Prikazani su postovi s oznakom okupacija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom okupacija. Prikaži sve postove
subota, 16. veljače 2013.
Natan Blanc po 6. put osuđen na zatvorsku kaznu zbog prigovora savjesti
Link na akciju: CO Natan Blanc imprisoned for his sixth term
19-godišnji Izraelac Natan Blanc iz Haife je 10. veljače 2013. po šesti put osuđen na zatvorsku kaznu, ovaj puta u trajanju od 18 dana, u vojnom zatvoru broj 6 kod Atlita jer zbog prigovora savjesti odbija služiti u izraelskoj vojsci.
Više informacija o razlozima zbog kojih Blanc odbija služiti u vojsci, te kontaktne podatke za slanje poruka podrške Natanu Blancu i prosvjednih poruka izraelskim vlastima možete pronaći u postu o njegovoj četvrtoj zatvorskoj kazni.
Slijedi primjer prosvjedne poruke (na engleskom i hrvatskom) koju možete kopirati, dopuniti, izmijeniti ili napisati vlastitu (na hebrejskom, engleskom, nekom drugom stranom ili vlastitom jeziku) i poslati na adrese izraelskih vlasti navedene u prethodnom postu ili na izvornom linku:
ENGLESKI:
Dear Sir/Madam,
It has come to my attention that Natan Blanc (military ID 7571368), a conscientious objector to military service, has been imprisoned for the sixth time for his refusal to become part of the Israeli army, and is held in Military Prison no. 6 near Atlit.
The imprisonment of conscientious objectors such as Blanc is a violation of international law, of basic human rights and of plain morals. The repeated imprisonment of conscientious objectors is an especially grave offence, as it means sentencing a person more than once for the same offence, and has been judged by the UN working Group on Arbitrary Detention to constitute a clear case of arbitrary detention.
I therefore call for the immediate and unconditional release from prison of Natan Blanc, without threat of further imprisonment in the future, and urge you and the system you are heading to respect the dignity and person of conscientious objectors, indeed of all persons, in the future.
Sincerely,
HRVATSKI:
Poštovani,
Saznala sam da je Natan Blanc (vojna identifikacijska oznaka 7571368), mladi Izraelac koji zbog prigovora savjesti odbija služiti u vojsci, po šesti put zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita zbog odbijanja služenja u izraelskoj vojsci.
Lišavanje slobode osoba koje kao Blanc zbog prigovora savjesti odbijaju služiti vojni rok je nemoralno i predstavlja kršenje međunarodnog i temeljnih ljudskih prava. Osuđivanje na višestruke zatvorske kazne osoba s prigovorom savjesti predstavlja naročito ozbiljno kršenje prava, jer se istu osobu više puta osuđuje za isti prekršaj, a UN-ova radna skupina za arbitrarni pritvor ocijenila je da takav postupak predstavlja jasan slučaj arbitrarnog pritvora.
Stoga pozivam na trenutačno i bezuvjetno puštanje Natana Blanca na slobodu bez prijetnje da će iz istog razloga ponovo biti lišen slobode. Također pozivam izraelske vlasti da ubuduće poštuju dostojanstvo osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju služiti u vojsci, kao uostalom i svih ostalih ljudskih bića.
S poštovanjem,
Izvor i link na akciju: CO Natan Blanc imprisoned for his sixth term
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Biased new study skirts around racism in Israeli school books
Two main categories are missing from the analysis: occupation and racist discourse. Perhaps that is why describing the dire facts of the occupation seemed to involve “negative characterization of Israelis” to the researchers. Israeli school books do not address the occupation because their message is that there is no occupation. They inculcate what sociologist Stanley Cohen — in his 2002 book States of Denial: Knowing About Atrocities and Suffering — termed the “Zionist kitsch” about the eternal historical rights of the Jews on the whole land of Israel and Palestine. This explains why the researchers behind this study were offended by how Palestinians use the term “colonialism” to describe Zionist settlement on their land. In Israeli mainstream books, illegal settlements like Ariel or Alon Shvut are presented as no different to Tel Aviv. The green line — the 1949 armistice line separating Israel from the territories captured in 1967 — is never shown or discussed. The only Israeli geography book I found that discusses the issue of the green line is Sfat Hamapa (The language of maps) by P. Dina (published in 1996). In Israeli textbooks, the cruel practices of occupation such as administrative detention, military checkpoints and house demolitions are presented as necessities in our “defensive democracy.” Since racist “teaching tools” of a visual or verbal nature are not part of the analysis presented in this study, racist Israeli representations of Palestinians are reported to be “neutral.” Since Palestinians are never presented in Israeli textbooks as persons like us — modern professionals — only as negative stereotypes of terrorists, nomads and primitive farmers, one must conclude that these racist representations seemed “neutral” to the researchers and to the “objective” western evaluators.
Read more...
Israël doit cesser la colonisation, selon un rapport de l'ONU
UN-ov izvještaj: Izrael mora okončati kolonizaciju (01. veljača 2013)
Izvještaj neovisnih stručnjakinja, koji je naručilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, od Izraela zahtijeva da odmah okonča kolonizaciju na okupiranim palestinskim područjima i povuče s tog teritorija sve koloniste. U izvještaju se čak spominje i eventualno pribjegavanje Međunarodnom kaznenom sudu jer se naseljavanjem kolonista krše važna ljudska prava Palestinaca. Izrael treba, u skladu s člankom 49 Četvrte ženevske konvencije, prestati svako naseljavanje u kolonističkim naseljima i to bez ikakvih preduvjeta, te potom pokrenuti proces povlačenja svih kolonista s okupiranih teritorija. U izvještaju se navodi kako se „kolonistička naselja održavaju i razvijaju zahvaljujući sustavu potpune segregacije između izraelskih kolonista i stanovništva koje živi na okupiranim područjima“. Ovaj segregacijski sustav podupire i omogućava stroga vojna kontrola i održavanje sigurnosti nauštrb prava palestinskog naroda, stoji u izvještaju. Pravnice su naglasile kako su kršenja prava Palestinaca dio „politike koju provode različite izraelske vlade“. Izvještaj je sastavila neovisna međunarodna misija za utvrđivanje činjenica s ciljem proučavanja učinaka kolonizacije na palestinskim područjima. Misiju su sačinjavale tri stručnjakinje: Francuskinja Christine Chanet, Pakistanka Asma Jahangir i Bocvanka Unity Dow. U izvještaju je naglašena nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pogledu kršenja „određenih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu“. Izvještaj će biti podnijet 47 država stalnih članica Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda 18. ožujka 2013. Misija poziva „sve zemlje članice“ Ujedinjenih naroda da ispune svoje obveze i odgovornosti prema međunarodnom pravu i da o tome vode računa u svojim odnosima sa zemljom „koja krši imperativne norme međunarodnog prava“ posebice „nepriznavajući protuzakonitu situaciju koja je rezultat izraelskih povreda“. Izrael, koji je prva zemlja koja bojkotira sjednice UN-ovog Vijeća za ljudska prava od ožujka 2012. kad je ono ovoj međunarodnoj misiji dalo mandat da istraži izraelsku kolonizaciju, odbacio je zaključke izvještaja koji ocjenjuje „pristranim“. Iz izraelskog ministarstva vanjskih poslova su poručili kako ovakve mjere smatraju „kontraproduktivnima“ u traženju „trajnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba“ i optužili UN-ovo Vijeće za ljudska prava za jednostranost i sustavnu pristranost naspram Izraela. Izrael je od Šestodnevnog rata 1967. na okupiranom palestinskom teritoriju izgradio 250 kolonističkih naselja u kojima stanuje 520 000 izraelskih kolonista.
En lire plus...
Israël a débloqué 100 millions de dollars à l'Autorité palestinienne
Izrael deblokirao 100 milijuna američkih dolara Palestinske samouprave (02. veljača 2013)
Izrael je deblokirao 100 milijuna američkih dolara koji odgovaraju dijelu iznosa koji Izrael duguje Palestinskoj samoupravi i koji je blokiran nakon prihvaćanja Palestine kao države promatrača pri UN-u u studenom 2012. U uredu izraelskog premijera tvrde kako se radi o privremenom transferu koji se odnosi na jednomjesečni iznos, te kako se izraelski premijer nije obvezao na isplaćivanje novih transfera. Kako bi kaznila Palestince zbog glasanja o palestinskom statusu države nečlanice u UN-u, izraelska je vlada 02. prosinca 2012. najavila privremenu blokadu prijenosa sredstava od carina i poreza koje Izrael ubire u ime Palestinaca. Procjenjuje se da je palestinskoj vladi za ispunjavanje njenih obveza potrebno 240 milijuna američkih dolara mjesečno. Pariškim protokolom iz 1994. godine određen je povrat sredstava od nameta koje Izrael ubire u ime Palestinaca i koji predstavljaju 2/3 proračunskih prihoda Palestinske samouprave, koja bez tog novca ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima. Zaposlenici u javnim i državnim službama već nekoliko tjedana štrajkaju zbog neisplate plaća.
En lire plus...
HRVATSKA:
Prosvjed koji su veliki mediji prešutjeli
Više od 3000 ljudi prosvjedovalo je danas poslijepodne u središtu Zagreba i još nekoliko hrvatskih gradova protiv rasprodaje javnih dobara i prirodnih resursa u Hrvatskoj. Prosvjedne šetnje su protekle mirno i dostojanstveno, a organizirale su ih građanske inicijative Occupy Croatia i Anonymous. ... Većina velikih medija u Hrvatskoj prosvjed nije niti najavila, niti je izvijestila o njegovom tijeku.
Pročitajte više...
