Hrvatski prijevod dokumenta „Trenutak istine“ koji su u prosincu 2009. kršćanima u cijelom svijetu, izraelskim i palestinskim čelnicima, međunarodnoj zajednici i crkvama diljem svijeta uputili palestinski kršćani s ciljem bržeg postizanja pravde, mira i pomirbe u Palestini/Izraelu. Dokument, koji potpisuju čelnici različitih kršćanskih denominacija u Palestini/Izraelu, međunarodnu zajednicu poziva da podupre palestinski narod koji se dulje od 6 desetljeća suočava s ugnjetavanjem, raseljavanjem, patnjom i očiglednim aparthejdom. Palestinski kršćani sve crkve i kršćane u svijetu pozivaju da se suprotstave nepravdi i aparthejdu i založe za pravedan mir u Svetoj zemlji, te da ponovo preispitaju teologije koje opravdavaju zločine počinjene protiv Palestinaca i otimanje njihove zemlje. U ovom povijesnom dokumentu palestinski kršćani tvrde da je vojna okupacija njihove zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva, te da je svaka teologija koja daje legitimitet okupaciji daleko od kršćanskog nauka, jer je istinska kršćanska teologija, teologija ljubavi i solidarnosti s potlačenima, poziv na pravdu i jednakost među narodima. Dokument od svih naroda i političkih čelnika traži da izvrše pritisak na Izrael i poduzmu pravne mjere kako bi se izraelsku vladu obvezalo da okonča svoje ugnjetavanje i nepoštivanje međunarodnog prava. Na linku možete pronaći linkove na tekst dokumenta na brojnim jezicima, uključujući engleski, francuski, španjolski, njemački, talijanski, arapski, hebrejski, ruski, bugarski, mađarski i dr.
TRENUTAK ISTINE
Riječ vjere, nade i ljubavi iz srca palestinske patnje
Uvod
Mi, skupina kršćanskih Palestinaca, nakon molitve, promišljanja i razmjene mišljenja, upućujemo iz patnje u našoj zemlji, pod izraelskom okupacijom, vapaj nade u odsutnosti svake nade, vapaj pun molitve i vjere u Boga koji u svojoj božanskoj providnosti bdije nad svim stanovnicima ove zemlje. Nadahnuti otajstvom Božje ljubavi prema svima, otajstvom Njegove božanske prisutnosti u povijesti svih naroda i, osobito, u povijesti naše zemlje, objavljujemo svoju riječ temeljenu na našoj kršćanskoj vjeri i našem osjećaju palestinske pripadnosti - riječ vjere, nade i ljubavi.
Zašto sada? Zato što smo danas došli do bezizlazne situacije u tragičnoj sudbini palestinskog naroda. Političari se zadovoljavaju time da upravljaju krizom umjesto da se posvete ozbiljnom zadatku pronalaska načina kako da se ona riješi. Srca vjernika puna su boli i pitanja. Što radi međunarodna zajednica? Što rade politički čelnici u Palestini, u Izraelu i u arapskom svijetu? Što radi Crkva? Ne radi se ovdje samo o političkom problemu, već o politici koja uništava ljudska bića, i ona se mora ticati Crkve.
Obraćamo se našoj braći i sestrama, članovima naših Crkava u ovoj zemlji. Svoj apel upućujemo, kao kršćani i kao Palestinci, našim vjerskim i političkim vođama, našem palestinskom društvu i izraelskom društvu, međunarodnoj zajednici i našoj kršćanskoj braći i sestrama u Crkvama diljem svijeta.
1. Realnost na terenu
1.1 Kažu: „'Mir! Mir!'Ali mira nema.“ (Jr 6,14). Ovih dana svi govore o miru na Bliskom istoku i mirovnom procesu. No, sve su to do sada samo riječi; realnost je izraelska okupacija palestinskih područja, gubitak naše slobode i sve što proizlazi iz ove situacije:
1.1.1 Zid razdvajanja podignut na palestinskom teritoriju, kojeg je velik dio konfisciran u tu svrhu, pretvorio je naše gradove i sela u zatvore, odvojivši ih jedne od drugih, pretvorivši ih u raspršene i podijeljene kantone. Gaza, osobito nakon okrutnog rata koji je Izrael tamo pokrenuo u prosincu 2008. i siječnju 2009, nastavlja živjeti u nečovječnim uvjetima, pod trajnom blokadom i odsječena od ostatka palestinskog područja.
1.1.2 Izraelska kolonistička naselja pustoše našu zemlju u Božje ime i u ime sile, kontrolirajući naša prirodna bogatstva, uključujući vodu i poljoprivrednu zemlju, uskraćujući ih stotinama tisuća Palestinaca. Ona predstavljaju prepreku svakom političkom rješenju.
1.1.3 Realnost je svakodnevno ponižavanje kojem smo izloženi na vojnim kontrolnim točkama na putu do radnih mjesta, škola ili bolnica.
1.1.4 Realnost je razdvajanje članova iste obitelji koje onemogućava obiteljski život tisućama Palestinaca, osobito u slučajevima gdje jedan od supružnika nema izraelsku osobnu iskaznicu.
1.1.5 Sloboda vjeroispovijesti strogo je ograničena; slobodan pristup svetim mjestima uskraćen je pod izlikom sigurnosti. Jeruzalem i jeruzalemska sveta mjesta nedostupna su mnogim kršćanima i muslimanima iz Zapadne obale i Pojasa Gaze. Čak su i stanovnicima Jeruzalema nametnuta ograničenja tijekom vjerskih blagdana. Nekim pripadnicima našeg arapskog svećenstva ulaz u Jeruzalem je redovito onemogućen.
