Natan Blanc po 6. put osuđen na zatvorsku kaznu zbog prigovora savjesti

Link na akciju: CO Natan Blanc imprisoned for his sixth term

19-godišnji Izraelac Natan Blanc iz Haife je 10. veljače 2013. po šesti put osuđen na zatvorsku kaznu, ovaj puta u trajanju od 18 dana, u vojnom zatvoru broj 6 kod Atlita jer zbog prigovora savjesti odbija služiti u izraelskoj vojsci.

Više informacija o razlozima zbog kojih Blanc odbija služiti u vojsci, te kontaktne podatke za slanje poruka podrške Natanu Blancu i prosvjednih poruka izraelskim vlastima možete pronaći u postu o njegovoj četvrtoj zatvorskoj kazni.

Slijedi primjer prosvjedne poruke (na engleskom i hrvatskom) koju možete kopirati, dopuniti, izmijeniti ili napisati vlastitu (na hebrejskom, engleskom, nekom drugom stranom ili vlastitom jeziku) i poslati na adrese izraelskih vlasti navedene u prethodnom postu ili na izvornom linku:


ENGLESKI:

Dear Sir/Madam,

It has come to my attention that Natan Blanc (military ID 7571368), a conscientious objector to military service, has been imprisoned for the sixth time for his refusal to become part of the Israeli army, and is held in Military Prison no. 6 near Atlit.

The imprisonment of conscientious objectors such as Blanc is a violation of international law, of basic human rights and of plain morals. The repeated imprisonment of conscientious objectors is an especially grave offence, as it means sentencing a person more than once for the same offence, and has been judged by the UN working Group on Arbitrary Detention to constitute a clear case of arbitrary detention.

I therefore call for the immediate and unconditional release from prison of Natan Blanc, without threat of further imprisonment in the future, and urge you and the system you are heading to respect the dignity and person of conscientious objectors, indeed of all persons, in the future.

Sincerely,


HRVATSKI:

Poštovani,

Saznala sam da je Natan Blanc (vojna identifikacijska oznaka 7571368), mladi Izraelac koji zbog prigovora savjesti odbija služiti u vojsci, po šesti put zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita zbog odbijanja služenja u izraelskoj vojsci.

Lišavanje slobode osoba koje kao Blanc zbog prigovora savjesti odbijaju služiti vojni rok je nemoralno i predstavlja kršenje međunarodnog i temeljnih ljudskih prava. Osuđivanje na višestruke zatvorske kazne osoba s prigovorom savjesti predstavlja naročito ozbiljno kršenje prava, jer se istu osobu više puta osuđuje za isti prekršaj, a UN-ova radna skupina za arbitrarni pritvor ocijenila je da takav postupak predstavlja jasan slučaj arbitrarnog pritvora.

Stoga pozivam na trenutačno i bezuvjetno puštanje Natana Blanca na slobodu bez prijetnje da će iz istog razloga ponovo biti lišen slobode. Također pozivam izraelske vlasti da ubuduće poštuju dostojanstvo osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju služiti u vojsci, kao uostalom i svih ostalih ljudskih bića.

S poštovanjem,


Izvor i link na akciju: CO Natan Blanc imprisoned for his sixth term


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Biased new study skirts around racism in Israeli school books
Two main categories are missing from the analysis: occupation and racist discourse. Perhaps that is why describing the dire facts of the occupation seemed to involve “negative characterization of Israelis” to the researchers. Israeli school books do not address the occupation because their message is that there is no occupation. They inculcate what sociologist Stanley Cohen — in his 2002 book States of Denial: Knowing About Atrocities and Suffering — termed the “Zionist kitsch” about the eternal historical rights of the Jews on the whole land of Israel and Palestine. This explains why the researchers behind this study were offended by how Palestinians use the term “colonialism” to describe Zionist settlement on their land. In Israeli mainstream books, illegal settlements like Ariel or Alon Shvut are presented as no different to Tel Aviv. The green line — the 1949 armistice line separating Israel from the territories captured in 1967 — is never shown or discussed. The only Israeli geography book I found that discusses the issue of the green line is Sfat Hamapa (The language of maps) by P. Dina (published in 1996). In Israeli textbooks, the cruel practices of occupation such as administrative detention, military checkpoints and house demolitions are presented as necessities in our “defensive democracy.” Since racist “teaching tools” of a visual or verbal nature are not part of the analysis presented in this study, racist Israeli representations of Palestinians are reported to be “neutral.” Since Palestinians are never presented in Israeli textbooks as persons like us — modern professionals — only as negative stereotypes of terrorists, nomads and primitive farmers, one must conclude that these racist representations seemed “neutral” to the researchers and to the “objective” western evaluators.
Read more...

Israël doit cesser la colonisation, selon un rapport de l'ONU
UN-ov izvještaj: Izrael mora okončati kolonizaciju (01. veljača 2013)
Izvještaj neovisnih stručnjakinja, koji je naručilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, od Izraela zahtijeva da odmah okonča kolonizaciju na okupiranim palestinskim područjima i povuče s tog teritorija sve koloniste. U izvještaju se čak spominje i eventualno pribjegavanje Međunarodnom kaznenom sudu jer se naseljavanjem kolonista krše važna ljudska prava Palestinaca. Izrael treba, u skladu s člankom 49 Četvrte ženevske konvencije, prestati svako naseljavanje u kolonističkim naseljima i to bez ikakvih preduvjeta, te potom pokrenuti proces povlačenja svih kolonista s okupiranih teritorija. U izvještaju se navodi kako se „kolonistička naselja održavaju i razvijaju zahvaljujući sustavu potpune segregacije između izraelskih kolonista i stanovništva koje živi na okupiranim područjima“. Ovaj segregacijski sustav podupire i omogućava stroga vojna kontrola i održavanje sigurnosti nauštrb prava palestinskog naroda, stoji u izvještaju. Pravnice su naglasile kako su kršenja prava Palestinaca dio „politike koju provode različite izraelske vlade“. Izvještaj je sastavila neovisna međunarodna misija za utvrđivanje činjenica s ciljem proučavanja učinaka kolonizacije na palestinskim područjima. Misiju su sačinjavale tri stručnjakinje: Francuskinja Christine Chanet, Pakistanka Asma Jahangir i Bocvanka Unity Dow. U izvještaju je naglašena nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pogledu kršenja „određenih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu“. Izvještaj će biti podnijet 47 država stalnih članica Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda 18. ožujka 2013. Misija poziva „sve zemlje članice“ Ujedinjenih naroda da ispune svoje obveze i odgovornosti prema međunarodnom pravu i da o tome vode računa u svojim odnosima sa zemljom „koja krši imperativne norme međunarodnog prava“ posebice „nepriznavajući protuzakonitu situaciju koja je rezultat izraelskih povreda“. Izrael, koji je prva zemlja koja bojkotira sjednice UN-ovog Vijeća za ljudska prava od ožujka 2012. kad je ono ovoj međunarodnoj misiji dalo mandat da istraži izraelsku kolonizaciju, odbacio je zaključke izvještaja koji ocjenjuje „pristranim“. Iz izraelskog ministarstva vanjskih poslova su poručili kako ovakve mjere smatraju „kontraproduktivnima“ u traženju „trajnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba“ i optužili UN-ovo Vijeće za ljudska prava za jednostranost i sustavnu pristranost naspram Izraela. Izrael je od Šestodnevnog rata 1967. na okupiranom palestinskom teritoriju izgradio 250 kolonističkih naselja u kojima stanuje 520 000 izraelskih kolonista.
En lire plus...

