palestinske zajednice i ilegalna izraelska naselja koja se spominju u izvještaju, te put ilegalnog izraelskog Zida izgrađenog na okupiranom palestinskom teritoriju u suprotnosti s međunarodnim pravomInformacije iz izvještaja međunarodne nevladine humanitarne organizacije Oxfam: Five Years of Illegality Time to dismantle the Wall and respect the rights of Palestinians koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku. Na ovoj se stranici mogu pročitati kratki sažetak izvještaja na engleskom i pronaći linkovi na isti izvještaj na francuskom i arapskom.
...
U svom savjetodavnom mišljenju od 09. srpnja 2004. Međunarodni sud pravde je ustvrdio da je izgradnja izraelskog Zida na okupiranom palestinskom području ilegalna i pozvao na njegovo trenutačno uklanjanje. Iako ovo mišljenje predstavlja izjavu najuglednijeg međunarodnog pravnog tijela, nikakva akcija nije uslijedila nakon njegove objave. Takvo je stanje nepodnošljivo ne samo za Palestince, već i za mirovni proces, te vjerodostojnost međunarodnog prava. Objavom ovog zbira svjedočanstava, pet godina nakon što je Međunarodni sud pravde dao svoje savjetodavno mišljenje, organizacija Oxfam International želi podsjetiti svjetske čelnike da imaju obvezu osigurati poštivanje međunarodnog prava i jamčiti zaštitu civila.
Oxfam International i njegovi lokalni partneri svakodnevno svjedoče tragičnim posljedicama koje Zid, sistem izdavanja dozvola i kontrolne točke imaju na živote Palestinaca. Svjedočanstva prikupljena u ovom dokumentu tek su neki od primjera ljudi koji su ispričali svoje priče. Poljoprivrednici iz Beit Jale, radnici iz Betlehema ili studenti u Abu Disu, muškarci i žene, mladi i stari, govore o glavnim poteškoćama s kojima se susreću u svojim svakodnevnim životima. Svima im je zajednička frustriranost zbog toga što moraju živjeti u 'labirintu zabrana i ograničenja' u koji se pretvorila okupirana Zapadna obala. Kako se brinuti o svojim maslinovim stablima kad ste od njih odvojeni Zidom koji ne možete prijeći? Kako roditi dijete u bolnici kad vam je selo zatvoreno sa svih strana? Kako zaraditi za život ako ne znate da li će vam izdati ili obnoviti potrebnu dozvolu? Kako se nadati boljoj budućnosti kad odlazak u školu predstavlja svakodnevno mučenje?
Ne može se poreći da se od početka izgradnje Zida i nametanja režima koji je s njim povezan siromaštvo na Zapadnoj obali (uključujući Istočni Jeruzalem) produbilo, a razvoj zajednica zaustavio. Iako su preporuke Međunarodnog suda pravde jasne, izgradnja Zida se nastavlja, mnogo dalje od puta kojim ide Zelena linija, a Palestincima je uskraćen pristup njihovim sredstvima za preživljavanje i osnovnim uslugama. Radi se o temeljnim pravima koja Izrael, kao okupacijska sila, mora jamčiti.
Težnja države Izrael da osigura sigurnost svojim civilima je legitimna, no bez obzira na to mjere koje ona poduzima moraju biti u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. Već pet godina različite se izraelske vlade i međunarodna zajednica oglušuju na apele Opće skupštine UN-a i odbijaju uvažiti mišljenje Međunarodnog suda pravde. Ovo nedjelovanje šalje krivi signal: da se međunarodno pravo može nekažnjeno kršiti.
Oxfam International poziva međunarodnu zajednicu da pokaže političku volju i djeluje u skladu sa svojim odgovornostima prema međunarodnom pravu. Vrijeme je da se izgradnja Zida na okupiranom teritoriju i režim koji je s njime povezan, te izgradnja naselja i konfiskacija i kontrola prirodnih dobara (zemlje i vode), koji de facto doprinose izmjeni demografskog sastava okupiranog palestinskog područja i predstavljaju teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava, osude i zaustave. Vrijeme je da, radi Palestinaca i Izraelaca, pobijedi vladavina prava.
...
Opća terminologija i povijest
...
Zelena linija: Pojam koji se koristi od izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967, a odnosi se na granicu koja je uspostavljena prekidom vatre nakon rata iz 1948. (Linija primirja iz 1949). Linija razgraničenja (koja je određena sporazumima o prekidu vatre iz 1949.) je međunarodno priznata granica između Izraela i okupiranog palestinskog područja (Pojasa Gaze i Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem).
Zone A, B, C: 1995. su, sa sporazumom iz Osla II, na Zapadnoj obali određena tri jurisdikcijska područja:
Zona A – uglavnom urbani centri, potpali su pod administrativnu i unutarnju sigurnosnu odgovornost Palestinske samouprave; zona A obuhvaća 17,2 posto Zapadne obale;
Zona B – uglavnom naseljena ruralna područja, obuhvaća 23,8 posto Zapadne obale, ostala su pod izraelskom vojnom okupacijom, ali je Palestinska samouprava postala odgovorna za pružanje usluga i civilnu upravu;
Zona C – obuhvaća 59 posto Zapadne obale; taj je dio ostao pod isključivom izraelskom civilnom i vojnom upravom. Zona C uključuje izraelska naselja, ceste koje ta naselja spajaju, tampon zone (okolica naselja, cesta, strateških područja i Izraela), te gotovo cijelu Jordansku dolinu. Zona C obuhvaća 63 posto poljoprivrednog zemljišta na Zapadnoj obali.
Naselja: Sve su izraelske vlade od 1967. provodile politiku uspostave naselja. Izraelska naselja pod zaštitom izraelske vojske Palestincima otimaju zemlju, ali i vodu, za izgradnju stambenih jedinica, cesta, infrastrukture, obrađivanje zemlje. Naselja predstavljaju kršenje međunarodnog prava i različitih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Slično tome i Road Map iz 2003. poziva na „zamrzavanje“ svog širenja naselja. Međutim, unatoč obvezama prema Road Mapu i Annapolisu (2007.) izraelska se naselja i dalje šire, a vrlo je malo divljih naselja – objekti koje je kao preteče novih naselja ili proširenja naselja kolonistički pokret podigao bez službenog priznanja izraelske vlade– stvarno uklonjeno. U ožujku 2009. UN je izbrojao 149 službenih naselja i 100 neovlaštenih divljih naselja na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem, u kojima živi 462 000 kolonista.
...
Nakba: Nakba je arapska riječ za „katastrofu“, pojam koji Palestinci koriste kako bi opisali prvi dio transfera stanovništva koji je proveo cionistički pokret i novoosnovana država Izrael u razdoblju između studenog 1947. (UN-ov plan o podjeli Palestine) i sporazuma o prekidu vatre s arapskim državama iz 1949. (prvi izraelsko-arapski sukob). Više od 750 000 Palestinaca prisilno je raseljeno iz svojih domova i zemlje, a oko 500 palestinskih sela je iseljeno. Uspostava države Izrael 1948. je između ostalog bila posljedica rasizma i progona kojima su bili izloženi židovski građani u Europi, a naročito Holokausta.
1948-1967: Zbog nepostojanja pouzdanih mirovnih sporazuma sa susjednim arapskim zemljama, te kako bi ugušio palestinski otpor, Izrael je Palestince koji su ostali na teritoriju države Izrael podvrgao vojnoj vladavini koja je oštro ograničila njihovu slobodu kretanja i poslužila za konfiskaciju još palestinske zemlje, te onemogućila povratak palestinskih izbjeglica i osoba raseljenih unutar Izraela. Pojas Gaze je u međuvremenu potpao pod egipatsku upravu, a Zapadna obala pod jordansku vladavinu.
1967: U sjeni rata iz lipnja 1967. (drugi izraelsko-arapski sukob), više od 400 000 Palestinaca, od kojih su polovica bile izbjeglice iz 1948, raseljeno je iz Zapadne obale i Pojasa Gaze. Izraelska je vlada Palestincima na palestinskom teritoriju okupiranom 1967. nametnula vojni režim, koji od tog vremena do danas služi kako bi pospješio kolonizaciju i prisilno raseljavanje Palestinaca. U međuvremenu su se nastavili palestinski oružani otpor i sukobi sa susjednim arapskim državama.
...
Zid i savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde
Na zahtjev Opće skupštine UN-a Međunarodni je sud pravde – najuglednije pravno tijelo na svijetu - 09. srpnja 2004. dao savjetodavno mišljenje o pravnim posljedicama izgradnje Zida na okupiranom palestinskom području, ustvrdivši da je izgradnja Zida i naselja na teritoriju Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, protuzakonita prema međunarodnom humanitarnom pravu i međunarodnom pravu ljudskih prava. Iako su preporuke Suda jasne, pet godina kasnije Izrael nastavlja graditi svoj Zid na Zapadnoj obali, čime utječe na živote stotina tisuća Palestinaca, a međunarodna zajednica nije zatražila da Izrael za ovo kršenje međunarodnog prava odgovara u skladu s međunarodnim pravom, niti pružila učinkovitu zaštitu Palestincima.
U svom je savjetodavnom mišljenju sud zaključio da izgradnja Zida i s njim povezani režim stvaraju novo stanje na terenu, te da je Izrael obvezan smjesta prekinuti svoja kršenja međunarodnog prava; prekinuti rad na izgradnji Zida koji se gradi na okupiranom palestinskom području, uključujući u i oko Istočnog Jeruzalema; odmah ukloniti izgrađeni dio koji se na tom području nalazi; ukinuti sve pravne i regulacijske akte koji se odnose na Zid; te obeštetiti sve oštećene za svu štetu koju je prouzročio Zid.
...
Međunarodni sud pravde 09. je srpnja 2004. dao savjetodavno mišljenje o pravnim posljedicama izgradnje Zida na okupiranom palestinskom području, ustvrdivši da je izgradnja Zida i naselja na teritoriju Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, protuzakonita prema međunarodnom humanitarnom i pravu ljudskih prava. Iako savjetodavno mišljenje ne obvezuje sukobljene strane, ono se visoko cijeni, obzirom da dolazi od najuglednijeg međunarodnog pravnog tijela.
