Predsjednik Josipović naglo zaboravio onaj dio međunarodnog prava koji krši Izrael

postotak palestinskog i židovskog stanovništva u Palestini 1946, prije nastanka Izraela

Čitam u jednom našem sredstvu javnog dezinformiranja da je predsjednik Josipović danas u društvu predsjednika aparthejdskog i etnički očišćenog Izraela provalio da su Hrvatska i Izrael slične zemlje, jer kao obje su se zemlje borile za „neovisnost“.

Izrael je nastao 1948. na 78% teritorija tuđe zemlje, Palestine. UN je u svojoj rezoluciji o podjeli Palestine na palestinsku i židovsku državu, za Izrael namijenio 55% teritorija (i nije odobrio etničko čišćenje autohtonog arapskog stanovništva ni s tog područja).

Cionističke su paravojne snage 1948. provele unaprijed smišljen plan i zauzele i etnički očistile 78% teritorija Palestine (1, 2, 3), a danas (točnije od 1967.) Izrael k tome ilegalno okupira preostalih 22%, na koji naseljava izraelske državljane u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom. Izrael i dan danas, nakon više od 60 godina brani povratak palestinskim izbjeglicama koje je etnički očistio 1948. i u kasnijim svojim zločinima, uključujući i etničkom čišćenju koje traje danas u 21. stoljeću.

GDJE JE SLIČNOST S NASTANKOM HRVATSKE DRŽAVE?

TKO JE I KADA OKUPIRAO IZRAEL?

TKO JE ETNIČKI ČISTIO ŽIDOVE U IZRAELU?

GDJE SU RUŠENE SINAGOGE U IZRAELU?

GDJE JE TA VELIKA PALESTINA I NJEN HIPER-ŠOVINISTIČKI VOŽD KOJI SU NAPALI JADNI GOLORUKI IZRAEL I UNIŠTAVALI NJEGOVU INFRASTRUKTURU I KULTURNA BOGATSTVA?

GDJE JE REFERENDUMSKA ODLUKA VEĆINE STANOVNIŠTVA (većinom protjeranog) NA KOJOJ SE TEMELJI PROGLAŠENJE IZRAELSKE NEOVISNOSTI?

GDJE SU TI PALESTINSKI KONCENTRACIJSKI LOGORI U KOJIMA SU ČAMILI IZRAELSKI LOGORAŠI?

GDJE JE IZRAELSKI VUKOVAR?

KOJE SU IZRAELSKE GRADOVE PALESTINCI OPSJEDALI?

GDJE SE GRADE KUĆE PALESTINCIMA POVRATNICIMA U IZRAELU?


GDJE SE U HRVATSKOJ MORA PROVODITI ETNIČKO ČIŠEĆENJE DA BI SE ODRŽALA HRVATSKA DEMOGRAFSKA VEĆINA I KOJI JE TO NAROD HRVATSKA TRAJNO PROTJERALA S NJEGOVIH STOLJETNIH OGNJIŠTA, SRUŠILA I SPALILA STOTINE NJEGOVIH SELA I GRADOVA DA BI MOGLA BITI HRVATSKA?

GDJE SE U HRVATSKIM ZAKONIMA HRVATIMA DAJU POVLASTICE NA TEMELJU ETNIČKE PRIPADNOSTI?

KOJE TO TUĐE TERITORIJE HRVATSKA OKUPIRA VEĆ VIŠE OD 40 GODINA U SUPROTNOSTI S MEĐUNARODNIM PRAVOM I REZOLUCIJAMA UN-A?

KOJE JE TO TERITORIJE HRVATSKA ZAUZELA SILOM I ILEGALNO ANEKTIRALA?

NA KOJE TO ILEGALNO OKUPIRANE TUĐE TERITORIJE HRVATSKA NASELJAVA SVOJE GRAĐANE?

NA KOJU SE RELIGIJU TREBA OBRATITI DA BI SE AUTOMATSKI MOGLO DOBITI HRVATSKO DRŽAVLJANSTVO?

KOLIKO REZOLUCIJA UN-A KRITIZIRA HRVATSKU I NJENA SILNA KRŠENJA MEĐUNARODNOG PRAVA?

GDJE JE TA HRVATSKA VOJSKA KOJA MOŽE JEDNAKO NEKAŽNJENO ČINITI RATNE ZLOČINE I ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI?

KOJA HRVATSKA TAJNA SLUŽBA UBIJA LJUDE DILJEM SVIJETA?

NA KOJE JE SVE DRUGE DRŽAVE RH IZVRŠILA AGRESIJU?

GDJE JE HRVATSKI TAJNI ILEGALNI NUKLEARNI ARSENAL?

GDJE PIŠE KOJU JE ZEMLJU BOG DAO HRVATIMA?

Eto vidite, čak i profesor pravnog fakulteta može zaboraviti što je to međunarodno pravo (i uopće zanemariti sve činjenice, dokaze i, naravno, ljudska prava Palestinaca) kad dođe na politički položaj i počne raditi u interesu svjetskih centara moći i krupnog kapitala, a ne građana svoje zemlje i žrtava ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Čak i profesor pravnog fakulteta (i tobože europski orijentirani dužnosnik jedne demokratske zemlje) može, opet u naše ime i o našem trošku, zaštiti vrijednosti međunarodnog i ljudskih prava pretpostaviti svoje vlastite interese i interese onih kojima je stvarno poslušan i na sva usta prigrliti predsjednika države koja već dulje od 60 godina počiva na stalnom i aktivnom provođenju zločina protiv čovječnosti.

Zato, ne vjerujte lažljivom i nemoralnom Ivi i njegovim uvredama. Izrael nema nikakve bitne sličnosti s Hrvatskom. Izrael je jedna agresivna militaristička nedemokratska aparthejdska država koja je nastala na etničkom čišćenju, okupira i svojata tuđe teritorije, tlači okupirano stanovništvo i svakodnevno krši ljudska prava i međunarodno pravo.

Nadam se da je iz današnjeg ponašanja Ive Josipovića jasno da nema nikakvog smisla glasati za SDP. Ne samo da se sastaje s predstavnikom zemlje i politike duboko ogrezle u zločine i kršenja ljudskih prava, nego umjesto da se pri tome zauzme za poštivanje međunarodnog prava, Josipović se Peresu, što je najgore, u ime Hrvatske, ulizuje i priča budalaštine. Neoliberalne stranke u Hrvatskoj podržavaju Izrael bez obzira na ono što ta zemlja radi i treba ih sve bojkotirati. Niti jedna politička opcija koja podržava cionističke zločine kao što to danas radi Josipović nikada neće dobiti moj glas.

Istovremeno dok Izrael na kontrolnim točkama maltretira i u administrativni pritvor na mjesece trpa palestinske studente i učitelje, onemogućava studentima iz Gaze studiranje u inozemstvu ili na Zapadnoj obali, sprječava obnovu u bombardiranju porušenih škola i provodi dvostruka mjerila u dodjeli sredstava za obrazovanje palestinske i židovske djece u Izraelu i okupiranom Istočnom Jeruzalemu, Josipović s Peresom sklapa sporazume o suradnji u kulturi i obrazovanju.

Posljednji Josipovićev loš primjer nedjelovanja u skladu s obvezama RH koja prema međunarodnom pravu treba osigurati da Izrael poštuje međunarodno pravo, samo je još jedan u nizu koji potvrđuje nužnost da se sami građani uključe u globalni bojkot Izraela koji provode organizacije globalnog civilnog društva i savjesni pojedinci diljem svijeta kako bi se što prije okončala okupacija i postigao trajan i pravedan mir.