Israël a débloqué 100 millions de dollars à l'Autorité palestinienne
Izrael deblokirao 100 milijuna američkih dolara Palestinske samouprave (02. veljača 2013)
Izrael je deblokirao 100 milijuna američkih dolara koji odgovaraju dijelu iznosa koji Izrael duguje Palestinskoj samoupravi i koji je blokiran nakon prihvaćanja Palestine kao države promatrača pri UN-u u studenom 2012. U uredu izraelskog premijera tvrde kako se radi o privremenom transferu koji se odnosi na jednomjesečni iznos, te kako se izraelski premijer nije obvezao na isplaćivanje novih transfera. Kako bi kaznila Palestince zbog glasanja o palestinskom statusu države nečlanice u UN-u, izraelska je vlada 02. prosinca 2012. najavila privremenu blokadu prijenosa sredstava od carina i poreza koje Izrael ubire u ime Palestinaca. Procjenjuje se da je palestinskoj vladi za ispunjavanje njenih obveza potrebno 240 milijuna američkih dolara mjesečno. Pariškim protokolom iz 1994. godine određen je povrat sredstava od nameta koje Izrael ubire u ime Palestinaca i koji predstavljaju 2/3 proračunskih prihoda Palestinske samouprave, koja bez tog novca ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima. Zaposlenici u javnim i državnim službama već nekoliko tjedana štrajkaju zbog neisplate plaća.
En lire plus...


HRVATSKA:
Prosvjed koji su veliki mediji prešutjeli
Više od 3000 ljudi prosvjedovalo je danas poslijepodne u središtu Zagreba i još nekoliko hrvatskih gradova protiv rasprodaje javnih dobara i prirodnih resursa u Hrvatskoj. Prosvjedne šetnje su protekle mirno i dostojanstveno, a organizirale su ih građanske inicijative Occupy Croatia i Anonymous. ... Većina velikih medija u Hrvatskoj prosvjed nije niti najavila, niti je izvijestila o njegovom tijeku.
Pročitajte više...


SVIJET:
ANONYMOUS: Međunarodni dan privatnosti 23.02. (VIDEO)
Mi, haktivisti poznati kao Anonymousi, želimo ukazati na opasnost koja prijeti svim građanima svijeta, želimo upozoriti na bespotrebnu sistematizaciju tehnološkog nadzora. Ukoliko se ne uspijemo oduprijeti ovakvoj opasnosti onda ćemo biti primorani prihvatiti i ostale kontrole koje nam prijete u budućnosti. Zato pozivamo sve organizacije diljem svijeta da nastave sa informiranjem javnosti o ovakvim vrstama opasnosti koje nam prijete. Vlade se pretvaraju kako je ovakva vrsta nadzora uspostavljena radi naše sigurnosti, no oni planiraju koristiti tehnologiju kako bi o svakome imali potpune informacije u svakom trenutku, gdje god se nalazili. Neke vlade diljem Amerike i Europe žele već sada uvesti neke nove zakone kojima će omogućiti potpunu kontrolu nad nama. Budimo spremni u 2013. oduprijeti se takvim zakonima. Vrijeme je za akcije kojima će se vladama pokazati tko smo i što smo, vrijeme je za globalno ujedinjavanje, vrijeme je da pokažemo što znači sloboda. Djelujmo još danas i podijelimo sa svima ova upozorenja, podijelimo ovu vijest, podijelimo ovaj video. Radi se o našoj slobodi i našoj privatnosti. Oduprimo se i gradimo našu budućnost zajedno, mi smo djeca otpora. Ujedinimo se u cijelom svijetu kao jedno.
Pročitajte više...

 

Igrač palestinske nacionalne nogometne reprezentacije 3 godine u izraelskom administrativnom pritvoru

Informacije iz članka What If Kobe Bryant Were an Imprisoned Palestinian Soccer Player? Davea Zirina od 10. svibnja 2012, koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. 


Nogometaš palestinske nacionalne nogometne reprezentacije, Mahmoud Sarsak iz Rafaha u Pojasu Gaze, uhićen je na kontrolnoj točki na putu za Zapadnu obalu u srpnju 2009. Od tada do danas, taj je 25-godišnjak bez suđenja i bez da je za bilo što optužen pritvoren u izraelskom zatvoru. 

Njegovoj obitelji i prijateljima nije dopušteno da ga posjete. Što se izraelske vlade tiče, Sarsak može beskonačno dugo ostati u pritvoru, jer ona ga smatra „nezakonitim borcem“, iako nikome u njegovoj obitelji, među njegovim prijateljima ni trenerima nije jasno zbog čega. 

Sarsak se priključio štrajku glađu oko 1500 palestinskih zarobljenika u izraelskim zatvorima koji prosvjeduju protiv uvjeta u kojima su zatvoreni i uskraćivanja građanskih sloboda. Unatoč tome niti jedna organizacija nije se žalila zbog njegovog pritvaranja niti odaslala vatrene pozive na njegovo oslobađanje. 

U današnjem Izraelu/Palestini čak je i nogomet politika. Sarsak je tek posljednji u nizu palestinskih sportaša koje je izraelska vlada odlučila uznemiravati ili čak ubiti. 2009. trojica igrača reprezentacije, Ayman Alkurd, Shadi Sbakhe i Wajeh Moshtahe, ubijeni su u bombardiranju Gaze. U bombardiranjima Gaze uništen je i nacionalni stadion, te uredi Palestinskog nogometnog saveza. Vratara Omara Abu Rwayyisa uhitila je izraelska policija 2012. pod „optužbama za terorizam“. 

Ako poniziš nacionalni tim, ponizio si pomisao da bi ikad mogla postojati nacija. 

Trenutno je palestinska nogometna reprezentacija 164. na svijetu, a najviše mjesto koje su ikad dosegli bilo je 115. Problemi s kojima se njeni igrači redovito suočavaju uključuju nametanje policijskog sata i kontrolne točke na Zapadnoj obali, zbog čega su često prisiljeni propuštati utakmice. Palestinci koji žive unutar izraelskih granica i žele igrati za palestinsku nacionalnu momčad, moraju se odreći izraelskog državljanstva. U konačnici zbog svega toga palestinska nacionalna momčad postaje ovisna o dijaspori, oslanjajući se na Palestince koji žive u Južnoj Americi i Europi. 

