Neke vijesti i linkovi o Vittoriju Arrigoniju

Chasing Ghosts: Questioning the death of Vittorio Arrigoni
Neka pitanja o ubojstvu Vittorija Arrigonija (19. travanj 2011.)
Izvori u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova navodno tvrde da Vittorio Arrigoni nije slučajna žrtva otmice, već da su otmičari namjerno ciljali baš njega osobno. Dodaju da talijanska vlada gotovo ništa ne čini kako bi se saznala potpuna istina o Arrigonijevom ubojstvu. Ni za vrijeme dok je bio živ talijanska se vlada nije previše trudila da mu pomogne prilikom uhićenja od strane izraelskih vlasti. Jedan od Vittorijevih prijatelja smatra da su ga ubili jer ga je u Italiji slušalo i čitalo mnogo ljudi i jer zbog toga njegova smrt ima snažan odjek. Vittorijevi prijatelji smatraju da su ga otmičari od samog početka namjeravali ubiti. Malo je pojedinosti poznato. Nalaz liječnika nije objavljen, a talijanske vlasti ništa ne poduzimaju jer „ne žele surađivati s Hamasom“. Izvori u bolnici Al Shifa gdje je tijelo bilo prevezeno tvrde da je Arrigoni bio mučen i da mu je bilo izvađeno jedno oko.

Candlelight Vigil for Vittorio Arrigoni (Cairo)

Vittorio Arrigoni, a winner (video)

2/11/2010: Gaza protesters 100m from israeli border on Balfour anniversary (video)

London vigil to pay respect to Vittorio Arrigoni (WARNING IMAGES OF WAR WITHIN) (video)

Napoli per Vittorio "Utopia" Arrigoni (video)

The Palestinian people inspire the world with their courage and compassion.

Vik's not gone
Our message of peace
is a call to action
for other ordinary people like ourselves
not to hand over your lives
to whatever puppeteer is in charge this time round
But to take responsibility for the revolution
First, the inner revolution
to give love, to give empathy
It is this that will change the world

Staying human: A heroic legacy - Ramzy Baroud
Vittorio Arrigoni, or Vik, was reportedly murdered by a fundamentalist group in Gaza, a few hours after he was kidnapped on April 14. The killing was supposedly in retaliation for Hamas' crackdown on this group's members. All who knew Vik will attest to the fact that he was an extraordinary person, a model of compassion, solidarity and humanity. Arrigoni's body was discovered in an abandoned house hours after he was kidnapped. His murderers didn't honor their own deadline of 30 hours. The group, known as the Tawhid and Jihad, is one of the fringe groups known in Gaza as the Salafis. They resurface under different names and manifestations, for specific -- and often bloody -- purposes. ... The group that murdered Arrigoni, like others of its kind, existed for one specific, violent episode before disappearing altogether. The mission in this case was to kill an International Solidarity Movement activist who dedicated years of his life to Palestine.

Gaza: Restiamo Umani (intervista a Vittorio Arrigoni) (video)

Italian convoy to Gaza
Talijanski konvoj za Gazu (24. travanj 2011.)
Talijanski aktivisti su 21. travnja u Rimu odlučili organizirati konvoj pod nazivom Ostanimo humani koji će u Gazu ući kroz Egipat, kroz granični prijelaz Rafah. Žele svijetu prenijeti Vikovu poruku, te svratiti pozornost međunarodne javnosti na to da nakon pada Mubarakovog režima granica između Pojasa Gaze i Egipta mora biti otvorena kako bi konačno bila prekinuta opsada stanovnika Gaze. U Gazi namjeravaju biti do 15. svibnja, mjesec dana nakon Vittorijeve smrti. Tada se također obilježava sjećanje na Nakbu, a na palestinskim područjima bit će organizirani prosvjedi protiv izraelske okupacije, te protiv unutarnjih podjela među palestinskim vlastima. Aktivisti žele pokazati da unatoč Vittorijevoj smrti nije oslabila međunarodna podrška palestinskom narodu, te namjeravaju pokrenuti medijski centar u Gazi koji će biti posvećen Vittoriju. Put i boravak konvoja u Gazi trajat će 6 ili 7 dana između 11. i 18. svibnja.

To Juliano and Vittorio with love
He initially seemed detached from his Palestinian roots but, under the influence of his Jewish mother who spent much of her later years working with Palestinian children, he was transformed. Arna Mer-Khamis, Juliano's mother, became involved with Palestinians during the first intifada. She came to understand how deeply traumatised Palestinian children were by the occupation and started programmes that aimed to heal them through art and, in particular, acting. She established a theatre in the Jenin refugee camp, where her bonds with many of the local children were such that they became known as 'Arna's children'.

Bella Ciao Gaza

Body of slain Gaza activist arrives in Rome
Lijes s ubijenim aktivistom stigao u Rim (24. travanj 2011.)
Tijelo ubijenog aktivista Vittorija Arrigonija u srijedu (20. travnja) je zrakoplovom iz Kaira prevezeno u Italiju. Stotine ožalošćenih prijatelja, Palestinaca i službenih izaslanika okupili su se u zračnoj luci Leonardo da Vinci u Rimu. Dok je lijes umotan u palestinsku zastavu bio spuštan iz aviona u mrtvačka kola okupljeni su pljeskali. Među palestinskim predstavnicima koji su Vittorijevo tijelo dočekali u Rimu bio je palestinski predsjednik Abbas i grčki pravoslavni patrijarh u Jeruzalemu Elias Issa Musleh. U četvrtak je u Institutu za forenzičnu medicinu Sveučilišta La Sapienza obavljena obdukcija. Liječnik koji je obavljao obdukciju je izjavio da je smrt najvjerojatnije nastupila zbog gušenja električnim kablom. Ured državnog odvjetnika u Rimu je otvorio istragu Arrigonijeve otmice i ubojstva.
Arrigoni je rođen u Besani u Brianzi, pored Milana. Njegova je majka gradonačelnica mjestašca Bulciaga, gdje obitelj sada živi. Vittorio je s Međunarodnim pokretom solidarnosti počeo raditi u Jeruzalemu 2002. godine. Bio je oštar kritičar izraelske politike prema Palestincima na Zapadnoj obali. Izrael ga je 2005. stavio na svoju sramotnu „crnu listu“ nepoželjnih osoba – popis na kojem su se uglavnom nalazili međunarodni volonteri koji su surađivali s različitim palestinskim nevladinim organizacijama i motrili izraelske postupke na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Vittorio se 2008. preselio u Gazu odakle je izvještavao o teškom životu pod blokadom i izraelskim vojnim napadima. Iste se godine zamjerio i Hamasu kritikom teokratskih i autoritarnih poteza vlade u Gazi. Pisao je i izvještavao za nekoliko talijanskih i stranih medija. Bio je jedan od najvažnijih glasova koji su u svijet dopirali iz Gaze za vrijeme izraelske trotjedne agresije 2008/2009, kad je Izrael ostalim novinarima zabranio ulaz i onemogućio izvještavanje iz Pojasa Gaze. Knjiga Gaza Stay Human koju je napisao o izraelskom napadu na Gazu prevedena je na francuski, engleski, njemački i španjolski. Arrigoni je primao prijetnje smrću, a njegovoj su se nazočnosti u Gazi protivile razne skupine, uključujući i neke pripadnike Hamasa.
Vittorio je pod prijetnjom vatrenim oružjem otet u četvrtak 14. travnja 2011. navečer. Kasnije istog dana nepoznata ekstremistička salafijska skupina je na YouTube-u objavila video snimku pretučenog Vittorija s trakom preko očiju. Otmičari su optužili Italiju da je „nevjernička država“, a Vittorija da „kvari“ stanovnike Gaze. Zatražili su oslobađanje nekoliko salafista koji se nalaze u palestinskim zatvorima i zaprijetili da će u suprotnom slijedeći dan poslije podne pogubiti aktivista. Hamas je Vittorijevo beživotno tijelo pronašao rano u petak ujutro, a obdukcija u Institutu forenzične medicine u Gazi je pokazala da je bio obješen. Prema nalazima forenzičara ubojstvo se vjerojatno dogodilo iste večeri kada i otmica. Simboličan državni sprovod održan je za Vittorija u Gazi u ponedjeljak. Vittorijeva djevojka doputovala je iz Italije u Gazu kako bi primila izraze sućuti ožalošćenih Vittorijevih prijatelja.

Mourners gather in Palestine and Italy for Vittorio’s funeral
Vittorio Arrigoni pokopan u Italiji (25. travanj 2011.)
U nedjelju je u Bulciagu u Italiji pokopan ubijeni talijanski aktivist Vittorio Arrigoni. Stotine ljudi su prisustvovale sprovodu. Istovremeno su u Ramalli i Gazi održane komemoracije na kojima su građani odali posljednju počast ubijenom međunarodnom aktivistu Vittoriju Arrigoniju. U Ramalli su se okupljenima obratili Vittorijevi prijatelji, političari i međunarodni aktivisti. Palestinski su govornici jasno poručili da ovo ubojstvo ne predstavlja palestinski narod i da je Vittorijeva smrt velik gubitak za sve koji se nastavljaju boriti za slobodnu Palestinu. Okupljeni su u znak sjećanja na Vittorija pjevali neke njegove omiljene talijanske pjesme. U Gazi su se na svečanoj komemoraciji okupile stotine ljudi. Palestinski predsjednik Abbas je Vittoriju Arrigoniju i Julianu Mer-Khamisu posthumno dodijelio „Medalje Jeruzalema“.

Beit Ula names garden after slain Italian activist
Grad Beit Ula na Zapadnoj obali preimenovao je u nedjelju (24. travnja) jedan mali javni park i nazvao ga po ubijenom talijanskom aktivistu Vittoriju Arrigoniju.


