many people can carry a gun, but in popular resistance, you have all people, all skills,” he said. “Carrying a machine gun is not helpful to anyone. It's a killing machine. You kill them and you kill yourself.” The group trains activists to film, edit and upload video of human-rights violations, which Amro said often prevents soldiers and settlers from carrying out the most grievous attacks against residents of Hebron, and provides evidence that may help to keep Palestinians out of jail. He also supports the worldwide Boycott, Divestment and Sanctions campaign against Israel.
Read more...


HRVATSKA:
Aktivisti u akciji - počinje Referendumski ustanak
Građani okupljeni u Odbor birača u suradnji s aktivističkim mrežama AS, UMAH i nezavisnim aktivistima pokreću akciju pod nazivom Referendumski ustanak te pozivaju sve da se priključe organizaciji i skupljanju potpisa za četiri referendumska izjašnjavanja koja počinju 13. veljače. Raspisivanje referenduma traže za četiri pitanja: jeste li za ili protiv poništenja pretvorbe, privatizacije i drugih prijenosa ne-osobnog vlasništva od 1990. godine do danas; jeste li za ili protiv zabrane rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa RH; jeste li za ili protiv poništenja ulaska Hrvatske u članstvo EU-a; jeste li za ili protiv zabrane prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a. Prikupljanje potpisa za referendume odvijat će se u svim hrvatskim gradovima na za to utvrđenim štandovima u razdoblju od 13. do 28. veljače. Građani svoj potpis mogu dati za raspisivanje referenduma za sva četiri ili za neko od ponuđenih pitanja.
Pročitajte više...

 

Napad na Gazu: Život pod bombama

Prijevod izjava i svjedočanstava ljudi u Pojasu Gaze za vrijeme posljednjeg izraelskog napada, objavljenih 21. studenog 2012. Izvor i više informacija na engleskom: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground.


Yasmeen El Khoudary

„Dok pišem ovaj članak Izraelci na Gazu bacaju letke kojima od stanovnika traže da se evakuiraju iz nekih četvrti. U Gazi nema skloništa poput onih u Isdudu ili Aškelonu, a čak i da ih ima, vjerojatno bi ostala prazna. Palestinci ne traže sklonište. Kao izvorni stanovnici ove zemlje sigurni smo samo tamo gdje pripadamo.

Svjestan ove činjenice, Izrael će vjerojatno letke iskoristiti u svoju obranu u slučaju da noćas bude ubijeno još civila (što će se vjerojatno dogoditi, obzirom na gustu naseljenost u Pojasu Gaze). Svaki civil koji pritom bude ubijen je ili „kolateralna žrtva“ ili ljudski štit kojeg je koristio Hamas. Tu priču znamo napamet.

Ali kad 7-godišnje dijete nosi svog 2-godišnjeg brata nakon što su im roditelji ubijeni u izraelskom napadu ili kad se jednogodišnja beba pokušava igrati sa svojom mrtvom 8-godišnjom sestrom, ostaje vam samo da posumnjate i u ono malo vjere koju imate u čovječanstvo. U međuvremenu u Izraelu Jerusalem Post besramno objavljuje članke o kućnim ljubimcima koji osjećaju tjeskobu svaki put kad se oglase sirene za uzbunu.“


Jehad Saftawi

„Ne možemo otići. Čak i da možemo, zašto bismo to učinili? Već jesmo izbjeglice.

Roditelji mojih roditelja učili su me o palestinskim selima u onome što se sada zove Izrael – selima koja 4/5 Pojasa Gaze još uvijek zove domom. Židovski teroristi sravnili su sa zemljom, preimenovali i ukrali više od 500 tih sela tijekom stvaranja Izraela.

21 mi je godina i to je bilo davno. Ali svaka me eksplozija ovaj tjedan podsjetila na tu nepravdu. I nikad neću zaboraviti.

Između eksplozija zapisujem buduća sjećanja mojih unuka. Dolaze u intervalima i mjere se u koracima. Koracima do dna ove 5-katne zgrade. Koracima kojima trči moja majka, za njom sestre i brat, kako bi se pridružili drugim okupljenim obiteljima.“

„Najgori je osjećaj kad čujete zvuk aviona. Osjećate kao da vam se približava smrt koja će vas odvesti sa sobom.“ Ovo su riječi 21-godišnjeg Jehada Saftawija čiji se dom nalazi na sjeveru Pojasa Gaze koji je najviše pogođen granatiranjem iz izraelskih bespilotnih letjelica i ratnih zrakoplova.

„Osjećam se odgovornim za svoje sestre, majku i brata. Okupe se svi zajedno na najnižem katu.“ Jehad je sin političkog zatvorenika, a njegova se majka brine o njegovoj mlađoj braći i pokušava ih umiriti uvjeravajući ih kako je odlazak na najniži kat i okupljanje svih susjeda iz 5-katnice samo igra koju igraju.

Nema se kamo pobjeći: „sada se najgore osjećam dok gledam svoje sestre i majku kako plaču, u strahu za vlastite živote, bez skrovišta, bez mjesta na koje bi mogle otići. Nikada neću ovo zaboraviti.“

Svako malo u Jehadovoj četvrti nestane struje. Ljudi se u mraku još više plaše i osjećaju bespomoćnije. A od danas više nemaju ni najosnovnije prehrambene namirnice: „Potrošili smo kruh, ali smo imali još riže. Ne znamo kad ćemo ponovo moći nabaviti kruh.“


Dr. Mads Gilbert

„Užasna noć bombardiranja. Zgrade sravnjene sa zemljom. Uskraćivanje sna kao oblik kolektivnog mučenja, koje najteže pogađa djecu. Bombardiraju sada. Psi laju. Nema ljudskih zvukova u jutarnjim satima.“


Sabah Al Barakoni

„Ovo pišem usred noći. Ne mogu spavati. Bombe i rakete padaju svuda oko nas. Osjećam se kao da mi se srce trga na komadiće. Svako jutro telefonom zovem svo osoblje i oni mi kažu da ni oni ne mogu spavati. Kažu da pate od glavobolja. Naša su srca vrlo umorna. Kolegica svojoj 4-godišnjoj kćeri kaže da je glasna buka tek grmljavina kako se dijete ne bi bojalo. Ali ona zatim pita: „A gdje je kiša?“

Okupljamo se ovdje u kući podalje od prozora koji bi se mogli razbiti ako bombe padnu preblizu. Bojimo se izaći, čak i samo otići po kruh. Pekara nije tako blizu. Moj se suprug brine o svom paraliziranom ocu i ne može ga ostaviti kako bi otišao u pekaru. Previše bih se bojala za njega kad bi samo pokušao. Sretni smo, jer imamo dovoljno hrane za možda tjedan dana. Imamo riže i šećera, ulja za kuhanje, leće i nešto povrća.

Strah raste. Nema sigurnog skrovišta. Ne možemo napustiti Gazu kako bi negdje drugdje pronašli utočište.“


Sami Zimmo, 14 godina

„Ne možemo spavati. Ako zaspimo, budimo se uz zvuk bombi. Svaki put kad jedna od njih pogodi tlo, moja sestrica viče od straha. Počeli smo sanjati o mogućnosti da samo jedan dan spavamo bez ubijanja i bombardiranja.

Način na koji je rat počeo nas je iznenadio. Svaki dan jedni drugima govorimo da će danas biti kraj, ali tada shvatimo da je to samo još jedan početak.“


Raneen Haddad, 19 godina

„Izraelci su prošle noći bombardirali prazan komad zemlje do prozora naše dnevne sobe. Cijela je kuća bila obasjana. Bilo je toliko glasno da sam mislila da je bomba pala na nas. Čula sam lom prozorskih stakala i kako naše stvari padaju na pod. No ništa nisam mogla učiniti. Nisam mogla čak ni izaći iz sobe u kojoj smo se skrivali.

Nismo jedini. Svaka osoba koja živi u Gazi trpi istu sudbinu. Po mom su mišljenu ovakva djela među najgnjusnijim, najodvratnijim djelima koje netko može počiniti protiv vlastite vrste.

