Muhammad Salah Khawajah (12) bio je uhićen i brutalno zlostavljan od strane izraelskih vojnikaOve su informacije izvađene iz svjedočanstva koje je Muhammad Salah Khawajah (12) iz sela Ni'lin na Zapadnoj obali 18. rujna 2008. dao izraelskoj organizaciji za ljudska prava B'Tselem o uhićenju i zlostavljanju kojem su ga podvrgnuli izraelski vojnici. Cijelo svjedočanstvo možete na engleskom pročitati ovdje.
Muhammad Salah Khawajah (12) živi sa svojom obitelji u selu Ni'lin u okolici Ramalle na Zapadnoj obali. U četvrtak (11. rujna 2008.) oko 3 sata ujutro oko 12 izraelskih vojnika, čija lica su bila obojena u crno, upalo je u njihovu kuću u kojoj, osim Muhammadovih roditelja, također žive i 2 njegova strica, te baka. Vojnici su tražili baš Muhammada, zgrabili ga i izvukli iz kuće. Dječak je shvatio da ga vojnici žele uhititi i počeo je plakati te zvao jednog od stričeva (otac mu te noći nije bio kod kuće) da pođe s njim.
Vojnici su dječaku stavili plastične lisice nanoseći mu bol. Jedan je vojnik dječaka zgrabio straga za majicu i gurao ga ispred sebe dok su hodali. Pri tome je majica toliko stezala dječaka oko vrata da mu je to otežavalo disanje. Kad se dječak pokušao osloboditi, vojnik ga je šakom udario u leđa i još jače stegnuo majicu još više gušeći dječaka. Drugi vojnik je također šakom udarao dječaka i čupao ga za kosu dok su hodali. Dječak je plakao i zvao strica i oca u pomoć, a vojnici su ga ponovo udarali i govorili mu da šuti.
Vojnici su potom Muhammada odveli u jednu uličicu gdje su ga gurnuli u kaktuse čije bodlje su dječaku izbole ruke i noge. Vojnici su po putu dječaka nastavili gurati i udarati.
Dok su tako hodali, djeca iz sela počela su vojnike gađati kamenjem, na što su se vojnici zbunili, a neki od njih su se sklonili od kiše kamenja. Drugi vojnici počeli su Muhammada gurati kako bi brže hodao, pa je dječak pao. Jedan od vojnika počeo je Muhammada vući po kamenju, šljunku i zemlji dok su dječaku ruke bile vezane. Vojnik je dječaka vukao za ruke, a dječak je plakao i vikao. Vojnik mu je naredio da umukne i počeo ga još brže vući kako bi umakao kamenju. Vojnik je dječaka vukao nekoliko metara dok se nisu uspjeli skloniti iza jednog zida. Dječak je osjećao da su mu desno koljeno i dlanovi ozlijeđeni, a koljeno mu je krvarilo.
Neki od vojnika ispalili su suzvac u smjeru dječaka koji su bacali kamenje. Suzavac je pao u blizini Muhammada i on je počeo kašljati i plakati, pekle su ga oči. Potom su nastavili hodati, a vojnici su dječaka gurali ispred sebe.
Potom su Muhammad i vojnici stigli do jedne kuće u selu u koju su vojnici provalili. Radilo se o kući u kojoj živi 14-godišnji Abd Ar-Rahman Lu'ai Abd Al-Halim koji s Muhammadom ide u školu. Vojnici su uhitili i njega, te njegovog 18-godišnjeg bratića Sufiana Nwafa al-Khawaju.
Vojnici su zatim trojicu uhićenih odveli u središte sela, oko 400 metara od Muhammadove kuće i natjerali ih da stoje okrenuti prema jednoj trgovini s podignutim rukama. Abd A-Rahmanu i Sufianu su također stavljene lisice. Vojnici su ih tukli i zarobljeni maloljetnici i 18-godišnjak su pali na zemlju. Dok su ležali na zemlji vojnici su ih nekoliko minuta gazili po glavi i trbuhu. Zatim su ih podigli i gurali prema ulazu u selo. Iza svakog od dječaka bio je 1 vojnik koji je svakoga od njih držao za majicu.