Michel Platini, predsjednik Europske nogometne federacije (UEFA), 2010. je godine zaprijetio Izraelu da će biti izbačen iz FIFA-e ako nastavi podrivati nogomet u Palestini. Platini je tada izjavio: „Izrael mora izabrati između dopuštanja palestinskom sportu da se razvija i uspijeva i suočavanja s posljedicama svog ponašanja.“ No Platini nikada nije svoje prijetnje proveo u djelo, već je upravo suprotno tome Izraelu dodijelio domaćinstvo Europskog prvenstva za igrače mlađe od 21 godine 2013. 

Britanska organizacija Nogomet bez granica najavila je da će pozvati na bojkot tog prvenstva: „Nogomet bez granica, studentska organizacija koja koristi univerzalnu moć nogometa kako bi upozoravala na političke, društvene i kulturne probleme, izražava svoju solidarnost s Mahmoudom Sarsakom i svim palestinskim političkim zatvorenicima koji štrajkaju glađu u izraelskom zatočeništvu, te skreće pozornost javnosti na njihovu patnju. Koristimo ovu priliku kako bismo najavili naš službeni bojkot UEFA-inog Europskog prvenstva za igrače mlađe od 21 godine kojeg će Izrael imati čast biti domaćin 2013 godine.“ 

Nogomet bez granica pridružio se 42 kluba i desetcima kapetana momčadi, menadžera i sportskih komentatora u Gazi koji su 2011. Platiniju poslali pismo zahtijevajući da njegovo europsko nogometno tijelo izmijeni svoju odluku kojom je Izraelu dopušteno da bude domaćin Europskog prvenstva za igrače mlađe od 21 godine 2013. Tako dugo dok Izrael sport i sportaše smatra legitimnim vojnim metama, FIFA i UEFA ne smiju ga nagrađivati i ta zemlja ne može biti dijelom međunarodne sportske zajednice. 


Izvor i više informacija: What If Kobe Bryant Were an Imprisoned Palestinian Soccer Player?

Neke informacije o palestinskim zarobljenicima

lokacije izraelskih zatvora i pritvornih i istražnih centara u kojima su zatvoreni palestinski zarobljenici; većina ovih ustanova se nalazi na teritoriju okupacijske sile, u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom 

Nekoliko linkova i informacija o nekim kršenjima ljudskih prava palestinskih zarobljenika sa stranica palestinske nevladine organizacije Addameer koja se bavi zaštitom ljudskih prava palestinskih zarobljenika. 


Addameer's profile of MOHAMMED SULEIMAN (Administrative Detention, Medical Negligence) 
Since his arrest, Mohammed has been transferred every month to the hospital to receive blood transfusions. With regard to medication, however, Mohammed has irregularly been taking Exjade, an oral and much more expensive alternative to Desferal, since taking Desferal on a daily basis is a complicated and lengthy process that cannot practically be implemented in prison. The Exjade he has been taking was his own, and since he only had limited supplies, he has now asked the Israeli Prison Service (IPS) to provide him with this medication. The IPS, however, has refused to provide him with Exjade, instead insisting that he take another equivalent, but cheaper medicine or pay for the Exjade from his personal canteen account. As a result, Mohammed's family has to bear the financial burden of sending him Exjade every month. On 15 July 2011, Mohammed underwent medical tests at Shaare Zedek hospital that confirmed that he now suffers from an enlarged heart and liver, likely the result of his irregular use of Exjade. It is Israel's responsibility to provide adequate medical care to all prisoners it has under its care. Article 91 of the Fourth Geneva Convention notably specifies that an Occupying Power is obligated to provide necessary treatment to administrative detainees free of charge. ... Mohammed's family has been consistently targeted for arrest. His father was arrested on 16 October 2010, and is currently serving an 18-month sentence at Ofer Prison. His father has also been arrested by the Palestinian Authority (PA) multiple times, sometimes being held for up to one month without charges. Following his father's arrest on 16 October by the IOF, the PA Preventive Forces came to his house to arrest him again. Finding that he was already detained in Israeli prison, the PA arrested Mohammed instead and interrogated him about his father. Mohammed's uncle, Saleh Suleiman Al-Arouri, was arrested by the IOF in 1990 and imprisoned for 17 years, two of which were under administrative detention. He was released on 11 March 2007, but arrested again three months later on 22 June 2007. He subsequently spent another three years under administrative detention. On 30 March 2010, he was deported to Syria in exchange for being released from administrative detention. Mohammed's cousin, Asim Suleiman, was also arrested by the IOF on 2 May 2010 and, after being interrogated for 40 days, received an administrative detention order and is currently detained in Ofer Prison. Even Mohammed's 70-year-old grandmother, Aisha Suleiman, has been subject to arrest and harassment. On 2 May 2010, Aisha was summoned by Israeli intelligence officials. She went to the meeting and was interrogated and threatened for an hour about her son, Saleh. The following year, on 23 May 2011, Israeli soldiers arrived at her house with army dogs. Alone in her small apartment, Aisha asked the soldiers what they were doing, and they replied they had brought a doctor with them to check up on her. When she responded that she did not need their doctor, they announced that they had come to arrest her. Declaring that she preferred to die rather than be arrested, she then sat down on the floor and refused to stand up and go with them. In spite of her protest, the soldiers lifted her up and forced her into the jeep, where she was then taken to Moskobiyyeh (Russian Compound) interrogation center. She was interrogated for the whole day and then released that night, following intervention from her lawyer. During the interrogation, soldiers threatened her and shouted at her, while she was forced to sit in a stress position with her hands behind her back. ... The entire family, except for his 20-year-old sister, is currently forbidden from visiting Mohammed and banned from travel outside of the country. 
Read more... 