Više informacija o bojkotu Izraela:
Global BDS Movement
PACBI
Bojkotirajte aparthejdski Izrael

Don Ivan Grubišić odaje priznanje predsjedniku aparthejdske države

Čitam na teletekstu HTV-a da će predsjednik Mesić - poznati propagator cionističkih interesa - otputovati u Izrael i tamo se družiti s izraelskim ratnim zločincima i deklariranim rasistima. I u tome nema ništa čudno, jer je već godinama razvidno da Mesić, umjesto promicanja ljudskih prava i ravnopravnosti, obmanjuje hrvatsku javnost i u Izraelu/Palestini podupire onu stranu koja provodi etničko čišćenje i politiku aparthejda, stranu čije je pokolje u Gazi zdušno opravdavao za vrijeme dok je trajala posljednja krvava izraelska agresija na civile u Pojasu Gaze. Činjenica da zapad, a s njime i njegov vjerni sluga Mesić, podupire upravo tu stranu, a ne stvarne nosioce dijaloga i mira, kako u Izraelu tako i među Palestincima, zaslužna je za to da krvavi sukob u Palestini/Izraelu ovako dugo traje i da mu se ne nazire kraj.

Međutim, ono što me doista šokiralo je da i don Ivan Grubišić - čovjek o kojem sam do sada imala iluziju da mu je stvarno stalo do ljudskih prava i ljudskog dostojanstva i da je nekakav moralni autoritet u Hrvatskoj - putuje u Izrael zajedno s Mesićem i da će tamo uručiti priznanje svoje udruge nikom drugom doli Shimonu Peresu. Dakle, ne nekoj izraelskoj istinskoj mirovnoj ili udruzi za ljudska prava, niti brojnim pojedincima koji se mukotrpno bore za istinsku ravnopravnost, ljudska prava i pravedan mir između Palestinaca i izraelskih Židova, ne čak niti nekoj izraelskoj meko-cionističkoj polu-mirovnoj udruzi, već čovjeku koji, osim što se može pohvaliti svojom zločinačkom i rasističkom prošlošću:
-- Peres je otac prvog ilegalnog izraelskog naselja Kedumim na okupiranoj Zapadnoj obali
-- Peres je otac izraelske nuklearne bombe
-- Peres je jedan od glavnih pokretača rata iz 1956.
-- Peres je godinama poricao postojanje palestinskog naroda,
danas stoji na čelu aparthejdske države koja počiva na etničkom čišćenju, rasističkim zakonima i institucionaliziranom aparthejdu, te provodi 42-godišnju ilegalnu okupaciju i kolonizaciju tuđeg teritorija.

Shimon Peres uvelike je odgovoran za nastavak sukoba s Palestincima, za uništenje izraelskog mirovnog pokreta, za jačanje Likuda i njegovo održanje na vlasti, te potporu i pomoć Arielu Sharonu. Danas Shimon Peres smatra da Izrael ne treba evakuirati sva ilegalna naselja na Zapadnoj Obali i povući se iz Istočnog Jeruzalema i naravno protivi se povratku palestinskih izbjeglica u Izrael, a država kojoj je na čelu gradi nova ilegalna naselja i Zid na Zapadnoj Obali te tamo, kao i u samom Izraelu, provodi aparthejd i teške oblike kršenja osnovnih ljudskih prava.

Priznanjem koje će Peresu dodijeliti, don Ivan Grubišić je pljunuo u lice svim istinskim mirovnim aktivistima, kako u Izraelu, tako i među Palestincima. Pljunuo je u lice svim žrtvama zločinačkog cionističkog režima (kojem trenutno na čelu stoji Peres), kako onim palestinskim, koje su daleko brojnije, tako i izraelskim, koje također bespotrebno ginu i žive u nesigurnosti i stalnom strahu zbog zločinačke politike svojih političara. Nadalje, Grubišić je pljunuo u lice jeruzalemskim kršćanima koje cionističke vlasti uklanjaju iz ilegalno okupiranog i anektiranog Istočnog Jeruzalema na osnovu njihove etničke i vjerske pripadnosti. Uz sve to, Grubišić je opalio šamar i mogućnosti postizanja mira jer odaje priznanje ocu izraelskog ilegalnog nuklearnog naoružanja – zasad jedinog na Bliskom istoku.

I tako su propale još jedne moje iluzije, one o moralnom autoritetu i veličini don Ivana Grubišića. Međutim, bez obzira na ovaj skandalozni potez, pravedna borba Palestinskog naroda i anticionističkih (i postcionističkih) izraelskih Židova, te njihovih saveznika za pravedan mir se nastavlja i svatko dobronamjeran i razuman zna da će završiti tek pobjedom ljudskih prava za sve i istinskog i trajnog pravednog mira, te propašću cionističkog aparthejda i okupacije, koji su sami po sebi neodrživi u svijetu kojem težimo i kojima neće pomoći čak ni priznanje Grubišićeve udruge. A don Ivan Grubišić jednog će se dana, ako to već danas ne čini, sramiti ovog svog prijezira vrijednog (naročito u godini kad je Izrael počinio tako barbarski i krvav zločin nad civilima u Gazi) poteza. Doista ne razumijem što je to toliko vrijedno da se takav čovjek ovako nisko sroza.

Informacije u postu su iz 2 teksta koje je o Peresu napisao Uri Avnery, Izraelac koji (iako ne bi bio moj prvi izbor) daleko više od Peresa zaslužuje da primi Grubišićevo priznanje:
The blemished career of Shimon Peres
The silliest show in town

Jedna vijest za Palestinu/Izrael:
Three Jericho Bedouin families facing home demolitions
Trima beduinskim obiteljima u Jerihonu, na Zapadnoj obali, prijeti rušenje domova (18. listopad 2009.)
Izraelske su vlasti trima beduinskim obiteljima u Jerihonu u nedjelju (18. listopada) naredile na napuste svoju zemlju u roku od 2 dana, nakon čega će im domovi biti srušeni buldožerom. Radi se o pripadnicima klana Az-Zayed koji žive u brvnarama i šatorima u selu An-Nuei'ma, sjeverno od Jerihona, na glavnoj cesti koja vodi do Ramalle. Ove se obitelji s izraelskim pritiskom da napuste to područje suočavaju već godinama.

O etničkom čišćenju i aparthejdu u Jeruzalemu

Informacije u prvom dijelu posta izvađene su iz članka Jerusalem, the heart, soul and home of Palestine palestinske novinarke Reham Alhelsi koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Grad Sawahreh je od Jeruzalema udaljen oko 15 do 20 minuta vožnje automobilom, uključujući prijelaz kontrolnih točaka. Nekada je bilo potrebno oko 30 minuta vožnje autobusom da bi se stiglo iz Sawahre do Jeruzalema.

1948. Izrael je okupirao 85% Jeruzalema i silom protjerao do 80 000 Palestinaca iz njihovih domova u Zapadnom Jeruzalemu i 40 okolnih sela. Zatim su ta sela uništena kako se njihovi stanovnici u njih više ne bi mogli vratiti, a vlasništvo protjeranih Palestinaca pretvoreno je u vlasništvo države Izrael u skladu sa „Zakonom o odsutnim vlasnicima“ iz 1950. godine. 1967. godine Izrael je okupirao ostatak Jeruzalema i uspostavio prvo ilegalno židovsko naselje u Starom gradu. Uništeno je ili izvlašteno više od 700 palestinskih domova i građevina.

Samo iz Marokanske četvrti u Starom gradu istjerano je više od 6000 Palestinaca i uništeno 125 kuća kako bi se ispred Zapadnog zida napravio trg. Izrael je udvostručio površinu grada anektirajući 70 km2 zemlje koja je pripadala 28 sela na Zapadnoj obali. 1980. godine Izrael je službeno anektirao Istočni Jeruzalem, a u godinama koje su uslijedile palestinska imovina u Silwanu i Muslimanskoj četvrti Starog grada predana je organizacijama židovskih kolonista. Usprkos rezoluciji 2253 Opće skupštine UN-a koja Izraelu nalaže da odustane od poteza koji bi izmijenili status Jeruzalema, izraelska je vlada tijekom godina konfiscirala više od 60 km2 palestinske zemlje u Istočnom Jeruzalemu (tj. 86,5% od njegove ukupne površine) s ciljem da je koriste Židovi.

