petak, 16. studenoga 2012.

Mučenje i zlostavljanje palestinskih zarobljenika


Informacije iz članka Torture and Ill-Treatment palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zlostavljanje palestinskih zatočenika od strane izraelskih vlasti je široko rasprotranjeno i sustavno i obično započinje već u trenutku uhićenja. Većina zatočenika, uključujući djecu, prijavljuju da su bili udarani, da su im upućivane prijetnje, da im je imovina protuzakonito pretraživana i konfiscirana, a obiteljski domovi uništeni. Neki također prijavljuju uporabu policijskih pasa i „zvučnih bombi“ od strane izraelske vojske tijekom uhićenja. Ponekad rodbina ili susjedi zatočenika prijavljuju da su bili korišteni kao živi štitovi. Izraelski vojnici rutinski uhićenicima ne pokazuju naloge za uhićenje.

Nakon što ih svežu i stave im poveze preko očiju, zatočenike obično ne obavještavaju o razlogu uhićenja i niti oni niti njihove obitelji nisu obavješteni o tome kamo ih odvode. Zatočenike ponekad prisiljavaju da čekaju, stojeći ili klečeći, dugo vremena prije nego ih bace na pod vojnog terenskog vozila, ponekad licem okrenute prema podu, radi transfera do istražnog centra. Za vrijeme vožnje, koja može potrajati i do nekoliko sati, zlostavljanje se nastavlja i obično popirma oblik premlaćivanja, uvreda, prijetnji i namjernog ponižavanja.

Po dolasku u istražni i pritvorni centar, zatočenika stavljaju u ćeliju, često u samicu, ili ga odmah odvode na ispitivanje. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici i zatočenice su obično podvrgnuti nekom obliku fizičkog ili psihičkog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Metode zlostavljanja čija se uporaba tijekom ispitivanja najčešće prijavljuje uključuju:

Rutinske metode: onemogućavanje spavanja putem kontinuiranih i dugotrajnih ispitivanja, pretjerana uporaba lisica tijekom duljih razdoblja i stezanje lisica kako bi se zaustavio krvotok; premlaćivanje; pljuskanje; udaranje nogama; verbalno zlostavljanje i namjerno ponižavanje; zatim uporaba prijetnji upućenih zatočeniku ili nekom iz njegove ili njezine obitelji, uključujući prijetnje uhićenjem članova obitelji, prijetnje seksualnim napadom na zatočenika ili zatočenicu ili na članove njihovih obitelji, prijetnje rušenjem kuća i prijetnje ubojstvom.
Specijalne metode također poznate i kao „vojne ispitivačke tehnike“ koje se koriste u slučajevima „bombe koja otkucava“ i koje se pravdaju „nužnom obranom“: stavljanje zatočenika u bolne položaje, gdje je zatočenik nagnut prema natrag preko sjedišta stolca što uzrokuje bol u leđima ili je prisiljen stajati tijekom dugih razdoblja naslonjen na zid savijenih koljena; pritisak na različite dijelove tijela; snažno tresenje zatočenika; davljenje i drugi načini gušenja.
U ćelijama: dugotrajna razdoblja zatvaranja u samicu u malim, i često hladnim ćelijama bez prozora; onemogućavanje spavanja; uskraćivanje prava na osnovne higijenske potrepštine.

USKRAĆIVANJE PRAVA NA POŠTENO SUĐENJE I NEPOSTOJANJE ZAŠTITE TIJEKOM ISPITIVANJA

Palestinac koji je optužen pred vojnim sudovima u pritvoru može provesti 8 dana prije nego bude izveden pred suca. Za razliku od njega, izraelski državljanin u pritvoru može provesti najviše 24 sata prije nego bude izveden pred suca.

