Peticija protiv mučenja i ubijanja bikova u Algemesiju, Španjolska

Izvor i link na peticiju: End The Brutal Algemesi Bullfights

Na linku možete potpisati peticiju španjolskom premijeru protiv mučenja i ubijanja mladih bikova u Algemesiju u Španjolskoj. U ovom opakom krvavom „sportu“ grupe naoružanih muškaraca divljački muče mlade bikove udarajući i ubadajući ih noževima i šiljcima do smrti pred gomilom koja ih bodri. Nakon što prođe cijelu torturu i mlada životinja postane preslaba zbog gubitka krvi, matador bi joj trebao probosti srce i skratiti muke. No matadori često promaše srce i bik na kraju umire polaganom i bolnom smrću. Algemesi nije jedini grad u kojem se ovo događa. Diljem Španjolske svake se godine u ime zarade od turizma i tradicije održavaju ovakvi užasni okrutni festivali.

Izvor i link na peticiju: End The Brutal Algemesi Bullfights

Mučenje i zlostavljanje palestinskih zarobljenika

Informacije iz članka Torture and Ill-Treatment palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zlostavljanje palestinskih zatočenika od strane izraelskih vlasti je široko rasprotranjeno i sustavno i obično započinje već u trenutku uhićenja. Većina zatočenika, uključujući djecu, prijavljuju da su bili udarani, da su im upućivane prijetnje, da im je imovina protuzakonito pretraživana i konfiscirana, a obiteljski domovi uništeni. Neki također prijavljuju uporabu policijskih pasa i „zvučnih bombi“ od strane izraelske vojske tijekom uhićenja. Ponekad rodbina ili susjedi zatočenika prijavljuju da su bili korišteni kao živi štitovi. Izraelski vojnici rutinski uhićenicima ne pokazuju naloge za uhićenje.

Nakon što ih svežu i stave im poveze preko očiju, zatočenike obično ne obavještavaju o razlogu uhićenja i niti oni niti njihove obitelji nisu obavješteni o tome kamo ih odvode. Zatočenike ponekad prisiljavaju da čekaju, stojeći ili klečeći, dugo vremena prije nego ih bace na pod vojnog terenskog vozila, ponekad licem okrenute prema podu, radi transfera do istražnog centra. Za vrijeme vožnje, koja može potrajati i do nekoliko sati, zlostavljanje se nastavlja i obično popirma oblik premlaćivanja, uvreda, prijetnji i namjernog ponižavanja.

Po dolasku u istražni i pritvorni centar, zatočenika stavljaju u ćeliju, često u samicu, ili ga odmah odvode na ispitivanje. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici i zatočenice su obično podvrgnuti nekom obliku fizičkog ili psihičkog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Metode zlostavljanja čija se uporaba tijekom ispitivanja najčešće prijavljuje uključuju:

Rutinske metode: onemogućavanje spavanja putem kontinuiranih i dugotrajnih ispitivanja, pretjerana uporaba lisica tijekom duljih razdoblja i stezanje lisica kako bi se zaustavio krvotok; premlaćivanje; pljuskanje; udaranje nogama; verbalno zlostavljanje i namjerno ponižavanje; zatim uporaba prijetnji upućenih zatočeniku ili nekom iz njegove ili njezine obitelji, uključujući prijetnje uhićenjem članova obitelji, prijetnje seksualnim napadom na zatočenika ili zatočenicu ili na članove njihovih obitelji, prijetnje rušenjem kuća i prijetnje ubojstvom.
Specijalne metode također poznate i kao „vojne ispitivačke tehnike“ koje se koriste u slučajevima „bombe koja otkucava“ i koje se pravdaju „nužnom obranom“: stavljanje zatočenika u bolne položaje, gdje je zatočenik nagnut prema natrag preko sjedišta stolca što uzrokuje bol u leđima ili je prisiljen stajati tijekom dugih razdoblja naslonjen na zid savijenih koljena; pritisak na različite dijelove tijela; snažno tresenje zatočenika; davljenje i drugi načini gušenja.
U ćelijama: dugotrajna razdoblja zatvaranja u samicu u malim, i često hladnim ćelijama bez prozora; onemogućavanje spavanja; uskraćivanje prava na osnovne higijenske potrepštine.

USKRAĆIVANJE PRAVA NA POŠTENO SUĐENJE I NEPOSTOJANJE ZAŠTITE TIJEKOM ISPITIVANJA

Palestinac koji je optužen pred vojnim sudovima u pritvoru može provesti 8 dana prije nego bude izveden pred suca. Za razliku od njega, izraelski državljanin u pritvoru može provesti najviše 24 sata prije nego bude izveden pred suca.

Palestinac može biti pritvoren bez optužbi, na temelju naloga vojnog suca, na početno razdoblje od do 90 dana. To se razdoblje može produljiti za još do 90 dana na zahtjev glavnog područnog pravnog savjetnika za Okupirano Palestinsko Područje, na temelju naloga vojnog prizivnog suda. Ukupno Palestinac može u svrhu ispitivanja u pritvoru provesti 180 dana. Za razliku od Palestinaca, izraelski državljani bez podizanja optužnica u pritvoru mogu biti zadržani početno na razdoblje od 30 dana, a glavni državni odvjetnik to razdoblje zatim može produljivati 3 puta na razdoblja od 15 dana.

Palestinski pritvorenik može u pritvoru provesti do 90 dana bez pristupa odvjetniku. Za razliku od toga, na izraelskim civilnim sudovima pritvorenik koje je optužen za sigurnosni prijestup može bez savjetovanja s odvjetnikom u pritvoru provesti najviše 21 dan.

UVJETI U PRITVORU SLUŽE ZA VRŠENJE PRITISKA TIJEKOM ISPITIVANJA

Okrutni uvjeti pritvora u istražnim centrima, uključujući stavljanje u samice, često se koriste kao sredstva vršenja psihičkog pritiska na zatočenika i prisiljavaju ga na priznanje, ponekad i zločina koje nije počinio. Pojedinačne ćelije, koje su često bez prozora, obično sadrže samo madrac i čučavac zbog čega ne udovoljavaju prihvatljivim higijenskim standardima. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici ne mogu komunicirati sa svojim obiteljima i uskraćen im je pristup knjigama i medijima. Jedini kontakt kojeg imaju s vanjskim svijetom je susret s odvjetnikom ili predstavnikom Međunarodnog Crvenog križa. Ponekad zatočenicima dulje vrijeme ne dopuštaju da se presvuku u čistu odjeću ili otuširaju.

U većini slučajeva svrha ovih tehnika prisile je iznuđivanje priznanja koja se zatim koriste kao primarni dokaz protiv zatočenika na njihovom suđenju na vojnim sudovima, bez obzira jesu li ili ne stvarno počinili prijestup za kojih ih se optužuje. Palestinske zatočenike tijekom ispitivanja također rutinski prisiljavaju da potpišu priznanja napisana na hebrejskom, jeziku koji malobrojni zatočenici razumiju, a što dodatno ograničava njihovo pravo na pošteno suđenje.

INSTITUCIONALNO NEKAŽNJAVANJE I NEPOSTOJANJE ODGOVORNOSTI ZA ŽRTVE MUČENJA I ZLOSTAVLJANJA

Vršenje fizičkog pritiska na zatvorenike i pritvorenike se prorijedilo otkad je izraelski Visoki sud 1999. u slučaju Javni odbor protiv mučenja u Izraelu protiv Izraelske vlade presudom donekle ograničio uporabu mučenja tijekom ispitivanja. Međutim, prema odluci suda „umjereni fizički pritisak“ je dopušten u slučaju „nužnosti obrane“ i u slučajevima „bombe koja otkucava“. Unatoč ovoj značajnoj sudskoj presudi, izraelski ispitivači i danas koriste zabranjene tehnike ispitivanja kao što je gore objašnjeno. Budući da Izrael može zakonski u pritvoru bez ikakve mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom pritvorenike držati tijekom razdoblja od 3 mjeseca, ispitivači Izraelske sigurnosne agencije (ISA) mogu se nekažnjeno služiti metodama mučenja.

Neprovođenje istraga protiv izraelskih vojnika

Za kriminalističku istragu pripadnika sigurnosnih snaga koji počine prijestupe na štetu Palestinaca i njihove imovine na Zapadnoj Obali, od ubojstva i zlostavljanja do pljačke, odgovorni su Glavni vojni odvjetnik, Odjel za kriminalističku istragu vojne policije i Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Ove su agencije bile metom oštrih kritika zbog svojih istraga sumnjivaca i progona pripadnika sigurnosnih snaga optuženih da su počinili takve prijestupe. Prema organizaciji Yesh Din, tijekom Druge Intifade, 90% istraga koje je otvorio Odjel za kriminalističku istragu vojne policije zatvoreno je bez podizanja optužnica. Izraelske okupacijske snage u većini slučajeva nisu istražile ni podigle optužnice protiv vojnika upletenih u zločine na štetu palestinskih civila na Okupiranom Palestinskom Području. U Uredu glavnog vojnog odvjetnika ovu politiku opravdavaju tvrdnjom da se od početka Intifade al-Aksa, na Okupiranom Palestinskom Području vodi oružani sukob i da izraelske okupacijske snage stoga ne moraju automatski istraživati svaki napad na civile.

Neprovođenje istraga protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije (ISA)

Kad se podnese prijava, istrage su tajne i vodi ih inspektor Izraelske sigurnosne agencije koji odgovara glavnom državnom odvjetniku. Glavni državni odvjetnik rutinski zatvara prijavljene slučajeve mučenja, a protiv ispitivača nikada ne budu poduzete nikakve mjere.

