nedjelja, 4. studenoga 2012.

Izraelske vojne naredbe koje se odnose na uhićenja, pritvaranje i procesuiranje Palestinaca


Informacije iz članka Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Vojna naredba 101 – „Naredba kojom se zabranjuje huškanje i neprijateljska propaganda“

Vojna naredba 101 izdana je u kolovozu 1967, samo 2 mjeseca nakon početka izraelske okupacije palestinskog teritorija. Ova naredba kriminalizira građanske aktivnosti, uključujući: organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima; sudjelovanje u skupovima ili bdijenjima; mahanje zastavama i drugim političkim simbolima; tiskanje i distribuciju političkog materijala. Povrh toga, prema naredbi svaki čin utjecanja na javno mnijenje predstavlja zabranjeno „političko huškanje“. Pod naslovom „Potpora neprijateljskoj organizaciji“ naredbom je zabranjena svaka aktivnost kojom se pokazuje naklonost prema nekoj od organizacija koje su ilegalne prema vojnim naredbama, bez obzira radilo se o uzvikivanju parola ili mahanju zastavom ili drugim političkim simbolima.

Vojna naredba 101 određuje da je za svaki skup političkog karaktera ili koji bi se moglo „protumačiti kao politički“, neovisno o tome održavao se on u javnom ili u privatnom prostoru, potrebno imati dozvolu. U odredbama naredbe 101 skup je definiran kao okupljanje 10 ili više osoba.

U naredbi se dalje navodi da vojni zapovjednik može narediti zatvaranje područja na kojem se održava takvo zabranjeno okupljanje. Zahvaljujući tome se smatra da je svatko tko uđe na to područje unatoč tome što ga je vojska zatvorila prekršio ovu naredbu. Vojna naredba 101 također uspostavlja temelj za cenzuru na okupiranoj Zapadnoj obali time što svima zabranjuje „tiskanje ili objavljivanje svih obavijesti, plakata, fotografija, pamfleta ili drugih dokumenata koji sadrže materijal koji ima političko značenje“, osim u slučajevima u kojima je vojni zapovjednik za to dao dozvolu.

Vojna naredba 101, koja je još uvijek na snazi na okupiranoj Zapadnoj obali i na kojoj se često temelje uhićenja aktivista za zaštitu ljudskih prava i političkih aktivista, izmijenjena je i dopunjena Naredbom 718 (22. srpanj 1977), Naredbom 938 (5. listopad 1981), Naredbom 1079 (14. listopad 1983) i Naredbom 1423 (26. siječanj 1995)

Vojna naredba 378 (1970)

Vojnom naredbom 378, u kojoj su definirani „sigurnosni prijestupi“ i regulirana prava pritvorenika prema vojnom pravu, uspostavljeni su vojni sudovi, određena njihova jurisdikcija i primjenjivi krivični zakon. Vojna naredba 378 vojnim sudovima daje široku osobnu, teritorijalnu i stvarnu nadležnost. [...]

Vojnom naredbom 378 nije uspostavljen nikakav postupak za utvrđivanje borbenog statusa pojedinca prema međunarodnom pravu, niti se uopće priznaje mogućnost da bi neki Palestinac mogao udovoljavati tim kriterijima. Posljedica ovog propusta u praksi je kriminalizacija svih oblika palestinskog otpora izraelskoj okupaciji i proglašavanje takvih aktivnosti „terorizmom“.