SVIJET:
ANONYMOUS: Međunarodni dan privatnosti 23.02. (VIDEO)
Mi, haktivisti poznati kao Anonymousi, želimo ukazati na opasnost koja prijeti svim građanima svijeta, želimo upozoriti na bespotrebnu sistematizaciju tehnološkog nadzora. Ukoliko se ne uspijemo oduprijeti ovakvoj opasnosti onda ćemo biti primorani prihvatiti i ostale kontrole koje nam prijete u budućnosti. Zato pozivamo sve organizacije diljem svijeta da nastave sa informiranjem javnosti o ovakvim vrstama opasnosti koje nam prijete. Vlade se pretvaraju kako je ovakva vrsta nadzora uspostavljena radi naše sigurnosti, no oni planiraju koristiti tehnologiju kako bi o svakome imali potpune informacije u svakom trenutku, gdje god se nalazili. Neke vlade diljem Amerike i Europe žele već sada uvesti neke nove zakone kojima će omogućiti potpunu kontrolu nad nama. Budimo spremni u 2013. oduprijeti se takvim zakonima. Vrijeme je za akcije kojima će se vladama pokazati tko smo i što smo, vrijeme je za globalno ujedinjavanje, vrijeme je da pokažemo što znači sloboda. Djelujmo još danas i podijelimo sa svima ova upozorenja, podijelimo ovu vijest, podijelimo ovaj video. Radi se o našoj slobodi i našoj privatnosti. Oduprimo se i gradimo našu budućnost zajedno, mi smo djeca otpora. Ujedinimo se u cijelom svijetu kao jedno.
Pročitajte više...
nedjelja, 4. studenoga 2012.
Izraelske vojne naredbe koje se odnose na uhićenja, pritvaranje i procesuiranje Palestinaca
Informacije iz članka Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Vojna naredba 101 – „Naredba kojom se zabranjuje huškanje i neprijateljska propaganda“
Vojna naredba 101 izdana je u kolovozu 1967, samo 2 mjeseca nakon početka izraelske okupacije palestinskog teritorija. Ova naredba kriminalizira građanske aktivnosti, uključujući: organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima; sudjelovanje u skupovima ili bdijenjima; mahanje zastavama i drugim političkim simbolima; tiskanje i distribuciju političkog materijala. Povrh toga, prema naredbi svaki čin utjecanja na javno mnijenje predstavlja zabranjeno „političko huškanje“. Pod naslovom „Potpora neprijateljskoj organizaciji“ naredbom je zabranjena svaka aktivnost kojom se pokazuje naklonost prema nekoj od organizacija koje su ilegalne prema vojnim naredbama, bez obzira radilo se o uzvikivanju parola ili mahanju zastavom ili drugim političkim simbolima.
Vojna naredba 101 određuje da je za svaki skup političkog karaktera ili koji bi se moglo „protumačiti kao politički“, neovisno o tome održavao se on u javnom ili u privatnom prostoru, potrebno imati dozvolu. U odredbama naredbe 101 skup je definiran kao okupljanje 10 ili više osoba.
U naredbi se dalje navodi da vojni zapovjednik može narediti zatvaranje područja na kojem se održava takvo zabranjeno okupljanje. Zahvaljujući tome se smatra da je svatko tko uđe na to područje unatoč tome što ga je vojska zatvorila prekršio ovu naredbu. Vojna naredba 101 također uspostavlja temelj za cenzuru na okupiranoj Zapadnoj obali time što svima zabranjuje „tiskanje ili objavljivanje svih obavijesti, plakata, fotografija, pamfleta ili drugih dokumenata koji sadrže materijal koji ima političko značenje“, osim u slučajevima u kojima je vojni zapovjednik za to dao dozvolu.
Vojna naredba 101, koja je još uvijek na snazi na okupiranoj Zapadnoj obali i na kojoj se često temelje uhićenja aktivista za zaštitu ljudskih prava i političkih aktivista, izmijenjena je i dopunjena Naredbom 718 (22. srpanj 1977), Naredbom 938 (5. listopad 1981), Naredbom 1079 (14. listopad 1983) i Naredbom 1423 (26. siječanj 1995)
Vojna naredba 378 (1970)
Vojnom naredbom 378, u kojoj su definirani „sigurnosni prijestupi“ i regulirana prava pritvorenika prema vojnom pravu, uspostavljeni su vojni sudovi, određena njihova jurisdikcija i primjenjivi krivični zakon. Vojna naredba 378 vojnim sudovima daje široku osobnu, teritorijalnu i stvarnu nadležnost. [...]
Vojnom naredbom 378 nije uspostavljen nikakav postupak za utvrđivanje borbenog statusa pojedinca prema međunarodnom pravu, niti se uopće priznaje mogućnost da bi neki Palestinac mogao udovoljavati tim kriterijima. Posljedica ovog propusta u praksi je kriminalizacija svih oblika palestinskog otpora izraelskoj okupaciji i proglašavanje takvih aktivnosti „terorizmom“.
Vojna naredba 1644
Vojnom naredbom 1644, izdanom 29. srpnja 2009, uspostavljen je prvostupanjski vojni sud za palestinsku djecu, kojoj se prethodno, od početka izraelske okupacije palestinskog teritorija, sudilo pred istim sudovima kao i odraslima. Sud za maloljetnike počeo je s radom 1. studenog 2009. Iako značajna kao prvi korak prema propisivanju posebne sudske nadležnosti za djecu, ova naredba nije puno pomogla u jamčenju zaštite djeteta tijekom uhićenja i ispitivanja. Palestinska djeca koju uhite izraelske snage i dalje su ispitivana bez prisutnosti odvjetnika ili roditelja i bez video snimanja ispitivanja. Iako UN-ova Konvencija o pravima djeteta „dijete“ određuje kao „svako ljudsko biće mlađe od 18 godina“, prema izraelskoj vojnoj naredbi 132, palestinskoj djeci u dobi od 16 i više godina ranije je bilo suđeno kao odraslima i osuđivana su na izraelskim vojnim sudovima kao odrasle osobe. Usporedbe radi, maloljetničko zakonodavstvo izraelsku djecu definira kao osobe u dobi od 18 ili manje godina. Izraelsko središnje zapovjedništvo je 27. rujna 2011. potpisalo amandman kojim je dob palestinskih maloljetnika u vojnom pravosudnom sustavu podignuta sa 16 na 18 godina. Međutim, ovaj amandman i dalje u praksi ne pruža nikakve dodatne zaštite palestinskim maloljetnicima. Štoviše, palestinska su djeca i dalje optuživana na temelju njihove dobi u trenutku izricanja presude, umjesto na temelju njihove dobi u vrijeme navodnog počinjenja prijestupa, kako to određuje međunarodno pravo. Zahvaljujući ovoj praksi palestinski su maloljetnici osuđivani kao odrasle osobe za prijestupe koje su možda počinili dok su bili djeca, ako imaju tu nesreću da optužnica protiv njih bude podignuta nekoliko godina nakon što je počinjen navodni prijestup, ili ako jednostavno navrše 16 godina dok čekaju na izricanje presude. [...]
Vojna naredba 1650
Dana 13. travnja 2010. na snagu je stupila izraelska vojna naredba 1650 kojom je proširena definicija osoba koje se mogu smatrati „uljezima“ prema vojnim naredbama koje su na snazi na okupiranom palestinskom području. Sadržaj naredbe, kojom je po prvi put postavljen zahtjev da svi koji se nalaze na okupiranom palestinskom području moraju za to imati dopuštenje koje izdaju izraelske vlasti, sve je osobe koje se nalaze na Zapadnoj obali, a osobito Palestince iz Gaze [...] i Palestince koji su rođeni na Zapadnoj obali, ali imaju adresu stanovanja u Gazi, suočio s novom prijetnjom. Do danas nije jasno koristi li se Vojna naredba 1650 kao pravni temelj za provođenje deportacija ili prisilnog transfera, no prema podacima izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Hamoked, procjenjuje se da je gotovo 35 000 osoba u skladu s ovom naredbom izloženo visokom riziku prisilnog preseljenja u Gazu.
Vojna naredba 1650 bitno je izmijenila i dopunila Vojnu naredbu 329, koja je izdana 1969, a odnosila se na izricanje presuda naoružanim i nenaoružanim „uljezima“, koji su definirani kao „osobe koje su svjesno i protuzakonito ušle na ovo područje, nakon što su se prethodno nalazile na istočnoj obali rijeke Jordana, u Siriji, Egiptu ili Libanonu, nakon datuma stupanja na snagu“. Glavna svrha ove naredbe bilo je onemogućavanje palestinskim izbjeglicama da se vrate u svoje domove, te sprječavanje ulaska palestinskih naoružanih skupina na to područje.
Vojna naredba 1651
Vojna naredba 1651 (2009) stupila je na snagu 1. svibnja 2010. Ta naredba kodificira nekoliko prethodno izdanih naredbi u ono što se sada naziva Krivični zakon. Novi Krivični zakon predstavlja konsolidiranu verziju brojnih naredbi koje su izdane od 1967. i koje se odnose na uhićivanje, pritvor i sudski progon pojedinaca. Zakon je zamijenio ukupno 20 vojnih naredbi izdanih u razdoblju između 1967. i 2005, uključujući Vojnu naredbu 378, kojom su uspostavljeni izraelski vojni sudovi na okupiranom teritoriju, definirane optužbe prema vojnom pravu i koja je služila kao temelj za uhićenja i pritvaranja od strane izraelske vojske. Zakon je također zamijenio Vojnu naredbu 132 o „suđenju maloljetnim prijestupnicima“, kojom je određeno da Palestinci punoljetni postaju sa 16 godina, a palestinska su djeca podijeljena u 3 različite kategorije – djeca mlađa od 12 godina smatrana su djecom, oni u dobi između 12 i 14 svrstani su u kategoriju „mladež“, a oni između 14 i 16 godina u kategoriju „mlade odrasle“ osobe.