DODATNO:
1 link o izraelskom napadu na civilnu humanitarnu flotilu u svibnju 2010:
Gaza Flotilla Attack - The Truth (video)

Neke informacije i linkovi o Vittoriju Arrigoniju

STAY HUMAN Freedom Flotilla Renames Voyage in Honor of Vittorio Arrigoni
Organizatori Flotile slobode 2 odlučili su da će svoje slijedeće putovanje u Gazu u čast Vittoriju Arrigoniju nazvati: Freedom Flotilla – Stay Human. Stay Human je naslov Vittorijeve knjige i rečenica koju je često ponavljao. Svoje je tekstove i izvještaje redovito završavao riječima Stay human ili na talijanskom Restiamo Umani - Ostanimo humani, ostanimo ljudi.
The murder of human rights activist, Vittorio Arrigoni, is a tragedy for his family, for those of us who knew him, and for the Palestinians who loved and admired him. The Steering Committee of Freedom Flotilla 2 condemns this senseless murder and the people who are behind it. They took the life of one of the most passionate supporters of justice for Palestine. This murder is damaging to the Palestinian struggle for freedom and justice as well as our work in support of that struggle. In his honor, we are naming our next voyage, FREEDOM FLOTILLA – STAY HUMAN.

Mourners demand justice for slain theater director
Vittorio Arrigoni nije jedini aktivist ubijen u posljednje vrijeme (15. travanj 2011.)
Ožalošćeni prijatelji i obitelj ubijenog glumca i kazališnog redatelja Juliana Mer Khamisa sastat će se u nedjelju s palestinskim predsjednikom Abbasom i predati mu peticiju, te održati mirni prosvjed, kojima će tražiti zaštitu Kazališta Sloboda u Jeninu. Juliana Mer-Khamisa iz Haife u Izraelu ubili su 4. travnja 2011. nepoznati naoružani napadači koji su se u vozilu s palestinskim registarskim oznakama provezli ispred Kazališta Sloboda u izbjegličkom logoru u Jeninu na Zapadnoj obali. Istraga nije otkrila mnogo o ubojicama. Palestinske vlasti na Zapadnoj obali su uhitile jednu osobu, no ona je nakon ispitivanja zbog nedostatka dokaza puštena na slobodu. Međunarodnim je aktivistima savjetovano da neko vrijeme ne dolaze u kazalište zbog njihove sigurnosti. Nakon ubojstva palestinski umjetnici i intelektualci Palestinskoj su samoupravi uputili peticiju kojom su zatražili temeljitu istragu ubojstva, objavljivanje identiteta ubojica i njihovo privođenje pravdi. Također su zatražili zaštitu kazališta, zaposlenih i studenata koji su izloženi stalnim prijetnjama.

Palestinians in Gaza and the West Bank unite in mourning of slain activist Vittorio Arrigoni
Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali oplakuju ubijenog aktivista Vittorija Arrigonija (15. travanj 2011.)
U petak (15. travnja) su organizirana okupljanja ožalošćenih građana u Gazi i Ramalli. Građani su odali počast ubijenom aktivistu, a pred sjedištem UN-a u Gazi održan je prosvjed. Tjedni prosvjedi koji su održani nakon džume u selima Bil'in i Al Masara bili su posvećeni Vittoriju Arrigoniju. U subotu se u centru Nablusa održala komemoracija na kojoj su sudionici osudili Vittorijevo ubojstvo i slavili njegovo djelo. Vittorio aktivno podržava pravednu borbu palestinskog naroda već 10 godina. Proteklih 2 i pol godine je s Međunarodnim pokretom solidarnosti pratio izraelska kršenja ljudskih prava i podržavao nenasilni otpor palestinskog naroda protiv izraelske okupacije u Pojasu Gaze i informirao javnost, kako u svojoj domovini Italiji, tako i širom svijeta, o tamošnjoj situaciji. Vittorio je o Palestini pisao za talijanske novine Il Manifesto i Peacereporter i zalagao se za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Vittorijev prijatelj iz Palestinskog centra za ljudska prava Khaleel Shaheen je izjavio: „Ovo je crni dan u palestinskoj povijesti. U potpunosti osuđujemo stravično ubojstvo našeg prijatelja Vittorija. Zahtijevamo od lokalnih vlasti da odgovorne što prije privedu pravdi. Vittorio je zauvijek u našim mislima. On je heroj Palestine.“

Gaza in shock as Islamists kill kidnapped Italian
"He's very well-known, he lives among the people," said Huwaida Arraf, a co-founder of ISM. "Vit has repeatedly put his life in danger, put his life on the line in support of the Palestinians." A journalist colleague at the Italian daily Il Manifesto said he was "astounded" by Arrigoni's death. "We're also wondering how a pacifist who was wholeheartedly pro-Palestinian could be killed by Palestinians, even though you have to ask who those Palestinians were," Maurizio Matteuzzi told AFP. In Jerusalem, shocked Italian volunteers who had just left Gaza converged on a hotel in the city's annexed eastern sector, the horror evident upon their faces. "He was a lively, lovely person, we made fun of him because he was more Palestinian than Italian," said Simona Ghizzoni, a 34-year-old photographer who worked in Gaza for the Italian NGO Cospe. "He was a real believer and a real activist for Palestinian human rights. "When we got to the Palestinian checkpoint before Erez, there were all these Palestinians coming and saying 'We are sorry, we are sorry.' All the Palestinians I met are completely shocked and sad," she said. Arrigoni is the third ISM member to be killed in Gaza -- US national Rachel Corrie was crushed to death by an Israeli bulldozer in March 2003, and a month later Briton Tom Hurndall was shot and critically injured by the army. He died in January 2004. In Gaza City, several hundred people rallied in the Square of the Unknown Soldier against the killing, while in the West Bank, around 100 people, most of them foreigners, marched through Ramallah to a house of mourning in El Bireh, an AFP correspondent said.

"A Beautiful Soul, a Big Heart": Italian Peace Activist Vittorio Arrigoni Slain by Militant Captors in Gaza Strip (video)
Salafijske skupine u Gazi sada tvrde da nisu umiješane u pogubljenje Vittorija Arrigonija.
And then the video popped up on the internet, showing him bound and blindfolded, with his face a little bit swollen and bloodied. Despite that—we started working right away, talking to everyone we knew, putting out an appeal to secure his release, and making sure that whoever had him knew what a tireless advocate for Palestinian rights Vittorio was. But, you know, even the horror of seeing that video and knowing that he was being held in that state, we didn't think—it didn't really cross our mind that they could harm him. He is such a beautiful soul. Anyone coming into contact with him would know just how committed he was. And I was sure that just if his captors would talk to him, they would see that, you know, ... All I know and all I could say is that Vittorio has one of the most beautiful souls, big heart, of anybody I've ever had the honor of meeting. And his killing is truly a loss for—you know, not just for those of us who knew him, but for all of Palestine.

Jeff Halper: REMEMBERING VIK
Vittorija je tijekom njegovog rada s palestinskim ribarima ranila izraelska vojska koja redovito otvara vatru na palestinske civilne ribarske brodiće u moru Pojasa Gaze. Izrael je na taj način u proteklih 10 godina ubio 18, a ranio oko 200 palestinskih ribara, te uništio mnoge brodiće i opremu. Vittorio je i prije proboja izraelske blokade brodovima 2008. aktivno pomagao Palestincima na Zapadnoj obali. Izrael ga je 3 puta pritvarao i zatim deportirao.
Vik was truly a person greater than life. He was so filled with energy, a mixture of joy, camaraderie and impatience with the confines of boats and prisons like Gaza, that he would suddenly lift you into the air, or wrestle with you – he was a big, strong, handsome guy, ebullient and smiling even in the most oppressive and dangerous situations – as if to tell you: Yaala! These Israel naval ships shooting at us and the Palestinian fisherman cannot prevail over our solidarity, outrage and the justice of our cause! (Vik was wounded in one of those confrontations). He would come up behind you and say: The Occupation will fall just like this! (and he would wrestle you to the ground, laughing and playing with you as he did). Vik, who like me received Palestinian citizenship and a passport when we broke the siege of Gaza and sailed into Gaza port in August, 2008, was a peace-maker exemplar. … He was especially known for accompanying the fishermen as they tried to ply their trade despite almost daily shootings at them from the Israeli navy, who confined them to the fished-out, sewage-filled waters near the Gaza coast. At least eighteen fishermen have been killed in the past decade, about 200 injured, many boats wrecked and much equipment ruined. But he was intimately involved wherever he was needed in Gaza, among the farmers as well as traumatized children, in times of distress – his book, Gaza: Stay Human, documents his experiences among the people during Israel's three-week attack in 2008-09 – and simply being with the people in their coffee shops and homes. Vik was what we call a “witness”: someone who put himself physically with the oppressed and shared with them their triumphs, tragedies, sufferings and hopes. Yet he was one who through his actions tried to affect genuine change. He, like Juliano, Rachel and so many others who have sacrificed themselves for peace and justice in Palestine and the world over, leave a huge hole in our hearts, our lives and in the struggle.

With Great Shock and Sorrow, PCHR Condemns Murder of Italian Activist, Vittorio Arrigoni
On Friday morning, 15 April 2011, security services found the body of Arrigoni in a house located in the 'Amer project area, west of al-Karamah building in the west of Jabalia, north of the Gaza Strip. In his testimony, a PCHR staff-member reported signs of beating on the victim's face, signs of handcuffs on his hands, and signs of strangulation around his neck. The Ministry of Interior in Gaza issued a press release on Friday, condemning this heinous crime. It declared the arrest of two members of the group and the continued search for others. Arrigoni had worked in Gaza since 2008, when he arrived on board the "Free Gaza" flotilla, organized to break the closure imposed on the Gaza Strip. He devoted himself to the defense of Palestinians' rights, and participated in a number of activities against the closure, against violations committed by Israeli Forces against Palestinian civilians, particularly fishermen, and against the Israeli decision to impose a ‘buffer zone’ in the Gaza Strip. He was arrested by Israel forces on18 November 2008, while he was accompanying a number of fishermen off the shores of Deir al-Balah, central Gaza Strip. However, he returned to Gaza a few months later via Rafah International Crossing. Arrigoni was also in the West Bank for a few years before coming to Gaza. He has been known for his activity with the International Solidarity Movement.