Vojna naredba 1644

Vojnom naredbom 1644, izdanom 29. srpnja 2009, uspostavljen je prvostupanjski vojni sud za palestinsku djecu, kojoj se prethodno, od početka izraelske okupacije palestinskog teritorija, sudilo pred istim sudovima kao i odraslima. Sud za maloljetnike počeo je s radom 1. studenog 2009. Iako značajna kao prvi korak prema propisivanju posebne sudske nadležnosti za djecu, ova naredba nije puno pomogla u jamčenju zaštite djeteta tijekom uhićenja i ispitivanja. Palestinska djeca koju uhite izraelske snage i dalje su ispitivana bez prisutnosti odvjetnika ili roditelja i bez video snimanja ispitivanja. Iako UN-ova Konvencija o pravima djeteta „dijete“ određuje kao „svako ljudsko biće mlađe od 18 godina“, prema izraelskoj vojnoj naredbi 132, palestinskoj djeci u dobi od 16 i više godina ranije je bilo suđeno kao odraslima i osuđivana su na izraelskim vojnim sudovima kao odrasle osobe. Usporedbe radi, maloljetničko zakonodavstvo izraelsku djecu definira kao osobe u dobi od 18 ili manje godina. Izraelsko središnje zapovjedništvo je 27. rujna 2011. potpisalo amandman kojim je dob palestinskih maloljetnika u vojnom pravosudnom sustavu podignuta sa 16 na 18 godina. Međutim, ovaj amandman i dalje u praksi ne pruža nikakve dodatne zaštite palestinskim maloljetnicima. Štoviše, palestinska su djeca i dalje optuživana na temelju njihove dobi u trenutku izricanja presude, umjesto na temelju njihove dobi u vrijeme navodnog počinjenja prijestupa, kako to određuje međunarodno pravo. Zahvaljujući ovoj praksi palestinski su maloljetnici osuđivani kao odrasle osobe za prijestupe koje su možda počinili dok su bili djeca, ako imaju tu nesreću da optužnica protiv njih bude podignuta nekoliko godina nakon što je počinjen navodni prijestup, ili ako jednostavno navrše 16 godina dok čekaju na izricanje presude. [...]

Vojna naredba 1650

Dana 13. travnja 2010. na snagu je stupila izraelska vojna naredba 1650 kojom je proširena definicija osoba koje se mogu smatrati „uljezima“ prema vojnim naredbama koje su na snazi na okupiranom palestinskom području. Sadržaj naredbe, kojom je po prvi put postavljen zahtjev da svi koji se nalaze na okupiranom palestinskom području moraju za to imati dopuštenje koje izdaju izraelske vlasti, sve je osobe koje se nalaze na Zapadnoj obali, a osobito Palestince iz Gaze [...] i Palestince koji su rođeni na Zapadnoj obali, ali imaju adresu stanovanja u Gazi, suočio s novom prijetnjom. Do danas nije jasno koristi li se Vojna naredba 1650 kao pravni temelj za provođenje deportacija ili prisilnog transfera, no prema podacima izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Hamoked, procjenjuje se da je gotovo 35 000 osoba u skladu s ovom naredbom izloženo visokom riziku prisilnog preseljenja u Gazu.

Vojna naredba 1650 bitno je izmijenila i dopunila Vojnu naredbu 329, koja je izdana 1969, a odnosila se na izricanje presuda naoružanim i nenaoružanim „uljezima“, koji su definirani kao „osobe koje su svjesno i protuzakonito ušle na ovo područje, nakon što su se prethodno nalazile na istočnoj obali rijeke Jordana, u Siriji, Egiptu ili Libanonu, nakon datuma stupanja na snagu“. Glavna svrha ove naredbe bilo je onemogućavanje palestinskim izbjeglicama da se vrate u svoje domove, te sprječavanje ulaska palestinskih naoružanih skupina na to područje.

Vojna naredba 1651

Vojna naredba 1651 (2009) stupila je na snagu 1. svibnja 2010. Ta naredba kodificira nekoliko prethodno izdanih naredbi u ono što se sada naziva Krivični zakon. Novi Krivični zakon predstavlja konsolidiranu verziju brojnih naredbi koje su izdane od 1967. i koje se odnose na uhićivanje, pritvor i sudski progon pojedinaca. Zakon je zamijenio ukupno 20 vojnih naredbi izdanih u razdoblju između 1967. i 2005, uključujući Vojnu naredbu 378, kojom su uspostavljeni izraelski vojni sudovi na okupiranom teritoriju, definirane optužbe prema vojnom pravu i koja je služila kao temelj za uhićenja i pritvaranja od strane izraelske vojske. Zakon je također zamijenio Vojnu naredbu 132 o „suđenju maloljetnim prijestupnicima“, kojom je određeno da Palestinci punoljetni postaju sa 16 godina, a palestinska su djeca podijeljena u 3 različite kategorije – djeca mlađa od 12 godina smatrana su djecom, oni u dobi između 12 i 14 svrstani su u kategoriju „mladež“, a oni između 14 i 16 godina u kategoriju „mlade odrasle“ osobe.