Nakon što se protiv nekog pripadnika Izraelske sigurnosne agencije podnese prijava, ona može biti upućena dvama različitim tijelima koja su oba odgovorna glavnom odvjetniku. Prvo tijelo je Jedinica Mavtan, odnosno Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Prema tvrdnjama ministarstva pravosuđa, Mavtan vodi osoba koju izravno imenuje to ministarstvo. Drugo tijelo je Inspektor za pritužbe ispitanika, visoko rangirani pripadnik Izraelske sigurnosne agencije s prethodnim iskustvom u vođenju ispitivanja, koji svoje izvještaje šalje izravno u Ured glavnog odvjetnika. Iako se kroz oba ova tijela može provesti kriminalistička istraga navoda o mučenju i zlostavljanju, u praksi se pritužbe upućuju izravno inspektoru umjesto Odjelu za istragu policajaca. Prema podacima Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu, Odjelu za istragu policije nije poslana nijedna prijava nekoliko posljednjih godina. Inspektor, i sam bivši pripadnik Izraelske sigurnosne agencije, odgovoran je za istragu svojih kolega iz Izraelske sigurnosne agencije i pritvorenika koji je podnio prijavu. Sukob interesa u ovom slučaju je očigledan i potkopava pravo pritvorenika na neovisnu i nepristranu istragu.

U Javnom odboru protiv mučenja u Izraelu tvrde da se svi navodi i pritužbe o mučenju poriču ili opravdavaju „nužnom obranom“, a niti jedna od 621 prijave podnesene od rujna 2001. do rujna 2009. nije rezultirala otvaranjem kriminalističke istrage. U nekoliko su izoliranih slučajeva primjenjene disciplinske mjere protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije, no niti jedna od njih nije uključivala oštrije mjere poput novčanih kazni, otkaza ili degradiranja.

ZLOSTAVLJANJE U ZATVORIMA: KAŽNJAVANJE PALESTINSKIH PRITVORENIKA I ZATVORENIKA:

Izraelska zatvorska služba zarobljenike oštro kažnjava za štrajkove, prosvjede ili neposluh, poput nepojavljivanja zarobljenika na jutarnjem ili večernjem prozivanju ili njihovog protivnjenja pretraživanju. Kazne uključuju:
-- zabranu kupovine u zatvorskoj kantini i primanja novčanih iznosa tijekom razdoblja od 6 mjeseci;
-- stavljanje u samicu na duga razdoblja kao oblik „disciplinske kazne“;
-- kolektivno kažnjavanje zbog prijestupa pojedinačnog zarobljenika;
-- konfiskaciju osobnih stvari, uključujući elektronske uređaje;
-- onemogućavanje zatočenicima da nastave svoje obrazovanje;
-- isključivanje vode i struje;
-- zamrzavanje posebnih računa zatočenika za kupovinu u zatvorskoj kantini;
-- provaljivanje u sobe i pucanje u zrak;
-- provođenje kasnih pretresa;
-- novčane kazne;
-- onemogućavanje zatočenicima da petkom mole u skupini;
-- uskraćivanje posjeta članova obitelji tijekom duljih razdoblja.


Izvor i više informacija: Torture and Ill-Treatment


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
BDS is a necessary, ethical response to a brutal occupation worsened by 20 years of Oslo
His major objection to BDS is that he thinks it seeks the destruction of Israel, an argument that rests on one of the campaign's demands — the right of return (the others are ending the occupation, dismantling the wall, and full equality for Palestinian citizens of Israel). In fact, the equation of the right of return with the destruction of Israel is as emotionally overwrought as it is misleading. There is general agreement among historians, including Israelis, that approximately seven hundred and fifty thousand Palestinians were expelled from their homes. International law gives them an indisputable right to return. That is the starting point of any discussion. Does that mean ending state policies that are anti-democratic, and insisting on a state based on equal rights for all — principles on which presumably all of us agree? Yes, that's what it means. There are lots of possibilities for what that might look like, and no shortage of creative minds and committed people to make that happen. But, unless one wants to ignore history or international law or fairness/justice, the starting point is the right of return.
Read more...

PHOTO ESSAY: A sprawling desert prison, for thousands of refugees
There are some 60,000 African asylum seekers in Israel, most of them from Eritrea and Sudan. Many of them survived atrocities not only in their countries of origin but also on the way. Especially notorious is the situation in the Sinai Peninsula, where refugees are subject, for ransom, to kidnapping, torture, rape, and murder. Those who arrive in Israel are the strongest and the luckiest. Despite having signed 1951 Refugee Convention, Israel doesn't review the asylum claims of Eritreans and Sudanese, and doesn't grant them residency rights. The government has extended group status to all Sudanese and Eritreans, which protects them from deportation, but doesn't give them the right to work or to any other social services in Israel. Israeli politicians have pledged a tougher approach to the refugees, as a means of deterring others from attempting to cross the border to Israel. Early this year, the Knesset passed the amendment to the Prevention of Infiltration law, which sanctions the detention of everyone who enters Israeli illegally, including minors, for a minimum of three years. A person from an enemy state (for example, anyone from Sudan) can be imprisoned indefinitely. The construction of the prison camps is intended to enable the implementation of the anti-infiltration law.
Read more...

Did Abbas abuse his powers in restricting election to West Bank?
For the first time since 2005, the Palestinian Central Elections Commission recently gave the green light for local elections. As a result, some voters went to the polls on 20 October to decide who should sit on 245 village councils, 98 municipal councils and 10 local councils — solely in the occupied West Bank. One of the major political parties, Hamas, boycotted the whole event. The election process was marred by a lack of real competition, with only half of the 500,000 registered Palestinians (out of the West Bank population of two million) voting. In 181 localities only one electoral list was submitted, meaning that they were automatically voted in. The limited competition that did occur was between the Fatah party, leftist parties and former Fatah members who formed their own independent electoral list after breaking away from the main party due to internal problems. The results show that the main party, Fatah, backed by de facto Palestinian Authority President Mahmoud Abbas, only won two-fifths of the total 1,051 seats. “Independent” candidates — often former Fatah party members — won in most of the major West Bank cities such as Nablus, Ramallah and Bethlehem, with the leftist parties winning 20 percent of the seats.
Read more...

Diplomats say US-backed Mideast nuclear talks called off over Arab-Israeli rifts
While Syria's civil war, nuclear tensions with Iran and other Mideast frictions will be cited as the official reason for the cancellation, one of the diplomats acknowledged that the decision is mainly being taken because Israel has decided not to attend. The diplomat — from a Western nation sympathetic to Israel— said Arab countries have refused to budge from positions that made it impossible for the Jewish state to participate. Israel has long said that a full Arab-Israeli peace plan must precede any creation of a Mideast zone free of weapons of mass destruction. The region's Muslim neighbors in turn have asserted that Israel's undeclared nuclear arsenal presents the greatest threat to peace in the region. They insist that Israel declare its arsenal and join the NPT as part of any peace talks.
Read more...

Podcast: Case against the Holy Land Five "a co-production with the government of Israel"
Nobody, not the defense, and not the judge, knew the identity of this witness who was allowed to testify. And really what that means is that there could be no effective cross-examination. If I don't know your name, and I don't know who you are, I can't research you. I can't find out if what you're saying is true or not. It renders the right of cross-examination and confrontation meaningless. And this was the heart of our appeal to the Court. It is unprecedented in American jurisprudence that an expert has been allowed to testify anonymously. I also want to say that really, in the Holy Land Foundation case, in my view anyway, I believe that Islam was criminalized. That the religion was criminalized at its heart. This case was about charity. It was about zakat. And the government conceded in this case that every penny that the Holy Land Foundation raised went to the needy. Not a nickel went to buy a bullet, a gun, or a weapon of any sort. But the United States government decided it didn't like the way it went to the needy — meaning that the donations were funneled through on-the-ground zakat committees to the needy. And these were zakat committees that were used by our government. USAID, the United Nations and NGOs had used these very same zakat committees. But in this case, which we concluded was a co-production with the government of Israel against these Palestinian men, it lacked all legal precedent and common sense.
Read more...

PA sets U.N. vote on upgrading status
Palestinska samouprava ovaj mjesec traži unaprjeđenje svog statusa u UN-u (13. studeni 2012)
Palestinska samouprava će ovaj mjesec ponovo od UN-a zatražiti priznanje palestinske države. Opća skupština UN-a 29. studenog bi trebala većinom glasova unaprijediti status Palestinske samouprave u status „države promatrača“ nečlanice. Izrael i SAD protive se tom potezu i zaprijetili su Palestinskoj samoupravi ekonomskim sankcijama, s time da bi Izrael mogao neisplatiti novac od poreza koji naplaćuje za Palestinsku samoupravu. Unatoč tome Palestinci ne odustaju od svoje namjere i uvjereni su da će dobiti većinu glasova u Općoj skupštini. Cilj ovog poteza je navodno pridobijanje međunarodne podrške za rješenje sukoba stvaranjem 2 države, uključujući palestinsku državu na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom. Palestinci se nadaju da će pozitivan ishod glasanja u UN-u pritisnuti Izrael da počne ozbiljno pregovarati, no uglavnom se smatra da se radi o simboličnoj promjeni jer puno članstvo u UN-u može dodijeliti samo Vijeće sigurnosti UN-a. Ipak, status „države promatrača“ nečlanice povećat će prava Palestinske samouprave da se priključi UN-ovim i međunarodnim tijelima, a moguće i da progoni izraelske dužnosnike na Međunarodnom kaznenom sudu u Nizozemskoj.
Read more...

