Ubijeni i ranjeni nenaouržani prosvjednici u Ni'linu

Yousef Amira (17), ranjen u Ni'linu 30. lipnja 2008, preminuo od zadobivenih ozljeda 5 dana kasnije

Malo sam zapela u poslu i u jednoj studiji o izraelskom aparthejdu iz koje namjeravam prevesti neke dijelove. U međuvremenu evo nekoliko linkova i jedna, a kakva bi drugo bila nego, loša vijest:

Israeli forces kill Palestinian demonstrator in Ni'lin
Izraelske snage ubile palestinskog prosvjednika u Ni'linu
Izraelske su snage u petak, 05. lipnja 2009. u 14:50 ubile palestinskog prosvjednika Yousefa Akila Sroura (36)u selu Ni'lin na Zapadnoj obali. Prosvjednik je ubijen pravim 0.22 kalibarskim streljivom. Yousef Akil Srour je peti Palestinac kojeg je izraelska vojska ubila u Ni'linu tijekom prosvjeda protiv otimačine zemlje za izgradnju Zida koji služi za ilegalnu izraelsku aneksiju okupiranih palestinskih područja.

Izraelski su vojnici tijekom istog prosvjeda ranili jednog 15-godišnjeg dječaka koji je potom prevezen u bolnicu Sheikh Zayed u Ramalli. Isti je dan ranjeno još 3 drugih prosvjednika, također s 0.22 kalibarskim bojevim streljivom. Tijekom prosvjeda u selu Ni'lin, izraelska je vojska do 05. lipnja 2009. bojevim streljivom ranila 35 ljudi. Jedan je ranjeni međunarodni aktivist još uvijek u kritičnom stanju nakon što je ranjen u Ni'linu od strane izraelske vojske.

29. lipnja 2008. izraelska je vojska bojevim 5.56 kalibarskim streljivom u čelo pogodila i ubila Ahmeda Mousu (10).
30. lipnja 2008. izraelska je vojska Yousefa Amiru (17) pogodila dvama gumom presvučenim čeličnim metcima u glavu. Yousef je umro 5 dana kasnije u bolnici u Ramalli.
28. prosinca 2008. izraelske su snage bojevim streljivom kalibra 5.56 mm pogodile u leđa i ubile Arafata Rateba Khawajea (22).
28. prosinca 2008. Izraelske su snage Mohammeda Khawajea (20) pogodile bojevim streljivom kalibra 5.56 mm u glavu. Mohammed je umro 3 dana kasnije u bolnici u Ramalli.
13. ožujka 2009. izraelske su snage američkog državljana Tristana Andersona (37) pogodile projektilom suzavca. Tristan je još uvijek u kritičnom stanju u bolnici u Tel Hashomeru.
05. lipnja 2009. izraelske su snage u grudni koš bojevim streljivom kalibra 0.22 pogodile i ubile Yousefa Akila Sroura (36).

Od 35 ranjenih bojevim streljivom, 7 ih je ranjeno oružjem kalibra 5.56mm, a 28 kalibrom 0.22.
Mještani sela Ni'lin prosvjede protiv izgradnje aparthejdskog zida u svom selu organiziraju od svibnja 2008. Više informacija o borbi za Ni'lin možete pročitati ovdje.


Linkovi i vijesti Palestina/Izrael:
HRW: Rain of Fire
Izvještaj Human Rights Watcha o korištenju bijelog fosfora i strahotama koje su zbog toga pretrpjeli palestinski civili tijekom izraelskog napada na Pojas Gaze.

Key Dutch party: Sanctions against Israel if it thwarts peace
(11. travanj 2009.) Nizozemski laburisti traže uvođenje ekonomskih sankcija protiv Izraela u slučaju da izraelske vlasti sabotiraju mirovni proces s Palestincima. Ministar rada, laburist Martijn van Dam je izjavio da od vlade (koju vodi centristička CDA koja podupire Izrael) i Europske unije traži da konkretno djeluju i zatraže od Izraela da prihvati Hamas kao partnera s kojim treba razgovarati. Izraelskog ministra vanjskih poslova, ultradesničara Liebermana, nazvao je ekstremistom i dodao da s ovakvom izraelskom vladom ne postoji mnogo izgleda za postizanje mira.

Onward, Christian zionists
O ideologiji kršćanskih cionista

Israeli journalist Amira Hass calls for ending military aid to Israel
Izraelska novinarka Amira Hass na Democracy Now! govori o izraelskom odbijanju suradnje s UN-ovim izaslanstvom za istraživanje ratnih zločina u Pojasu Gaze.
AMIRA HASS: This is not the first delegation and the first investigation committee that has been denied Israeli cooperation. There was one by the Arab League that came in February and also did not receive any cooperation on the Israeli part. And it's very strange. If they didn't have anything to hide, if the Israelis didn't have anything to hide, they would have gladly cooperated and given information to those very esteemed jurists, who have been—who have done a lot of important work dealing with other investigations all over the world. John Dugard led the other delegation, the first delegation of the Arab League. John Dugard is South African, just as Richard Goldstone is. And Richard Goldstone is also a Jew. And it is quite telling, or it is even incriminating, the Israeli refusal to cooperate with them.
AMY GOODMAN: What do you think they're hiding?
AMIRA HASS: The truth. The truth that it was not an attack against the military threat, because the military threat that Hamas poses is very minor. Israel, for years, has had the need to exaggerate the Palestinian military threat. It served not only Israeli needs, it very often served also internal Palestinian needs, to exaggerate their own threat to Israel, because that's how they could maybe get more popularity in the Arab world, outside and inside the Palestinian community. So both—this exaggeration served both parties. And, of course, Israel wants to hide—Israel built a presentation of the reality, not—it didn't allow the reality to come out easily, the reality of indiscriminate attacks against civilians, mostly civilians. I was there for four months. I found it hard to find—I mean, the majority of people that I met, bereft families, people whose houses were destroyed, people whose houses were occupied by the army, people who were victims to missiles, attacks either by drones or helicopters, or bombs dropped, or being killed or wounded by bombs dropped by war jets. I found it hard to find Hamas—direct Hamas activists, let alone combatants or people who are known to be combatants. There is no way to hide this—there is no way that the Israeli figures about casualties is correct.

Update o Tristanu Andersonu

March 23: “Fire also upon rescue”…
Anarhisti protiv zida objavili su 22. ožujka obavijest da se stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg su izraelske snage teško ranile u selu Ni'lin na Zapadnoj obali pogodivši ga patronom suzavca izravno u glavu, tijekom vikenda pogoršalo i da je podvrgnut još dvjema operacijama. Tristan se ponovo bori za život i stanje mu je kritično i nestabilno.
Prema izvještaju udruge Izraelski liječnici za ljudska prava, tijekom izraelske agresije na Pojas Gaze izraelske su snage napale 34 zdravstvene ustanove i onemogućavale palestinskim ekipama hitne pomoći da dođu do ranjenih... (više na engleskom na linku)

Parents of American Activist Tristan Anderson, Who was Critically Injured by Israeli Military: “We Want Justice for Our Son”
Stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg je izraelska pogranična policija 13. ožujka 2009. teško ranila nakon nenasilnog prosvjeda u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, pogoršalo se tijekom proteklog vikenda. 23. ožujka Tristanovi su roditelji održali konferenciju za tisak u Jeruzalemu i zatražili pravdu za svog sina. Pozvali su izraelsku vladu da javno preuzme punu odgovornost za napad na njihovog sina. Do tog dana, 23. ožujka, Tristanovu obitelj nije kontaktirao niti jedan predstavnik izraelske vlade ni vojske.
Odvjetnik obitelji Anderson, Michael Sfard, zatražio je od izraelske pogranične policije da odmah pokrene temeljitu i neovisnu istragu pucanja na Tristana. Sfard je na konferenciji rekao da od svih istraga koje su pokrenute unutar izraelskog vojnog sustava od 2000. godine do danas, 90-92% njih nije polučilo nikakve rezultate Od 2000. godine podignuto je svega 110-120 prijava protiv izraelskih vojnika zbog ranjavanja i ubijanja, a samo je 4 njih rezultiralo podizanjem optužnica. I sve to unatoč činjenici da je tijekom tog razdoblja izraelska vojska ubila i ranila na tisuće Palestinaca čije obitelji još uvijek čekaju na pravdu. Samo je jedna optužnica podignuta za ubojstvo, u slučaju Toma Hurndalla, britanskog aktivista kojeg je izraelski vojnik 2003. pogodio u glavu.

