Djelomičan prijevod zaključaka s južnoafričkog zasjedanja Russelovog suda za Palestinu Russell Tribunal on Palestine: Findings of the South African Session koje u cijelosti s mnogo više informacija (uključujući zaključke u pogledu zločina progona) možete na engleskom pročitati na linku. Ovaj djelomičan prijevod obuhvaća samo dio koji se odnosi na zločin aparthejda.
RUSSELLOV SUD ZA PALESTINU
ZAKLJUČCI S JUŽNOAFRIČKOG ZASJEDANJA
KRŠE LI IZRAELSKI POSTUPCI USMJERENI PROTIV PALESTINSKOG NARODA ZABRANU APARTHEJDA PREMA MEĐUNARODNOM PRAVU
[…]
Porotu Russellovog suda za Palestinu čine slijedeći pojedinci:
Stéphane Hessel, veleposlanik Francuske, bivši diplomat
Mairead Corrigan Maguire, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1976. godine, Sjeverna Irska
Ronnie Kasrils, pisac i aktivist, Južna Afrika
Michael Mansfield, odvjetnik, predsjednik Društva socijalističkih odvjetnika Haldane, Ujedinjeno Kraljevstvo
Jose Antonio Martin Pallín, sudac emeritus, Vrhovni sud, Španjolska
Cynthia McKinney, bivša zastupnica u američkom kongresu, SAD
Yasmin Sooka, izvršna ravnateljica Zaklade za ljudska prava, Južna Afrika
Alice Walker, književnica i aktivistica, SAD
Aminata Traore, spisateljica i bivša malijska ministrica kulture, Mali
[…]
1.1 Russelov sud za Palestinu je međunarodni Sud građanske savjesti, stvoren kao odgovor na potrebe civilnog društva (nevladinih udruga, dobrotvornih društava, sindikata, vjerskih organizacija) s ciljem informiranja i mobiliziranja javnog mnijenja i vršenja pritiska na one koji odlučuju. […]
1.2 Russellov sud za Palestinu je prožet istim duhom i primjenjuje ista rigorozna pravila koje je naslijedio od Suda za Vijetnam (1966-1967) kojeg je osnovao istaknuti znanstvenik i filozof Bertrand Russell, te drugog Russellovog suda za Latinsku Ameriku (1974-1976), koji je organizirala Zaklada za prava i oslobođenje naroda Lelio Basso.
[…]
1.5 Procedura suda se sastoji od nekoliko zasjedanja. Prvo zasjedanje Russellovog suda za Palestinu održano je 1, 2. i 3. ožujka 2010. u Barceloni. […] Drugo zasjedanje održano je u Londonu 20, 21. i 22. studenog 2010. Zaključci zasjedanja u Barceloni i Londonu mogu se pronaći na slijedećoj internet adresi: www.russelltribunalonpalestine.com
[…]
2.1 […] Pitanje koje je Russellovom sudu za Palestinu uputio Međunarodni organizacijski odbor na zasjedanju u Cape Townu je predstavljaju li izraelska politika i određeni postupci koji pogađaju palestinsko stanovništvo koje živi na izraelskom teritoriju i palestinskom teritoriju koji okupira Izrael:
1. kršenje međunarodne zakonske zabrane aparthejda?
2. progon kao zločin protiv čovječnosti?
2. 2 U slučaju da zaključak bude potvrdan, koje pravne posljedice i obveze iz toga proizlaze za Izrael i treće države?
[…]
3.1 […]
Stručnjaci su sudu podnijeli pismene izvještaje.
[…]
3.2 […] Sud je saslušao izjave stručnjaka i svjedoka koje je pozvao Organizacijski odbor. Saslušani su slijedeći stručnjaci i svjedoci (abecednim redom):
Jazi Abu Kaf, član Regionalnog vijeća za 45 nepriznatih beduinskih sela u Negevu.
Marianne Blume, klasična filologinja koja je u Gazi radila 10 godina.