Ovo savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde predstavlja do sad najmjerodavnije očitovanje o sadržaju i primjenjivosti međunarodnog prava vezano uz izraelsku okupaciju palestinskog područja. 20. srpnja 2004. Opća je skupština UN-a velikom većinom (150 za i 6 protiv) izglasala rezoluciju kojom se od Izraela traži da posluša savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde. Međutim, otkad je Međunarodni sud pravde dao svoje savjetodavno mišljenje do danas, Vijeće sigurnosti UN-a po tom pitanju nije ništa poduzelo.
...
Glavni zaključci i preporuke iz savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde, 09. srpnja 2004.
Sud je jednoglasno odlučio da je u skladu s vlastitim pravilima nadležan da da savjetodavno mišljenje.
Sud smatra da „[Izrael] ima pravo, i štoviše dužnost, reagirati s ciljem zaštite života svojih građana. Međutim, poduzete mjere moraju biti u skladu s primjenjivim međunarodnim pravom“.
Sud smatra da su izgradnja Zida i režim koji se s njime povezuje stvorili stanje na terenu koje bi moglo postati trajno, u kojem slučaju bi ono postalo istovjetno s de facto aneksijom, koja je zabranjena po međunarodnom pravu.
Sud je spomenuo opasnost od izmjena u demografskom sastavu okupiranog palestinskog područja koja prijeti kroz jačanje izraelskih naselja koja također krše međunarodno humanitarno pravo.
Sud je ponovio da pravne i administrativne mjere koje je Izrael kao okupacijska sila poduzeo, a koje su izmjenile ili kojima je proglašena izmjena statusa Jeruzalema nisu važeće, obzirom da krše međunarodno pravo.
Sud je presudio da su Haška pravila, Četvrta ženevska konvencija, te pravo ljudskih prava primjenjivi na okupiranom palestinskom području.
Sud je ustvrdio da je Izrael obvezan smjesta prekinuti svoja kršenja međunarodnog prava; prekinuti radove na izgradnji Zida koji se gradi na okupiranom palestinskom području, uključujući u i oko Istočnog Jeruzalema; odmah ukloniti izgrađeni dio koji se na tom teritoriju nalazi; ukinuti sve pravne i regulacijske akte koji se odnose na Zid; i obeštetiti oštećene za svu štetu koju je Zid prouzročio.
Sud je dodao da su sve države obvezne da ne priznaju protuzakonitu situaciju koja je posljedica izgradnje Zida, te da ne smiju pomagati u održavanju situacije koju je ova gradnja stvorila. Osim toga, države stranke Četvrte ženevske konvencije obvezne su osigurati da Izrael poštuje međunarodno humanitarno pravo koje utjelovljuje ta konvencija.
Sud je napomenuo da UN, a naročito Opća skupština, te Vijeće sigurnosti trebaju, uzevši u obzir ovo savjetodavno mišljenje, razmotriti koje daljnje akcije treba poduzeti kako bi se okončala protuzakonita situacija koja je posljedica izgradnje Zida i režima koji je s njime povezan.
O Zidu
Pod „Zidom“ podrazumijevamo bilo betonski zid koji je visok oko 8 do 9 metara, s osmatračnicama i snajperskim položajima, bilo električnu pregradu koja je visoka oko 3-5 metara. U oba ova slučaja „Zid“ uključuje tampon zonu, jarke, bodljikavu žicu, ceste za patroliranje vojske, elektroničke senzore i kamere. Pod „režimom koji je povezan sa Zidom“ podrazumijevamo skup administrativnih mjera koje nameće izraelska okupacija, a koji se sastoji od vojnih naredbi (konfiskacije zemlje i imovine), zatvorenih zona, novog sustava izdavanja dozvola i novih pravila koja se primjenjuju na kontrolnim točkama (ili terminalima) i vratima. Zid i režim koji je s njime povezan dio su izraelskog sustava višeslojnih ograničenja pristupa i kretanja koja su nametnuta Palestincima na Zapadnoj obali.
Zid de facto Zapadnu obalu sječe na tri različita djela i na do 22 manje izolirane enklave, čime je očito ozbiljno ugrožena potencijalna održivost buduće palestinske države. Zbog izgradnje Zida na Zapadnoj obali deseci se tisuća Palestinaca nalaze zarobljeni između Zida i Zelene linije, na područjima koja se nazivaju „šav zonom“, „zatvorenom zonom“ ili „tampon zonom“. Tu se ujedno nalazi i zemlja koja je među najplodnijom na Zapadnoj obali. Zid i njegova „tampon zona“ utiru put učestalom rušenju kuća. Poremećene su obiteljske veze, poljoprivrednici su odsječeni od svojih obitelji, djeca od svojih škola, a kretanje je dodatno otežano. Palestinci koji žive u zatvorenoj zoni suočeni su s nesigurnom budućnošću što se tiče njihovog osobnog statusa i statusa zemlje na kojoj žive. ...
Od listopada 2003. stanovnici „zatvorene zone“, kao i posjetitelji te humanitarni djelatnici, moraju imati posebnu vrstu dozvole, koja se obično naziva „zelena dozvola“. Ona im omogućuje da ulaze i izlaze iz „zatvorene zone“ kroz posebna vrata u Zidu, koja inače ne rade redovito.
Kad Zid jednom bude dovršen:
-- duljina trase Zida ukupno će iznositi između 726 i 790 km. Oko 57 posto gradnje već je dovršeno, 9 posto se gradi, a 34 posto je u fazi planiranja. Samo 14 posto ukupno planirane trase Zida ide duž Zelene linije; 86 posto nalazi se na teritoriju Zapadne obale.
-- Istočni će Jeruzalem biti u potpunosti odsječen od ostatka Zapadne obale.
-- 125 000 Palestinaca bit će okruženo s tri strane.
-- 35 000 Palestinaca živjet će u zatvorenim područjima (enklavama).
-- 10.2 posto zemlje na Zapadnoj obali, uključujući 42 palestinska sela bit će obuhvaćeno najnovijom trasom Zida. Okružena područja uključuju vrijedne poljoprivredne i vodene resurse.
-- Zid će obuhvatiti više od 414 000 izraelskih kolonista (do 90 posto ukupnog kolonističkog stanovništva na okupiranom palestinskom području) koji će ostati na njegovoj zapadnoj „izraelskoj“ strani.
U lipnju 2008. Zid je prolazio kroz 171 mjesto na Zapadnoj obali i utjecao na živote 712 313 Palestinaca. Do sada je zbog Zida konfiscirano 49 291 dunum zemlje, izolirano je dodatnih 274 607 dunuma, a raseljeno je oko 3880 domaćinstava (oko 27 841 osobe).
Na Zapadnoj obali je u ožujku 2009. postojalo 630 prepreka. U prepreke ubrajamo kontrolne točke, djelomične kontrolne točke, vrata na cesti, barikade na cesti, zemljane humke, rovove, pregrade na cesti, zemljane zidove itd. U ovaj broj nije uključeno između 60-80 pokretnih kontrolnih točaka koliko ih se tjedno u prosjeku prijavljuje ni 78 prepreka koje se nalaze u gradu Hebronu, vrata u Zidu ni 8 kontrolnih točaka koje su smještene na Zelenoj liniji.
Izraelska je vlada do danas sagradila 70 poljoprivrednih „vrata“ u Zidu. U praksi ona ne jamče pristup palestinskih poljoprivrednika njihovoj zemlji, već umjesto toga jačaju izraelski sustav izdavanja dozvola i kontrolnih točaka koji je nametnut Palestincima na okupiranoj Zapadnoj obali.
Izraelska je vlada počela ulagati u cestovnu infrastrukturu kako bi stvorila alternativne putove za Palestince. ... Do danas je izgrađeno do oko 39 km tih cesta, a planira se izgradnja još 40 km. Također je izgrađeno 43 tunela i podvožnjaka, a planira se izgradnja još njih 17.
Palestincima zbog Zida i režima koji je s njim povezan i dalje prijeti prisilno raseljavanje
Od 1967. godine unutarnje raseljavanje na Okupiranom palestinskom području izravna je ili neizravna posljedica politike i postupaka izraelskih vlada, uključujući rušenje kuća, izvlašćivanje zemljišta radi širenja naselja, izgradnju Zida, ukidanje prava na prebivalište i vojne napade i operacije čišćenja. Ljudi su raseljeni i tamo gdje je režim blokada i ograničenja slobode kretanja položaj stanovnika enklava okupiranog palestinskog područja učinio neizdrživim. Od Sporazuma iz Osla najviše se ljudi raseljava u „Zoni C“ i Istočnom Jeruzalemu na Zapadnoj obali.
Raseljavanje podrazumijeva gubitak obiteljskog zajedništva, socijalnog osiguranja, sredstava za preživljavanje, te ima dalekosežne fizičke i psihološke učinke, uključujući traumu i anksioznost kod djece. Zajednice se na područjima kojima prijeti protjerivanje ili deložacija također suočavaju i sa zastrašivanjem i uznemiravanjem. Te zajednice uključuju između 50 000 i 90 000 ljudi kojima prijeti raseljavanje zbog izgradnje Zida, nekoliko tisuća obitelji u „Zoni C“ i Istočnom Jeruzalemu kojima su podjeljeni nalozi za rušenje njihovih kuća i zajednicu beduinskih Arapa Jahalin čija tradicionalna zemljišna prava izraelska vlada ne priznaje. Izraelska je vlada glavni počinitelj prisilnog raseljavanja, a raseljenim osobama ne pruža zaštitu ni pomoć. Izraelska vlada općenito ne priznaje raseljavanje stanovništva.
Za veliku većinu osoba raseljenih unutar Okupiranog palestinskog područja trajno je rješenje vezano za prekid okupacijske politike i konačno rješenje sukoba. Nevladine udruge i stručnjaci upozoravaju da zahvaljujući neuspjehu međunarodne zajednice u rješavanju problema prisilnog raseljavanja bilo kakvo rješenje sa dvije države svakim danom postaje sve više nemoguće. ...
