Ezra Nawi se već godinama bavi aktivizmom na području Južnog hebronskog brda. Na tom su malom području na samom jugu Zapadne obale Palestinci okupirani već 42 godine. Žive bez struje, tekuće vode i drugih osnovnih javnih usluga, a redovito ih progone i židovski kolonisti koji stalno krše izraelske i međunarodne zakone. Kolonisti uživaju zaštitu i potporu izraelskih vojnih okupacijskih snaga koje djeluju s ciljem čišćenja tog područja od palestinskih stanovnika i stvaranja nove demografske slike na njemu.
Cilj Nawijevog nenasilnog aktivizma na tom području je dvostruk. On pokušava pomoći lokalnom stanovništvu da ostane na svojoj zemlji, ali i prikazati izraelskoj i međunarodnoj javnosti što se tamo događa, a to nikako nije u interesu izraelskih kolonista. Ezra Nawi, izraelski Židov iračkog podrijetla, koji je do sada već primao prijetnje smrću od kolonista, sada predstavlja prijetnju kolonistima i izraelskoj vladi jer su izraelski pokušaji da se uklone Palestinci s hebronskog područja privukli pažnju međunarodne javnosti.
Napori Ezre Nawija pokazali su se plodnima u smislu da je pokušaj etničkog čišćenja Palestinaca u Južnim hebronskim brdima postao vidljiv i međunarodno poznat. Kolonisti, vojska i izraelska policija imaju jak interes da mu zabrane da dolazi na to područje. Stoga ga stalno optužuju da krši zakon.
21. listopada 2009. Ezra je proglašen krivim za napad na policajca koji je rušio jednu palestinsku kuću 22. srpnja 2007. No, sretnom slučajnošću, to je rušenje kuće snimljeno i na njemu se ne vidi da je Nawi ikoga napadao, već je pokušavao spriječiti vojni buldožer da ne uništi domove palestinskih beduina koji žive na južnom hebronskom području. Cijeli se incident vidi na snimci, osim nekoliko sekundi koliko je Ezra bio u srušenom objektu, a što su izraelski pogranični policajci iskoristili da bi ga optužili da ih je udario. Sutkinja je naravno povjerovala policiji, što nikoga više ni ne iznenađuje. Na isti dan kad je Ezri izrečena presuda, Ured izraelskog državnog tužitelja je odlučio da neće podići prijave protiv pogranične policije koja je snimljena kako udara Palestince. Dok će ovi pogranični policajci ostati na slobodi, Ezra će završiti u zatvoru.
Zbog toga što je ovaj slučaj pratila i međunarodna javnost, sutkinja je, da bi izbjegla loš publicitet, Ezru ohrabrivala da prizna krivnju, kako bi mu kazna zauzvrat bila ublažena u društveno korisni rad umjesto zatvorske, no Ezra je odlučio da ne može priznati zločin koji nije počinio i da će umjesto da izbjegne zatvorsku kaznu kao krivac, rađe otići u zatvor nevin.
Ezra je osuđen na mjesec dana zatvora i na 6 mjeseci uvjetno na period od 3 godine. U te tri godine, kako ne bi morao služiti 6 mjeseci zatvorske kazne, Ezru ne smiju ponovo uhititi tijekom „ilegalnog okupljanja“ ili „uplitanja u izvršavanje dužnosti policije“. Ezra također mora platiti kaznu od 750 šekela, te 500 šekela obeštećenja svakom od policajaca koje je navodno napao. Ezrina je odvjetnica zatražila da se izvršenje kazne odgodi jer se Ezra namjerava žaliti na presudu i dokazati svoju nevinost na višem sudu.
Više informacija na: Support Ezra Nawi
Izvor: Jewish Voice for Peace
Linkovi/vijesti za Palestinu/Izrael:
Jews Confront Zionism
One source is a set of developments within the Palestine solidarity movement which have pushed the movement as a whole toward a structural analysis centered on Zionism. The outbreak of the 2000 intifada sparked a much wider awareness on the left (and beyond) of both the 1967 Occupation of the West Bank, Gaza Strip, and East Jerusalem and the realities of the Israeli government’s war on Palestinians. A closer examination of the Oslo Accords and their role as cover for further land theft and as a means of co-optation of parts of the Palestinian leadership soon led to a shift of emphasis within the movement away from a return to the status quo of 1999. Increasing familiarity with the day-to-day experience of Palestinians (under occupation, inside Israel's 1948 boundaries, and in the diaspora) showed organizers how many elements of the present situation were directly connected, not to the war of 1967, but to that of 1948 (for example, a majority of Palestinians, including a majority of those in the Occupied Territories, are refugees from the Nakba, “catastrophe,” as the 1947-48 ethnic cleansing of Palestine is known in Arabic), or to the pre-state Zionist colonization effort (for example, the role of the Keren Kayemet L'Israel/Jewish National Fund as an agent of displacement and land theft).
You can't stop those Palestinians
A Palestinian demonstrator climbs Israel's separation barrier moments after knocking down a segment of the concrete wall during a protest in the West Bank village of Nilin.