1.1.6 I izbjeglice su dio naše realnosti. Većina ih još uvijek živi u logorima u nečovječnim uvjetima. Iz generacije u generaciju čekaju na ostvarenje svog prava na povratak. Kakva će biti njihova sudbina?
1.1.7 A zarobljenici? Tisuće zarobljenika koji čame u izraelskim zatvorima su naša realnost. Izraelci su prevrnuli nebo i zemlju kako bi oslobodili jednog zarobljenika, a ove tisuće palestinskih zarobljenika, kada će oni biti slobodni?
1.1.8 Jeruzalem je srce naše realnosti. Istovremeno simbol mira i znak sukoba. Zid razdvajanja odvaja palestinske četvrti, a Jeruzalem ostaje bez svojih palestinskih građana, kršćana i muslimana. Konfisciraju im osobne iskaznice, što znači gubitak prava da žive u Jeruzalemu. Ruše im ili izvlašćuju domove. Jeruzalem, grad pomirbe, postao je grad diskriminacije i isključivosti, izvor sukoba umjesto mira.
1.2 Dio te realnosti je i izraelsko nepoštivanje međunarodnog prava i međunarodnih rezolucija, te paraliza arapskog svijeta i međunarodne zajednice kad se s njim suoče. Krše se ljudska prava i unatoč raznim izvještajima lokalnih i međunarodnih organizacija za ljudska prava, nepravda se nastavlja.
1.2.1 Palestinci koji žive u državi Izrael, koji su također pretrpjeli povijesnu nepravdu, iako građani s pravima i obvezama državljanstva, ipak su žrtve diskriminacijske politike. I oni čekaju na ostvarenje svojih punih prava i jednakost s ostalim sugrađanima.
1.3 Iseljavanje je još jedan element naše realnosti. Odsutnost svake vizije ili tračka nade u mir i slobodu tjera mlade ljude, kako muslimane tako i kršćane, da emigriraju. Na taj način zemlja ostaje bez svog najvažnijeg i najvrjednijeg bogatstva - obrazovane mladeži. Sve manji broj kršćana, osobito u Palestini, jedna je od opasnih posljedica, kako ovog sukoba, tako i lokalne i međunarodne paralize i neuspjeha u pronalaženju sveobuhvatnog rješenja problema.
1.4 Suočen s ovom realnošću, Izrael svoje postupke pravda kao samoobranu, uključujući okupaciju, kolektivno kažnjavanje i sve ostale oblike odmazde usmjerene protiv Palestinaca. Po našem je mišljenju ova vizija izvrtanje realnosti. Da, postoji palestinski otpor okupaciji. Međutim, da nema okupacije, ne bi bilo ni otpora, ni straha ni nesigurnosti. Tako mi tumačimo ovu situaciju. Stoga pozivamo Izraelce da okončaju okupaciju. Tada će otkriti novi svijet u kojem nema straha, nema prijetnji, već u njemu vladaju sigurnost, pravda i mir.
1.5 Palestinci su različito odgovorili na ovu realnost. Neki su odgovorili pregovorima: to je bio službeni stav Palestinske samouprave, ali nije potaknuo mirovni proces. Neke političke stranke odlučile su se za put oružanog otpora. Izrael je to iskoristio kao izliku da optuži Palestince da su teroristi i uspio je iskriviti pravu prirodu sukoba, predstavivši ga kao izraelski rat protiv terorizma, umjesto izraelske okupacije kojoj se s ciljem njenog okončanja suprotstavlja legitimni palestinski otpor.
1.5.1 Tragediju su pogoršali unutarnji sukob među samim Palestincima i odvajanje Gaze od ostatka palestinskog područja. Pri tome je vrijedno spomenuti da, iako je do podjele došlo među samim Palestincima, međunarodna zajednica za nju snosi znatnu odgovornost, budući da je odbila prihvatiti volju koju je palestinski narod izrazio u obliku rezultata demokratskih i legalnih izbora 2006. godine.
Još jednom ponavljamo i objavljujemo da je naša kršćanska riječ usred svega ovoga, usred naše katastrofe, riječ vjere, nade i ljubavi.
2. Riječ vjere
Vjerujemo u jednog Boga, dobrog i pravednog Boga
2.1 Vjerujemo u Boga, jednog Boga, Stvoritelja svemira i čovječanstva. Vjerujemo u dobrog i pravednog Boga koji voli svako od svojih stvorenja. Vjerujemo da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku i sličnost Božju i da svačije dostojanstvo izvire iz dostojanstva Svemogućeg. Vjerujemo da je to dostojanstvo jedno i isto u svakom od nas. Za nas, ovdje i sada, osobito u ovoj zemlji, to znači da nas Bog nije stvorio zato da bismo se svađali i sukobljavali, već kako bismo mogli upoznati i voljeti jedni druge, i zajedno izgraditi zemlju u ljubavi i međusobnom poštovanju.
2.1.1 Također vjerujemo u vječnu Riječ Božju, Njegovog jedinog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista, kojeg je Bog poslao kao Spasitelja svijeta.
2.1.2 Vjerujemo u Duh Sveti, koji prati Crkvu i cijelo čovječanstvo na njegovom putu. Taj nam Duh pomaže da razumijemo Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pokazujući njihovo jedinstvo, ovdje i sada. Duh čini vidljivim otkrivenje Boga čovječanstvu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako razumijemo riječ Božju?