IZBJEGLIČKI LOGOR AIDA
...
4700 žena, muškaraca i djece nagurano je u prostor od 66 dunuma zemlje (6,6 hektara) u izbjegličkom logoru Aida na sjeveru Betlehema. U ovom logoru živi 4 generacija izbjeglica iz 27 sela koja okružuju Jeruzalem. Nakon proživljavanja prisilnog raseljavanja i svakodnevnog višedesetljetnog mukotrpnog života u izbjegličkog logoru, te se izbjeglice danas suočavaju s novim moralnim i fizičkim izazovom: gradnjom izraelskog Zida.
Na ovom su području prvi radovi na izgradnji Zida počeli 2002. Od 2004. betonski blokovi visoki 8 metara okružuju logor s njegove dvije strane. Zid stoji tik do prvih kuća. S vrha osmatračnica izraelski vojnici često pucaju u smjeru kuća i UNRWA-ine škole koja se nalazi u blizini. Škola je morala zabarikadirati prozore kako bi zaštitila učenike i osoblje. Izraelska vojska često upada u kuće, pretresa ih i uhićuje mještane.
„Nitko nije na sigurnom“
Postepeno je stvoreno trajno stanje napetosti: „Nitko se ovdje ne osjeća sigurnim, naročito obitelji koje žive blizu Zida“, objašnjava Salah Ajarma (36), otac dviju djevojčica. „Otkad je Zid sagrađen, postoje sve veći društveni problemi. Vlada očajnička nestašica prostora za gradnju stanova i uređenje zelenih površina. Naša djeca više nemaju svoje igralište, jer se ono nalazi na drugoj strani Zida. Zato se djeca igraju na ulicama logora i stvarajući buku ometaju starije pri učenju. A igra na ulici je opasna jer izraelski vojnici u svakom trenutku mogu zapucati.“
Zid i njegov režim dodatno pogoršavaju društveno-ekonomske probleme. Nedostatak privatnosti u ionako prenapučenom logoru razdire domaćinstva. Pristup osnovnim uslugama sve je teži. Da bi dobili pitku vodu, stanovnici ovise o dobroj volji izraelskog okupatora: „Tijekom ljeta često nemamo vode i po nekoliko dana,“ nastavlja Rasha, Salahova supruga. „Što mislite zašto koristimo plastične šalice i tanjure? Da ne bismo tako često morali prati suđe! Iako nije pristojno gostima dati plastične šalice...“
„Ako Izraelci žele sagraditi zid, to je njihova stvar“, kaže Salah. „Ali neka ga sagrade na svojoj strani Zelene linije, a ne na našoj zemlji! Ne usred Betlehema, koji je miljama udaljen od naselja koje Zid navodno štiti!“
...
AL-WALAJA
...
Za mještane Al-Walaje, kao i za mnoge druge Palestince, povijest izvlašćivanja i progona počela je 1948. 61 godinu kasnije Al-Walaja ima samo 6000 od svojih prvotnih 17 800 dunuma (600 hektara umjesto 1780). Selo je 1948. podijeljeno na dva dijela, a naseljeni dio prebačen je pod izraelsku nadležnost nakon razmjene teritorija s Jordanom. Od tada mještani Al-Walaja Al-Jadide – nove Walaje – nemaju pristup onom dijelu svoje zemlje koju mogu vidjeti kad gledaju prema zapadu.
...
[predsjednik lokalnog vijeća Al-Walaje, Salih Hilmi Khalifa:] „Na početku 21. stoljeća, 2061 mještanin sela Al-Walaja Al-Jadida ponovo je zatočen u povijesti. Tijekom okupacije 1967, Izrael je odlučio Jeruzalemu, koji je potpao pod totalnu izraelsku kontrolu, protuzakonito anektirati jednu od četvrti u selu (Ayn Jwesia). Budući da stanovnici te četvrti imaju osobne iskaznice stanovnika Zapadne obale, a ne Jeruzalemske osobne iskaznice, oni su od tog trenutka smatrani ilegalnim useljenicima. Za njihove su kuće izdani nalozi za rušenje i ti se nalozi redovito provode. Na taj način Izraelci žele doći do ostatka naše zemlje, istovremeno se riješivši njenih stanovnika. Vojska nas neprestano uznemirava, pojavljuje se u našim domovima usred noći i uništava naše kuće.“
Očekuje se da će taj dio sela biti iskorišten za gradnju novog naselja. Ako se ti planovi ostvare, Al-Walaja će biti u potpunosti okružena Zidom i naseljima, a zahvaljujući tome i bez budućnosti. Ono što je preostalo od sela nalazi se u „Zonama B i C“ gdje svaki projekt gradnje i obnove ovisi o dozvolama koje izdaju ili uskraćuju izraelske vlasti. ...
BETLEHEM
Zid i kontrolna točka, prizor svakodnevnog ponižavanja
Zid i njegove kontrolne točke važni su instrumenti i dio sustava kontrole koji je nametnut Palestincima na Zapadnoj obali. Oni su također i simboli okupacije,te glavni prizori svakodnevnih ponižavanja.
U 2 sata ujutro prvi se palestinski radnici počinju okupljati. Na ovom je mjestu Zidom presječena glavna cesta koja spaja Betlehem s Jeruzalemom. Kako bi je prešli palestinski radnici moraju čekati da se kontrolna točka otvori u 05:30. ...
...
Željezni labirint
Oko 06:30 i 7 sati dolaze drugi Palestinci koji rade u Jeruzalemu. Svi osjećaju poniženje, nepravdu i frustriranost dok čekaju u redu, između željeznih šipki od kojih su sačinjeni prolazi ispred prvih vrata kontrolne točke koja su ugrađena u betonski blok Zida. Svi moraju proći kroz isto. Nakon što pokažu svoje identifikacijske dokumente i dozvolu, moraju proći kroz drugi prolaz koji vodi do unutrašnjosti kontrolne točke. Tamo čekaju da vojnici, koji sjede iza blindiranih prozora, pritisnu tipke koje otvaraju i zatvaraju okretna vrata kroz koja ljudi prolaze jedan po jedan kako bi se podvrgnuli sigurnosnoj provjeri. Ona se može sastojati samo od stavljanja predmeta u rendgen uređaj do potpunog pretraživanja tijela. Zatim ponovo moraju pokazati svoje dokumente i dozvolu, ovaj puta drugim vojnicima, pa čak i položiti ruku na magnetski čitač kako bi kompjuter prikazao njihov dosje. Tek tada mogu prijeći kontrolnu točku.
Ova je duga porcedura naročito zamorna starijim i bolesnim ljudima koji se liječe u Istočnom Jeruzalemu. Njihov umor nije rezultat samo beskrajnog čekanja, već i prijevoznih uvjeta u kojima moraju putovati do ove kontrolne točke. Autobusi i taksiji koji prevoze ljude iz okolnih sela su zbog Zida morali promijeniti svoje rute. Danas putnici ponekad moraju presjedati i po 3 ili 4 puta da bi uopće došli do kontrolne točke.
...
BEIT JALA
...
Zadruga u Beit Jali, koja je osnovana 1963. – prije izraelske okupacije – sada broji 850 članova i pomaže više od 2000 poljoprivrednika na području Betlehema. „Prije izgradnje Zida, ubirali smo više od 3000 tona maslina; sada dobivamo tek 500 do 1000 tona, ovisno o godini“, objašnjava Youssef Salim, uzgajivač maslina iz Beit Jale. „Mogli smo se sami održavati, a danas smo prisiljeni kupovati tuđe. Većina palestinskih poljoprivrednika sada živi ispod praga siromaštva.“
Youssefa Salima ova situacija izravno pogađa. Zahvaljujući Zidu, jedan dio njegovih maslinika nije mu više dostupan. „Iza zida je izolirano mojih 18 dunuma (1,8 hektara) maslinika“, objašnjava. „Već godinama ih ne mogu obrađivati jer je zabranjeno ulaziti u tu zonu. Ne postoje poljoprivredna vrata kojima bismo mogli prijeći na drugu stranu. Ako se previše približimo, vojska odmah stiže kako bi nas otjerala. Na tih sam 18 dunuma proizvodio 1350 litara maslinovog ulja godišnje. Osim toga možda ostanem i bez dodatnih 23 dunuma zemlje koja okružuje vodene resurse.“
Maslinovo stablo: simbol Palestine
Tisuće maslinovih stabala je iščupano kako bi se gradio Zid, a to ima posljedice ne samo na palestinsko gospodarstvo, već i na palestinsku kulturnu baštinu. „U palestinskoj kulturi maslina nije samo važan izvor prihoda; ona je autentični simbol“ nastavlja Youssef. „Ona predstavlja zemlju, slobodu, ljubav i mir. Maslina je sveto drvo za kršćane i muslimane. Ona je nasljeđe koje su nam iz stoljeća u stoljeće predavale naše obitelji. Kad Izraelci čupaju i pale naša maslinova stabla, oni istovremeno uništavaju i nas, ljude.“
... „Nadajmo se da će Izraelci jednog dana postati svjesni situacije i vratiti se poštivanju međunarodnog prava i idejama pravde. To je jedini način da zajedno živimo u ovoj zemlji“, zaključio je.
1,6 milijuna stabala iščupano u 8 godina
Maslinovo je stablo nezamjenjivo mnogim Palestincima; ono je glavni izvor prihoda za više od 100 000 palesitnskih obitelji na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Izraelska vojska i kolonisti od 1967. redovito uništavaju maslinike i voćnjake. Čupanje drveća postalo je učestalije početkom Druge Intifade 2000. i gradnje Zida 2002.
Između rujna 2000. i kolovoza 2008. iščupano je više od 1,6 milijuna stabala na okupiranim područjima, u suprotnosti s međunarodnim pravom. Procjenjuje se da se više od 10 posto palestinske zemlje koju je izolirao Zid koristi za uzgoj maslina. Napadi izraelskih kolonista na maslinike i poljoprivrednike pojačali su se tijekom godina, a naročito su učestali u vrijeme berbe.
JAYYOUS
Konfiskacija zemlje svim mogućim sredstvima
...