Vojnici su po putu uhićene maloljetnike i 18-godišnjaka udarali šakama i nogama. Jedan je vojnik tukao i davio Muhammada kao da ga želi ubiti. Dječak je plakao i vikao od straha. Nakon oko 1 kilometar hoda došli su na raskrižje koje vodi u ilegalno izraelsko naselje Nili gdje se nalazilo mnogo vojnih terenskih vozila. Vojnici su Muhammadu stavili povez preko očiju i stavili ga u jedno terensko vozilo. Oko 1 sat nakon uhićenja vojnici su Muhammada terencem odvezli na dječaku nepoznatu lokaciju.
Nakon otprilike pola sata (najviše 1 sat) vožnje terenac se zaustavio, a vojnici su dječaka izvukli van. Dječak je kroz povez ipak uspio vidjeti da su ga dovezli u neku od vojnih baza i vidio je da su 2 druga terenca dovezla Abd a-Rahmana i Sufiana u istu bazu. Potom su ih odvezli na drugu lokaciju i posjeli na klupe, a nakon 10 minuta pozvali su ih jednog po jednog na ispitivanje.
Nakon što su 20 minuta ispitivali Abd a-Rahmana, na ispitivanje su pozvali Muhammada i skinuli mu povez s očiju. Pred njim se nalazio krupni muškarac u civilu, okrugla lica i svijetle puti. Na glavi je nosio tradicionalnu židovsku kapicu kipu. Rekao je da se zove kapetan Sasson, a tako su ga zvale i druge pristune osobe. Sasson je dječaka posjeo za stol i ispitivao ga o djeci iz sela Ni'lin. Pokazivao mu je slike iz debelog foto albuma u kojem je bilo više od 200 fotografija. Ispitivao ga je o pojedinoj djeci, a Muhammad mu je odgovarao da ih ne poznaje. Potom mu je Sasson pokazao 3 slike na kojima se vidio Muhammad s praćkom tijekom demonstracija koje se redovito u selu Ni'lin održavaju protiv izgradnje ilegalnog izraelskog Zida. Dječak je priznao da je on na slikama, ali je i dalje tvrdio da ne poznaje ostalu djecu koju mu je Sasson pokazao. Zatim ga je Sasson udario plastičnim stolcem. Dječak je plakao i vikao, a Sasson ga je potom još 2 puta udario po nozi drvenim štapom.
Jedan od vojnika koji je o boku nosio pištolj naredio je Muhammadu da ustane i okrene se prema prozoru ili ormaru. Ispred dječaka nalazio se fotoaparat i vojnik ga je fotografirao, a osoba koja ga je ispitivala mu je rekla neka potpiše, otiskom prsta, papir na kojem je nešto bilo napisano hebrejskim pismom. Dječak nije znao što potpisuje, a vojnik mu nije pročitao što je napisano. Dječak pretpostavlja da se radilo o priznanju. Rekao je da je morao potpisati, jer se bojao da će ga istući.
Osoba koja je ispitivala dječaka potom je uzela otiske svih njegovih prstiju i zatim vojniku rekla da ponovo dječaku stavi povez preko očiju. Ispitivanje je trajalo oko pola sata. Potom je na ispitivanje od oko pola sata odveden Sufian. Zatim su sva trojica uhićenih dječaka kombijem prebačena u zatvor Ofer. Tamo su se u prostoriji za pretraživanje morali skinuti i pregledao ih je liječnik. Dali su im vreće s hlačama, majicom i japankama. Sufiana, koji ima 18 godina, su odmah uhitili i odveli u pritvor. Policajac (u plavoj, običnoj, a ne pograničnoj uniformi) razgovarao je s vojnicima kojima je rekao neka oslobode maloljetne dječake, a dječacima je rekao na arapskom: „Vi ste mala djeca, trebalo bi vas pustiti na slobodu.“
Maloljetnici su potom vraćeni u kombi. Cijelo to vrijeme dječacima su ruke bile vezane lisicama. Nakon oko 20 minuta dječaci su dobili slatkiš od želea i skinute su im lisice kako bi ga mogli pojesti. Oko pola sata kasnije, dječacima su ponovo vezane ruke lisicama.