2.2 Vjerujemo da je Bog progovorio cijelom čovječanstvu, ovdje u našoj zemlji: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, kojega je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.“ (Heb 1,1-2)
2.2 1 Mi, palestinski kršćani, vjerujemo, kao i svi kršćani diljem svijeta, da je Isus Krist došao kako bi ispunio Zakon i Proroke. On je alfa i omega, početak i kraj, i u njegovom svjetlu i vođeni Duhom Svetim čitamo Sveto Pismo. Promišljamo i tumačimo Sveto Pismo baš kao što je to činio Isus Krist s dvojicom učenika na putu u Emaus. Kako je zapisano u Evanđelju po svetom Luki: „I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima.“ (Lk 24,27)
2.2.2 Naš Gospodin Isus Krist je došao, navješćujući da je Kraljevstvo Božje blizu. Izazvao je revoluciju u životu i vjeri cijelog čovječanstva. Došao je s „novim naukom“ (Mk 1,27), bacivši novo svijetlo na Stari Zavjet, na teme povezane s našom kršćanskom vjerom i našim svakodnevnim životima, teme poput obećanja, izabranosti, Božjeg naroda i zemlje. Vjerujemo da je Riječ Božja živa Riječ, koja baca posebno svijetlo na svako razdoblje povijesti, pokazujući kršćanskim vjernicima što nam Bog govori ovdje i sada. Iz tog je razloga neprihvatljivo pretvarati Riječ Božju u kamena slova koja izopačuju Božju ljubav i Njegovu providnost u životu naroda i pojedinaca. Upravo je u tome greška fundamentalističkog tumačenja Biblije koje nam donosi smrt i razaranje kad je riječ Božja skamenjena i s generacije na generaciju se prenosi kao mrtvo slovo. To se mrtvo slovo koristi kao oružje u našoj sadašnjoj povijesti kako bi nam se uskratila naša prava u našoj vlastitoj zemlji.
Univerzalno poslanje naše zemlje
2.3 Vjerujemo da naša zemlja ima univerzalno poslanje. U toj univerzalnosti značenje obećanja, zemlje, izabranosti, Božjeg naroda proširuje se kako bi uključilo cijelo čovječanstvo, počevši od svih naroda ove zemlje. U svjetlu nauka Svetog pisma obećanje zemlje nikad nije bilo politički program, već navještaj potpunog univerzalnog spasenja. Ono je bilo početak ostvarenja Kraljevstva Božjeg na zemlji.
2.3.1 Bog je poslao patrijarhe, proroke i apostole u ovu zemlju kako bi svijetu prenijeli univerzalno poslanje. Danas u ovoj zemlji žive pripadnici triju religija, judaizma, kršćanstva i islama. Naša je zemlja Božja zemlja, kao što je to slučaj i sa svim zemljama na svijetu. Sveta je onoliko koliko je Bog u njoj prisutan, jer samo je Bog svet i posvetitelj. Dužnost je onih od nas koji ovdje žive da poštuju volju Božju za ovu zemlju. Naša je dužnost da je oslobodimo zla nepravde i rata. To je Božja zemlja i stoga mora biti zemlja pomirenja, mira i ljubavi. I to je doista moguće. Bog nas je ovdje postavio kao dva naroda, i Bog nam daje mogućnost, ako imamo volju, da živimo zajedno i uspostavimo u njoj pravdu i mir, učinimo je stvarno Božjom zemljom: „Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji u njemu žive.“ (Ps 24,1)
2.3.2 Naša prisutnost u ovoj zemlji, kao palestinskih kršćana i muslimana, nije slučajna već duboko ukorijenjena u povijesti i geografiji ove zemlje, s kojom smo povezani kao što je i svaki drugi narod povezan sa zemljom u kojoj živi. Počinjena je nepravda kad smo istjerani. Zapad se htio iskupiti za ono što su Židovi pretrpjeli u zemljama Europe, no to je učinio na naš račun i u našoj zemlji. Pokušali su ispraviti nepravdu, a rezultat je bila nova nepravda.
2.3.3 Osim toga, znamo da neki teolozi na Zapadu pokušavaju dati biblijski i teološki legitimitet kršenju naših prava. Tako su obećanja, prema njihovom tumačenju, postala prijetnja samoj našoj egzistenciji. „Dobra vijest“ u Evanđelju postala je za nas „vjesnik smrti“. Pozivamo te teologe da prodube svoje promišljanje o Riječi Božjoj i isprave svoja tumačenja kako bi mogli u Riječi Božjoj vidjeti izvor života za sve narode.
2.3.4 Naša povezanost s ovom zemljom je prirodno pravo. Ne radi se samo o ideološkom ili teološkom pitanju. Radi se o pitanju života i smrti. Postoje osobe koje se ne slažu s nama, čak nas definiraju kao neprijatelje samo zato što želimo živjeti kao slobodan narod u svojoj zemlji. Patimo od okupacije naše zemlje jer smo Palestinci. A kao palestinski kršćani patimo zbog krivih tumačenja nekih teologa. Suočeni s time, naš je zadatak očuvati Riječ Božju kao izvor života umjesto smrti, kako bi „dobra vijest“ ostala ono što jest, „dobra vijest“ za nas i za sve ljude. Suočeni s onima koji Bibliju koriste kako bi prijetili našem postojanju kao palestinskih kršćana i muslimana, obnavljamo svoju vjeru u Boga jer znamo da Božja riječ ne može biti uzrok našeg uništenja.