Važno je spomenuti da je članak 285 Vojne naredbe 1651 zamijenio Vojnu naredbu 1591, koja je činila temelj za izdavanje naloga o administrativnom pritvaranju i izraelskim vojnim zapovjednicima davala ovlasti da pritvaraju Palestince bez optužbi ili suđenja na do 6 mjeseci. Od 1. svibnja 2010. nalozi o administrativnom pritvaranju izdaju se na temelju članka 285 Vojne naredbe 1651 (2009), kojim su vojni zapovjednici ovlašteni pojedince pritvarati na obnovljiva razdoblja od do 6 mjeseci ukoliko iz „razumnih razloga smatraju kako je zbog sigurnosti područja ili javne sigurnosti potrebno njihovo pritvaranje“. Na dan kad ističe razdoblje pritvora ili nekoliko dana ranije, nalog o pritvaranju često se obnavlja. Ovaj se proces može nastaviti unedogled.
Izvor i više informacija: Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Hamas activist killed in Israeli air strike
Pripadnik Hamasa ubijen u izraelskom zračnom napadu (28. listopad 2012.)
Izraelski zrakoplov ispalio je u nedjelju u gradu Khan Younisu u Pojasu Gaze 1 projektil na skupinu pripadnika islamističkog pokreta Hamas pri čemu je ubijen 1 pripadnik oružanog krila Hamasa, te ranjen još 1 pripadnik Hamasa. Izraelske kopnene snage su također istog dana u zoru pomoću 3 tenka i 4 buldožera na palestinskom području istočno od sela Abasan, istočno od Khan Younisa, otvorile vatru na palestinske kuće, obrađena polja i drugu imovinu, te nekoliko objekata i voćnjaka na tom području uništile i sravnile sa zemljom. Ova su vojna djelovanja uslijedila nakon 3-dnevnog krhkog prekida vatre koji je dogovoren uz posredovanje Egipta. Prošli je tjedan u eskalaciji nasilja ubijeno 8 Palestinaca.
Read more...
Sudan: a front for Israel's proxy war on Sinai jihadis?
If Israel bombed a Sudanese munitions factory, as Khartoum alleges, the raid was part of its widening proxy war against Islamist militants in neighbouring Egypt which the Jewish state is reluctant to confront directly. A huge explosion ripped through the factory near the Sudanese capital Khartoum on Tuesday, killing two people, with Sudan swiftly accusing Israel of sending four military planes to take out the complex.
Read more...
SIRIJA:
Syrian regime launches nationwide airstrikes
World powers remain divided on how to stop Syria's crisis, with the U.S. and many Arab and European nations calling for Assad to step down while Russia, China and Iran continue to back the regime. But with the sides largely stalemated on the battlefield and little international appetite for military intervention, few expect the war to end soon. Anti-regime activist say more than 35,000 people have been killed since the anti-Assad uprising started in March 2011. The holiday cease-fire was the first international effort in months to try to stop the violence, and it accomplished little. The Britain-based Syrian Observatory for Human Rights, which compiles daily death tolls based on contacts inside Syria, said more than 500 people had been killed during the four-day holiday. It said more than 80 people were killed Monday and that the number was likely to rise further. Prior to the holiday, about 150 people were reported dead each day.
Read more...
LIBIJA:
Libyans disillusioned with government amid chaos
The protesters converged on the conference center housing Libya's newly elected congress, trying to force their way in past startled guards. Mostly young and half of them women in headscarves, they demanded an end to the siege of the town of Bani Walid, where the government was in the midst of an attack to uproot holdouts from Moammar Gadhafi's former regime. Police rushed to the scene. But in Libya, the police are actually militias, in this case from the Tripoli neighborhood of Souq al-Jumaa that last year lost several men in a battle with Bani Walid residents. Instead trying to control the crowd, the "police" dressed in t-shirts and pants of a military uniform exchanged threats with protesters and then mounted a rival demonstration of their own. Soon they were firing their assault rifles in the air to intimidate the protesters. As tensions soared, a dozen pickup trucks mounted with anti-aircraft guns and carrying soldiers in newly pressed camouflage uniforms pulled up to parliament, swiveled their guns forward and fired in the air as an apparent crowd-control method. The deafening noise of a dozen heavy-caliber machine guns sent demonstrators running and filled the upscale neighborhood with the sounds of battle.
Read more...
ponedjeljak, 22. listopada 2012.
Poruka palestinskih kršćana svijetu
Hrvatski prijevod dokumenta „Trenutak istine“ koji su u prosincu 2009. kršćanima u cijelom svijetu, izraelskim i palestinskim čelnicima, međunarodnoj zajednici i crkvama diljem svijeta uputili palestinski kršćani s ciljem bržeg postizanja pravde, mira i pomirbe u Palestini/Izraelu. Dokument, koji potpisuju čelnici različitih kršćanskih denominacija u Palestini/Izraelu, međunarodnu zajednicu poziva da podupre palestinski narod koji se dulje od 6 desetljeća suočava s ugnjetavanjem, raseljavanjem, patnjom i očiglednim aparthejdom. Palestinski kršćani sve crkve i kršćane u svijetu pozivaju da se suprotstave nepravdi i aparthejdu i založe za pravedan mir u Svetoj zemlji, te da ponovo preispitaju teologije koje opravdavaju zločine počinjene protiv Palestinaca i otimanje njihove zemlje. U ovom povijesnom dokumentu palestinski kršćani tvrde da je vojna okupacija njihove zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva, te da je svaka teologija koja daje legitimitet okupaciji daleko od kršćanskog nauka, jer je istinska kršćanska teologija, teologija ljubavi i solidarnosti s potlačenima, poziv na pravdu i jednakost među narodima. Dokument od svih naroda i političkih čelnika traži da izvrše pritisak na Izrael i poduzmu pravne mjere kako bi se izraelsku vladu obvezalo da okonča svoje ugnjetavanje i nepoštivanje međunarodnog prava. Na linku možete pronaći linkove na tekst dokumenta na brojnim jezicima, uključujući engleski, francuski, španjolski, njemački, talijanski, arapski, hebrejski, ruski, bugarski, mađarski i dr.
TRENUTAK ISTINE
Riječ vjere, nade i ljubavi iz srca palestinske patnje
Uvod
Mi, skupina kršćanskih Palestinaca, nakon molitve, promišljanja i razmjene mišljenja, upućujemo iz patnje u našoj zemlji, pod izraelskom okupacijom, vapaj nade u odsutnosti svake nade, vapaj pun molitve i vjere u Boga koji u svojoj božanskoj providnosti bdije nad svim stanovnicima ove zemlje. Nadahnuti otajstvom Božje ljubavi prema svima, otajstvom Njegove božanske prisutnosti u povijesti svih naroda i, osobito, u povijesti naše zemlje, objavljujemo svoju riječ temeljenu na našoj kršćanskoj vjeri i našem osjećaju palestinske pripadnosti - riječ vjere, nade i ljubavi.
Zašto sada? Zato što smo danas došli do bezizlazne situacije u tragičnoj sudbini palestinskog naroda. Političari se zadovoljavaju time da upravljaju krizom umjesto da se posvete ozbiljnom zadatku pronalaska načina kako da se ona riješi. Srca vjernika puna su boli i pitanja. Što radi međunarodna zajednica? Što rade politički čelnici u Palestini, u Izraelu i u arapskom svijetu? Što radi Crkva? Ne radi se ovdje samo o političkom problemu, već o politici koja uništava ljudska bića, i ona se mora ticati Crkve.
Obraćamo se našoj braći i sestrama, članovima naših Crkava u ovoj zemlji. Svoj apel upućujemo, kao kršćani i kao Palestinci, našim vjerskim i političkim vođama, našem palestinskom društvu i izraelskom društvu, međunarodnoj zajednici i našoj kršćanskoj braći i sestrama u Crkvama diljem svijeta.
1. Realnost na terenu
1.1 Kažu: „'Mir! Mir!'Ali mira nema.“ (Jr 6,14). Ovih dana svi govore o miru na Bliskom istoku i mirovnom procesu. No, sve su to do sada samo riječi; realnost je izraelska okupacija palestinskih područja, gubitak naše slobode i sve što proizlazi iz ove situacije:
1.1.1 Zid razdvajanja podignut na palestinskom teritoriju, kojeg je velik dio konfisciran u tu svrhu, pretvorio je naše gradove i sela u zatvore, odvojivši ih jedne od drugih, pretvorivši ih u raspršene i podijeljene kantone. Gaza, osobito nakon okrutnog rata koji je Izrael tamo pokrenuo u prosincu 2008. i siječnju 2009, nastavlja živjeti u nečovječnim uvjetima, pod trajnom blokadom i odsječena od ostatka palestinskog područja.
1.1.2 Izraelska kolonistička naselja pustoše našu zemlju u Božje ime i u ime sile, kontrolirajući naša prirodna bogatstva, uključujući vodu i poljoprivrednu zemlju, uskraćujući ih stotinama tisuća Palestinaca. Ona predstavljaju prepreku svakom političkom rješenju.
1.1.3 Realnost je svakodnevno ponižavanje kojem smo izloženi na vojnim kontrolnim točkama na putu do radnih mjesta, škola ili bolnica.
1.1.4 Realnost je razdvajanje članova iste obitelji koje onemogućava obiteljski život tisućama Palestinaca, osobito u slučajevima gdje jedan od supružnika nema izraelsku osobnu iskaznicu.
1.1.5 Sloboda vjeroispovijesti strogo je ograničena; slobodan pristup svetim mjestima uskraćen je pod izlikom sigurnosti. Jeruzalem i jeruzalemska sveta mjesta nedostupna su mnogim kršćanima i muslimanima iz Zapadne obale i Pojasa Gaze. Čak su i stanovnicima Jeruzalema nametnuta ograničenja tijekom vjerskih blagdana. Nekim pripadnicima našeg arapskog svećenstva ulaz u Jeruzalem je redovito onemogućen.
1.1.6 I izbjeglice su dio naše realnosti. Većina ih još uvijek živi u logorima u nečovječnim uvjetima. Iz generacije u generaciju čekaju na ostvarenje svog prava na povratak. Kakva će biti njihova sudbina?