Israeli who revealed “medieval-style” torture of Palestinians faces virulent backlash
Izraelac koji je objavio opis mučenja Palestinaca tijekom 1. Intifade izložen žestokim verbalnim napadima (13. studeni 2012)
Izraelac Yuval Lev (44) na svojoj je Facebook stranici 8. studenog 2012. na hebrejskom objavio svoje svjedočanstvo o mučenju Palestinaca u „srednjovjekovnom stilu“ kojem je svjedočio dok je služio u izraelskoj vojsci na okupiranoj Zapadnoj Obali tijekom Prve Intifade, nakon čega je izložen poplavi govora mržnje, uvreda, pa i nasilnim prijetnjama od strane izraelskih komentatora. Evo isječka iz Levovog svjedočanstva: „Objašnjeno nam je da se radi o „hard core“ istražnoj ustanovi, namijenjenoj najopasnijim Arapima na teritoriju, no ništa nas nije moglo pripremiti za ono što smo vidjeli u tom podrumu. Bez pretjerivanja i bez imalo namjere da budem melodramatičan: ustanova u koju smo došli nalikovala je srednjovjekovnom mučilištu. Dugi, uski hodnik, bijele fluorescentne žarulje i smrad zraka iz bunkera, na lijevoj strani red prostorija za ispitivanje iz kojih se neprekidno čuju povici ispitivača i krikovi ispitanika, na desnoj strani, duž sivog betonskog zida, stoji red „pritvorenika“, stoje i čekaju da dođe red na njihovo ispitivanje. Noge su im okovane, ruke vezane na leđima, preko glava imaju jutene vreće, stoje u potpunoj tišini. Nadrealno poput filma o inkviziciji. Na kraju hodnika, na nekoj vrsti ogromne metalne mreže, jedan pritvorenik visi na lisicama poput Isusa na križu, ruke su mu podignute i raširene, na glavi mu je vreća, stenje od boli, a vojnik urla na njega i tuče ga kundakom svoje puške. [„]Ovo smeće se drznulo leći na pod kao da je u nekom hotelu[!“] vičući je objasnio vojnik kojeg sam trebao smijeniti na straži. Bilo je zabranjeno sjediti, a ležanje je bilo potpuno zabranjeno, a kad bi pritvorenici pali na pod nakon višesatnog ili višednevnog stajanja (smijao se) [„]razbiješ ih na komadiće. Jesi shvatio?[„] Nisam odgovorio, no on ih je prestao udarati. Zrak je bio zagušljiv i smrdio po urinu. Ne samo da ispitanicima nisu davali vode i hrane ili da odu na WC, već im nisu dopuštali ni da spavaju, danima bez prekida, dok čekaju na ispitivanja. A kad bi se pomokrili po sebi ili zaspali stojećki, od iscrpljenosti, okrutno bi ih pretukli. Sjećam se kako je jednom jedan od vojnika zgrabio ispitanika koji se pomokrio po sebi, bacio ga na pod i pritvorenikovu glavu i kosu trljao u lokvu urina na podu. Svako malo neka od vrata bi se otvorila, a jedan ili dvojica ispitivača izvukli bi iz bijele prostorije neku slomljenu osobu, pretučenu i isprebijanu, i bacili je u hodnik. Mi smo joj morali ponovo staviti okove na noge, staviti joj vreću na glavu i postaviti je pored betonskog zida da beskonačno dugo čeka na slijedeći dio svog ispitivanja. Ispitivači nisu razgovarali s nama vojnicima, niti o dobrim niti o lošim stvarima, ali jednom je jedan od njih vikao na mene jer sam se usudio dopustiti ljudima koji su čekali na ispitivanje da se naslone na zid dok stoje. Nekoliko dana kasnije neki su nas ljudi zamijenili. Budući da se naša pukovnija do tada već vratila u Izrael, odvezli su nas preko Zelene linije i ukrcali nas u autobus za Dimonu. Nismo razgovarali o onome što smo vidjeli, uopće nismo razgovarali, tijekom cijele vožnje; a čak i kad smo stigli u bazu, ostatku naših prijatelja nismo govorili o tome što se točno tamo dogodilo. Što se mene tiče, ovo je prvi put da o ovome progovaram. Zašto sada i zašto uopće o tome govoriti? Ne znam točno. Ono što znam je da su mnogi poput mene vidjeli ovakva ili slična užasna djela i u njima sudjelovali, djelom ili propustom. Nema načina da se opravda ovakvo postupanje prema drugim ljudskim bićima, tko god ona bila, iz bilo kojeg razloga. Čak i ako u okolnostima tog vremena naše ponašanje nije bilo smatrano zločinačkim, prema pravnim definicijama zločina, nimalo ne dvojim da smo počinili zločine i zgriješili, protiv njih i protiv nas samih, kao ljudskih bića i kao društva.“
Read more...

The Story Behind the Photo: Journalist’s 11-month-old Son Killed in Gaza Strikes
U izraelskim napadima na Gazu ubijen 11-mjesečni sin BBC-evog novinara (15. studeni 2012)
U izraelskim zračnim udarima na Pojas Gaze u srijedu (14. studenog) ubijen je 11-mjesečni Omar, sin BBC-evog novinara Jihada Misharawija. Izraelski je projektil pogodio Misharawijevu kuću u jednoj stambenoj četvrti u Gazi, a u napadu je ubijena i njegova šogorica, dok mu je brat ranjen. Misharawi tvrdi kako u trenutku kad je projektil pao na kuću na tom području nije bilo nikakvih oružanih sukoba.
Read more...

Norman Finkelstein Says Netanyahu Is "A Maniac" (video)

Linkovi uglavnom o mučenju u Izraelu, neke vijesti o bojkotu

(slika: B'Tselem) 

Gaza Reels (video) 

ACCOUNTABILITY STILL DENIED - Periodic Update: January 2012 
Between 2001 and 2010, 701 complaints of torture and ill treatment were received and processed by the Inspector of Interrogee Complaints. Not one of these complaints has led to a criminal investigation. 
Read more... 

Exposed - The Treatment of Palestinian Detainees during Operation “Cast Lead” 
During the time in which the army held detainees in the Gaza Strip, with no supervision and with no judicial review, the soldiers treated them cold-heartedly and illegally exploited them for military purposes, especially in order to help protect the lives of the Israeli soldiers. Some of the detainees interviewed by PCATI and Adalah described how the army used them as human shields for many days, sometimes even for as long as ten days. The use of civilians for military purposes as human shields constitutes a grave violation of both international and Israeli law. The Fourth Geneva Convention explicitly forbids all use of the protected civilian population to assist the military needs of the occupying army or forced use of the local residents as a means towards military advantage or for the securing of intelligence. The prohibition includes the use of civilians as “human shields”, their taking as hostages, and the threatening of family members with physical harm in order to extract information about their relatives. 
Read more... 

"Accountability Denied: The Absence of Investigation and Punishment of Torture in Israel" 
The sixth layer of protection, and the subject of this present report, is the façade of investigations into complaints of torture and abuse. As this report will make apparent, not a single one of the hundreds of complaints submitted in recent years has resulted in the opening of a criminal investigation. Complaints of torture by GSS interrogators submitted to the Attorney General are forwarded for inspection by the Officer in Charge of GSS Interrogee Complaints (OCGIC), a function filled by a GSS agent. Thus complaints of torture during GSS interrogations are examined by a GSS employee who does not constitute an independent or impartial investigator. The report prepared by the OCGIC on his examination is sent to the official in the State Attorney's Office responsible for this function. The official invariably approves the report, and this approval is invariably confirmed by the Attorney General. The GSS agents who have filled the function of OCGIC over the past decade have “examined and found” that every complaint submitted was incorrect, or that the interrogators' actions were justified. Accordingly, the Attorney General has granted the GSS agents who took part in these interrogations immunity even from criminal investigations in the complaints, under the guise of “the necessity defense.” Since 2001, over six hundred complaints have been submitted against GSS interrogators suspected of torturing interrogees. All these complaints have been forwarded to the OCGIC for examination. The inspections, reports, and recommendations of the OCGIC, together with the support of his superiors in the Attorney General's Office for these “examinations,” have resulted in a situation in which not a single criminal investigation has been opened by the Police Investigation Department. As will become apparent in this report, with the exception of four cases in which unsubstantiated comments were made concerning the opening of disciplinary proceedings, the Attorney General and the State Attorney's Office effectively grant immunity to interrogators. They do so by relying entirely on the findings of the OCGIC – a GSS agent – without applying any criticism to these findings. I should reiterate that the exemption from criminal liability is granted without a criminal investigation having been opened or pursued in even one of the complaints submitted. The seventh layer of protection, institutionalized with the help of the Knesset, is the GSS Law of 2002. This law ensures, on the one hand, that the GSS agent “will not bear criminal or civil liability for any act or omission committed in good faith and in a reasonable manner in the framework of his function and for the purpose of filling the said function.” On the other hand, and alongside this complete immunity, the law also ensures that all the operating methods and names of GSS interrogators will remain confidential. This legal confidentiality prevents any possibility for the interrogee or their representative to know who conducted the interrogation; who authorized it; and whether the actions taken against the interrogee were in accordance with the working procedures or were even authorized. As noted, it is impossible to identify the interrogator or to secure full written documentation, not to mention a recording of the interrogation, or even of the final confession to the police following the GSS interrogation; just as it is impossible to enable the interrogee to meet and consult with an attorney during the interrogation period; to obtain full medical files; to ensure that the interrogee's representatives or the court have access to a full and precise memorandum describing the course of interrogation; or to ensure that the complaint is examined in an independent and impartial manner. All this is compounded by the full immunity granted to the GSS in accordance with the GSS Law. The reader may now appreciate the privileged position of the GSS interrogators at the core of these onion layers of protection, secure from any criminal investigation or prosecution in Israel. 
Read more... 

Swedish Trade Union Confederation Boycott goods from occupied areas 
Savez švedskih sindikata bojkotira izraelske proizvode s okupiranih područja (26. svibanj 2012.) 
Savez švedskih sindikata podupire pozive palestinskih sindikata na bojkot izraelskih proizvoda s okupiranih područja, ali trenutno ne zagovara opći bojkot izraelskih proizvoda. Savez je također najavio da će spriječiti ulaganje kapitala koji je pod njegovom kontrolom u izraelske vrijednosnice. Savez švedskih sindikata smatra da su okupacija, zid i kolonistička naselja ključne prepreke uspostavi neovisne, demokratske i slobodne Palestine i podupire poziv švedske Socijaldemokratske partije upućen švedskoj vladi da ustraje u svojoj politici priznavanja Palestine kao članice UN-a. Švedski sindikati poduprli su i poziv na ukidanje blokade Pojasa Gaze i najavili da će od svojih poslodavaca zahtijevati da prekinu poslovati s tvrtkama koje zarađuju novac na ilegalnim kolonističkim naseljima. 
Read more... 