2.4 Stoga objavljujemo da svaka uporaba Biblije za opravdavanje ili potporu političkih opcija i stavova koji se temelje na nepravdi, nametnutoj od strane jedne osobe drugoj, ili od strane jednog naroda drugome, pretvaraju religiju u ljudsku ideologiju i lišavaju Riječ Božju njene svetosti, univerzalnosti i istine.
2.5 Također objavljujemo da je izraelska okupacija palestinske zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva jer uskraćuje Palestincima njihova temeljna ljudska prava, koja im je podario Bog. Ona iskrivljuje sliku Božju u Izraelcu koji je postao okupator, jednako kao što je iskrivljuje i u Palestincu koji živi pod okupacijom. Objavljujemo da je svaka teologija, koja se prividno temelji na Bibliji ili vjeri ili povijesti, i koja opravdava okupaciju, daleko od kršćanskih nauka, jer poziva na nasilje i sveti rat u ime svemogućeg Boga, podčinjavajući Boga privremenim ljudskim interesima i iskrivljujući božansku sliku u ljudskim bićima koja trpe političku i teološku nepravdu.
3. Nada
3.1 Unatoč tome što ne postoji ni najmanji tračak nadanja u poboljšanje situacije, naša nada ostaje čvrsta. Sadašnja situacija ne obećava nikakvo brzo rješenje ni okončanje okupacije koja nam je nametnuta. Istina, brojne su inicijative, konferencije, posjeti i pregovori, ali nakon njih nije uslijedila nikakva promjena naše situacije i patnje. Čak ni novi stav SAD-a, koji je najavio predsjednik Obama s očitom željom da se okonča ova tragedija, nije uspio promijeniti našu realnost. Jasan izraelski odgovor, koji odbija svako rješenje, ne ostavlja mjesta pozitivnom nadanju. Unatoč tome, naša nada ostaje čvrsta, jer dolazi od Boga. Samo je Bog dobar, svemoguć i pun ljubavi i Njegova će dobrota jednog dana pobijediti zlo kojem smo izloženi. Sveti Pavao nam kaže: „Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (...) Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 'Zbog tebe - stoji pisano - ubijaju nas cijeli dan; (...)' (...) Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje“ (Rim 8, 31.35-36.38-39)
Što znači nada?
3.2 Nada u nama znači najprije našu vjeru u Boga, a zatim i, svemu unatoč, naše očekivanje bolje budućnosti. Znači i da svoju nadu ne želimo temeljiti na iluzijama - shvaćamo da oslobođenje nije blizu. Nada je sposobnost da vidimo Boga usred nevolje, i da surađujemo s Duhom Svetim koji obitava u nama. Iz ove vizije crpimo snagu da budemo ustrajni, ostanemo čvrsti i radimo na promjeni realnosti u kojoj živimo. Nada znači da se ne predajemo zlu, već da mu se suprotstavljamo i nastavljamo mu se opirati. U sadašnjosti ili budućnosti vidimo samo propast i uništenje. Vidimo prevlast jačega, sve češće okretanje rasističkom razdvajanju i nametanje zakona koji poriču naše postojanje i naše dostojanstvo. Vidimo i pomutnju i podjelu među Palestincima. Ako se, unatoč svemu ovome, odupremo ovoj stvarnosti danas i intenzivno djelujemo, možda nas neće zadesiti uništenje koje se nazire na obzoru.
Znaci nade
3.3 Crkva u našoj zemlji, njeni poglavari i vjernici, unatoč svojoj slabosti i svojim podjelama, pokazuje određene znake nade. Naše su župne zajednice pune života i većina naših mladih ljudi su aktivni apostoli pravde i mira. Uz individualni angažman pojedinaca, različite naše Crkvene institucije također čine našu vjeru aktivnom i prisutnom u službi, ljubavi i molitvi.
3.3.1 Među tim znacima nade su lokalni teološki centri, vjerskog i društvenog karaktera. Takvi su centri brojni u našim različitim Crkvama. Ekumenski duh, unatoč ponekim oklijevanjima, sve se češće pokazuje na sastancima naših različitih Crkvenih obitelji.
3.3.2 Tome možemo dodati brojne sastanke u svrhu međureligijskog dijaloga, kršćansko-muslimanski dijalog, koji okuplja vjerske čelnike i dio naroda. Nema dvojbe da je dijalog dugotrajan proces i napor koji se usavršava iz dana u dana dok proživljavamo istu patnju i gajimo ista očekivanja. Postoji i dijalog između 3 religije, judaizma, kršćanstva i islama, kao i različiti dijalozi i sastanci na akademskoj ili društvenoj razini. Svi oni pokušavaju srušiti zidove koje nameće okupacija i suprotstavljaju se iskrivljenoj percepciji ljudskih bića u srcima njihove braće ili sestara.
3.3.3 Jedan od najvažnijih znakova nade je ustrajnost generacija, vjera u pravednost njihovog cilja i postojanost sjećanja, koja ne zaboravlja „Nakbu“ (katastrofu) i njeno značenje. Jednako je tako važna i svijest koja se razvija među mnogim Crkvama diljem svijeta i njihova želja da spoznaju istinu o onome što se ovdje događa.