U 3 dana bilo je više od 900 zračnih udara. Broj poginulih među Palestincima stotinu je puta veći od onog među Izraelcima. Da vam kažem što stanovnici Gaze osjećaju kad čuju zvuk izraelskih raketa? Strah u dječjim srcima? A nemoć naših roditelja da nas zaštite?

Mi Palestinci nismo teroristi; opiremo se izraelskoj okupaciji. Da vam netko silom otme zemlju i sustavno nadzire cijelu vašu zajednicu zidovima i kontrolnim točkama, da vam uništi sveučilišta, kanalizacijske sustave i gospodarstvo, što biste vi učinili?“


Mohammed Omer

„Rado bih se riješio mirisa spaljenih tijela koji mi je ostao u nosu... Užasno je u bolnici Shifa.“


Dr. Ghada Ageel

„Moj 3-godišnji nećak iz Gaze, Abdallah, je veseo dječak. Jako se boji bombi i neprekidnog granatiranja. Ali mi je rekao da sada koristi taktiku koja mu pomaže da se smiri. Ode pod svoj krevet, začepi uši i počne vikati tako da svojim glasom nadglasa zvuk bombi i raketa. A danas je pronašao još kreativnije rješenje: 'Kad projektil dođe u našu kuću nadam se da će ga moji jaki i veliki roditelji udariti i otjerati. No, ako to ne upali, tada ću mu dati sve svoje grickalice, slastice i slatkiše kako me ne bi pogodio.'“


Samia Ageel

„Čim je moja kćer Noor prošle noći zaspala staklo na našim prozorima popucalo je od teškog bombardiranja. Staklo je palo po njenom tijelu i ozlijedilo joj lice. Mislila je da bombardiraju našu kuću i počela histerično vikati i pozivati da je spase iz ruševina. Probudila sam je i zavidala joj ranu. Ostale smo budne do jutra.

Ako sam i mogla ukrasti nekoliko sati sna prije, sada se bojim sklopiti oči jer bi mi tada smrt mogla ukrasti djecu. Ne znam što da radim. Kao roditelji trebali bismo zaštititi svoju djecu, ali mi to u Gazi više ne možemo, mehanizam terora udara po nama iz zraka, s kopna i s mora. Prati nas danonoćno u našim domovima, na ulicama, u našim krevetima i u našim snovima.“


Beesan Al-Hasham

„Moram kontrolirati svoje osjećaje i igrati se sa svojom djecom. Čim počne granatiranje počnem se šaliti i zabavljati ih. Prestrašena sam, ali želim spriječiti da se djeca uspaniče.“ Beesan je majka 4 djece. Tvrdi da se ono što trenutno kao majka osjeća ne može usporediti ni sa čime drugim. "Živimo sa spoznajom da bi danas mogao biti posljednji dan. Ako i sklopim oči, nikada ne mogu spavati. Ne želim ispustiti djecu iz vidokruga, jer, čak i da se radi o posljednjem trenutku života, želim biti pored njih, i pokušati postići da se osjećaju sigurno.“

Osigurati sigurnost svoje djece za Beesan je gotovo nemoguća misija. Svjesna je da nema nikakvu kontrolu nad time gdje bi projektil mogao pasti ili kada će Izrael ispaliti slijedeću bombu s čavlima, eksploziv koji je zabranjen na međunarodnoj razini.

„Moj sin Karim ima samo 12 godina. Još nije uspio zaboraviti sve što je vidio kad mu je bilo 8 godina tijekom prethodne izraelske invazije 2008. Pun je tjeskobe. Postavlja mi pitanja na koja je tako teško dati odgovore: Kamo idu svi ovi ubijeni ljudi? Brinem kako će reagirati i kako će se nositi sa svim ovim iskustvima. Bez obzira na to koliko bili pametni ili na koji način pokušali objasniti stvari, osjećaje straha i tjeskobe podjednako ne mogu kontrolirati ni stari ni mladi.“

Osim što brine zbog projektila koji padaju, Beesan se mora brinuti i o dobrobiti svoje djece. „Vrlo je hladno. Moramo prozore držati otvorenima kako od granatiranja ne bi popucala stakla. Zbog toga su nam noći postale nepodnošljive. Čujem glasove svoje djece, ali ih stalno gledam kako bih se uvjerila da još uvijek dišu.

Najgori je osjećaj nemoći. Ne mogu ih zaštititi. Ne mogu im pružiti ugodan i miran život kakav imaju druga djeca u svijetu. Mladi su. Imaju energije. Bistri su, ali ne znam što ih čeka u budućnosti. Osjećam da su izolirani. Vjernica sam, ali kad bombe padaju s neba osjećam se bespomoćno.“


Mohamed Abu Safia

„Danas sam otišao do doma obitelji Salah – ili onoga što je nekoć bio njihov dom, prije nego su ga potpuno uništili u bombardiranju. Razgovarao sam sa ženama i djecom koji su bili zakopani pod ruševinama, ali su se ih njih uspjeli izvući. Rekli su mi da su uspjeli preživjeti zbog svoje snažne volje da žive i pruže otpor.“

Duboko uzdahnuvši Mohamed kaže kako se djeca u njegovoj četvrti jako teško nose s onim čemu svjedoče. „Oni vide što im okupacijske snage rade. Djeca njihove dobi u europskim zemljama pohađaju sportske klubove i uživaju u svom djetinjstvu, dok ovdje djeca u Gazi jedva prežive svaki dan. Ostao sam bez riječi pred tom djecom i njihovom patnjom. Svi su bili mlađi od 15 godina.“

„Noćas četvoro djece i njihova majka spavaju u mrtvačnici bolnice. Ispaljuju li oni rakete? Prijete li sigurnosti? Djeca u bolnici Shifa stoje na vratima i opraštaju se od svojih prijatelja. Želimo da ova brutalna okupacija prestane. Želimo slobodu za svoju djecu.“


Mahmoud Abu Galwa

„Svjetlo nam daje osjećaj sigurnosti. Zato se osjećam vrlo tjeskobno kad nestane struje.“ Mahmoud živi u Jabalyji, jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu.

Najpotresnije iskustvo mu je bilo „gledati oči djece kad zvuk ratnog zrakoplova probije zvučni zid. Oči im potamne. O tome brinem, o budućnosti ove djece. Kako će ikad zaboraviti ove zvukove? Kako će uspjeti proživjeti ovo razdoblje?“

Mahmoud je dobro upoznat s traumama. Ovaj bivši fotograf kaže kako više ne može uzeti fotoaparat u ruke. „Ne mogu se osloboditi užasnih slika koje sam vidio tijekom izraelske invazije 2008. Sjećanje mi onemogućava da se ponovo bavim fotografijom.“

Ali njegova mu je budućnost zadnja na pameti. Mahmoud brine da će izgubiti nekog od svojih najmilijih. „Što ako se probudim i bude ubijen netko koga volim? U Gazi u svakom trenutku možete sve izgubiti, voljenu osobu, kuću, pripada nam sve i ništa.“ Ali Mahmoud tvrdi da u Gazi pobjeđuje ljubav. „Unatoč svemu što se oko mene događa snagu crpim iz načina na koji se ljudi brinu jedni za druge. Dijelimo hranu, sklonište i ljubav. U ovo vrijeme dajemo jedni drugima. Nestrpljivo iščekujem trenutak kad će sve ovo završiti kako bi naša djeca mogla živjeti.“


Majed Abusalama

„Jučer je ubijen otac mog najboljeg prijatelja, a kćer jednog mog drugog prijatelja je ostala bez ruke. Sedam joj je godina.“ „U svojim smo domovima i čekamo da u njima umremo. Nemamo skloništa.“

Majed želi da svijet vidi što se događa: „Čak i ako ne preživim želim da svijet zna što nam se događa ovdje. Bombardiraju nas u našem izbjegličkom logoru. U Jabalyji nemamo humanitarne pomoći i nitko nam ne pomaže. Naša djeca plaču. Prestrašena su i vide stvari koje ne razumiju.