Parents of critically injured US peace activist demand justice from Israel
Tristan Anderson je do 23. ožujka (datum kad je napisan članak) bio podvrgnut trima operacijama i nalazio se u umjetno izazvanoj komi. Nije poznato u kakvom će stanju Tristan biti kada i ako se oporavi.
Tristan Anderson je sudjelovao u mirovnim prosvjedima i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Irak 2003, te El Salvador i Guatemalu. 2000. godine Tristan je sudjelovao na prosvjedima protiv Svjetske banke i MMF-a u Pragu. U Palestini/Izraelu je, sa svojom djevojkom koja je Židovka, namjeravao provesti 3 mjeseca.
Izraelski mirovni aktivist Jonathan Pollack, koji je bio prisutan kad je Tristan pogođen, izjavio je da je Tristan pogođen oko 16:30 sati u samom selu, najmanje 1 km od izraelskog Zida, kada su se prosvjednici već počeli razilaziti. U trenutku kad je pogođen, na tom se mjestu nalazilo svega 4 ili 5 prosvjednika i prosvjed je već završio. Iako je, kao što je to često slučaj, nekolicina tijekom prosvjeda bacala kamenje, Tristan ni tada niti ikada prije nije bacao kamenje na izraelske snage, niti je sudjelovao u bilo kakvom nasilju. Pollack je dodao da je izraelska pogranična policija tog jutra ušla u selo Ni'lin, te da Tristan satima prije nego je ranjen, nije bio u blizini Zida.
Ugledni izraelski odvjetnik i aktivist za ljudska prava Michael Sfard, koji zastupa obitelj Anderson, tvrdi da, prema dokazima kojima raspolaže, Tristan u trenutku kad je ranjen ni pograničnoj policiji ni Zidu nije predstavljao nikakvu prijetnju. Sfard je dodao da se incident dogodio u selu Ni'lin, kad su se prosvjednici već vratili s mirnog prosvjeda u selo. Sfard tvrdi da i vojnik koji je ispalio patronu suzavca i njegov nadređeni koji je to naredio moraju snositi punu kaznenu odgovornost.
Izraelska je vojska pak izjavila da je prosvjed bio „nasilni nered“ tvrdeći da je „oko 400 izgrednika velikim brojem kamenja zasulo sigurnosne snage“, te da je „svrha“ ilegalnog izraelskog aparthejdskog Zida izgrađenog na okupiranoj palestinskoj zemlji „zaštita izraelskih civila“ i da „svaki Izraelac, Palestinac i strani državljanin koji protuzakonito sudjeluje u nasilnim prosvjedima na sebe preuzima rizik da će tijekom razbijanja takvih nereda biti u osobnoj opasnosti“.


Konferenciju za novinare na kojoj govore Pollack, Andersonovi i Sfard možete poslušati i downloadati ovdje.


Dodatno – 1 link o Gazi:
Amira Hass: IDF soldiers ordered to shoot at Gaza rescuers, note says
Izraelski vojnici za sobom u Gazi ostavili papir s instrukcijama koje upućuju na to da im je bilo naređeno da pucaju po ekipama hitne pomoći dok pokušavaju spasiti ranjene i evakuirati žrtve.
The reservist officer told Haaretz that "according to the details mentioned in the paper it appears the author was a low-ranking officer who dealt with the affairs of about 30 soldiers - like organizing their platoon equipment and oiling their weapons." He says the author might have taken part in an earlier briefing by more senior officers and took notes for his political and military briefing. That is where he received his instructions on the rules of engagement. "The rules of engagement are not something the platoon or company commander makes up," the reservist officer said. According to the graffiti left in the Dardone homes, and based on what is known about the IDF's deployment in the Strip, the unit involved was part of the Golani Brigade.

Ni'lin – borba za egzistenciju

Prvi dio ovog posta čini prijevod engleskog teksta Ni'lin - a Struggle for Existence koji ukratko prezentira informacije o situaciji u selu Ni'lin i problemima s kojima se suočavaju okupirani mještani tog sela. U Ni'linu se učestalo održavaju prosvjedi i direktne akcije mještana i palestinskih, međunarodnih i izraelskih aktivista protiv izgradnje zida i konfiskacije zemlje. U napadima na nenaoružane mještane i mirovne aktiviste okupacijska je vojska do sada ubila najmanje 4 nenaoružana Palestinca, uključujući 2 maloljetnika, a ranila mnoge, uključujući međunarodne mirovne aktiviste. Vojska protiv nenaoružanih i nenasilnih prosvjednika koji vojnicima ne predstavljaju ozbiljnu ili čak nikakvu prijetnju između ostalog koristi i bojevo streljivo.

Borba u Ni'linu
Selo Ni'lin postalo je poprište aktivne borbe protiv posljednje okupacijske otimačine zemlje. Učestali prosvjedi i sukobi između mještana i okupacijskih vojnika odigravaju se na mjestu gdje buldožeri uništavaju ni'linsku zemlju kako bi na njoj sagradili posljednji dio izraelskog Zida.
Lokalni Narodni odbor za otpor Zidu aparthejda mobilizirao je mještane susjednih sela i međunarodne aktiviste i organizirao nekoliko akcija protiv izgradnje Zida koja je u tijeku. Tjedni prosvjedi koji se održavaju petkom i druge akcije koje se izvode u toku tjedna usporile su izgradnju Zida i privukle znatnu pozornost javnosti na borbu koju vodi ovo selo. Akcije protiv izgradnje Zida izraelske su vlasti dočekale silom. Okupacijske su snage ranile i uhitile mnoge. Buldožeri su iščupali brojna maslinova stabla, a mnoga su stradala i u požarima koje uzrokuje ispaljivanje suzavca.
Okrutne mjere okupacijskih vlasti nisu uspjele slomiti odlučnost Ni'lina, a lokalna solidarnost između Ni'lina i okolnih sela sve više jača.

Uvod
Selo Ni'lin nalazi se na Zapadnoj obali, 25 km zapadno od grada Ramalle. Okružuje ga sedam drugih sela: Al Midia, Qibya, Shoqba, Shebteen Budrus, Deir Kades i Kharbatha Bani Hareth. Ni'lin je kroz povijest služio kao središte obrazovanja, zdravstva, gospodarstva i pružanja javnih usluga za okolna sela. Srednja škola u Ni'linu najbolja je škola na tom području i pohađaju je učenici iz nekoliko drugih sela. U Ni'linu također postoji mala bolnica, te nekoliko tvornica koje proizvode bezalkoholna pića i gumu.

Kontinuirana otimačina zemlje
Do 1948. godine mještani sela Ni'lin imali su 58 000 dunuma (580 hektara: 1 dunum=0,01 hektar) zemlje koja se prostirala sve do gradova Ramle i Lod, koji se danas nalaze unutar Zelene linije, odnosno u Izraelu. Poslije Nakbe 1948, 40 000 dunuma te zemlje pripojeno je novostvorenoj izraelskoj državi.
Nakon okupacije Zapadne obale 1967. godine, na zemlji koja pripada selu Ni'lin sagrađena su kolonistička naselja Kiryat Sefer, Mattityahu i Makabbem. Sagrađene su i nove ceste za kolonistička naselja Nili i Na'le koja se stalno šire. Ta su naselja i s njima povezana aparthejdska infrastruktura oteli dodatnih 8000 dunuma zemlje selu Ni'lin. Štoviše, na tom je području postavljena okupacijska vojna baza i nekoliko vojnih kontrolnih točaka.
Zbog ovih je konfiskacija selu Ni'lin ostalo tek 10 000 od njegovih prvotnih 58 000 dunuma zemlje. Izgradnja Zida aparthejda na zapadnoj strani sela i vojne baze na južnoj strani Ni'linu će oteti dodatnih 2500 dunuma zemlje.
Zatvaranjem glavnog ulaza u selo, kako bi se on zamijenio tunelom koji prolazi ispod odvojene ceste koju smiju koristiti samo izraelski kolonisti, od sela Ni'lin bit će konfiscirano još dodatnih 200 dunuma zemlje. Zahvaljujući ovom potezu Ni'lin će biti pretvoren u zatvor, a okupacijske će snage tunel koji vodi do sela moći otvarati i zatvarati ovisno o svom raspoloženju.
Zahvaljujući svemu ovome, selu će u konačnici ostati samo 2300 dunuma zemlje, uključujući zemlju na kojoj su sagrađene kuće. Zemlja koju izraelske vlasti namjeravaju konfiscirati uključuje najplodnija poljoprivredna zemljišta i stotine maslinovih stabala.

Pokušaji polaganog raseljavanja stanovništva
1948. u selu Ni'lin živjelo je 2500 stanovnika. Danas, 60 godina kasnije, u Ni'linu živi oko 5000 ljudi. Prema normalnoj stopi prirasta stanovništva ta bi brojka trebala biti 5 puta veća. No stalne konfiskacije zemlje, siromaštvo i nezaposlenost kao njihove posljedice, te ograničenja kretanja doveli su do stalnog i prisilnog raseljavanja stanovništva. Mnogi nisu imali drugog izbora nego da napuste selo u potrazi za poslom.

Uništavanje i kolonizacija arheološke baštine
U Ni'linu se nalazi nekoliko arheoloških nalazišta iz kanaanskog doba, uključujući nalazište al-Natof koje je staro nekoliko tisuća godina, nalazište Zebda, špilje Shoqba, te dvorce i građevine koji su pet puta stariji od izraelske okupacije. Ovi su lokaliteti globalna kulturna baština, a Izrael ih svakodnevno uništava izgradnjom Zida ili ih nastoji staviti pod svoju kontrolu.

Tunel koji će zarobiti Ni'lin
Izraelska je vojska mještane sela obavijestila da na zapadnom ulazu u Ni'lin namjerava izgraditi novi tunel. U tu će svrhu vojska konfiscirati oko 150 dunuma zemlje koja pripada selu. Sadašnji ulaz će se zatvoriti, a umjesto njega mještani će koristiti tunel koji će biti sagrađen ispod Ceste 446.
Prvi cilj koji izraelske vlasti izgradnjom ovog tunela nastoje postići je kontrola nad životom 5000 stanovnika Ni'lina i odsijecanje njihovih veza s okolnim selima i Ramallom. Tunel će biti izgrađen na najplodnijoj zemlji sela i zbog njegove izgradnje stotine maslinovih stabala, koje su lokalnim mještanima izvor preživljavanja, bit će uništene.
Tunel će selo podijeliti na dva dijela: gornji i donji Ni'lin. Na jednoj strani 1000 stanovnika koji žive u gornjem Ni'linu bit će izolirani i neće moći ući u donji Ni'lin. Bit će odsječeni od zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga, od svojih prijatelja, poznanika i rodbine. Njihovo će kretanje ovisiti o raspoloženju izraelskih vojnika koji će otvarati vrata prema gornjem Ni'linu svaki dan na 45 minuta, kao što je to već slučaj u Jayyousu i drugim selima na Zapadnoj obali.
Drugi cilj izgradnje tunela je uništavanje gospodarstva u Ni'linu, a treći izolacija poljoprivrednika od njihovog poljoprivrednog zemljišta.