“Family Matters” - Using Family Members to Pressure Detainees Under GSS Interrogation 
This report presents six cases of the use of family members against interrogees suspected of security offenses. Some of the cases involve the humiliation of innocent relatives, and using them to inflict psychological suffering on the detainee. The more extreme cases involve torture of the interrogee, who becomes a victim to cruel manipulation along with the degrading use of his innocent family members. Besides being flagrant violations of the prohibition on torture and ill-treatment in international law, most of the cases in this report describe violations of a fundamental principle of every proper legal system: that an innocent person may not be detained for the sole purpose of making him a strategic tool in the interrogation of another person. A prerequisite for detaining a person is the existence of a reasonable suspicion that he has committed an offense. A person's familial relation to a detainee cannot lawfully be grounds for detention, particularly when the latter detention is nothing more than a scheme to assist in the original detainee's interrogation. Such an act constitutes the forced recruitment of an individual in a battle against his relative. Not only does it turn a human being into a means, it turns him into a means aimed at achieving a goal counter to his deepest desires. It infringes the individual's dignity as an autonomous being, his sensibilities as a family member, and his liberty as an innocent person. 
Read more... 

UK student leaders condemn anti-Palestinian policy at Israeli college 
Studentski vođe u Ujedinjenom Kraljevstvu osudili protupalestinsku politiku na izraelskom fakultetu (9. svibanj 2012.) 
Više od 100 studentskih vođa u Ujedinjenom Kraljevstvu potpisalo je izjavu u kojoj osuđuju nedavnu odluku fakulteta Zefat kojom se onemogućuje Palestincima da se kandidiraju na izborima za predsjednika studentskog saveza. Studentski je savez na fakultetu Zefat 18. travnja 2012. odlučio da se za najviše mjesto u savezu mogu kandidirati samo osobe koje su odslužile vojni rok u izraelskoj vojsci. Tom je odlukom onemogućeno kandiranje Palestinaca, jer oni ne služe u izraelskoj vojsci. Ova je odluka tek jedna u nizu diskriminatornih i rasističkih mjera s kojima se posljednjih godina suočavaju palestinski studenti na fakultetu Zefat - uključujući rabinski dekret kojim se židovskim stanovnicima Safeda savjetovalo da ne iznajmljuju kuće Palestincima, nasilne napade protiv palestinskih studenata i paljenje njihovih automobila. Britanski Nacionalni savez studenata također je ranije ove godine podržao dezinvestiranje iz tvrtki koje suučestvuju u izraelskoj okupaciji. 
Read more... 

Israel should be excluded from Olympic unions and committees, head of the Palestinian Football Association says
Predsjednik Palestinskog nogometnog saveza pozvao na isključenje Izraela iz olimpijskih saveza i odbora (17. svibanj 2012.) 
Jibril Rajoub, predsjednik Palestinskog nogometnog saveza, pozvao je 17. svibnja 2012. na izbacivanje Izraela iz međunarodnih olimpijskih saveza i odbora sve dok ta zemlja ne „ispoštuje međunarodne sporazume“. Rajoub je izrazio žestoko protivljenje bilo kakvom obliku „normalizacije“ odnosa s Izraelom, osobito na području sporta, te dodao da je sport na palestinskom području „jedna od metoda pružanja otpora“ Izraelu. Pozvao je predstavnike arapskih medija i arapske sportaše da posjete palestinsko područje. 
Read more... 

Minister abandons Israel visit 
Južnoafrički ministar otkazao posjet Izraelu (15. svibanj 2012.) 
Južnoafrički ministar poljoprivrede Gerrit van Rensburg odustao je od svog posjeta Izraelu nakon što su mu iz ministarstva za međunarodne odnose i suradnju poručili da posjete vladinih dužnosnika toj zemlji treba svesti na minimum. Južnoafrička vlada izbjegava kontakte s Izraelom na visokoj razini zbog izraelske okupacije i širenja kolonističkih naselja na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem. 
Read more... 


DODATNO:
HRVATSKA:
Zločin i naplata 
Milenko Đapa jedan je od stotine Siščana koji su zbog pripadnosti srpskoj nacionalnosti ubijeni tijekom 1991. i 1992. godine. Imena i adrese većine ubijenih ranije su objavljeni u Slobodnom tjedniku, gdje su atribuirani kao "četnički simpatizeri". Uskoro nakon objave, jedan dio ljudi s tog popisa odveden je u lječilište Jodno, barake nekadašnjeg sisačkog naselja Omladinskih radnih akcija, barutanu i dom na Odri, te je spaljen u pećima željezare Sisak ili ubijen i bačen u Savu. Iako su šutnju o počinjenim zločinima konstantno prekidali mediji, koji su u drugoj polovici devedesetih počeli objavljivati pokajničke ispovijesti svjedoka egzekucija, a koji su za odgovornost otvoreno prozivali čitav tadašnji politički vrh, većina zločina još uvijek nije procesuirana. 
Pročitajte više... 


SVIJET: 
CATASTROIKA - Multilingual Subtitles (Full) (video)

Linkovi - Sirija, SAD

SIRIJA:
Witnesses Describe Idlib Destruction, Killings, One Year On, Indiscriminate Attacks Inflicting Heavy Toll
Syrian activists have compiled a list of 114 civilians killed since the current assault there, which began on March 10, 2012. Five witnesses, including three foreign correspondents, gave separate accounts to Human Rights Watch that government forces used large-caliber machine-guns, tanks, and mortars to fire indiscriminately at buildings and people in the street. After they entered Idlib, government forces detained people in house-to-house searches, looted buildings, and burned down houses, the witnesses said. ... The attacks on Idlib follow months of atrocities that both the United Nation's Commission of Inquiry and the UN High Commissioner for Human Rights have described as crimes against humanity. The large-scale military operation on Idlib on March 10 began at around 5 a.m. ... Three children – two girls and one boy – and their father had been killed. One of the girls had fallen from the building so she was lying in the street. The other members of the family were injured as well. It looked like the building had been hit from the roof. There was no particular reason for the army to attack this building. They just shot at everything. They are crazy. They have no particular targets. "Hassan", a journalist with significant experience working in war zones, told Human Rights Watch that one of the people extracting the wounded and killed from the building on Ajama street brought him remnants of the shell used to attack the building. Hassan identified the remnant as a mortar. ... Many of the wounded and killed were brought to a hospital in the old city, which was quickly overwhelmed by the number of casualties. ... At least 20 killed people were brought to the hospital the first day. There were more the second day – at least 30. The third day was terrifying. I don't think anybody was keeping lists at that point. Wounded people kept arriving all the time. Medical personnel were trying to revive and attend to the wounded on the floors in the corridors because there was no space. Doctors were doing surgery without the proper equipment. They were doing their best, but they were really exhausted. ... The hospital was in total chaos. They couldn't cope with the number of killed and injured. The dead were buried right away in a nearby park. But by Sunday [March 11] they had run out of space in the park and the park and school behind it were also being attacked so they had to bury the dead wherever they could. ... There were women, children and elderly among them. Most of the civilians were wounded or killed because of shelling. As government forces moved in to occupy areas of the city, they frequently looted shops and apartments, and deliberately burned down houses of suspected activists, the witnesses said. ... The witnesses interviewed by Human Rights Watch said that it is very difficult for people to leave the city as the highway encircling Idlib, forming a belt around the city, is controlled by the Syrian army. Landmines planted by government forces along the border with Turkey have made it even more difficult for people to flee the government's onslaught. Hassan estimated that 85 percent of Idlib's population is still in the city. ... One year after the uprising began in Syria, security forces have killed at least 8,000 civilians according to lists compiled by local activists. Vetoes by Russia and China have prevented the Security Council from taking any action on Syria despite evidence that crimes against humanity are being committed. ... The UN High Commissioner for Human Rights has, on multiple occasions, recommended that the Security Council refer the situation to the court. Similarly, a growing number and wide range of countries have voiced their support for an ICC referral. On March 13, during a session at the UN Human Rights Council, Austria delivered a cross-regional statement on behalf of 13 countries supporting the High Commissioner's call for a referral. Human Rights Watch urged others to join the mounting calls for accountability by supporting a referral to the ICC as the forum most capable of effectively investigating and prosecuting those bearing the greatest responsibility for abuses in Syria.
Read more...

The Syrian authorities must reveal the fate of Mazen Darwish and SCM staff
Since their detention almost a month ago, Mr. Mazen Darwish and eight other men have been held in incommunicado detention at the Air Force Intelligence detention center located in El Mezzeh, Damascus. They have no access to any of their colleagues, family members or their lawyers and so far no official charges have been pressed against them. ... According to the Violations Documentation Center, a Syrian network of activists, at least 386 detainees died in custody since the start of the uprising on March 15, 2011.
Read more...