Izrael nas napada od dana kad sam rođen. Ovo nije rat. Ovo je napad. Nismo jednaki. Oni imaju bespilotne letjelice, avione F16 i brojna druga smrtonosna oružja. Kako da se borimo protiv treće najjače vojske na svijetu? Potrebna nam je međunarodna zaštita. Ovdje pljušte bombe, teške bombe.“


Lara Aburamadan

„Proteklih 48 sati moja majka i ja bdjele smo pored mojih sestara i brata – moje blizanke, brata adolescenta i sestre koja će uskoro završiti srednju školu. Majka i ja sjedimo zajedno u unutarnjoj sobi bez prozora gledajući naborana čela mog brata i dviju sestara koji se naprežu da zaspu.

I cijelo vrijeme čujemo bombe. Bombe koje nose miris jeseni i studen zime. Bombe koje udaraju. Bombe koje ubijaju. Još uvijek se budim iz noćnih mora s bombama koje su parale naše nebo prije gotovo četiri godine, kad je moja prijateljica iz razreda Maha izgubila majku u izraelskom zračnom udaru. A prijateljica iz djetinjstva Hanan vidjela je odsječenu nogu svoje majke u ruševini nakon jednog drugog napada.

Dok promatram umorne oči svoje majke pitam se: Što se događa onima koji izgube dijete? I hoću li ikada vidjeti svoje?“


Inas Safadi

19-godišnja Inas je bila sama kod kuće i učila za ispite kad je počelo granatiranje. „Nazvala sam majku kako bih bila sigurna da će odmah doći kući jer situacija nije sigurna. Kad je došla zagrlila me i počela moliti kako bi me umirila. Bila sam prestrašena. Jako se bojim za svoju obitelj i prijatelje. Bojim se za sve koje volim.“

Inas je već izgubila 2 prijateljice tijekom izraelske invazije 2009. „Bojim se da će se tako nešto ponovo dogoditi. Mislim da neću preživjeti ponovni gubitak nekog koga volim.“

Osim mrtvih prijatelja i članova obitelji, mlada Inas kaže da umiru i njeni snovi. „Iz minute u minutu uništavaju sve moje snove. Sve stvari koje sam planirala možda nikada neću moći učiniti jer bi me mogli ubiti svakog trenutka. Sada razgovaram s vama, a svuda padaju rakete.“

„Svi sjedimo u jednoj sobi. Zalijepljeni smo za TV i gledamo vijesti. Punimo telefone jer se bojimo da ćemo svakog časa ponovo ostati bez struje.“


Kawther Abuhani

„Svakih pola sata čujemo glasne eksplozije. Vidimo vatru i bombe kako padaju s neba. Svaki se put osjećamo kao da je na nas došao red i da će bombe pasti na našu kuću.“ 23-godišnja Kawther Abuhani iz sjevernog Pojasa Gaze živi s devet članova svoje obitelji.

„Okupili smo se u jednoj sobi. Uključen je radio. Ne gasimo ga. Kad počne granatiranje ja i sestra se jako uplašimo. Zatvorimo oči. Ništa drugo ne možemo učiniti. Sklapanje očiju je jedino što nam pomaže kako ne bismo vidjele žuta i crvena svjetla granata koje padaju poput krvave kiše.“

Kawtherina majka pokušava grliti svoje kćeri i umiriti ih. Kawther kaže: „Imam malu sestru. Vrlo je prostodušna. Kad dođe do eksplozija uvjerimo je da se radi o vatrometu. Ne mogu zadržati suze kad je vidim kako se igra jer ne zna što se stvarno događa i da bismo svi mogli umrijeti svakog trena.“

Dok se boji za svoje živote, poput mnogih obitelji u Gazi, Kawtherina obitelj prima uznemiravajuće pozive nepoznatih ljudi iz Izraela. „Više se ne javljamo na telefon. U užasnoj smo situaciji. Ovo je fizički i psihološki rat.“


Joe Catron

„Oko 13:10 na odjel je donesena 10-mjesečna djevojčica Haneen Tafesh. Nije bila pri svijesti, a njeno maleno tijelo bilo je sivo. Zadobila je prijelom lubanje i krvarenje mozga, u napadu koji se dogodio oko 11 sati dan ranije u četvrti Sabra u Gazi. Bila je u komi i na mehaničkoj ventilaciji. Kasnije tijekom poslije podneva zanimalo nas je kako je Haneen i liječnici su nam rekli da joj se stanje pogoršalo. Kad smo se navečer vratili kući, saznali smo da je umrla.“


Mohammed Abu Amsha

2 i pol-godišnji Mohammed Abu Amsha je ranjen dok je sjedio ispred kuće svog djeda u Beit Hanounu. Lovac F16 je ispalio projektil u njegovoj blizini, a komadi ruševina građevina koji su letjeli zrakom pogodili su ga u glavu. U napadu je ranjen i Mohammedov ujak.


Zuhdiye Samour

Zuhdiye Samour, majka i baka iz izbjegličkog logora Obala u gradu Gazi, još je uvijek bila vidljivo potresena onim što je proživjela dok je pričala svoju priču: „Sjedili smo zajedno u našoj kući. Bilo je oko 20:30 i gledali smo TV, filmove kako bi se djeca manje bojala. Tada smo začuli zvuk 12 granata ispaljenih iz ratnih brodova na moru.“ Zuhdiye i još 3 civila su ranjeni kad su granate pale na njenu četvrt, stambeno područje u gradu Gazi.


Shahd Abusalama

„Prijatelj mojih roditelja, Marwan Abu Al-Qumsan (52), koji često posjećuje našu kuću, hodao je ulicom vraćajući se iz posjeta obitelji svoje sestre. Izraelska je vojska ispalila jedan projektil na praznu česticu zemlje nekoliko metara od njega koji je u zemlji ostavio veliku i duboku rupu. On je nekako pao u tu rupu gdje je živ zakopan. Ljudi su kopali 4 sata kako bi ga izvadili. (Njegov brat je hodao oko 20 metara iza njega i čudesno preživio napad, ali ima rane po cijelom tijelu.)

...

(kasnije) Moj je otac otišao iz kuće na pogreb svog prijatelja. Nismo htjeli da ide jer bi Izrael lako mogao ciljati put do pogreba, no on je obećao da će se brzo vratiti. Znam da ćemo se opustiti tek kad vidimo da se kući vratio živ i zdrav.“


Duaa Hejazi

13-godišnja Duaa Hejazi se iz šetnje s majkom i braćom vraćala kući u četvrti Sabra u Gazi kad je oko 20 sati na cestu ispred njihovog doma ispaljen izraelski projektil. „Mnogo sam krvarila. Moj je brat također bio ranjen, u ruku. Susjedi su me doveli u bolnicu.“ Duaa je zadobila ozljede od šrapnela po cijelom gornjem dijelu tijela, a neki su joj komadi još uvijek usađeni u grudni koš. Želi uputiti poruku drugoj djeci, koja ne žive u Pojasu Gaze:

„Kažem, mi smo djeca. Ni za što nismo krivi da bismo se morali s ovim suočavati. Oni nas okupiraju i ja ću reći, kao što je Abu Omar rekao, 'Ako si planina, vjetar te ne može zatresti.' Ne bojimo se, ostat ćemo čvrsti.“


Shahd Abusalama

„Dvije bombe su upravo pale u našoj četvrti, na udaljenosti od oko 100m. Istovremeno smo čuli krik traumatiziranih ljudi u našoj četvrti. Imao sam osjećaj da mi je na sekundu stalo srce.“


Izvor i više informacija: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
In the Name of Justice: Key Issues Around a Single State
A just peace requires that the refugee issue be addressed directly. While details may be negotiated, especially if some refugees prefer resettlement elsewhere and/or economic compensation, two conditions are critical if the refugee issue is to be resolved: the refugees' unconditional right to return, as it is advocated by UN General Assembly resolution 194 related to the Right of Return of Palestinians, must be accepted, so that “goodwill” or “humanitarian” gestures do not replace the refugees' alienable rights to repatriate, return to their homes and live at peace; and Israel must acknowledge its responsibility for driving out half the Palestinian people in 1947/48, as well as for the expulsions of 1967 and displacement ongoing since – a symbolic admission of responsibility crucial to reconciliation between the people and to eventual historical “closure.”
Read more...