U kombiju dječaci nisu smjeli međusobno razgovarati, bilo je jako vruće, znojili su se. Vojnici im nisu ponudili nikakvo jelo ni piće. Dječacima je bilo dopušteno da odu na WC, pri čemu su im skidane lisice, a kad su se vratili ponovo su im ruke vezane lisicama.
Oko 20 sati dječaci su odvezeni u logor za koji Muhammad vjeruje da je bio logor u selu Beit Sira. Tamo su popili čokoladni napitak i smješteni su u malu prostoriju sa zelenim, vojnim madracima, bez kreveta. Olabavili su im lisice koje su dječaci potom sami skinuli. Zatim su otišli na spavanje.
Sutradan u 10 ujutro, dječacima su ponovo stavljene lisice i odvezeni su, ovaj puta bez poveza preko očiju, kombijem u zatvor Ofer, gdje su smješteni u krilo sa šatorima, odjel 2, zajedno s još 83 zarobljenika svih dobi. U svakom odjelu bilo je 4 šatora, u svakom šatoru oko 20 zarobljenika.
Zarobljenici su dobro postupali s dječacima, dali im slatkiše, čokolade, čips. Muhammad se osjećao udobno, postio je cijeli dan, igrao nogomet i tenis. Mogao je gledati TV koji se nalazio u svakom šatoru. Jedan mu je zarobljenik pomogao da liječnika zamoli da mu pogleda nogu. Odveden je u kliniku gdje mu je liječnik na koljeno stavio jod i zavoje.
Mohammad se na počektu bojao i povremeno plakao, jer je bio sam, daleko od svoje obitelji. Dječak nikad do sada nije bio zarobljen. Odrasli zarobljenici brinuli su za dječaka. Vojnici su se prema njemu odnosili s poštovanjem i ostale zarobljenike zamolili da paze na dječaka.
U nedjelju (14. rujna) u 6 ujutro Muhammad i Abd a-Rahman odvezeni su na sud. Ruke su im vezane lisicama, a noge lancima. Na saslušanje su čekali do 14 sati. U sudnici je bilo mnogo ljudi, a među njima i Muhammadov otac, no vojnici nisu dopustili Muhammadu da zagrli oca, čak ni da ga uhvati za ruku.
Muhammada je branila izraelska odvjetnica koja je od suca zatražila da ga oslobodi uz jamčevinu, na što je sudac pristao, no jamčevina je iznosila 3000 šekela, što Muhammadov otac nije mogao odmah platiti, pa je Muhammad nakon suđenja ponovo vraćen u pritvor. Slijedeći je dan Muhammadov otac posudio novac da plati jamčevinu i Muhammad je pušten na slobodu pod uvjetom da se 16. rujna pojavi na suđenju. Muhammad se vratio svojoj obitelji, a zbog bolova u vratu i ramenima, ogrebotina i rane na koljenu u liječničkoj klinici u Ni'linu mu je pružena liječnička pomoć. Muhammad je s ocem 16. rujna došao na suđenje, no ono je odgođeno za 21. listopada.
Zbog zlostavljanja kojem je bio izložen Muhammad se noću budi u strahu i ne može spavati. Dječak je bio i kod psihologa koji mu je propisao lijekove i sedative. Dječak u školi ima problema s koncentracijom.
Ostali linkovi i vijesti za Palestinu/Izrael:
UN: 130 Palestinians displaced by Israeli house demolitions in two days
Izraelski vojni buldožeri su u srijedu (29. listopada) i četvrtak (30. listopada) rušili kuće u 2 sela na Zapadnoj obali zahvaljujući čemu je 130 Palestinaca ostalo bez krova nad glavom. U selu Umm Al-Kher, južno od grada Hebrona na Zapadnoj obali, izraelski buldožeri su, u pratnji oko 60 vojnika, srušili palestinske domove koji se nalaze u blizini ilegalnog izraelskog naselja Karmel. Radnici koje je unajmila vojska su najprije iz kuća iznijeli namještaj. U tom je selu 95 ljudi ostalo bez doma, uključujući 1 ženu koja je nedavno rodila. Crveni križ i UNRWA opskrbili su Palestince iz sela Umm Al-Kher šatorima i pružili im ostale oblike pomoći. U četvrtak su uništeni domovi u beduinskoj zajednici u blizini ilegalnog izraelskog naselja Ma'ale Mikhmas u okolici grada Jerihona na Zapadnoj obali. U pogođenoj zajednici žive pripadnici beduinskog klana Džahalin, koji su na Zapadnu obalu protjerani tijekom stvaranja izraelske države 1948, a nakon toga su nekoliko puta bili prisilno preseljavani.