Stara pročelja i prekrasna arhitektura zaštitni su znak Starog grada i podsjetnik na njegovu arapsku baštinu. Stari grad u Jeruzalemu ničim ne podsjeća na stare gradske jezgre kakve se mogu vidjeti diljem Europe iz koje su pristigli ilegalni židovski kolonisti koji sad iz Jeruzalema žele napraviti europski grad. Palestinske četvrti u Starom gradu prenapučene su, a djeca se ne mogu igrati u vrtovima ni igralištima jer ih nema. Mnoge su kuće u jadnom stanju i potrebno ih je obnoviti, no gradske vlasti to često ne dopuštaju, što je još jedna metoda kojom ljude nastoje istjerati iz njihovih domova. Iako palestinski građani Jeruzalema moraju plaćati poreze, zauzvrat primaju vrlo malo javnih usluga. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem navodi da „od aneksije Jeruzalema, gradske vlasti nisu izgradile gotovo niti jednu novu školu, javnu zgradu ili bolnicu za Palestince.“... „Čitave palestinske četvrti nisu spojene na kanalizacijski sustav i nemaju popločene ceste ni pločnike.“

Prema izraelskom zakonu palestinski građani Jeruzalema, iako su, kao i njihovi preci, rođeni u tom gradu, imaju status „trajnog stanovnika“, odnosno isti status kao i stranci koji žele živjeti u Izraelu, dok ilegalni kolonisti dobivaju status državljanina.

Postoji i očita diskrimintorna politika u sklopu pravila o planiranju i gradnji koja se primjenjuje u Jeruzalemu. U planovima za palestinske četvrti koje priprema izraelsko gradsko poglavarstvo Jeruzalema oko 40% površine određeno je kao područje na kojem nije dopušteno graditi. Samo oko 11% zemljišta u Istočnom Jeruzalemu namijenjeno je za palestinsku uporabu, a i tu se zapravo radi o već prenapučenim površinama na kojima je dopušteno graditi. Građevinske dozvole vrlo se rijetko izdaju Palestincima, pa su oni prisiljeni „protuzakonito“ graditi na vlastitoj zemlji. Ilegalno izgrađene građevine koje sagrade kolonisti retrospektivno se uključuju u planove za izgradnju, dok istovremeno Palestincima nije dopušteno graditi na njihovoj vlastitoj zemlji. Ilegalna se naselja šire, a palestinske se zajednice u i oko Jeruzalema ne mogu dalje izgrađivati ni širiti. Prema izvještaju Društva za arapske studije objavljenom početkom 2008. Izrael je u Istočnom Jeruzalemu od 1967. godine srušio 8500 palestinskih kuća zahvaljujući čemu su tisuće ljudi ostale bez domova. Dodatnih 20 000 kuća prijeti rušenje pod izgovorom da su ilegalno izgrađene. Prema podacima B'Tselema između 2000. i 2006. godine u Jeruzalemu je registiran početak izgradnje 14472 građevine, od toga 11114 u židovskim četvrtima, a samo 3358 u palestinskim četvrtima. Gustoća stanovanja u ilegalnim židovskim naseljima u Istočnom Jeruzalemu bila je 2002. 23,8 m2 po osobi, dok je ista u palestinskim četvrtima iznosila 11,9 m2 po osobi.

Izraelski Master plan za Jeruzalem iz 2000, koji vrijedi do 2020, ima za cilj nametanje židovskog karaktera tom gradu i smanjenje udjela palestinskog stanovništva na 12%. Prema tom planu, ukupna površina grada iznosi 142 km2, a granica zapadnog dijela grada proširena je za 40%. 24,4% Istočnog Jeruzalema zonirano je kao „zelena prirodna“ površina na kojoj nije dopuštena gradnja. Izrael trenutno provodi masovnu deložaciju Palestinaca i rušenje kuća u četvrtima u Istočnom Jeruzalemu. 2007. Izraelci su započeli izgradnju ilegalnog židovskog naselja u Muslimanskoj četvrti Starog grada s više od 20 stambenih jedinica i sinagogom. U blizini, s područja tzv. „Svetog bazena“, koje se proteže od doline Kidron, Maslinskog brda do obližnjih palestinskih četvrti, Palestince sustavno uklanjaju, a na njihovo se mjesto naseljavaju Židovi. U ožujku 2009. Palestinci su deložirani iz dvije kuće u četvrti Sheikh Jarrah, a 88 kuća u četvrti Al Bustan u Silwanu čeka na deložacije i rušenje. Na ovaj će način više od 1500 građana Jeruzalema ostati bez krova nad glavom kako bi se na mjestu njihovih kuća izgradio nacionalni park. Slična sudbina očekuje 60% kuća u četvrti Wad Hilwa u Silwanu.

Kako bi odvojili Jeruzalem od okolnog palestinskog okruženja, cionisti su izgradili prsten židovskih naselja u i oko Starog grada. Ta se naselja protežu od Židovske četvrti do ilegalnih naselja u Ras Al-Amudu i Silwanu i do židovskog groblja na Maslinskom brdu. U Ras Al-Amudu palestinske su kuće do židovskog groblja odvojene tek niskim zidom. Ovdje mrtvi Izraelci imaju veća prava i više mjesta od živih Palestinaca. Nasuprot židovskog groblja postavljena je izraelska policijska postaja koja je s vremenom pretvorena u „zatvor“. Najprije je to bila obična zgrada, a kasnije je okružena bodljikavom žicom. Potom je nasuprot toj zgradi uspostavljena kontrolna točka. Ta je policijska postaja postavljena usred palestinskih četvrti, a jedino joj društvo prave mrtvi Izraelci na obližnjem groblju. Postaja je služila za zaustavljanje palestinskih autobusa i automobila, te ljudi koji su išli na posao, u školu ili u bolnicu. Nakon 1967. izraelske su vlasti konfiscirale zemlju u vlasništvu obitelji Al-Ghoul, a 1990. prodale su je američkom milijunašu židovske nacionalnosti Irvingu Moskovitzu koji je na 14,7 dunuma te otete palestinske zemlje nakanio izgraditi ilegalno naselje sa 132 stambene jedinice. Plan izgradnje ovog ilegalnog naselja odobrio je 1999. Ehud Barak. Ilegalni židovski kolonisti to su ilegalno naselje nazvali Maale Zaytim, Maslinska visoravan, moguće u čast uništenju tisuća maslinovih stabala koja su iščupali iz palestinskih polja kako bi na njihovom mjestu izgradili svoja ilegalna naselja. To se naselje nastavlja na židovsko groblje koje mu se nalazi nasuprot, te na druge ilegalno izgrađene građevine na Maslinskom brdu i pridonosi etničkom čišćenju Jeruzalema. Prvi ilegalni kolonisti su u to ilegalno naselje uselili 2003. 2005, dok su Palestinci „pregovarali“ o miru s Izraelom, kolonisti i izraelska vojska bavili su se podjelom palestinske zemlje između sebe. Policijska postaja u Silwanu predana je kolonističkim zajednicama i ukorporirana u naselje Maale Zaytim, a umjesto nje gradila se nova postaja na području E1. Prema podacima instituta ARIJ, Palestincima je u Ras Al-Amudu dopušteno da grade na samo 55-65% ukupnog područja, dok ilegalni kolonisti smiju graditi na 115% ukupnog područja. Palestinci smiju graditi stambene jedinice s maksimalno 2 kata, dok ilegalni kolonisti mogu graditi stambene jedinice s najviše 7 katova.