Vik Vittorio Arrigoni (video)

Vittorio Arrigoni: pacifist supporter of the Palestinian cause
But Arrigoni's life was anything but safe. In September 2008 he was injured accompanying Palestinian fishermen at sea. Two years ago he received a death threat from a US far-right website that provided any would-be killers with a photo and details of distinguishing physical traits, such as a tattoo on his shoulder.

Solidarity Statements in honor of Vittorio Arrigoni
Vik you were dedicated, full of humanity, and fun. Your love for life, music and laughter meant that your presence always created a nice atmosphere for our youth and children in different occasions. You shared our lives in Gaza for more than 2 years. You danced Dabbka. You would always reach out and shake hands with little boys and girls in the streets. You would play football with them. You were there in our funerals as well as our weddings. And, more than that, you protested daily as a member of the ISM alongside with Palestinians on the borders against the buffer zone created by Israel where farmers were unable to reach their land. Viktor you were always there with the ISM and Palestinian people, in peaceful protests against the occupation, calling for justice, peace and a free Palestine. I have known Viktor for more than 2 years. He arrived in Gaza with the Free Gaza Movement in August 2008 and stayed in Gaza during the siege and the different ongoing atrocities committed by the Israeli occupation. He was a real radical revolutionary comrade. On another occasion we met at al Aqsa hospital in the middle of the camps when Bianca, a member of the ISM, was shot by the Israelis in another peaceful protest against the buffer zone. He was so angry and showed his anger in a very open way. An angry young man, with smiling, beautiful, and peaceful eyes. In my apartment in Gaza city we had a light dinner with friends and he was so happy and sang the nice famous Italian song Bella Ciao and translated it for us. I felt empowered and inspired by him.

Vale Vittorio Arrigoni, 'hero of Palestine'
Even after Israel's forces deported him from the West Bank he still took part in a direct action, associated with the International Solidarity Movement (ISM), to highlight Israel's deportation of peace activists, taking a flight to Ben Gurion airport in the hope of being allowed to attend a peace conference in Bethlehem – only to be deported after spending Christmas 2005 in detention. I first met and interviewed Arrigoni while he was preparing for this action. He described to me how, after some years of suffering depression, he undertook volunteer work in Africa and Eastern Europe. He soon found himself in Palestine as part of ISM and felt that he had to do all he could to help bring about equality and human rights for Palestinians living under occupation and to raise awareness outside Palestine of the difficulties and injustices of their lives. … Arrigoni's brutal murder comes after the murder of a settler family and the shooting of theatre director Juliano Mer-Khamis last week. Writing as someone who has spent a great deal of time in the West Bank over the years, these events seem alien to the Palestinian culture of resistance I have come to know and respect. Such actions smack of some kind of dirty war, based on motives that have little to do with the ongoing struggle for Palestinian self-determination.

Vittorio Arrigoni: The man I knew
Vittorio se uskoro namjeravao vratiti u Italiju kako bi posjetio svog teško bolesnog oca, odmorio se od Gaze i ponovo se vratio s međunarodnom flotilom brodova koji će u Gazu ploviti u svibnju ove godine.

Vittorio Arrigoni tag on ISM site

Mother of slain Italian activist to sail to Gaza, flotilla change name in honor of Vittorio
Majka ubijenog talijanskog aktivista najavila je da će sa slijedećom međunarodnom humanitarnom flotilom slobode ona umjesto svog sina putovati u svibnju ove godine u Gazu. „Želim vidjeti Gazu koju je moj sin volio i za koju se žrtvovao. Želim upoznati dobre ljude o kojima mi je Vik uvijek govorio“. Dodala je da će se Vittorijevo djelo nastaviti kroz djelovanje njegovih prijatelja, te upozorila na činjenicu da je njenom sinu smrću prijetila jedna američka desničarska organizacija.

Ubijen Vittorio Arrigoni

Tijelo poznatog talijanskog propalestinskog aktivista i člana Pokreta za slobodnu Gazu Vittorija Arrigonija (36) pronađeno je danas u jutro u sjeverozapadnom dijelu grada Gaze, na području Mashrou Amer, u napuštenom domu jednog pripadnika male ekstremističke islamističke skupine u Gazi koja je dan prije preuzela odgovornost za njegovu otmicu.

Ta je salafijska džihadistička skupina Arrigonija otela u četvrtak i zahtijevala oslobađanje 3 svojih pripadnika, uključujući čelnika skupine šeika Abu Walida-al-Maqdasija kojeg su vlasti u Gazi uhitile početkom ožujka 2011. Na video snimci koju je objavila, skupina je Hamasovoj vladi u Gazi dala rok do petka poslije podne i zaprijetila da će ubiti aktivista, ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni.

Međutim, tijelo ubijenog pronađeno je već u petak u jutro. Uhićena su 2 osumnjičenika, a policija traga za ostalima. Hamasove vlasti u Gazi su izjavile da je Arrigoni pronađen obješen u praznoj kući. Forenzičari su izjavili da je ubijen na „grozan način“. Palestinske i talijanske vlasti najoštrije su osudile brutalno ubojstvo i izrazile sućut Arrigonijevoj obitelji i prijateljima.

Međunarodni pokret solidarnosti (ISM), Pokret za slobodnu Gazu i cijeli globalni pro-palestinski pokret je u dubokom šoku i žalosti zbog ubojstva ovog dragog i iznimno cijenjenog humanitarca, humanista, hrabrog aktivista i velikog i dragocjenog prijatelja palestinskog naroda.

Nakon jučerašnje vijesti o Arrigonijevoj otmici, organizacije palestinskog civilnog društva, međunarodni pokret solidarnosti, palestinske vlasti i građani osudili su otmicu i pozvali na trenutačno oslobađanje nenasilnog mirovnog aktivista. Aktivisti su se do petka u jutro nadali da Vittorio ipak neće biti ubijen ni mučen, već su vjerovali da će njegova humanost i omiljenost među Palestincima u Gazi pozitivno utjecati na njegove otmičare i da će oni s njime humano postupati, te da će što skorije biti oslobođen. Za petak su bili planirani prosvjedi građana protiv otmice aktivista.

Arrigoni je sudjelovao u prvom nenasilnom humanitarnom proboju izraelske ilegalne blokade Pokreta za slobodnu Gazu, zajedno s još 40-tak aktivista iz 17 zemalja u kolovozu 2008. Od tada je mnogo vremena proveo u Gazi, gdje je izlagao svoj život opasnosti pomažući poljoprivrednicima i ribarima koji su u Pojasu Gaze izloženi redovitim napadima izraelskih naoružanih snaga. U listopadu 2008. Vittorija je otela izraelska vojska na jednom ribarskom brodiću uz obalu Gaze. Odveli su ga u Izrael i deportirali u Italiju, no on je već nekoliko dana kasnije bio ponovno u Gazi.

Arrigoni je u Gazi proživio i izraelske brutalne napade 2008/2009. Vozio se tijekom napada u kolima hitne pomoći koja su spašavala ranjene i prikupljala mrtve kako bi dokumentirao i izvještavao o žrtvama i kršenjima ljudskih prava. Zahvaljujući Arrigoniju, čije su izjave i izvještaje prenosili talijanski mediji, talijanska je javnost bila upoznata s onim što se događa u Gazi. Pisao je članke, blog i izvještavao iz blokirane i bombardirane Gaze. Napisao je knjigu Stay human o izraelskom pokolju u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. Nakratko je napustio Gazu kako bi sudjelovao u Gaza Freedom Marchu u Kairu. Bio je počasni palestinski građanin.

Palestinske vlasti, udruge civilnog društva, palestinski narod i propalestinski pokret oplakuju velik i bolan gubitak nezamjenjivog prijatelja, humanitarca i mirovnog aktivista i izražavaju žaljenje i sućut Vittorijevoj obitelji i prijateljima.

Vittorio Arrigoni - Humanitarian - Palestinian - Hero - Martyr - 1975-2011 RIP (video)


DODATNI LINKOVI:
Hrvatska:
Priopćenje o neprocesuiranim zločinima u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja"
Operacijom „Oluja“ definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja. Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.


Afganistan:
Anatomy of an Afghan War Tragedy
The Afghan travelers had set out early on the cold morning of Feb. 21, 2010, from three mountain villages in southern Daikundi province, a remote central region 200 miles southwest of Kabul. More than two dozen people were wedged into the three vehicles. Many were Hazaras, an ethnic minority that for years has been treated harshly by the Taliban. They included shopkeepers going for supplies, students returning to school, people seeking medical treatment and families with children off to visit relatives. There were several women and as many as four children younger than 6. … Hellfire missiles struck the first and third vehicles; they burst into flames. Qudratullah, one of the Afghan travelers, recalled, "The helicopters were suddenly on top of us, bombarding us." Dead and wounded were everywhere. Nasim, the 23-year-old mechanic, was knocked unconscious. "When I came to, I could see that our vehicles were wrecked and the injured were everywhere," he said. "I saw someone who was headless and someone else cut in half." The Predator crew in Nevada was exultant, watching men they assumed were enemy fighters trying to help the injured. " 'Self-Aid Buddy Care' to the rescue," one of the drone's crew members said."I forget, how do you treat a sucking chest wound?" said another. Soon, however, the crew in Nevada and the screeners in Florida realized something was wrong. "The thing is, nobody ran," one crew member said. "Yeah, that was weird," another replied. At 9:15 a.m., the Predator crew noticed three survivors in brightly colored clothing waving at the helicopters. They were trying to surrender. "What are those?" asked the camera operator. "Women and children," the Predator's mission intelligence coordinator answered. "That lady is carrying a kid, huh? Maybe," the pilot said. "The baby, I think, on the right. Yeah," the intelligence coordinator said. The Predator's safety coordinator, cursing in frustration, urged the pilot to alert the helicopters and the A-Team that there were children present. "Let them know, dude," he said. "Younger than an adolescent to me," the camera operator said. As they surveyed the carnage, seeing other children, the Predator crew tried to reassure themselves that they could not have known. "No way to tell, man," the safety observer said. "No way to tell from here," the camera operator added. At 9:30 a.m., the pilot came back on the radio. "Since the engagement," he said, "we have not been able to PID [positively identify] any weapons."... By the U.S. count, 15 or 16 men were killed and 12 people were wounded, including a woman and three children. Elders from the Afghans' home villages said in interviews that 23 had been killed, including two boys, Daoud, 3, and Murtaza, 4. ... McChrystal issued letters of reprimand to four senior and two junior officers in Afghanistan. The Air Force said the Predator crew was also disciplined, but it did not specify the punishment. No one faced court-martial, the Pentagon said. Several weeks after the attack, American officers travelled to the villages to apologize to survivors and the victims' families. They gave each survivor 140,000 afghanis, or about $2,900. Families of the dead received $4,800.