Allan Boesak, svećenik Južnoafričke nizozemske reformirane crkve, političar i protuaparthejdski aktivist
Luciana Coconi, autorica nekoliko eseja i članaka o ljudskim pravima i međunarodnim sukobima u Afganistanu, na Srednjem istoku, u Zapadnoj Sahari i drugdje.
François Dubuisson, profesor međunarodnog prava na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. Autor nekoliko članaka o pravnim aspektima izraelsko-palestinskog sukoba.
John Dugard, južnoafrički profesor međunarodnog prava i bivši Posebni izvjestitelj o ljudskim pravima na okupiranom palestinskom području.
Max Du Plessis, izvanredni profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u KwaZulu-Natalu u Durbanu, Južna Afrika.
Ran Greenstein, izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju na Sveučilištu Witwatersrand u Johanesburgu, Južna Afrika.
Jeff Halper, osnivač i ravnatelj izraelskog Odbora protiv rušenja kuća sa sjedištem u Jeruzalemu.
Mahmoud Hassan, palestinski odvjetnik iz Addameera, organizacije za podršku i ljudska prava zatvorenika sa sjedištem u Jeruzalemu.
Shawqi Issa, odvjetnik i glavni ravnatelj Centra za ljudska prava Ensan u Betlehemu.
Shawan Jabarin, dugogodišnji aktivist za ljudska prava i ravnatelj Al-Haqa.
Ingrid Jaradat, osnivačka članica BADIL-a i članica Izvršnog odbora nacionalnog odbora za bojkot u Palestini.
Jamal Juma'a, koordinator palestinske organizacije Stop the Wall.
David Keane, predavač prava na Sveučilištu Middlesex, London.
Mohammed Khatib, član bil'inskog Narodnog odbora protiv Zida i koordinator Koordinacijskog odbora za narodnu borbu.
Rafaelle Maison, profesorica prava na Sveučilištu Pariz-Jug. Radi uglavnom na području Javnog međunarodnog prava i Međunarodnog kaznenog prava.
Emily Schaeffer, američko-izraelska odvjetnica ljudskih prava i aktivistica sa sjedištem u Tel Avivu, Izrael.
Joseph Schechla, koordinator mreže za Stambeno zbrinjavanje i prava na zemlju koalicije International Habitat.
Raji Sourani, palestinski odvjetnik ljudskih prava i ravnatelj Palestinskog centra za ljudska prava u Gazi.
Lea Tsemel, izraelska odvjetnica i pravna savjetnica, te članica upravnog odbora Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu.
Zwe linzima Vavi, glavni tajnik Saveza južnoafričkih sindikata (COSATU) i potpredsjednik Milenijskog radničkog vijeća.
Rafeef Ziadah, palestinska aktivistica za ljudska prava, sindikalistica i umjetnica.
Haneen Zoabi, zastupnica stranke Balad u Knessetu.
[…]
5.1 Sud će se baviti pitanjem aparthejda (dio A niže); to jest, pitanjem: može li se izraelska vladavina nad palestinskim narodom okarakterizirati kao režim aparthejda, pri čemu pojedinačne izraelske radnje predstavljaju zločine aparthejda; te pitanjem progona (dio B niže).
A. Aparthejd
[…]
(1) DEFINICIJA I STATUS APARTHEJDA U MEĐUNARODNOM PRAVU
i.i – Definicija aparthejda
5. 3 Apartheid je afrikanska riječ za 'odvajanje' ili 'odvojeni razvoj' koja se koristila kao naziv za službenu državnu politiku rasne diskriminacije provođenu u Južnoj Africi od 1948. do 1994. 'Apartheid' je zabranjen prema međunarodnom pravu zbog iskustva aparthejda u južnoj Africi, koji je imao svoja jedinstvena obilježja. Međutim, pravna definicija aparthejda primjenjuje se na svaku situaciju bilo gdje u svijetu gdje postoje slijedeća 3 bitna elementa: (i) da je moguće identificirati 2 različite rasne skupine; (ii) da su protiv podčinjene skupine počinjena 'nečovječna djela'; i (iii) da su takva djela počinjena sustavno u kontekstu institucionaliziranog režima dominacije jedne skupine nad drugom.