3.3.4 Povrh toga, kod mnogih vidimo odlučnost da prevladaju mržnju iz prošlosti i da budu spremni za pomirbu kad se ponovo uspostavi pravda. Svijest javnosti o potrebi da se ponovo uspostave politička prava Palestinaca raste, a židovski i izraelski glasovi koji zagovaraju mir i pravdu podižu se u znak potpore i uz odobravanje međunarodne zajednice. Istina, te snage koje se zalažu za pravdu i pomirbu još nisu uspjele izmijeniti ovu nepravednu situaciju, no imaju određeni utjecaj i mogle bi skratiti vrijeme patnje i ubrzati približavanje trenutka pomirbe.
Poslanje Crkve
3.4 Naša je Crkva Crkva ljudi koji mole i služe. Ta molitva i služba su proročki, jer pronose glas Božji u sadašnjosti i budućnosti. Sve što se događa u našoj zemlji, svatko tko ondje živi, sva bol i nada, sva nepravda i svi napori da se ona okonča, nerazdvojni su dio molitve naše Crkve i službe svih njenih institucija. Zahvaljujemo Bogu što naša Crkva podiže svoj glas protiv nepravde unatoč činjenici da neki žele da ostane nijema, zatvorena u svoju religijsku pobožnost.
3.4.1 Poslanje Crkve je proročko, da govori Riječ Božju hrabro, iskreno i s ljubavlju u lokalnom kontekstu i usred svakodnevnih događaja. Ako staje na nečiju stranu, onda je to strana potlačenih, kako bi stajala na njihovoj strani, kao što je Krist naš Gospodin stajao na strani svakog siromaha i svakog grešnika, pozivajući ih na pokajanje, život i povrat dostojanstva koje im je podario Bog i koje im nitko nema pravo oduzeti.
3.4.2 Poslanje Crkve je navijestiti Kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde, mira i dostojanstva. Pozvani smo da kao živa Crkva budemo svjedoci Božje dobrote i dostojanstva ljudskih bića. Pozvani smo da se molimo i da podignemo svoj glas kad naviještamo novo društvo u kojem ljudska bića vjeruju u vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih protivnika.
3.4.3 Naša Crkva naviješta Kraljevstvo koje se ne može vezati ni uz kakav zemaljski režim. Isus je pred Pilatom rekao kako je točno da je on kralj, no „Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu.“ (Iv 18,36). Sveti Pavao kaže: „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.“ (Rim 14,17) Stoga religija ne može odobravati ni podupirati niti jedan nepravedan politički režim, već mora promicati pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo. Mora poduzeti sve kako bi na pravi put vratila režime u kojima ljudska bića trpe nepravdu i u kojima se gazi ljudsko dostojanstvo. Kraljevstvo Božje na zemlji nije ovisno niti o jednoj političkoj orijentaciji, jer je veće i univerzalnije od bilo kojeg pojedinačnog političkog sustava.
3.4.4 Isus Krist je rekao: „kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17, 21). To Kraljevstvo koje je prisutno među nama i u nama nastavak je otajstva spasenja. Ono je prisutnost Boga među nama i naša svijest o toj prisutnosti u svemu što radimo i govorimo. U toj ćemo božanskoj prisutnosti činiti ono što je u našoj moći sve dok se u ovoj zemlji ne izvrši pravda.
3.4.5 Okrutne okolnosti u kojima je živjela i živi palestinska Crkva nagnale su je da pročisti svoju vjeru i bolje upozna svoj poziv. Promišljali smo o svom pozivu i bolje ga spoznali usred patnje i boli: danas u sebi nosimo snagu ljubavi umjesto snage osvete, kulturu života umjesto kulture smrti. To je izvor nade za nas, za Crkvu i za svijet.
3.5 Uskrsnuće je izvor naše nade. Kao što je Krist uskrsnuo kao pobjednik nad smrću i zlom, tako možemo i mi, svaki stanovnik ove zemlje može, pobijediti zlo rata. Ostat ćemo Crkva svjedoka, ustrajna i aktivna u zemlji Uskrsnuća.
4. Ljubav
Zapovijed ljubavi
4.1 Krist naš Gospodin je rekao: „kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga“. (Iv 13,34) On nam je već pokazao kako da volimo naše neprijatelje i kako da s njima postupamo. Rekao je: „Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. (...) Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48)
Sveti Pavao je također rekao: „Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!“ (Rim 12,17). A sveti Petar je rekao: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!“ (1 Pt 3,9)
Otpor
4.2 Ove su riječi jasne. Ljubav je zapovijed Krista našeg Gospodina upućena nama i uključuje prijatelje i neprijatelje. To mora biti jasno kada se nalazimo u okolnostima u kojima se moramo opirati zlu svake vrste.
4.2.1 Ljubav znači vidjeti lice Božje u svakom ljudskom biću. Svaka je osoba moj brat ili moja sestra. No, vidjeti lice Božje u svakome ne znači prihvaćati zlo ili ugnjetavanje s njihove strane. Ljubav nastoji popraviti zlo i zaustaviti ugnjetavanje.
Nepravda nametnuta palestinskom narodu u obliku izraelske okupacije je zlo kojem se moramo oduprijeti. To je zlo i grijeh kojem se moramo oduprijeti i koje je potrebno ukloniti. Primarna je odgovornost za to na samim Palestincima koji trpe okupaciju. Kršćanska nas ljubav poziva da se odupremo okupaciji. No, ljubav pobjeđuje zlo koračajući putovima pravde. Odgovornost je i na međunarodnoj zajednici, jer danas međunarodna zajednica uređuje odnose među narodima. Konačno, odgovornost je na počiniteljima nepravde; oni se moraju osloboditi zla koje je u njima i nepravde koju su nametnuli drugima.