Mnogi su Palestinci dva puta etnički očišćeni iz Jeruzalema; najprije iz Zapadnog Jeruzalema, a kasnije iz Istočnog Jeruzalema. Mnogima koji su prije istjerani iz Zapadnog Jeruzalema i koji su se naselili u Istočnom Jeruzalemu, danas prijeti deložacija pod izlikom da im zemlja na kojoj žive ne pripada. Istovremeno, ilegalni židovski kolonisti, koji dolaze iz Sjedinjenih država, Europe i drugih dijelova svijeta imaju pravo na grad u kojem niti oni ni njihovi preci ne posjeduju niti šaku zemlje. Palestinci danas čine 34% ukupnog stanovništva Jeruzalema, a 55% židovskog stanovništva Jeruzalema živi u 34 ilegalna naselja u i oko Jeruzalema. Među ukupnim stanovništvom Starog grada Židovi čine tek 9%.

Kako bi se intenzivirala politika judaizacije Jeruzalema, koriste se mjere i planovi kojima će se Istočni Jeruzalem otcijepiti od ostatka palestinskih područja i spriječiti uspostava palestinske države, uključujući konfiskaciju zemlje, izgradnju ilegalnih naselja, aparthejdskog zida, rušenje kuća i opoziv prava na prebivalište. Nakon 1967, Izrael je aktivirao „Zemljišni pravilnik“ iz doba britanskog mandata kako bi konfiscirao 85% zemljišta unutar ilegalno proširenog područja Jeruzalema. Prvotno područje Zapadnog Jeruzalema se utrostručilo, a granice Istočnog Jeruzalema proširene su s područja koje je pokrivalo 6,5 km2 na područje od 71 km2, s ciljem da taj dio grada obuhvati veliku zemljišnu površinu sa što je moguće manje Palestinaca. Tako su iz područja grada isključene gusto naseljene palestinske zajednice, ali su unutar novih ilegalno određenih granica obuhvaćena njihova zemljišta. Istovremeno, kolonističkim je organizacijama dopušteno da grade jezgre ilegalnih naselja usred palestinskih zajednica poput onih u Silwanu i Sheikh Jarri. Ovog je siječnja izraelska vojska izdala naloge za anektiranje 24 dunuma zemlje koja pripada selima Husan i Nahhalin na betlehemskom području s ciljem proširenja ilegalnog židovskog naselja Gush Azion. Ta je aneksija dio plana za „Veliki Jeruzalem“, kojem je cilj pripojenje dodatne palestinske zemlje Jeruzalemu i širenje ilegalnih naselja. Ovim su planom do sada anektirane 72 000 dunuma palestinske zemlje. Dodatna palestinska zemlja konfiscirana je za izgradnju ilegalne tramvajske pruge koja će spajati ilegalna naselja na Zapadnoj obali s Jeruzalemom. Ovim će se tramvajskim sustavom moći koristiti samo Židovi.

Izrael je za izgradnju svog aparthejdskog zida konfiscirao dodatnih 19,2% zemlje koju posjeduju Palestinci u Jeruzalemu i 5,3% zemlje koju Palestinci posjeduju na Zapadnoj obali. Trasa Zida ide duž ilegalnih granica Jeruzalema (uključujući Istočni Jeruzalem i anektirane dijelove Zapadne obale) koje je nametnuo Izrael. Do rujna 2007. Izrael je konfiscirao 11 100 dunuma zemlje za izgradnju Zida, a 40 985 dunuma zemlje bit će odvojeno od svojih vlasnika. Kada bude dovršen, Aparthejdski zid oko Jeruzalema bit će dug 181 km. Zid utječe na svakodnevni život 27 palestinskih jeruzalemskih zajednica. Desetci palestinskih kuća su srušeni zbog izgradnje Zida, a vlasnicima mnogih drugih uručeni su nalozi za rušenje njihovih kuća. 15 000 Palestinaca s jeruzalemskim osobnim iskaznicama koji žive s vanjske strane Zida neće više moći ući u Jeruzalem, a 1835 obitelji bit će se primorano preseliti. Prema izvještaju Građanskog odbora za prava Palestinaca u Jeruzalemu objavljenom u rujnu 2007, 21,4% palestinskih obitelji razdvojeno je Aparthejdskim zidom od svoje rodbine (15,5% ih se nalazi s unutarnje, a 32,6% s vanjske strane Zida). 18% obitelji odvojeno je od oca, a 27% od majke. 25% trgovina u palestinskom vlasništvu zatvoreno je zbog ograničenja slobode kretanja koje Izrael nameće Palestincima i zbog visokih poreza koje moraju plaćati Palestinci koji žive u Jeruzalemu.

Više od 100 000 Palestinaca živi u gradovima i selima u okolici Jeruzalema. Ta su područja oduvijek bila sastavni dio Jeruzalema i ovisila su o tom gradu. Zahvaljujući izgradnji Zida stanovnici tih gradova i sela više nemaju pristup svojim radnim mjestima, školama ni bolnicama. S druge strane, mnogi stanovnici Istočnog Jeruzalema posjeduju zemlju u okolnim selima. Zbog nedostatka stanova i prenapučenosti u Istočnom Jeruzalemu, ti su ljudi bili prisiljeni svoje kuće sagraditi u okolici Jeruzalema i one se sada nalaze s vanjske strane Zida.

Sawahreh je jedna od palestinskih zajednica koju je pogodila izgradnja ilegalnog Aparthejdskog zida. Zid je razdvojio brojne obitelji, a mnoge se obitelji tiskaju u prenapučenim kućama kako ne bi izgubile svoje jeruzalemske osobne iskaznice i pravo da žive u tom gradu. Zapadni dio grada Sawahreh se nalazi unutar izraelskih granica Jeruzalema i gradske vlasti rijetko Palestincima izdaju građevinske dozvole, tako da oni mogu graditi većinom u istočnom dijelu grada Sahwahreh koji se nalazi s vanjske strane Zida. Ako se obitelji presele iz zapadnog dijela Sawahre, ostat će bez prava da prebivaju u Jeruzalemu. No tu nije kraj nevoljama Palestinaca iz Sawahre. Inspektori izraelskog jeruzalemskog gradskog poglavarstva često dolaze i provjeravaju tko doista živi u kućama u zapadnom dijelu Sawahre, te ispituju ukućane o njihovom svakodnevnom životu. Mnogi Izraelci imaju dvostruko državljanstvo i većinu godine provode u Sjedinjenim državama ili Europi gdje imaju domove i gdje rade, no njima gradski inspektori nikada ne postavljaju takva pitanja, niti im se ukida pravo na prebivalište u Jeruzalemu. Između 1967. i 2007. Izrael je 8269 Palestinaca poništio pravo na prebivalište u Jeruzalemu. Ovaj „tihi transfer“ predstavlja jedan od načina na koji izraelske vlasti etnički čiste palestinske građane Jeruzalema iz tog grada.


Jedan link za Palestinu/Izrael:
Let me die… poem of a Palestinian child


Ostali linkovi:
Procuring Academics for Empire
The MRI has a special interest in academics who can target the field of Muslim-Arab organizations and activities, in order to study and develop methods to „diffuse and influence counter-radical Muslim discourse.“ In other words, the MRI is contracting academic research, which will allow the Pentagon to penetrate Muslim communities, co-opt the leaders and turn them into imperial collaborators. MRI is not merely a mechanism of „soft power“ – a battle of ideas – it engages US academics in some of the more brutal aspects of colonial warfare. For example, the Pentagon-funded Human Terrain Teams (HTT), which operate in Afghanistan, are deeply immersed in the identification and torture/interrogation of suspected resistance fighters, civilian sympathizers and members of extended families and clans. One San Francisco State psychology professor on the MRI payroll, with longstanding ties to Pentagon counter-insurgency operations, is deeply involved in the „study of emotions in stoking or quelling ideologically driven movements.“ Covert occupation intelligence operations have been deeply involved in “stoking” hostility between Shia and Sunni communities in Iraq, Lebanon, Iran, and Afghanistan. Torture and harsh interrogation techniques, used in the Middle East and Afghanistan, are based on academic studies of cultural and emotional vulnerabilities of Muslims and are used by US and Israeli military interrogators to “break” or cause profound mental breakdown of anti-occupation activists (“quelling ideological movements”).