Krađa vodenih resursa
Privatna izraelska vodovodna tvrtka „Mekorot“, koja od 1967. godine uz ovlaštenje izraelske vojske kontrolira vodene resurse u zapadnom dijelu šireg područja Ramalle, zapravo krade vodu Palestincima i potom im je ponovo prodaje po neopravdano visokim cijenama. Ni'lin i okolna sela dodatno se snabdijevaju vodom iz bunara i izvora koji se nalaze su selu Shebteen. Međutim, izraelska vojska kontrolira čak i količinu vode koju mještani mogu izvući iz ovih izvora. Za to vrijeme, izraelskim kolonistima koji žive u okolnim kolonističkim naseljima na raspolaganju je četiri puta više vode nego Palestincima, a plaćaju je pet puta jeftinije od Palestinaca, koji su vlasnici tih vodenih resursa. U palestinskim selima često ljeti nastupaju ozbiljne nestašice vode jer Izrael prekida snabdijevanje tih sela vodom, čime mještane prisiljava da kupuju spremnike vode po visokim cijenama.

Aparthejdske ceste
Izraelska je vojska tijekom godina stotine dunuma ni'linske zemlje klasificirala kao „Zonu C“, čime je na toj zemlji omogućena izgradnja Obilaznice 446. Službeni izgovor kojim se nastoji opravdati ovu konfiskaciju i izgradnju je da će te ceste povezivati Ni'lin s okolnim selima. Međutim, od 2003. Palestincima je zabranjeno da te ceste koriste. Umjesto toga, Obilaznica 446 međusobno povezuje tri kolonistička naselja na tom području. Izrael sada planira izgraditi još jednu odvojenu cestu samo za koloniste na sjevernoj strani sela i njome povezati ta kolonistička naselja s Tel Avivom, što će značiti da će sela Ni'lin, Qebya i Budrus izgubiti još zemlje. Izgradnjom ove nove ceste okupacijske će vlasti također izolirati sela na tom području jedna od drugih; ovaj novi izraelski plan će 9 zapadnih sela izolirati u tri geta i zatvora.

Kolonistička naselja
Nakon izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. godine uzastopne okupacijske vlade vodile su politiku konfisciranja zemlje za izgradnju kolonističkih naselja, aparthejdskih cesta i vojnih baza.
Selo Ni'lin doživjelo je konfiskaciju svoje zemlje za izgradnju 5 izraelskih kolonističkih naselja koja su se proširila na 1963 dunuma, 13,3% preostale zemlje u Ni'linu. U tim naseljima živi više od 40 000 izraelskih kolonista.
Selo također pati zbog istjecanja otpadnih voda iz izraelskih kolonističkih naselja poput Hashmona'ima i naselja koja se nalaze unutar Zelene linije na ni'linsku zemlju. Otpadne vode presijecaju rijeku Ad Doyeh koja odvaja selo Ni'lin od sela Al Midya (južno od Ni'lina).

Rušenje kuća
Od 1967. okupacijska vojska svaki dan čini zločine i krši ljudska prava Palestinaca: ubija, ranjava i uhićuje Palestince, otima zemlju itd. Ova kršenja uključuju i rušenje kuća pod izgovorom da vlasnici nemaju potrebne građevinske dozvole, unatoč činjenici da su te kuće sagrađene na Zapadnoj obali.
U proteklih nekoliko godina okupacijske snage uništile su pet kuća u okolnim selima. Vojska je nedavno 20 obitelji u selu Almed obavijestila da će im kuće biti srušene jer su sagrađene bez dozvola, ponovo unatoč činjenici da su sagrađene na zemlji koja je u vlasništvu tih obitelji.

Gušenje ekonomije
Stopa nezaposlenosti naglo je porasla u proteklih nekoliko godina, što je izravna posljedica konfiskacije zemlje, blokiranja kretanja i opsade. Sada je više od 80% mještana ovisno o plaći koju zarade u izraelskim radionicama i tvornicama. Trenutna izraelska politika zatvaranja granica i cesta, obustava izdavanja dozvola Palestincima da prelaze Zelenu liniju, izgradnja Zida rezultirale su stopom nezaposlenosti od oko 60% (još nema službenih podataka). Ako Zid bude dovršen, za većinu mještana bit će još teže doći do posla preko Zelene linije, a stopa nezaposlenosti dodatno će porasti. Izraelske vlasti poljoprivrednu zemlju, koja je primarni izvor prihoda mještana Ni'lina i okolnog područja, i dalje konfisciraju u korist okolnih kolonističkih naselja. Zahvaljujući tome mještani su ostali bez sigurnog izvora prihoda, a selo je iz žitnice pretvoreno u gladno stanovništvo.
Ipak, otimanje zemlje i vlasništva samo je ojačalo odlučnost zajednice u Ni'linu da nastavi pružati otpor sve dok selu Ni'lin ne bude vraćena njegova zemlja, a mještanima Ni'lina i ostalim stanovnicima Palestine njihovo dostojanstvo i pravda.


Linkovi Palestina/Izrael:
RIJEKA I PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA ZA DJECU GAZE
Kad je UNICEF sredinom siječnja u Hrvatskoj uputio apel za pomoć djeci u Gazi, Grad Rijeka je među prvim donatorima priskočio u pomoć donacijom od 100.000,00 kuna, a svoju je pomoć osigurala i Primorsko-goranska županija u iznosu od 30.000,00 kuna. Dosad je za djecu Gaze prikupljeno 170.000,00 kuna, a ta će sredstva biti utrošena na pružanje humanitarne i medicinske pomoći te za obnovu razrušenih škola i nastavak školovanja što većeg broja djece u pojasu Gaze.

Falling into the moral abyss
Still, there are many Americans who do know the score and fail to speak out. This is particularly true with Gentiles. Let's face it, although Jews make up only a few percent of the US population, the bulk of the outspoken critics of Israeli policy in this country seem to be Jewish-Americans. It may be that Gentiles are afraid to speak out for fear of being labeled "anti-Semitic," but I say that as long as you are not anti-Semitic then you should not be afraid. In fact, if you are a true friend of the Israeli people then you should stand with those in their beleaguered peace movement. ... Most of our members of Congress (and here is the big surprise!) are too self-serving to care about the impact of their votes so long as it helps them raise money for their next election. They are the kind of "friends" Israel's mother should have warned it against -- if only we were Israel's mother. ... We must condemn Israel's attack on Gaza. I know that it is customary for many to equally condemn both sides whenever violence flares up in the conflict, but there is nothing equal between the two sides. The Palestinians have for decades been subjected to occupation, disappropriation, assassination and siege, always with massive suffering to civilians, and are expected to accept it without lifting a finger. Should the Palestinians put up any resistance, Israel feels free to launch any scale of attack, secure in the knowledge that at most it will be subject to calls for "restraint" and condemnation of violence on "both sides." While I do not like the rockets that get fired from Gaza, as long as we as Americans provide the military, financial and diplomatic support that makes the Israeli occupation and siege possible I feel that we as Americans are in no position to condemn the Palestinian resistance. Remember, we as a society idolize our own forefathers who fought a violent resistance against British colonial rulers who paled in comparison in terms of brutality and repression to those the Palestinians face. Our government must withdrawal all support from Israel and instead should deliver desperately needed humanitarian aid directly into Gaza. With the US heading into the biggest economic crisis of our lifetimes, the Israeli government must realize that it cannot take American financial and military aid for granted. The Palestinians have offered so many concessions. Israel needs to accept their generous offer before it falls headlong into the abyss.

Union urges immediate boycott following Gaza university bombing
Today, at the height of the lethal Israeli assault against the Palestinian people in Gaza, we are met with deafening silence emanating from the Israeli academy. Does it condone the murderous bombing campaign that its government is carrying out in the name of all Israelis? Are the members of the academy dutifully preparing for the reserve call-up just approved by their government, ready to serve in the death squads committing war crimes around the clock? Are Israeli universities willing to call for an end to the occupation? Are they going to cut their organic and deep-rooted ties with the military-security establishment? There is no doubt that the aggression against the Gaza Strip has reached horrendous proportions, described by many international public figures as constituting war crimes and a continuation of the ethnic cleansing unleashed 60 years ago. We urge academics around the world to intensify their boycott of Israeli academic institutions, and to isolate the Israeli academy in international forums, associations of academics, and other international venues. Israeli academic institutions are complicit in the entrenched system of oppression practiced by the Israeli state, and their silence at this critical moment is only the most vociferous indicator of this complicity.


Jedan komentar nevezano uz Palestinu/Izrael:
U Nedjeljom u 2 na HRT-u 22. ožujka 2009. gost Žarko Puhovski između ostalog je rekao:
1. da budući da su žrtve partizanskih ratnih zločina pobijene prije donošenja Konvencije o genocidu da zato 1945. nije bilo moguće počiniti genocid i
2. da bi u Hrvatskoj bilo teško dokazati genocid tijekom velikosrpske agresije ne samo zbog malog broja žrtava, nego jer su ubijani npr. i Srbi u Vukovaru.
Da je ijedna od ovih Puhovskovih teza točna, tada se ni genocid nad Židovima, Srbima i Romima ne bi „mogao dogoditi“ jer se dogodio u NDH prije 1945. i jer je ustaški režim ubijao i nepodobne Hrvate.
Ne zauzimam stajalište da je u bilo kojem od ova dva slučaja (1945. i 1990-tih) doista i počinjen genocid (jer ne znam dovoljno o tim zločinima), no ako nije počinjen, to sigurno nije iz ova dva „razloga“ koje je Puhovski bez ikakve logike i iz samo njemu poznatih razloga u toj emisiji izmislio.