1.1.7 A zarobljenici? Tisuće zarobljenika koji čame u izraelskim zatvorima su naša realnost. Izraelci su prevrnuli nebo i zemlju kako bi oslobodili jednog zarobljenika, a ove tisuće palestinskih zarobljenika, kada će oni biti slobodni?
1.1.8 Jeruzalem je srce naše realnosti. Istovremeno simbol mira i znak sukoba. Zid razdvajanja odvaja palestinske četvrti, a Jeruzalem ostaje bez svojih palestinskih građana, kršćana i muslimana. Konfisciraju im osobne iskaznice, što znači gubitak prava da žive u Jeruzalemu. Ruše im ili izvlašćuju domove. Jeruzalem, grad pomirbe, postao je grad diskriminacije i isključivosti, izvor sukoba umjesto mira.
1.2 Dio te realnosti je i izraelsko nepoštivanje međunarodnog prava i međunarodnih rezolucija, te paraliza arapskog svijeta i međunarodne zajednice kad se s njim suoče. Krše se ljudska prava i unatoč raznim izvještajima lokalnih i međunarodnih organizacija za ljudska prava, nepravda se nastavlja.
1.2.1 Palestinci koji žive u državi Izrael, koji su također pretrpjeli povijesnu nepravdu, iako građani s pravima i obvezama državljanstva, ipak su žrtve diskriminacijske politike. I oni čekaju na ostvarenje svojih punih prava i jednakost s ostalim sugrađanima.
1.3 Iseljavanje je još jedan element naše realnosti. Odsutnost svake vizije ili tračka nade u mir i slobodu tjera mlade ljude, kako muslimane tako i kršćane, da emigriraju. Na taj način zemlja ostaje bez svog najvažnijeg i najvrjednijeg bogatstva - obrazovane mladeži. Sve manji broj kršćana, osobito u Palestini, jedna je od opasnih posljedica, kako ovog sukoba, tako i lokalne i međunarodne paralize i neuspjeha u pronalaženju sveobuhvatnog rješenja problema.
1.4 Suočen s ovom realnošću, Izrael svoje postupke pravda kao samoobranu, uključujući okupaciju, kolektivno kažnjavanje i sve ostale oblike odmazde usmjerene protiv Palestinaca. Po našem je mišljenju ova vizija izvrtanje realnosti. Da, postoji palestinski otpor okupaciji. Međutim, da nema okupacije, ne bi bilo ni otpora, ni straha ni nesigurnosti. Tako mi tumačimo ovu situaciju. Stoga pozivamo Izraelce da okončaju okupaciju. Tada će otkriti novi svijet u kojem nema straha, nema prijetnji, već u njemu vladaju sigurnost, pravda i mir.
1.5 Palestinci su različito odgovorili na ovu realnost. Neki su odgovorili pregovorima: to je bio službeni stav Palestinske samouprave, ali nije potaknuo mirovni proces. Neke političke stranke odlučile su se za put oružanog otpora. Izrael je to iskoristio kao izliku da optuži Palestince da su teroristi i uspio je iskriviti pravu prirodu sukoba, predstavivši ga kao izraelski rat protiv terorizma, umjesto izraelske okupacije kojoj se s ciljem njenog okončanja suprotstavlja legitimni palestinski otpor.
1.5.1 Tragediju su pogoršali unutarnji sukob među samim Palestincima i odvajanje Gaze od ostatka palestinskog područja. Pri tome je vrijedno spomenuti da, iako je do podjele došlo među samim Palestincima, međunarodna zajednica za nju snosi znatnu odgovornost, budući da je odbila prihvatiti volju koju je palestinski narod izrazio u obliku rezultata demokratskih i legalnih izbora 2006. godine.
Još jednom ponavljamo i objavljujemo da je naša kršćanska riječ usred svega ovoga, usred naše katastrofe, riječ vjere, nade i ljubavi.
2. Riječ vjere
Vjerujemo u jednog Boga, dobrog i pravednog Boga
2.1 Vjerujemo u Boga, jednog Boga, Stvoritelja svemira i čovječanstva. Vjerujemo u dobrog i pravednog Boga koji voli svako od svojih stvorenja. Vjerujemo da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku i sličnost Božju i da svačije dostojanstvo izvire iz dostojanstva Svemogućeg. Vjerujemo da je to dostojanstvo jedno i isto u svakom od nas. Za nas, ovdje i sada, osobito u ovoj zemlji, to znači da nas Bog nije stvorio zato da bismo se svađali i sukobljavali, već kako bismo mogli upoznati i voljeti jedni druge, i zajedno izgraditi zemlju u ljubavi i međusobnom poštovanju.
2.1.1 Također vjerujemo u vječnu Riječ Božju, Njegovog jedinog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista, kojeg je Bog poslao kao Spasitelja svijeta.
2.1.2 Vjerujemo u Duh Sveti, koji prati Crkvu i cijelo čovječanstvo na njegovom putu. Taj nam Duh pomaže da razumijemo Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pokazujući njihovo jedinstvo, ovdje i sada. Duh čini vidljivim otkrivenje Boga čovječanstvu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako razumijemo riječ Božju?
2.2 Vjerujemo da je Bog progovorio cijelom čovječanstvu, ovdje u našoj zemlji: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, kojega je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.“ (Heb 1,1-2)
2.2 1 Mi, palestinski kršćani, vjerujemo, kao i svi kršćani diljem svijeta, da je Isus Krist došao kako bi ispunio Zakon i Proroke. On je alfa i omega, početak i kraj, i u njegovom svjetlu i vođeni Duhom Svetim čitamo Sveto Pismo. Promišljamo i tumačimo Sveto Pismo baš kao što je to činio Isus Krist s dvojicom učenika na putu u Emaus. Kako je zapisano u Evanđelju po svetom Luki: „I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima.“ (Lk 24,27)
2.2.2 Naš Gospodin Isus Krist je došao, navješćujući da je Kraljevstvo Božje blizu. Izazvao je revoluciju u životu i vjeri cijelog čovječanstva. Došao je s „novim naukom“ (Mk 1,27), bacivši novo svijetlo na Stari Zavjet, na teme povezane s našom kršćanskom vjerom i našim svakodnevnim životima, teme poput obećanja, izabranosti, Božjeg naroda i zemlje. Vjerujemo da je Riječ Božja živa Riječ, koja baca posebno svijetlo na svako razdoblje povijesti, pokazujući kršćanskim vjernicima što nam Bog govori ovdje i sada. Iz tog je razloga neprihvatljivo pretvarati Riječ Božju u kamena slova koja izopačuju Božju ljubav i Njegovu providnost u životu naroda i pojedinaca. Upravo je u tome greška fundamentalističkog tumačenja Biblije koje nam donosi smrt i razaranje kad je riječ Božja skamenjena i s generacije na generaciju se prenosi kao mrtvo slovo. To se mrtvo slovo koristi kao oružje u našoj sadašnjoj povijesti kako bi nam se uskratila naša prava u našoj vlastitoj zemlji.
Univerzalno poslanje naše zemlje
2.3 Vjerujemo da naša zemlja ima univerzalno poslanje. U toj univerzalnosti značenje obećanja, zemlje, izabranosti, Božjeg naroda proširuje se kako bi uključilo cijelo čovječanstvo, počevši od svih naroda ove zemlje. U svjetlu nauka Svetog pisma obećanje zemlje nikad nije bilo politički program, već navještaj potpunog univerzalnog spasenja. Ono je bilo početak ostvarenja Kraljevstva Božjeg na zemlji.
2.3.1 Bog je poslao patrijarhe, proroke i apostole u ovu zemlju kako bi svijetu prenijeli univerzalno poslanje. Danas u ovoj zemlji žive pripadnici triju religija, judaizma, kršćanstva i islama. Naša je zemlja Božja zemlja, kao što je to slučaj i sa svim zemljama na svijetu. Sveta je onoliko koliko je Bog u njoj prisutan, jer samo je Bog svet i posvetitelj. Dužnost je onih od nas koji ovdje žive da poštuju volju Božju za ovu zemlju. Naša je dužnost da je oslobodimo zla nepravde i rata. To je Božja zemlja i stoga mora biti zemlja pomirenja, mira i ljubavi. I to je doista moguće. Bog nas je ovdje postavio kao dva naroda, i Bog nam daje mogućnost, ako imamo volju, da živimo zajedno i uspostavimo u njoj pravdu i mir, učinimo je stvarno Božjom zemljom: „Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji u njemu žive.“ (Ps 24,1)
2.3.2 Naša prisutnost u ovoj zemlji, kao palestinskih kršćana i muslimana, nije slučajna već duboko ukorijenjena u povijesti i geografiji ove zemlje, s kojom smo povezani kao što je i svaki drugi narod povezan sa zemljom u kojoj živi. Počinjena je nepravda kad smo istjerani. Zapad se htio iskupiti za ono što su Židovi pretrpjeli u zemljama Europe, no to je učinio na naš račun i u našoj zemlji. Pokušali su ispraviti nepravdu, a rezultat je bila nova nepravda.
2.3.3 Osim toga, znamo da neki teolozi na Zapadu pokušavaju dati biblijski i teološki legitimitet kršenju naših prava. Tako su obećanja, prema njihovom tumačenju, postala prijetnja samoj našoj egzistenciji. „Dobra vijest“ u Evanđelju postala je za nas „vjesnik smrti“. Pozivamo te teologe da prodube svoje promišljanje o Riječi Božjoj i isprave svoja tumačenja kako bi mogli u Riječi Božjoj vidjeti izvor života za sve narode.