5.4 Aparthejd je gore navedeno specifično pravno značenje u međunarodnom pravu stekao temeljem povelja koje su prihvaćene od 1960-tih nadalje. Zločin aparthejda uključuje pojedinačna nečovječna djela počinjena u kontekstu gore spomenutog institucionaliziranog režima. […]
(a) Međunarodne pravne povelje o aparthejdu
5.5 Definicija aparthejda koju je primijenio Sud temelji se prvenstveno na Konvenciji o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973. godine ('Konvencija o aparthejdu') kao najopsežnijoj artikulaciji značenja aparthejda prema međunarodnom pravu, ali se služi i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD) i Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda (ICC).
ICERD
5.6 Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), usvojena 1965. godine, bila je prvi međunarodni pravni instrument koji je izrijekom zabranio aparthejd, a u njenom članku 3 specificirane su obveze država stranaka ove Konvencije da se suprotstave takvom režimu:
Države stranke osobito osuđuju rasnu segregaciju i aparthejd i obvezuju se da će spriječiti, zabraniti i iskorijeniti sve postupke ove prirode na područjima koja su pod njihovom jurisdikcijom.
Konvencija o aparthejdu iz 1973. godine
5.7 Međutim, ICERD ne sadrži preciznu definiciju aparthejda. Konvencija o aparthejdu je usvojena 1973. godine kako bi se omogućilo „poduzimanje učinkovitih mjera na međunarodnoj i nacionalnoj razini s ciljem suzbijanja i kažnjavanja zločina aparthejda“. Konvencija o aparthejdu izravno upućuje na članak 3 ICERD-a u svojoj preambuli i namijenjena je dopuni uvjeta iz članka 3 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD). Članak 1 Konvencije o aparthejdu nadovezuje se na prethodne rezolucije Opće skupštine UN-a proglasivši aparthejd zločinom protiv čovječnosti. Znakovito je da je Izrael većinom izglasao prihvaćanje te rezolucije. Konvencija države stranke obvezuje da usvoje pravne mjere kojima će suzbiti, odvratiti od i kazniti zločin aparthejda, a aparthejd proglašava međunarodnim zločinom koji podliježe univerzalnoj jurisdikciji.
5.8 Članak 2 Konvencije o aparthejdu daje jasnu definiciju o tome što u svrhu međunarodnog prava predstavlja aparthejd. Aparthejd definira kao „nečovječna djela počinjena u svrhu uspostavljanja i održavanja dominacije jedne rasne skupine osoba nad bilo kojom drugom rasnom skupinom osoba i njihovog sustavnog ugnjetavanja“, te zatim nabraja popis takvih nečovječnih djela.
Statut Međunarodnog kaznenog suda
5.9 Formulacija korištena u članku 7(2)(h) Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, usvojenog 1998, vrlo je slična, a aparthejd definira kao nečovječna djela „počinjena u kontekstu institucionaliziranog režima sustavnog ugnjetavanja i dominacije jedne rasne skupine nad drugom rasnom skupinom i počinjena s namjerom održavanja tog režima“.
5. 10 Dijelovi koji slijede bave se trima ključnim elementima definicije aparthejda: uvjet postojanja 2 različite rasne skupine; počinjenje djela koja su navedena kao „nečovječna djela“ aparthejda; i institucionalizirana priroda dominacije.
(b) Različite rasne skupine
5. 11 Definicija aparthejda podrazumijeva dominaciju jedne rasne skupine nad drugom, pa je stoga potrebno postojanje 2 različitih rasnih skupina. Sama Konvencija o aparthejdu ne definira rasnu skupinu. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), međutim, dopušta široko značenje pojma „rasni“, pri čemu rasna diskriminacija uključuje diskriminaciju na temelju rase, boje kože, porijekla, ili nacionalne ili etničke pripadnosti. Značenje rasne skupine za potrebe ICERD-a utvrđeno je kao široko i praktično značenje. U biti ono znači skupinu koju je moguće identificirati. Ukoliko neka skupina samu sebe identificira kao takvu, i ako je i drugi tako identificiraju, na primjer putem diskriminatornih postupaka, tada takva skupina potpada pod zaštitu ove Konvencije.