The Abu Ghraib files
Ovo sam našla na Eduardovom blogu u postu od prije od godinu dana, ali bez obzira na starost mislim da je vrijedno čitanja. Međutim, ove izrazito uznemirujuće i stravične fotografije mučenja, zlostavljanja i ponižavanja zatočenika nisu prikladne za osobe mlađe od 18 godina. Ako ste mlađi od 18 ili slabijih živaca, molim obavezno preskočite ovaj link.
279 photographs and 19 videos from the Army's internal investigation record a harrowing three months of detainee abuse inside the notorious prison -- and make clear that many of those responsible have yet to be held accountable. ... Although the photos are a disturbing visual account of particular incidents inside Abu Ghraib prison, they should not be viewed as representing the sum total of what occurred. As the Schlesinger report states in its convoluted prose: "We do know that some of the egregious abuses at Abu Ghraib which were not photographed did occur during interrogation sessions and that abuses during interrogation sessions occurred elsewhere." Also, the documentation doesn't include many details about the detainees who were abused and tortured at Abu Ghraib. While the International Committee of the Red Cross report from February 2004 cited military intelligence officers as estimating that "between 70 to 90 percent of persons deprived of their liberty in Iraq had been arrested by mistake," much remains unknown about the detainees abused in the "hard site" where the Army housed violent and dangerous detainees and where much of the abuse took place. Finally, it's critical to recognize that this set of images from Abu Ghraib is only one snapshot of systematic tactics the United States has used in four-plus years of the global war on terror. There have been many allegations of abuse, torture and other practices that violate international law, from holding prisoners without charging them at Guantánamo Bay and other secretive U.S. military bases and prison facilities around the world to the practice of "rendition," or the transporting of detainees to foreign countries whose regimes use torture, to ongoing human rights violations inside detention facilities in Iraq. Abu Ghraib in fall 2003 may have been its own particular hell, but the variations of individual abuse perpetrated appear to be exceptional in only one way: They were photographed and filmed.

George Galloway na sveučilištu Columbia u SAD-u

Odlično predavanje Georgea Gallowaya (na engleskom) o izraelsko-palestinskom problemu, rješenju, te opasnosti koje predstavljaju novoizabrani izraelski tvrdolinijaški i ekstremni desničarski čelnici (fašist Avigdor Lieberman je novi izraelski ministar vanjskih poslova; vidjet ćemo sad kako EU i SAD primjenjuju svoje sankcije i izolacije na židovske ultra-desničare i ekstremiste u u-suprotnosti-s-međunarodnim-pravom nuklearno naoružanom Izraelu kojem su zločini protiv čovječnosti i kršenje međunarodnog prava svakodnevica).

Palestinci su žrtve jednog od najgoreg zločina 20. stoljeća, koji nažalost još uvijek nije završio i traje i danas u 21. stoljeću. Nažalost, Palestincima nije samo oteta zemlja, a oni pretvoreni u narod izbjeglica, već ih se još i optužuje da su sami krivi za to što su žrtve. Palestinci su žrtve terorizma, a Izraelci počinitelji. Političari i novinari znaju, ali se boje govoriti istinu. Niti jedna druga tema na svijetu nije toliko iskrivljena u medijima kao izraelsko-palestinski sukob; ni na jednu drugu temu nam se ne serviraju laži u potpunosti suprotne od istine.

Izrael je prekršio više rezolucija UN-a od svih drugih zemalja zajedno. Izrael zbog toga nikad nije kažnjen, već upravo suprotno, za svoje je zločine i kršenja međunarodnog prava nagrađen. Irak je uništen i razoren zbog toga što -- na kraju se ispostavilo -- nije prekršio UN-ovu rezoluciju.

U našem je nacionalnom interesu da ovaj problem pravedno riješimo, jer će on stalno izazivati nove sukobe između muslimanskog i zapadnog svijeta. Izraelsko nemilosrdno i nekažnjeno ubijanje palestinskih civila i djece ljuti milijune muslimana diljem svijeta. Ovo se odnosi na sve zemlje čiji političari podržavaju izraelski aparthejd i ostale zločine, ali ponajviše na SAD, jer su one te koje omogućuju Izraelu da te zločine provodi. Bez podrške SAD-a Izrael se ne bi mogao ovako ponašati. Naši političari moraju pod hitno promijeniti svoju politiku i početi pravedno rješavati taj sukob, između ostalog, i zbog naše vlastite sigurnosti. Svojom podrškom cionizmu i izraelskim zločinima naši političari, nisu samo suodgovorni za patnju, tlačenje i zločine počinjene nad palestinskim narodom, već ugrožavaju sigurnost i izraelskih Židova, ali i svih nas ostalih običnih građana različitih zemalja koje tvrde da predstavljaju kad javno riječima i djelima daju podršku izraelskim zločinima protiv Palestinaca koji traju desetljećima.
Sve ovo i još mnogo toga drugog poslušajte na linku.


Još o Georgeu Gallowayu i njegovim problemima s bušoidnim kanadskim vlastima koje su mu zabranile ulazak u Kanadu:
'A political attack from both sides of the Atlantic'
Kanadski ministar za državljanstvo, useljeništvo i multikulturalizam Jason Kenney zabranio je ulazak u Kanadu Georgeu Gallowayu, britanskom parlamentarcu koji je predvodio konvoj Viva Palestina iz Velike Britanije u Pojas Gaze, pod izgovorom da Galloway, kojeg je britanski narod nekoliko puta izabrao za svog predstavnika u britanskom parlamentu, predstavlja sigurnosnu prijetnju. Zanimljivo da Galloway nije imao nikakvih problema da uđe u SAD i tamo održi govore, te da je do sada već mnogo puta bio i govorio u Kanadi. Kenney, bušoistički konzervativac, smatra da je neprihvatljivo da se Galloway „hvali da je Hamasu dao financijsku pomoć“ te da suosjeća s „neprijateljima Kanade u Afganistanu“. Istovremeno konvoj Viva Palestina napadnut je i od strane Povjerenstva za dobrotvorna društva u Velikoj Britaniji.

They banned the wrong George
It is truly an upside down world when a government can allow a war criminal like George W. Bush--who more than any other single figure in the world has been directly responsible for the deaths and displacement of literally millions of people--to enter the country to rake in more cash and tell more lies, while keeping out George Galloway, who has devoted his life to organizing relief and humanitarian aid, telling the truth and speaking up for ordinary people.
Na linku možete poslušati i kratke isječke iz drugih govora Georgea Gallowaya koje je krajem prošlog mjeseca održao na nekim sveučilištima u SAD-u.


Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
B'Tselem: Policy of discrimination in planning, building and land expropriation
The planning policy in East Jerusalem since its annexation in 1967 is affected by political considerations and infected by systematic discrimination against the Palestinians living there. While extensive building and enormous budget allocations have been the rule in Jewish neighborhoods, the Israeli government has choked development and building for the Palestinian population.