To Shoot an Elephant

Izrael je Pojas Gaze u lipnju 2007. proglasio „neprijateljskim entitetom“ i započeo svoju nečovječnu opsadu tog teritorija. Skupina međunarodnih aktivista okupljena u Free Gaza Movement probila je izraelsku opsadu doplovivši u Gazu na brodovima u ljeto i jesen 2008. Tako se, unatoč tome što je Izrael, kako ne bi bili svjedoci izraelskih zločina, uoči i za vrijeme svoje brutalne agresije u Pojas Gaze zabranio i onemogućio ulaz svim stranim novinarima i humanitarnim radnicima, skupina međunarodnih volontera organizirana u Međunarodni pokret solidarnosti s Palestincima (ISM) nalazila u Pojasu Gaze kad je 27. prosinca 2008. počelo izraelsko bombardiranje. Ovi su ljudi zajedno s još 2 novinara Al Jazeere bili jedini stranci koji su uspjeli pisati, slati snimke i izvještavati o onome što se događa na tom području za vrijeme izraelskog napada.

Na linku možete pogledati dokumentarni film To Shoot an Elephant Alberta Arcea i Mohammada Rujailaha koji prikazuje dio onoga što su međunarodni mirovni aktivisti vidjeli u Gazi za vrijeme izraelskog trotjednog napada na to područje (27. 12. 2008. – 18. 01. 2009.) Titlovi su prevedeni na nekoliko jezika (uključujući engleski, španjolski, francuski i portugalski).

Aktivisti su tijekom izraelske agresije pratili ekipe hitne pomoći koje su spašavale ranjene i skupljale mrtve. Snimili su i izravne napade na bolničare i kola hitne pomoći koji su pokušavali spasiti ranjene, te bolnice. Mnogi su bolničari ubijeni u izraelskim napadima, a među njima i Arafa Abdel Daim kojeg su aktivisti osobno poznavali.

To Shoot An Elephant


Ostali linkovi:
Our role in Haiti's plight
Haiti is routinely described as the "poorest country in the western hemisphere". This poverty is the direct legacy of perhaps the most brutal system of colonial exploitation in world history, compounded by decades of systematic postcolonial oppression. The noble "international community" which is currently scrambling to send its "humanitarian aid" to Haiti is largely responsible for the extent of the suffering it now aims to reduce. Ever since the US invaded and occupied the country in 1915, every serious political attempt to allow Haiti's people to move (in former president Jean-Bertrand Aristide's phrase) "from absolute misery to a dignified poverty" has been violently and deliberately blocked by the US government and some of its allies. Aristide's own government (elected by some 75% of the electorate) was the latest victim of such interference, when it was overthrown by an internationally sponsored coup in 2004 that killed several thousand people and left much of the population smouldering in resentment. The UN has subsequently maintained a large and enormously expensive stabilisation and pacification force in the country. Haiti is now a country where, according to the best available study, around 75% of the population "lives on less than $2 per day, and 56% – four and a half million people – live on less than $1 per day". Decades of neoliberal "adjustment" and neo-imperial intervention have robbed its government of any significant capacity to invest in its people or to regulate its economy. Punitive international trade and financial arrangements ensure that such destitution and impotence will remain a structural fact of Haitian life for the foreseeable future. It is this poverty and powerlessness that account for the full scale of the horror in Port-au-Prince today. ... The international community has been effectively ruling Haiti since the 2004 coup. The same countries scrambling to send emergency help to Haiti now, however, have during the last five years consistently voted against any extension of the UN mission's mandate beyond its immediate military purpose. Proposals to divert some of this "investment" towards poverty reduction or agrarian development have been blocked, in keeping with the long-term patterns that continue to shape the distribution of international "aid".

Majka država juri u spas kapitalista
Podsjetimo, od kad je Vlada službeno priznala krizu sredinom prošle godine, uvedeno je niz mjera koje se nazivane "smanjenjem javne potrošnje", ili pak jednostavnije "štednjom" i "stezanjem remena", od ukidanja besplatnih udžbenika i prijevoza preko kriznog poreza i "antirecesijskih" mjera do rebalansa proračuna. Sve te mjere uvedene su uz uvjeravanje kako je nužno smanjiti socijalna prava smanjenjem državnih izdataka da bismo sada saznali kako država nema nikakvih problema s tim da ulaže velika sredstva ali ne u zaštitu standarda radnika, nego u zaštitu profita kapitalista. Kapitalisti se vole nazivati "poduzetnicima", pod čime podrazumijevaju nekoga tko je sam svojom odlučnošću uspio. U vremenima rasta, nema nikog spremnijeg od njih da nam tumači "pogubne posljedice" državnog uplitanja u "tržišnu utakmicu". Zanimljivo, sada se nitko od njih ne javlja da bi se usprotivio trošenju javnih sredstava za spas njihovih privatnih "pothvata", što predstavlja brutalno kršenje principa "slobodnog tržišta". Nazvati spašavanje kapitalista javnim sredstvima borbom za radna mjesta je čin krajnjeg cinizma. Ne postoji ništa što bi spriječilo kapitaliste da i dalje otpuštaju radnike pod izgovorom krize, bez obzira na to dobivaju li ili ne pomoć države. Smanjiti broj radnika i natjerati druge pod prijetnjom otkaza da odrade i njihov posao je nešto najracionalnije moguće s gledišta kapitalista. S gledišta radnika i velike većine stanovništva, jedino racionalno je ekonomija u kojoj je smisao proizvodnje zadovoljenje potreba stanovništva, a ne punjenje privatnih džepova.

Mate Kapović: Mediji kao organ tranzicije
Za razliku od javno proklamirane uloge medijâ kao objektivnih prenositelja informacija i kritičarâ sustava, ona je u stvarnosti nešto drugačija. Mediji služe kao širitelji vladajuće ideologije, bilo da to rade skriveno i između redaka ili posve otvoreno. Primjer je posljednjega prilog u Dnevniku HTV-a, tobože informativnoj emisiji, u jesen 2009. u kojem se doslovno govorilo o tome da su hrvatski radnici lijeni, da je to zato što psihološki uvijek krive druge (čitaj: državu) za svoje probleme, da Dalmatinci previše čitaju novine što znači da premalo rade itd. Mediji također stvaraju privid kritike dajući tako sustavu legitimaciju, a dopuštajući u minimalnim količinama i sistemsku kritiku stvaraju "utjehu u otporu" koja opet ima smisao učvršćivanja statusa quo. Oni djeluju i kao "proroci" državnih struktura, najavljujući nove poteze vlasti ("reforme", privatizacije itd.), čime se ispipava puls javnost te ju se priprema za buduće poteze. Mediji su i jedan od kanalâ kroz koji gospodarske elite vrše pritisak na vlast da bi se izvršili nužni "bolni potezi" koji bi išli njima u korist. Važna je medijska funkcija i proizvodnja stvarnosti, kao, primjerice, kada se građane uvjerava da žive bolje nego što misle, da im je sada bolje nego što je bilo u bivšoj državi i sl. (to se uvijek potkrjepljuje iskrivljenim statistikama i mišljenjima "stručnjakâ" - primjer za to je velika medijska kampanja "Moja Hrvatska" Jutarnjega lista u jesen 2009). To se također radi i skriveno, zamjenjujući prave vijesti i analize "žutilom" te stvaranjem zamjenskih afera da bi se prikrili pravi problemi. Klasični primjeri stvaranja zamjenskih afera su nacionalistička huškanja u vezi s graničnim sukobima sa Slovenijom, vječne rasprave o partizanima i ustašama i sl. Takve afere pomažu u skrivanju pravih problema kao što su ekonomska kriza, povećanje nezaposlenosti, neoliberalne "reforme" Zakona o radu, zdravstva, visokog obrazovanja i sl. "Žutilo" se obično opravdava (ako se uopće opravdava) time da ljudi to traže. No tâ se potražnja u velikoj mjeri i smišljeno proizvodi. Također, nije točno da ljude ne zanimaju "ozbiljne" vijesti ‒ to pokazuje primjer HTV-ova Dnevnika koji je uvijek najgledanija emisija (na stranu kvaliteta dotičnoga).

U izraelskoj noćnoj raciji uhićena međunarodna mirovna aktivistica

(11. siječanj 2010.)
Izraelski su vojnici oko 3 sata u noći 11. siječnja 2010. upali u dom Eve Novákove u blizini trga Manara u Ramalli na Zapadnoj obali i uhitili je. Eva je bila medijski koordinator ISM-a (Međunarodnog pokreta solidarnosti) u Ramalli tijekom protekla 3 tjedna.

Evu su uhitili izraelski vojnici i pripadnici policijske jedinice za imigrante „Oz“. Tijekom operacije uhićenja vojska je zauzela nekoliko krovova kuća u susjedstvu sjedišta palestinske policije u Ramalli. Izraelske su vlasti Novákovu stavile u pritvorni centar Givon i zatim je 12. siječnja ujutro deportirale u Češku.