Dozvole na kapaljku
Dozvola kako biste mogli doći na vlastitu zemlju? Na početku su se poljoprivrednici iz Jayyousa, koje od njihovih polja odvaja Zid, odbili pokoriti ovom zahtjevu. No, kako su oni znatno slabija strana u ovom sukobu, s vremenom su se morali s njim nevoljko pomiriti.
Dobivanje tog dragocjenog dokumenta nije lak zadatak. Neki se Palestinci nalaze na izraelskim crnim listama i ne mogu dobiti dozvolu. Oni koji prođu sigurnosnu provjeru mogu zatražiti da im bude dopušten pristup na njihovu zemlju. No najprije moraju dostaviti identifikacijske dokumente, dokumente koji dokazuju njihovo vlasništvo nad zemljom ili da su je naslijedili, ispuniti različite obrasce i predati fotografije zemljišnih čestica. Ova se procedura odvija u suradnji s Palestinskom samoupravom.
Sve je više odbijenih zahtjeva za izdavanjem ovih dozvola, a to se obično pravda sigurnosnim razlozima. Ovo objašnjenje zbunjuje Sharifa Omara, 66-godišnjeg poljoprivrednika: „Prije 2 godine, morao sam 7 mjeseci čekati da bih mogao doći do svoje zemlje. Moj najstariji sin Azzam je poduzetnik. Ima dozvolu da putuje u Izrael – u Netanyu, Tel Aviv ili Haifu – ali nema dozvolu potrebnu da sa mnom ode do naše zemlje ovdje u Jayyousu.“
Poljoprivredna vrata u Zidu
Kad jednom dobije dozvolu, poljoprivrednik može otići do najbližih poljoprivrednih vrata. U Jayyousu bi ta vrata trebala biti otvorena tri puta na dan, svaki puta po pola sata. „No, vojnici često kasne, uopće ne dođu ili ujutro zatvore vrata 15 minuta ranije“, objašnjava Sharif. To što se vrata u Jayyousu sve češće otvaraju u različito vrijeme je, po njegovom mišljenju, potpuno namjerno. „Tjeraju nas da koristimo vrata u Falamiyi, 4 km dalje, gdje nam teoretski nije dopušteno da prođemo, ali se vojnici na to ne obaziru,“ kaže. „Zašto nas tamo šalju? Jer se vrata u Jayyousu nalaze u blizini područja na kojem Izraelci planiraju nove konfiskacije zemlje! Stoga se, pretpostavljam, žele riješiti ovih vrata u budućnosti. Zar mislite da su vrata u Falamiyi slučajno otvorena 12 sati na dan...“
Pravni potezi
„Budući da ne prihvaćamo da nam zemlja bude oduzeta, koriste se sva sredstva kako bi nam ona bila oteta silom. Zatim pravni potezi učine ostatak posla,“ nastavlja. Nakon što palestinske poljoprivrednike Zidom ili zatvorenim vojnim zonama odvoje od njihove zemlje, izraelske se vlasti pozivaju na zakone iz doba osmanske ili britanske vladavine, te „zakon o imovini odsutnih osoba“ kako bi ovim konfiskacijama dale pravni okvir. Na primjer u osmanskom zakonu stoji da sva zapuštena zemlja u privatnom vlasništvu s vremenom treba postati javna imovina. „Zahvaljujući tome što nam onemogućuju da dođemo do svoje zemlje, Izraelci lako mogu reći da smo je zapustili.“, prosvjeduje poljoprivrednik. „Zemlja je pod stalnim nadzorom, a izraelske vlasti je fotografiraju iz zraka u svibnju i studenom, odnosno prije sadnje i poslije berbe. Zato je teško dokazati da cijelu godinu obrađujete svoju zemlju.“
Bitka imena
Za ukidanje vlasništva koristi se i tehnika s obiteljskim imenima. Palestinci se tradicionalno predstavljaju svojim imenom, iza kojeg ide ime oca i očevog oca. No, Izraelci sada Palestince tjeraju da dodaju i prezime, zahvaljujući čemu je podatak u potpunosti izmijenjen. „Zemlja moje obitelji registrirana je na očevo ime, Mohammad Omar Mohammad. Moje je ime Sharif Mohammad Omar Mohammad, a Izraelci su ga pretvorili u Sharif Mohammad Omar Khalid. Pa se sada moj najstariji sin Azzam, zove Azzam Sharif Mohammad Khalid, a moj unuk Sharif Azzam Sharif Khalid. Na prvi pogled nema očite veze između njihovih imena i imena mog oca. Za nekoliko će godina Izraelci moći reći da moj unuk nema nikakve veze sa zemljom naše obitelji.“
AZZUN ATMEH
Labirint zabrana i ograničenja
Životom u selu Azzun Atmeh južno od Qalqiliyje upravlja tužan ritual zabrana i ograničenja. Ovo je malo selo od 1085 duša okruženo naseljima Sha'arei Tikva i Oranit, te Zidom i podjeljeno na dva dijela. Njegovi su mještani u potpunosti izolirani i podvrgnuti sustavu kontrolnih točaka, dozvola i svakodnevnih poniženja.
Abdelkarim Ayoub, tajnik lokalnog vijeća, živi s nekoliko drugih obitelji u najudaljenijem kraju sela. ... Ayoub je otac petoro djece. „Ne dolazi u obzir da u selo dovedemo magarca ili vozilo: sve što želimo donijeti u svoj dio sela moramo prenijeti na rukama.“
Kad nekud želi otići iz svog doma Abdelkarim mora proći kroz dvije kontrolne točke, vrata u Zidu: kroz prvu kako bi ušao u drugi dio sela u kojem je također zatvoreno 75 drugih obitelji, i kroz drugu, na glavnom ulazu u selo.
Naselje Sha'arei Tikva, koje se nalazi istočno od sela Azzun Atmeh, stalno se širi. Njegove prve kuće nalaze se do kuća mještana i jedne od škola. Svakog jutra i svake večeri školski učenici i učitelji proživljavaju isto čekanje i ponižavanje na kontrolnoj točki. Maslinici pored naselja su također izolirani. „Vojnici moraju biti nazočni kako bismo mogli otići do svojih maslinika“, objašnjava Abdelkarim. „No problem je što oni dolaze kad se njima prohtije. Dođu u 8 sati ujutro umjesto u 6, a navečer tek kasno po mrklom mraku dođu po nas. Ponekad uopće ne dođu po nas. Kako da radimo i obrađujemo zemlju u ovim uvjetima? Nekim se obiteljima izdaju dozvole za berbu maslina tek u prosincu, kad su već sve masline popadale na zemlju.“
Dozvola za život u vlastitom domu
Sustav izdavanja dozvola koji se provodi u selu pravo na život u vlastitom domu pretvara u povlasticu. „Dozvole'za trajni boravak' omogućuju nam da prođemo kroz kontrolnu točku i nastavimo živjeti... u vlastitim domovima!“ upozorava Ayoub. „Neki ljudi svoje dozvole moraju obnavljati svaki mjesec, drugi svakih 6 mjeseci ili svaku godinu. Tako da vojnici u bilo kojem trenutku mogu mještaninu onemogućiti da se vrati kući. Društveni život ne postoji. Mala smo zajednica u kojoj nema stalnog liječnika. Nemamo pristup osnovnim zdravstvenim uslugama. Zvali smo mobilnu bolnicu koja nam dolazi jednom u 2 tjedna, ali čak i medicinsko osoblje te bolnice mora imati dozvole kako bi ušlo u selo.“
Od 22 do 6 sati ujutro selo je u potpunosti odsječeno od ostatka svijeta. „Ne dolazi u obzir da se mi po noći razbolimo, rađamo ili da imamo bilo kakav problem kod kuće: ni kola hitne pomoći ni vatrogasna kola ne mogu ući. ...“
Hanan Yacoub (20) mještanka sela Azzun Atmeh
„Prije dvije godine pohađala sam tečaj prve pomoći u organizaciji nevladine udruge PMRS (Palestinsko društvo za zdravstvenu pomoć). Majka mi je trebala roditi brata. Bila je večer. Nisu nam dopustili da prođemo kroz kontrolnu točku kako bismo došli do bolnice u Qalqilyji. Na kraju je morala roditi u automobilu. ... Nazvala sam svoju instruktoricu da mi kaže što da učinim. Nisam znala što da učinim. Moja majka i brat mogli su umrijeti! ...“ Hanan trenutno dovršava obuku za primalju i radi kao medicinska sestra u bolnici u Nablusu.
...
NI'LIN I BIL'IN
...
Ni'lin: „Izraelci će učiniti sve kako bi ugušili ovaj pokret“
S visoravni koja se nalazi u gornjem dijelu sela Ni'lin jasno se vidi Zelena linija, naselja, Zid i učinak prisilnog raseljavanja Palestinaca koje se odvija od 1948. godine. Te je godine Ni'lin izgubio 50 800 dunuma zemlje (5080 hektara), a zatim još 14 600 (1460 hektara) 1967. godine. Uz pomoć Zida 6 naselja koja su izgrađena u blizini postepeno otimaju ono što je preostalo.
Ovdje, kao i na ostatku okupirane Zapadne obale, zemlja je i dalje otimana pod nogama mještana. No, ovi su mještani poznati po svom nenasilnom otporu. Jedna od njihovih aktivnosti uključuje približavanje što je moguće bliže buldožerima koji ravnaju teren kako bi prisilili strojeve da prekinu s radom, što uzrokuje dodatne troškove izvođačima radova. Za vrijeme prosvjeda koje organiziraju svaki tjedan, odrasli i djeca se zajedno suočavaju s vojnicima i buldožerima. No, otpor ima i svoju cijenu: u proteklih nekoliko godina ubijeno je 5 mještana Ni'lina, uključujući jednog 10-godišnjeg dječaka, Ahmeda Mousu, koji je pogođen u glavu. Oko 600 je osoba – palestinskih mještana, izraelskih pacifista i međunarodnih dobrovoljaca – ranjeno barem jednom, a izraelska je vojska desetke osoba, uključujući djecu u dobi između 10 i 13 godina, doslovno usred noći otela iz njihovih domova. Salah Khawaja, član Odbora narodnog otpora je uvjeren da će Izraelci učiniti sve kako bi ugušili ovaj mirni pokret otpora, „zato jer znaju da on može poslužiti kao primjer“.