2.3.4 Naša povezanost s ovom zemljom je prirodno pravo. Ne radi se samo o ideološkom ili teološkom pitanju. Radi se o pitanju života i smrti. Postoje osobe koje se ne slažu s nama, čak nas definiraju kao neprijatelje samo zato što želimo živjeti kao slobodan narod u svojoj zemlji. Patimo od okupacije naše zemlje jer smo Palestinci. A kao palestinski kršćani patimo zbog krivih tumačenja nekih teologa. Suočeni s time, naš je zadatak očuvati Riječ Božju kao izvor života umjesto smrti, kako bi „dobra vijest“ ostala ono što jest, „dobra vijest“ za nas i za sve ljude. Suočeni s onima koji Bibliju koriste kako bi prijetili našem postojanju kao palestinskih kršćana i muslimana, obnavljamo svoju vjeru u Boga jer znamo da Božja riječ ne može biti uzrok našeg uništenja.
2.4 Stoga objavljujemo da svaka uporaba Biblije za opravdavanje ili potporu političkih opcija i stavova koji se temelje na nepravdi, nametnutoj od strane jedne osobe drugoj, ili od strane jednog naroda drugome, pretvaraju religiju u ljudsku ideologiju i lišavaju Riječ Božju njene svetosti, univerzalnosti i istine.
2.5 Također objavljujemo da je izraelska okupacija palestinske zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva jer uskraćuje Palestincima njihova temeljna ljudska prava, koja im je podario Bog. Ona iskrivljuje sliku Božju u Izraelcu koji je postao okupator, jednako kao što je iskrivljuje i u Palestincu koji živi pod okupacijom. Objavljujemo da je svaka teologija, koja se prividno temelji na Bibliji ili vjeri ili povijesti, i koja opravdava okupaciju, daleko od kršćanskih nauka, jer poziva na nasilje i sveti rat u ime svemogućeg Boga, podčinjavajući Boga privremenim ljudskim interesima i iskrivljujući božansku sliku u ljudskim bićima koja trpe političku i teološku nepravdu.
3. Nada
3.1 Unatoč tome što ne postoji ni najmanji tračak nadanja u poboljšanje situacije, naša nada ostaje čvrsta. Sadašnja situacija ne obećava nikakvo brzo rješenje ni okončanje okupacije koja nam je nametnuta. Istina, brojne su inicijative, konferencije, posjeti i pregovori, ali nakon njih nije uslijedila nikakva promjena naše situacije i patnje. Čak ni novi stav SAD-a, koji je najavio predsjednik Obama s očitom željom da se okonča ova tragedija, nije uspio promijeniti našu realnost. Jasan izraelski odgovor, koji odbija svako rješenje, ne ostavlja mjesta pozitivnom nadanju. Unatoč tome, naša nada ostaje čvrsta, jer dolazi od Boga. Samo je Bog dobar, svemoguć i pun ljubavi i Njegova će dobrota jednog dana pobijediti zlo kojem smo izloženi. Sveti Pavao nam kaže: „Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (...) Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 'Zbog tebe - stoji pisano - ubijaju nas cijeli dan; (...)' (...) Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje“ (Rim 8, 31.35-36.38-39)
Što znači nada?
3.2 Nada u nama znači najprije našu vjeru u Boga, a zatim i, svemu unatoč, naše očekivanje bolje budućnosti. Znači i da svoju nadu ne želimo temeljiti na iluzijama - shvaćamo da oslobođenje nije blizu. Nada je sposobnost da vidimo Boga usred nevolje, i da surađujemo s Duhom Svetim koji obitava u nama. Iz ove vizije crpimo snagu da budemo ustrajni, ostanemo čvrsti i radimo na promjeni realnosti u kojoj živimo. Nada znači da se ne predajemo zlu, već da mu se suprotstavljamo i nastavljamo mu se opirati. U sadašnjosti ili budućnosti vidimo samo propast i uništenje. Vidimo prevlast jačega, sve češće okretanje rasističkom razdvajanju i nametanje zakona koji poriču naše postojanje i naše dostojanstvo. Vidimo i pomutnju i podjelu među Palestincima. Ako se, unatoč svemu ovome, odupremo ovoj stvarnosti danas i intenzivno djelujemo, možda nas neće zadesiti uništenje koje se nazire na obzoru.
Znaci nade
3.3 Crkva u našoj zemlji, njeni poglavari i vjernici, unatoč svojoj slabosti i svojim podjelama, pokazuje određene znake nade. Naše su župne zajednice pune života i većina naših mladih ljudi su aktivni apostoli pravde i mira. Uz individualni angažman pojedinaca, različite naše Crkvene institucije također čine našu vjeru aktivnom i prisutnom u službi, ljubavi i molitvi.
3.3.1 Među tim znacima nade su lokalni teološki centri, vjerskog i društvenog karaktera. Takvi su centri brojni u našim različitim Crkvama. Ekumenski duh, unatoč ponekim oklijevanjima, sve se češće pokazuje na sastancima naših različitih Crkvenih obitelji.
3.3.2 Tome možemo dodati brojne sastanke u svrhu međureligijskog dijaloga, kršćansko-muslimanski dijalog, koji okuplja vjerske čelnike i dio naroda. Nema dvojbe da je dijalog dugotrajan proces i napor koji se usavršava iz dana u dana dok proživljavamo istu patnju i gajimo ista očekivanja. Postoji i dijalog između 3 religije, judaizma, kršćanstva i islama, kao i različiti dijalozi i sastanci na akademskoj ili društvenoj razini. Svi oni pokušavaju srušiti zidove koje nameće okupacija i suprotstavljaju se iskrivljenoj percepciji ljudskih bića u srcima njihove braće ili sestara.
3.3.3 Jedan od najvažnijih znakova nade je ustrajnost generacija, vjera u pravednost njihovog cilja i postojanost sjećanja, koja ne zaboravlja „Nakbu“ (katastrofu) i njeno značenje. Jednako je tako važna i svijest koja se razvija među mnogim Crkvama diljem svijeta i njihova želja da spoznaju istinu o onome što se ovdje događa.
3.3.4 Povrh toga, kod mnogih vidimo odlučnost da prevladaju mržnju iz prošlosti i da budu spremni za pomirbu kad se ponovo uspostavi pravda. Svijest javnosti o potrebi da se ponovo uspostave politička prava Palestinaca raste, a židovski i izraelski glasovi koji zagovaraju mir i pravdu podižu se u znak potpore i uz odobravanje međunarodne zajednice. Istina, te snage koje se zalažu za pravdu i pomirbu još nisu uspjele izmijeniti ovu nepravednu situaciju, no imaju određeni utjecaj i mogle bi skratiti vrijeme patnje i ubrzati približavanje trenutka pomirbe.
Poslanje Crkve
3.4 Naša je Crkva Crkva ljudi koji mole i služe. Ta molitva i služba su proročki, jer pronose glas Božji u sadašnjosti i budućnosti. Sve što se događa u našoj zemlji, svatko tko ondje živi, sva bol i nada, sva nepravda i svi napori da se ona okonča, nerazdvojni su dio molitve naše Crkve i službe svih njenih institucija. Zahvaljujemo Bogu što naša Crkva podiže svoj glas protiv nepravde unatoč činjenici da neki žele da ostane nijema, zatvorena u svoju religijsku pobožnost.
3.4.1 Poslanje Crkve je proročko, da govori Riječ Božju hrabro, iskreno i s ljubavlju u lokalnom kontekstu i usred svakodnevnih događaja. Ako staje na nečiju stranu, onda je to strana potlačenih, kako bi stajala na njihovoj strani, kao što je Krist naš Gospodin stajao na strani svakog siromaha i svakog grešnika, pozivajući ih na pokajanje, život i povrat dostojanstva koje im je podario Bog i koje im nitko nema pravo oduzeti.
3.4.2 Poslanje Crkve je navijestiti Kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde, mira i dostojanstva. Pozvani smo da kao živa Crkva budemo svjedoci Božje dobrote i dostojanstva ljudskih bića. Pozvani smo da se molimo i da podignemo svoj glas kad naviještamo novo društvo u kojem ljudska bića vjeruju u vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih protivnika.
3.4.3 Naša Crkva naviješta Kraljevstvo koje se ne može vezati ni uz kakav zemaljski režim. Isus je pred Pilatom rekao kako je točno da je on kralj, no „Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu.“ (Iv 18,36). Sveti Pavao kaže: „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.“ (Rim 14,17) Stoga religija ne može odobravati ni podupirati niti jedan nepravedan politički režim, već mora promicati pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo. Mora poduzeti sve kako bi na pravi put vratila režime u kojima ljudska bića trpe nepravdu i u kojima se gazi ljudsko dostojanstvo. Kraljevstvo Božje na zemlji nije ovisno niti o jednoj političkoj orijentaciji, jer je veće i univerzalnije od bilo kojeg pojedinačnog političkog sustava.
3.4.4 Isus Krist je rekao: „kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17, 21). To Kraljevstvo koje je prisutno među nama i u nama nastavak je otajstva spasenja. Ono je prisutnost Boga među nama i naša svijest o toj prisutnosti u svemu što radimo i govorimo. U toj ćemo božanskoj prisutnosti činiti ono što je u našoj moći sve dok se u ovoj zemlji ne izvrši pravda.
3.4.5 Okrutne okolnosti u kojima je živjela i živi palestinska Crkva nagnale su je da pročisti svoju vjeru i bolje upozna svoj poziv. Promišljali smo o svom pozivu i bolje ga spoznali usred patnje i boli: danas u sebi nosimo snagu ljubavi umjesto snage osvete, kulturu života umjesto kulture smrti. To je izvor nade za nas, za Crkvu i za svijet.
3.5 Uskrsnuće je izvor naše nade. Kao što je Krist uskrsnuo kao pobjednik nad smrću i zlom, tako možemo i mi, svaki stanovnik ove zemlje može, pobijediti zlo rata. Ostat ćemo Crkva svjedoka, ustrajna i aktivna u zemlji Uskrsnuća.