5.12 Pojam „rase“ odavno se pokazao kao društveni pojam, a ne biološka kategorija. Međunarodno pravo ljudskih prava dopušta šire značenje rase od tradicionalnih „crni protiv bijelih“ parametara, a UN-ov Odbor za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije obuhvaća skupine koje se ne mogu smatrati „rasama“ u tradicionalnom smislu, uključujući kastinske skupine iz Južne Azije, skupine osoba koje nisu državljani određene zemlje poput radnika migranata ili nomadskih naroda. Kako je pokazalo svjedočenje stručnjaka pred sudom, određivanje rasne skupine prema međunarodnom pravu u konačnici nije znanstveno, već praktično pitanje.
(c) Sastavna djela aparthejda
5.13 Članak 2 Konvencije o aparthejdu i članak 7(2)(j) Rimskog statuta oba se odnose na nečovječna djela koja mogu predstavljati aparthejd kad su počinjena u kontekstu rasne dominacije, dok članak 5 ICERD-a nabraja popis prava koja moraju biti zajamčena svim ljudima bez rasne diskriminacije. Sud se uglavnom služio člankom 2 Konvencije o aparthejdu kao primarnim okvirom vodiljom u pogledu definicije aparthejda. U članku se slijedeća „nečovječna djela“ utvrđuju kao ona koja sačinjavaju aparthejd:
„U svrhu ove Konvencije pojam „zločin aparthejda“, koji uključuje sličnu politiku i postupke rasne segregacije i diskriminacije kakvi su provođeni u južnoj Africi, primjenjuje se na slijedeća nečovječna djela počinjena radi uspostave i održavanja dominacije jedne rasne skupine osoba nad bilo kojom drugom rasnom skupinom osoba i njihovog sustavnog ugnjetavanja:
-- Uskraćivanje pripadniku ili pripadnicima rasne skupine ili skupina prava na život i osobnu slobodu:
* Ubijanjem pripadnika rasne skupine ili skupina;
* Nanošenjem pripadnicima rasne skupine ili skupina ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih ozljeda, narušavajući njihovu slobodu ili dostojanstvo, ili podvrgavajući ih mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju;
* Arbitrarnim uhićivanjem i nezakonitim zatvaranjem pripadnika rasne skupine ili skupina;
-- Namjerno nametanje rasnoj skupini ili skupinama takvih životnih uvjeta koji su smišljeni kako bi prouzročili njeno ili njihovo potpuno ili djelomično fizičko uništenje;
-- Sve zakonodavne ili druge mjere kojima je cilj spriječiti da rasna skupina ili skupine sudjeluju u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu zemlje i namjerno stvaranje uvjeta koji sprječavaju puni razvoj takve skupine ili skupina, osobito uskraćujući pripadnicima rasne skupine ili skupina temeljna ljudska prava i slobode, uključujući pravo na rad, pravo na osnivanje priznatih sindikata, pravo na obrazovanje, pravo da napuste i vrate se u svoju zemlju, pravo na nacionalnost, pravo na slobodu kretanja i izbora prebivališta, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja i pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja;
-- Sve, uključujući zakonodavne, mjere kojima je cilj podijeliti stanovništvo po rasnoj osnovi, stvaranjem odvojenih rezervata i geta za pripadnike rasne skupine ili skupina, zabranom miješanih brakova među pripadnicima različitih rasnih skupina, izvlaštenjem zemljišne imovine koja pripada rasnoj skupini ili skupinama ili njihovim pripadnicima;
-- Izrabljivanje rada pripadnika rasne skupina ili rasnih skupina, osobito podvrgavajući ih prisilnom radu;
-- Progon organizacija i osoba, uskraćivanjem njihovih temeljnih prava i sloboda, jer se protive aparthejdu.