Gideon Levy: IDF ceased long ago being 'most moral army in the world'
All these propagandistic and ridiculous responses are meant not only to deceive the public, but also to offer shameless lies. The IDF knew very well what its soldiers did in Gaza. It has long ceased to be the most moral army in the world. Far from it - it will not seriously investigate anything. ... Everything has long been known by those who wanted to know, those who, for example, read Amira Hass's dispatches from Gaza in this paper. Everything started long before the assault on Gaza. The soldiers' transgressions are an inevitable result of the orders given during this brutal operation, and they are the natural continuation of the last nine years, when soldiers killed nearly 5,000 Palestinians, at least half of them innocent civilians, nearly 1,000 of them children and teenagers. Everything the soldiers described from Gaza, everything, occurred during these blood-soaked years as if they were routine events. It was the context, not the principle, that was different. An army whose armored corps has yet to encounter an enemy tank and whose pilots have yet to face an enemy combat jet in 36 years has been trained to think that the only function of a tank is to crush civilian cars and that a pilot's job is to bomb residential neighborhoods. To do this without any unnecessary moral qualms we have trained our soldiers to think that the lives and property of Palestinians have no value whatsoever. It is part of a process of dehumanization that has endured for dozens of years, the fruits of the occupation. "That's what is so nice, as it were, about Gaza: You see a person on a road ... and you can just shoot him." This "nice" thing has been around for 40 years. Another soldier talked about a thirst for blood. This thirst has been with us for years. ... Regarding the statement of one soldier, who said "As much as we talk about the IDF being an army of values, let's just say this is not the situation on the ground, not on the battalion level," the IDF has long ceased to be an army of "values," not on the ground, not in the battalion, not in the senior command. When an army does not investigate thousands of cases of killing over many years, the message to the soldiers is clear, and it comes from the top. Our Teflon chief of staff, Gabi Ashkenazi, cannot wash his hands of this affair. They are bloody. What the soldiers of the preparatory academy described were war crimes, for which they should be tried. This will not happen, save for the grotesque spectacle of "principled probes" in an army that killed 1,300 people in 25 days and left 100,000 homeless. Military police investigations will not lead to anything. The IDF is incapable of investigating the crimes of its soldiers and commanders, and it is ridiculous to expect it to do so. These are not instances of "errant fire," but of deliberate fire resulting from an order. These are not "a few bad apples," but rather the spirit of the commander, and this spirit has been bad and corrupt for quite some time. Change will not come without a major change in mindset. Until we recognize the Palestinians as human beings, just as we are, nothing will change.


Ostali linkovi:
Izvrstan govor Zorana Oštrića na prosvjedu protiv NATO-a: Odletjeli u Washington kao guske u maglu
Hrvatski su političari u "pregovore" o pristupanju krenuli uvjereni da NATO nema alternative, da alternativa nije moguća niti zamisliva. Dozvolili su sebi da budu posve paralizirani slikom moći globalne Imperije. Vlada HDZ-a, i vlada SDP-a, jednaki su! Zato, naravno, i nije bilo nikakvih pregovora - samo krotkog prihvaćanja diktata Imperije. Odletjeli su u Washington kao guske u maglu! ... Došli smo u društvo imperijalne moći, došli smo u društvo agresivne borbe za interese globalnog kapitala, došli smo u društvo onih koji su osmislili mučenje u Guantanamu! Kapital gazi narode i proždire Zemlju u svojoj kurjačkoj gladi za viškom vrijednosti - militaristička organizacija potrebna mu je da izbjegne ograničenja, koja mu demokratska dostignuća narodnih borbi nameću. Vojni savez NATO proklamirao je da ima pravo intervenirati i van područja zemalja članica čak i bez pokroviteljstva Organizacije ujedinjenih naroda. Vojni savez NATO proklamirao je da nuklearni rat nije neprihvatljiv, i da je spreman prvi udariti hidrogenskim bombama. Vojni savez NATO diže tenzije u Europi postavljanjem tzv. "raketnog štita", a zemlje u kojima se ta postrojenja nalaze - automatski postaju, u slučaju rata, mogući cilj protudara. ... Kažu nam, da se u NATO odlučuje demokratski, da svaka članica odlučuje samostalno. Ali, u podlozi je zavisnost od najjače sile. Samo tri od tadašnjih 19 članica NATO-a usudilo se suprotstaviti volji Sjedinjenih Američkih Država, koje su poželjele izvršiti agresiju na Irak. Samo tri vlade imale su dovoljno razuma, morala, snage i hrabrosti da se suprotstave velikom huliganu - a svakome, tko zna misliti, bilo je jasno da su izneseni razlozi lažni. I Hrvatski bi vojnici danas bili tamo, i sramotili se sudjelujući u okupaciji druge države, da nije, ipak, prevladao razum. Tada smo, u veljači 2003. okupili 5.000 ljudi na prosvjedu "Dosta je ratova!" protiv rata u Iraku. Možemo to opet, i možemo to bolje. Sada smo u NATO-u, i zajedno sa građanima i društvenim pokretima drugih zemalja članica, možemo raditi na rušenju militarističke logike i pripremi raspuštanja tog Saveza. NATO je oruđe interesa najmoćniji zemalja, oruđe interesa vladajućih klasa, oruđe interesa transnacionalnog kapitala. Na štetu podjarmljenih, na štetu siromaha, na štetu muškaraca i žena koji teže slobodi, na štetu prirodnog okoliša. Tko ide ginuti u profesionalnoj vojsci? Ne sinovi i kćeri onih koji objavljuju ratove! U jednim dnevnim novinama, u stranom vlasništvu, čitamo prije par dana na naslovnici najavu reportaže o mladim ženama, koje su se prijavile za dobrovoljno služenje vojske - naslov glasi: "Ušla sam u vojsku da prehranim sina." Cijeli je svijet danas u dubokoj ekonomskoj, socijalnoj, ekološkoj krizi. To je kriza kapitalističkog sustava, ma koliko šutjeli o tome. Sve su krize međusobno povezane. Krizu uviđaju i priznaju danas i najmoćniji. Postoje međutim dvije logike razriješavanja krize: jedna je logika onih koji brane interese kapitalskog sustava, druga logika onih koji žele drugačiji svijet - koji žude za pravdom, slobodom, ekološkom održivošću. Logika rata bazirana je na ekonomiji rata, bazirana je na sustavnom uništavanju viška proizvodnje, koja počinje smetati kapitalu da se oplođuje. Neka bude profit, pa makar propao svijet! Logika ekploatacije, koja raji udijeli ponešto na kapaljku da bude mirna. A mozak nam peru, da je svijet eto takav kakav jest, da drugačije mogućnosti nema, da nema nade, da moramo živjeti u strahu. (cijeli govor pročitajte na linku)

Dvostruka mjerila ili

Kad će Palestinci najzad prestati biti Palestinci i postati ljudi

Ovo je vrlo dobar članak, ali da pojasnimo malo jednu stvar:

Neke organizacije za ljudska prava, i nažalost ne samo one, se i dalje, unatoč nečovječnoj blokadi, aparthejdu, 40-godišnjoj (!) ilegalnoj okupaciji, etničkom čišćenju, naseljavanju izraelskih civila na okupirani teritorij, svakodnevnim kršenjima ljudskih prava, milijunima palestinskih izbjeglica, otimačini zemlje i prirodnih resursa, te samoj rasističkoj naravi i praksi cionizma..., prave da se Izrael „brani“ na tuđem teritoriju.

Kad Izrael napada Palestince, kao 04. studenog 2008. u Pojasu Gaze ili im arbitrarno određuje kad će imati struje i gdje će u svom moru loviti ribu pucajući po palestinskim civilima i da li će i kada brati svoje masline i da li će i što uvoziti i izvoziti, i da li će moći na školovanje ili liječenje u inozemstvu itd..., Palestinci se nemaju pravo braniti.

Zato Palestinci ne da ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad se brane, nego ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad napadaju, a Izrael kad se brani.

Uvijek je Izrael taj koji se brani. Čak i kad njegovi čelnici namjerno podrivaju primirje u Pojasu Gaze, kad ne žele dogovor o primirju na Zapadnoj obali, kad desetljećima ne žele ispoštivati relevantne rezolucije UN-a i postići mir, i kad vrše etničko čišćenje u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali i kad zastupaju i provode rasizam i kršenja ljudskih prava milijuna ljudi. Čak i kad godinama otimaju preostalih 22% Palestine za svoje koloniste kojima grade aparthejdske ceste i infrastrukturu na tuđem teritoriju. Čak i nakon više od 60 godina etničkog čišćenja, izvlaštenja, aparthejda; čak i nakon više od 40 godina ilegalne okupacije i kolonizacije Zapadne obale (uključujući istočni Jeruzalem).