Palestinac može biti pritvoren bez optužbi, na temelju naloga vojnog suca, na početno razdoblje od do 90 dana. To se razdoblje može produljiti za još do 90 dana na zahtjev glavnog područnog pravnog savjetnika za Okupirano Palestinsko Područje, na temelju naloga vojnog prizivnog suda. Ukupno Palestinac može u svrhu ispitivanja u pritvoru provesti 180 dana. Za razliku od Palestinaca, izraelski državljani bez podizanja optužnica u pritvoru mogu biti zadržani početno na razdoblje od 30 dana, a glavni državni odvjetnik to razdoblje zatim može produljivati 3 puta na razdoblja od 15 dana.

Palestinski pritvorenik može u pritvoru provesti do 90 dana bez pristupa odvjetniku. Za razliku od toga, na izraelskim civilnim sudovima pritvorenik koje je optužen za sigurnosni prijestup može bez savjetovanja s odvjetnikom u pritvoru provesti najviše 21 dan.

UVJETI U PRITVORU SLUŽE ZA VRŠENJE PRITISKA TIJEKOM ISPITIVANJA

Okrutni uvjeti pritvora u istražnim centrima, uključujući stavljanje u samice, često se koriste kao sredstva vršenja psihičkog pritiska na zatočenika i prisiljavaju ga na priznanje, ponekad i zločina koje nije počinio. Pojedinačne ćelije, koje su često bez prozora, obično sadrže samo madrac i čučavac zbog čega ne udovoljavaju prihvatljivim higijenskim standardima. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici ne mogu komunicirati sa svojim obiteljima i uskraćen im je pristup knjigama i medijima. Jedini kontakt kojeg imaju s vanjskim svijetom je susret s odvjetnikom ili predstavnikom Međunarodnog Crvenog križa. Ponekad zatočenicima dulje vrijeme ne dopuštaju da se presvuku u čistu odjeću ili otuširaju.

U većini slučajeva svrha ovih tehnika prisile je iznuđivanje priznanja koja se zatim koriste kao primarni dokaz protiv zatočenika na njihovom suđenju na vojnim sudovima, bez obzira jesu li ili ne stvarno počinili prijestup za kojih ih se optužuje. Palestinske zatočenike tijekom ispitivanja također rutinski prisiljavaju da potpišu priznanja napisana na hebrejskom, jeziku koji malobrojni zatočenici razumiju, a što dodatno ograničava njihovo pravo na pošteno suđenje.

INSTITUCIONALNO NEKAŽNJAVANJE I NEPOSTOJANJE ODGOVORNOSTI ZA ŽRTVE MUČENJA I ZLOSTAVLJANJA

Vršenje fizičkog pritiska na zatvorenike i pritvorenike se prorijedilo otkad je izraelski Visoki sud 1999. u slučaju Javni odbor protiv mučenja u Izraelu protiv Izraelske vlade presudom donekle ograničio uporabu mučenja tijekom ispitivanja. Međutim, prema odluci suda „umjereni fizički pritisak“ je dopušten u slučaju „nužnosti obrane“ i u slučajevima „bombe koja otkucava“. Unatoč ovoj značajnoj sudskoj presudi, izraelski ispitivači i danas koriste zabranjene tehnike ispitivanja kao što je gore objašnjeno. Budući da Izrael može zakonski u pritvoru bez ikakve mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom pritvorenike držati tijekom razdoblja od 3 mjeseca, ispitivači Izraelske sigurnosne agencije (ISA) mogu se nekažnjeno služiti metodama mučenja.

Neprovođenje istraga protiv izraelskih vojnika

Za kriminalističku istragu pripadnika sigurnosnih snaga koji počine prijestupe na štetu Palestinaca i njihove imovine na Zapadnoj Obali, od ubojstva i zlostavljanja do pljačke, odgovorni su Glavni vojni odvjetnik, Odjel za kriminalističku istragu vojne policije i Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Ove su agencije bile metom oštrih kritika zbog svojih istraga sumnjivaca i progona pripadnika sigurnosnih snaga optuženih da su počinili takve prijestupe. Prema organizaciji Yesh Din, tijekom Druge Intifade, 90% istraga koje je otvorio Odjel za kriminalističku istragu vojne policije zatvoreno je bez podizanja optužnica. Izraelske okupacijske snage u većini slučajeva nisu istražile ni podigle optužnice protiv vojnika upletenih u zločine na štetu palestinskih civila na Okupiranom Palestinskom Području. U Uredu glavnog vojnog odvjetnika ovu politiku opravdavaju tvrdnjom da se od početka Intifade al-Aksa, na Okupiranom Palestinskom Području vodi oružani sukob i da izraelske okupacijske snage stoga ne moraju automatski istraživati svaki napad na civile.