Izaslanstvu izraelskih liječnika odbijeno dopuštenje da uđu u Gazu
Iako je njihov ulazak u Pojas Gaze prethodno odobrila izraelska vojska, u srijedu (08. listopada) izraelskim liječnicima zabranjeno je da uđu na to područje. Pripadnici organizacije Liječnici za ljudska prava-Izrael trebali su tijekom 3 dana u Pojasu Gaze pružati zdravstvene usluge koje na tom području stanovnicima nisu dostupne. Liječnici su se nadali da će operirati 400 palestinskih pacijenata, no vojska im je rekla da im ulaz na to područje nije dopušten iz „sigurnosnih razloga“. Liječnici tvrde da liječnička oprema u vrijednosti od 50 000 američkih dolara također nije puštena u Pojas Gaze. U izaslanstvu je bilo 9 izraelskih liječnika, uključujući ortopede, 1 kirurga, 1 onkologa, 1 psihologa i 1 socijalnog radnika. Svih 9 liječnika su izraelski Palestinci, jer je izraelska vojska odmah odbila židovskim liječnicima dopustiti da idu u Pojas Gaze „iz sigurnosnih razloga“. Liječnici iz Pojasa Gaze ne mogu pohađati konferencije i unaprijediti svoje znanje. Neki pacijenti na tom području čekaju na operaciju već više od 6 mjeseci. Liječnici za ljudska prava htjeli su potrebnu zdravstvenu pomoć pružiti onim Palestincima koje izraelska sigurnosna služba Shin Bet odbija pustiti na liječenje u Izraelu.
A genuine PEACE movement CANNOT BE ZIONIST
Israeli violence and oppression, however, is rooted not simply in a few laws or politicians, but in the ideological foundations of the state itself. The problem, in short, is Zionism. Any opposition to Israel rooted in Zionism can only seek to mitigate Israeli apartheid and racism, not end it, because apartheid and racism are what Zionism - and by extension, the Israeli state - are all about. Zionism is rooted in the fundamental premise that the state be a Jewish state and that it occupy the physical space of an ancient Arab Christian and Muslim culture. Because it is impossible to achieve these two goals simultaneously without violence and racist oppression, you cannot have a genuine peace movement that is Zionist.
Unrepentant and Unbreakable, The Time for Mordechai Vanunu is Now
Nobelovu nagradu za mir 2008. trebalo je dodijeliti Mordechaiju Vanunuu, Izraelcu koji je 1986. svijetu otkrio da Izrael, zemlja koja nikada nije potpisala Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja i koja inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju ne dopušta da pregledaju nuklearni reaktor Dimona, jedina na nemirnom i nestabilnom Bliskom istoku posjeduje nuklearno naoružanje. Vanunu je objelodanjivanje ove informacije skupo platio: agenti Mossada namamili su ga natrag u Izrael, gdje je 18 godina proveo u zatvoru (od toga 11 u samici). Iz zatvora je pušten 2004. godine, ali je pod brojnim zabranama i ograničenjima kretanja i putovanja. Vanunu ne smije razgovarati s novinarima niti s osobama koje nisu građani Izraela, a kad je 2007, između ostalog, pokušao napustiti Jeruzalem kako bi posjetio Betlehem, osuđen je na 6 mjeseci zatvora. Kazna je kasnije smanjena na 3 mjeseca zatvora.
