Čitam na teletekstu HTV-a da će predsjednik Mesić - poznati propagator cionističkih interesa - otputovati u Izrael i tamo se družiti s izraelskim ratnim zločincima i deklariranim rasistima. I u tome nema ništa čudno, jer je već godinama razvidno da Mesić, umjesto promicanja ljudskih prava i ravnopravnosti, obmanjuje hrvatsku javnost i u Izraelu/Palestini podupire onu stranu koja provodi etničko čišćenje i politiku aparthejda, stranu čije je pokolje u Gazi zdušno opravdavao za vrijeme dok je trajala posljednja krvava izraelska agresija na civile u Pojasu Gaze. Činjenica da zapad, a s njime i njegov vjerni sluga Mesić, podupire upravo tu stranu, a ne stvarne nosioce dijaloga i mira, kako u Izraelu tako i među Palestincima, zaslužna je za to da krvavi sukob u Palestini/Izraelu ovako dugo traje i da mu se ne nazire kraj.
Međutim, ono što me doista šokiralo je da i don Ivan Grubišić - čovjek o kojem sam do sada imala iluziju da mu je stvarno stalo do ljudskih prava i ljudskog dostojanstva i da je nekakav moralni autoritet u Hrvatskoj - putuje u Izrael zajedno s Mesićem i da će tamo uručiti priznanje svoje udruge nikom drugom doli Shimonu Peresu. Dakle, ne nekoj izraelskoj istinskoj mirovnoj ili udruzi za ljudska prava, niti brojnim pojedincima koji se mukotrpno bore za istinsku ravnopravnost, ljudska prava i pravedan mir između Palestinaca i izraelskih Židova, ne čak niti nekoj izraelskoj meko-cionističkoj polu-mirovnoj udruzi, već čovjeku koji, osim što se može pohvaliti svojom zločinačkom i rasističkom prošlošću:
-- Peres je otac prvog ilegalnog izraelskog naselja Kedumim na okupiranoj Zapadnoj obali
-- Peres je otac izraelske nuklearne bombe
-- Peres je jedan od glavnih pokretača rata iz 1956.
-- Peres je godinama poricao postojanje palestinskog naroda,
danas stoji na čelu aparthejdske države koja počiva na etničkom čišćenju, rasističkim zakonima i institucionaliziranom aparthejdu, te provodi 42-godišnju ilegalnu okupaciju i kolonizaciju tuđeg teritorija.
Shimon Peres uvelike je odgovoran za nastavak sukoba s Palestincima, za uništenje izraelskog mirovnog pokreta, za jačanje Likuda i njegovo održanje na vlasti, te potporu i pomoć Arielu Sharonu. Danas Shimon Peres smatra da Izrael ne treba evakuirati sva ilegalna naselja na Zapadnoj Obali i povući se iz Istočnog Jeruzalema i naravno protivi se povratku palestinskih izbjeglica u Izrael, a država kojoj je na čelu gradi nova ilegalna naselja i Zid na Zapadnoj Obali te tamo, kao i u samom Izraelu, provodi aparthejd i teške oblike kršenja osnovnih ljudskih prava.
Priznanjem koje će Peresu dodijeliti, don Ivan Grubišić je pljunuo u lice svim istinskim mirovnim aktivistima, kako u Izraelu, tako i među Palestincima. Pljunuo je u lice svim žrtvama zločinačkog cionističkog režima (kojem trenutno na čelu stoji Peres), kako onim palestinskim, koje su daleko brojnije, tako i izraelskim, koje također bespotrebno ginu i žive u nesigurnosti i stalnom strahu zbog zločinačke politike svojih političara. Nadalje, Grubišić je pljunuo u lice jeruzalemskim kršćanima koje cionističke vlasti uklanjaju iz ilegalno okupiranog i anektiranog Istočnog Jeruzalema na osnovu njihove etničke i vjerske pripadnosti. Uz sve to, Grubišić je opalio šamar i mogućnosti postizanja mira jer odaje priznanje ocu izraelskog ilegalnog nuklearnog naoružanja – zasad jedinog na Bliskom istoku.
I tako su propale još jedne moje iluzije, one o moralnom autoritetu i veličini don Ivana Grubišića. Međutim, bez obzira na ovaj skandalozni potez, pravedna borba Palestinskog naroda i anticionističkih (i postcionističkih) izraelskih Židova, te njihovih saveznika za pravedan mir se nastavlja i svatko dobronamjeran i razuman zna da će završiti tek pobjedom ljudskih prava za sve i istinskog i trajnog pravednog mira, te propašću cionističkog aparthejda i okupacije, koji su sami po sebi neodrživi u svijetu kojem težimo i kojima neće pomoći čak ni priznanje Grubišićeve udruge. A don Ivan Grubišić jednog će se dana, ako to već danas ne čini, sramiti ovog svog prijezira vrijednog (naročito u godini kad je Izrael počinio tako barbarski i krvav zločin nad civilima u Gazi) poteza. Doista ne razumijem što je to toliko vrijedno da se takav čovjek ovako nisko sroza.
Informacije u postu su iz 2 teksta koje je o Peresu napisao Uri Avnery, Izraelac koji (iako ne bi bio moj prvi izbor) daleko više od Peresa zaslužuje da primi Grubišićevo priznanje:
The blemished career of Shimon Peres
The silliest show in town
Jedna vijest za Palestinu/Izrael:
Three Jericho Bedouin families facing home demolitions
Trima beduinskim obiteljima u Jerihonu, na Zapadnoj obali, prijeti rušenje domova (18. listopad 2009.)
Izraelske su vlasti trima beduinskim obiteljima u Jerihonu u nedjelju (18. listopada) naredile na napuste svoju zemlju u roku od 2 dana, nakon čega će im domovi biti srušeni buldožerom. Radi se o pripadnicima klana Az-Zayed koji žive u brvnarama i šatorima u selu An-Nuei'ma, sjeverno od Jerihona, na glavnoj cesti koja vodi do Ramalle. Ove se obitelji s izraelskim pritiskom da napuste to područje suočavaju već godinama.