Ostali linkovi:
Policija silom razbila studentske prosvjede u Barceloni
EU je policijska država, a ne „demokracija“.

Studentski prosvjedi u Barceloni
This morning the Mossos D'Esquadra (catalonian police) have entered the historical building in the University of Barcelona, the rectorate, to evict it violently. they have charged brutally against people that were peacefully concentrating in front of the building. This morning, between 5:30 and 5:45 12 police vans have arrived, they have evicted the occupied rectorate by force and making use of violence. Outside the building people have made a peaceful concentration, students, professors, workers in the university, media and citizens. Police have charged brutally against all these people, turning the centre of Barcelona into a police state. It seems that there have been 17 people arrested and more than 100 people injured.

"Reclaim your Education - Global Week of Action 2009"
The loose network of struggling groups from around the world calling itself "International Students Movement" decided to call for a "Global Week of Action 2009" in April (20/04 - 29/04).

Izraelska vojska teško ranila američkog mirovnog aktivista u Ni'linu

Američki državljanin i mirovni aktivist Tristan Anderson (37) iz Oaklanda u Kaliforniji teško je ranjen u petak, 13. ožujka 2009. u selu Ni'lin na Zapadnoj obali. Izraelski su vojnici Tristana u glavu pogodili patronom suzavca pri čemu je on zadobio teške povrede čela i desnog oka. Nakon što je pogođen Tristan je izgubio svijest i jako je krvario iz usta i nosa. Patronu koja je pogodila Tristana direktno su u njega ispalili izraelski vojnici s udaljenosti od oko 60 metara. Tristan je u bolnici u Izraelu odmah podvrgnut operaciji u kojoj su mu odstranjeni dio čeonog režnja i komadići smrskanih kostiju. Nakon što je Tristan pogođen, izraelski su vojnici nastavili ispaljivati suzavac na prosvjednike, a kad su stigla kola hitne pomoći, izraelski ih vojnici 5 minuta nisu htjeli pustiti kroz kontrolnu točku koja se nalazi izvan sela.

Izraelska je vojska počela koristiti patrone suzavca velike brzine u prosincu 2008. Te se crne patrone mogu ispaljivati s udaljenosti veće od 400 metara i teže 130 grama. Ove patrone suzavca ne proizvode zvuk prilikom ispaljivanja i nemaju dimni trag, pa su zbog svoje velike brzine i nečujnosti izrazito opasne i prouzročile su brojne ozljede, uključujući jednog ranjenog Palestinca kojem je u napadu ovim oružjem slomljena noga u siječnju 2009.

Tristanova djevojka Gabrielle, koja je bila s njim kad je pogođen, izjavila je da je vojska na prosvjednike izravno ispaljivala suzavac i dok su spašavali teško ranjenog Tristana; suzavac je padao pod njihovim nogama dok su Tristana stavljali na nosila. Potom jedan izraelski vojnik nije htio pustiti kola hitne pomoći da prođu. Za to se vrijeme Tristanovo stanje pogoršavalo. Na kontrolnoj točki proveli su 15 minuta jer „palestinskim kolima hitne pomoći nije dopušteno da ulaze u državu Izrael iz Zapadne obale“. Tristan je užasno krvario i život mu je bio u opasnosti, no nakon nekog vremena pojavila su se izraelska kola hitne pomoći i Tristan je bio prebačen iz palestinskih u izraelska kola koja su ga zatim odvezla u bolnicu gdje je odmah operiran.

Tristan je 14. ožujka bio na uređajima za umjetno održavanje na životu i pod lijekovima u bolnici Tel Hashomer u Izraelu. Stanje mu je stabilno, ali je bio bez svijesti, a liječnici su nastojali postići da se njegov mozak nakon operacije što više odmara. Tristan je u subotu 14. ožujka još uvijek bio bez svijesti, pod nadzorom 24 sata i prebačen je na odjel za intenzivnu njegu. Njegova je obitelj vrlo zadovoljna tretmanom koji mu je pružen u izraelskoj bolnici Tel Hashomer. Njegovi su roditelji krenuli na put za Izrael.

15. ožujka Tristanova je djevojka Gaby javila da je Tristanu puno bolje, da je na traženje liječnika podigao dva prsta, prepoznaje Gaby i može joj stisnuti prste kao odgovor na postavljena pitanja, počeo je micati prstima na nogama i gornjim dijelom tijela. Očekuje se da će mu se sada stanje jedno vrijeme naizmjence poboljšavati i pogoršavati, no obitelj se sada nada da će se Tristan oporaviti. Kad mu stanje bude dovoljno stabilno prebacit će ga u SAD. 18. ožujka Gaby je javila se Tristanovo stanje iz dana u dan poboljšava, no još uvijek nije poznato kolika su trajna oštećenja na njegovom mozgu. U bolnici s njim su djevojka Gaby i njegova majka, a i drugi se ljudi okupljaju, donose hranu i dolaze poželjeti brzi oporavak.

Tristan Anderson pogođen je tijekom napada izraelske vojske na nenaoružane prosvjednike koji su prosvjedovali protiv izgradnje izraelskog zida u palestinskom selu Ni'lin. Jednog mještanina Ni'lina vojnici su tijekom prosvjeda bojevim streljivom pogodili u nogu.

Mještani sela Ni'lin protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida na svojoj zemlji redovito prosvjeduju. Kad izraelske vlasti dovrše svoj zid selo Ni'lin će ostati bez otprilike 2500 dunuma poljoprivrednog zemljišta. 1948. selo Ni'lin imalo je 57 000 dunuma, 1967. ta je površina smanjena na 33 000 dunuma. Trenutno selo Ni'lin ima 10 000 dunuma, a Izrael će mu izgradnjom svog ilegalnog zida oteti još 2500 dunuma.

Izraelske su snage u prosvjedima protiv konfiskacije njihove zemlje do sada ubile 4 mještana Ni'lina, uključujući 2 maloljetnika. 29. srpnja 2008. izraelski su vojnici ubili Ahmeda Mousu (10) pogodivši ga bojevim streljivom u čelo. Slijedeći dan, vojnici su Yousefa Amiru (17) dva puta pogodili gumom presvučenim čeličnim metcima zahvaljujući čemu je kod Yousefa nastupila smrt mozga. Yousef Amira umro je tjedan dana kasnije, 04. kolovoza 2008. Arafat Rateb Khawaje (22) je treći stanovnik Ni'lina kojeg su ubile izraelske snage. 28. prosinca 2008. pogodili su ga bojevim streljivom u leđa. Istog je dana u glavu bojevim streljivom pogođen Mohammed Khawaje (20) zbog čega je i kod njega nastupila smrt mozga. Mohammed Khawaje je umro 3 dana kasnije u bolnici u Ramalli.

Izraelska je vojska od početka svoje agresije na Pojas Gaze 27. prosinca 2008. protiv nenaoružanih prosvjednika u nekoliko sela na Zapadnoj obali počela koristiti nove vrste oružja. Osim novih i opasnijih patrona suzavca vojska sada koristi i 22-kalibarski bojevi metak koji se ispaljuje iz puške Ruger i prilikom ispaljivanja ne proizvodi nikakav zvuk. Metak se može čuti samo kako prolazi kroz zrak, zahvaljujući malom kalibru lako ulazi u tijelo i tamo uzrokuje unutarnje krvarenje. Do sada je 20 ljudi, uključujući švedsku aktivisticu, pogođeno ovim metcima u selima Bi'linu, Ni'linu i Budrusu na Zapadnoj obali. Nekoliko ljudi tim je metcima pogođeno u koljena, jedan je prosvjednik ranjen u nogu, a nekoliko ih je pogođeno u želudac.

30. siječnja 2009. izraelske su snage bojevim streljivom pogodile 2 ljudi u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, uključujući švedsku mirovnu aktivisticu Ulriku Andersson (31). Ulriku je izraelski vojnik s udaljenosti od otprilike 50 metara pogodio 0.22-kalibarskim bojevim metkom u nogu tijekom tjednih prosvjeda protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida u selu Ni'lin na okupiranoj Zapadnoj obali. Metak je ušao i izašao kroz njenu desnu potkoljenicu. Očevici tvrde da je prosvjed zapravo već završio kad je izraelska vojska otvorila vatru i ranila Ulriku i jednog 19-godišnjeg prosvjednika koji je pogođen, također 0.22 kalibarskim metkom, u stopalo.

Samo 3 dana od Tristanovog ranjavanja, 16. ožujka, obilježena je godišnjica pogibije 23-godišnje američke mirovne aktivistice Rachel Corrie, koju je 16. ožujka 2003. izraelska vojska ubila namjerno je pregazivši Caterpillar buldožerom dok je nenasilnim metodama pokušavala spriječiti rušenje jednog palestinskog doma u Rafahu u Pojasu Gaze. Povodom 6. obljetnice njene smrti Rachelini roditelji Cindy i Craig Corrie objavili su izjavu u kojoj pozivaju na solidarnost s Tristanom i njegovom obitelji, te sa obiteljima 4 Palestinaca koje je na prosvjedima u selu Ni'lin ubila izraelska vojska.

Cindy i Craig Corrie posjetili su Pojas Gaze 07. ožujka 2009. u izaslanstvu od 58 žena i muškaraca iz udruge Code Pink iz SAD-a. Predstavnici Code Pinka su razgledavali i upoznavali se sa strašnim i neopisivim posljedicama koje su izraelska nečovječna razaranja i ratni zločini za sobom ostavili u Pojasu Gaze i na preživjelim stanovnicima tog područja. Palestinci i međunarodni aktivisti upozorili su ih da na snazi nije nikakav prekid vatre, a u to su se i sami uvjerili budući da su izraelske bombe po pograničnom dijelu Pojasa Gaze nastavile padati kad su dolazili i napuštali to područje.