Bil'in: „Zid u potpunosti čini dio sustava čiji je cilj ukrasti našu zemlju“
Kako bi vratili svoju zemlju, mnogi mještani posežu za pravnim sredstvima. ... Zahvaljujući tužbi selo Bil'in povratilo je dio svoje zemlje – no, samo teoretski, jer sve do danas vojska odbija ispoštovati presudu Visokog suda. Zbog ove činjenice mještani su još više uvjereni da Izraelci ne žele mir niti uspostavu palestinske države unutar granica iz 1967.
U toku su i neka druga slična suđenja, uključujući na kanadskim sudovima. Dvije su kanadske tvrtke optužene da su gradile stanove u naselju Matityahu na zemlji koja pripada selu Bil'in. ... „Očito je da su ova pravna sredstva skupa“, naglašava Mohammad Abu Rahma. „Troškovi postupaka protiv dviju kanadskih tvrtki procjenjuju se na 50 000 američkih dolara. Palestinska samouprava plaća polovicu, a ostatak daju inozemni donatori.“
Ovi primjeri pokazuju da mnogi Palestinci odabiru strategiju mirnog otpora protiv mehanizama kolonizacije. „Zid i naselja nas ubijaju ekonomski, društveno i psihički“, nastavlja Mohammad Abu Rahma. „Zid nije samo fizička prepreka: on je u potpunosti dio sustava kojim kradu našu zemlju, kao i naselja koja se nastavljaju širiti na našu štetu. No mi nećemo dopustiti ponavljanje masovnog protjerivanja iz 1948, pa ni onog iz 1967.“
...
HIZMA
U Hizmi, palestinskom selu u predgrađu Istočnog Jeruzalema, širenje naselja i izgradnja Zida odsjekli su selo od njegovog prirodnog okruženja. Selo je ostalo bez gotovo 4300 dunuma zemlje (430 hektara), te 35 bunara. Te je izvore, koji se nalaze na palestinskom teritoriju u „Zoni C“, konfiscirala država Izrael, kako bi prioritet u opskrbi vodom dala izraelskim naseljima.
Mještane sela Hizma vodom opskrbljuje vodoopskrbna tvrtka u Ramalli, koja im tu uslugu i naplaćuje, a potom vodu plaća izraelskoj tvrtki Mekorot. Mekrot Palestincima vodu naplaćuje po 3 do 5 puta skuplje nego izraelskim naseljima.
...
Izolirani iza Zida
Oko stotinu mještana sela Hizma Zidom je odsječeno od ostatka sela. Među njima i Ahmed i njegova obitelj. „Potpuna izolacija počela je 2006, kad su na našem području dovršili Zid. Odvojili su nas od naših obitelji. Kako bismo se vratili kući, moramo se suočiti s vojnicima i trpjeti njihovo raspoloženje“, objašnjava.
Ove obitelji nemaju pravo u svoj dio sela ući automobilom, što znači da sve trebaju prenijeti pješice ... „Čak ni invalidi ne mogu doći automobilom“, kaže Ahmed. „Moja je šogorica osoba s invaliditetom. Moramo je sami nositi na leđima.“
MARDA
Na prvi se pogled čini da ništa ne može poremetiti mir 2400 stanovnika Marde, malog sela koje se nalazi podno brežuljka i usred maslinika. No vrata koja se nalaze na glavnom ulazu u selo prvi su znak nenormalne situacije. Izraelska je vojska zapravo uspostavila 2 vrata koja otvara i zatvara kako joj se prohtije. „Kad zatvore vrata postajemo zarobljenici u vlastitom selu koje okružuje bodljikava žica“, kaže Imm Qayis, medicinska sestra u mjesnom Domu zdravlja. „Često smo čak zarobljeni u vlastitim kućama, jer nam vojska redovito nameće policijski sat.“
Postoji i jedna druga opasnost koja stalno prijeti mještanima. Na vrhu se brežuljka jasno mogu vidjeti bodljikava žica i prve kuće Ariela, najvećeg izraelskog naselja na sjeveru Zapadne obale. Zbog tog naselja put kojim ide Zid ulazi duboko na to područje. Postoji stalna opasnost da će kolonisti napasti palestinske poljoprivrednike, što se ovdje često događa. Osim ove vrste nasilja, zabilježena je i taktika puštanja divljih svinja koje uništavjau usjeve palestinskih poljoprivrednika i plaše mještane.
Bitka za vodu
Pristup vodi veliki je problem za mještane Marde. Mještani svoju pitku vodu moraju kupovati od tvrtke Mekorot, iako se u njihovoj okolici nalaze 3 značajna izvora vode. Međutim, 2 od ta tri izvora su pod isključivom izraelskom kontrolom, a nalaze se iza buduće trase Zida. „Količine vode kojom nas opskrbljuju nisu dovoljne i nema potrebnog pritiska u kućama u gornjem dijelu sela“, objašnjava Imm Qayis. „Izraelci nam vodu skupo naplaćuju, a nekim čudom njihove se cijene stalno mijenjaju, iako mi uvijek koristimo istu količinu vode. No, mi nemamo pristup brojilu.“
Postoji i treći izvor do kojeg mještani imaju pristup jer se nalazi usred sela. No potrebno je ispitati kvalitetu vode. Zemlja i podzemna voda zagađene su zbog istjecanja kanalizacije koju ispuštaju kolonisti iz naselja Ariel. Otpadna voda prolazi duž brežuljka sve do kuća u selu i šteti maslinicima na tom području.
Osim problema u opskrbljivanju vodom, mještani su također suočeni s problemima kod pristupa električnoj struji, zbog čega selo još uvijek nije ugradilo prešu za maslinovo ulje. Predsjednik lokalnog vijeća Sadiq al-Khufash tvrdi da svi ovi problemi imaju uvijek jedan te isti cilj: što je više moguće otežati mještanima život kako bi ih se natjeralo da napuste selo. Ogorčen je zbog gubitka vjerodostojnosti međunarodnog prava.
„Izigrane su sve rezolucije Ujedinjenih naroda od 1947. godine do danas“, žali se. „Međunarodni sud pravde u Hagu je presudio da je Zid koji se gradi na Zapadnoj obali protuzakonit. 2004. taj je sud preporučio zaustavljanje izgradnje Zida i uklanjanje onog njegovog dijela koji je već izgrađen. No Izraelci nastavljaju graditi taj zid bez ikakvih sankcija od strane međunarodne zajednice. Kako da onda vjerujemo u međunarodnu pravdu?“
Oskudica vode glavni je problem na Zapadnoj obali
... Prema međunarodnom pravu, znatan dio vodenih resursa koje Izrael koristi za svoje potrebe, uključujući za potrebe naselja, trebao bi biti pravedno i razumno podijeljen između Izraelaca i Palestinaca.
Izraelci po glavi stanovnika koriste više od 5 puta više vode od Palestinaca na Zapadnoj obali (350 litara po osobi dnevno u Izraelu, u usporedbi sa 60 litara po osobi dnevno na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem). Palestinci na Zapadnoj obali troše 40 litara manje od minimalnog globalnog standarda koji postavlja Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
IMMATIN
...
Iako se nalaze 17 km od Zelene linije, stanovnici Immatina svaki se dan susreću sa stvarnom granicom: onom koju im je nametnuo Zid, koji duboko ulazi na ovo područje kako bi obuhvatio 3 naselja koja okružuju selo. Ovdje se mještani, kad pokušavaju doći do svoje zemlje, suočavaju sa svojim najozbiljnijim problemom – nasiljem izraelskih kolonista.
Stabla maslina i badema važan su resurs sela Immatin. Prihod većine mještana ovisi o tim stablima, od kojih je velik dio izoliran iza bodljikave žice. Ukupno je 4000 dunuma (400 hektara) poljoprivrednog zemljišta na ovaj način odvojeno od sela. Pokušaji palestinskih poljoprivrednika da dođu do svoje zemlje često su dočekani verbalnim i fizičkim napadima izraelskih kolonista koji žive u blizini. ...
Maslinici su sada postali poprište sukoba između s jedne strane kolonista i naoružanih izraelskih vojnika i, s druge strane, mještana koji žele obrađivati i zaštititi svoju zemlju. „Moja obitelj ima polje vrlo blizu divljeg izraelskog naselja Gilat [naselje koje Izraelska vlada ne priznaje]“ tvrdi jedan od mještana. „Jedan su dan moj otac i brat sami otišli raditi na tom polju. Kad su vidjeli da dolaze kolonisti, pozvali su nas i cijelo je selo otišlo na to mjesto. Stvarno smo se bojali. Izbili su sukobi, a kolonisti su zapalili naše masline, dok su vojnici sve to promatrali. Vojnici vatrogascima nisu dopustili da ugase vatru tako dugo dok su se na tom području nalazili kolonisti. Mi smo također ostali tamo, pa je vojska kolonistima naredila da odu,“ tvrdi mještanin.
Izraelski kolonisti također upadaju u selo, u pratnji ili bez vojnika. „Ako je vojska s njima, postoje dvije mogućnosti: odlučit će da je skupina kolonista premala da bi se s nama suočila pa će ih evakuirati ili će im, ako se radi o dovoljno velikoj skupini, dopustiti da vandaliziraju selo.“
...
UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je u prvih 10 mjeseci 2008. godine zabilježio 290 slučajeva u kojima su kolonisti napadali Palestince i njihovu imovinu. Iako to nije cjelovita brojka, ona pokazuje zabrinjavajuću pojavu, jer je taj broj prerastao ukupan broj takvih napada koje je OCHA zabilježila za svaku od protekle dvije godine. (182 napada 2006. i 243 napada 2007.) 293 Palestinaca je ranjeno, a 4 ih je ubijeno u kolonističkom nasilju u periodu između 2006. i 2008. godine. U istom je periodu u palestinskom nasilju ozlijeđeno 116, a ubijeno 10 izraelskih kolonista.
