Informacije iz članka Sitting ducks Stuarta Littlewooda, koji se u cijelosti može pročitati na engleskom na linku.
U razdoblju između 2000. i početka izraelskog napada na Gazu u prosincu 2008. Izraelci su ubili (prema podacima B'Tselema) 952 palestinske djece. Još najmanje njih 350 ubili su tijekom operacije „Lijevano olovo“. Hrabri Izraelci eliminirali su od 2000. do danas gotovo 1400 djece. Možemo samo nagađati koliko ih je ostalo ranjeno i doživotno osakaćeno.
No osim djece „najmoralnija vojska na svijetu“ također rado napada i palestinske studente. Npr. Merna, danas studentica na zadnjoj godini engleskog, i njena obitelj iz izbjegličkog logora u Betlehemu: Izraelski su vojnici često usred noći napadali njen izbjeglički logor, pretresali domove i arbitrarno uhićivali mještane. Odvodili su članove njene obitelji jednog po jednog. Najprije joj je izraelski snajperist ubio 14-godišnju sestričnu i najbolju prijateljicu dok je za vrijeme policijskog sata sjedila ispred obiteljske kuće. Zatim su joj uhitili najstarijeg brata, 22-godišnjeg umjetnika i strpali ga u zatvor na četiri godine. Zatim su došli po Merninog 18-godišnjeg brata, a na kraju i po najmlađeg, kojem je bilo samo 16 godina. To su bili uvjeti u kojima je Merna morala učiti.
Prema izraelskom vojnom zakonu Palestinci postaju odrasli s navršenih 16 godina, što je sramotno kršenje UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Izraelci su naravno maloljetni dok ne navrše 18 godina. Palestincima se bave izraelski vojni sudovi, čak i kada se radi o civilnom prekršaju, a na tim se sudovima ignoriraju međunarodno pravo i međunarodne konvencije, pa zahvaljujući tome ne postoji pravna zaštita osoba koje se nalaze pod izraelskom vojnom okupacijom.
Obzirom da se odluke o pritvaranju temelje na tajnim informacijama koje ne mogu vidjeti ni pritvorenik ni njegov odvjetnik, nije moguće pripremiti kvalitetnu obranu. Osim toga, sigurnosne službe uvijek pronađu neki lažni izgovor kako bi pritvorenike zadržale u pritvoru „u višem interesu sigurnosti Izraela“. Iako pritvorenici imaju pravo na reviziju i žalbu, ne mogu pokušati pobiti dokaze i provjeriti činjenice, jer su sve informacije koje su predstavljene sudu tajne. Toliko o izraelskoj pravdi.
Da bi došli do betlehemskog ili nekog drugog sveučilišta mnogi studenti moraju proći kroz izraelske kontrolne točke. „Ponekad nam uzmu osobne iskaznice i sto godina s njih prepisuju podatke, samo kako bismo zakasnili“, kaže jedan od studenata. Studenti često na kontrolnim točkama sa sebe moraju skinuti cipele, remene i torbe. „Kao da smo u zračnoj luci. Često moramo i po sat vremena čekati vani, bez obzira da li sije sunce ili pada kiša, njima je to svejedno.“ Za to vrijeme vojnici pokušavaju silom skinuti odjeću sa studenata, psuju i dobacuju seksističke uvrede studenticama. Neke studentice tvrde da ih na putu do sveučilišta seksualno uznemiravaju i da ostatak dana provedu brinući se o tome što će im Izraelci učiniti na povratku kući. Stalno ponižavanje štetno utječe na motivaciju i koncentraciju studenata.
Prije pet godina Izraelci su prisilno i protuzakonito sa Zapadne obale u Pojas Gaze deportirali 4 studenata sveučilišta Birzeit. Svo četvoro studenata trebalo je diplomirati do kraja te akademske godine. Na kraju je „najmoralnija vojska na svijetu“ pod velikim pritiskom međunarodne javnosti spomenutih četvoro studenata dopustila da se vrate u Birzeit pod uvjetom da potpišu jamstvo da će se trajno vratiti u Pojas Gaze nakon što završe svoj studij. Ovaj postupak razotkriva izraelsku politiku nametanja konačne podjele između Zapadne obale i Pojasa Gaze, iako međunarodna zajednica Pojas Gaze i Zapadnu obalu smatra dijelovima jednog te istog cjelovitog teritorija. Prema međunarodnom pravu svatko ima pravo slobodno odabrati mjesto stanovanja unutar jednog teritorija, ali otkad Izrael mari za međunarodno pravo? Za studente iz Gaze studiranje na 8 palestinskih sveučilišta na Zapadnoj obali gotovo je nemoguće. 1999. na sveučilištu Birzeit studiralo je oko 350 studenata iz Gaze; danas gotovo da nema niti jednoga.
Stoga nikoga ne iznenađuje što je izraelska vojska nedavno uhitila Berlanty Azzam, studenticu na četvrtoj godini poslovne administracije, i deportirala je u Gazu „jer je pokušala završiti svoj studij na betlehemskom sveučilištu“.