Što se tiče istrage ubojstva Rachel Corrie, stajalište je američke vlade da ni 6 godina nakon njene smrti, temeljita, transparentna i nepristrana istraga tog događaja, koju je obećala izraelska vlada, nije provedena ni pokrenuta. U američkom ministarstvu vanjskih poslova tvrde da stalno od izraelske vlade traže da se provede puna i transparentna istraga Racheline pogibije, no izraelska vlada se na te zahtjeve oglušuje i ne odgovara. Roditelji Rachel Corrie u svojoj su izjavi povodom 6 godina od ubojstva svoje kćeri pozvali predsjednika Obamu, državnu tajnicu Clinton i članove američkog Kongresa da zatraže i osiguraju da će zločini koje je izraelska vojska nedavno počinila u Pojasu Gaze i napad na Tristana biti istraženi i procesuirani od strane izraelske vlade i u skladu s odgovarajućim međunarodnim i američkim zakonima, te od njih zatražili da odmah i uporno djeluju kako bi izraelska vojska prestala prolaziti nekažnjeno i prisile je da odgovara za zlodjela koja je počinila.

Dodatno:
Izraelska vojska je 28. prosinca 2008. u Ni'linu ubila 2 nenaoružanih prosvjednika
Izraelske su snage 28. prosinca 2008. u selu Ni'lin ubile 1 Palestinca, a drugi je teško ranjen i u kritičnom je stanju. Vojnici su na prosvjednike, koji su prosvjedovali protiv izraelskog pokolja u Gazi, otvorili vatru. Arafat Rateb Khawaje (22) pogođen je u leđa bojevim streljivom od čega je istog dana u 14:45 i preminuo u bolnici u Ramalli. Izraelski su vojnici također u čelo izbliza pravim metkom pogodili 20-godišnjeg Mohammeda Kasima Khawaju koji je u kritičnom stanju prebačen u bolnicu u Ramalli. Još je jedan palestinac pogođen bojevim streljivom tijekom prosvjeda, no njegove ozljede nisu kritične. Izraelski aktivist Jonathan Polack je izjavio da je 5 izraelskih vojnika s udaljenosti od 15 metara otvorilo vatru i pravim mecima pucalo na oko 15 palestinskih mladića pri čemu je jedan prosvjednik pogođen u leđa, drugi u čelo, a treći u nogu. (Mohammed Khawaja preminuo je od zadobivenih ozljeda 3 dana kasnije.)

Dozens of injuries in West Bank anti-Wall protests
Desetci ranjenih u prosvjedima protiv izraelskog zida na Zapadnoj obali
U petak 13. ožujka 2009. u prosvjedima u nekoliko sela na Zapadnoj obali osim Tristana Andersona ozlijeđeni su još desetci drugih ljudi. Osim u Ni'linu prosvjedi su isti dan održani u Jayyousu, Bi'linu, Ma'sari i Burinu. U Ni'linu je oko 500 ljudi sudjelovalo u prosvjedu protiv konfiskacije zemlje u tom selu. Vojnici su napali prosvjednike, a kasnije i selo u kojem su ispalili na stotine patrona suzavca, gumenih metaka i zvučnih bombi. Sukobi između palestinskih mladića i izraelskih vojnika su trajali do rano navečer i u njima je ozlijeđeno 4 osoba. Stotine prosvjednika prosvjedovale su u selu Bi'lin protiv otimačine zemlje u tom selu i pozivale na oslobođenje političkih zarobljenika. U tom je prosvjedu ozlijeđeno 5 mladića u dobi između 15 i 22 godine, a desetci prosvjednika su imali poteškoća zbog udisanja suzavca. Tijekom prosvjeda u al-Ma'sari vojnici su pretukli 4 Palestinaca, uključujući dječaka od 12 godina. Sva četvorica prebačeni su u bolnicu u Betlehemu. U Jayyousu su izraelski vojnici pokušali spriječiti tjedni prosvjed ušavši u to selo i nametnuvši policijski sat prije podneva. U 11 sati 3 terenska vozila s vojnicima ušla su u selo. Vojnici su ispaljivali zvučne bombe i suzavac na mještane koji su pokušavali doći u lokalnu džamiju na džumu. Vojnici su preko megafona u selu proglasili policijski sat. Lokalni mladići na to su odgovorili gađajući vojnike kamenjem, a sukobi između prosvjednika i vojnika nastavili su se cijeli dan. Potom je u selo ušlo mnogo dodatnih terenskih vozila, a vojnici su ponovo okupirali 2 kuće u selu. 2 mladića ranjena su gumom presvučenim čeličnim metcima. U selu Burin, jugozapadno od Nablusa, mještani su također organizirali prosvjed protiv konfiskacije njihove zemlje za naseljavanje ilegalnih izraelskih kolonista.

1 March 2009: B'Tselem demands that judge advocate general prohibit use of Ruger rifle to disperse demonstrators
B'Tselem traži zabranu uporabe puške Ruger protiv prosvjednika (01. ožujak 2009.)
Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem još je prije 01. ožujka 2009. od izraelskih sudskih vlasti tražila da vojsci narede da prestane koristiti pušku Ruger kako bi rastjerala prosvjednike. Vojska je tijekom posljednjih nekoliko tjedana ponovo protiv prosvjednika na Zapadnoj obali počela koristiti pušku Ruger koja ispaljuje 22-kalibarske bojeve metke zahvaljujući čemu su ranjeni brojni Palestinci u selima Ni'lin, Bil'in, Jayyus, Bitunya i Budrus na Zapadnoj obali i najmanje 1 strana državljanka. Većina žrtava lakše su ili umjereno ranjene u ruke ili noge.
Izraelske su sudske vlasti 2001, nakon što je paljbom iz Ruger puške ubijeno nekoliko djece u Pojasu Gaze, naredile vojsci da prestane upotrebljavati to oružje. Jedan je viši vojni dužnosnik tada rekao da je „pogreška bila u tome što je Ruger postao sredstvo za rastjerivanje prosvjednika“ dok je ta puška zapravo oružje kao i svako drugo. 10. siječnja 2009, nakon što je vojska ponovo počela koristiti ovo oružje, jedan je dužnosnik izraelske vojske za Ha'aretz izjavio da je Ruger manje smrtonosan od 'gumenih metaka'.
B'Tselem upozorava da je uporaba bojevih metaka na prosvjednike koji ne ugrožavaju živote vojnika protuzakonita. Takvo se oružje smije koristiti samo kad su životi u stvarnoj i neposrednoj opasnosti i kad nisu dostupna druga sredstva kojima bi se uklonila stvarna prijetnja.
Posljednjih je godina također mnogo Palestinaca ubijeno ili ranjeno gumom presvučenim metalnim metcima, u mnogim slučajevima nekontroliranom i protuzakonitom upotrebom takvih metaka od strane vojnika i policije. Protuzakonitu uporabu gumom presvučenih metaka predstavlja pucanje izbliza, pucanje na djecu i pucanje u gornji dio tijela. Izraelske sigurnosne snage na sve ove načine koriste gumom presvučene metalne metke jer gotovo nikad ne odgovaraju za njihovu protuzakonitu uporabu i jer često uporabu takvih metaka vojnicima naređuje ili odobrava zapovjednik. Isto vrijedi i za pušku Ruger, koja predstavlja još veću opasnost za ljudske živote, jer se radi o pravom streljivu. B'Tselem je pozvao na potpunu zabranu uporabe bojevog streljiva, uključujući pušku Ruger, protiv nenaoružanih prosvjednika koji ne ugrožavaju živote vojnika, kako bi se spriječile nove teške ozljede i ubojstva na Zapadnoj obali.

Snimke i slike s prosvjeda za Tristana u San Franciscu i Londonu

Starhawk Speaks to San Francisco Rally in Solidarity with Tristan and Palestine

Izraelski vojnici uhitili i zlostavljali 12-godišnjeg Palestinca iz sela Ni'lin

Muhammad Salah Khawajah (12) bio je uhićen i brutalno zlostavljan od strane izraelskih vojnika

Ove su informacije izvađene iz svjedočanstva koje je Muhammad Salah Khawajah (12) iz sela Ni'lin na Zapadnoj obali 18. rujna 2008. dao izraelskoj organizaciji za ljudska prava B'Tselem o uhićenju i zlostavljanju kojem su ga podvrgnuli izraelski vojnici. Cijelo svjedočanstvo možete na engleskom pročitati ovdje.

Muhammad Salah Khawajah (12) živi sa svojom obitelji u selu Ni'lin u okolici Ramalle na Zapadnoj obali. U četvrtak (11. rujna 2008.) oko 3 sata ujutro oko 12 izraelskih vojnika, čija lica su bila obojena u crno, upalo je u njihovu kuću u kojoj, osim Muhammadovih roditelja, također žive i 2 njegova strica, te baka. Vojnici su tražili baš Muhammada, zgrabili ga i izvukli iz kuće. Dječak je shvatio da ga vojnici žele uhititi i počeo je plakati te zvao jednog od stričeva (otac mu te noći nije bio kod kuće) da pođe s njim.

Vojnici su dječaku stavili plastične lisice nanoseći mu bol. Jedan je vojnik dječaka zgrabio straga za majicu i gurao ga ispred sebe dok su hodali. Pri tome je majica toliko stezala dječaka oko vrata da mu je to otežavalo disanje. Kad se dječak pokušao osloboditi, vojnik ga je šakom udario u leđa i još jače stegnuo majicu još više gušeći dječaka. Drugi vojnik je također šakom udarao dječaka i čupao ga za kosu dok su hodali. Dječak je plakao i zvao strica i oca u pomoć, a vojnici su ga ponovo udarali i govorili mu da šuti.