AL-KHAN AL-AHMAR
...
Često se zaboravlja da dio palestinskog naroda čini i velika beduinska zajednica. Tradicionalni način života ovih polunomada, koji se u potpunosti razlikuje od života stanovnika gradova i sela, uvelike je poremećen od 1948. do danas. Na njega izravno utječu posljedice izraelske politike neprekidne izgradnje Zida i naseljavanja.
Beduinskim su obiteljima za preživljavanje potrebne dvije stvari: izvori vode i pašnjaci za njihovu stoku. No, plemena na Zapadnoj obali imaju sve manje tih resursa. Danas 7500 pripadnika klana najvećeg plemena, arapskih Jahalina, snosi društvene i gospodarske posljedice širenja izraelskih naselja i izgradnje Zida.
Jedan logor arapskih Jahalina udaljen je samo 5 minuta od izraelskog naselja Ma'ale Adumim, između Jeruzalema i Jerihona, usred „Zone C“. Iako na ovom području ne vlada nestašica vodenih resursa i pašnjaka, beduini žive u ekstremnim životnim uvjetima. Naselja i Zid svakim danom proždiru njihov životni prostor. Pristup vodi i velikom dijelu zemlje – koji je nužan za uzgoj stoke – sada im je zabranjen. Ne primaju osnovne usluge. Postoji vodovod, ali on služi isključivo za opskrbljivanje obližnjih naselja, koja se nalaze s druge strane Zida. ...
Otimanjem vode i zemlje, naselja i Zid izravno nanose štetu beduinskom načinu života.
Raseljeni od 1948.
Palestinski su beduini nekad živjeli uglavnom u negevskoj pustinji (područje Bir As-Saba i južno od Hebrona). Neka plemena potječu iz Galileje. 1948. u Negevu je živjelo između 50 000 i 90 000 beduina. Bili su grupirani u 92 klana na prostoru od oko 11 870 000 dunuma (1 187 000 hektara). Između srpnja i studenog 1948. izraelska je novostvorena vojska najmanje 11 ovih klanova prisilno raselila s njihove zemlje. Tijekom desetljeća koja su uslijedila beduini su bili prisiljavani napuštati svoju zemlju, kojoj i danas prijeti izvlašćivanje. Neki su se klanovi naselili na Zapadnoj obali, naročito na području Jerihona, Betlehema, Hebrona i Jeruzalema, gdje su i danas žrtve prisilnog raseljavanja.
SVEUČILIŠTE AL-QUDS, ABU DIS
...
U Abu Disu, palestinskom selu koje se nadovezuje na Istočni Jeruzalem, betonski blokovi visoki 8 do 9 metara sjeku glavnu cestu koja vodi u Jeruzalem. Zid, koji onemogućava da sunce dopre do kuća i trgovina koje se nalaze u njegovom podnožju, ide duž ceste koja vodi do Sveučilišta Al-Quds i nastavlja svoj krivudavi put prema Betlehemu. Sveučilište, koje pohađa više od 9000 studenata, više se ne može širiti: bilo kakva dogradnja novih učionica ili sportskih dvorana nije moguća zbog fizičke prepreke, koja studentima ne blokira samo horizont, već i budućnost.
... „Zid ima snažan učinak na sve aspekte sveučilišnog života, kako za studente, tako i za predavače. Zid otežava praćenje predavanja, studenti se ne mogu usredotočiti, šteti društvenom životu samog Sveučilišta“ kaže Dr. Ziyad Qannam, pročelnik odjela za održivi razvoj.
Zid sada sječe sredinom glavne ceste po cijeloj njenoj duljini, a studenti moraju prevaljivati velike udaljenosti kako bi došli na predavanja, čak i u slučajevima kad žive u blizini. Put koji bi inače trajao 15-20 minuta za 2000 studenata koji dolaze iz Istočnog Jeruzalema traje oko sat i pol, ako ne uračunamo vrijeme čekanja na kontrolnim točkama...
[Abeer, studentica prava:] „... Na kontrolnim točkama vidim kako izraelski autobusi prolaze bez problema, dok naše odmah zaustavljaju i pretražuju. Svaki dan moramo izaći iz autobusa kako bi vojnici provjerili naše isprave i pregledali autobus. To je doista ponižavajuće. Otkada učenje predstavlja prijetnju Izraelcima?“
...
Studenti i predavači proživljavaju iste probleme kad putuju do sveučilišta; najprije je potrebno okupiti većinu studenata i njihovog predavača u isto vrijeme u predavaonici. Rasporedi ispita se sustavno prilagođavaju. Sveučilišni život gotovo da i ne postoji: predavanja su raspoređena jedna z drugim u razdoblju od nekoliko sati, a društvene i kulturne aktivnosti su rijetkost.
Neki su studenti unajmili sobe u Abu Disu, kako bi se prilagodili ovim problemima, no to podrazumijeva dodatni trošak za njihove obitelji, a studentima ne omogućuje da uživaju u najboljim godinama svog života zabavljajući se i upoznajući druge studente. Prostor za izražavanje slobodarskih i demokratskih ideja ograničen je sjenom Zida. Jedini prozori u vanjski svijet i dalje su virtualni: telefon, televizija ili internet.
Usama Al Risheq, koordinator kampanje protiv Zida i za pravo na obrazovanje na Sveučilištu Al-Quds:
„Počevši od primjera našeg Sveučilišta pokušavao privući pažnju svijeta na kršenje prava na obrazovanje s kojim se palestinski studenti suočavaju zbog Zida i izraelske okupacije. Sve mjere koje je poduzeo okupator, poput kontrolnih točaka i Zida, krše naše temeljno pravo na obrazovanje. Znam da mnogi ovdje misle da naši napori nemaju nikakav utjecaj na zapadno javno mnijenje. No, kao budući odvjetnici, vjerujemo u obvezu međunarodne zajednice da zaštiti naša prava. Jedan od ciljeva kampanje je također objasniti našim studentima važnost kršenja prava s kojima se suočavamo. Mi Palestinci smo se privikli na ponižavanje, pa neki od nas na to više ne obraćaju pažnju i reagiraju ravnodušno. Moramo im ukazati na činjenicu da ono čemu su podvrgnuti ni u kom slučaju nije normalno.“
INTERVJU S ALLEGROM PACHECO, IZ UN-OVOG UREDA ZA KOORDINACIJU HUMANITARNIH POSLOVA NA OKUPIRANOM PALESTINSKOM PODRUČJU (OCHA-OPT)
...
Možete li nam opisati sustav ograničavanja slobode kretanja koji je nametnut Palestincima?
Da najprije pojasnimo stvari: Kad govorimo o slobodi kretanja, zapravo govorimo o višeslojnom sustavu ograničenja kojima je ograničen pristup prostoru, a ne samo mreži cesta. Sustav koji je na snazi uključuje više od 600 prepreka na cestama poput kontrolnih točki i zemljanih humaka. Također tu je i Zid: ako se njegova gradnja nastavi kako je planirano, on će biti dug 726 km, što je gotovo dvostruko dulje od Zelene linije. Prigovor putu kojim ide Zid je jednostavan: njegovih se 86% nalazi na teritoriju Zapadne obale, a ne na liniji razgraničenja iz lipnja 1967. između Izraela i okupiranog palestinskog teritorija. Zahvaljujući tome Zid odvaja Palestince jedne od drugih i od njihove zemlje.
Ove fizičke prepreke dopunjavaju administrativna ograničenja. Pri tome su izraelske vlasti više od 20% Zapadne obale proglasile „zatvorenom vojnom zonom“. Palestinci koji žele graditi na svojoj zemlji koja se nalazi u tim zonama ne mogu doći do svoje zemlje i njihove se kuće ruše. 9 posto Zapadne obale klasificirano je kao „parkovi prirode“. To možda lijepo zvuči, ali kad pogledate na kartu vidjet ćete da se te zone općenito nalaze pored vojnih zona ili u nekim slučajevima čak unutar vojnih zona. One su zapravo produžetak zona u koje Palestinci više nemaju pristup. Palestincima je također bez dozvola zabranjen pristup na oko 3 posto zemlje na kojoj su smještena naselja.
Izrael trenutno gradi mnogo tunela, obnavlja kontrolne točke i ceste. Koja je svrha ovih radova?
Izrael je već sagradio 39 alternativnih cesta i 30 prolaza ispod glavnih cesta na Zapadnoj obali. Cilj je postaviti još jednu odvojenu mrežu cesta koju će koristiti Palestinci, dok će prvotna mreža cesta ostati namijenjena za uporabu izraelskih kolonista. Ova je mreža cesta za Izrael neka vrsta „kompenzacije“ kojom se nastoje riješiti neki problemi koje su prouzročili Zid, kontrolne točke i naselja. Oko 100 km prvotne mreže cesta na Zapadnoj obali već sada djelomično ili uopće nije dostupno Palestincima na nekim dijelovima gdje kretanje Palestinaca blokiraju prepreke, zidovi ili duge ograde. Izrael je obnovio i proširio nekoliko kontrolnih točaka koje se nalaze usred Zapadne obale kako bi olakšao kretanje Palestinaca kroz njih – no ova velika ulaganja u širenje kontrolnih točaka uzrok su zabrinutosti da će te kontrolne točke postati trajne.
Izraelci trenutno ulažu mnogo novca kako bi ojačali ovaj sustav. Sve se ovo događa na okupiranom području gdje bi prema međunarodnom pravu promjene uvedene od strane okupacijske sile trebale koristiti lokalnom stanovništvu. U ovom su slučaju sve velike promjene namijenjene da koriste prijevoznim i sigurnosnim potrebama izraelskih kolonista.
Što je sa sustavom izdavanja dozvola i činjenicom da se broj izdanih dozvola smanjuje?