Važno je spomenuti da je članak 285 Vojne naredbe 1651 zamijenio Vojnu naredbu 1591, koja je činila temelj za izdavanje naloga o administrativnom pritvaranju i izraelskim vojnim zapovjednicima davala ovlasti da pritvaraju Palestince bez optužbi ili suđenja na do 6 mjeseci. Od 1. svibnja 2010. nalozi o administrativnom pritvaranju izdaju se na temelju članka 285 Vojne naredbe 1651 (2009), kojim su vojni zapovjednici ovlašteni pojedince pritvarati na obnovljiva razdoblja od do 6 mjeseci ukoliko iz „razumnih razloga smatraju kako je zbog sigurnosti područja ili javne sigurnosti potrebno njihovo pritvaranje“. Na dan kad ističe razdoblje pritvora ili nekoliko dana ranije, nalog o pritvaranju često se obnavlja. Ovaj se proces može nastaviti unedogled.


Izvor i više informacija: Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Hamas activist killed in Israeli air strike
Pripadnik Hamasa ubijen u izraelskom zračnom napadu (28. listopad 2012.)
Izraelski zrakoplov ispalio je u nedjelju u gradu Khan Younisu u Pojasu Gaze 1 projektil na skupinu pripadnika islamističkog pokreta Hamas pri čemu je ubijen 1 pripadnik oružanog krila Hamasa, te ranjen još 1 pripadnik Hamasa. Izraelske kopnene snage su također istog dana u zoru pomoću 3 tenka i 4 buldožera na palestinskom području istočno od sela Abasan, istočno od Khan Younisa, otvorile vatru na palestinske kuće, obrađena polja i drugu imovinu, te nekoliko objekata i voćnjaka na tom području uništile i sravnile sa zemljom. Ova su vojna djelovanja uslijedila nakon 3-dnevnog krhkog prekida vatre koji je dogovoren uz posredovanje Egipta. Prošli je tjedan u eskalaciji nasilja ubijeno 8 Palestinaca.
Read more...

Sudan: a front for Israel's proxy war on Sinai jihadis?
If Israel bombed a Sudanese munitions factory, as Khartoum alleges, the raid was part of its widening proxy war against Islamist militants in neighbouring Egypt which the Jewish state is reluctant to confront directly. A huge explosion ripped through the factory near the Sudanese capital Khartoum on Tuesday, killing two people, with Sudan swiftly accusing Israel of sending four military planes to take out the complex.
Read more...


SIRIJA:
Syrian regime launches nationwide airstrikes
World powers remain divided on how to stop Syria's crisis, with the U.S. and many Arab and European nations calling for Assad to step down while Russia, China and Iran continue to back the regime. But with the sides largely stalemated on the battlefield and little international appetite for military intervention, few expect the war to end soon. Anti-regime activist say more than 35,000 people have been killed since the anti-Assad uprising started in March 2011. The holiday cease-fire was the first international effort in months to try to stop the violence, and it accomplished little. The Britain-based Syrian Observatory for Human Rights, which compiles daily death tolls based on contacts inside Syria, said more than 500 people had been killed during the four-day holiday. It said more than 80 people were killed Monday and that the number was likely to rise further. Prior to the holiday, about 150 people were reported dead each day.
Read more...


LIBIJA:
Libyans disillusioned with government amid chaos
The protesters converged on the conference center housing Libya's newly elected congress, trying to force their way in past startled guards. Mostly young and half of them women in headscarves, they demanded an end to the siege of the town of Bani Walid, where the government was in the midst of an attack to uproot holdouts from Moammar Gadhafi's former regime. Police rushed to the scene. But in Libya, the police are actually militias, in this case from the Tripoli neighborhood of Souq al-Jumaa that last year lost several men in a battle with Bani Walid residents. Instead trying to control the crowd, the "police" dressed in t-shirts and pants of a military uniform exchanged threats with protesters and then mounted a rival demonstration of their own. Soon they were firing their assault rifles in the air to intimidate the protesters. As tensions soared, a dozen pickup trucks mounted with anti-aircraft guns and carrying soldiers in newly pressed camouflage uniforms pulled up to parliament, swiveled their guns forward and fired in the air as an apparent crowd-control method. The deafening noise of a dozen heavy-caliber machine guns sent demonstrators running and filled the upscale neighborhood with the sounds of battle.
Read more...