Čak i nakon tih više od 60 ili više od 40 ili više od 20 (od 1988, kad je PLO priznao Izrael na 78% teritorija Palestine) krvavih godina tlačenja i zločina, i kad namjerno bombardira civilne ciljeve i ubija na stotine civila u ratu koji je sam pokrenuo i isprovocirao, Izrael se brani.

Kad SAD Izraelu daju oružje to se zove vojna pomoć ili transakcija; naoružavanje Palestinaca je pak krijumčarenje i kršenje embarga, nametnutog samo jednoj, onoj slabijoj i praktički nenaoružanoj strani, koja se nema pravo braniti, dok jača i protuzakonito nuklearno naoružana strana svake godine dobiva brdo oružja koje plaćaju porezni obveznici SAD-a.

Palestinci nemaju vojsku i nemaju pravo na obranu, niti njihovi civili na sigurnost. Za zapadne (i satelitske) političare Palestinci se nemaju pravo naoružavati, zaštiti ni braniti svoju zemlju, iako SAD i ostatak zapada istovremeno mahnito naoružavaju Izrael koji već više od 40 godina protuzakonito okupira palestinski teritorij i koji je nad Palestincima već počinio (i dan danas čini) etničko čišćenje i sve više pokazuje genocidne tendencije, dok Palestinci nad Izraelcima nisu počinili ni etničko čišćenje ni genocid.

Ako ste se ikad pitali zašto izraelsko-palestinski sukob tako dugo traje, evo odgovora:
Ne, to nije zato što je to nerješiv i vječni „sukob dvaju prava“ (u što vas žele uvjeriti cionistički propagandisti kako biste pomislili da je sukob tamo prirodno stanje i odustali od inzistiranja na poštivanju međunarodnog i ljudskih prava svih na tom prostoru i vršenju pritiska na izraelske vlasti), već zato što zapad i sateliti (uključujući „naše“ domaće) financiraju, podržavaju i štite upravo onu stranu (cioniste) koja sukobe konstantno generira, koja okupira tuđe teritorije, tlači i teško krši ljudska prava svojih susjeda i autohtonog stanovništva, te odbija ispuniti svoje obveze prema međunarodnom pravu i poštivati rezolucije UN-a čime bi se došlo do pravednog i trajnog mira. Zapadni moćnici ne žele mir i zato mira ni nema. Iz istog se razloga u svijetu naših (i zapadnih) pro-cionističkih propagandista Izrael uvijek „brani“, a ne okupira, krade, napada i etnički čisti tuđe teritorije.

Izrael nastavlja namjerno gađati civile u Pojasu Gaze

Iz članka Deaf Palestinian Farmer is 4th shot in 3 weeks koji u cijelosti na engleskom možete pročitati ovdje.

Izraelski su vojnici 17. veljače ranili jednog 20-godišnjeg gluhog poljoprivrednika dok je radio na polju. Metak ga je pogodio u gležanj. Poljoprivrednici na koje je vojska pucala tvrde da nije bilo pucnjeva upozorenja, već da su vojnici odmah počeli gađati poljoprivrednike, koji su se zatim razbježali.

Bilo je oko 10:15 prije podne i poljoprivrednici su upravo počeli napuštati polje na kojem su do tada radili, a koje je od Zelene linije udaljeno 500 metara. Vojnici, koji su patrolirali uz ogradu na granici i povremeno gledali kako poljoprivrednici rade, jasno su mogli vidjeti da su poljoprivrednici nenaoružani. S poljoprivrednicima je bilo i 5 međunarodnih aktivista u svjetlim prslucima, s megafonom. Prije nego su vojnici otvorili vatru na poljoprivrednike, iz jednog su terenskog vozila smještenog nasuprot poljoprivrednicima 30 minuta promatrali kako Palestinci rade u polju. Ti nenaoružani poljoprivrednici nisu predstavljali nikakvu prijetnju.

Vojnici su otvorili vatru tek kad su nenaoružani poljoprivrednici počeli napuštati polje, a nastavili su pucati i nakon što je 1 od poljoprivrednika ranjen. Pucanje se nastavilo i nakon što su poljoprivrednici okruženi međunarodnim aktivistima za ljudska prava napustili polje i sklonili se u obližnju kuću oko 10:30.

Ovo je 4. puta da su palestinski civili ranjeni ili ubijeni od strane izraelske vojske u tzv. „tampon zoni“ u posljednja 3 tjedna: 18. siječnja ubijen je jedan 24-godišnji poljoprivrednik dok je radio na svojoj zemlji 400m od Zelene linije; 20. siječnja jedan je 42-godišnji poljoprivrednik ranjen u desno stopalo; 27. siječnja ubijen je još 1 palestinski poljoprivrednik.

Izraelci su arbitrarno odredili da se „tampon zona“ između Gaze i Izraela nalazi na području do 1 km udaljenom od Zelene linije (na teritoriju Gaze, ne Izraela). Izrael i dalje tvrdi da se „povukao iz Gaze“ iako nastavlja kontrolirati njene granice, uvoz i izvoz, ulaz humanitarne pomoći (koji blokira) i na tuđem teritoriju određuje zone u kojima se civili ne smiju kretati. Isto kao i na Zapadnoj obali, gdje ilegalni izraelski Zid zadire duboko u palestinski teritorij. Izrael bi trebao „radi vlastite sigurnosti“ svoje tampon zone i zidove uspostavljati i podizati na izraelskom teritoriju.

Nije dovoljno da Izrael palestinskim poljoprivrednicima onemogućuje uvoz sjemenja i gnojiva, te zamjenskih dijelova za poljoprivredne strojeve (kao i za medicinsku opremu u bolnicama i gotovo sve ostalo što se može pokvariti u Gazi), nego izraelski vojnici još i gotovo svakodnevno pucaju na palestinske civile koji žive i rade na svojoj zemlji koju su izraelske vlasti arbitrarno konfiscirale. Istovremeno, na izraelskoj se strani mogu vidjeti izraelski poljoprivrednici kako neometano i uz pomoć poljoprivrednih strojeva, traktora, aviona u miru obrađuju zemlju. Poljoprivrednici u Gazi za to se vrijeme muče s pokvarenim kamionima, ručnim berbama i izraelskim metcima.

Izraelskim vojnicima je gađanje civila, uključujući poljoprivrednike, u arbitrarno nametnutoj „tampon zoni“ postala rutina, rutina koja je trajala cijelo vrijeme i unatoč dogovoru o prekidu vatre od 19. lipnja 2008. Sve više stanovnika i poljoprivrednika napušta ovo istočno pogranično područje jer se boje živjeti i raditi na vlastitoj zemlji. Ovom „tampon zonom“ Izrael je još više suzio prostor Palestincima u Pojasu Gaze koji je cijeli dug samo 40, a širok tek 10 km.

I dok bi ovakvi napadi na poljoprivrednike u drugim zemljama, a posebno na izraelskoj strani, odmah bili zamijećeni, iz nekog nepoznatog razloga međunarodna zajednica i dalje šuti o ovim ubojstvima, ranjavanjima i kršenjima međunarodnog prava. Jednako kao što je međunarodna zajednica suučesnik u izraelskoj opsadi Gaze, jednako tako njeni čelnici šute o tlačenju i kršenju temeljnih ljudskih prava palestinskih ribara i poljoprivrednika u Pojasu Gaze.