4.2.2 U povijesti naroda vidimo mnogo ratova i mnogo suprotstavljanja ratu ratom, nasilju nasiljem. I palestinski je narod krenuo putem drugih naroda, osobito u prvim stadijima svoje borbe s izraelskom okupacijom. No, palestinski je narod također koristio i nenasilnu borbu, posebno tijekom prve Intifade. Uviđamo da svi narodi moraju pronaći novi put u svojim međusobnim odnosima i rješavanju svojih konflikata. Putovi sile moraju ustupiti mjesto putovima pravde. To se prije svega odnosi na narode koji su vojno jaki, dovoljno moćni da nametnu svoju nepravdu slabijima.
4.2.3 Kažemo da je otpor izraelskoj okupaciji naš kršćanski izbor. Pružanje otpora je pravo i dužnost kršćana. No, to je otpor kojem je temeljno načelo ljubav. Stoga je to kreativan otpor, jer mora pronaći ljudske načine kojima će se obratiti čovječnosti neprijatelja. Vidjeti sliku Božju u licu neprijatelja znači zauzeti stavove u svijetlu te vizije aktivnog otpora kako bi se zaustavila nepravda i natjeralo počinitelja da okonča svoju agresiju i na taj način postigao željeni cilj, a to je povrat zemlje, slobode, dostojanstva i neovisnosti.
4.2.4 Krist naš Gospodin ostavio nam je primjer koji moramo slijediti. Moramo se oduprijeti zlu, ali on nas je učio da se ne možemo zlu opirati zlom. To je teška zapovijed, osobito kada je neprijatelj odlučan da se nametne i poriče naše pravo da ostanemo ovdje u našoj zemlji. To je teška zapovijed, ali samo se ona može oduprijeti jasnim izjavama okupacijskih vlasti koje ne prihvaćaju naše postojanje i mnogim izlikama koje te vlasti koriste kako bi nam nastavile nametati okupaciju.
4.2.5 Otpor zlu okupacije je znači ugrađen u tu kršćansku ljubav koja odbija zlo i popravlja ga. Ona se opire zlu u svim njegovim oblicima metodama koje slijede logiku ljubavi i koristi svu energiju s ciljem postizanja mira. Možemo pružiti otpor putem građanskog neposluha. Ne odupiremo se smrću, već poštivanjem života. Poštujemo i visoko cijenimo sve one koji su dali svoje živote za domovinu. I tvrdimo da svaki građanin mora biti spreman braniti svoj život, slobodu i zemlju.
4.2.6 Palestinske civilne organizacije, međunarodne organizacije, nevladine organizacije i neke vjerske institucije pozivaju pojedince, tvrtke i države na dezinvestiranje i ekonomski i potrošački bojkot svega što proizvodi okupacija. Podrazumijevamo da to uključuje logiku nenasilnog otpora. Ovakve se kampanje moraju provoditi hrabro i otvoreno i iskreno proglašavajući da njihov cilj nije osveta, već okončanje postojećeg zla, oslobađanje i počinitelja i žrtve nepravde. Cilj je osloboditi oba naroda ekstremističkih stavova različitih izraelskih vlada, kako bi se postigla pravda i pomirba za oba naroda. U tom duhu i takvim djelovanjem s vremenom ćemo doći do željenog rješenja naših problema, kao što se to dogodilo u Južnoj Africi i s mnogim drugim oslobodilačkim pokretima u svijetu.
4.3 Našom ćemo ljubavlju prevladati nepravde i postaviti temelje novog društva kako za nas tako i za naše protivnike. Mi i oni imamo zajedničku budućnost. Spirala nasilja koja će uništiti oba naša naroda ili mir koji će im oboma koristiti. Pozivamo Izrael da odustane od svoje nepravde prema nama i da ne iskrivljava istinu o realnosti okupacije pretvarajući se da se radi o borbi protiv terorizma. Uzroci „terorizma“ su u počinjenoj ljudskoj nepravdi i zlu okupacije. Njih treba ukloniti ako postoji iskrena namjera da se okonča „terorizam“. Pozivamo građane Izraela da budu naši partneri u miru, a ne u spirali beskrajnog nasilja. Oduprimo se zlu zajedno, zlu okupacije i paklenoj spirali nasilja.
5. Naša poruka našoj braći i sestrama
5.1 Svi se danas suočavamo s preprekama na putu i budućnošću koja obećava samo patnju. Naša poruka našoj kršćanskoj braći i sestrama je poruka nade, strpljenja, ustrajnosti i novog djelovanja za bolju budućnost. Poručujemo da kao kršćani pronosimo poruku i nastavit ćemo je pronositi unatoč trnju, unatoč krvi i svakodnevnim poteškoćama. Polažemo svoju nadu u Boga, koji će nam podariti mir u Svoje vrijeme. Istovremeno, nastavljamo djelovati s Bogom i u skladu s Božjom voljom, gradeći, opirući se zlu i približavajući dan kad će zavladati pravda i mir.