Jordan Valley Matrix of Control
In 1967 The Palestinian Population in the Jordan Valley was 320,000 people. In 2011 it was reduced to 56,000 people who live In 29 communities.
Read more...

'Anin, Mevo Dotan (Imriha), Reihan, Shaked, Thu 17.1.13, Morning
'Anin Checkpoint is located on the separation fence, east of Mei Ami, between the village of 'Anin in the West Bank and Um el-Fahm in Israel. Those who pass and return here are residents of 'Anin, mostly to cultivate their lands which have been cut off from the village by the separation fence. The checkpoint opens two days a week, morning and afternoon, and daily during the olive harvest season. People go out from the village in the morning and must return the same afternoon. Anyone who does not return that same day has his permits confiscated, and until he gets the situation corrected he is prohibited from transit.
Read more...

Bethlehem Christians feel the squeeze as Israeli settlements spread
But this terrain will soon be covered in concrete after the authorisation last week of the construction of more than 2,600 homes in Givat Hamatos, the first new Israeli settlement to be built since 1997. It lies between two existing settlements: Gilo, home to 40,000 people, sits atop one hill; to its east, on another hill, stands Har Homa, whose population is around 20,000, with further expansion in the pipeline. Both are largely built on Bethlehem land. Givat Hamatos will form a strategic link between these twin towns, further impeding access between Bethlehem and the intended capital of Palestine, East Jerusalem, just six miles away.
Read more...

Židovi za pravo palestinskih izbjeglica na povratak

Ghada Karmi i Ellen Siegel, 1973, 1992 i 2001 (slike: Francis Khoo i Jean-Pascal Deillon)

Prijevod izjave Jews for Palestinian right of return koju potpisuju Židovi koji se zalažu za poštivanje i implementaciju prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu kao ključ svakog pravednog rješenja sukoba u Izraelu/Palestini. Među brojnim početnim uglednim potpisnicima su i Max Ajl, Gabriel Ash, Max Blumenthal, Haim Bresheeth, Lenni Brenner, Lynn Gottlieb, Jeff Halper, Ilan Pappé i Miko Peled. Izjavu i više informacija na engleskom možete pročitati na linku.


01. siječnja 2013.

„Palestincima pravo da se vrate u svoje domove i pravo na dostojanstven život i ravnopravnost u njihovoj vlastitoj zemlji nisu ništa manje važna od prava da se oslobode vojne okupacije.“ prof. Saree Makdisi

Već dulje od stoljeća cionisti pokušavaju izgraditi „židovsku državu“ prisilnim uklanjanjem domorodačkog palestinskog naroda.

Ova je država uspostavljena 1948. godine uz pomoć Nakbe (Katastrofe): uništenja i okupacije više od 500 palestinskih gradova i sela, izvlaštenja više od 750 000 Palestinaca i kampanje terora koje je masakr u Deir Yassinu tek najzloglasniji primjer.

Od 1967. godine Izrael također okupira i kolonizira i ostatak povijesne Palestine. Danas se ovo nemilosrdno etničko čišćenje nastavlja – naoružavaju ga i financiraju SAD i njegovi saveznici – na obje strane „Zelene linije“ iz 1948.

Zahvaljujući svemu tome 70% Palestinaca živi u egzilu i oni su najveća izbjeglička populacija na svijetu.

Ovo je najočiglednije u Gazi, gdje Izrael nameće naročito brutalno kolektivno kažnjavanje 1,7 milijuna ljudi – većinom izbjeglica – zato što se prkosno opiru protjerivanju iz njihovih domova diljem povijesne Palestine.

„Odaberite neku točku, bilo koju, duž 25 milja duge obale [Gaze],“ piše stanovnica grada Gaze Lara Aburamadan, „i ona će biti otprilike 7 milja – nikad više – udaljena od druge strane. Na drugoj su se strani rodili moji bake i djedovi, u selu koje je sada postalo nečija tuđa zemlja, u koju je meni zabranjen pristup. Vi je zovete Izrael, ja je zovem mjesto odakle dolaze bombe.“

Kako bi zataškao ove zločine i zaštitio se od njihovih posljedica, cionistički režim službeno poriče Nakbu, što je etički ekvivalent poricanja Holokausta. Režim je čak donio zakone koji kažnjavaju one koji komemoriraju Nakbu – korak prema potpunoj kriminalizaciji njenog obilježavanja.

Kao što je to slučaj kod svih koloniziranih naroda, oslobođenje znači ispravljanje nepravde počinjene izvlaštenjem. „Palestinski cilj,“ piše dr. Haidar Eid u Gazi, „je pravo na povratak svih izbjeglica i ništa manje od toga.“

Povratak – jedan od ključnih zahtjeva kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) – potvrđen je UN-ovom rezolucijom 194, ali proizlazi iz načela univerzalnih ljudskih prava i kao takvog ga se ne može odreći niti od njega odustati niti jedno tijelo ni predstavnik; on je neotuđivo vezan uz Palestince, individualno i kolektivno.

Unatoč tome čak i neki kritičari izraelske okupacije koja je započela 1967. tvrde da je povratak palestinskih izbjeglica „nerealističan“.

Međutim, biti solidaran znači bezuvjetno podupirati pravedne ciljeve onih koji se opiru ugnjetavanju. Kao što je pojasnio palestinski novinar i aktivist Maath Musleh: „Ako mislite da [povratak] nije moguć, tada zapravo niste solidarni s palestinskom borbom.“

Neki također prigovaraju da bi povratak izbjeglica značio kraj „židovske države“. No zagovaratelji socijalne pravde se moraju zapitati kako mogu braniti državu čije samo postojanje ovisi o strukturalnom uskraćivanju palestinskih prava.

Nedavno je više od stotinu vodećih palestinskih aktivista ponovo izrazilo svoje protivljenje „svim oblicima rasizma i bigotnosti, uključujući između ostalog antisemitizam, islamofobiju, cionizam i druge oblike bigotnosti usmjerene protiv bilo koga, a osobito protiv ljudi neeuropskog podrijetla i urođeničkih naroda svugdje u svijetu.“

Takav se rasizam i bigotnost odražava upravo u pokušaju cionizma da uništi palestinski narod, stoljetnoj kampanji koja sramoti sjećanje na židovsku patnju i otpor u Europi.

Moralni je odgovor jasan: „U povijesnoj Palestini postoji jedan geopolitički entitet“, piše palestinski novinar Ali Abunimah. „Izraelu se ne smije dopustiti da nastavi ukopavati svoj aparthejd, rasističku i kolonijalnu vladavinu diljem te zemlje.“

Kao savjesni Židovi, pozivamo sve koji se zalažu za socijalnu pravdu da se zauzmu za palestinsko pravo na povratak i demokratsku državu u cijeloj povijesnoj Palestini – „Od rijeke do mora“ – s jednakim pravima za sve.

Punu pravdu, o kojoj ovise nade cijelog čovječanstva, ne može zadovoljiti ništa manje od toga.