Isolation 
Neke informacije o stavljanju palestinskih zarobljenika u izolaciju
Izraelske vlasti svake godine u samicama (kao disciplinskoj mjeri) ili u izolaciji (zbog državne, zatvorske ili zatvorenikove sigurnosti) drže desetke palestinskih zatvorenika i pritvorenika. Nije poznat broj zatočenika koji prolaze kroz procedure u istražnim ustanovama i koje u danom trenutku drže u izolaciji. Što se tiče osoba koje su u zatvorima, krajem prosinca 2011. u izolaciji je bilo oko 58 zatvorenika, uključujući 18 koji su u izolaciju stavljeni zbog državne ili zatvorske sigurnosti. Izrael stavljanje zatočenika u samice koristi kao disciplinsku mjeru, a to je i uobičajena praksa tijekom ispitivanja i tipično se primjenjuje odmah po uhićenju. Stavljanje u samice u kombinaciji s novčanom kaznom najčešća je kazna koju dobivaju Palestinci zatvoreni u izraelskim zatvorima. Zatočenici i zatvorenici koji su zatvoreni u samicama u potpunosti su odsječeni od ostatka svijeta. Smješteni su u praznu ćeliju u kojoj se nalaze samo madrac i deka. Nije im dopušteno da išta osim odjeće unesu u ćeliju, uključujući materijale za čitanje, TV ili radio prijemnik. Zatočenik ili zatvorenik se u samici nalazi 24 sata na dan. Članak 56 nove verzije Izraelskog zatvorskog propisa navodi 41 disciplinski prekršaj zbog kojeg se zatvorenika ili zatočenika može staviti u samicu i utvrđuje da povjerenik, zatvorski upravitelj i za to od strane povjerenika ovlašteni zatvorski časnici s činom satnika ili višim mogu zatvoreniku nametnuti kaznu od do 7 dana samice. Zatvorski upravitelj zatvorenika može kazniti s najviše 14 dana samice, a tu kaznu zatim može produljivati za razdoblja od 7 dana. Među prekršajima koji mogu biti kažnjeni stavljanjem u samicu članak 56 navodi „stvaranje nepotrebne buke“ ili „svaki čin, ponašanje, nered ili propust koji ometa red ili disciplinu, čak i ako se ne navodi u prethodnim odredbama“. Ovakve neprecizne odredbe omogućuju zloporabu kažnjavanja stavljanjem u samice. Izraelska zatvorska služba također koristi, ili tvrdi da koristi, izolaciju kao preventivnu mjeru. I u ovom slučaju široke definicije „narušavanja“ državne sigurnosti, sigurnosti zatvora, discipline ili ispravne zatvorske rutine ostavljaju znatnu slobodu vlastima da tvrde da određeni postupak ili prekršaj zaslužuje kaznu stavljanja u izolaciju. Zatvorenici koji su u izolaciji smješteni su u ćeliju sami ili s po još jednim drugim zatvorenikom 23 sata na dan. Ćeliju smiju napustiti na jedan sat svaki dan kako bi sami šetali. Dok odlaze na šetnju ruke i noge su im obično u okovima. Ponekad im skinu lisice s ruku, no zatvorenici prijavljuju da često imaju lisice na rukama, a ponekad i okove na nogama za vrijeme šetnje. Svaki put kad napušta svoju izolacijsku ćeliju, uključujući i u slučaju sastanka s odvjetnikom, ruke i noge zatvorenika vezane su okovima i prati ga jedan zatvorski čuvar. Izolacijske ćelije su u raznim izraelskim zatvorima slične veličine - obično od 1,5 x 2 metra do 3 x 3,5 metra s po jednim prozorom veličine oko 50 x 100 cm. Izolaciju mogu odrediti sudovi i sigurnosne službe poput Izraelske sigurnosne agencije (ISA), no najčešće je nameću zatvorski dužnosnici. Oni mogu zatvorenika staviti u izolaciju tijekom razdoblja od 12 sati do od 6 do 12 mjeseci, uz odobrenje suda. Sudovi mogu odrediti da zatvorenika treba staviti u samicu na 12 mjeseci, nakon čega se ovakva odredba može obnoviti, a ISA također može narediti izolaciju zarobljenika tijekom duljih razdoblja zbog sigurnosnih razloga. Izrael je 1995. sve palestinske zarobljenike s okupiranog palestinskog područja prebacio u Izrael, što predstavlja povredu članka 76 Četvrte ženevske konvencije, u kojoj se navodi da okupacijska sila mora stanovnike okupiranog područja koje pritvara držati unutar okupiranog teritorija. Zbog ovog kršenja međunarodnog humanitarnog prava zatvorenici su odvojeni od svojih obitelji, zajednica i vanjskog svijeta. Njihovu izolaciju dodatno pogoršavaju dodatna ograničenja koja nameće izraelska zatvorska služba i druge sigurnosne službe, poput zabrane komunikacije telefonom između zarobljenika i njihovih obitelji i prijatelja; ograničavanja primanja pisama, novina i knjiga; uvjeta za koordinaciju posjeta odvjetnika i članova obitelji. Prema izraelskom vojnom zakonu sigurnosne službe zarobljenika mogu radi ispitivanja držati u pritvoru bez optuživanja do 188 dana, a sastanak s odvjetnikom mogu mu uskratiti 90 dana, te mogu odgoditi njegov susret s predstavnicima Međunarodnog Crvenog križa. Na taj je način zarobljenik dulje vrijeme u potpunosti odsječen od vanjskog svijeta, a stavljanje u samice se često koristi kao sredstvo pritiska i prisile s ciljem iznuđivanja priznanja. Izolacija se koristi i kao sredstvo ušutkavanja istaknutih palestinskih političkih osoba, kao oblik kažnjavanja, metoda kojom se zatvorenike tjera na suradnju i sredstvo osvetničkog postupanja. Izolacija se također često primjenjuje protiv palestinskih zarobljenika koji predvode organizaciju štrajka glađu. 
Read more... 

Prisons and Detention Centers 
Palestinci u izraelskim zatvorima i pritvornim centrima 
Palestinci s okupiranog palestinskog područja trenutno su zatvoreni u ukupno 4 istražna centra, 4 vojna pritvorna centra i oko 17 zatvora. 4 vojna istražna centra nalaze se na okupiranom palestinskom području, no svi ostali istražni centri i zatvori - osim zatvora Ofer - nalaze se unutar granica Izraela iz 1948. godine, što predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Prebačaj zatočenika s okupiranog područja u zatvore u Izraelu, odnosno na teritorij okupacijske sile, protuzakonit je prema međunarodnom pravu. 
Read more... 

Addameer's profile of SALEH MOHAMMAD SULEIMAN AL-'AROURI 
Since 1990, when he was just 24 years old, Saleh Mohammad Suleiman Al-'Arouri has spent a total of almost eighteen years in Israeli detention. These  detention periods have been imposed through a combination of 20 administrative detention orders and two prison sentences, measures that each time were taken in relation to his alleged affiliation with Hamas, which along with all other Palestinian political parties including Fatah are illegal under Israeli law. ... On 17 March 2010, Saleh's seventh consecutive administrative detention order expired, and he was released on the condition that he leave Palestine for a period of three years. On 30 March 2010, Saleh arrived in Syria after having his refugee application rejected by Jordan. His wife, who is now pregnant, joined him two weeks later. Saleh and Hana now live in Damascus as refugees. ... Nowhere in Saleh's case history is the arbitrary nature of his prolonged detention more apparent than in the record of justifications military authorities used to detain Saleh under 20 administrative detention orders that totaled more than nine years in detention without charge or trial. Addameer contends that the vagueness of the generic allegation of being “a threat to the security of the area” that was used to justify his administrative detention orders, coupled with the use of secret information inaccessible to the defense and therefore unchallengeable, are symptoms of a system where no burden of proof whatsoever need be met by the prosecution. Such practices can only be interpreted as judicial “rubber stamping” of measures which are unlawful under international law. 
Read more... 