Vojnici su potom Muhammada odveli u jednu uličicu gdje su ga gurnuli u kaktuse čije bodlje su dječaku izbole ruke i noge. Vojnici su po putu dječaka nastavili gurati i udarati.

Dok su tako hodali, djeca iz sela počela su vojnike gađati kamenjem, na što su se vojnici zbunili, a neki od njih su se sklonili od kiše kamenja. Drugi vojnici počeli su Muhammada gurati kako bi brže hodao, pa je dječak pao. Jedan od vojnika počeo je Muhammada vući po kamenju, šljunku i zemlji dok su dječaku ruke bile vezane. Vojnik je dječaka vukao za ruke, a dječak je plakao i vikao. Vojnik mu je naredio da umukne i počeo ga još brže vući kako bi umakao kamenju. Vojnik je dječaka vukao nekoliko metara dok se nisu uspjeli skloniti iza jednog zida. Dječak je osjećao da su mu desno koljeno i dlanovi ozlijeđeni, a koljeno mu je krvarilo.

Neki od vojnika ispalili su suzvac u smjeru dječaka koji su bacali kamenje. Suzavac je pao u blizini Muhammada i on je počeo kašljati i plakati, pekle su ga oči. Potom su nastavili hodati, a vojnici su dječaka gurali ispred sebe.

Potom su Muhammad i vojnici stigli do jedne kuće u selu u koju su vojnici provalili. Radilo se o kući u kojoj živi 14-godišnji Abd Ar-Rahman Lu'ai Abd Al-Halim koji s Muhammadom ide u školu. Vojnici su uhitili i njega, te njegovog 18-godišnjeg bratića Sufiana Nwafa al-Khawaju.

Vojnici su zatim trojicu uhićenih odveli u središte sela, oko 400 metara od Muhammadove kuće i natjerali ih da stoje okrenuti prema jednoj trgovini s podignutim rukama. Abd A-Rahmanu i Sufianu su također stavljene lisice. Vojnici su ih tukli i zarobljeni maloljetnici i 18-godišnjak su pali na zemlju. Dok su ležali na zemlji vojnici su ih nekoliko minuta gazili po glavi i trbuhu. Zatim su ih podigli i gurali prema ulazu u selo. Iza svakog od dječaka bio je 1 vojnik koji je svakoga od njih držao za majicu.

Vojnici su po putu uhićene maloljetnike i 18-godišnjaka udarali šakama i nogama. Jedan je vojnik tukao i davio Muhammada kao da ga želi ubiti. Dječak je plakao i vikao od straha. Nakon oko 1 kilometar hoda došli su na raskrižje koje vodi u ilegalno izraelsko naselje Nili gdje se nalazilo mnogo vojnih terenskih vozila. Vojnici su Muhammadu stavili povez preko očiju i stavili ga u jedno terensko vozilo. Oko 1 sat nakon uhićenja vojnici su Muhammada terencem odvezli na dječaku nepoznatu lokaciju.

Nakon otprilike pola sata (najviše 1 sat) vožnje terenac se zaustavio, a vojnici su dječaka izvukli van. Dječak je kroz povez ipak uspio vidjeti da su ga dovezli u neku od vojnih baza i vidio je da su 2 druga terenca dovezla Abd a-Rahmana i Sufiana u istu bazu. Potom su ih odvezli na drugu lokaciju i posjeli na klupe, a nakon 10 minuta pozvali su ih jednog po jednog na ispitivanje.

Nakon što su 20 minuta ispitivali Abd a-Rahmana, na ispitivanje su pozvali Muhammada i skinuli mu povez s očiju. Pred njim se nalazio krupni muškarac u civilu, okrugla lica i svijetle puti. Na glavi je nosio tradicionalnu židovsku kapicu kipu. Rekao je da se zove kapetan Sasson, a tako su ga zvale i druge pristune osobe. Sasson je dječaka posjeo za stol i ispitivao ga o djeci iz sela Ni'lin. Pokazivao mu je slike iz debelog foto albuma u kojem je bilo više od 200 fotografija. Ispitivao ga je o pojedinoj djeci, a Muhammad mu je odgovarao da ih ne poznaje. Potom mu je Sasson pokazao 3 slike na kojima se vidio Muhammad s praćkom tijekom demonstracija koje se redovito u selu Ni'lin održavaju protiv izgradnje ilegalnog izraelskog Zida. Dječak je priznao da je on na slikama, ali je i dalje tvrdio da ne poznaje ostalu djecu koju mu je Sasson pokazao. Zatim ga je Sasson udario plastičnim stolcem. Dječak je plakao i vikao, a Sasson ga je potom još 2 puta udario po nozi drvenim štapom.

Jedan od vojnika koji je o boku nosio pištolj naredio je Muhammadu da ustane i okrene se prema prozoru ili ormaru. Ispred dječaka nalazio se fotoaparat i vojnik ga je fotografirao, a osoba koja ga je ispitivala mu je rekla neka potpiše, otiskom prsta, papir na kojem je nešto bilo napisano hebrejskim pismom. Dječak nije znao što potpisuje, a vojnik mu nije pročitao što je napisano. Dječak pretpostavlja da se radilo o priznanju. Rekao je da je morao potpisati, jer se bojao da će ga istući.

Osoba koja je ispitivala dječaka potom je uzela otiske svih njegovih prstiju i zatim vojniku rekla da ponovo dječaku stavi povez preko očiju. Ispitivanje je trajalo oko pola sata. Potom je na ispitivanje od oko pola sata odveden Sufian. Zatim su sva trojica uhićenih dječaka kombijem prebačena u zatvor Ofer. Tamo su se u prostoriji za pretraživanje morali skinuti i pregledao ih je liječnik. Dali su im vreće s hlačama, majicom i japankama. Sufiana, koji ima 18 godina, su odmah uhitili i odveli u pritvor. Policajac (u plavoj, običnoj, a ne pograničnoj uniformi) razgovarao je s vojnicima kojima je rekao neka oslobode maloljetne dječake, a dječacima je rekao na arapskom: „Vi ste mala djeca, trebalo bi vas pustiti na slobodu.“

Maloljetnici su potom vraćeni u kombi. Cijelo to vrijeme dječacima su ruke bile vezane lisicama. Nakon oko 20 minuta dječaci su dobili slatkiš od želea i skinute su im lisice kako bi ga mogli pojesti. Oko pola sata kasnije, dječacima su ponovo vezane ruke lisicama.

U kombiju dječaci nisu smjeli međusobno razgovarati, bilo je jako vruće, znojili su se. Vojnici im nisu ponudili nikakvo jelo ni piće. Dječacima je bilo dopušteno da odu na WC, pri čemu su im skidane lisice, a kad su se vratili ponovo su im ruke vezane lisicama.

Oko 20 sati dječaci su odvezeni u logor za koji Muhammad vjeruje da je bio logor u selu Beit Sira. Tamo su popili čokoladni napitak i smješteni su u malu prostoriju sa zelenim, vojnim madracima, bez kreveta. Olabavili su im lisice koje su dječaci potom sami skinuli. Zatim su otišli na spavanje.

Sutradan u 10 ujutro, dječacima su ponovo stavljene lisice i odvezeni su, ovaj puta bez poveza preko očiju, kombijem u zatvor Ofer, gdje su smješteni u krilo sa šatorima, odjel 2, zajedno s još 83 zarobljenika svih dobi. U svakom odjelu bilo je 4 šatora, u svakom šatoru oko 20 zarobljenika.

Zarobljenici su dobro postupali s dječacima, dali im slatkiše, čokolade, čips. Muhammad se osjećao udobno, postio je cijeli dan, igrao nogomet i tenis. Mogao je gledati TV koji se nalazio u svakom šatoru. Jedan mu je zarobljenik pomogao da liječnika zamoli da mu pogleda nogu. Odveden je u kliniku gdje mu je liječnik na koljeno stavio jod i zavoje.

Mohammad se na počektu bojao i povremeno plakao, jer je bio sam, daleko od svoje obitelji. Dječak nikad do sada nije bio zarobljen. Odrasli zarobljenici brinuli su za dječaka. Vojnici su se prema njemu odnosili s poštovanjem i ostale zarobljenike zamolili da paze na dječaka.

U nedjelju (14. rujna) u 6 ujutro Muhammad i Abd a-Rahman odvezeni su na sud. Ruke su im vezane lisicama, a noge lancima. Na saslušanje su čekali do 14 sati. U sudnici je bilo mnogo ljudi, a među njima i Muhammadov otac, no vojnici nisu dopustili Muhammadu da zagrli oca, čak ni da ga uhvati za ruku.

Muhammada je branila izraelska odvjetnica koja je od suca zatražila da ga oslobodi uz jamčevinu, na što je sudac pristao, no jamčevina je iznosila 3000 šekela, što Muhammadov otac nije mogao odmah platiti, pa je Muhammad nakon suđenja ponovo vraćen u pritvor. Slijedeći je dan Muhammadov otac posudio novac da plati jamčevinu i Muhammad je pušten na slobodu pod uvjetom da se 16. rujna pojavi na suđenju. Muhammad se vratio svojoj obitelji, a zbog bolova u vratu i ramenima, ogrebotina i rane na koljenu u liječničkoj klinici u Ni'linu mu je pružena liječnička pomoć. Muhammad je s ocem 16. rujna došao na suđenje, no ono je odgođeno za 21. listopada.