Amnesty International: 'I WANTED TO DIE' SYRIA'S TORTURE SURVIVORS SPEAK OUT
According to the many testimonies gathered and received by Amnesty International over the past year, people are almost invariably beaten and otherwise tortured and ill-treated during arrest, often during the subsequent transportation to detention centres, and routinely upon arrival at the detention centres and afterwards. Among the victims are children aged under 18. The torture and other ill-treatment appear intended to punish, to intimidate, to coerce “confessions” and perhaps to send a warning to others as to what they may expect should they also be arrested. In almost all cases the detainees are held in incommunicado detention, often for lengthy periods, with no access to visits from their families or lawyers in conditions which all too often amount to enforced disappearance. In scores of cases, the torture or other ill-treatment is so severe that victims have died in custody, leading to a staggering rise in the number of such deaths reported. Amnesty International documented this disturbing trend in its report Deadly detention: Death in custody amid popular protest in Syria, published in August 2011. Since then, the number of reported deaths in custody has continued to rise and at the time of writing had reached 276. Given the number of people believed to be held in conditions amounting to enforced disappearance in Syria whose families have had no information concerning their fate for months, the true figure is likely to be higher. Individuals are particularly at risk of arbitrary detention and torture and other ill-treatment if they take to the streets to protest or in any other way promote protests, record or disseminate information about them, or document government violations. Others run the risk of such abuses if they try to provide medical assistance to people shot by the security forces or otherwise injured in the protests. Others still are at risk for their real or suspected support of the FSA or other armed opposition groups. Torture and other ill-treatment continue to be routinely practised by all the various security forces, whether Air Force Intelligence, Military Intelligence, Political Security, General Intelligence (which is usually referred to as State Security), Criminal Security or the armed forces. Air Force Intelligence – currently headed by Major General Jamil Hassan – has the most feared reputation. Even in hospitals, individuals injured in the protests needing medical assistance may suffer torture and other ill-treatment; some are even killed or are subjected to enforced disappearances. Amnesty International documented how the Syrian authorities have turned hospitals and medical staff into instruments of repression in its October 2011 report Health crisis: Syrian government targets the wounded and health workers. The report also documents how medical staff who defy the government may themselves face arrest, incommunicado detention, torture or other ill-treatment and other prosecution for their attempts to carry out their obligation to put their patients' welfare first. ... “During one of those night-beating sessions a guy had his ribs broken in front of me. Another had his back broken but they did not take him to hospital. A young man from Homs was beaten in one of those sessions with metal pipes. His neck was broken and he died on the spot. I don't know where they took him.” ... “We were carrying two injured people when Military Intelligence caught us. They shot dead with revolvers the injured on the floor. They tied my hands behind my back and blindfolded me… They took me to Military Intelligence in Kafr Sousseh… In the car they beat me, punched me in the head and pulled my hair… I was beaten so much with fists, sticks, kicks. I lost consciousness. I lost sense of time. I came to in a tiny cell. I was in terrible pain, badly bleeding, with bad back pain.” ... In use over many years, although less frequently reported in recent years, is the “German Chair” torture method which involves the detainee being tied by their arms and legs to a metal chair, the back of which is moved backwards, causing acute stress to the spine and severe pressure on the neck and limbs. In the past, detainees tortured by this method have suffered permanent damage to the spine and paralysis. “I was hanged from the metal handcuffs on my hands attached to the wall. This hugely strained my hands and was very painful. I also suffered the 'German chair' torture method and while in that position I was given electric shocks. I was also hanged from the window and my feet did not reach the ground for a few days… By the end of it, I lost my sense of pain – even that caused by electric shocks.” ... “I also was taken to the electric chair – there were three chairs in the torture room, metal, with straps for the wrists and lower legs. A switch is pulled for a few seconds and the electricity surges. Some people lose consciousness immediately. If you don't, they do it again, about three seconds a time. Your mouth fills with saliva, gunk and dribble. You pee. They do it until you collapse. Some go straight to hospital.” ... “The following day at noon they brought a group of detainees, 28 people, to the cell and the corridor adjacent to the cell. All of them were blindfolded and handcuffed. I was forced to look at the security forces while they were beating these detainees. They were kicking them and beating them with thick wooden sticks focusing on their heads for two hours. One man had his shoulder broken in front of me. Another man was my nephew whom I could not see but I identified his voice. I was screaming the whole time and asking them to stop...” ... “The following day I was blindfolded and handcuffed and taken to the interrogation room again. They forced me to kneel and put a stick in my mouth horizontally and tied it up behind my head. Then they brought my dad and started beating him in front of me with their wooden and electric prods for almost 45 minutes.” ... “They used to take eight or nine of us to interrogation, where around 25 to 30 people would be beating us… During one session I saw the death of a crucified man because they slashed his body with a blade. One of the slashes was deep and near his heart causing his death.”
Read more...

Revealing the Scale and Horror of Assad's Torture Chambers: An Avaaz Brief on the Locations and Conditions of Syria's Detention Facilities
More than 617 people have been confirmed killed under torture by regime forces since the crackdown started on March 15 of last year. Bashar al-Assad's crackdown on Syria's popular uprising has claimed at least 6,874 victims and seen a further 69,000 people detained over the course of the last nine months. Of the 69,000 detained since March, over 37,000 people remain in detention and some 32,000 people have been released, many of them bearing scars from torture and violence. ... "... I was chained to the bed, but when the door of the room was open, I could see that there was a room across the corridor that was locked for 15 days. When I got transferred to the Airforce Intelligence Branch after the hospital, I met the detainees held in that room. They had started out as 20 people in that room, but some had died. They had not been fed for the entire duration of their detention. In the room where I was held, an injured man on the bed next to me was beaten at least once a day. His leg wasn't treated. I could see the worms and small insects crawling in and out of the wound with my own eyes. In the same hospital, they would use a drill to gouge out eyes. They also used an iron welder to burn the flesh off your body as you are awake. In some cases also, they would use brute force to pull your hair out. At the hospital, they also used the method of hanging you upside down. They kept people hanging like that for days. Sometimes they changed the method of torture according to your "crime". For photographers and videographers, they broke their arms, their wrists, and individual fingers. They also gore their eyes out." ... "In this branch, one of the techniques is that they put the head of someone and squeeze it between two iron walls, and this sometimes smashes their heads in -- some people have died from that. Another is a wooden bed of two pieces that folds together at the middle. It's called the German Chair. Sometimes they put you on your stomach and they fold it so that your legs reach your head and your spine is broken and you are paralysed. ..." ... "... There are elderly men held there – a 70-year-old man was humiliated and his sons were with him. He was punished before his sons. It was a painful scene for us. To see your dad being tortured because he is old. He gets hit on his way to the bathroom because he can't run fast enough and he can't go fast enough. And it hurts you to see your elderly father suffering from hunger. This branch is specialised for defected soldiers. Sometimes even before you defect, even if you show a sign of remorse about shooting demonstrators you are imprisoned and taken to this place. ..." ... "... "The way I got out was that the judge saw my confession, and he saw my body and that my nails were removed. And he realised, and I told him, that I was innocent and had confessed under torture so he let me out. My ribs have been broken also. So I confessed that I killed security forces which is not true. ..." ... There is a building south of the main Adra Prison building which has been converted into a prison for political detainees, where the worst forms of torture have been documented. Avaaz has confirmed 14 cases of execution; bodies are buried in the prison yard. ... Mohammad Mefleh is reportedly responsible for the June 3rd "Friday of the Freedom of the Children" massacre where the recorded number of deaths was 78, but activists believe the casualty toll to be far higher. ... "... It's very normal to see people with broken arms and jaws that are untreated there for weeks. ..." ... Numerous Syrian regime officers were named as being involved in ordering, directing or overseeing torture. A list of 13 of these individuals, named by at least 11 sources, is provided below ... Major General Ali Mamlouk ... General Zuhaier Al Hamad ... General Nazih Hasoun ... General Thair Al Omar ... General Hafiz Makhlouf ... Major General Abd Al Fatah Qudsia ... General Ali Younis ... General Adnan Assi ... General Mohamed Makhlouf ... General Fouad Fadel ... Major General Gamil Al Hassan ... General Adib Salamah ... Major General Mohamed Deeb Zaitoun...
Read more...


SAD:
Video: Left Forum Panel on Stopping the US Drone War
Under the US global war of terror, 40% of the US budget goes to preserve and expand the US empire, killing people in the Middle East to protect a global system of exploitation. As an integral part of the terror program, drones are a weapon of choice. The Obama administration is coordinating drone strikes in at least six countries: Yemen, Somalia, Libya, Pakistan, Iraq, Afghanistan. In fact, these drones are being used eight times more by the Obama administration than by the Bush regime, in programs run by the military and the C.I.A. Obama's Office of Legal Counsel argues that such strikes are legally justified under international law, basing its argument on the Bush doctrine of borderless, endless “war on terror.” On an almost daily basis, drones circle miles above Earth, following targets. The pilots may live and work out of Colorado or on a base in upstate NY or even in some other part of the world. In this new warfare, the pilot does his killing and then goes home for dinner with his family, remaining removed and aloof from the death and destruction caused by his work. When a home or other location is targeted, the drone cannot tell if there are civilians or insurgents in the vicinity – yet everyone who's killed is called an insurgent.
Click to watch...

Neki linkovi, vijesti (Palestina/Izrael i Egipat)

(slika: Al Jazeera)

Ali Abunimah: Egypt's uprising and its implications for Palestine
As for Abbas's PA, never has so much international donor money been spent on a security force with such poor results. The open secret is that without the Israeli military occupying the West Bank and besieging Gaza (with the Mubarak regime's help), Abbas and his praetorian guard would have fallen long ago. Built on the foundations of a fraudulent peace process, the US, EU and Israel with the support of the decrepit Arab regimes now under threat by their own people, have constructed a Palestinian house of cards that is unlikely to remain standing much longer. This time the message may be that the answer is not more military resistance but rather more people power and a stronger emphasis on popular protests. Today, Palestinians form at least half the population in historic Palestine -- Israel, the West Bank and the Gaza Strip combined. If they rose up collectively to demand equal rights, what could Israel do to stop them? Israel's brutal violence and lethal force has not stopped regular demonstrations in West Bank villages including Bilin and Beit Ommar. Israel must fear that if it responds to any broad uprising with brutality, its already precarious international support could start to evaporate as quickly as Mubarak's. The Mubarak regime, it seems, is undergoing rapid "delegitimization." Israeli leaders have made it clear that such an implosion of international support scares them more than any external military threat. With the power shifting to the Arab people and away from their regimes, Arab governments may not be able to remain as silent and complicit as they have for years as Israel oppresses Palestinians.