5.2 Poručujemo našoj kršćanskoj braći i sestrama: Sad je vrijeme za pokajanje. Pokajanje nas vraća u zajedništvo ljubavi sa svima koji pate, zarobljenima, ranjenima, onima koji su pogođeni privremenim ili trajnim invaliditetom, djecom koja ne mogu proživjeti svoje djetinjstvo i sa svima koji tuguju za voljenom osobom. Zajedništvo ljubavi kaže svakome tko vjeruje u duh i istinu: ako je moj brat zarobljen, i ja sam zarobljen; ako mu je uništen dom, moj je dom uništen; kad je moj brat ubijen, i ja sam ubijen. Suočeni smo s istim izazovima i zajedno dijelimo sve što se dogodilo i što će se dogoditi. Možda smo, kao pojedinci ili čelnici Crkava, šutjeli kad smo trebali podići naše glasove kako bismo osudili nepravdu i podijelili patnju. Sad je vrijeme da se pokajemo za našu šutnju, ravnodušnost, nedostatak zajedništva, bilo stoga što nismo ustrajali u svom poslanju u ovoj zemlji i što smo ga napustili, bilo zato što nismo dovoljno razmišljali i učinili kako bismo dosegli novu i ujedinjenu viziju i jer smo ostali podijeljeni, proturječili svom svjedočanstvu i oslabili svoju riječ. Pokajanje zbog naše brige za vlastite institucije, ponekad nauštrb našeg poslanja, kojom je ušutkan proročki glas koji je Duh dao Crkvama.
5.3 Pozivamo kršćane da ostanu ustrajni u ovo vrijeme iskušenja, kao što smo mi ostali ustrajni stoljećima, dok su se izmjenjivale države i vlade. Budite strpljivi, ustrajni i ispunjeni nadom kako biste mogli nadom ispuniti srce svakog od vaše braće ili sestara koji s vama dijele istu kušnju. Budite „uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15). Budite aktivni i, pod uvjetom da je to u skladu s ljubavlju, sudjelujte u svakoj žrtvi koju otpor od vas traži kako bismo prevladali našu sadašnju muku.
5.4 Malobrojni smo, ali naša je poruka velika i važna. Našoj je zemlji hitno potrebna ljubav. Naša ljubav je poruka muslimanima i Židovima i svijetu.
5.4.1 Naša poruka muslimanima, poruka je ljubavi i zajedničkog suživota i poziv na odbacivanje fanatizma i ekstremizma. Ona je također poruka svijetu da muslimane ne treba doživljavati kroz stereotip neprijatelja ni kao karikaturu terorista, već da s njima treba živjeti u miru i sudjelovati u zajedničkom dijalogu.
5.4.2 Naša poruka Židovima glasi: Iako smo se borili jedni protiv drugih u nedavnoj prošlosti i borimo se još uvijek i danas, sposobni smo voljeti i živjeti zajedno. Možemo organizirati svoj politički život, u svoj njegovoj složenosti, u skladu s logikom te ljubavi i njenom snagom, nakon što bude okončana okupacija i uspostavljena pravda.
5.4.3 Riječ vjere svakome tko sudjeluje u političkoj djelatnosti govori: ljudska bića nisu stvorena za mržnju. Nije dopušteno mrziti, niti je dopušteno ubiti ili biti ubijen. Kultura ljubavi kultura je prihvaćanja onog drugog. Kroz nju se usavršavamo i uspostavljaju se temelji društva.
6. Naša poruka Crkvama u svijetu
6.1 Naša poruka Crkvama u svijetu je prije svega riječ zahvale za solidarnost koju ste prema nama pokazali riječju, djelom i prisutnošću među nama. Ona je riječ hvale za mnoge Crkve i kršćane koji podržavaju pravo palestinskog naroda na samoodređenje. Ona je poruka solidarnosti s onim kršćanima i Crkvama koji su patili zbog zagovaranja prava i pravde.
Međutim, ona je i poziv na pokajanje; na ispravljanje fundamentalističkih teoloških pozicija koje podržavaju određene nepravedne političke poteze u pogledu palestinskog naroda. Ona je poziv da budete na strani potlačenih i očuvate riječ Božju kao dobru vijest za sve umjesto da je pretvorite u oružje kojim se ubijaju potlačeni. Riječ Božja je riječ ljubavi za cijelu Njegovu kreaciju. Bog nije saveznik jednih protiv drugih, niti je protivnik jednima naspram drugih. Bog je Gospodar svih i voli sve, od svih zahtijeva pravdu i svima nam daje iste zapovijedi. Tražimo od naših sestrinskih Crkava da ne prikrivaju teologijom nepravdu koju trpimo, grijeh okupacije koja nam je nametnuta. Pitanje koje danas postavljamo svojoj braći i sestrama u Crkvama je: Možete li nam pomoći da povratimo svoju slobodu, jer to je jedini način na koji možete pomoći ovim dvama narodima da postignu pravdu, mir, sigurnost i ljubav?
6.2 Kako bi razumjele našu realnost, kažemo Crkvama: Dođite i vidite. Ispunit ćemo svoju ulogu i upoznati vas s istinom naše realnosti, primiti vas kao hodočasnike koji k nama dolaze moliti, noseći poruku mira, ljubavi i pomirbe. Upoznat ćete se s činjenicama i ljudima ove zemlje, kako s Palestincima tako i s Izraelcima.
6.3 Osuđujemo sve oblike rasizma, bez obzira radilo se o rasizmu na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uključujući antisemitizam i islamofobiju, i pozivamo i vas da osudite rasizam i suprotstavite mu se u svim njihovim oblicima. Istovremeno vas pozivamo da kažete riječ istine i zauzmete stav istine u pogledu izraelske okupacije palestinske zemlje. Kao što smo već spomenuli, u bojkotu i povlačenju investicija vidimo nenasilna sredstva za postizanje pravde, mira i sigurnosti za sve.