Početni potpisnici
Max Ajl, autor i aktivist; Cornell Students for Justice in Palestine
Gabriel Ash, International Jewish Anti-Zionist Network Switzerland
Max Blumenthal, novinar i autor
Prof. Haim Bresheeth, sineast, fotograf, znanstvenik s područja filmskih studija
Lenni Brenner, autor i mirovni aktivist
Mike Cushman, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Sonia Fayman, French Jewish Union for Peace; International Jewish Anti-Zionist Network France
Sherna Berger Gluck, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign
Rabin Lynn Gottlieb, Fellowship of Reconciliation Peacewalks, Mural Arts in Palestine i Shomer Shalom Network for Jewish Nonviolence
Hector Grad, International Jewish Anti-Zionist Network (Spain)
Abraham Greenhouse, bloger, Electronic Intifada
Tony Greenstein, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Jeff Halper, Israeli Committee Against House Demolitions (ICAHD)
Stanley Heller, moderator informativnog programa “The Struggle”
Tikva Honig-Parnass, bivša pripadnica cionističkih oružanih snaga (1948); autorica knjige False Prophets of Peace: Liberal Zionism and the Struggle for Palestine
Adam Horowitz, urednik, Mondoweiss.net
Selma James, Global Women's Strike; International Jewish Anti-Zionist Network UK
David Klein, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel
Dennis Kortheuer, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign; Dump Veolia LA
David Letwin, aktivist i pisac; Gaza Freedom March
Michael Letwin, suosnivač Labor for Palestine; US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Al-Awda NY: The Palestine Right to Return Coalition
Antony Loewenstein, australski novinar i autor
Barbara Lubin, Middle East Children's Alliance
Mike Marqusee, autor knjige If I Am Not for Myself: Journey of an Anti-Zionist Jew
Hajo Meyer, preživjela žrtva Auschwitza; International Jewish Anti-Zionist Network
Linda Milazzo, novinarka i pedagoginja
Prof. Ilan Pappé, izraelski povjesničar i socijalistički aktivist
Miko Peled, autor knjige The General's Son
Karen Pomer, unuka Henrija B. van Leeuwena, nizozemskog anticionističkog vođe i preživjele žrtve nacističkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen
Diana Ralph, Independent Jewish Voices-Canada
Dorothy Reik, Progressive Democrats of the Santa Monica Mountains
Prof. Dr. Fanny-Michaela Reisin, predsjednica, International League for Human Rights (Njemački ogranak FIDH); osnivačica, Jewish Voice for a Just Peace – EJJP Germany
Rachel Roberts, odvjetnica i spisateljica
Ilana Rossoff, International Jewish Anti-Zionist Network
Carol K. Smith, aktivistica i odvjetnica
Lia Tarachansky, Seven Deadly Myths
Hadas Thier, jedna od autorica u knjizi The Struggle for Palestine; izraelska kćer i unuka preživjelih žrtava nacističkog Holokausta
Dr. Abraham Weizfeld, Montréal; Jewish People's Liberation Organization
Sherry Wolf, autorica; International Socialist Organization; Adalah-NY
Marcy Winograd, bivša mirovna kandidatkinja za američku kongresnicu; nastavnica u javnoj školi
Dr. Roger van Zwanenberg, Pluto Books Ltd.


Izvor i više informacija: Jews for Palestinian right of return


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Olive Trees – More Than Just a Tree in Palestine
Olive trees carry more than an economic significance in the lives of Palestinians. They are not just like any other trees, they are symbolic of Palestinians' attachment to their land. Because the trees are draught-resistant and grow under poor soil conditions, they represent Palestinian resistance and resilience. The fact that olive trees live and bear fruit for thousands of years is parallel to Palestinian history and continuity on the land. Palestinians are proud of their olive trees; they take care of them with care and appreciation. Palestine has some of the world's oldest olive trees, dating back to 4,000 years. Some families have trees that have been passed down to them for generations and the olive harvest season in October bears a socio-cultural meaning where families come together to harvest olive trees bearing in mind that their forefathers and mothers had tended to the same trees several years ago.
Read more...

Hamas rival Fatah party stages first Gaza rally since 2007
The Fatah party of Western-backed Palestinian President Mahmoud Abbas staged a massive rally today in the Gaza Strip, the first such gathering in the territory since the Islamist Hamas group took control there in 2007 and a reflection of the warming ties between the two rival factions. Throngs camped out overnight in a downtown Gaza square to ensure themselves a spot for the anniversary commemoration of Fatah's 1959 founding, and tens of thousands marched early today carrying Fatah banners. Top party officials arrived in Gaza for the first time since they were ousted from Gaza by Hamas rivals in 2007, and a recorded speech by Abbas, who rules in the West Bank, was also screened to the crowd. "There is no substitute for national unity," Abbas said in the televised address.
Read more...

Israeli-Palestinian clashes erupt in northern West Bank (video)
Izbili sukobi između Izraelaca i Palestinaca na sjeveru Zapadne Obale (01. siječanj 2013)
Palestinci tvrde da je napad izraelskih vojnika, koji su se prerušili u prodavače povrća kako bi uhitili muškarca s njihovog popisa traženih osoba, izazvao sukobe na sjeveru Zapadne Obale. Stanovnici grada Tamouna tvrde da su lokalni mladići na izraelske vojnike bacali kamenje i boce, dok su vojnici uzvratili bojevim streljivom. 8 je muškaraca ozlijeđeno, uključujući neke bojevim streljivom. Sukobi su izbili rano u utorak (01. siječnja) nakon što su izraelski vojnici preobučeni u prodavače uhitili jednog muškarca. Nakon toga su uniformirani vojnici ušli u grad, a lokalni muškarci počeli su ih gađati kamenjem kako bi spriječili daljnja uhićenja.
Read more...

Abbas' newfound courage
The Oslo accords do state that neither Palestinians nor Israelis are supposed to take unilateral action that can prejudge the final outcome of negotiations. But while Palestinians obediently respected this clause, the Israelis were busy expanding Jewish colonies, confiscating Palestinian land for Jewish settlements and barring Palestinians from developing outside their restricted city limits. More than 60 per cent of West Bank Palestinian land declared in the Oslo accords as areas C were closed to any Palestinian expansion. Even travelling on roads in these areas is restricted to Palestinians, while Israelis and Jewish settlers can use them freely.
Read more...

Critics of Likud's new vanguard say party has abandoned founder's ideals
The primary also saw the rise to 15th on the Likud party list of candidates of Moshe Feiglin, a Jewish fundamentalist who calls for rebuilding the biblical temple in Jerusalem and has campaigned on a proposal to pay Arab families half a million dollars each to emigrate from the West Bank. And moving the party even further to the right was a merger of lists with Yisrael Beiteinu, whose leader, Avigdor Lieberman, calls for the ouster of Palestinian President Mahmoud Abbas. Yisrael Beiteinu stoked anti-Arab racism during the 2009 election campaign with its slogan "Only Lieberman understands Arabic," hinting he would get tough with the Arab minority. Mr. Danon, who soared from 24 to six within the Likud in the primaries, has not espoused Mr.Feiglin's initiative for a voluntary removal of Arabs but he does make clear in remarks to the Monitor his view that the international community should forget about a two-state solution to the conflict, to which Netanyahu gave qualified endorsement in 2009. Danon believes that Israel should annex the Jewish settlements along with open land in the West Bank, leaving the Palestinians with scraps. "I believe that the ones who need to be in blocs are the Palestinians and not the settlers in Judea and Samaria," he says.
Read more...

Welcome, Chuck
American policy plays a major role in the agony of the Israeli peace camp, which is so manifest in the present election campaign. Just one example: the huge settlement effort now in process, which makes the two-state peace solution more and more difficult to implement, is financed by American Jews who funnel their donations through tax-free organizations. Thus the US government in practice finances the settlements, which it officially condemns as illegal.
Read more...