Zbog zlostavljanja kojem je bio izložen Muhammad se noću budi u strahu i ne može spavati. Dječak je bio i kod psihologa koji mu je propisao lijekove i sedative. Dječak u školi ima problema s koncentracijom.


Ostali linkovi i vijesti za Palestinu/Izrael:
UN: 130 Palestinians displaced by Israeli house demolitions in two days
Izraelski vojni buldožeri su u srijedu (29. listopada) i četvrtak (30. listopada) rušili kuće u 2 sela na Zapadnoj obali zahvaljujući čemu je 130 Palestinaca ostalo bez krova nad glavom. U selu Umm Al-Kher, južno od grada Hebrona na Zapadnoj obali, izraelski buldožeri su, u pratnji oko 60 vojnika, srušili palestinske domove koji se nalaze u blizini ilegalnog izraelskog naselja Karmel. Radnici koje je unajmila vojska su najprije iz kuća iznijeli namještaj. U tom je selu 95 ljudi ostalo bez doma, uključujući 1 ženu koja je nedavno rodila. Crveni križ i UNRWA opskrbili su Palestince iz sela Umm Al-Kher šatorima i pružili im ostale oblike pomoći. U četvrtak su uništeni domovi u beduinskoj zajednici u blizini ilegalnog izraelskog naselja Ma'ale Mikhmas u okolici grada Jerihona na Zapadnoj obali. U pogođenoj zajednici žive pripadnici beduinskog klana Džahalin, koji su na Zapadnu obalu protjerani tijekom stvaranja izraelske države 1948, a nakon toga su nekoliko puta bili prisilno preseljavani.

Izaslanstvu izraelskih liječnika odbijeno dopuštenje da uđu u Gazu
Iako je njihov ulazak u Pojas Gaze prethodno odobrila izraelska vojska, u srijedu (08. listopada) izraelskim liječnicima zabranjeno je da uđu na to područje. Pripadnici organizacije Liječnici za ljudska prava-Izrael trebali su tijekom 3 dana u Pojasu Gaze pružati zdravstvene usluge koje na tom području stanovnicima nisu dostupne. Liječnici su se nadali da će operirati 400 palestinskih pacijenata, no vojska im je rekla da im ulaz na to područje nije dopušten iz „sigurnosnih razloga“. Liječnici tvrde da liječnička oprema u vrijednosti od 50 000 američkih dolara također nije puštena u Pojas Gaze. U izaslanstvu je bilo 9 izraelskih liječnika, uključujući ortopede, 1 kirurga, 1 onkologa, 1 psihologa i 1 socijalnog radnika. Svih 9 liječnika su izraelski Palestinci, jer je izraelska vojska odmah odbila židovskim liječnicima dopustiti da idu u Pojas Gaze „iz sigurnosnih razloga“. Liječnici iz Pojasa Gaze ne mogu pohađati konferencije i unaprijediti svoje znanje. Neki pacijenti na tom području čekaju na operaciju već više od 6 mjeseci. Liječnici za ljudska prava htjeli su potrebnu zdravstvenu pomoć pružiti onim Palestincima koje izraelska sigurnosna služba Shin Bet odbija pustiti na liječenje u Izraelu.

A genuine PEACE movement CANNOT BE ZIONIST
Israeli violence and oppression, however, is rooted not simply in a few laws or politicians, but in the ideological foundations of the state itself. The problem, in short, is Zionism. Any opposition to Israel rooted in Zionism can only seek to mitigate Israeli apartheid and racism, not end it, because apartheid and racism are what Zionism - and by extension, the Israeli state - are all about. Zionism is rooted in the fundamental premise that the state be a Jewish state and that it occupy the physical space of an ancient Arab Christian and Muslim culture. Because it is impossible to achieve these two goals simultaneously without violence and racist oppression, you cannot have a genuine peace movement that is Zionist.

Unrepentant and Unbreakable, The Time for Mordechai Vanunu is Now
Nobelovu nagradu za mir 2008. trebalo je dodijeliti Mordechaiju Vanunuu, Izraelcu koji je 1986. svijetu otkrio da Izrael, zemlja koja nikada nije potpisala Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja i koja inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju ne dopušta da pregledaju nuklearni reaktor Dimona, jedina na nemirnom i nestabilnom Bliskom istoku posjeduje nuklearno naoružanje. Vanunu je objelodanjivanje ove informacije skupo platio: agenti Mossada namamili su ga natrag u Izrael, gdje je 18 godina proveo u zatvoru (od toga 11 u samici). Iz zatvora je pušten 2004. godine, ali je pod brojnim zabranama i ograničenjima kretanja i putovanja. Vanunu ne smije razgovarati s novinarima niti s osobama koje nisu građani Izraela, a kad je 2007, između ostalog, pokušao napustiti Jeruzalem kako bi posjetio Betlehem, osuđen je na 6 mjeseci zatvora. Kazna je kasnije smanjena na 3 mjeseca zatvora.

Report: Lebanese army uncovered Mossad ring in Bekaa Valley
List As-Safir je u subotu (01. studenog) izvijestio da je libanonska vojska otkrila dugogodišnju skupinu izraelskih špijuna, pripadnika Mossada, na jugu Libanona. Ubrzo nakon rata 2006. libanonska vojska je pokrenula kontraobavještajne operacije protiv spomenute skupine. Zasad je uhićen 1 osumnjičenik, koji je živio u dolini Bekaa i održavao veze s brojnim skupinama i organizacijama, uključujući nekoliko palestinskih organizacija. Navodno ovo nije prvi puta da ga se optužuje za kolaboraciju s Izraelom. Osumnjičeni je navodno priznao i istražiteljima rekao da je pomagao nekoliko agenata. Dokumenti koji su zaplijenjeni u njegovom domu navodno potvrđuju njegovo priznanje. Uhićeni su i članovi njegove obitelji, koji su tijekom ispitivanja također priznali da su kolaborirali s izraelskim agentima. Navodno je spomenuta skupina djelovala više od 20 godina, a zadatak joj je bio da odredi lokacije palestinskih i sirijskih baza u dolini Bekaa, te da promatra operacije Hezbolaha. Ovo je po drugi puta u više od 20 godina da je otkrivena takva špijunska skupina u Libanonu.

Clashes reported Friday between fighters and soldiers in Gaza
U petak (31. listopada) je po prvi puta od primirja, postignutog posredstvom Egipta, između Izraela i Pojasa Gaze, došlo do oružanog sukoba između pripadnika palestinskog pokreta otpora i izraelskih vojnika. Sukobi su izbili istočno od grada Khan Younisa na jugu Pojasa Gaze. Izraelski izvori tvrde da je pucano na nekoliko vojnih vozila i da su pripadnici pokreta otpora ispalili 2 protutenkovske granate na izraelsku vojsku koja je ušla u Pojas Gaze. Nema dojava o ozlijeđenim među vojnicima. Nekoliko izraelskih vojnih helikoptera je otvorilo vatru na nekoliko palestinskih kuća na tom području. Prouzročena je materijalna šteta, no nema dojava o ozlijeđenima. Zasad niti jedna palestinska skupina nije preuzela odgovornost za sudjelovanje u ovom sukobu. Ovo je prvi izravni sukob između palestinskih boraca i izraelskih vojnika u Pojasu Gaze u protekla 4 mjeseca koliko traje krhko primirje.

UN Envoy slams Israel decision to renew home demolition policies
Izaslanik UN-a za Srednji istok, Robert Serry, je u subotu (01. studenog) osudio izraelsku odluku da se ponovo počne provodi politika rušenja palestinskih domova na okupiranoj Zapadnoj obali. Serry je izjavio da je ova odluka obeshrabrujuća jer odašilje negativne poruke vezano uz namjere i nastojanja da se poboljšaju uvjeti života Palestinaca na Zapadnoj obali. Serry je izraelsku vladu pozvao da obustavi rušenja kuća. Ovaj je tjedan izraelska vojska srušila desetke koliba i staklenika u nekoliko sela na Zapadnoj obali zahvaljujući čemu su desetci Palestinaca ostali bez krova nad glavom. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova je izjavio da su „barem neke od tih kuća bile sagrađene protuzakonito“.


Ostali linkovi:
Many Approved Torture
Torture and degrading treatment are clearly prohibited by the Geneva Conventions and by U.S. law. In addition, the 1984 Convention Against Torture specifically states there are "no circumstances whatsoever, whether a state of war or a threat of war, internal political instability or any other public emergency," that could be "invoked as a justification of torture" or "other acts of cruel, inhumane or degrading treatment."

Presence of foreign forces in Iraq biggest problem - al-Mashhadani
Iraqi parliament Speaker Mahmoud al-Mashhadani said in Tehran that the presence of foreign forces in the country is the biggest problem facing Iraq, ... “Iran and Iraq hold identical views on regional and international developments,” he underlined.

US: Pentagon rejects claims of 1991 nuclear explosion in Iraq
Ryder was responding to claims made by a US veteran, and aired on Italian television, that a small five-kilotonne nuclear bomb was dropped in a deserted area outside the southern city of Basra, on the border of Iran.

OCHA-in izvještaj Humanitarian Monitor za kolovoz 2008.

Grad Hebron, Zapadna obala, kolovoz 2008.

Neki podaci iz (puno opsežnijeg) izvještaja UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova Humanitarian Monitor za kolovoz 2008 (OCHA report: Humanitarian Monitor, Ocuppied Palestinian Territory, August 2008) kojeg možete u cijelosti i zajedno s dijagramima na engleskom pročitati na linku:

Izraelske su sigurnosne snage tijekom kolovoza 2008. ozlijedile 114 nenaoružanih civila na Zapadnoj obali, uključujući 68 djece. Više od polovice ih je ozlijeđeno tijekom prosvjeda protiv ilegalnog izraelskog Zida u selima Ni'lin i Bil'in. 37 osoba je ozlijeđeno u napadima izraelskih kolonista.