Addameer's profile of LOAI SATI MOHAMMAD ASHQAR 
At Kishon, Loai was brought before eight interrogators, who tried to coerce him into confessing. Loai's rights were not explained to him. One of the interrogators threatened Loai by telling him: "This time, you either tell us what we want, or get out of prison with permanent disability and you will wish to die." Loai was also subjected to severe physical torture under interrogation in Kishon, including the prolonged use of the 'banana' position, in which detainees are tied while bent backwards over the seat of a chair. In this painful stress position, Loai was forced to bend his back to the point that his head touched the ground while tied to a chair with his hands shackled. During one extended interrogation session, he remained in this position for three consecutive days. He was also deprived of food, and interrogators threatened both him and his family with violence. As a result of this torture, three vertebrae in his spine were broken. Israeli authorities subsequently failed to provide Loai with adequate medical treatment for this injury, and, as a result, this led to complete paralysis of his left leg. 
Read more... 

Administrative Detainees 
Administrativni pritvorenici 
Izraelska vojska pomoću administrativnog pritvora zarobljenike može beskonačno dugo držati u pritvoru na temelju tajnih informacija, bez da ih za išta optuži ili da im omogući suđenje. Palestinci su podvrgavani mjeri administrativnog pritvora od početka izraelske okupacije 1967, ali i prije, tijekom Britanskog mandata. Uoči izbijanja druge Intifade u izraelskom se administrativnom pritvoru nalazilo 12 Palestinaca. Samo 2 godine kasnije, potkraj 2002. i početkom 2003. u administrativnom pritvoru je bilo više od 1000 Palestinaca. U razdoblju od 2005. do 2007. godine u prosjeku je u administrativnom pritvoru mjesečno bilo oko 765 Palestinaca. Od tada se zbog stabilizacije situacije na terenu i jenjavanja nasilja broj administrativnih pritvorenika svake godine smanjivao. 1. travnja 2012. u izraelskim zatvorima su bila 322 palestinskih administrativnih pritvorenika, uključujući 24 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća. Na linku možete pronaći tablicu s podacima o broju administrativnih pritvorenika na početku svakog mjeseca za razdoblje od siječnja 2001. do travnja 2012. Administrativni pritvorenici u izraelskim zatvorima nisu odvojeni od ostalih zatvorenika i oštro im je ograničeno pravo na obrazovanje, pravo na komunikaciju s članovima obitelji i primanje posjeta i pravo na adekvatnu liječničku pomoć. Trenutno administrativne pritvorenike uglavnom drže u 3 izraelske zatvorske ustanove, od kojih se 2 nalaze unutar granica Izraela od 1948: zatvor Ofer (u vojnoj bazi Ofer, južno od Ramalle), zatvor Ketziot (poznat i kao zatvor Ansar ili Negev, u Negevskoj pustinji, 5 km od granice s Egiptom) i zatvor Megiddo (u vojnoj bazi na glavnoj cesti između Jenina i Haife). 
Read more... 

Update: Situation of Long-Term Hunger Strikers Becomes Increasingly Urgent 
Najnovije informacije o stanju palestinskih zarobljenika koji štrajkaju glađu (10. svibanj 2012.) 
Palestinski zarobljenik Thaer Halahleh već 73 dana štrajka glađu i stanje mu se nastavlja pogoršavati. Zatvorski liječnik ga je upozorio da bi mogao svakog časa umrijeti. Thaer je jako smršavio i sada teži 55 kg. Pretjerano mu je snižen krvni tlak, a temperatura mu raste i pada do opasnih vrijednosti. Thaer povraća krv i krvare mu desni i usne. Zatvorski liječnik mu je također rekao da mu se u dijelu tijela razvila infekcija. Thaer pije samo vodu i ne uzima nikakve vitamine ni minerale. Iako tjelesno vrlo slab, duševno je još uvijek jak. 10. svibnja trebali su ga posjetiti članovi njegove obitelji, no Izraelska zatvorska služba je otkazala posjet. Zdravlje Mohammada Taja, koji već 54 dana štrajka glađu, također je ugroženo. Jaafar Azzedine već 50 dana štrajka glađu. 2 dana ranije, Nidal Shehadeh, koji je štrajkati glađu počeo 17. travnja u sklopu masovnog štrajka glađu palestinskih zarobljenika, premješten je iz javne bolnice u zatvor Ramleh i štrajkom glađu prosvjeduje protiv toga što mu u zatvoru pružaju neadekvatnu liječničku pomoć. Svi zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Ramleh stavljeni su u izolirane prostorije. Unatoč njihovom fizičkom stanju, Izraelska zatvorska služba im prijeti da će im zabraniti sastajanje s odvjetnicima, ako ne budu ustali tijekom „dnevnog prozivanja“. Addameer strahuje da su ugroženi životi Thaera Halahleha, Bilala Diaba (73 dana štrajka glađu), Hassana Safadija (67 dana štrajka glađu), Omara Abu Shalala (65 dana štrajka glađu) i svih drugih zarobljenika koji štrajkaju glađu i čije je stanje kritično. 
Read more... 


DODATNO: 
HRVATSKA: 
Kamen života (video)

Izraelske vlasti kažnjavaju zarobljenike zbog štrajka glađu

Informacije iz izjave palestinske organizacije za potporu i ljudska prava palestinskih zarobljenika Addameer: Addameer Calls for Continued Solidarity with Palestinian Prisoners as Mass Hunger Strike is Launched od 18. travnja 2012. koju u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. 

Palestinski politički zatvorenici u izraelskim zatvorima pokrenuli su 17. travnja 2012, na Dan palestinskih zarobljenika, masovni štrajk glađu. Masovnom je štrajku prethodilo nekoliko pojedinačnih štrajkova glađu koji su pokrenuti u proteklih nekoliko mjeseci. Izraelska zatvorska služba nastavila je kažnjavati zatvorenike koji štrajkaju glađu. 

17. travnja oko 1200 palestinskih zarobljenika najavilo je da počinje štrajkati glađu, a oko 2300 ih je odbilo obroke i pripremaju širu kampanju neposlušnosti. Zahtjevi štrajka glađu uključuju: okončanje zloporabe prakse stavljanja zarobljenika u izolaciju zbog „sigurnosnih“ razloga - u izolaciji je trenutno 19 zatvorenika, od kojih neki i po 10 godina; okončanje prakse administrativnog pritvaranja Palestinaca bez optužbi i suđenja - trenutno se 322 Palestinaca nalaze u administrativnom pritvoru; ukidanje niza kaznenih mjera koje su palestinskim zarobljenicima uvedene nakon zarobljavanja izraelskog vojnika Gilada Shalita, uključujući zabranu posjeta članova obitelji svim zarobljenicima iz Pojasa Gaze od 2007. i uskraćivanje pristupa visokom obrazovanju od lipnja 2011. 

Ovaj je kolektivni štrajk glađu uslijedio nakon 22-dnevne kampanje neposlušnosti, uključujući masovni štrajk glađu, koja je pokrenuta krajem rujna 2011. kao prosvjed protiv eskalacije primjene niza kaznenih mjera protiv palestinskih zarobljenika tijekom prethodnih mjeseci. Štrajk glađu je obustavljen 18. listopada zbog dogovora o razmjeni zarobljenika između Izraela i Hamasa. Budući da je većina kaznenih mjera koje je provodila izraelska zatvorska služba bila namijenjena kolektivnom kažnjavanju palestinskih zarobljenika zbog zarobljeništva Gilada Shalita, očekivalo se da će s njegovim oslobađanjem te mjere biti ukinute. 6 mjeseci kasnije nije došlo ni do kakve promjene, pa su zarobljenici ponovo pokrenuli svoj štrajk glađu boreći se na taj način za svoja najosnovnija prava. 