Neprovođenje istraga protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije (ISA)

Kad se podnese prijava, istrage su tajne i vodi ih inspektor Izraelske sigurnosne agencije koji odgovara glavnom državnom odvjetniku. Glavni državni odvjetnik rutinski zatvara prijavljene slučajeve mučenja, a protiv ispitivača nikada ne budu poduzete nikakve mjere.

Nakon što se protiv nekog pripadnika Izraelske sigurnosne agencije podnese prijava, ona može biti upućena dvama različitim tijelima koja su oba odgovorna glavnom odvjetniku. Prvo tijelo je Jedinica Mavtan, odnosno Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Prema tvrdnjama ministarstva pravosuđa, Mavtan vodi osoba koju izravno imenuje to ministarstvo. Drugo tijelo je Inspektor za pritužbe ispitanika, visoko rangirani pripadnik Izraelske sigurnosne agencije s prethodnim iskustvom u vođenju ispitivanja, koji svoje izvještaje šalje izravno u Ured glavnog odvjetnika. Iako se kroz oba ova tijela može provesti kriminalistička istraga navoda o mučenju i zlostavljanju, u praksi se pritužbe upućuju izravno inspektoru umjesto Odjelu za istragu policajaca. Prema podacima Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu, Odjelu za istragu policije nije poslana nijedna prijava nekoliko posljednjih godina. Inspektor, i sam bivši pripadnik Izraelske sigurnosne agencije, odgovoran je za istragu svojih kolega iz Izraelske sigurnosne agencije i pritvorenika koji je podnio prijavu. Sukob interesa u ovom slučaju je očigledan i potkopava pravo pritvorenika na neovisnu i nepristranu istragu.

U Javnom odboru protiv mučenja u Izraelu tvrde da se svi navodi i pritužbe o mučenju poriču ili opravdavaju „nužnom obranom“, a niti jedna od 621 prijave podnesene od rujna 2001. do rujna 2009. nije rezultirala otvaranjem kriminalističke istrage. U nekoliko su izoliranih slučajeva primjenjene disciplinske mjere protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije, no niti jedna od njih nije uključivala oštrije mjere poput novčanih kazni, otkaza ili degradiranja.

ZLOSTAVLJANJE U ZATVORIMA: KAŽNJAVANJE PALESTINSKIH PRITVORENIKA I ZATVORENIKA:

Izraelska zatvorska služba zarobljenike oštro kažnjava za štrajkove, prosvjede ili neposluh, poput nepojavljivanja zarobljenika na jutarnjem ili večernjem prozivanju ili njihovog protivnjenja pretraživanju. Kazne uključuju:
-- zabranu kupovine u zatvorskoj kantini i primanja novčanih iznosa tijekom razdoblja od 6 mjeseci;
-- stavljanje u samicu na duga razdoblja kao oblik „disciplinske kazne“;
-- kolektivno kažnjavanje zbog prijestupa pojedinačnog zarobljenika;
-- konfiskaciju osobnih stvari, uključujući elektronske uređaje;
-- onemogućavanje zatočenicima da nastave svoje obrazovanje;
-- isključivanje vode i struje;
-- zamrzavanje posebnih računa zatočenika za kupovinu u zatvorskoj kantini;
-- provaljivanje u sobe i pucanje u zrak;
-- provođenje kasnih pretresa;
-- novčane kazne;
-- onemogućavanje zatočenicima da petkom mole u skupini;
-- uskraćivanje posjeta članova obitelji tijekom duljih razdoblja.