4. Ljubav
Zapovijed ljubavi
4.1 Krist naš Gospodin je rekao: „kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga“. (Iv 13,34) On nam je već pokazao kako da volimo naše neprijatelje i kako da s njima postupamo. Rekao je: „Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. (...) Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48)
Sveti Pavao je također rekao: „Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!“ (Rim 12,17). A sveti Petar je rekao: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!“ (1 Pt 3,9)
Otpor
4.2 Ove su riječi jasne. Ljubav je zapovijed Krista našeg Gospodina upućena nama i uključuje prijatelje i neprijatelje. To mora biti jasno kada se nalazimo u okolnostima u kojima se moramo opirati zlu svake vrste.
4.2.1 Ljubav znači vidjeti lice Božje u svakom ljudskom biću. Svaka je osoba moj brat ili moja sestra. No, vidjeti lice Božje u svakome ne znači prihvaćati zlo ili ugnjetavanje s njihove strane. Ljubav nastoji popraviti zlo i zaustaviti ugnjetavanje.
Nepravda nametnuta palestinskom narodu u obliku izraelske okupacije je zlo kojem se moramo oduprijeti. To je zlo i grijeh kojem se moramo oduprijeti i koje je potrebno ukloniti. Primarna je odgovornost za to na samim Palestincima koji trpe okupaciju. Kršćanska nas ljubav poziva da se odupremo okupaciji. No, ljubav pobjeđuje zlo koračajući putovima pravde. Odgovornost je i na međunarodnoj zajednici, jer danas međunarodna zajednica uređuje odnose među narodima. Konačno, odgovornost je na počiniteljima nepravde; oni se moraju osloboditi zla koje je u njima i nepravde koju su nametnuli drugima.
4.2.2 U povijesti naroda vidimo mnogo ratova i mnogo suprotstavljanja ratu ratom, nasilju nasiljem. I palestinski je narod krenuo putem drugih naroda, osobito u prvim stadijima svoje borbe s izraelskom okupacijom. No, palestinski je narod također koristio i nenasilnu borbu, posebno tijekom prve Intifade. Uviđamo da svi narodi moraju pronaći novi put u svojim međusobnim odnosima i rješavanju svojih konflikata. Putovi sile moraju ustupiti mjesto putovima pravde. To se prije svega odnosi na narode koji su vojno jaki, dovoljno moćni da nametnu svoju nepravdu slabijima.
4.2.3 Kažemo da je otpor izraelskoj okupaciji naš kršćanski izbor. Pružanje otpora je pravo i dužnost kršćana. No, to je otpor kojem je temeljno načelo ljubav. Stoga je to kreativan otpor, jer mora pronaći ljudske načine kojima će se obratiti čovječnosti neprijatelja. Vidjeti sliku Božju u licu neprijatelja znači zauzeti stavove u svijetlu te vizije aktivnog otpora kako bi se zaustavila nepravda i natjeralo počinitelja da okonča svoju agresiju i na taj način postigao željeni cilj, a to je povrat zemlje, slobode, dostojanstva i neovisnosti.
4.2.4 Krist naš Gospodin ostavio nam je primjer koji moramo slijediti. Moramo se oduprijeti zlu, ali on nas je učio da se ne možemo zlu opirati zlom. To je teška zapovijed, osobito kada je neprijatelj odlučan da se nametne i poriče naše pravo da ostanemo ovdje u našoj zemlji. To je teška zapovijed, ali samo se ona može oduprijeti jasnim izjavama okupacijskih vlasti koje ne prihvaćaju naše postojanje i mnogim izlikama koje te vlasti koriste kako bi nam nastavile nametati okupaciju.
4.2.5 Otpor zlu okupacije je znači ugrađen u tu kršćansku ljubav koja odbija zlo i popravlja ga. Ona se opire zlu u svim njegovim oblicima metodama koje slijede logiku ljubavi i koristi svu energiju s ciljem postizanja mira. Možemo pružiti otpor putem građanskog neposluha. Ne odupiremo se smrću, već poštivanjem života. Poštujemo i visoko cijenimo sve one koji su dali svoje živote za domovinu. I tvrdimo da svaki građanin mora biti spreman braniti svoj život, slobodu i zemlju.
4.2.6 Palestinske civilne organizacije, međunarodne organizacije, nevladine organizacije i neke vjerske institucije pozivaju pojedince, tvrtke i države na dezinvestiranje i ekonomski i potrošački bojkot svega što proizvodi okupacija. Podrazumijevamo da to uključuje logiku nenasilnog otpora. Ovakve se kampanje moraju provoditi hrabro i otvoreno i iskreno proglašavajući da njihov cilj nije osveta, već okončanje postojećeg zla, oslobađanje i počinitelja i žrtve nepravde. Cilj je osloboditi oba naroda ekstremističkih stavova različitih izraelskih vlada, kako bi se postigla pravda i pomirba za oba naroda. U tom duhu i takvim djelovanjem s vremenom ćemo doći do željenog rješenja naših problema, kao što se to dogodilo u Južnoj Africi i s mnogim drugim oslobodilačkim pokretima u svijetu.
4.3 Našom ćemo ljubavlju prevladati nepravde i postaviti temelje novog društva kako za nas tako i za naše protivnike. Mi i oni imamo zajedničku budućnost. Spirala nasilja koja će uništiti oba naša naroda ili mir koji će im oboma koristiti. Pozivamo Izrael da odustane od svoje nepravde prema nama i da ne iskrivljava istinu o realnosti okupacije pretvarajući se da se radi o borbi protiv terorizma. Uzroci „terorizma“ su u počinjenoj ljudskoj nepravdi i zlu okupacije. Njih treba ukloniti ako postoji iskrena namjera da se okonča „terorizam“. Pozivamo građane Izraela da budu naši partneri u miru, a ne u spirali beskrajnog nasilja. Oduprimo se zlu zajedno, zlu okupacije i paklenoj spirali nasilja.
5. Naša poruka našoj braći i sestrama
5.1 Svi se danas suočavamo s preprekama na putu i budućnošću koja obećava samo patnju. Naša poruka našoj kršćanskoj braći i sestrama je poruka nade, strpljenja, ustrajnosti i novog djelovanja za bolju budućnost. Poručujemo da kao kršćani pronosimo poruku i nastavit ćemo je pronositi unatoč trnju, unatoč krvi i svakodnevnim poteškoćama. Polažemo svoju nadu u Boga, koji će nam podariti mir u Svoje vrijeme. Istovremeno, nastavljamo djelovati s Bogom i u skladu s Božjom voljom, gradeći, opirući se zlu i približavajući dan kad će zavladati pravda i mir.
5.2 Poručujemo našoj kršćanskoj braći i sestrama: Sad je vrijeme za pokajanje. Pokajanje nas vraća u zajedništvo ljubavi sa svima koji pate, zarobljenima, ranjenima, onima koji su pogođeni privremenim ili trajnim invaliditetom, djecom koja ne mogu proživjeti svoje djetinjstvo i sa svima koji tuguju za voljenom osobom. Zajedništvo ljubavi kaže svakome tko vjeruje u duh i istinu: ako je moj brat zarobljen, i ja sam zarobljen; ako mu je uništen dom, moj je dom uništen; kad je moj brat ubijen, i ja sam ubijen. Suočeni smo s istim izazovima i zajedno dijelimo sve što se dogodilo i što će se dogoditi. Možda smo, kao pojedinci ili čelnici Crkava, šutjeli kad smo trebali podići naše glasove kako bismo osudili nepravdu i podijelili patnju. Sad je vrijeme da se pokajemo za našu šutnju, ravnodušnost, nedostatak zajedništva, bilo stoga što nismo ustrajali u svom poslanju u ovoj zemlji i što smo ga napustili, bilo zato što nismo dovoljno razmišljali i učinili kako bismo dosegli novu i ujedinjenu viziju i jer smo ostali podijeljeni, proturječili svom svjedočanstvu i oslabili svoju riječ. Pokajanje zbog naše brige za vlastite institucije, ponekad nauštrb našeg poslanja, kojom je ušutkan proročki glas koji je Duh dao Crkvama.
5.3 Pozivamo kršćane da ostanu ustrajni u ovo vrijeme iskušenja, kao što smo mi ostali ustrajni stoljećima, dok su se izmjenjivale države i vlade. Budite strpljivi, ustrajni i ispunjeni nadom kako biste mogli nadom ispuniti srce svakog od vaše braće ili sestara koji s vama dijele istu kušnju. Budite „uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15). Budite aktivni i, pod uvjetom da je to u skladu s ljubavlju, sudjelujte u svakoj žrtvi koju otpor od vas traži kako bismo prevladali našu sadašnju muku.
5.4 Malobrojni smo, ali naša je poruka velika i važna. Našoj je zemlji hitno potrebna ljubav. Naša ljubav je poruka muslimanima i Židovima i svijetu.
5.4.1 Naša poruka muslimanima, poruka je ljubavi i zajedničkog suživota i poziv na odbacivanje fanatizma i ekstremizma. Ona je također poruka svijetu da muslimane ne treba doživljavati kroz stereotip neprijatelja ni kao karikaturu terorista, već da s njima treba živjeti u miru i sudjelovati u zajedničkom dijalogu.
5.4.2 Naša poruka Židovima glasi: Iako smo se borili jedni protiv drugih u nedavnoj prošlosti i borimo se još uvijek i danas, sposobni smo voljeti i živjeti zajedno. Možemo organizirati svoj politički život, u svoj njegovoj složenosti, u skladu s logikom te ljubavi i njenom snagom, nakon što bude okončana okupacija i uspostavljena pravda.
5.4.3 Riječ vjere svakome tko sudjeluje u političkoj djelatnosti govori: ljudska bića nisu stvorena za mržnju. Nije dopušteno mrziti, niti je dopušteno ubiti ili biti ubijen. Kultura ljubavi kultura je prihvaćanja onog drugog. Kroz nju se usavršavamo i uspostavljaju se temelji društva.