Jučer je izraelska vojska ranila još jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju u Pojasu Gaze:
Feb 24: Teenage girl shot in leg in Khuza'a
Izraelska je vojska u utorak 24. veljače u nogu ranila jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju na području grada Khuza'a na jugu Pojasa Gaze u blizini granice s Izraelom. Prije toga, u utorak ujutro, međunarodni aktivisti prijavili su da izraelska vojska puca po poljoprivrednicima koji obrađuju svoja polja u blizini Khuza'e, oko 300 metara od Zelene linije. Vojnici su na poljoprivrednike i aktiviste otvorili vatru nakon samo 5 minuta, a pucanje se nastavilo tijekom slijedećih 20 minuta dok su poljoprivrednici i aktivisti napuštali to područje. Jedan je metak pogodio stablo pored nenaoružanih civila aktivista i poljoprivrednika, no u tom incidentu nitko nije ozlijeđen. Tijekom protekla 3 tjedna izraelska je vojska ubila ili ranila 4 nenaoružana palestinska poljoprivrednika dok su radili na svojim poljima u blizini Zelene linije.


Dodatno:
US military aid to Israel
Powerpoint prezentacija (click to download) koalicije End the Occupation o vojnoj pomoći koju SAD svake godine daje Izraelu
Od 1947-2007 SAD je Izraelu dao više od 101 milijarde američkih dolara pomoći. Prema trenutnom Memorandumu o razumijevanju SAD će od 2009-2018 Izraelu dati 30 milijardi američkih dolara vojne pomoći. Od siječnja 2001. do studenog 2008. Izrael je ubio 2086 palestinskih civila koji nisu sudjelovali u borbama, uključujući 723 djece. Prema američkom zakonu američko se oružje smije koristiti samo za „unutarnju sigurnost“ i „legitimnu samoobranu“, a pomoć ne mogu primati vlade zemalja koje uporno i sustavno teško krše međunarodno priznata ljudska prava.

Par linkova o aparthejdu, napadu na Gazu i licemjerju BBC-a

CBS 60 Minutes: Exposing Israeli Apartheid
Kratki prilog (13 minuta) o izraelskom aparthejdu i ilegalnim kolonistima na engleskom.

Human rights in Gaza & Israel during the hostilities
Blog s izvještajima izraelskih organizacija za ljudska prava za vrijeme napada na Gazu.
Podaci o žrtvama
Palestinci: najmanje 1300 ubijenih, uključujući najmanje 410 djece i 104 žena. Više od 5320 ranjenih, uključujući 350 teško ranjenih
Izraelci: ubijeno je 3 izraelskih civila i 10 vojnika. Više od 84 civila je ranjeno, uključujući 4 teško. Ranjeno je 113 vojnika, uključujući 1 koji je u kritičnom stanju i 20 s umjerenim do teškim ozljedama.

BBC refuses airtime to Gaza aid appeal
BBC odbio emitirati apel za pomoć žrtvama u Gazi (23. siječanj)
BBC je odbio emitirati humanitarni apel za pomoć žrtvama u Gazi zbog čega su humanitarne agencije vjerojatno ostale bez milijuna funti. Koalicija od 13 humanitarnih organizacija 22. siječnja uputila je apel javnosti tvrdeći da je raspon devastacije u Gazi toliko velik da britanske humanitarne organizacije moraju reagirati. BBC je prekršio ugovor iz 1963. i odbio emitirati njihov apel. Nekoliko drugih medijskih kuća postupilo je na isti način, nakon što su prethodno pristali emitirati apel. BBC je kao izgovor naveo da ne želi „riskirati gubitak povjerenja javnosti u svoju nepristranost“. Koalicija humanitarnih udruga naglašava da se radi o totalno apolitičnim organizacijama i humanitarnom apelu. Ista je koalicija već prikupila 10 milijuna britanskih funti za Kongo i 18 milijuna britanskih funti za Burmu.

IAEA head boycotts BBC over Gaza
Ravnatelj IAEA-e bojkotira BBC zbog Gaze (28. siječanj)
Ravnatelj Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Mohamed ElBaradei, je otkazao svoje intervjue s BBC-om zbog odluke te medijske kuće da ne emitira humanitarni apel za pomoć žrtvama u Gazi. ElBaradeijeva glasnogovrnica je izjavila da ElBaradei smatra kako je odluka BBC-a prekršila „pravila osnovne ljudske doličnosti, a koja postoje kako bi se ranjivim osobama pomoglo bez obzira tko je u pravu ili krivu“. ITV, Channel 4 i Five prikazali su apel u ponedjeljak. Sky News ga je također odbio emitirati vadeći se na „objektivnost“.

Celebrities Boycott BBC for Gaza
Nekoliko britanskih glumaca i redatelja zaprijetilo je da će bojkotirati BBC ukoliko ta medijska kuća ne promijeni svoju odluku da ne emitira apel za prikupljanje humanitarne pomoći za žrtve u Pojasu Gaze. Poznate osobe BBC-u su uputile otvoreno pismo i zaprijetile da neće plaćati pretplatu, te pozvale građane da učine isto i zauzmu čvrst stav po ovom pitanju. BBC će revidirati kontroverznu odluku, jer je zbog nje primio oko 21 000 pritužbi u samo nekoliko dana. Navodno se odluka mora revidirati zbog velikog interesa javnosti. Pritisak na BBC da promijeni svoju odluku raste. Više od 100 britanskih parlamentarnih zastupnika iz različitih stranaka potpisalo je peticiju u kojoj kritiziraju BBC i Sky News jer su odbili emitirati apel za Gazu. Odluku BBC-a žestoko su kritizirali i nadbiskupi engleske crkve, urednici i ministri. U ponedjeljak su ispred sjedišta BBC-a bili organizirani prosvjedi.

Popis velikodušnih darovatelja tuđe imovine

Došla sam na fantastičnu zamisao da sastavim popis osoba koje su spremne svoje kuće, stanove i ostalu nepokretnu imovinu dati cionistima ili Palestincima da s njom rade što hoće u nadi da bi to doprinijelo rješenju izraelsko-palestinskog sukoba.

Očekujem da osobe (a ima ih mnogo, odnosno ima ih mnogo kojima je mikrofon ili kamera stalno pri ruci) koje tvrde da Palestinci trebaju prihvatiti da su etnički očišćeni narod izbjeglica i da se moraju pomiriti s time da se nikada neće moći vratiti u svoju domovinu (pa čak ni u posjet, ali ni u lijesu), da su one same i njihova imovina u pitanju, nebi učinile ništa manje od onoga što traže od Palestinaca.

Iako i dalje mislim da su takvi stavovi zapravo pokušaji opravdavanja i zataškavanja zločina protiv čovječnosti, ništa ne košta da sastavimo jedan popis tih divnih i nadasve velikodušnih ljudi, pa ako primjetite negdje nekoga da zagovara da Izrael treba biti židovska država (na 78 ili više % Palestine) i da Palestinci trebaju zaboraviti svoja ljudska prava i rezoluciju UN-a koja im jamči povratak u njihovu domovinu, dopišite u komentar ime i prezime te osobe i objašnjenje što je rekla.

Ako i ne uspijemo doprinijeti što bržem postizanju pravednog mira, bilo bi dobro da na mjestima njihovih stanova i kuća, polja, vila i što već imaju posadimo barem neku šumu ili park, čisto da preobrazimo krajolik ako neki cionist ili Palestinac poželi prošetat ponekad. A osim toga ovakva velikodušnost kad je u pitanju raspolaganje tuđom imovinom i pravima mora negdje ostati zabilježena.


Linkovi:
Slike i izvještaj sa subotnje sarajevske šetnje solidarnosti s Gazom
Prosvjed su organizirali sarajevski umjetnici i kulturni radnici. Njih oko stotinjak nosilo je na rukavima žute trake (simbol stradanja Židova u II. svjetskom ratu) na kojima je pisalo Gaza. Više na linku i blogu blob.

Burning al Quds: one of Gaza's remaining functional hospitals destroyed in Israel’s war on Gaza
Slike i snimke izraelskih razaranja s bloga ISM volonterke u Gazi.