I u ovom su napadu izraelske snage ponovo ušle u tzv. „Zonu A“ na Zapadnoj obali koju trebaju kontrolirati palestinske snage, a odvjetnik aktivistice je upozorio i da izraelska policija za imigrante, koja djeluje u sklopu izraelskog ministarstva unutarnjih poslova, nema nadležnost na okupiranom palestinskom području i da je stoga uhićenje češke aktivistice još jedan primjer stalne i protuzakonite uporabe policije za imigrante protiv nenasilnih aktivista, koji su meta izraelskih vlasti iz političkih razloga.

Ovo je uhićenje uslijedilo nakon vala uhićenja u kojima su mete bili nenasilni aktivisti i organizatori na Zapadnoj obali. Takva su uhićenja provedena u selima Bil'in (gdje je u proteklih 6 mjeseci uhićeno 32 mještana), Ni'lin (gdje je u proteklih 18 mjeseci uhićeno 94 mještana), gradovima Nablusu i Ramalli, te u Istočnom Jeruzalemu. U protekla 3 tjedna izraelske su snage izvršile racije u bivšim bazama ISM-a u Bil'inu i Ni'linu.

Među uhićenima u ovoj politički motiviranoj kampanji izraelskih vlasti protiv nenasilnih aktivista uhićena su 5 članova bil'inskog Narodnog odbora, uključujući Adeeba Abu Rahmaha, koji je u pritvoru već gotovo 6 mjeseci i koordinatora bil'inskog Narodnog odbora Abdallaha Abu Rahmaha. Istaknuti aktivist iz Nablusa Wael al-Faqeeh, Jamal Juma iz Istočnog Jeruzalema i Mohammed Othman iz sela Jayyous, koji su članovi nevladine udruge Stop the Wall i koji su aktivni u nenasilnoj kampanji protiv ilegalnog izraelskog Zida i kampanji za bojkot Izraela, također su nedavno uhićeni. Sva trojica se nalaze u zatvoru na temelju tajnih dokaza i nisu ni za što optuženi.

Izvor: ISM: Israel stages night-time Ramallah raid to arrest an international solidarity activist


Nekoliko linkova o konvoju VIVA PALESTINA:
Galloway right to relish Egypt expulsion
I, like many others around the world, have been disgusted by the way Egyptian authorities have dealt with this aid convoy. I have found Galloway courageous enough to stand up to both Israel and Egyptian authorities. It is a shame that no other British MPs or politicians have shown even an ounce of courage in the same way. Hosni Mubarak, the Egyptian president, has never been a friend of freedom-loving people. He has never supported just causes and of course he has never signed up to democratic reform in Egypt. No civilised person should have any word of support for this dictator nor should we have any economic or political relationship with the regime. People of Egypt have been strangled by this regime and if I ever support regime change, this regime would be at top of my list. Unfortunately, the British and American governments have sustained such illegitimate regimes for too long.

George Galloway: Tinpot tyrant ain't seen nothing yet
Five hundred foreigners from 17 different nationalities with 200 vehicles were crammed into a compound without water, food or toilet facilities. They included 10 Turkish MPs one of whom was the chairman of Turkey's foreign relations committee. We captured on film from a third floor office the thugs of the Mukhabarat (Intelligence) piling stones and sharpening their sticks behind the backs of several ranks of riot police with helmets, batons and shields. Then mayhem.

George Galloway: Run of Mill diplomacy is failing us
Viva Palestina have kept a log of everything they asked the British Embassy in Cairo to do. At the time of writing, the convoy still has Brits in detention at Cairo airport without access to basic facilities. I'd complain to their boss, foreign secretary David Milliband, but what's the point? He met the Egyptian foreign minister the day before my arrest and gave the Egyptians the green light to go ahead.

A victory for Viva Palestina
We had 55 injured, mostly by rocks and broken bricks that the plainclothes men threw and tear gas fired at us by the riot police. Four suffered fractures, and 10 were hospitalized with fairly serious head wounds, one particularly serious. All 10 required sutures. They also arrested six people and held them overnight. The plainclothes threw sand at people with cameras to sow confusion, and then the police opened up with tear gas and some sort of acidic liquid from what looked like a fire engine. It was entirely premeditated. They had made themselves an arsenal of rocks and bricks, and then opened up on us.


Ostali linkovi:
Battle in Seattle
Igrani film o antiglobalističkim prosvjedima protiv WTO-a u Seattleu 1999.

Izraelska vojska teško ranila američkog mirovnog aktivista u Ni'linu

Američki državljanin i mirovni aktivist Tristan Anderson (37) iz Oaklanda u Kaliforniji teško je ranjen u petak, 13. ožujka 2009. u selu Ni'lin na Zapadnoj obali. Izraelski su vojnici Tristana u glavu pogodili patronom suzavca pri čemu je on zadobio teške povrede čela i desnog oka. Nakon što je pogođen Tristan je izgubio svijest i jako je krvario iz usta i nosa. Patronu koja je pogodila Tristana direktno su u njega ispalili izraelski vojnici s udaljenosti od oko 60 metara. Tristan je u bolnici u Izraelu odmah podvrgnut operaciji u kojoj su mu odstranjeni dio čeonog režnja i komadići smrskanih kostiju. Nakon što je Tristan pogođen, izraelski su vojnici nastavili ispaljivati suzavac na prosvjednike, a kad su stigla kola hitne pomoći, izraelski ih vojnici 5 minuta nisu htjeli pustiti kroz kontrolnu točku koja se nalazi izvan sela.

Izraelska je vojska počela koristiti patrone suzavca velike brzine u prosincu 2008. Te se crne patrone mogu ispaljivati s udaljenosti veće od 400 metara i teže 130 grama. Ove patrone suzavca ne proizvode zvuk prilikom ispaljivanja i nemaju dimni trag, pa su zbog svoje velike brzine i nečujnosti izrazito opasne i prouzročile su brojne ozljede, uključujući jednog ranjenog Palestinca kojem je u napadu ovim oružjem slomljena noga u siječnju 2009.

Tristanova djevojka Gabrielle, koja je bila s njim kad je pogođen, izjavila je da je vojska na prosvjednike izravno ispaljivala suzavac i dok su spašavali teško ranjenog Tristana; suzavac je padao pod njihovim nogama dok su Tristana stavljali na nosila. Potom jedan izraelski vojnik nije htio pustiti kola hitne pomoći da prođu. Za to se vrijeme Tristanovo stanje pogoršavalo. Na kontrolnoj točki proveli su 15 minuta jer „palestinskim kolima hitne pomoći nije dopušteno da ulaze u državu Izrael iz Zapadne obale“. Tristan je užasno krvario i život mu je bio u opasnosti, no nakon nekog vremena pojavila su se izraelska kola hitne pomoći i Tristan je bio prebačen iz palestinskih u izraelska kola koja su ga zatim odvezla u bolnicu gdje je odmah operiran.

Tristan je 14. ožujka bio na uređajima za umjetno održavanje na životu i pod lijekovima u bolnici Tel Hashomer u Izraelu. Stanje mu je stabilno, ali je bio bez svijesti, a liječnici su nastojali postići da se njegov mozak nakon operacije što više odmara. Tristan je u subotu 14. ožujka još uvijek bio bez svijesti, pod nadzorom 24 sata i prebačen je na odjel za intenzivnu njegu. Njegova je obitelj vrlo zadovoljna tretmanom koji mu je pružen u izraelskoj bolnici Tel Hashomer. Njegovi su roditelji krenuli na put za Izrael.

15. ožujka Tristanova je djevojka Gaby javila da je Tristanu puno bolje, da je na traženje liječnika podigao dva prsta, prepoznaje Gaby i može joj stisnuti prste kao odgovor na postavljena pitanja, počeo je micati prstima na nogama i gornjim dijelom tijela. Očekuje se da će mu se sada stanje jedno vrijeme naizmjence poboljšavati i pogoršavati, no obitelj se sada nada da će se Tristan oporaviti. Kad mu stanje bude dovoljno stabilno prebacit će ga u SAD. 18. ožujka Gaby je javila se Tristanovo stanje iz dana u dan poboljšava, no još uvijek nije poznato kolika su trajna oštećenja na njegovom mozgu. U bolnici s njim su djevojka Gaby i njegova majka, a i drugi se ljudi okupljaju, donose hranu i dolaze poželjeti brzi oporavak.

Tristan Anderson pogođen je tijekom napada izraelske vojske na nenaoružane prosvjednike koji su prosvjedovali protiv izgradnje izraelskog zida u palestinskom selu Ni'lin. Jednog mještanina Ni'lina vojnici su tijekom prosvjeda bojevim streljivom pogodili u nogu.

Mještani sela Ni'lin protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida na svojoj zemlji redovito prosvjeduju. Kad izraelske vlasti dovrše svoj zid selo Ni'lin će ostati bez otprilike 2500 dunuma poljoprivrednog zemljišta. 1948. selo Ni'lin imalo je 57 000 dunuma, 1967. ta je površina smanjena na 33 000 dunuma. Trenutno selo Ni'lin ima 10 000 dunuma, a Izrael će mu izgradnjom svog ilegalnog zida oteti još 2500 dunuma.

Izraelske su snage u prosvjedima protiv konfiskacije njihove zemlje do sada ubile 4 mještana Ni'lina, uključujući 2 maloljetnika. 29. srpnja 2008. izraelski su vojnici ubili Ahmeda Mousu (10) pogodivši ga bojevim streljivom u čelo. Slijedeći dan, vojnici su Yousefa Amiru (17) dva puta pogodili gumom presvučenim čeličnim metcima zahvaljujući čemu je kod Yousefa nastupila smrt mozga. Yousef Amira umro je tjedan dana kasnije, 04. kolovoza 2008. Arafat Rateb Khawaje (22) je treći stanovnik Ni'lina kojeg su ubile izraelske snage. 28. prosinca 2008. pogodili su ga bojevim streljivom u leđa. Istog je dana u glavu bojevim streljivom pogođen Mohammed Khawaje (20) zbog čega je i kod njega nastupila smrt mozga. Mohammed Khawaje je umro 3 dana kasnije u bolnici u Ramalli.