6. Naša poruka Crkvama u svijetu
6.1 Naša poruka Crkvama u svijetu je prije svega riječ zahvale za solidarnost koju ste prema nama pokazali riječju, djelom i prisutnošću među nama. Ona je riječ hvale za mnoge Crkve i kršćane koji podržavaju pravo palestinskog naroda na samoodređenje. Ona je poruka solidarnosti s onim kršćanima i Crkvama koji su patili zbog zagovaranja prava i pravde.
Međutim, ona je i poziv na pokajanje; na ispravljanje fundamentalističkih teoloških pozicija koje podržavaju određene nepravedne političke poteze u pogledu palestinskog naroda. Ona je poziv da budete na strani potlačenih i očuvate riječ Božju kao dobru vijest za sve umjesto da je pretvorite u oružje kojim se ubijaju potlačeni. Riječ Božja je riječ ljubavi za cijelu Njegovu kreaciju. Bog nije saveznik jednih protiv drugih, niti je protivnik jednima naspram drugih. Bog je Gospodar svih i voli sve, od svih zahtijeva pravdu i svima nam daje iste zapovijedi. Tražimo od naših sestrinskih Crkava da ne prikrivaju teologijom nepravdu koju trpimo, grijeh okupacije koja nam je nametnuta. Pitanje koje danas postavljamo svojoj braći i sestrama u Crkvama je: Možete li nam pomoći da povratimo svoju slobodu, jer to je jedini način na koji možete pomoći ovim dvama narodima da postignu pravdu, mir, sigurnost i ljubav?
6.2 Kako bi razumjele našu realnost, kažemo Crkvama: Dođite i vidite. Ispunit ćemo svoju ulogu i upoznati vas s istinom naše realnosti, primiti vas kao hodočasnike koji k nama dolaze moliti, noseći poruku mira, ljubavi i pomirbe. Upoznat ćete se s činjenicama i ljudima ove zemlje, kako s Palestincima tako i s Izraelcima.
6.3 Osuđujemo sve oblike rasizma, bez obzira radilo se o rasizmu na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uključujući antisemitizam i islamofobiju, i pozivamo i vas da osudite rasizam i suprotstavite mu se u svim njihovim oblicima. Istovremeno vas pozivamo da kažete riječ istine i zauzmete stav istine u pogledu izraelske okupacije palestinske zemlje. Kao što smo već spomenuli, u bojkotu i povlačenju investicija vidimo nenasilna sredstva za postizanje pravde, mira i sigurnosti za sve.
7. Naša poruka međunarodnoj zajednici
7. Od međunarodne zajednice tražimo da ukine načelo „dvostrukih standarda“ i inzistira na međunarodnim rezolucijama vezano uz palestinski problem u pogledu svih strana. Selektivna primjena međunarodnog prava dovodi nas u opasnost da budemo izloženi zakonu džungle. Ona opravdava tvrdnje nekih oružanih skupina i država kako međunarodna zajednica razumije samo logiku sile. Stoga pozivamo na odgovor na već spomenuti prijedlog civilnih i vjerskih institucija: pokretanje sustava ekonomskih sankcija i bojkota koji će se primijeniti protiv Izraela. Ponovo ponavljamo da se ovdje ne radi o osveti, već o ozbiljnoj akciji kojoj je cilj postizanje pravednog i trajnog mira koji će okončati izraelsku okupaciju palestinskih i drugih arapskih teritorija i svima jamčiti sigurnost i mir.
8. Poziv židovskim i muslimanskim vjerskim čelnicima
8. Naposljetku, svoj apel upućujemo židovskim i muslimanskim vjerskim i duhovnim vođama, s kojima dijelimo istu viziju: da je Bog stvorio svako ljudsko biće i dao mu jednako dostojanstvo. Od tuda izvire obveza svakog od nas da branimo potlačene i dostojanstvo koje im je podario Bog. Pokušajmo se zajedno izdići iznad političkih stajališta koja su do sada podbacila i koja nas nastavljaju voditi putem neuspjeha i patnje.
9. Poziv našem palestinskom narodu i Izraelcima
9.1 Ovo je poziv da vidimo lice Božje u svakom od Božjih stvorenja i prevladamo prepreke straha ili rase kako bismo uspostavili konstruktivan dijalog, umjesto da ustrajemo u beskrajnim manevrima kojima je cilj održati postojeće stanje. Pozivamo na potragu za zajedničkom vizijom, izgrađenom na jednakosti i zajedništvu, umjesto na nadmoći, poricanju onog drugog ili agresiji, pod izgovorom straha i sigurnosti. Tvrdimo da je ljubav moguća i da je moguće međusobno povjerenje. Zato je moguć i mir i konačna pomirba. Tako ćemo ostvariti pravdu i sigurnost za sve.
9.2 Obrazovanje je važno. Obrazovni programi nam moraju pomoći da upoznamo drugu stranu onakvu kakva ona jest, umjesto kroz prizmu sukoba, neprijateljstva ili vjerskog fanatizma. Današnji obrazovni programi zagađeni su tim neprijateljstvom. Došlo je vrijeme da uvedemo novo obrazovanje koje će nam omogućiti da u onom drugom vidimo lice Božje i objasniti da smo sposobni voljeti jedni druge i graditi svoju budućnost zajedno u miru i sigurnosti.
9.3 Pokušaji uvođenja vjerske države, bilo židovske bilo islamske, guše državu, zatvaraju je u uske granice i pretvaraju u državu koja provodi diskriminaciju i isključenje, privilegirajući jedne državljane u odnosu na druge. Upućujemo apel židovskim i muslimanskim vjernicima: neka ta država bude država svih njenih građana, s vizijom izgrađenom na poštivanju religije, ali i na jednakosti, pravdi, slobodi i poštivanju pluralizma, umjesto na dominaciji neke vjerske skupine ili brojčane većine.
9.4 Palestinskim čelnicima poručujemo da trenutne podjele slabe sve nas i uzrok su dodatnih patnji. Te podjele ništa ne može opravdati. Za dobrobit naroda, koja mora biti važnija od dobrobiti političkih stranaka, podjela se mora okončati. Pozivamo međunarodnu zajednicu da podupre ujedinjenje i poštuje slobodno izraženu volju palestinskog naroda.
9.5 Jeruzalem je temelj naše vizije i cijelog našeg života. Tom je gradu Bog dao posebnu važnost u povijesti čovječanstva. Svi ljudi kreću se prema tom gradu - gdje će se sresti u prijateljstvu i ljubavi u prisutnosti Jednog Jedinstvenog Boga, prema viziji proroka Izaije: „Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će stjecati svi narodi (...) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju.“ (Iz 2, 2-5) Danas u tom gradu žive dva naroda triju religija; i svako političko rješenje mora se temeljiti na toj proročkoj viziji i međunarodnim rezolucijama koje se odnose na cijeli Jeruzalem. To je prvi problem o kojem treba pregovarati jer će priznanje svetosti Jeruzalema i njegova poruka biti izvor nadahnuća za pronalazak rješenja cjelokupnog problema, koji je velikim dijelom problem međusobnog povjerenja i sposobnosti izgradnje nove zemlje u ovoj Božjoj zemlji.
10. Nada i vjera u Boga
U odsustvu svake nade upućujemo svoj vapaj nade. Vjerujemo u Boga koji je dobar i pravedan. Vjerujemo da će Božja dobrota na kraju pobijediti zlo mržnje i smrti koje još uvijek vlada u našoj zemlji. Ovdje ćemo vidjeti „novu zemlju“ i „novo ljudsko biće“, sposobno da se duhovno uzdigne do ljubavi prema svakom od svoje braće i sestara.
ponedjeljak, 25. lipnja 2012.
Uglavnom linkovi - Palestina/Izrael, Libija
rascjepkanost okupirane Zapadne obale (Slika: BIMKOM)
PALESTINA/IZRAEL:
Child arrest (video)
Middle of the night in a-Nabi Saleh (video)
Palestinians in solidarity with European unions
Palestinci solidarni s europskim sindikatima (12. lipanj 2012.)
Koalicija palestinskih sindikata za bojkot, dezinvestiranje i sankcije, široka koalicija koja obuhvaća gotovo sve palestinske sindikate, izrazila je svoju solidarnost sa sindikatima u Europi koji se opiru pogoršanju uvjeta rada, rezovima u javnim službama i gubitku radnih mjesta. „Valovi štrajkova i prosvjeda koji se odvijaju i organiziraju diljem Europe i poraz vlada koje su zagovarale mjere štednje u Francuskoj i Grčkoj podsjetnici su na važnost i moć borbe, te na činjenicu da se obični radni ljudi protive ideološki vođenim nastojanjima da ih se natjera da plaćaju za krizu koju su uzrokovale moćne političke i financijske elite. Te iste elite profitiraju od izraelskog sustava okupacije, kolonizacije i aparthejda nametnutog palestinskom narodu i njegovih svakodnevnih kršenja temeljnih prava i dostojanstva palestinskih radnika i aktivno ih podupiru. Ujedinjuje ih politika beskrajnog rata i nemilosrdnog izrabljivanja. I mi se moramo ujediniti u zajedničkoj borbi za slobodu, pravdu i jednakost. Palestinski sindikati i sindikalni aktivisti solidarni su s vašom borbom. Vaše dostojanstvo je naše“, naveli su u svojoj izjavi. Palestinski su sindikati također zahvalili na inspirativnoj solidarnosti koju su europski sindikati palestinskom narodu iskazali u obliku bojkota, dezinvestiranja i sankcija protiv Izraela. Sindikalni bojkoti i dezinvestiranja usmjereni protiv Izraela postali su vodeći oblik solidarnosti s palestinskim radnicima. Načela i taktike BDS-a službeno su poduprli nacionalni sindikalni savezi u Južnoj Africi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Škotskoj, Irskoj, Norveškoj, Švedskoj, Belgiji, Baskiji, Brazilu i drugim zemljama diljem Latinske Amerike, te nekoliko nacionalnih i lokalnih sindikata. Sindikati diljem svijeta također namjeravaju revidirati i čak i prekinuti svoje veze s Histadrutom, izraelskim kolonijalnim sindikatom koji oduvijek igra ključnu ulogu u izraelskom sustavu ugnjetavanja Palestinaca. Histadrut je objavio izjave potpore izraelskoj 22-dnevnoj agresiji na Gazu 2008-2009. i izraelskom pokolju humanitarnih aktivista Flotile slobode 2010. Histadrut je sudjelovao u etničkom čišćenju Palestinaca tijekom Nakbe 1948, doprinosi izgradnji ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja u kojima ima financijske interese, nije djelovao s ciljem sprječavanja sustavne diskriminacije nauštrb palestinskih građana Izraela i zadržao je sredstva u vlasništvu palestinskih radnika. Koalicija palestinskih sindikata pozvala je sindikate diljem svijeta na prekid veza s Histadrutom. Sindikati diljem svijeta provode konkretne kampanje i akcije solidarnosti s Palestincima, poput blokada izraelskih brodova od strane lučkih radnika u Južnoj Africi, Indiji, Švedskoj, Grčkoj, Turskoj i Kaliforniji, te kampanje britanskog prijevoznog sindikata protiv tvrtke Alstom, zbog njenog suučesništva u ilegalnom okupacijskom projektu izgradnje infrastrukture, norveškog sindikata Fagforbundet protiv Ahave i drugih tvrtki koje su suučesnice u izraelskim kršenjima međunarodnog prava. Sindikalne kampanje koje ciljaju suučesništvo korporacija i država u izraelskim kršenjima međunarodnog prava ključni su i učinkovit oblik solidarnosti s palestinskom borbom, a koalicija palestinskih sindikata za BDS izrazila je svoju spremnost da surađuje s članovima sindikata iz cijelog svijeta kako bi se razvile ovakve aktivnosti i ojačala zajednička borba za ljudska prava, socijalnu pravdu i dostojanstven život svugdje na svijetu.