The documentary that should make every decent Israeli ashamed
This documentary should make every decent Israeli ashamed of being an Israeli. It should be shown in civics classes and heritage classes. The Israelis should know, at long last, what is being done in their name every day and every night in this ostensible time of no terror. Even in a West Bank village like Bil'in, which has made nonviolence its motto. The soldiers - the friends of our sons and the sons of our friends - break into homes in order to abduct small children, who may be suspected of throwing stones. There is no other way to describe this. They also arrest dozens of the organizers of the popular weekly protest at Bil'in. And this happens every night. I have often been to this village, to its protests and to its funerals. Once or twice I joined the Friday demonstrations against the separation fence that was built on its land to enable Modi'in Ilit and Kiryat Sefer to rise on its olive groves. I have breathed the tear gas and the stinking "skunk" gas. I have seen the rubber bullets that wound and sometimes kill, and the violent behavior of the soldiers and the police toward the demonstrating inhabitants. Yet nevertheless, what I saw in this film shocked me more than all those hasty visits. The apartment buildings of Modi'in Ilit are swallowing up the village, just like the wall that was built here on their land. The inhabitants decided to embark on a struggle for their property and their existence. With a mixture of naivete, determination and courage - and, now and then, some exaggerated theatricality - the residents undertake various gimmicks, with the help of a handful of Israeli and international volunteers.
Read more...

Israel destroys Palestinian home as punishment
Izrael kaznio palestinskog zarobljenika koji štrajka glađu rušenjem doma njegovog brata (01. siječanj 2013)
Izraelski su buldožeri srušili kuću Ra'afata Al-Eisawija, brata palestinskog zarobljenika Samera Al Eisawija koji odbija prekinuti svoj štrajk glađu pokrenut prije 159 dana. Obitelj Al-Eisawi je izraelsku vojsku optužila da rušenjem kuće pokušava izvršiti pritisak na Samera kako bi on okončao svoj štrajk glađu. Prema tvrdnjama Samerove sestre Sherine, izraelske su snage s rušenjem započele odmah po dolasku pred Ra'afatovu kuću, a obitelji nije omogućeno da iz nje iznesu namještaj i drugu imovinu. Ra'afata Al-Eisawija izraelske vlasti u Jeruzalemu nisu ni na koji način upozorile ni obavijestile o predstojećem rušenju. Izraelske su snage Al-Eisawijev dom došle rušiti u vrijeme kad su sve ustanove u Jeruzalemu bile zatvorene, pa obitelj nije imala nikakve mogućnosti ulaganja hitne žalbe sudu kako bi se obustavilo ili odgodilo rušenje. Izraelska vojska tvrdi da je Ra'afat svoju kuću izgradio bez ishođenja službene građevinske dozvole, no njegova sestra upozorava da u četvrti Al Eisawiyah niti jedna kuća nema službenu dozvolu, budući da Izraelci Palestincima u okupiranom Istočnom Jeruzalemu ne izdaju građevinske dozvole. Ra'afat je u srušenoj kući površine 150 kvadratnih metara živio sa suprugom i troje djece. Izgradio ju je na vlastitoj zemlji, a u više je navrata pokušavao doći do građevinske dozvole, no izraelske su vlasti odbile sve njegove zahtjeve. Sherine tvrdi da je u četvrt radi rušenja kuće došlo više od 300 izraelskih vojnika. Dodala je da izraelska vojska njihovu kuću okružuje gotovo svakodnevno, te da su tijekom prošlog mjeseca pet puta rušili šator solidarnosti podignut ispred doma obitelji Al Eisawi u znak potpore Sameru. Dok su izraelski buldožeri rušili Ra'afatovu kuću, mještani četvrti Al Eisawiyah ponovo su, po šesti put, podigli šator solidarnosti i na taj način izraelskim snagama poslali poruku da ne odustaju od svoje potpore Sameru koji je u izraelskom zatočeništvu. Samer glađu štrajka već 159 dana, prosvjedujući na taj način protiv svog administrativnog pritvora. Izraelske su snage Samera ponovo uhitile ubrzo nakon što je oslobođen iz izraelskog zatvora u sklopu razmjene palestinskih zarobljenika i izraelskog vojnika Shalita. Samera u izraelskom zatvoru drže na temelju tajnih optužbi koje je podnijela izraelska sigurnosna služba, a sudi mu se istovremeno na 2 različita suda, vojnom sudu Ofer na Zapadnoj Obali i jeruzalemskom prekršajnom sudu.
Read more...

Najnovija katastrofa u Gazi

Prijevod članka The latest Gaza catastrophe od 18. studenog 2012, koji je napisao Richard Falk, Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca, i koji možete na engleskom pročitati na linku.


Brojni aspekti aktualnog napada na Gazu prolaze ispod radarskih ekrana svjetske savjesti.

Tipičan primjer dvostrukih mjerila koja se primjenjuju u medijima na Zapadu u pogledu nove i tragične izraelske eskalacije nasilja usmjerenog protiv Pojasa Gaze osvanuo je u obliku apsurdno pristranog naslova na naslovnici New York Timesa: „Raketama gađaju Jeruzalem; Izrael se priprema za invaziju na Gazu“ (NYT od 16. studenog 2012). Ponešto dešifrirana, poruka je slijedeća: Hamas je agresor, a Izrael, kada i ako pokrene kopneni napad na Gazu, mora očekivati nove napade raketama. Ovo je zapanjujuće orvelijanska preformulacija stvarnosti.

Stvarno stanje je, naravno, upravo suprotno: naime, može se pretpostaviti da je nezaštićeno stanovništvo Gaze sada u strahu od predstojećeg sveopćeg izraelskog napada, dok je također istina, bez umanjivanja stvarnosti ove prijetnje, da su neke rakete ispaljene iz Gaze bez nanošenja ozljeda (iako kao što je opće poznato uz prijeteće implikacije) pale na predgrađa Jeruzalema i Tel Aviva. Ogroman nesrazmjer u sposobnosti dviju strana da prouzroče štetu ili nanesu patnju zahvaljujući totalnoj izraelskoj vojnoj nadmoći ovo izvrtanje zabrinutosti oko toga što bi moglo zadesiti izraelsko društvo u slučaju daljnje intenzifikacije napada na Gazu čini perverznim.

Oslanjanje Hamasa i raznih milicija u Gazi na neselektivne, makar i bezglavo neprecizne i uglavnom neopasne, rakete je kažnjivo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, ali nizak broj njihovih žrtava i malu materijalnu štetu treba odmjeriti unutar sveukupnog konteksta silnog nasilja koje se koristi protiv Palestinaca. U nezapadnom svijetu rasprostranjena je percepcija kako ovaj novi krug nasilja u Gazi izgleda kao ponavljanje izraelske agresije na Gazu potkraj 2008. i početkom 2009, koja je slično izvedena između završetka američkih predsjedničkih izbora i planiranih izraelskih parlamentarnih izbora.

Upiranja prstom

Odvija se uobičajena rasprava o tome gdje treba potražiti odgovornost za inicijalni čin ove nove eskalacije nasilja. Je li to nekoliko hitaca ispaljenih iz Gaze preko granice na izraelsko oklopno terensko vozilo ili je to ciljano ubojstvo izraelskim projektilom Ahmeda Jabarija, čelnika vojnog krila Hamasa, nekoliko dana kasnije? Ili neki drugi čin jedne ili druge strane? Ili je to neprekidno nasilje nad stanovnicima Pojasa Gaze koje proizlazi iz blokade nametnute od polovice 2007. godine?

Atentat na Jabarija dogodio se nekoliko dana nakon neslužbenog primirja o kojem se pregovaralo uz pomoć Egipta i na koje je, prilično ironično, pristao nitko drugi nego sam Jabari u ime Hamasa. Njegovo je ubojstvo očigledno zamišljeno kao gruba provokacija koja će omesti pažljivo ispregovarana nastojanja da se izbjegne osvetnički slijed nasilja kakvo je povremeno izbijalo tijekom nekoliko proteklih godina.

Atentat na tako visokopozicioniranu palestinsku političku figuru kao što je bio Jabari nije spontani čin. On se temelji na pomnoj prismotri tijekom duljeg razdoblja i očigledno se planira mnogo unaprijed dijelom u nadi da će se izbjeći kolateralna šteta i na taj način ublažiti negativni publicitet. Iako je takvo izvansudsko pogubljenje također i sastavni dio novog američkog etosa ratovanja bespilotnim letjelicama, ono ostaje nezakonita taktika u sukobu koja protivničkim političkim čelnicima koji ne sudjeluju u borbama uskraćuje svaku mogućnost da se brane od optužbi i podrazumijeva odbacivanje svake naklonjenosti traženju nenasilnog rješenja političkog konflikta. Ono predstavlja nametanje smrtne kazne bez pravičnog postupka, što je uskraćivanje elementarnih prava suočavanja s optužiteljem.