Berlanty je kršćanka iz Gaze, ali od 2005, kad joj je vojska izdala dozvolu da otputuje iz Gaze na Zapadnu obalu, živi na Zapadnoj obali. I njoj je u posljednjem trenutku ukradena diploma. Uhićena je na kontrolnoj točki između Betlehema i Ramalle, nakon što je obavila jedan intervju za zapošljavanje u Ramalli.
Berlanty (21) je trebala diplomirati prije Božića. No umjesto toga su joj usred noći na oči stavili povez, a na ruke lisice, utrpali je u vojno terensko vozilo i odvezli iz Betlehema u Gazu, unatoč uvjeravanjima iz ureda izraelskog vojnog pravnog savjetnika da je neće deportirati prije nego odvjetnik izraelske nevladine udruge Gisha bude imao mogućnost na izraelskom sudu tražiti dopuštenje da se Berlanty može vratiti u Betlehem kako bi završila studij.
Kad su prešli granicu „najmoralnija vojska na svijetu“ Berlanty je izbacila iz vozila usred mrklog mraka i rekla joj „Sad si u Gazi.“
„Od 2005. nisam posjećivala svoju obitelj u Gazi iz straha da mi neće dopustiti da se vratim na studij na Zapadnoj obali“, Berlanty je rekla Gishi preko mobitela prije nego su ga vojnici konfiscirali. „Uhitili su me samo dva mjeseca prije diplome i usred noći odveli u Gazu. Ne znam kako ću sada završiti studij.“
Da je Berlanty kojim slučajem židovka kojoj je uskraćeno pravo da završi svoje visoko obrazovanje, izraelska bi veleposlanstva diljem svijeta istog trena počela odašiljati optužbe za vjersku mržnju i antisemitizam. No, ovdje se radi o židovskoj državi koja upropaštava život jedne kršćanke, pa nema potrebe da se bilo tko oko toga uznemirava.
Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
11th July 2009 Video Free Gaza Live from Spirit
Snimka s humanitarnog broda Spirit of Humanity pred napad izraelskih snaga na nenaoružane aktiviste za ljudska prava, novinare i humanitarce u srpnju ove godine
Refugees and Zionist propaganda
As well as the fact that Jews in Arab countries were actively encouraged by the Zionist movement to move to Israel, there is another big problem with the ‘swap’ theory – timescale. Dr. Philip Mendes points out how “the Jewish exodus from Iraq and other Arab countries took place over many decades, before and after the Palestinian exodus” and “there is no evidence that the Israeli leadership anticipated a so-called population exchange when they made their arguably harsh decision to prevent the return of Palestinian refugees”. Mendes also concludes his analysis by affirming that “the two exoduses…should be considered separately”. But the ‘swap’ idea is anyway illogical. One refugee’s right – in the case of the Palestinians, a right affirmed by UN resolutions – can not be ‘cancelled out’ by another’s misfortune. Furthermore, “the Palestinians were not at all responsible for the expulsion of the Jews from Arab countries” – while “the Palestinian refugee problem was caused by the Zionist refusal to allow the Palestinians to return to their homes”.
Delusional Self-Defense, Delusional Congressional Vote
Američki je kongres prošli tjedan osudio Goldstoneov izvještaj koji od Izraela i Hamasa traži da provedu „vjerodostojne“ neovisne istrage ratnih zločina počinjenih u Gazi. Goldstoneov je izvještaj u Općoj skupštini UN-a podržalo 110 država, a SAD je bio među 18 država koje su se tom izvještaju protivile.
The Goldstone Report concluded:
„While the Israeli Government has sought to portray its operations as essentially a response to rocket attacks in the exercise of its right to self-defence, the Mission considers the plan to have been directed, at least in part, at a different target: the people of Gaza as a whole.“ (Goldstone par. 1883). A central element of the law of self-defense, as well as the laws regarding the conduct of war once started, is one unequivocal standard around which no controversy exists: the prohibition on targeting civilians and civilian infrastructure. As demonstrated not only by the Goldstone Report, but also in reports by Israeli soldiers who participated in Operation Cast Lead and reports by Human Rights Watch, Amnesty International, Physicians for Human Rights-Israel, and the National Lawyers Guild, Israeli forces directly targeted civilians and civilian infrastructure during its 22-day offensive. Even if Israel had not itself broken the ceasefire, its legal argument for self-defense would therefore be ineffective. Israel's only rebuttal to these charges was a military investigation conducted by the Israeli Army itself. But that self-serving investigation was nearly unanimously condemned as lacking independence and impartiality... Thus, neither the facts nor the law support an Israeli self-defense claim. Rather than condemn Israel's act of aggression and its ongoing occupation and blockade of the Gaza Strip, Congress added its name to a pungent piece of manipulative delusion: that Israel's onslaught of Gaza constituted an act of self-defense. The House is now on record disavowing international law and international accountability mechanisms. People around the world will be persuaded that protests, boycotts, and divestment campaigns are all the more necessary, and they will look to places outside the US political establishment for justice.
Norman Finkelstein: The Coming Breakup of American Zionism
Predavanje Normana Finkelsteina pod nazivom Nadolazeći slom američkog cionizma na Evergreen State Collegeu u Olympiji, državi Washington, održano 08. svibnja 2008.