7. Naša poruka međunarodnoj zajednici
7. Od međunarodne zajednice tražimo da ukine načelo „dvostrukih standarda“ i inzistira na međunarodnim rezolucijama vezano uz palestinski problem u pogledu svih strana. Selektivna primjena međunarodnog prava dovodi nas u opasnost da budemo izloženi zakonu džungle. Ona opravdava tvrdnje nekih oružanih skupina i država kako međunarodna zajednica razumije samo logiku sile. Stoga pozivamo na odgovor na već spomenuti prijedlog civilnih i vjerskih institucija: pokretanje sustava ekonomskih sankcija i bojkota koji će se primijeniti protiv Izraela. Ponovo ponavljamo da se ovdje ne radi o osveti, već o ozbiljnoj akciji kojoj je cilj postizanje pravednog i trajnog mira koji će okončati izraelsku okupaciju palestinskih i drugih arapskih teritorija i svima jamčiti sigurnost i mir.
8. Poziv židovskim i muslimanskim vjerskim čelnicima
8. Naposljetku, svoj apel upućujemo židovskim i muslimanskim vjerskim i duhovnim vođama, s kojima dijelimo istu viziju: da je Bog stvorio svako ljudsko biće i dao mu jednako dostojanstvo. Od tuda izvire obveza svakog od nas da branimo potlačene i dostojanstvo koje im je podario Bog. Pokušajmo se zajedno izdići iznad političkih stajališta koja su do sada podbacila i koja nas nastavljaju voditi putem neuspjeha i patnje.
9. Poziv našem palestinskom narodu i Izraelcima
9.1 Ovo je poziv da vidimo lice Božje u svakom od Božjih stvorenja i prevladamo prepreke straha ili rase kako bismo uspostavili konstruktivan dijalog, umjesto da ustrajemo u beskrajnim manevrima kojima je cilj održati postojeće stanje. Pozivamo na potragu za zajedničkom vizijom, izgrađenom na jednakosti i zajedništvu, umjesto na nadmoći, poricanju onog drugog ili agresiji, pod izgovorom straha i sigurnosti. Tvrdimo da je ljubav moguća i da je moguće međusobno povjerenje. Zato je moguć i mir i konačna pomirba. Tako ćemo ostvariti pravdu i sigurnost za sve.
9.2 Obrazovanje je važno. Obrazovni programi nam moraju pomoći da upoznamo drugu stranu onakvu kakva ona jest, umjesto kroz prizmu sukoba, neprijateljstva ili vjerskog fanatizma. Današnji obrazovni programi zagađeni su tim neprijateljstvom. Došlo je vrijeme da uvedemo novo obrazovanje koje će nam omogućiti da u onom drugom vidimo lice Božje i objasniti da smo sposobni voljeti jedni druge i graditi svoju budućnost zajedno u miru i sigurnosti.
9.3 Pokušaji uvođenja vjerske države, bilo židovske bilo islamske, guše državu, zatvaraju je u uske granice i pretvaraju u državu koja provodi diskriminaciju i isključenje, privilegirajući jedne državljane u odnosu na druge. Upućujemo apel židovskim i muslimanskim vjernicima: neka ta država bude država svih njenih građana, s vizijom izgrađenom na poštivanju religije, ali i na jednakosti, pravdi, slobodi i poštivanju pluralizma, umjesto na dominaciji neke vjerske skupine ili brojčane većine.
9.4 Palestinskim čelnicima poručujemo da trenutne podjele slabe sve nas i uzrok su dodatnih patnji. Te podjele ništa ne može opravdati. Za dobrobit naroda, koja mora biti važnija od dobrobiti političkih stranaka, podjela se mora okončati. Pozivamo međunarodnu zajednicu da podupre ujedinjenje i poštuje slobodno izraženu volju palestinskog naroda.
9.5 Jeruzalem je temelj naše vizije i cijelog našeg života. Tom je gradu Bog dao posebnu važnost u povijesti čovječanstva. Svi ljudi kreću se prema tom gradu - gdje će se sresti u prijateljstvu i ljubavi u prisutnosti Jednog Jedinstvenog Boga, prema viziji proroka Izaije: „Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će stjecati svi narodi (...) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju.“ (Iz 2, 2-5) Danas u tom gradu žive dva naroda triju religija; i svako političko rješenje mora se temeljiti na toj proročkoj viziji i međunarodnim rezolucijama koje se odnose na cijeli Jeruzalem. To je prvi problem o kojem treba pregovarati jer će priznanje svetosti Jeruzalema i njegova poruka biti izvor nadahnuća za pronalazak rješenja cjelokupnog problema, koji je velikim dijelom problem međusobnog povjerenja i sposobnosti izgradnje nove zemlje u ovoj Božjoj zemlji.
10. Nada i vjera u Boga
U odsustvu svake nade upućujemo svoj vapaj nade. Vjerujemo u Boga koji je dobar i pravedan. Vjerujemo da će Božja dobrota na kraju pobijediti zlo mržnje i smrti koje još uvijek vlada u našoj zemlji. Ovdje ćemo vidjeti „novu zemlju“ i „novo ljudsko biće“, sposobno da se duhovno uzdigne do ljubavi prema svakom od svoje braće i sestara.