Ostavljajući postrani istančane pojedinosti prava, izraelsko je čelništvo znalo točno što radi kad je prekršilo primirje i izvršilo atentat na tako istaknutog Hamasovog čelnika, nekog koga se općenito smatra podređenim samo premijeru Gaze Ismailu Haniyi. Mjesecima su kružile glasine i prikrivene prijetnje kako Netanyahuova vlada planira izvesti veliki napad na Gazu, a čini se kako se vrijeme trenutnih napada podudara s dinamikom izraelske unutarnje politike, osobito s tradicionalnom izraelskom praksom održavanja imidža žilavosti postojećeg čelništva u Tel Avivu kao načina kojim se izraelske građane potiče da se osjećaju uplašeno, ali zaštićeno, prije nego izađu na birališta.

Pod opsadom

Iza stravičnog nasilja, koje razotkriva potpunu ranjivost svih onih koji žive kao zarobljenici u Gazi, jednoj od najnapučenijih i najsiromašnijih zajednica na planeti, krije se zastrašujuća struktura ljudskog zlostavljanja kojem međunarodna zajednica i dalje okreće leđa, dok drugdje propovijeda poštivanje norme „odgovornosti da zaštiti“ kad god to odgovara NATO-u. Više od polovice od 1,6 milijuna stanovnika Gaze su izbjeglice koje žive na području ukupne površine jedva dva puta veće od površine glavnog grada SAD-a Washingtona. Od sredine 2007. stanovništvo Pojasa Gaze je podvrgnuto kaznenoj blokadi koja svakodnevni život čini nepodnošljivim, a Pojas Gaze je pod nesmiljenom okupacijom od 1967. godine.

Izrael je pokušao prevariti svijet izlažući svoju priču o povlačenju iz Gaze u dobroj vjeri 2005, što su palestinski militanti tada iskoristili kao priliku za pokretanje smrtonosnih raketnih napada. No postoji i suprotna priča, prihvaćena od strane većine neovisnih promatrača, prema kojoj je uklanjanje izraelskih vojnika i kolonističkih naselja bio tek preraspored vojske na granice Pojasa Gaze, uz apsolutnu kontrolu nad onim što ulazi u Pojas Gaze i što iz njega izlazi, otvorenu sezonu dozvoljenog samovoljnog ubijanja, bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih nepovoljnih posljedica, uz bezupitnu potporu američke vlade.

Sa stajališta međunarodnog prava izraelsko navodno „povlačenje“ iz Gaze nije Izrael oslobodilo obveza koje ima kao okupacijska sila prema Ženevskim konvencijama, pa stoga izraelski master plan podvrgavanja cijelog stanovništva Pojasa Gaze strogim oblicima kolektivnog kažnjavanja predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti, te sramotno kršenje članka 33 Četvrte ženevske konvencije. Ne iznenađuje što tako mnogo ljudi koji su tešku situaciju u Pojasu Gaze vidjeli iz bliza, opisuje Pojas Gaze kao „najveći zatvor na otvorenom na svijetu“.

Netanyahuova vlada vodi politiku koja se najbolje može razumijeti iz perspektive naseljeničkog kolonijalizma. Ono što razlikuje naseljenički kolonijalizam od ostalih oblika kolonijalizma je nakana kolonijalista ne samo da izrabljuju i dominiraju, već i da prisvoje zemlju i nametnu svoju vlastitu kulturu domorodačkom stanovništvu. U tom pogledu Izraelu je koristan sukob između Hamasa i Fataha i on nastoji potaknuti potlačene Palestince da se uz odricanje od pružanja otpora odreknu i svog identiteta čak do te mjere da od Palestinaca u Izraelu traži da prisegnu na lojalnost Izraelu kao „židovskoj državi“.

Zapravo, za razliku od Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema, u Pojasu Gaze Izrael nema dugoročnih teritorijalnih ambicija. Izraelsko kratkoročno rješenje takozvanog „demografskog problema“ (to jest zabrinutosti zbog porasta palestinskog u odnosu na židovsko stanovništvo) moglo bi se uvelike olakšati kad bi Egipat sebi pripojio Pojas Gaze ili kad bi Gaza postala trajno odvojen entitet, pod uvjetom da bude pouzdano demilitarizirana. Ono što Gazu trenutno čini korisnom Izraelcima je izraelska sposobnost da upravljaju razinom nasilja, kako radi odvraćanja pažnje od ostalih problema (npr. uzmicanje u odnosu s Iranom; ubrzano širenje kolonističkih naselja), tako i kao način uvjeravanja vlastitog naroda da opasni neprijatelji nisu uklonjeni i da se s njima treba obračunati željeznom šakom izraelskog militarizma.

Nema mira

U pozadini su dva usko povezana razvoja događaja. Prvi je mjera do koje je stalno širenje izraelskih kolonističkih naselja učinilo nerealističnim pretpostavke da će održiva palestinska država ikada nastati putem izravnih pregovora. Drugi, kojeg ističe nedavno udruživanje Natanyahuovih i Liebermanovih snaga, je mjera do koje je sam izraelski proces vladavine neizravno nepovratno prigrlio viziju Velikog Izraela koji obuhvaća cijeli Jeruzalem i veći dio Zapadne Obale.

Činjenica da svjetski čelnici na Zapadu nastavljaju ponavljati mantru o miru putem izravnih pregovora je ili izraz najočiglednije nekompetencije ili potpuna prijevara. Najmanje što svima nama duguju Washington i ostali koji pozivaju na nastavak izravnih pregovora je objašnjenje kako će biti moguće uspostaviti palestinsku državu unutar granica iz 1967. kad to znači raseljavanje većine od 600 000 naoružanih kolonista koje sada štiti izraelska vojska i koji su prisutni diljem okupirane Palestine. Takvo bi objašnjenje također trebalo dati odgovor na pitanje zašto je Izraelu dopušteno da u tišini legalizira oko 100 „položaja“, divljih kolonističkih naselja razasutih po Zapadnoj Obali, koja su prethodno smatrana nezakonitima čak i prema izraelskom zakonu. Ovakvi potezi prema legalizaciji zaslužuju hitnu pozornost onih koji i dalje proglašavaju svoju vjeru u rješenje sa stvaranjem 2 država, no njih se umjesto toga ignorira.

To nas vraća natrag Gazi i Hamasu. Najviši Hamasovi čelnici pojasnili su nebrojeno puta kako su otvoreni za uspostavu trajnog mira s Izraelom ako dođe do totalnog povlačenja izraelskih snaga na granice iz 1967. (22% povijesne Palestine) i ako takav dogovor dobije potporu na referendumu svih Palestinaca koji žive pod okupacijom.

Izrael, uz potporu Washingtona, zauzima stajalište da je Hamas „teroristička organizacija“ koja mora biti trajno isključena iz diplomatskih procedura, osim naravno kad pregovaranje s Hamasom služi izraelskim ciljevima. Izrael je tako postupio 2011. kad je pregovarao o razmjeni zarobljenika u kojoj je nekoliko stotina Palestinaca oslobođeno iz izraelskih zatvora u zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita ili kad se činilo pogodnim iskoristiti prednosti egipatskog posredništva s ciljem uspostave privremenih prekida vatre.

Proslavljeni izraelski mirovni aktivist i bivši zastupnik u Knessetu Uri Avnery nas je podsjetio kako se u arapskoj kulturi smatra da je prekid vatre, hudna na arapskom, posvetio Allah i kako se on primjenjuje i vjerno poštuje od vremena križarskih ratova. Avnery također tvrdi da je do trenutka kad je na njega izvršen atentat, Jabari bio u kontaktu s Izraelcom Gershonom Baskinom nastojeći istražiti izglede za dugoročni prekid vatre, o čemu su izraelski čelnici bili obavješteni, ali za što predvidljivo nisu pokazali nikakav interes.