Jedna je od naših studija, provedena prošle godine u nekoliko desetaka sela na sjeveru Zapadne obale, otkrila da oko 80% Palestinaca koji su prije odlazili na svoju zemlju s druge strane Zida nisu primili dozvole od izraelskih vlasti. Kod preostalih se 20% koji su primili dozvole često radi o starijim osobama koje više nisu u dovoljno dobroj fizičkoj formi da bi obrađivale svoja polja, dok istovremeno njihova djeca i unuci nisu dobili dozvole. Čak smo naišli na jedan primjer u kojem je dozvolu dobio Palestinac koji već 20 godina živi u Australiji.
Isti se problem javlja kod pristupa vodi i održavanja bunara. Zbog Zida su mnogi poljoprivredni izvori vode odsječeni od zemlje koju opskrbljuju, kao što je to primjer u Jayyousu. Deseci tisuća, možda stotine tisuća Palestinaca pogođeni su izgradnjom ovog Zida: izravno na mjestima koja se nalaze u njegovoj blizini, ali također i neizravno zbog fizičkih i administrativnih prepreka koje su s njime povezane, a kakve se na primjer susreću na putu u Jeruzalem.
Mogu li se Palestinci još uvijek nadati da će međunarodna pravda zaustaviti izgradnju Zida ili ga čak i ukloniti?
Prema Ujedinjenim narodima i Međunarodnom sudu pravde u Hagu glavni je problem put kojim Zid ide, a ne sama gradnja, koju Izrael smatra nužnom za zaštitu svojih građana. Međunarodna zajednica smatra da ako Izrael i dalje želi graditi zid, da on mora biti izgrađen na Zelenoj liniji, a ne na okupiranom palestinskom području.
Još uvijek nije prekasno da se promijeni tijek stvari: Zid nije dovršen. Štoviše, njegova je gradnja usporena, naizgled zbog nedostatka sredstava, prema tvrdnjama izraelskih medija. Imamo napola dovršen Zid i savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde koje poziva Izrael da prekine graditi Zid na okupiranom palestinskom teritoriju, te da ukloni onaj dio koji je već izgradio. To mišljenje podupire većina članica Opće skupštine UN-a, uključujući cijelu EU. ...
Nekoliko vijesti/linkova za Palestinu/Izrael:
Fight for survival in the West Bank
Borba za preživljavanje na Zapadnoj obali
Nova glavna cesta koja spaja Jeruzalem s ilegalnim izraelskim naseljima u Hebronu sječe zemlju koja je u vlasništvu palestinske obitelji Jaber. Obitelj Jaber tu zemlju obrađuje već 300 godina. Nekad su posjedovali 60 dunuma ( 60 000 kvadratnih metara) zemlje, no danas imaju tek 4 dunuma (4 000 kvadratnih metara) – sve ostalo konfiscirali su izraelski kolonisti. Danas se obitelj Jaber mora boriti kako bi nastavila obrađivati i tih 4 dunuma koliko im je zemlje ostalo. Svaka dva ili tri mjeseca obitelj se sukobljava s djelatnicima izraelske vodoprivrede koji, pod zaštitom izraelske vojske, uništavaju sustave za navodnjavanje rajčica na zemlji obitelji Jaber. Izraelci ne dopuštaju navodnjavanje palestinskih usjeva, iako im obitelj Jaber plaća 4 šekela (1 američki dolar) za svaki kubni metar vode. U mnogim dijelovima Zapadne obale Palestincima nije dopušteno da navodjavaju svoju zemlju, nije im dopušteno da koriste električnu energiju, grade spremnike za vodu, niti bilo kakvu drugu građevinu bez dopuštenja izraelski h vlasti do kojih je teško doći. Obitelj Jaber tvrdi da židovski kolonisti koji žive na zemlji koja je nekada pripadala toj obitelji vodu dobivaju besplatno i ne trebaju dozvolu da bi navodnjavali svoje usjeve. Hebron, koji se nalazi u blizini granice s Jordanom ima jednu od navećih zaliha podzemne vode na Zapadnoj obali. Britanska humanitarna udruga Save the children nedavno je objavila svoje istraživanje u kojem navodi da su palestinske obitelji koje žive u zonama visokog rizika, poput obitelji Jaber, sirmošnije, slabije zaštićene i ranjivije od onih koje žive u drugim dijelovima palesitnskog okupiranog područja. Prema podacima te udruge broj Palestinaca koji su zahvaljujući politici izraelskih vlasti na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze prisiljeni napustiti svoje domove je u porastu. Najmanje je polovica osoba koje prema kriterijima Ujedinjenih naroda žive u zonama „visokog rizika“ i koje su razgovarale s britanskom udrugom izjavilo da su svoje domove bili prisiljeni napustiti barem jednom u razdoblju od 2000. do danas. Većina domova se na Zapadnoj obali ruši kako bi se na njihovom mjestu gradio ilegalni izraelski Zid. Druga se imovina uništava iz „administrativnih razloga“, poput neposjedovanja potrebne izraelske dozvole. Osim rušenja kuća i uskraćivanje pristupa osnovnim potrepštinama, poput vode, kanalizacije i hrane, prisiljava ranjive obitelji da u još većem broju napuste svoje domove. Međunarodno pravo zabranjuje okupacijskoj sili da mijenja demografsko stanje teritorija koji okuipra, no izraelski se kolonisti nastavljaju naseljavati na Zapadnoj obali. Njihova su naselja doprinijela raseljavanju desetaka tisuća palestinskih obitelji. Salam Kanaan, voditeljica odjela udruge Save the Children za okupirano palestinsko područje tvrdi: „Bez sigurne budućnosti, životi palestinske djece koja žive na područjima visokog rizika poput Hebrona su uništeni. Stalni strah od nemira u kombinaciji sa svakodnevnom borbom da se dođe do osnovnih potrepština kao što su hrana i voda djecu čini depresivnom i traumatiziranom. Toj je djeci hitno potrebna pomoć i zaštita.“ Atta Jaber je napomenuo da je njegova obitelj izložena svakodnevnom uznemiravanju od strane okolnih kolonista. Atta tvrdi da kolonisti stalno prijete njegovoj djeci, te da svake noći dolaze na konjima, okruže njihovu kuću i prijete im. Obitelj Jaber također tvrdi da je ovo uznemiravanje prijavila izraelskoj policiji, no da to uopće nije utjecalo na ponašanje kolonista. Pokrenuli su i parnicu protiv konfiskacije njihove zemlje koja je sada dospjela na Visoki sud, ali se obitelj boji da će na sudu izgubiti jer je sudac kojem je dodijeljen njihov slučaj i sam kolonist.
Clashes break out in Wadi Ara demolition; 5 wounded
Tijekom rušenja doma na području Wadi Ara izbili sukobi; 5 ozlijeđenih
5 je žena lakše ozlijeđeno u sukobima koji su u nedjelju (01. studenog) ujutro izbili između mještana i policijskih snaga kad su u selo Musmus ušli djelatnici izraelskog ministarstva unutarnjih poslova s policijskim pojačanjem kako bi srušili jednu građevinu za koju tvrde da je izgrađena protuzakonito jer nema potrebne građevinske dozvole. Ozlijeđene su prebačene u bolnicu u Afuli. Policija je potvrdila da je koristila sredstva za rastjerivanje gomile. Stotine policajaca ušle su u selo oko 10 sati ujutro kako bi djelatnicima ministarstva unutarnjih poslova pomogli u rušenju jedne kuće. Deseci mještana su se zabarikadirali u kući i odbili je napustiti. Policija ih je napala suzavcem i granatama za omamljivanje. Mještani tvrde da protiv policije nisu koristili silu i optužuju je za brutalnost čak i prema ženama i djeci. Također tvrde da je 90% kuća u tom selu sagrađeno bez dozvole, jer im izraelske vlasti odbijaju izdati dozvole za gradnju i da će oni nastaviti graditi tako dugo dok izraelske vlasti budu rušile. Rušenje kuće trajalo je oko jedan sat. Glasnogovornik policije je rekao da je oko 50 mještana policiju za vrijeme rušenja gađalo kamenjem.
B'Tselem: 26 October 2009: Police impersonating stone throwers assault Palestinian in East Jerusalem, beating him severely
Policija glumila izgrednike koji bacaju kamenje i napala i jako pretukla Palestinca u Istočnom Jeruzalemu
Građanin Tel Aviva, Firas al-Atrash, 09. je listopada 2009. bio u domu svojih roditelja u četvrti Ras al-Amud u Istočnom Jeruzalemu. Oko podneva, kad su završile molitve kod Brda Hrama, al Atrash je čuo glasnu buku i izašao kako bi vidio što se događa. Vani je vidio novinare i policajce kako se odmaraju pored ceste. Nakon nekog vremena je, na očev zahtjev, otišao u kuću po vodu koju je ponudio novinarima. Kad se vratio, policajci su bili otišli. Zatim je vidio skupinu od oko 6 maskiranih mladića u civilu s kamenjem u rukama. Zatražio je od njih da odu, kako ne bi izazvali nerede. Na to je jedan od njih izvadio suzavac kojim je al-Atrashu poprskao oči. Al-Atrash je u tom trenutku shvatio da su ti mladići zapravo prerušeni izraelski policajci. Odvukli su ga u jednu uličicu, bacili na zemlju i jako pretukli. Udarali su ga u glavu kamenom i nogama po cijelom tijelu. Zatim su uniformirani policajci al-Atrasha vukli po zemlji dok su mu ruke bile vezane lisicama. Zbog toga su mu spale hlače i ostao je u donjem rublju. Policajci su ga strpali u terensko vozilo i nastavili ga udarati. Zatim su ga odveli u sjedište policije u Jeruzalemu, gdje su ga, dok je on obilno krvario, ispitivali o bacanju kamenja. 2 sata nakon uhićenja, ispitivanje je završilo i policija je al-Atrasha odvela u bolnicu, gdje je ostao do slijedećeg dana. Liječnici su ustanovili da mu je slomljena ruka i nos i da su mu suzavcem ozlijeđene oči. Nakon što je otpušten iz bolnice, odveden je na sud. Znakovi premlaćivanja još su uvijek bili jasno vidljivi po njegovom tijelu, a sudac je naredio da ga fotografiraju i da se spis proslijedi Odjelu za istraživanje postupanja policije. Unatoč tome, sudac je odredio da al-Atrash treba ostati u pritvoru 2 dana. 2 dana kasnije al-Atrash je ponovo odveden na sud kako bi mu pritvor bio produljen. Ovaj je put sudac presudio da ga puste na slobodu, ali se tužitelj žalio na presudu, pa je okružni sud odlučio da al-Atrash treba provesti još 2 dana u pritvoru. Zatim ga je o bacanju kamenja na policiajce ispitivao pripadnik izraelske sigurnosne službe. 14. listopada al-Atrash je pušten uz jamčevinu. Još uvijek ima jake bolovo u predjelu trbuha. Čeka na operaciju slomljenog nosa. Odjel za istraživanje postupanja policije je B'Tselem obavijestio da je otvorena istraga ovog slučaja.