Izraelska je vojska od početka svoje agresije na Pojas Gaze 27. prosinca 2008. protiv nenaoružanih prosvjednika u nekoliko sela na Zapadnoj obali počela koristiti nove vrste oružja. Osim novih i opasnijih patrona suzavca vojska sada koristi i 22-kalibarski bojevi metak koji se ispaljuje iz puške Ruger i prilikom ispaljivanja ne proizvodi nikakav zvuk. Metak se može čuti samo kako prolazi kroz zrak, zahvaljujući malom kalibru lako ulazi u tijelo i tamo uzrokuje unutarnje krvarenje. Do sada je 20 ljudi, uključujući švedsku aktivisticu, pogođeno ovim metcima u selima Bi'linu, Ni'linu i Budrusu na Zapadnoj obali. Nekoliko ljudi tim je metcima pogođeno u koljena, jedan je prosvjednik ranjen u nogu, a nekoliko ih je pogođeno u želudac.

30. siječnja 2009. izraelske su snage bojevim streljivom pogodile 2 ljudi u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, uključujući švedsku mirovnu aktivisticu Ulriku Andersson (31). Ulriku je izraelski vojnik s udaljenosti od otprilike 50 metara pogodio 0.22-kalibarskim bojevim metkom u nogu tijekom tjednih prosvjeda protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida u selu Ni'lin na okupiranoj Zapadnoj obali. Metak je ušao i izašao kroz njenu desnu potkoljenicu. Očevici tvrde da je prosvjed zapravo već završio kad je izraelska vojska otvorila vatru i ranila Ulriku i jednog 19-godišnjeg prosvjednika koji je pogođen, također 0.22 kalibarskim metkom, u stopalo.

Samo 3 dana od Tristanovog ranjavanja, 16. ožujka, obilježena je godišnjica pogibije 23-godišnje američke mirovne aktivistice Rachel Corrie, koju je 16. ožujka 2003. izraelska vojska ubila namjerno je pregazivši Caterpillar buldožerom dok je nenasilnim metodama pokušavala spriječiti rušenje jednog palestinskog doma u Rafahu u Pojasu Gaze. Povodom 6. obljetnice njene smrti Rachelini roditelji Cindy i Craig Corrie objavili su izjavu u kojoj pozivaju na solidarnost s Tristanom i njegovom obitelji, te sa obiteljima 4 Palestinaca koje je na prosvjedima u selu Ni'lin ubila izraelska vojska.

Cindy i Craig Corrie posjetili su Pojas Gaze 07. ožujka 2009. u izaslanstvu od 58 žena i muškaraca iz udruge Code Pink iz SAD-a. Predstavnici Code Pinka su razgledavali i upoznavali se sa strašnim i neopisivim posljedicama koje su izraelska nečovječna razaranja i ratni zločini za sobom ostavili u Pojasu Gaze i na preživjelim stanovnicima tog područja. Palestinci i međunarodni aktivisti upozorili su ih da na snazi nije nikakav prekid vatre, a u to su se i sami uvjerili budući da su izraelske bombe po pograničnom dijelu Pojasa Gaze nastavile padati kad su dolazili i napuštali to područje.

Što se tiče istrage ubojstva Rachel Corrie, stajalište je američke vlade da ni 6 godina nakon njene smrti, temeljita, transparentna i nepristrana istraga tog događaja, koju je obećala izraelska vlada, nije provedena ni pokrenuta. U američkom ministarstvu vanjskih poslova tvrde da stalno od izraelske vlade traže da se provede puna i transparentna istraga Racheline pogibije, no izraelska vlada se na te zahtjeve oglušuje i ne odgovara. Roditelji Rachel Corrie u svojoj su izjavi povodom 6 godina od ubojstva svoje kćeri pozvali predsjednika Obamu, državnu tajnicu Clinton i članove američkog Kongresa da zatraže i osiguraju da će zločini koje je izraelska vojska nedavno počinila u Pojasu Gaze i napad na Tristana biti istraženi i procesuirani od strane izraelske vlade i u skladu s odgovarajućim međunarodnim i američkim zakonima, te od njih zatražili da odmah i uporno djeluju kako bi izraelska vojska prestala prolaziti nekažnjeno i prisile je da odgovara za zlodjela koja je počinila.

Dodatno:
Izraelska vojska je 28. prosinca 2008. u Ni'linu ubila 2 nenaoružanih prosvjednika
Izraelske su snage 28. prosinca 2008. u selu Ni'lin ubile 1 Palestinca, a drugi je teško ranjen i u kritičnom je stanju. Vojnici su na prosvjednike, koji su prosvjedovali protiv izraelskog pokolja u Gazi, otvorili vatru. Arafat Rateb Khawaje (22) pogođen je u leđa bojevim streljivom od čega je istog dana u 14:45 i preminuo u bolnici u Ramalli. Izraelski su vojnici također u čelo izbliza pravim metkom pogodili 20-godišnjeg Mohammeda Kasima Khawaju koji je u kritičnom stanju prebačen u bolnicu u Ramalli. Još je jedan palestinac pogođen bojevim streljivom tijekom prosvjeda, no njegove ozljede nisu kritične. Izraelski aktivist Jonathan Polack je izjavio da je 5 izraelskih vojnika s udaljenosti od 15 metara otvorilo vatru i pravim mecima pucalo na oko 15 palestinskih mladića pri čemu je jedan prosvjednik pogođen u leđa, drugi u čelo, a treći u nogu. (Mohammed Khawaja preminuo je od zadobivenih ozljeda 3 dana kasnije.)

Dozens of injuries in West Bank anti-Wall protests
Desetci ranjenih u prosvjedima protiv izraelskog zida na Zapadnoj obali
U petak 13. ožujka 2009. u prosvjedima u nekoliko sela na Zapadnoj obali osim Tristana Andersona ozlijeđeni su još desetci drugih ljudi. Osim u Ni'linu prosvjedi su isti dan održani u Jayyousu, Bi'linu, Ma'sari i Burinu. U Ni'linu je oko 500 ljudi sudjelovalo u prosvjedu protiv konfiskacije zemlje u tom selu. Vojnici su napali prosvjednike, a kasnije i selo u kojem su ispalili na stotine patrona suzavca, gumenih metaka i zvučnih bombi. Sukobi između palestinskih mladića i izraelskih vojnika su trajali do rano navečer i u njima je ozlijeđeno 4 osoba. Stotine prosvjednika prosvjedovale su u selu Bi'lin protiv otimačine zemlje u tom selu i pozivale na oslobođenje političkih zarobljenika. U tom je prosvjedu ozlijeđeno 5 mladića u dobi između 15 i 22 godine, a desetci prosvjednika su imali poteškoća zbog udisanja suzavca. Tijekom prosvjeda u al-Ma'sari vojnici su pretukli 4 Palestinaca, uključujući dječaka od 12 godina. Sva četvorica prebačeni su u bolnicu u Betlehemu. U Jayyousu su izraelski vojnici pokušali spriječiti tjedni prosvjed ušavši u to selo i nametnuvši policijski sat prije podneva. U 11 sati 3 terenska vozila s vojnicima ušla su u selo. Vojnici su ispaljivali zvučne bombe i suzavac na mještane koji su pokušavali doći u lokalnu džamiju na džumu. Vojnici su preko megafona u selu proglasili policijski sat. Lokalni mladići na to su odgovorili gađajući vojnike kamenjem, a sukobi između prosvjednika i vojnika nastavili su se cijeli dan. Potom je u selo ušlo mnogo dodatnih terenskih vozila, a vojnici su ponovo okupirali 2 kuće u selu. 2 mladića ranjena su gumom presvučenim čeličnim metcima. U selu Burin, jugozapadno od Nablusa, mještani su također organizirali prosvjed protiv konfiskacije njihove zemlje za naseljavanje ilegalnih izraelskih kolonista.

1 March 2009: B'Tselem demands that judge advocate general prohibit use of Ruger rifle to disperse demonstrators
B'Tselem traži zabranu uporabe puške Ruger protiv prosvjednika (01. ožujak 2009.)
Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem još je prije 01. ožujka 2009. od izraelskih sudskih vlasti tražila da vojsci narede da prestane koristiti pušku Ruger kako bi rastjerala prosvjednike. Vojska je tijekom posljednjih nekoliko tjedana ponovo protiv prosvjednika na Zapadnoj obali počela koristiti pušku Ruger koja ispaljuje 22-kalibarske bojeve metke zahvaljujući čemu su ranjeni brojni Palestinci u selima Ni'lin, Bil'in, Jayyus, Bitunya i Budrus na Zapadnoj obali i najmanje 1 strana državljanka. Većina žrtava lakše su ili umjereno ranjene u ruke ili noge.
Izraelske su sudske vlasti 2001, nakon što je paljbom iz Ruger puške ubijeno nekoliko djece u Pojasu Gaze, naredile vojsci da prestane upotrebljavati to oružje. Jedan je viši vojni dužnosnik tada rekao da je „pogreška bila u tome što je Ruger postao sredstvo za rastjerivanje prosvjednika“ dok je ta puška zapravo oružje kao i svako drugo. 10. siječnja 2009, nakon što je vojska ponovo počela koristiti ovo oružje, jedan je dužnosnik izraelske vojske za Ha'aretz izjavio da je Ruger manje smrtonosan od 'gumenih metaka'.
B'Tselem upozorava da je uporaba bojevih metaka na prosvjednike koji ne ugrožavaju živote vojnika protuzakonita. Takvo se oružje smije koristiti samo kad su životi u stvarnoj i neposrednoj opasnosti i kad nisu dostupna druga sredstva kojima bi se uklonila stvarna prijetnja.
Posljednjih je godina također mnogo Palestinaca ubijeno ili ranjeno gumom presvučenim metalnim metcima, u mnogim slučajevima nekontroliranom i protuzakonitom upotrebom takvih metaka od strane vojnika i policije. Protuzakonitu uporabu gumom presvučenih metaka predstavlja pucanje izbliza, pucanje na djecu i pucanje u gornji dio tijela. Izraelske sigurnosne snage na sve ove načine koriste gumom presvučene metalne metke jer gotovo nikad ne odgovaraju za njihovu protuzakonitu uporabu i jer često uporabu takvih metaka vojnicima naređuje ili odobrava zapovjednik. Isto vrijedi i za pušku Ruger, koja predstavlja još veću opasnost za ljudske živote, jer se radi o pravom streljivu. B'Tselem je pozvao na potpunu zabranu uporabe bojevog streljiva, uključujući pušku Ruger, protiv nenaoružanih prosvjednika koji ne ugrožavaju živote vojnika, kako bi se spriječile nove teške ozljede i ubojstva na Zapadnoj obali.