Sam Bahour: Palestine is the key to Arab democracy
The obvious question is: if Palestinians are so experienced in taking to the streets, why then are there so few serious demonstrations in Nablus, Ramallah, Bethlehem or Gaza in solidarity with the Egyptian people? The reason is that the Palestinian Authority has been co-opted by a US-dominated and foreign-funded agenda which, in times of crisis, understands a single tool: force. The same applies to the Palestinian government in Gaza, for different reasons. Since the last Palestinian elections, which ended in infighting, the US has equipped, trained and led a new generation of Palestinian security services to serve their old model of Arab world governance – police states and banana republics. Expect the US not to embrace real democracy in the Arab world, but rather to put a new, younger facade on an old and corrupt system of governance. If you want a barometer for today's Middle East political temperature, follow Egypt; however, if you want a barometer for tomorrow's possibilities for serious, sustainable reform, keep your eye on the Palestinian people who are in a dual struggle – one to shed themselves from 43 years of a brutal Israeli occupation and one to create the first Arab model of truly representative and accountable governance. The main factor preventing the Palestinians from continuing on their path to structural reform, following their first genuine elections in 2006, is the refusal of the US to accept the results of those elections. Expect a similar US veto on any forthcoming Egyptian move towards electoral reform that encompasses true representation.

Egipatski građani protiv Mubarakovog režima prosvjeduju svugdje, pa tako i ova dvojica ronilaca s transparentom pod vodom u egipatskom Crvenom moru. Na transparentu piše: "Otiđi prije nego nam ponestane kisika".

Labour unions boost Egypt protests
Radnici diljem Egipta štrajkaju (9. veljače 2011.)
Egipatski radnički sindikati pokrenuli su štrajk diljem zemlje i na taj način poduprli i ojačali prodemokratske prosvjede koji se već 16. dan održavaju u glavnom gradu Kairu i drugim egipatskim gradovima. Al Jazeera izvještava da je u Egiptu oko 20 000 tvorničkih radnika štrajkalo u srijedu. Dio njih tražio je veće plaće i veća radnička prava, no dio ih se pridružio zahtjevima prosvjednika za smjenom diktatora Mubaraka i njegovog režima u Egiptu. Prosvjednici na kairskom Trgu Tahrir (Trgu oslobođenja) i u drugim gradovima u Egiptu najavljuju da neće prekinuti prosvjede sve dok Mubarak ne odstupi s položaja predsjednika. Prosvjednici su također u srijedu prosvjedovali ispred zgrade parlamenta na koju su izvjesili transparent na kojem piše: "Zatvoreno do pada režima". U Egipat također iz cijelog svijeta pristižu Egipćani koji žive izvan svoje domovine kako bi se pridružili pro-demokratskim prosvjedima za okončanje brutalne Mubarakove diktature u svojoj zemlji. Postoji čak i organizirana kampanja mobilizacije tisuća Egipćana koji žive u inozemstvu kako bi se što lakše vratili u Egipat i podržali narodni ustanak protiv diktatora. Prosvjednici osjećaju da su sve jači, a Mubarak i dalje ne želi odstupiti do isteka svog "mandata" u rujnu ove godine, dok postavljeni "potpredsjednik" Suleiman - inače dugogodišnji glavni egipatski špijun kojeg mnogi sumnjiče za mučenja brojnih zatvorenika u egipatskim zatvorima, uključujući nekih koje je navodno osobno mučio i kojeg Egipćani jednako kao i Mubaraka doživljavaju kao osobu koja radi za interese SAD-a i Izraela, a ne egipatskog naroda - prijeti nekakvim "udarom", no nije pojasnio da li pod time misli da će vojska napraviti vojni udar ili "udarom" smatra demokraciju i poštivanje volje naroda. Na slobodu je tijekom protekla 2 dana pušteno 34 političkih zatvorenika, uključujući pripadnike zabranjenog Muslimanskog bratstva, a broj nestalih osoba još je uvijek nepoznat, uključujući nestale aktiviste za koje se vjeruje da su ih vladine snage uhitile tijekom prosvjeda. Organizacija Human Rights Watch je izvijestila da se broj poginulih od 28. siječnja popeo na 302.

Egypt's army 'involved in detentions and torture'
Egipatska vojska prtivara i muči prodemokratske prosvjednike (9. veljače 2011.)
Egipatska je vojska u tajnosti od početka masovnih prosvjeda protiv predsjednika Mubaraka pritvorila stotine, moguće i tisuće, osoba koje sumnjiči da se protive vladi. Prema svjedočanstvima pritvorenih prosvjednika barem neki od njih bili su tijekom pritvora mučeni. Vojska je do sada tvrdila da je neutralna, te da jedino odvaja protuvladine prosvjednike od onih koji su odani Mubarakovom režimu, no aktivisti za ljudska prava tvrde da je jasno da tome nije tako i optužuju vojsku da je upletena u nestanke i mučenja - kršenja ljudskih prava kakvima su Egipćani bili godinama izloženi od strane zloglasne državne sigurnosne službe (SSI), ali ne i vojske. Oni koje je vojska do sada pritvorila tvrde da su bili premlaćivani, te da su pretrpjeli druga zlostavljanja od strane vojske u sklopu organizirane kampanje zastrašivanja. Neki od pritvorenika mučeni su električnom strujom, premlaćivani i prijećeno im je da će zauvijek nestati u egipatskim zatvorima ili biti ubijeni. Brojne obitelji očajnički traže svoje članove koji su nestali i za koje vjeruju da se nalaze u vojnom pritvoru. Neki su pritvorenici bili držani u Egipatskom muzeju u Kairu koji se nalazi na rubu Trga Tahrir. Oni koji su oslobođeni opisuju kako su ih vojnici fizički zlostavljali i optuživali ih da su agenti stranih sila, uključujući Hamasa i Izraela. Među osobama koje je pritvorila vojska nalaze se aktivisti za ljudska prava, odvjetnici i novinari, no većina njih je do sada puštena na slobodu. Međutim, stotine, a moguće i tisuće običnih građana su "nestale" diljem zemlje, a jedini razlog zbog kojeg ih je vojska pritvorila bilo je nošenje političkog letka, prisustvovanje prosvjedima ili čak samo zbog toga kako izgledaju. Još uvijek nije poznato gdje se nalaze mnogi od pritvorenih građana. Ovi su postupci vojske bez presedana. Nakon mučenja i višesatnog pritvora vojska bi pritovrenike upozoravala da se više ne vraćaju na Trg Tahrir. Među nestalima je i Kareem Amer, istaknuti kritičar vlade i bloger koji je tek nedavno pušten iz zatvora, nakon što je odslužio 4-godišnju zatvorsku kaznu zbog kritiziranja Mubarakovog režima. Vojska ga je uhitila u ponedjeljak navečer dok je napuštao Trg Tahrir. Vojska na ovaj način pokušava zastrašiti prosvjednike da prekinu prosvjedovati protiv režima i to unatoč obećanjima egipatskog premijera Ahmeda Shafiqa da protuvladini aktivisti neće biti proganjani. Human Rights Watch tvrdi da je dokumenitrao 119 slučajeva uhićenja civila od strane vojske, no u toj organizaciji vjeruju da je mnogo više građana uhićeno. Vojska ne priznaje da uhićuje civile pa trenutno nije moguće doći do točnog broja uhićenih građana. Vjeruje se da vojska na isti način kao u Kairu građane uhićuje diljem Egipta. Članovi njihovih obitelji ne znaju gdje se nalaze uhićeni kojima je također uskraćen pristup odvjetniku i pravo na pravičan postupak.

Egypt: the wait
Slike s prosvjeda protiv Mubarakovog režima u Egiptu (17. i 18. dan prosvjeda)

Photos From the Protests in Egypt
Slike s prosvjeda u Egiptu

Mučenici egipatskog ustanka

The workers, middle class, military junta and the permanent revolution
Egipatski radnici nastavljaju s prosvjedima i nakon Mubarakovog odlaska.
Since yesterday, and actually earlier, middle class activists have been urging Egyptians to suspend the protests and return to work, in the name of patriotism, singing some of the most ridiculous lullabies about "let's build new Egypt," "Let's work harder than even before," etc… ... Those activists want us to trust Mubarak's generals with the transition to democracy–the same junta that has provided the backbone of his dictatorship over the past 30 years. And while I believe the Supreme Council of the Armed Forces, who receive $1.3 billion annually from the US, will eventually engineer the transition to a "civilian" government, I have no doubt it will be a government that will guarantee the continuation of a system that will never touch the army's privileges, keep the armed forces as the institution that will have the final say in politics (like for example Turkey), guarantee Egypt will continue to follow the US foreign policy whether it's the undesired peace with Apartheid State of Israel, safe passage for the US navy in the Suez Canal, the continuation of the Gaza siege and exports of natural gas to Israel at subsidized rates. The "civilian" government is not about cabinet members who do not wear military uniforms. A civilian government means a government that fully represents the Egyptian people's demands and desires without any intervention from the brass. And I see this hard to be accomplished or allowed by the junta. The military has been the ruling institution in this country since 1952. Its leaders are part of the establishment. And while the young officers and soldiers are our allies, we cannot for one second lend our trust and confidence to the generals. Moreover, those army leaders need to be investigated. ... All classes in Egypt took part in the uprising. In Tahrir Square you found sons and daughters of the Egyptian elite, together with the workers, middle class citizens, and the urban poor. Mubarak has managed to alienate all social classes in society including wide section of the bourgeoisie. But remember that it's only when the mass strikes started three days ago that's when the regime started crumbling and the army had to force Mubarak to resign because the system was about to collapse. ... Today, I've already started receiving news that thousands of Public Transport workers are staging protests in el-Gabal el-Ahmar. The temporary workers at Helwan Steel Mills are also protesting. The Railway technicians continue to bring trains to halt. Thousands of el-Hawamdiya Sugar Factory are protesting and oil workers will start a strike tomorrow over economic demands and also to impeach Minister Sameh Fahmy and halt gas exports to Israel. And more reports are coming from other industrial centers. At this point, the Tahrir Square occupation is likely to be suspended. But we have to take Tahrir to the factories now. As the revolution proceeds an inevitable class polarization is to happen. We have to be vigilant. We shouldn't stop here… We hold the keys to the liberation of the entire region, not just Egypt… Onwards with a permanent revolution that will empower the people of this country with direct democracy from below…