Read more...
A-Nabi Saleh: Forces enter homes looking for demonstrators (video)
Shelter Advocacy Fact Sheet 4
The Gaza Strip remains occupied by Israel and is subject to almost daily conflict, within a context of wide reaching Israeli restrictions on access and freedom of movement. Israel is currently enforcing an access restricted area of between 300 and 1000 meters from the security fence that separates Israel from Gaza. These restrictions and enforcement, sometimes through lethal force, have prevented access to housing, land and property, as well as to schools and one third of Gaza's agricultural land.
Read more...
The Prohibited Zone - Israeli planning policy in the Palestinian villages in Area C
Between the years 2000 and 2007, the Israeli Civil Administration demolished 1,626 Palestinian buildings in Area C, which covers 60 percent of the West Bank, and where the Civil Administration has full planning authority. Although this is not a new phenomenon, the underlying factors behind house demolitions are not well known. The main purpose of The Prohibited Zone is to unveil these factors and to describe how Israel is using planning tools in an attempt to control Palestinian building and to restrict its spatial expansion. The report indicates that the main reason for the large number of house demolitions in Area C is the Israeli planning policy. In most Palestinian locales in Area C, the only planning schemes still effective are the Mandatory Regional Outline Plans approved some 60 years ago. In the past, the Israeli military regime issued thousands of building permits, based on these plans. But today, the Civil Administration's stringent and erroneous interpretation of the Mandatory plans barely allows building permits to be issued by virtue of these plans. The Civil Administration has prepared new outline plans for a small number of Palestinian villages in Area C. However, these plans do not meet the needs of the villages, and their main aim is to delimit the built-up area in the Palestinian locales and to prohibit its expansion. The primary victims of this policy are the 150,000 Palestinians who live in Area C, but it has far-reaching consequences for millions of citizens living in Areas A and B (together, 40 percent of the West Bank), which are under Palestinian planning authority. The building restrictions imposed by the Civil Administration in Area C prevent the construction of vital infrastructure for the Palestinian population of the entire West Bank, and impair the spatial connections between the various Palestinian locales. The chief aim of the Civil Administration's planning policy in Area C is to restrict the demographic growth of its Palestinian population and to guarantee large reserves of land for Israeli interests, primarily for settlements.
Read more...
El Araqib against JNF (video)
B'Tselem: Human Rights In The Occupied Territories 2011 Annual Report
In the West Bank, two and a half million Palestinians live under Israeli military occupation while settlers live in enclaves of Israeli law within the same territory. Individual acts of violence by extremist settlers periodically capture the headlines, and discriminatory and inadequate law enforcement is indeed a concern. However, the major human rights violations result from the settlements themselves: their extensive exploitation of land and water, the massive military presence to protect them, the road network paved to serve them and the invasive route of the Separation Barrier, which was largely dictated by the settlements. Israeli civilians living in the West Bank are also subject to violence. This year, five members of the Fogel family were shot and stabbed to death in their home in the Itamar settlement, and a father and his infant son were killed when their car crashed after rocks were thrown at it by Palestinians. In the Gaza Strip, some one and a half million Palestinians are almost completely isolated from the outside world. While people can now leave Gaza through Egypt, they cannot travel to the West Bank, with harsh implications for family ties, the economy and educational opportunities. Israel fully controls the movement of goods. It allows import of humanitarian aid and consumer goods, however raw materials for construction, industry and agriculture are much more limited, and exports are miniscule.
Read more...
B'Tselem: Under the Guise of Legality - Israel's Declarations of state land in the West Bank
Professedly, Israel acknowledges that the West Bank is under belligerent occupation and is not part of its sovereign territory. This admission implies acceptance of the obligation to act in accordance with international law, which forbids the occupying power to change the local Law in force in the occupied area on the eve of its occupation, unless necessary for security needs or for the benefit of the local population. The obligation to respect the local Law refers not only to local legislation, but also to the rulings made by the courts of the states that ruled the area prior to its occupation. Israel's declarations policy does not meet these requirements. It contradicts the Law as interpreted and applied by the British Mandate and the Kingdom of Jordan. This contradiction is evident in three principal aspects:
1. The type of cultivation that allows a private person to acquire ownership rights in land. The Mandate authorities and the Jordanian government considered patch cultivation of rocky land to meet the requirements of article 78 of the Ottoman Land Code. Both concluded that such patch cultivation grants the farmer ownership of the entire parcel. This interpretation of article 78 was also established in a ruling by the Mandatory Supreme Court. In contrast, Israel applied in the West Bank a strict reading of article 78: according to its interpretation, in rocky areas, only cultivation encompassing at least 50 percent of the total area of the parcel will grant ownership rights to the farmer. By changing the interpretation of article 78 of the Land Code, which had been customary in the West Bank before 1967, Israel justified its decision to declare large areas of rocky mountain land that were under patch cultivation as government property, despite the position of the states who ruled the West Bank prior to 1967 who considered these lands to be private Palestinian property. In this case, Israel's interpretation deviated so much from that applied in the area prior to its occupation, that it constitutes a change in the statute itself.
2. Cessation of cultivation after continuous cultivation for the prescriptive period. Israel also disregarded the judgments of the Mandatory Supreme Court and of Israel's Supreme Court, whereby a person who cultivated unregistered miri land for 10 years acquired ownership rights in the land, so that cessation of cultivation afterwards does not prejudice his rights, even if the land was not registered on his name in the land registry. By an amendment to the law, within the framework of a change to the Order Concerning Government Property, Israel created a legal situation in which cessation of cultivation for several years completely nullified the person's rights in the land, even if he or his family had cultivated it for decades before.
3. Classification of designated matruka land as government property. With respect to designated matruka land – primarily grazing land used by residents of a specific village for many years – Israeli declarations policy deviated from the way the states that previously ruled the West Bank had applied the law, and disregarded the binding court judgments. Unlike the situation with miri land, in which private persons can acquire rights, designated matruka is by definition public land assigned for the specific use of members of a particular community and is not government property. Certainly, it cannot be declared state land and allocated for the development of settlements. These statutory provisions did not prevent Israeli authorities from declaring designated grazing lands as government property, thereby revoking the public rights of residents of Palestinian communities that had used these lands for long periods of time.
Since the beginning of its rule in the West Bank and until the present, Israel has declared hundreds of thousands of dunams as state land. ...
...
The declarations policy has therefore three fundamental defects: it contradicts fundamental relavent provisions of substantive Law; it conflicts with the way the states that previously ruled the area applied the Law; and it is incompatible with the rulings of the authorized courts that interpreted the Law. In many cases, declarations made by the Custodian were not merely technical actions of taking possession of land that was anyway government property. Rather, they involved change in ownership status of the land, from Palestinian private or designated public property to state land.
The situation is aggravated by the fact that these declarations were made in order to enable Israel to establish settlements in the occupied territory – an action prohibited under international law. Thus, not only were the declarations unlawful, but their motive was also illegal: to prevent Palestinian use of the land and to transfer it to the sole use of Israeli citizens. Even had all the declared state land been government property under the substantive Law, the Custodian was not authorized to allocate it for Israeli settlements.
Read more...
LIBIJA:
Analysis: Libyan minority rights at a crossroads
Since Muammar Gaddafi's fall seven months ago, Libya's non-Arab minorities, including an estimated 250,000 Tuaregs, have begun more vehemently to insist on their rights. “Gaddafi's policy was 'keep your dog hungry so that he follows you',” said one Tuareg activist, al-Hafiz Mohamed Sheikh. “This means keeping people in need. With Tuaregs, he said many times that we would have our rights, but he never fulfilled his promises. Sometimes he would favour some individuals, but not whole communities.” Flying over the ramshackle houses in Tayuri settlement in Libya's southwestern city of Sebha are the blue, green and yellow flags of the Imazighen (non-Arab minorities). During Gaddafi's time, the Imazighen, including the Tuaregs, experienced cultural and political marginalization, with the regime instituting an all-encompassing pan-Arabic ideology and refusing to recognize them as a distinct ethnic group indigenous to the country and the region.
Read more...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)