Treba spomenuti najmanje 10 palestinskih zarobljenika koji već dulje vrijeme štrajkaju glađu, nadahnuti pojedinačnim štrajkovima glađu Khadera Adnana (koji je 66 dana štrajkao glađu i koji je oslobođen iz administrativnog pritvora oko 23 sata 17. travnja 2012.) i Hane Shalabi, koja je 43 dana štrajkala glađu. Bilal Diab i Thaer Halahleh trenutno već 50 dana štrajkom glađu prosvjeduju protiv administrativnog pritvora. Obojica se nalaze u medicinskom centru u zatvoru Ramleh, gdje im se zdravstveno stanje naglo pogoršava. U medicinski centar u zatvoru Ramleh također su premješteni administrativni pritvorenici Hassan Safadi (45 dana štrajka glađu), Omar Abu Shalal (43 dana štrajka glađu) i Jaafar Azzedine (28 dana štrajka glađu). Adam Saqer, koji je najdulje u administrativnom pritvoru, glađu štrajka već 32 dana. Mohammed Suleiman, koji boluje od talasemije, odbija liječenje u znak prosvjeda protiv administrativnog pritvora. Još 4 zarobljenika štrajkaju glađu iz drugih razloga: Mohammad Taj štrajkom glađu već 32 dana zahtjeva da ga tretiraju kao ratnog zarobljenika; Mahmoud Sarsak, koji 27 dana štrajka glađu, prosvjeduje protiv toga što je zatvoren na temelju izraelskog Zakona o nezakonitim borcima; Azzam Diab 23 dana štrajka glađu iz solidarnosti sa svojim bratom Bilalom; Abdullah Barghouti 7 dana štrajkom glađu prosvjeduje protiv svoje izolacije. 

Svi su ovi zarobljenici kažnjeni zbog svog štrajka glađu stavljanjem u samice i uskraćivanjem posjeta članova njihovih obitelji. Zarobljenici koji su se uključili u upravo pokrenuti masovni štrajk glađu također su izloženi kaznama izraelske zatvorske službe. Zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Rimon, premješteni su u izolacijski odjel zatvora, a zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Eshel, prebačeni su u Ohalei Keidar, gdje nema drugih palestinskih političkih zatvorenika. Izraelska zatvorska služba također otežava neovisnim liječnicima da posjete zarobljenike koji štrajkaju glađu i onemogućava odvjetnicima da se sastanu sa zarobljenicima koji štrajkaju glađu. Izraelska zatvorska služba onemogućila je odvjetniku iz Addameera Sameru Sam'anu pristup svim zarobljenicima. 

Izvor i više informacija: Addameer Calls for Continued Solidarity with Palestinian Prisoners as Mass Hunger Strike is Launched 


DODATNO: 
PALESTINA/IZRAEL: 
Videos: The Testimony of Palestinian Prisoner Dr. Abdul-Aziz Omar 

Glasgow: Mass demonstration for Palestinian prisoners on hunger strike (photos) 

Students occupy BBC for Palestinian Prisoners on hunger strike! 
Studenti okupirali BBC povodom štrajka glađu palestinskih zarobljenika! (17. travanj 2012.) 
Više od 40 prosvjednika okupiralo je sjedište škotskog BBC-a u Glasgowu od kojeg su zahtijevali da izvještava o 2400 Palestinaca koji su 17. travnja počeli štrajkati glađu. Prosvjed je organiziran zbog trajne šutnje BBC-a o događajima koji su prethodili ovom masovnom štrajku glađu. „BBC je zahvaljujući svojoj šutnji suučesnik u održavanju trenutne situacije u Palestini, a mi ga danas okupiramo kako bismo istaknuli da su ovaj problem i ova nepravda prevažni da mediji o njima ne bi izvještavali“, rekao je jedan od prosvjednika. Prosvjednici su zatražili od medija u Ujedinjenom Kraljevstvu da izvještavaju o štrajku glađu palestinskih zarobljenika i njihovim problemima. 2 dana ranije tisuće međunarodnih aktivista pokušale su sletjeti u zračnu luku Ben Gurion i zatražiti pravo da otputuju na Zapadnu obalu na poziv gradonačelnika Betlehema. Trenutno se u pritvoru nalazi oko 50 aktivista, uključujući 4 škotskih građana, koji u znak solidarnosti sa štrajkom glađu Karameh koji su pokrenuli palestinski zarobljenici, odbijaju uzimati hranu i vodu. 24. ožujka, oko 500 prosvjednika prosvjedovalo je pred sjedištem škotskog BBC-a u Glasgowu tražeći da ta kuća izvještava o palestinskim zarobljenicima koji su štrajkali glađu. 17. travnja organizirani su prosvjedi u nekoliko gradova u Škotskoj, a mnogi građani su sudjelovali u globalnom štrajku glađu od 7 do 19 sati. 
Read more...

Akcija: Sve više palestinskih zarobljenika u izraelskom administrativnom pritvoru štrajka glađu

Izvor i link na akciju: Sixth Anniversary of the Raid on Jericho – One Month of Hana Shalabi’s Struggle: Take Action for Palestinian Prisoners!

Informacije iz apela Sixth Anniversary of the Raid on Jericho – One Month of Hana Shalabi’s Struggle: Take Action for Palestinian Prisoners! sjevernoameričke aktivističke mreže solidarnosti s palestinskim zarobljenicima Samidoun koji u cijelosti s mnogo više informacija i poziva na razne akcije možete na engleskom pročitati na linku.

Palestinska zarobljenica Hana al-Shalabi 16. je ožujka 2012. godine ušla u 2. mjesec svog štrajka glađu. Hana al-Shalabi nalazi se u izraelskom administrativnom pritvoru bez da je protiv nje podignuta optužnica i bez suđenja od kada je ponovo uhićena 16. veljače ove godine. Tog je dana al-Shalabi počela štrajkati glađu.

Al-Shalabi je oteta samo 4 mjeseca nakon što je u sklopu razmjene zarobljenika puštena na slobodu iz izraelskog administrativnog pritvora (dakle, bez optužnice i suđenja) koji je trajao gotovo 3 godine.

Richard Falk, UN-ov posebni izvjestitelj, pozdravio je hrabrost Hane al-Shalabi i osudio šutnju službenih međunarodnih institucija, uključujući Ujedinjene narode.

Kako vrijeme prolazi zdravlje i život Hane al-Shalabi sve su ugroženiji. Liječnici za ljudska prava pregledali su zarobljenicu i ustvrdili da pati od „uznapredovale atrofije mišića, gubitka tjelesne težine, znatnog pada šećera u krvi, vrtoglavice i jake boli u mišićima, naročito u predjelu grudnog koša i leđa“.