Čekajući pravdu

Postoji još jedna značajka ovog obnavljanja sukoba koje uključuje napade na Pojas Gaze. Izrael ponekad inzistira da se, budući da više nije, prema vlastitim tvrdnjama, okupacijska sila, nalazi u ratu s Gazom kojom vlada Hamas. No da se ovo uzme kao ispravni pravni opis odnosa između dviju strana, Gaza bi imala prava borca, uključujući opciju uporabe razmjerne sile protiv izraelskih vojnih ciljeva. Kao što je ranije objašnjeno, takav pravni opis odnosa između Izraela i Gaze je neprihvatljiv. Gaza je i dalje okupirana i u biti bespomoćna, a Izrael kao okupator nema zakonsko ni etičko pravo ratovati protiv stanovništva i vlade u Gazi, koja je, usput budi rečeno, izabrana na slobodnim izborima koje su početkom 2006. nadzirali međunarodni promatrači.

Upravo suprotno, najvažnija obveza koju ima Izrael kao okupator je zaštititi civilno stanovništvo Pojasa Gaze. Čak i ako je broj žrtava aktualnog nasilja za sada nizak u usporedbi s operacijom Lijevano olovo, intenzitet zračnih i pomorskih napada na bespomoćno stanovništvo Gaze usađuje strah u srce i um svake osobe koja živi u Pojasu Gaze, oblik neselektivnog nasilja nad duhom i mentalnim zdravljem cijelog naroda koje se ne može mjeriti u krvi i mesu, već u traumatičnom strahu koji stvara.

Na Zapadu često slušamo kako je međunarodno ratovanje u padu od raspada Sovjetskog Saveza prije dvadeset godina. Takve su tvrdnje do neke mjere dobrodošli razvoj događaja, no ljudi na Srednjem istoku još nisu imali priliku osjetiti povoljnosti ovog trenda, najmanje od svih ljudi u okupiranoj Palestini, među kojima stanovnici Pojasa Gaze najviše pate. Ovaj spektakl jednostranog rata u kojem Izrael odlučuje koliko će nasilja upotrijebiti, a Gaza čeka da bude pogođena, ispaljujući s vojnog stajališta besmislene salve raketa kao gestu otpora, predstavlja sramotni slom civilizacijskih vrijednosti. Te rakete doista šire strah i uzrok su traume kod izraelskih civila čak i kad ne pogode nikakvu metu i one predstavljaju neprihvatljivu taktiku. Međutim njihovu neprihvatljivost moramo odvagnuti naspram neprihvatljivih taktika Izraela koji o svemu odlučuje u ovom sukobu.

Doista je uznemirujuće da sada čak i najsvetijem od svih gradova, Jeruzalemu, prijete napadi, no trajni ugnjetavački uvjeti u kojima žive stanovnici Gaze, neizbježno vode do porasta razine frustriranosti, zapravo, vapaja u pomoć koje svijet na vlastitu opasnost ignorira već desetljećima. To su krici opstanka! Shvatiti to ne znači pretjerivati! Kako bi se stekla perspektiva dovoljno je pročitati nedavni UN-ov izvještaj koji zaključuje kako će pogoršanje pružanja usluga i ostalih uvjeta Pojas Gaze učiniti nenastanjivim do 2020. godine.

Potpuno nevezano uz stvarnu opravdanost optužbi s obiju strana, jedna je strana vojno svemoćna, dok druga bespomoćno čuči u strahu. Takva groteskna stvarnost prolazi ispod radarskih ekrana svjetske savjesti zbog geopolitičkog štita iza kojeg je Izraelu dopušteno da radi što god želi. Takva je okolnost moralno nepodnošljiva i trebala bi biti politički neprihvatljiva. Svaka osoba, vlada i institucija dobre volje treba joj se aktivno suprotstaviti na globalnoj razini.


Izvor: The latest Gaza catastrophe


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:  
The Legal Ramifications of Palestinian Statehood
Unlike the International Court of Justice, the International Criminal Court is legally and functionally independent from the UN; however, the Security Council has certain powers in some instances. As a recognized state (full UN member or non-member observer state that has ratified the Rome Statute), Palestine will have the right to become a member of, and appeal to the International Criminal Court in The Hague. This will make the Palestinians able to accuse central persons from the Israeli military of violations of international law during military operations on Palestinian territory. Evidence proves numerous present and past Israeli officials liable for crimes of war and against humanity, as well as other offenses. This jurisdiction, however, can most likely not be extended to the period prior to the state's existence. Nevertheless this may have far-reaching implications for the Israelis; in addition to exposing members of the Israeli military to investigation and prosecution it could raise the issue of the settlement project which constitutes a war crime under the ICC Statute. This would implicate not only the military but tens of thousands of civilians.
Read more...

Settlements or Peace?
For the past few decades, negotiations and attempts at the “peace process” have been occurring intermittently. The asymmetrical relationship that exists between Israel and Palestine, occupier and occupied, has allowed for numerous unilateral decisions to be made by Israel. Having the upper hand, Israel has benefited from stalling the peace process in many ways. Perhaps the most damaging blow to any attempt at negotiations is the proliferation of Israeli settlements on occupied Palestinian territory, compromising the future of a viable Palestinian state. In just the past two decades, for example, the number of settlers has grown from 241,500 in 1992 to 490,000 in 2010, which includes east Jerusalem.
Read more...

'State of Palestine' title is symbolic but a political risk
Mr Abbas and his leadership run a state in name only. Israel retains ultimate control over the West Bank and the desired Palestinian capital of east Jerusalem, which Israel formally annexed. Gaza is administered by their Islamist rivals in Hamas, who may simply refuse to obey Mr Abbas's decree, which was signed on Thursday. And then there are the refugees. "Does the new 'State of Palestine' passport include Palestinians living outside of Palestine, like refugees in Lebanon?" asked Mr Jabarin. Because it was the Palestine Liberation Organisation (PLO), which was upgraded to an observer state at the UN last year, this could mean both the about 4.6 million Palestinians in the Israeli-occupied territories and millions of refugees abroad could potentially receive one, Mr Jabarin added. The UN recognises the PLO, also headed by Mr Abbas, as the "sole legitimate representative of the Palestinian people".
Read more...

Lod's Arab residents fear influx of Jewish 'settlers' will drive them out
One must slog through a lot of mud and garbage to get to the entrance of Lod's old Muslim cemetery, and one can't miss the contrast to the modern new buildings opposite it, some still under construction. This is the neighborhood of Ramat Elyashiv, 450 apartments being built at the initiative of the Garin Torani, a group of young religious-Zionist families who have come to actualize their Zionism in Lod. A sign on the access road reads "entrance to residents of the street only." Election posters for Habayit Hayehudi flap in the wind on some of the balconies. This neighborhood was built on the ruins of the cemetery neighborhood, whose residents were evacuated. Not far from here, a similar project called Ahuzat Nof Neria is going up - also targeting religious-Zionist families. Both these neighborhoods have generated deep resentment among the Arab residents of this mixed city, who could only dream of having such neighborhoods built for them. The local Arabs refer to their new neighbors as "settlers" and fear that their ultimate aim is to drive them out of the city, where they constitute a quarter of the population.
Read more...

The Jordan Valley
Jordan Valley covers around 28.5% of the West Bank and is rich in land and water resources, making it conducive for agriculture and animal husbandry. Even though there are 56,000 Palestinians and about 9,400 Israeli settlers living in the area, only around 5% of the Jordan Valley is under full or civilian Palestinian control. The rest, 95% of the Valley is designated Area C, which under the Oslo agreement is under full Israeli control. What this means is that agricultural and grazing land is not accessible to Palestinians, the result of which is that 60% of the Palestinians in the Jordan Valley live under the poverty line (2009).
Read more...