Izvor i više informacija: Torture and Ill-Treatment


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
BDS is a necessary, ethical response to a brutal occupation worsened by 20 years of Oslo
His major objection to BDS is that he thinks it seeks the destruction of Israel, an argument that rests on one of the campaign's demands — the right of return (the others are ending the occupation, dismantling the wall, and full equality for Palestinian citizens of Israel). In fact, the equation of the right of return with the destruction of Israel is as emotionally overwrought as it is misleading. There is general agreement among historians, including Israelis, that approximately seven hundred and fifty thousand Palestinians were expelled from their homes. International law gives them an indisputable right to return. That is the starting point of any discussion. Does that mean ending state policies that are anti-democratic, and insisting on a state based on equal rights for all — principles on which presumably all of us agree? Yes, that's what it means. There are lots of possibilities for what that might look like, and no shortage of creative minds and committed people to make that happen. But, unless one wants to ignore history or international law or fairness/justice, the starting point is the right of return.
Read more...

PHOTO ESSAY: A sprawling desert prison, for thousands of refugees
There are some 60,000 African asylum seekers in Israel, most of them from Eritrea and Sudan. Many of them survived atrocities not only in their countries of origin but also on the way. Especially notorious is the situation in the Sinai Peninsula, where refugees are subject, for ransom, to kidnapping, torture, rape, and murder. Those who arrive in Israel are the strongest and the luckiest. Despite having signed 1951 Refugee Convention, Israel doesn't review the asylum claims of Eritreans and Sudanese, and doesn't grant them residency rights. The government has extended group status to all Sudanese and Eritreans, which protects them from deportation, but doesn't give them the right to work or to any other social services in Israel. Israeli politicians have pledged a tougher approach to the refugees, as a means of deterring others from attempting to cross the border to Israel. Early this year, the Knesset passed the amendment to the Prevention of Infiltration law, which sanctions the detention of everyone who enters Israeli illegally, including minors, for a minimum of three years. A person from an enemy state (for example, anyone from Sudan) can be imprisoned indefinitely. The construction of the prison camps is intended to enable the implementation of the anti-infiltration law.
Read more...

Did Abbas abuse his powers in restricting election to West Bank?
For the first time since 2005, the Palestinian Central Elections Commission recently gave the green light for local elections. As a result, some voters went to the polls on 20 October to decide who should sit on 245 village councils, 98 municipal councils and 10 local councils — solely in the occupied West Bank. One of the major political parties, Hamas, boycotted the whole event. The election process was marred by a lack of real competition, with only half of the 500,000 registered Palestinians (out of the West Bank population of two million) voting. In 181 localities only one electoral list was submitted, meaning that they were automatically voted in. The limited competition that did occur was between the Fatah party, leftist parties and former Fatah members who formed their own independent electoral list after breaking away from the main party due to internal problems. The results show that the main party, Fatah, backed by de facto Palestinian Authority President Mahmoud Abbas, only won two-fifths of the total 1,051 seats. “Independent” candidates — often former Fatah party members — won in most of the major West Bank cities such as Nablus, Ramallah and Bethlehem, with the leftist parties winning 20 percent of the seats.
Read more...

Diplomats say US-backed Mideast nuclear talks called off over Arab-Israeli rifts
While Syria's civil war, nuclear tensions with Iran and other Mideast frictions will be cited as the official reason for the cancellation, one of the diplomats acknowledged that the decision is mainly being taken because Israel has decided not to attend. The diplomat — from a Western nation sympathetic to Israel— said Arab countries have refused to budge from positions that made it impossible for the Jewish state to participate. Israel has long said that a full Arab-Israeli peace plan must precede any creation of a Mideast zone free of weapons of mass destruction. The region's Muslim neighbors in turn have asserted that Israel's undeclared nuclear arsenal presents the greatest threat to peace in the region. They insist that Israel declare its arsenal and join the NPT as part of any peace talks.
Read more...