Snimke i slike s prosvjeda za Tristana u San Franciscu i Londonu

Starhawk Speaks to San Francisco Rally in Solidarity with Tristan and Palestine

Izraelska vojska ranila 17-godišnjakinju u Khoza'i

Iz posta Feb 25: Soldiers kneecap 17 year old Khoza'a girl koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelski su vojnici u utorak (24. veljače) u koljeno ranili nenaoružanu 17-godišnju Palestinku Wafu Al Najar dok je razgledavala ruševine svoje kuće uništene u prošlomjesečnim izraelskim napadima. Tijekom izraelskih napada na Pojas Gaze, u egipatskoj bolnici u koju je evakuiran nakon što je u Pojasu Gaze ranjen u glavu, umro je Wafin 20-godišnji brat, a kuća njene obitelji je među 163 kuće koje je na tom području uništila izraelska vojska.

Wafa, njena majka i drugi brat Shahdi po prvi puta su se 24. veljače usudili doći razgledati ostatke svoje uništene kuće jer su čuli da se u blizini nalaze „stranci“, pa su pogrešno pretpostavili da će se izraelska vojska suzdržati od uobičajenog pucanja po palestinskim civilima. No jedini „stranci“ koji su se u blizini nalazili bili su međunarodni aktivisti za ljudska prava po kojima izraelska vojska gotovo svakodnevno puca kao i po palestinskim civilima.

Wafa se u trenutku napada nalazila 70 metara od svoje kuće i 800 metara od ograde na granici, a majka i brat bili su 300 metara udaljeni od nje. Vojnici su ispalili 3 hitca, jedan je susjed vidio vojnike kako pucaju iz 2 vojnih terenskih vozila, jedan je vojnik pucao s krova jednog od vozila. Prva 2 metka pogodila su zemlju pored Wafe, a treći ju je pogodio u koljeno i uništio joj čašicu koljena. Wafa se srušila na zemlju, a njen je brat sa sebe strgao bijelu majicu i njome mahao vojnicima, te se počeo kretati prema Wafi. Vojnici su otvorili vatru na njega, pa je on, umjesto da sam nastavi do sestre, pozvao kola hitne pomoći koja su stigla za 10 minuta. Vojnici su prije dolaska hitne pomoći napustili svoj položaj.

Mještani Khoza'e tvrde da vojska svaki dan puca na tom području. Prema njihovim tvrdnjama na svakih 500 metara uz granicu nalaze se 2 izraelska terenska vozila i 1 tenk, a na svakih 2,5 km ograde su vrata kroz koja izraelska vojska može ući u Pojas Gaze. Tijekom siječnja 2009. je u ovom mjestu izraelska vojska ubila 25, a ranila 70 ljudi, a prvih je nekoliko dana kolima hitne pomoći onemogućavala pristup, pa su neki umrli od manjih ozljeda. U proteklih 5 godina u tom je mjestu izraelska vojska ubila 130 ljudi.

Škola je u Khoza'i sagrađena 2003, na udaljenosti od 1 milje od granice, kao rezultat dogovora između bivšeg palestinskog predsjednika Arafata i izraelskog ministra obrane Baraka. Prije toga djeca su morala pješačiti 8 km kako bi došla do najbliže škole. Od 2003. do danas ta je škola bila 2 puta bombardirana, a izraelski su je vojnici okupirali najmanje jednom. Školu, koja radi od 06:30 ujutro do 18:30 navečer, koristi 380 djevojčica i 400 dječaka školske dobi, te 800 djece predškolske dobi. Izraelska vojska je u posljednje vrijeme intenzivirala svoje pucanje po školi, pa se trenutno održava tek mali dio nastave.

U mjestu Khoza'a ima mnogo liječnika i bolničara, ali nema bolnice. Mještani traže pomoć neke strane zemlje ili međunarodne organizacije koji bi im mogli donirati sredstva kojima bi se sagradila bolnica u tom mjestu.

Izrael nastavlja namjerno gađati civile u Pojasu Gaze

Iz članka Deaf Palestinian Farmer is 4th shot in 3 weeks koji u cijelosti na engleskom možete pročitati ovdje.

Izraelski su vojnici 17. veljače ranili jednog 20-godišnjeg gluhog poljoprivrednika dok je radio na polju. Metak ga je pogodio u gležanj. Poljoprivrednici na koje je vojska pucala tvrde da nije bilo pucnjeva upozorenja, već da su vojnici odmah počeli gađati poljoprivrednike, koji su se zatim razbježali.

Bilo je oko 10:15 prije podne i poljoprivrednici su upravo počeli napuštati polje na kojem su do tada radili, a koje je od Zelene linije udaljeno 500 metara. Vojnici, koji su patrolirali uz ogradu na granici i povremeno gledali kako poljoprivrednici rade, jasno su mogli vidjeti da su poljoprivrednici nenaoružani. S poljoprivrednicima je bilo i 5 međunarodnih aktivista u svjetlim prslucima, s megafonom. Prije nego su vojnici otvorili vatru na poljoprivrednike, iz jednog su terenskog vozila smještenog nasuprot poljoprivrednicima 30 minuta promatrali kako Palestinci rade u polju. Ti nenaoružani poljoprivrednici nisu predstavljali nikakvu prijetnju.

Vojnici su otvorili vatru tek kad su nenaoružani poljoprivrednici počeli napuštati polje, a nastavili su pucati i nakon što je 1 od poljoprivrednika ranjen. Pucanje se nastavilo i nakon što su poljoprivrednici okruženi međunarodnim aktivistima za ljudska prava napustili polje i sklonili se u obližnju kuću oko 10:30.

Ovo je 4. puta da su palestinski civili ranjeni ili ubijeni od strane izraelske vojske u tzv. „tampon zoni“ u posljednja 3 tjedna: 18. siječnja ubijen je jedan 24-godišnji poljoprivrednik dok je radio na svojoj zemlji 400m od Zelene linije; 20. siječnja jedan je 42-godišnji poljoprivrednik ranjen u desno stopalo; 27. siječnja ubijen je još 1 palestinski poljoprivrednik.

Izraelci su arbitrarno odredili da se „tampon zona“ između Gaze i Izraela nalazi na području do 1 km udaljenom od Zelene linije (na teritoriju Gaze, ne Izraela). Izrael i dalje tvrdi da se „povukao iz Gaze“ iako nastavlja kontrolirati njene granice, uvoz i izvoz, ulaz humanitarne pomoći (koji blokira) i na tuđem teritoriju određuje zone u kojima se civili ne smiju kretati. Isto kao i na Zapadnoj obali, gdje ilegalni izraelski Zid zadire duboko u palestinski teritorij. Izrael bi trebao „radi vlastite sigurnosti“ svoje tampon zone i zidove uspostavljati i podizati na izraelskom teritoriju.

Nije dovoljno da Izrael palestinskim poljoprivrednicima onemogućuje uvoz sjemenja i gnojiva, te zamjenskih dijelova za poljoprivredne strojeve (kao i za medicinsku opremu u bolnicama i gotovo sve ostalo što se može pokvariti u Gazi), nego izraelski vojnici još i gotovo svakodnevno pucaju na palestinske civile koji žive i rade na svojoj zemlji koju su izraelske vlasti arbitrarno konfiscirale. Istovremeno, na izraelskoj se strani mogu vidjeti izraelski poljoprivrednici kako neometano i uz pomoć poljoprivrednih strojeva, traktora, aviona u miru obrađuju zemlju. Poljoprivrednici u Gazi za to se vrijeme muče s pokvarenim kamionima, ručnim berbama i izraelskim metcima.

Izraelskim vojnicima je gađanje civila, uključujući poljoprivrednike, u arbitrarno nametnutoj „tampon zoni“ postala rutina, rutina koja je trajala cijelo vrijeme i unatoč dogovoru o prekidu vatre od 19. lipnja 2008. Sve više stanovnika i poljoprivrednika napušta ovo istočno pogranično područje jer se boje živjeti i raditi na vlastitoj zemlji. Ovom „tampon zonom“ Izrael je još više suzio prostor Palestincima u Pojasu Gaze koji je cijeli dug samo 40, a širok tek 10 km.

I dok bi ovakvi napadi na poljoprivrednike u drugim zemljama, a posebno na izraelskoj strani, odmah bili zamijećeni, iz nekog nepoznatog razloga međunarodna zajednica i dalje šuti o ovim ubojstvima, ranjavanjima i kršenjima međunarodnog prava. Jednako kao što je međunarodna zajednica suučesnik u izraelskoj opsadi Gaze, jednako tako njeni čelnici šute o tlačenju i kršenju temeljnih ljudskih prava palestinskih ribara i poljoprivrednika u Pojasu Gaze.