96 osoba je ozlijeđeno tijekom kolovoza od strane izraelskih sigurnosnih snaga na Zapadnoj obali u prosvjedima protiv izraelskog Zida u selima Ni'lin i Bil'in. To je 64% od ukupnog broja ozlijeđenih na Zapadnoj obali u kolovozu 2008. Jedan je 17-godišnji palestinski dječak 04. kolovoza umro od ozljede koju je zadobio 30. srpnja, kad je ranjen s 2 gumom presvučena metalna metka. Dječaka je ranila izraelska vojska tijekom sprovoda 10-godišnjem dječaku kojeg je izraelska vojska ubila 29. srpnja nakon prosvjeda.

21. kolovoza izraelska vojska je uhitila 20-godišnjeg Palestinca i vezala mu ruke prilikom pretresanja i pretraživanja kuća u selu Ni'lin, nakon što je prosvjed tog dana završio. Vojnici su uhićenog pretukli i iz blizine mu gumom presvučenim metalnim metkom pucali u glavu zbog čega je on hospitaliziran sa slomljenom lubanjom u bolnici u Ramalli i u kritičnom je stanju.

Gotovo svakodnevni prosvjedi u Ni'linu počeli su u svibnju 2008. Prosvjedi su usmjereni protiv izraelskog Zida koji se gradi na zemlji koja pripada selu Ni'lin. Prosvjedi većinom završavaju nasiljem od strane izraelske vojske koja prosvjednike rastjeruje koristeći suzavac i šok granate, gumom presvučene metalne metke i povremeno prave metke. Vojnici i pogranični policajci također fizički napadaju prosvjednike, a od 08. kolovoza pogranična policija protiv prosvjednika upotrebljava smrdljivu tekućinu od koje se prosvjednici odmah razbježe jer izaziva povraćanje.

Nastavilo se rušenje palestinskih građevinskih objekata zbog neposjedovanja građevinskih dozvola u Istočnom Jerzalemu. Jeruzalemske vlasti su srušile 2 kuće u Beit Hanini nakon što su 2 obitelji istjerane iz njih pomoću pasa. 16 je osoba, uključujući 11 djece, raseljeno. Jednu od srušenih kuća sagradila je izraelska udruga Israeli Committee Against House Demolitions 2007. namjesto kuće koja je srušena 2005. godine. Obitelji nije bilo dopušteno da iznese namještaj iz kuće prije rušenja. U mjestima At-Tur i Al'Isawiya srušene su 2 kuće u fazi izgradnje i 1 cementni pod na području Wadi Qaddoum.

Izraelska civilna uprava je u zoni „C“ na Zapadnoj obali srušila 29 štandova s voćem i povrćem u vlasništvu palestinskih prodavača u Jordanskoj dolini, uz cestu 90 između mjesta Jiftlik i Bardala. Štandovi su srušeni buldožerom, a ostaci su spaljeni. Voće i povrće je konfiscirano. Ti su štandovi godinama prehranjivali više od 30 obitelji u Jordanskoj dolini.

Izraelska civilna uprava je također izdala naloge za rušenje 2 kuća u mjestu 'Arab Ar Ramadin Al Janubi koje će pogoditi 10 osoba. 'Arab Ar Ramadin Al Janubi nalazi se između ilegalnog izraelskog Zida i Zelene linije, na području Qalqilije. Izraelska vojska je u rujnu 2003. to područje proglasila zatvorenom vojnom zonom i prisilila mještane da od izraelskih vlasti traže dozvole kako bi mogli nastaviti živjeti u vlastitim domovima.

Gotovo 80% kolonističkih napada na palestinske civile dogodilo se u zoni H2 u gradu Hebronu. Napade na tom području su izvršili izraelski kolonisti iz ilegalnih naselja Kiryat Arba' i Kuća Al Rajabi, uglavnom tinejdžeri, koji kampiraju u 3 šatora podignuta na palestinskoj zemlji u privatnom vlasništvu u četvrti Wadi al Hussein. Osim fizičkih napada, kolonisti su također verbalno vrijeđali Palestince, uništavali privatna vozila i prozore na kućama i onemogućavali Palestincima i međunarodnim aktivistima pristup na cestu. U najmanje 3 navrata kolonisti su Palestince napali OC sprejem, a jednom su ih polili bojom. Kolonisti obično dolaze u pratnji 1 ili 2 naoružanih kolonista koji svoje puške uperuju u Palestince. Nedavni izvještaji izraelskih medija i jedne nevladine udruge upućuju na to da izraelske vlasti u do 80-90% slučajeva ne procesuiraju izraelske koloniste koje se sumnjiči da su počinili napade na Palestince ili njihovu imovinu.

U oružanim sukobima između pripadnika suparničkih palestinskih pokreta ubijeno je 14 osoba (uključujući 13 naoružanih), a ranjeno njih 103, uključujući 17 djece i 6 žena.

2 je palestinske djece ubijeno u kolovozu, jedno na Zapadnoj obali, a drugo u Pojasu Gaze, u obiteljskom sukobu. 73 djece je ozlijeđeno, od toga 56 na Zapadnoj obali i 17 u Pojasu Gaze. Više od 70% ozljeda na Zapadnoj obali dogodilo se tijekom prosvjeda protiv Zida, a 20% je rezultat napada izraelskih kolonista, uglavnom u zoni H2 u Hebronu. Svo 17 ozlijeđene djece u Pojasu Gaze ozlijeđeno je 02. kolovoza, tijekom oružanih sukoba između snaga odanih Hamasu i članova jedne obitelji povezane s Fatahom.

Od početka 2008. ubijeno je ukupno 81 dijete (77 palestinske djece i 4 izraelska djeteta), a 395 (387 palestinske i 8 izraelske) ih je ranjeno u izraelsko-palestinskom sukobu. 293 palestinska maloljetnika se nalazi u izraelskim zatvorima, uključujući 5 djevojaka. Više od 90% zatvorenih palestinskih maloljetnika je u dobi između 16 i 17 godina. 13 maloljetnika (uključujući 2 djevojke) nalazi se u administrativnom pritvoru, bez optužnice ili suđenja.

Između srpnja 2007. i srpnja 2008. izraelski su vojnici 15 puta, a izraelski kolonisti 8 puta napadali palestinske škole. Od siječnja 2008. u operacijama izraelske vojske ubijeni su 21 učenik i 3 nastavnika UNRWA-inih škola.

Tijekom kolovoza životni uvjeti stanovnika Pojasa Gaze nisu se poboljšali, unatoč primirju između Hamasa i Izraela zahvaljujući kojem je Izrael trebao ublažiti svoja ograničenja i opsadu Pojasa Gaze. Najviše je u Pojas Gaze uvezeno hrane (56% ukupnog uvoza), zatim šljunka (23% ukupnog uvoza). Cement i ostali građevinski materijali činili su samo 4% ukupnog uvoza. Kao što je bio slučaj i u srpnju, velik dio uvezenog šljunka je neupotrebljiv tako dugo dok dovoljna količina cementa i ostalih građevinskih materijala ne bude puštena u Pojas Gaze. Izrael je dopustio da male količine nekoliko novih artikala uđu u Pojas Gaze u kolovozu, uključujući sok, odjeću, cipele, PVC cijevi i neke poljoprivredne materijale. Prijeko potrebna roba, poput rezervnih dijelova potrebnih za održavanje infrastrukture javnog zdravstva i vodovodne infrastrukture, industrijskih sirovina, namještaja, elektronike i školskih uniformi, nije ušla u Pojas Gaze. Izraelske vlasti nastavile su zabranjivati i onemogućavati bilo kakav izvoz iz Pojasa Gaze.

Količine goriva koje su ušle u Pojas Gaze nisu bile dovoljne da bi se zadovoljile stvarne potrebe stanovništva. U kolovozu je pokriveno tek 22% potrebe za benzinom, 65% stvarne potrebe za dizelom, 56% stvarne potrebe za plinom za kuhanje i 84% potrebe za industrijskim plinom. Zbog pomanjkanja industrijskog plina elektrana u Gazi proizvodila je 60-65 MW struje umjesto 80MW, koliko bi mogla da je imala dovoljno goriva.

U Pojasu Gaze uopće nije bilo 45 vrsta (od ukupno 416 osnovnih vrsta lijekova), a još 50 vrsta dostupno je u zalihama koje neće trajati dulje od 3 mjeseca. U Pojasu Gaze također uopće nema 102 vrste od ukupno 596 vrsta medicinske opreme, a 157 vrsta postoji u zalihama manjim od potrebnih za 3 mjeseca. Na Zapadnoj obali uopće nije bilo 73 od 416 osnovnih lijekova, a za 45 lijekova postoje zalihe koje ne dostaju niti za mjesec dana.

Web site Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranim palestinskim područjima s izvještajima na engleskom, arapskom i hebrejskom


Dodatno:
A note of appreciation from the rich
Naturally, we try to play you off against each other whenever it suits our purposes: high-waged workers against low-waged, unionized against non-unionized, Black against White, male against female, American workers against Japanese against Mexican against ... We continually push your wages down by invoking "foreign competition," "the law of supply and demand," "national security," or "the bloated federal deficit." We throw you on the unemployed scrap heap if you step out of line or jeopardize our profits. And to give you an occasional break from the monotony of our daily economic blackmail, we allow you to participate in our stage-managed electoral shell games, better known to you ordinary folks as "elections." Happily, you haven't a clue as to what's really happening -- instead, you blame "Aliens," "Tree-hugging Environmentalists," "Niggers," "Jews," Welfare Queens," and countless others for your troubled situation.