Podcast: Case against the Holy Land Five "a co-production with the government of Israel"
Nobody, not the defense, and not the judge, knew the identity of this witness who was allowed to testify. And really what that means is that there could be no effective cross-examination. If I don't know your name, and I don't know who you are, I can't research you. I can't find out if what you're saying is true or not. It renders the right of cross-examination and confrontation meaningless. And this was the heart of our appeal to the Court. It is unprecedented in American jurisprudence that an expert has been allowed to testify anonymously. I also want to say that really, in the Holy Land Foundation case, in my view anyway, I believe that Islam was criminalized. That the religion was criminalized at its heart. This case was about charity. It was about zakat. And the government conceded in this case that every penny that the Holy Land Foundation raised went to the needy. Not a nickel went to buy a bullet, a gun, or a weapon of any sort. But the United States government decided it didn't like the way it went to the needy — meaning that the donations were funneled through on-the-ground zakat committees to the needy. And these were zakat committees that were used by our government. USAID, the United Nations and NGOs had used these very same zakat committees. But in this case, which we concluded was a co-production with the government of Israel against these Palestinian men, it lacked all legal precedent and common sense.
Read more...

PA sets U.N. vote on upgrading status
Palestinska samouprava ovaj mjesec traži unaprjeđenje svog statusa u UN-u (13. studeni 2012)
Palestinska samouprava će ovaj mjesec ponovo od UN-a zatražiti priznanje palestinske države. Opća skupština UN-a 29. studenog bi trebala većinom glasova unaprijediti status Palestinske samouprave u status „države promatrača“ nečlanice. Izrael i SAD protive se tom potezu i zaprijetili su Palestinskoj samoupravi ekonomskim sankcijama, s time da bi Izrael mogao neisplatiti novac od poreza koji naplaćuje za Palestinsku samoupravu. Unatoč tome Palestinci ne odustaju od svoje namjere i uvjereni su da će dobiti većinu glasova u Općoj skupštini. Cilj ovog poteza je navodno pridobijanje međunarodne podrške za rješenje sukoba stvaranjem 2 države, uključujući palestinsku državu na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom. Palestinci se nadaju da će pozitivan ishod glasanja u UN-u pritisnuti Izrael da počne ozbiljno pregovarati, no uglavnom se smatra da se radi o simboličnoj promjeni jer puno članstvo u UN-u može dodijeliti samo Vijeće sigurnosti UN-a. Ipak, status „države promatrača“ nečlanice povećat će prava Palestinske samouprave da se priključi UN-ovim i međunarodnim tijelima, a moguće i da progoni izraelske dužnosnike na Međunarodnom kaznenom sudu u Nizozemskoj.
Read more...