Al Shalabi je 23. veljače određen administrativni pritvor u trajanju od 6 mjeseci, a 4. ožujka vojni je sud odlučio smanjiti to razdoblje sa 6 na 4 mjeseca, no bez obećanja da joj po isteku tog roka administrativni pritvor neće biti produljen ili obnovljen. Zbog toga je Hana al-Shalabi najavila da nastavlja štrajkati glađu do trenutka kad bude oslobođena.

Također, 14. ožujka se navršila 6. godišnjica od izraelskog napada na zatvor Palestinske samouprave u Jerihonu na Zapadnoj obali u kojem je otet Ahmad Sa'adat, glavni tajnik Narodnog fronta za oslobođenje Palestine zajedno s još 5 svojih drugova. U tom je napadu također ubijeno 2 Palestinaca, a ranjeno njih 23. Sa'adat, koji odbija priznati jurisdikciju izraelskog vojnog suda, već se 3 godine nalazi izoliran od ostatka svijeta, u samici u koju su ga strpali u ožujku 2009.

Prosvjedi palestinskih zarobljenika u izraelskom administrativnom pritvoru sve su učestaliji. Prema informacijama palestinske organizacije za prava zarobljenika Addameer, nakon početka štrajka glađu Hane al-Shalabi, još 4 palestinskih zarobljenika u izraelskom administrativnom pritvoru objavilo je da štrajkaju glađu, a mnogi drugi su se odbili pojaviti na sudu. Zarobljenici Bilal Diab i Thair Halahleh 1. ožujka su objavili pokretanje svog štrajka glađu najavivši da će gladovati do trenutka svog oslobađanja. 3. ožujka još su 2 administrativnih zatočenika najavili da su započeli svoj štrajk glađu koji će trajati do njihovog oslobađanja. Od početka ožujka ove godine nekoliko administrativnih zatočenika odbilo je priznati izraelski vojni sud i sudjelovati u raspravama o njihovim slučajevima. Palestinski zarobljenici u administrativnom pritvoru štrajkom glađu služe se kao nenasilnim i jedinim sredstvom koje im stoji na raspolaganju kako bi prosvjedovali i izborili se za svoja temeljna ljudska prava.

Trenutno se u izraelskim zatvorima u administrativnom pritvoru (bez optužnica i suđenja) nalazi oko 310 Palestinaca. Posredstvom administrativnog pritvora Izrael Palestince u zatvoru može držati unedogled obnavljajući 6-mjesečna razdoblja na koja je izraelskim vojnim sudovima moguće odrediti takav pritvor. Zarobljenici u administrativnom pritvoru uhićeni su temeljem „tajnih informacija“ i protiv njih nije podignuta javna optužnica, zbog čega se administrativni pritvorenici ne mogu braniti na sudu, niti to mogu činiti njihovi odvjetnici.

Trenutno se u izraelskim zatvorima nalazi gotovo 5000 palestinskih zarobljenika.

S ovog linka ispod podnaslova Contact Israeli Officials regarding the cases of Hana al-Shalabi and Ahmad Sa'adat možete poslati poruku izraelskom vojnom sucu i vojnom državnom odvjetniku brigadnom generalu Daniju Afroniju. Za slanje poruke potrebno (*) je upisati Ime (Name First) i Prezime (Last), te e-mail adresu (Email) i kliknuti na Send. Možete poslati već gotovu poruku, ili je preraditi, dopuniti, izmijeniti ili napisati vlastitu. Porukom se želi upozoriti izraelske vlasti da svijet zna za izraelsku praksu administrativnog pritvaranja Palestinaca i da prati štrajk glađu Hane al-Shalabi, te pozvati na oslobađanje Hane al-Shalabi, puštanje Ahmada Sa'adata (i ostalih palestinskih zarobljenika) iz samice i njegovo oslobađanje, te prekid korištenja administrativnog pritvora, samica, „tajnih dokaza“ i mučenja protiv palestinskih zarobljenika.


Hrvatski prijevod (razumijevanja radi) primjera poruke na engleskom koju možete gotovu poslati s linka:

Poštovani brigadni generale Dani Afroni, vojni državni odvjetnik;

Pišem Vam kako bih zatražio/la da palestinska politička zatvorenica Hana al-Shalabi, koja štrajka glađu od kad je ponovo uhićena 16. veljače, bude smjesta i bezuvjetno oslobođena. Hana al-Shalabi je puštena na slobodu iz izraelskog zatvora u listopadu 2011. u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika; prije svog puštanja na slobodu u zatvoru je provela više od 30 mjeseci. Tijekom tog razdoblja ni u jednom trenutku nije bila ni za što optužena i nije joj bilo suđeno; provela je gotovo 3 godine u administrativnom pritvoru nakon što je bila metom seksualnog uznemiravanja i ponižavanja od strane izraelskih okupacijskih snaga.

Nakon samo 4 mjeseca provedenih na slobodi Hana je ponovo uhićena - i ponovo nije ni za što optužena. Ponovo joj je određen administrativni pritvor od dodatnih 6 mjeseci - koji se može unedogled obnavljati. Hana štrajka glađu već mjesec dana i prema izvještaju Liječnika za ljudska prava njeno je zdravlje ugroženo.

Očito je da je Hana al-Shalabi ciljano tako brzo vraćena u zatvor nakon njenog prividnog puštanja na slobodu radi kontinuiranog zatvaranja i, osim što se radi o očitom kršenju njenih prava, njeno ponovno uhićenje poništava njeno puštanje na slobodu u listopadu 2011. u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika.

Na današnji dan, potrebno je također naglasiti da ljudi diljem svijeta nisu zaboravili opsadu i napad u Jerihonu. Ahmad Sa'adat je zatvoren u izolaciji već 3 godine, a UN-ov Posebni izvjestitelj za mučenje ovakvo postupanje smatra mučenjem. Ahmad Sa'adat i svi zatvorenici u izolaciji moraju biti pušteni iz samica. Uz to, Ahmad Sa'adat - politički zatvorenik i palestinski nacionalni čelnik - mora biti oslobođen.

Baš kao što je život Khadera Adnana svijetu postao vidljiv zahvaljujući njegovoj hrabrosti, tako je i život Hane al-Shalabi dragocjen, i ljudi diljem svijeta prate njen slučaj. Izraelska vlada je u potpunosti odgovorna za njeno zdravlje i život.

Administrativnim pritvorom krši se pravo na pošteno suđenje kako ga priznaje Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Radi se o postupku koji se koristi kako bi se ušutkali Palestinci bez da realnost ovakvih postupaka ikada izađe na svjetlo dana - čak ni u nepoštenom vojnom sudskom sustavu.

Zahtijevam prekid uporabe ne samo administrativnog pritvora, već i uporabe izolacije i samica, „tajnih dokaza“ i mučenja.