Jučer je izraelska vojska ranila još jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju u Pojasu Gaze:
Feb 24: Teenage girl shot in leg in Khuza'a
Izraelska je vojska u utorak 24. veljače u nogu ranila jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju na području grada Khuza'a na jugu Pojasa Gaze u blizini granice s Izraelom. Prije toga, u utorak ujutro, međunarodni aktivisti prijavili su da izraelska vojska puca po poljoprivrednicima koji obrađuju svoja polja u blizini Khuza'e, oko 300 metara od Zelene linije. Vojnici su na poljoprivrednike i aktiviste otvorili vatru nakon samo 5 minuta, a pucanje se nastavilo tijekom slijedećih 20 minuta dok su poljoprivrednici i aktivisti napuštali to područje. Jedan je metak pogodio stablo pored nenaoružanih civila aktivista i poljoprivrednika, no u tom incidentu nitko nije ozlijeđen. Tijekom protekla 3 tjedna izraelska je vojska ubila ili ranila 4 nenaoružana palestinska poljoprivrednika dok su radili na svojim poljima u blizini Zelene linije.


Dodatno:
US military aid to Israel
Powerpoint prezentacija (click to download) koalicije End the Occupation o vojnoj pomoći koju SAD svake godine daje Izraelu
Od 1947-2007 SAD je Izraelu dao više od 101 milijarde američkih dolara pomoći. Prema trenutnom Memorandumu o razumijevanju SAD će od 2009-2018 Izraelu dati 30 milijardi američkih dolara vojne pomoći. Od siječnja 2001. do studenog 2008. Izrael je ubio 2086 palestinskih civila koji nisu sudjelovali u borbama, uključujući 723 djece. Prema američkom zakonu američko se oružje smije koristiti samo za „unutarnju sigurnost“ i „legitimnu samoobranu“, a pomoć ne mogu primati vlade zemalja koje uporno i sustavno teško krše međunarodno priznata ljudska prava.

UPDATE: u samo nekoliko sati ubijeno najmanje 205 Palestinaca i 1 Izraelac

Rafah, Pojas Gaze, 27. prosinac 2008.

Nove informacije vezane uz današnje izraelske zračne napade na PG:

Two waves of Israeli airstrikes kill 205 Palestinians; Brigades respond killing one Israeli with projectile
U Pojasu Gaze je danas (od podneva po lokalnom vremenu do sada) u 2 naleta izraelskih zračnih napada ubijeno najmanje 205, a ranjeno 340 osoba. Palestinski liječnički izvori tvrde da je najmanje 80 ranjenika u bolnice stiglo „u komadima“. Medicinski timovi još uvijek izvlače na desetke ljudi iz ruševina napadnutih zgrada.

Palestinske naoružane skupine su, kao odgovor na izraelske napade, nakon prvog naleta izraelskih zračnih napada, Izrael gađale projektilima pri čemu je ubijen 1 Izraelac, a 5 je osoba ranjeno u mjestu Netivot u Izraelu.

Voditelj odjela za hitnu pomoć u PG je pozvao sve arapske vlade da pošalju lijekove i opremu za kirurške operacije u PG, navodeći da je većina ranjenih u previše kritičnom stanju da bi ih se moglo prebaciti izvan PG. Hodnici bolnica puni su krvi i nosila za ranjenike, a u mrtvačnicama više nema mjesta.

Lakše i umjereno ozlijeđene osobe poslane su kući i nisu primile liječničku pomoć.

Izraelski ministar obrane je u subotu ujutro područje od 20 kvadratnih kilometara uz granicu s PG proglasio „posebnom vojnom zonom“.

Nakon prvog vala izraelskih zračnih napada pripadnici palestinskih oružanih skupina ispalili su projektile na grad Netivot u zapadnom Negevu. Jedan je projektil izravno pogodio 1 civilnu kuću i ubio 1 osobu, te ranio njih 5, uključujući 1 teško. Palestinski projektili pali su i na izraelske gradove Aškelon i Kiryat Gat.

Nakon vijesti o masovnim izraelskim napadima na PG u Ramalli i izbjegličkom logoru Ad-Duheisha u Betlehemu na Zapadnoj obali su izbili prosvjedi građana. Prosvjedi su također najavljeni za subotu navečer u Betlehemu, Ramalli i Hebronu na Zapadnoj obali.


Gaza City hospital a gruesome scene; shocked families pick through body parts to identify loved ones
U bolnicama u Gazi Palestinci među tijelima ubijenih i ranjenih traže svoje najbliže. Prema medicinskim izvorima najviše ubijenih bili su civili.

Israel: Airstrikes on Gaza to root out projectile launchers
Izraelski izvori tvrde da Izrael napadima na PG želi „trajno“ zaustaviti ispaljivanje projektila domaće izrade na zapadni Negev, no da njihov cilj nije svrgavanje Hamasa s vlasti. Odluka da se PG napadne donesena je još u srijedu, a napade su naredili izraelski ministar obrane Barak i premijer na odlasku Olmert u subotu ujutro. Napade nadziru izraelski ministar obrane Barak i zapovjednik glavnog stožera izraelske vojske Ashkenazi. Izraelski izvori najavljuju da će napadi potrajati tako dugo „dok se ne postignu izraelski ciljevi“. Vojska je navodno pripremljena za operaciju koja bi mogla potrajati i nekoliko tjedana, te spremna odgovoriti na „napade na Zapadnoj obali“. Jedan je izraelski sigurnosni izvor izjavio da je u petak u PG puštena humanitarna pomoć kako bi „se Palestince zavaralo“. Napadi na PG bili su planirani najmanje 3 dana unaprijed. Barak je cijeli PG proglasio „posebnom vojnom zonom“. Izrael je izraelskim mještanima koji žive na udaljenosti manjoj od 7 km uz granice PG naredio da ostanu kod kuće, a onima koji žive unutar 30 km od granica s Gazom da ostanu u blizini skloništa.

Demonstrations erupt across West Bank in protest Gaza violence
Palestinci prosvjeduju protiv izraelskih napada na PG u Tulkaremu, Hebronu, Ramalli i Betlehemu na Zapadnoj obali.

Livni orders worldwide PR blitz in defense of attacks
Izraelska ministrica vanjskih poslova Livni je u subotu svom ministarstvu naredila „hitne mjere“ kako bi Izrael izbjegao osudu međunarodne javnosti za bombardiranje PG u kojem je u samo nekoliko sati do sada živote izgubilo najmanje 205 Palestinaca. Livni je dužnosnicima u ministarstvu naredila da pokrenu „agresivnu diplomatsku kampanju za odnose s javnošću“. Diplomatima je naredila da lobiraju kod lokalnih medija i javnih dužnosnika u zemljama u kojima se nalaze u vezi izraelskih zračnih napada na PG koje trebaju predstaviti kao odgovor Izraela na stalne raketne napade Palestinaca.

Israel's Arab neighbors condemn deadly Gaza airstrikes
Izraelovi arapski susjedi Egipat, Sirija, Jordan i Libanon osudili su izraelske zračne napade i pokolj u PG.

Izraelski se zračni napadi na PG i dalje nastavljaju.
Za više informacija i praćenje daljnjeg tijeka događaja posjetite: Free Gaza Movement, Ma'an News Agency i IMEMC

International Witnesses speak out from Gaza
U Pojasu Gaze nalaze se međunarodni mirovni i aktivisti za ljudska prava iz Libanona, Ujedinjenog kraljevstva, Kanade, Poljske, Španjolske, Italije i Australije. Aktivisti su iz prve ruke vidjeli posljedice izraelskih subotnjih razaranja i prate izraelske zračne napade. Izrael je prethodno stranim medijima, aktivistima za ljudska prava i humanitarnim agencijama onemogućio ulazak u PG, pa su mnogi od aktivista u PG stigli brodovima Free Gaza Movementa. Na linku možete na engleskom pročitati što su neki od njih danas vidjeli u PG. Na linku se također nalaze i brojevi telefona na koje mediji mogu intervjuirati aktiviste na engleskom, arapskom, talijanskom i poljskom.

Troje otetih mirovnih aktivista štrajka glađu

Slika: MaanImages/Wissam Nassar

Troje mirovnih aktivista koje je u utorak otela izraelska mornarica danas će ujutro započeti štrajk glađu u znak prosvjeda protiv njihovog protuzakonitog pritvaranja od strane Izraela.

Darlene Wallach (SAD), Vittorija Arrigonija (Italija) i Andrewa Muncieja (Škotska) otela je izraelska mornarica dok su pratili nenaoružane palestinske ribare u vodama Pojasa Gaze. Izrael je tada također oteo i 15 palestinskih ribara, no oni su kasnije pušteni na slobodu. Njihove ribarske brodiće izraelske su vlasti konfiscirale.

Troje mirovnih međunarodnih aktivista odbilo je deportaciju, a sada odbijaju i jesti sve dok Izrael ne vrati brodiće, i to neoštećene, njihovim pravim vlasnicima u Pojasu Gaze. Aktivisti također zahtijevaju da ih se izvede pred suca.

Jučer (četvrtak, 20. studeni) je Andrew Muncie na saslušanju sutkinju pitao po kojem su ih zakonu izraelske snage uhitile. Sutkinja je tvrdila da su ih izraelske snage imale pravo uhititi u skladu sa Sporazumima iz Osla „jer vam je, prema vojnom zakonu, zabranjeno loviti ribu na 7 i pol milja od obale. To je zona u kojoj je zabranjeno ribarenje.“

Međutim, prema Sporazumima iz Osla Palestinci imaju pravo ribu loviti na do 20 milja od svoje obale. Kad je Andrewov odvjetnik sutkinji predao kopiju tog dijela Sporazuma iz Osla, ona je odbila komentirati.

Svo troje otetih mirovnih aktivista mediji mogu intervjuirati. Za dodatne informacije i njihove brojeve telefona molimo kontaktirajte ISM.
Neta Golan (ISM Palestine) +972 (0)598 184 169 / +972 (0)22 971 824
Fida Qishta (ISM Gaza) +972 (0)599 681 1669
Donna Wallach (ISM Gaza) +972 (0)598 836 420
Izvor: HUMAN RIGHTS OBSERVERS START HUNGER STRIKE IN ISRAEL