MIDEAST: Israel Divided Over 'Illegal' Children
"Migrant workers bring with them a profusion of diseases - hepatitis, measles, tuberculosis, AIDS and drug addiction: Our critics can be as sanctimonious as they like, but unless we stop the wave of migrant workers, the whole character of the State of Israel, its Jewish character, will be under threat." The resort by Israel's Interior Minister Eli Yishai to a blatant racist stereotype is the latest outburst in an increasingly heated public debate about the fate of migrant workers whose permits have been revoked because they had children while working in Israel.
Jordan Valley may be hurdle in peace talks
Izraelski dužnosnici bliski premijeru Netanyahuu smatraju da i Jordanska dolina treba ostati pod izraelskom kontrolom, zahvaljujući čemu bi palestinska država bila okružena na istoku, a Izrael bi kontrolirao granicu s Jordanom. Jordanska dolina čini oko 25 posto Zapadne obale i cijela je pod izraelskom kontrolom, a duž istočne granice prema Jordanu okružena je električnom ogradom. Za razliku od ilegalnih izraelskih naselja koje Izrael gradi u Jordanskoj dolini, čak se mala dograđivanja postojećim prenatrpanim palestinskim kućama, u kojima žive odrasla djeca palestinskih stanovnika, ruše. Ruše se i beduinski kampovi. U nekim područjima mještani od izraelske vodoprivredne mreže vodu dobivaju tek svaki četvrti dan.
Would Israel arrest a Jewish terrorist with only Arab victims?
Prije 12 godina Yaakov Teitel je priznao ubojstvo 2 Arapa. Zadržan je na ispitivanju nakon ubojstva pastira Isse Mahamre, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kao i u slučaju brojnih drugih ubojstava i nasilja nad Palestincima, priča o pastiru iz Yatte i taksistu iz Istočnog Jeruzalema pala je u zaborav, sve dok Teitel nije napao i Židove, čime je na sebe navukao bijes javnog mnijenja, sigurnosne službe Shin Bet i izraelske policije. Palestinci danas ni ne pokušavaju prijaviti nasilje kolonista izraelskoj policiji, osim kad im u tome pomažu izraelske organizacije za ljudska prava. Najmanje je 6 slučajeva otvaranja vatre na Palestince u razdoblju između 2001. i 2002. ostalo neriješeno. Najšokantniji je bio događaj koji se dogodio u srpnju 2001, kad je muškarac sa židovskom kapicom na glavi otvorio vatru i ubio 3 člana obitelji Tamaizi, uključujući 3-mjesečno dijete. Izraelske se vlasti do današnjeg dana nisu udostojale obitelj obavijestiti o rezultatima istrage. Istraživanje izraelske udruge Yesh Din je pokazalo da 90 posto policijskih istraga slučajeva u kojima su Izraelci osumnjičeni da su počinili prekršaje protiv Palestinaca na Zapadnoj obali ostane neriješeno i zatvori se. Četvoro se kolonista 2006. sumnjičilo za premlaćivanje starijeg Palestinca puškom, nakon čega je žrtva 3 tjedna ostala u nesvjesnom stanju, no policija nije provjerila alibije dvojice osumnjičenih, a trećeg nisu ni ispitivali.
Settlers take over east Jerusalem home
Kolonisti preuzeli palestinski dom u Istočnom Jeruzalemu
Deseci kolonista zauzeli su dom jedne palestinske obitelji u Istočnom Jeruzalemu u utorak (03. studenog). Kolonisti su u dom, koji se nalazi u četvrti Sheikh Jarrah došli sa sudskim nalogom, na kojem stoji da su oni pravni vlasnici. Policija je potvrdila da je nalog važeći. Stanare četvrti i aktiviste za ljudska prava koji su prosvjedovali protiv kolonista uhitila je policija koja je došla kako bi zaštitila koloniste. Kad se prosvjed smirio palestinska je obitelj ostala u središnjem djelu kuće, dok su kolonisti zauzeli jedan dio koji je naknadno dograđen. U sudskom nalogu stoji da obitelj treba biti deložirana jer ne plaća najamninu pravnim vlasnicima kuće, ali postupak deložacije još uvijek nije pokrenut. Borba za oko 28 kuća u toj četvrti počela je okupacijom Istočnog Jeruzalema 1967. kad je Sefardski odbor predstavio dokumente koji dokazuju da je ta zemlja bila u njihovom vlasništvu prije 1948. godine. No, palestinske obitelji koje u toj četvrti žive tvrde da su te kuće njihovo vlasništvo i u tome ih podupiru jordanske vlasti. Sud je 1972. presudio da ta zemlja pripada Židovima, ali da palestinske obitelji koje već tamo žive mogu ostati u tim domovima pod uvjetom da plaćaju najamninu prvotnim vlasnicima, što je većina palestinskih obitelji odbila i one sada pokušavaju na sudu dokazati svoje vlasništvo.
US Non-Profit Bankrolled Settlement Home Of Accused Jewish Terrorist Jack Teitel
Yaakov “Jack” Teitel, a resident of the Jewish settlement outpost Shvut Rachel, was arrested by Israel's Shabak for his alleged murder of two Palestinians and planned terrorist attacks on a left-wing academic and homosexuals. Teitel, an immigrant from Florida who was granted Israeli citizenship through the country's “right of return” policy for Jews, is the second accused terrorist to emerge from Shvut Rachel. The first, Asher Weisgan, murdered five Palestinian co-workers in 2005 in an effort to derail the Gaza disengagement.
Israel creates military court for Palestinian children
Izrael osniva vojni sud za palestinsku djecu
Izraelski sudac Aharon Mishnayot najavio je osnivanje novog vojnog suda koji će se baviti isključivo izricanjem presuda palestinskoj djeci. Suđenje maloljetnicima na običnim vojnim sudovima predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, koju je Izrael ratificirao 1991. Prema podacima palestinskog ogranka organizacije za prava djeteta Defense for Children International u prosjeku godišnje na izraelskim vojnim sudovima na Zapadnoj obali bude procesuirano oko 9000 Palestinaca, uključujući oko 700 djece od kojih je nekima tek 12 godina.
Intervju s Richardom Goldstoneom
I think one of the things that disturbs me about the internal military investigation- it's now, what, seven months since the end of the war. There's only been one successful prosecution against a soldier, who stole a credit card, which is really almost fodder for cartoonists, in the plethora of alleged war crimes. But what concerns me is, in those military investigations, as far as I've read, in only one cases have the military even approached the victims in Gaza. And obviously, to have a full investigation, one needs, as you say, to hear both sides.
As'ad AbuKhalil: 'Might not right for Israel'
Israel initially relied on the US to cover up for its war crimes and the US has always come forward either in the UN or in the US congress to save Israel from condemnation and disgrace. The US has used its veto power in the UN Security Council largely for the sake of Israel. Israel has assumed, especially since the Cold War, that it can always rely on its American ally to save it from international prosecution on war crimes charges, especially in the wake of the founding of the International Criminal Court (ICC). But Israel is also aware that public opinion towards Israel has changed all over the world. Even the Turkish government (a key strategic ally for decades) had to distance itself, largely in response to public pressures. Public opinion in European countries has shifted in favour of the Palestinians, even in countries - like Germany, France, the Netherlands, Sweden and Denmark - where fanatic support for Israel has been a government policy for decades.
Israeli army chief: We will return to Gaza
Zapovjednik izraelske vojske najavljuje buduće ratne zločine nad Palestincima u Gazi
Načelnik glavnog stožera izraelske vojske, Gabi Ashkenazi je u utorak (03. studenog) u svom govoru pred vojnicima koji su upravo dovršili svoju obuku, a koji je prenosio izraelski radio najavio da će se izraelska vojska vratiti u Gazu i „boriti se“ u selima, gradovima, džamijama, bolnicama, dječjim vrtićima i školama.
“The army will return to face the places where they [Gaza militants] launch rockets which is in the most densely populated areas, [soldiers will return] to fight in the villages, cities, mosques, hospitals, kindergartens and schools because the enemies want to impose this method of fighting against Israel,” Ashkenazi said.
Palestinian workers: We're being treated like cattle
Raaya Yaron, spokeswoman for the Machsom Watch human rights group, told Ynet that "the situation there reminds me of all kinds of thing, but I can't name them – some things are still a taboo.
Kutak za obožavatelje Shimona Peresa
Imagine by Shimon Peres
Peres at artist ceremony: I can imagine Israel without Gaza, but not composers
Izraelski predsjednik tvrdi da može zamisliti Izrael bez nekih dijelova palestinskog (dakle tuđeg) teritorija koji već 42 godine ilegalno okupira, kolonizira i anektira u besramnoj suprotnosti s međunarodnim pravom. Probajte i vi: probajte npr. zamisliti Hrvatsku bez nekih dijelova slovenskog, mađarskog ili srpskog teritorija.
Dodatni linkovi:
Saudi court upholds child rapist crucifixion ruling
A Saudi court of cassation upheld a ruling to behead and crucify a 22-year-old man convicted of raping five children and leaving one of them to die in the desert, newspapers reported on Tuesday. ... International rights groups have accused the kingdom, the birthplace of Islam, of applying draconian justice, beheading murderers, rapists and drug traffickers in public. So far this year about 40 people have been executed in Saudi Arabia. In Saudi Arabia, crucifixion means tying the body of the convict to wooden beams to be displayed to the public after beheading.