Public transportation workers call for overthrowing Mubarak
The Cairo Public Transportation workers, who started a strike today in five Garages: Nasr Station, Fateh Station, Ter'a Station, Amiriya Station, Mezzalat Station, Sawwah Station, have issued a statement with a list of demands, calling for overthrowing Mubarak. No public buses will roam Cairo tomorrow, except those buses that will bring the drivers to the central station in Nasr City's el-Gabal el-Ahmar, where the strikers have announced they will declare an independent union. The strikers' statement has also called for abolishing the emergency law, removing NDP from the state institutions, dissolving the parliament, drafting new constitution, forming a national unity govt and setting a national minimum wage of LE1200 and prosecuting corrupt officials…

Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 1. dio: Uvod i pozadina, ilegalnost blokade Gaze

Informacije iz i djelomičan prijevod nekih dijelova Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.


I. UVOD

[...]

[...] Predsjednik Vijeća za ljudska prava je 23. srpnja 2010. imenovao suca Karla T. Hudson-Phillipsa, umirovljenog suca Međunarodnog kaznenog suda i bivšeg Državnog odvjetnika Trinidada i Tobaga kao predsjednika i voditelja Misije. Ostalim članovima Misije imenovani su Sir Desmond de Silva iz Ujedinjenog kraljevstva, bivši glavni tužitelj UN-ovog posebnog suda za Sierra Leone i gđa. Mary Shanthi Dairiam iz Malezije, osnivačica i članica upravnog odbora međunarodne organizacije za prava žena International Women's Rights Action Watch Asia Pacific i bivša članica Odbora za eliminaciju diskriminacije žena.

U skladu s uobičajenom praksom, Ured Visokog predstavnika UN-a za ljudska prava (OHCR) je osnovao tajništvo koje je pružalo potporu Misiji. Stručnjacima su također pomagali vanjski stručnjaci za forenzičnu patologiju, vojna pitanja, vatreno oružje, pravo mora i međunarodno humanitarno pravo.

[...]

19. Misiji su bili dostupni različiti izvori informacija, uključujući dokaze očevidaca, izvještaje forenzičara i intervjue s liječnicima i forenzičarima u Turskoj, te pisane izjave, snimljeni video zapisi i drugi fotografski materijal koji je povezan s istraživanim incidentom.

20. Prilikom utvrđivanja činjenica u vezi izraelskog presretanja flotile koja je plovila za Gazu, Misija je posebnu težinu dala izravnim dokazima koje je dobila iz intervjua s očevidcima i posadom, te forenzičkim dokazima i intervjuima s vladinim dužnosnicima. Obzirom na zapljenu kamera, snimki video nadzora i uređaja za pohranu digitalnih medija, te zataškavanje dokaza uz prikazivanje samo odabranih i kratkotrajnih djelića snimljenog materijala, Misija se bila primorana odnositi s krajnjim oprezom prema verzijama koje su objavile izraelske vlasti u onim slučajevima gdje se te verzije nisu podudarale s dokazima očevidaca koji su govorili pred Misijom.

21. Uzevši u obzir sredstva i ograničeno raspoloživo vrijeme, Misija je putovala u Istanbul, Ankaru i Iskenderun u Turskoj, Amman u Jordanu i London u Ujedinjenom kraljevstvu kako bi intervjuirala svjedoke, sastala se s vladinim dužnosnicima i pregledala brod Mavi Marmara, na kojem je 9 putnika izgubilo svoje živote 31. svibnja 2010. Misija je uspjela stupiti u kontakt s nekoliko osoba koje su imale informacije relevantne za materiju koju je Misija istraživala. Svi članovi Misije zajedno ili pojedinačno ukupno su intervjuirali 112 svjedoka. Primljeni su također pismeni iskazi nekoliko osoba posredstvom njihovih odvjetnika.

[...]


II. POZADINA

A. Kontekst

[...]

Humanitarna situacija u Pojasu Gaze

37. Humanitarna situacija u Gazi, koja je posljedica blokade nametnute Pojasu Gaze od lipnja 2007. godine, sve više zabrinjava međunarodnu javnost, uključujući Vijeće sigurnosti. Nakon incidenta na flotili, Vijeće sigurnosti situaciju u Gazi je okvalificiralo kao „neodrživu“, te naglasilo potrebu pune implementacije Rezolucija 1850 i 1860, u kojima je, između ostalog, Vijeće izrazilo „ozbiljnu zabrinutost [...] zbog sve teže humanitarne krize u Gazi“, naglasilo „potrebu da se osigura trajan i redovit protok roba i ljudi kroz granične prijelaze u Gazi“ i pozvalo na „neometano pružanje i distribuciju humanitarne pomoći, uključujući hrane, goriva i zdravstvenih usluga diljem Gaze“. Vijeće sigurnosti je u Predsjedničkoj izjavi ponovilo „svoju ozbiljnu zabrinutost zbog humanitarne situacije u Gazi“ i naglasilo „potrebu za trajnim i redovitim protokom roba i ljudi u Gazu, te neometano pružanje i distribuciju humanitarne pomoći diljem Gaze“. Veleposlanica SAD-a pri Ujedinjenim narodima u Ženevi također je izjavila: „i dalje vjerujemo da je situacija u Gazi neodrživa i da nije u interesu niti jedne od strana“.

38. Robert Serry, Posebni koordinator UN-a za bliskoistočni mirovni proces, i Filippo Grandi, Glavni povjerenik UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), u zajedničkoj su izjavi 31. svibnja 2010. naglasili da se „ovakve tragedije mogu u potpunosti izbjeći ako Izrael posluša opetovane pozive međunarodne zajednice da ukine svoju kontraproduktivnu i neprihvatljivu blokadu Gaze“. Međunarodni Crveni križ je u svojoj izjavi za javnost od 14. lipnja 2010. opisao "devastirajući" utjecaj zatvaranja granica na situaciju u Gazi za 1,5 milijuna ljudi koji tamo žive, naglasivši da „zatvaranje graničnih prijelaza predstavlja kolektivno kažnjavanje kojim Izrael jasno krši svoje obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu“, navodeći da je jedino održivo rješenje ukidanje blokade.

39. Slično tome, Odbor za ljudska prava, je u svojim zaključnim zapažanjima od srpnja 2010., izrazio zabrinutost zbog „učinaka blokade na civilno stanovništvo u Pojasu Gaze, uključujući ograničavanje slobode kretanja, zbog čega su neki od pacijenata kojima je hitno bila potrebna liječnička pomoć umrli, te ograničenja pristupa dovoljnim količinama pitke vode i adekvatno zbrinjavanje otpadnih voda“. Odbor je preporučio Izraelu da ukine vojnu blokadu Gaze, jer ona nepovoljno utječe na civilno stanovništvo.

40. Prema informacijama koje je Misiji dostavio UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) na okupiranom palestinskom području, blokada je pogoršala već postojeće probleme stanovništva u Gazi u pogledu sredstava za život i dovela do pogoršanja ionako ozbiljne krize ljudskog dostojanstva koja je posljedica pogoršanja kvalitete pružanja javnih usluga, rasprostranjenog siromaštva, prehrambene nesigurnosti, nezaposlenosti koja je viša od 40%, te 80%-tnoj ovisnosti o humanitarnoj pomoći (tj. oko 80% stanovništva prima humanitarnu pomoć, uglavnom u hrani). Ljudski životi svode se na svakodnevna nastojanja da se zadovolje najosnovnije potrebe.

41. „Duboko siromaštvo“ među izbjeglicama se utrostručilo od nametanja blokade s 100 000 na 300 000 ljudi, a 61% domaćinstava je prehrambeno nesigurno. Došlo je do promjene u prehrani (s hrane bogate proteinima stanovništvo je prešlo na jeftinu hranu bogatu ugljikohidratima), što je potaknulo zabrinutost zbog pomanjkanja minerala i vitamina. Štoviše, Gazu je pogodila i dugotrajna energetska kriza, u kojoj elektrana radi na 30% svog kapaciteta, dnevne planirane redukcije struje traju od 8 do 12 sati, zbog čega domaćinstva imaju problema s rashlađivanjem hrane. Službe i ustanove prisiljene su se oslanjati na generatore i UPS jedinice koji su nepouzdani zbog neredovitog snabdijevanja rezervnim dijelovima.

42. Stanje u vodoopskrbnim i kanalizacijskim službama se pogoršalo, a uslijed propuštanja cijevi gubi se više od 40% vode. Svakodnevno se u okoliš ispusti 80 milijuna litara nepročišćenih ili djelomično pročišćenih kanalizacijskih voda. Zagađena morska voda povećala je opasnost za zdravlje, a zbog toga što kanalizacija prodire u vodonosnik, samo je između 5 i 10 posto iscrpljene vode sigurno za uporabu. Izazovi koji se nalaze pred zdravstvenim sustavom uključuju nemogućnost da se osigura raspoloživost i ispravno održavanje medicinske opreme, dok je slanje pacijenata na liječenje u inozemstvo otežano dugim i napornim postupkom izdavanja dozvola, a liječničkom se osoblju onemogućava usavršavanje znanja i vještina.