Report: Lebanese army uncovered Mossad ring in Bekaa Valley
List As-Safir je u subotu (01. studenog) izvijestio da je libanonska vojska otkrila dugogodišnju skupinu izraelskih špijuna, pripadnika Mossada, na jugu Libanona. Ubrzo nakon rata 2006. libanonska vojska je pokrenula kontraobavještajne operacije protiv spomenute skupine. Zasad je uhićen 1 osumnjičenik, koji je živio u dolini Bekaa i održavao veze s brojnim skupinama i organizacijama, uključujući nekoliko palestinskih organizacija. Navodno ovo nije prvi puta da ga se optužuje za kolaboraciju s Izraelom. Osumnjičeni je navodno priznao i istražiteljima rekao da je pomagao nekoliko agenata. Dokumenti koji su zaplijenjeni u njegovom domu navodno potvrđuju njegovo priznanje. Uhićeni su i članovi njegove obitelji, koji su tijekom ispitivanja također priznali da su kolaborirali s izraelskim agentima. Navodno je spomenuta skupina djelovala više od 20 godina, a zadatak joj je bio da odredi lokacije palestinskih i sirijskih baza u dolini Bekaa, te da promatra operacije Hezbolaha. Ovo je po drugi puta u više od 20 godina da je otkrivena takva špijunska skupina u Libanonu.
Clashes reported Friday between fighters and soldiers in Gaza
U petak (31. listopada) je po prvi puta od primirja, postignutog posredstvom Egipta, između Izraela i Pojasa Gaze, došlo do oružanog sukoba između pripadnika palestinskog pokreta otpora i izraelskih vojnika. Sukobi su izbili istočno od grada Khan Younisa na jugu Pojasa Gaze. Izraelski izvori tvrde da je pucano na nekoliko vojnih vozila i da su pripadnici pokreta otpora ispalili 2 protutenkovske granate na izraelsku vojsku koja je ušla u Pojas Gaze. Nema dojava o ozlijeđenim među vojnicima. Nekoliko izraelskih vojnih helikoptera je otvorilo vatru na nekoliko palestinskih kuća na tom području. Prouzročena je materijalna šteta, no nema dojava o ozlijeđenima. Zasad niti jedna palestinska skupina nije preuzela odgovornost za sudjelovanje u ovom sukobu. Ovo je prvi izravni sukob između palestinskih boraca i izraelskih vojnika u Pojasu Gaze u protekla 4 mjeseca koliko traje krhko primirje.
UN Envoy slams Israel decision to renew home demolition policies
Izaslanik UN-a za Srednji istok, Robert Serry, je u subotu (01. studenog) osudio izraelsku odluku da se ponovo počne provodi politika rušenja palestinskih domova na okupiranoj Zapadnoj obali. Serry je izjavio da je ova odluka obeshrabrujuća jer odašilje negativne poruke vezano uz namjere i nastojanja da se poboljšaju uvjeti života Palestinaca na Zapadnoj obali. Serry je izraelsku vladu pozvao da obustavi rušenja kuća. Ovaj je tjedan izraelska vojska srušila desetke koliba i staklenika u nekoliko sela na Zapadnoj obali zahvaljujući čemu su desetci Palestinaca ostali bez krova nad glavom. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova je izjavio da su „barem neke od tih kuća bile sagrađene protuzakonito“.
Ostali linkovi:
Many Approved Torture
Torture and degrading treatment are clearly prohibited by the Geneva Conventions and by U.S. law. In addition, the 1984 Convention Against Torture specifically states there are "no circumstances whatsoever, whether a state of war or a threat of war, internal political instability or any other public emergency," that could be "invoked as a justification of torture" or "other acts of cruel, inhumane or degrading treatment."
Presence of foreign forces in Iraq biggest problem - al-Mashhadani
Iraqi parliament Speaker Mahmoud al-Mashhadani said in Tehran that the presence of foreign forces in the country is the biggest problem facing Iraq, ... “Iran and Iraq hold identical views on regional and international developments,” he underlined.
US: Pentagon rejects claims of 1991 nuclear explosion in Iraq
Ryder was responding to claims made by a US veteran, and aired on Italian television, that a small five-kilotonne nuclear bomb was dropped in a deserted area outside the southern city of Basra, on the border of Iran.