Israeli who revealed “medieval-style” torture of Palestinians faces virulent backlash
Izraelac koji je objavio opis mučenja Palestinaca tijekom 1. Intifade izložen žestokim verbalnim napadima (13. studeni 2012)
Izraelac Yuval Lev (44) na svojoj je Facebook stranici 8. studenog 2012. na hebrejskom objavio svoje svjedočanstvo o mučenju Palestinaca u „srednjovjekovnom stilu“ kojem je svjedočio dok je služio u izraelskoj vojsci na okupiranoj Zapadnoj Obali tijekom Prve Intifade, nakon čega je izložen poplavi govora mržnje, uvreda, pa i nasilnim prijetnjama od strane izraelskih komentatora. Evo isječka iz Levovog svjedočanstva: „Objašnjeno nam je da se radi o „hard core“ istražnoj ustanovi, namijenjenoj najopasnijim Arapima na teritoriju, no ništa nas nije moglo pripremiti za ono što smo vidjeli u tom podrumu. Bez pretjerivanja i bez imalo namjere da budem melodramatičan: ustanova u koju smo došli nalikovala je srednjovjekovnom mučilištu. Dugi, uski hodnik, bijele fluorescentne žarulje i smrad zraka iz bunkera, na lijevoj strani red prostorija za ispitivanje iz kojih se neprekidno čuju povici ispitivača i krikovi ispitanika, na desnoj strani, duž sivog betonskog zida, stoji red „pritvorenika“, stoje i čekaju da dođe red na njihovo ispitivanje. Noge su im okovane, ruke vezane na leđima, preko glava imaju jutene vreće, stoje u potpunoj tišini. Nadrealno poput filma o inkviziciji. Na kraju hodnika, na nekoj vrsti ogromne metalne mreže, jedan pritvorenik visi na lisicama poput Isusa na križu, ruke su mu podignute i raširene, na glavi mu je vreća, stenje od boli, a vojnik urla na njega i tuče ga kundakom svoje puške. [„]Ovo smeće se drznulo leći na pod kao da je u nekom hotelu[!“] vičući je objasnio vojnik kojeg sam trebao smijeniti na straži. Bilo je zabranjeno sjediti, a ležanje je bilo potpuno zabranjeno, a kad bi pritvorenici pali na pod nakon višesatnog ili višednevnog stajanja (smijao se) [„]razbiješ ih na komadiće. Jesi shvatio?[„] Nisam odgovorio, no on ih je prestao udarati. Zrak je bio zagušljiv i smrdio po urinu. Ne samo da ispitanicima nisu davali vode i hrane ili da odu na WC, već im nisu dopuštali ni da spavaju, danima bez prekida, dok čekaju na ispitivanja. A kad bi se pomokrili po sebi ili zaspali stojećki, od iscrpljenosti, okrutno bi ih pretukli. Sjećam se kako je jednom jedan od vojnika zgrabio ispitanika koji se pomokrio po sebi, bacio ga na pod i pritvorenikovu glavu i kosu trljao u lokvu urina na podu. Svako malo neka od vrata bi se otvorila, a jedan ili dvojica ispitivača izvukli bi iz bijele prostorije neku slomljenu osobu, pretučenu i isprebijanu, i bacili je u hodnik. Mi smo joj morali ponovo staviti okove na noge, staviti joj vreću na glavu i postaviti je pored betonskog zida da beskonačno dugo čeka na slijedeći dio svog ispitivanja. Ispitivači nisu razgovarali s nama vojnicima, niti o dobrim niti o lošim stvarima, ali jednom je jedan od njih vikao na mene jer sam se usudio dopustiti ljudima koji su čekali na ispitivanje da se naslone na zid dok stoje. Nekoliko dana kasnije neki su nas ljudi zamijenili. Budući da se naša pukovnija do tada već vratila u Izrael, odvezli su nas preko Zelene linije i ukrcali nas u autobus za Dimonu. Nismo razgovarali o onome što smo vidjeli, uopće nismo razgovarali, tijekom cijele vožnje; a čak i kad smo stigli u bazu, ostatku naših prijatelja nismo govorili o tome što se točno tamo dogodilo. Što se mene tiče, ovo je prvi put da o ovome progovaram. Zašto sada i zašto uopće o tome govoriti? Ne znam točno. Ono što znam je da su mnogi poput mene vidjeli ovakva ili slična užasna djela i u njima sudjelovali, djelom ili propustom. Nema načina da se opravda ovakvo postupanje prema drugim ljudskim bićima, tko god ona bila, iz bilo kojeg razloga. Čak i ako u okolnostima tog vremena naše ponašanje nije bilo smatrano zločinačkim, prema pravnim definicijama zločina, nimalo ne dvojim da smo počinili zločine i zgriješili, protiv njih i protiv nas samih, kao ljudskih bića i kao društva.“
Read more...

The Story Behind the Photo: Journalist’s 11-month-old Son Killed in Gaza Strikes
U izraelskim napadima na Gazu ubijen 11-mjesečni sin BBC-evog novinara (15. studeni 2012)
U izraelskim zračnim udarima na Pojas Gaze u srijedu (14. studenog) ubijen je 11-mjesečni Omar, sin BBC-evog novinara Jihada Misharawija. Izraelski je projektil pogodio Misharawijevu kuću u jednoj stambenoj četvrti u Gazi, a u napadu je ubijena i njegova šogorica, dok mu je brat ranjen. Misharawi tvrdi kako u trenutku kad je projektil pao na kuću na tom području nije bilo nikakvih oružanih sukoba.
Read more...

Norman Finkelstein Says Netanyahu Is "A Maniac" (video)