43. 20. lipnja 2010. sigurnosni je kabinet izraelske vlade donio odluku o nekoliko koraka za implementaciju nove vladine politike prema Gazi, nastojeći spriječiti ulaz oružja i ratnog materijala u Gazu, istovremeno liberalizirajući sustav kojim roba za civilne potrebe ulazi u Gazu. UNRWA je u srpnju 2010. oprezno pozdravila ublaženje ograničenja na uvoz, ali je istovremeno naglasila da jedino potpuno ukidanje blokade može riješiti problem humanitarne krize, ističući da bi to također značilo dopustiti izvoz iz Gaze kako bi se obnovilo gospodarstvo koje je uništeno blokadom.

44. Krajem kolovoza, UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je izvijestio da unatoč ublaženju ograničenja i povećanom uvozu u Pojas Gaze, trajna ograničenja ulaza građevinskog materijala i izvoza nastavljaju ometati glavninu obnove i razvoja, napominjući da je tijekom tjedna od 18. do 24. kolovoza u Gazu ušlo tek 37% od broja kamiona s robom koji su u Pojas Gaze ulazili tijekom prvih pet mjeseci 2007, prije nametanja blokade. OCHA je u istom izvještaju istaknuo stalni manjak goriva i krizu u snabdijevanju električnom energijom u Pojasu Gaze. Učinak redukcija struje u pogledu dovođenja u opasnost života ljudi, na primjer onih kojima je potrebno liječenje (tj. bolesnika kojima je potrebna dijaliza), također je istaknut u priopćenju za javnost Međunarodnog Crvenog križa od 7. rujna 2010.


Informacije o nedavnim oružanim neprijateljstvima

45. Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), tijekom 2010. u kontekstu palestinsko-izraelskog sukoba u Pojasu Gaze i južnom Izraelu, ubijeni su 41 Palestinac (uključujući 14 civila), 3 izraelska vojnika i 1 strani državljanin, dok je još 178 Palestinaca (uključujući 154 civila) i 8 izraelskih vojnika ranjeno. Prema podacima izraelskih obrambenih snaga, ukupno je iz Gaze u Izrael od 1. siječnja do 31. srpnja 2010. ispaljeno 120 raketa. Ova brojka ne uključuje neuspjele pokušaje ispaljivanja ili ispaljivanje raketa izravno na izraelske snage.

[...]


B. Primjenjivo pravo

[...]

Blokada

51. Prema ratnom pravu, blokada je zabrana sve trgovine s određenom neprijateljskom obalom. Zaraćena strana koja je uspostavila zakonitu blokadu ima pravo provoditi tu blokadu na otvorenom moru. Blokada mora ispunjavati određeni broj zakonskih uvjeta, uključujući obavještavanje, učinkovitu i nepristranu provedbu i razmjernost. Blokada je protuzakonita ukoliko:
(a) joj je jedina svrha izgladnjivanje civilnog stanovništva ili uskraćivanje stanovništvu drugih stvari nužnih za njegovo preživljavanje; ili
(b) je šteta nanijeta civilnom stanovništvu pretjerana ili se može očekivati da će ona to biti u odnosu na konkretnu i izravnu vojnu prednost koja se očekuje od blokade.

52. Blokada se ne smije nastaviti provoditi tamo gdje nanosi nerazmjernu štetu civilnom stanovništvu. Uobičajeno značenje nanesene „štete civilnom stanovništvu“ u ratnom se pravu odnosi na smrti, ozljede i sprječavanje obnove prijašnje štete. Možemo također primijetiti da, u mjeri u kojoj su mnogi u Gazi suočeni s nestašicom hrane ili sredstava kojima bi je kupili, uobičajeno „izgladnjivanje“ prema ratnom pravu jednostavno znači prouzročiti glad.

53. Prilikom procjene dokaza dostavljenih Misiji, uključujući od strane Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području, koji potvrđuju ozbiljnu humanitarnu situaciju u Gazi, uništenje gospodarstva i onemogućavanje obnove (kako je gore detaljno opisano), Misija se uvjerila da je blokada nanosila nerazmjernu štetu civilnom stanovništvu Pojasa Gaze i da se zbog toga presretanje flotile ne može opravdati i da se stoga ono mora smatrati protuzakonitim.

54. Štoviše, Misija naglašava da je prema članku 33 Četvrte ženevske konvencije kolektivno kažnjavanje civila pod okupacijom zabranjeno. „Niti jedna zaštićena osoba ne smije biti kažnjena za prekršaj koji nije osobno počinila. Kolektivne kazne i jednako tako sve mjere zastrašivanja ili terorizma zabranjene su.“ Misija smatra da je jedan od glavnih motiva za nametanja blokade želja da se kazni stanovništvo Pojasa Gaze zbog glasanja za Hamas. Kombinacija ovog motiva i učinka ograničenja na Pojas Gaze ne ostavljaju mjesta dvojbi da izraelski postupci i politika predstavljaju kolektivno kažnjavanje kako ga definira međunarodno pravo. U tom pogledu Misija podržava nalaze Posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava na palestinskom području okupiranom od 1967, Richarda Falka, izvještaj UN-ove istražne misije o sukobu u Gazi i nedavni izvještaj Međunarodnog Crvenog križa prema kojima blokada predstavlja kolektivno kažnjavanje i kršenje izraelskih obveza prema međunarodnom pravu.

[...]

[...] Misija se uvjerila da ne samo da flotila nije predstavljala nikakvu prijetnju, već i da je presretanje bilo motivirano zabrinutošću zbog moguće propagandne pobjede koju bi mogli izvojevati organizatori flotile.

58. Obzirom na dokaze predstavljene Turkelovom odboru, jasno je da nije postojala razumna sumnja da flotila sama po sebi predstavlja bilo kakvu vojnu opasnost. Zahvaljujući tome, nije moguće dokazati da je presretanje plovila izvršeno u skladu s pravom zaraćene strane ili u samoobrani iz članka 51. Stoga, nije moguće dokazati da je presretanje bilo zakonito, pa Misija stoga smatra da je presretanje bilo protuzakonito.

59. Misija smatra da je politika blokade ili zatvaranja graničnih prijelaza, uključujući pomorsku blokadu koju Izrael nameće Gazi, civilima nanijela nerazmjernu štetu. Misija smatra da je pomorska blokada implementirana kako bi poduprla opći režim zatvaranja graničnih prijelaza i onemogućavanja kretanja. Kao takva ona je bila dio jedne nerazmjerne mjere oružanog sukoba i kao takvu je ne možemo smatrati razmjernom.

[...]

63. Kao okupacijska sila, Izrael ima određene obveze koje mu nameće međunarodno pravo. Međunarodni sud pravde je zaključio da je Četvrta ženevska konvencija primjenjiva na okupiranom palestinskom području koje se prije 1967. godine nalazilo istočno od Zelene linije i koje je tijekom sukoba okupirao Izrael. Isti je slučaj i s Pojasom Gaze, unatoč izraelskom jednostranom povlačenju snaga iz Pojasa Gaze 2005, jer su postojanje okupacije opetovano od tada potvrđivali Opća skupština i Vijeće sigurnosti UN-a. U ovom kontekstu Misija primjećuje da okupacija i dalje traje u mjeri u kojoj okupacijska sila zadržava efektivnu kontrolu.

64. Misija se slaže sa slijedećom procjenom koja je iznesena u Goldstoneovom izvještaju:
Obzirom na specifičnu geopolitičku konfiguraciju Pojasa Gaze, ovlasti koje Izrael provodi na granicama omogućuju mu da određuje uvjete života unutar Pojasa Gaze. Izrael kontrolira granične prijelaze (uključujući u znatnoj mjeri i prijelaz Rafah između Gaze i Egipta, prema uvjetima iz Sporazuma o kretanju i pristupu) i odlučuje što i tko ulazi u ili izlazi iz Pojasa Gaze. Izrael je također zadržao potpunu kontrolu nad zračnim prostorom Pojasa Gaze, inter alia, pomoću stalnog nadzora iz zrakoplova i bespilotnih zračnih letjelica. Izraelska vojska ulazi u Pojas Gaze i povremeno gađa mete koje se nalaze unutar tog teritorija. Unutar Pojasa Gaze, u blizini granice gdje su se nekad nalazila izraelska kolonistička naselja, Izrael je proglasio, a izraelske oružane snage provode, zabranu pristupa. Nadalje, Izrael regulira lokalno monetarno tržište koje se temelji na izraelskoj valuti (novom šekelu) i kontrolira plaćanje poreza i carinskih pristojbi.
Misija se uvjerila da su ove okolnosti i dalje prevladavale u trenutku kad se dogodio incident koji je pod istragom.

[...]

66. Putnici flotile bili su civili i u kontekstu presretanja plovila moraju biti smatrani zaštićenim osobama. Prema članku 4 Četvrte ženevske konvencije, zaštićene osobe su one koje se, u danom trenutku i na bilo koji način, u slučaju sukoba ili okupacije, nađu u rukama jedne od sukobljenih strana ili okupacijske sile čiji nisu državljani. U situaciji oružanog sukoba, vojna se sila smije koristiti samo protiv boraca ili protiv civila koji aktivno i izravno sudjeluju u borbenim aktivnostima, što se ne može reći za civile na brodu Mavi Marmara.

[...]


DODATNO - PALESTINA/IZRAEL:
Dok se jednima u Palestini/Izraelu onemogućava da ponovo izgrade svoje porušene domove i infrastrukturu:
Viva Palestina convoy reaches Gaza
Egipatske vlasti aktivistima konvoja Viva Palestina 5 nisu dopustile da u Pojas Gaze uvezu humanitarnu pomoć u obliku građevinskog materijala.

... drugi nastavljaju mahnito graditi u suprotnosti s međunarodnim pravom:
Settlers have broken ground on nearly 550 West Bank homes since end of freeze, survey shows
Izrael ubrzanim tempom nastavlja graditi u ilegalnim kolonističkim naseljima na ilegalno okupiranom palestinskom teritoriju.