Štrajk glađu Hane al-Shalabi predstavlja zahtjev za dostojanstvom, pravdom i slobodom. Ustrajnost Ahmada Sa'adata nastavlja nadahnjivati druge. Oni moraju smjesta biti oslobođeni.

S poštovanjem,


Izvor, više informacija i link na akciju: Sixth Anniversary of the Raid on Jericho – One Month of Hana Shalabi’s Struggle: Take Action for Palestinian Prisoners!

Aktivisti Free Gaza Movementa nisu jedini koje je Izrael oteo

Otmica 21 međunarodnog aktivista za ljudska prava koji su pokušavali stanovništvu pod opsadom dostaviti potrebnu pomoć je sramotna, ali teško da predstavlja izolirani slučaj.

Od svog osnivanja 1948. država Izrael redovito otima i muči Palestince, baca ih u zaboravljene zatvore u kojima godinama propadaju. Danas je više od 11 000 palestinskih političkih zarobljenika bez pravednog suđenja, a neki čak nisu ni za što ni optuženi – muškaraca, žena i djece – izloženo mučenju i izolirano u izraelskim zatvorima, u zatvorskim logorima na otvorenom i na tajnim lokacijama. Palestinski zarobljenici dolaze iz svih područja života: oni su liječnici, novinari, parlamentarni zastupnici, radnici, pripadnici pokreta otpora, domaćice, studenti i drugi. Oni su naše sestre i braća.

Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. Na tom uskom 40 kilometara dugom komadu zemlje između Egipta i Izraela živi 1,5 milijuna Palestinaca od kojih su više od polovice djeca. Većina stanovništva Pojasa Gaze su izbjeglice i njihovi potomci, koji su tijekom stvaranja Izraela istjerani iz svojih sela i gradova. U Gazu, koju okružuju 12 metara visoki željezni i čelični zidovi, može se ući i iz nje izaći na samo 3 načina: kroz granične prijelaze s Izraelom, kroz granične prijelaze s Egiptom i morskim putem.

Izrael Gazu okupira od 1967. godine i ima potpunu kontrolu nad njenim zračnim prostorom i teritorijalnim vodama, uvozom i izvozom te putovanjem osoba u i iz tog teritorija. Od siječnja 2006. Izrael Pojas Gaze podvrgava sve oštrijoj blokadi, ograničavajući ulaz goriva, rezervnih dijelova i drugih nužnih materijala na to područje.

U odnosu na stanje u prosincu 2005, Izrael u Pojas Gaze pušta manje od 20% robe potrebne za održavanje normalne trgovine. Strana ulaganja opala su za više od 95%. Sve je to rezultiralo potpunim kolapsom gospodarstva. Većina industrijskih postrojenja u Pojasu Gaze bila je prisiljena prestati s radom, što je prouzročilo nagli porast nezaposlenosti, siromaštva i stopa pothranjenosti među djecom.

U prosincu 2008. Izrael je prekršio dogovor o prekidu vatre s Pojasom Gaze i pokrenuo trotjednu kampanju bombardiranja, napada na domove i opće destrukcije. Tijekom pokolja Izrael je napadao domove, škole, džamije i UN-ove objekte. Ubijeno je 13 Izraelaca, uključujući 4 izraelskih civila, i više od 1300 palestinskih muškaraca, žena i djece.

Ulaz humanitarne pomoći, građevinskih materijala i robe je nakon okončanja pokolja postao teži nego ikad prije. Nedavni izvještaj Crvenog križa navodi da je stanovništvo Gaze zatočeno u beznađu.

30. lipnja 2009. izraelske su se okupacijske snage silom ukrcale na brod Free Gaza Movementa Spirit of Humanity i otele 21 aktivista za ljudska prava i novinara, uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire i bivšu zastupnicu u američkom kongresu Cynthiju McKinney. Aktivisti su u Pojas Gaze putovali kako bi dostavili potrebnu humanitarnu pomoć i materijale za obnovu Gaze koja je pod opsadom. 21 putnik s broda Spirit of Humanity strpan je u zatvor zbog pokušaja probijanja ilegalne izraelske blokade s ciljem da se simbolička pomoć dostavi članovima naše zajedničke ljudske obitelji koji su u zatvoru Gaza zatvoreni zbog zločina koji su počinili samim time što su se rodili kao Palestinci.

Opsada Gaze se nastavlja, a humanitarna situacija 1,5 milijuna ljudi koji su protuzakonito zatvoreni u Gazi nikad u proteklih 40 godina izraelske okupacije nije bila gora.

Izvor: Free Gaza Movement


Linkovi Palestina/Izrael:
Gideon Levy : Our IDF
This was not the navy's first daring operation of this kind, nor will it be the last. When there are no hostile aid ships on the horizon, the navy takes control of wretched Gazan boats, using water hoses or firing at its passengers - poor fishermen who only want to make a living at sea. This is the main activity unfolding off Gaza's shores. A navy outfitted with the best arsenal in the world is hunting surfboards. One of the best-armed forces in the world is chasing children, examining old people's documents and entering bedrooms to make arrests. We ought to pay close attention to what preoccupies our military. While defense officials hold discussions on buying the F-35 combat jet at $200 million per plane, the IDF is mostly busy with miserable, pointless police work that befits an occupation army. It is engaged in ludicrous and useless policing in a "war" against people equipped with some of the most primitive weapons in the world.

Akcija: Tražite od Izraela da oslobodi 2 palestinske maloljetnice iz administrativnog pritvora

Salwa Salah (16) i Sara Siureh (16), 2 palestinske maloljetnice iz Betlehema na Zapadnoj obali, već su dulje od 4 mjeseca u administrativnom pritvoru u zatvoru Addamoun u Izraelu. Salwa i Sara nisu ni za što optužene, ne čekaju suđenje i ne znaju za što ih se sumnjiči. Djevojke su smještene u zatvoru s odraslim palestinskim zarobljenicama. 05. listopada 2008. Salwi (koja još uvijek pohađa srednju školu) i Sari je administrativni pritvor produžen za još 3 mjeseca.

Na linku su adrese izraelskih dužnosnika od kojih treba tražiti da se Salwu i Saru ili odmah optuži i procesuira za kaznena djela u skladu s međunarodnim standardima za pošteno suđenje ili odmah pusti na slobodu, te da se isto -- ili odmah procesuira za konkretna kaznena djela ili pusti na slobodu – učini s oko 750 palestinskih civila koji se trenutno nalaze u izraelskom administrativnom pritvoru. Od europskih dužnosnika treba tražiti da izvrše pritisak na Izrael kako bi maloljetnice bile odmah puštene na slobodu ili optužene i brzo procesuirane za konkretna kaznena djela i da Izrael ukine praksu administrativnog zatvaranja (na razdoblja od po nekoliko mjeseci, pa i godina) Palestinaca.

Demand Israel release two girls held without charge


Dodatno:
Playgrounds for Palestine
Projekt gradnje dječjih igrališta za palestinsku djecu.