5.14 Jezik Konvencije o aparthejdu upućuje na to da je ovaj popis više ilustrativan nego iscrpan, te da za postojanje aparthejdskog režima nije potrebno da svako od opisanih nehumanih djela bude počinjeno. Pridjev „sličnu politiku i postupke … kakvi su provođeni u južnoj Africi“ podrazumijeva širi potencijalni opseg politika. Riječ „uključuje…“ sugerira da nije potrebno provođenje svih postupaka navedenih u članku 2 kako bi se došlo do potvrdnog zaključka o postojanju aparthejda. […]
(d) Sustavan i institucionaliziran režim
5.15 Jasno je iz formulacija u Konvenciji o aparthejdu i Rimskom statutu da je bit definicije aparthejda sustavan i institucionaliziran karakter diskriminacije. Taj sustavni element razlikuje prakticiranje aparthejda od drugih oblika zabranjene diskriminacije. Stoga, kako bi nečovječna djela koja su gore popisana činila aparthejdski režim, nije dovoljno da ona budu počinjena nasumično ili u izoliranim slučajevima. Njihovo provođenje mora biti dovoljno široko rasprostranjeno, integrirano i komplementarno da bi bilo opisano kao sustavno. Takva djela također moraju imati dovoljno uporište u zakonu, javnoj politici i službenim institucijama kako bi se mogla opisati kao institucionalizirana.
[…]
(2) PRIMJENA DEFINICIJE APARTHEJDA NA IZRAELSKU POLITIKU I POSTUPKE PREMA PALESTINSKOM NARODU
[…]
i. Različite rasne skupine
5.18 Palestinci sami sebe identificiraju kao skupinu ljudi koji dijele zajedničko podrijetlo, povijest i kulturu, te društvene i političke strukture i mreže koje su osigurale trajnu povezanost unatoč prisilnom raseljavanju i razdijeljenosti. Cijeli palestinski narod je jedna skupina, bez obzira na trenutnu zemljopisnu lokaciju ili pravni status. Svi Palestinci – izbjeglice u progonstvu; Palestinci pod vojnom okupacijom na Zapadnoj obali (uključujući Jeruzalem) i u Pojasu Gaze; Palestinci koji su ostali na teritoriju koji je sada Izrael – identificiraju se kao autohtono stanovništvo Palestine, u kojoj su živjeli i čije su državljanstvo imali do kraja britanskog mandata 1948. Njih se smatra jednim narodom koji ima pravo na kolektivno samoodređenje.
5.19 Prema izraelskom zakonu i politici, pripadništvo nekoj skupini je službena kategorija koju nameće i nadzire država, a ne tek dobrovoljni identitet. Izraelski su Židovi skupina koju ujedinjuje zakon, njeni pripadnici dijele isti pravni status bez obzira gdje živjeli, dok su palestinski Arapi zasebna skupina, podijeljena na građane, okupirane stanovnike (koji pravo na prebivalište mogu izgubiti ako napuste područje na kojem žive) i izbjeglice koje se nemaju pravo vratiti niti u jedan dio povijesne Palestine. Ovakva se ograničenja ne primjenjuju na Židove: zapravo, Židovi koji još nisu državljani mogu automatski steći izraelsko državljanstvo tako da presele u Izrael ili na okupirano palestinsko područje. Zakon koji ovo omogućuje, izraelski Zakon o povratku iz 1950, kodificira aspekt židovskog identiteta koji se temelji na podrijetlu. Palestinci koji imaju izraelsko državljanstvo nisu definirani u istoj zakonskoj kategoriji kao židovski državljani, koji uživaju dodatne povlastice „židovske nacionalnosti“. Židovska nacija sebe smatra različitom skupinom s jedinstvenom pretenzijom kao povijesni autohtoni narod Palestine.
5.20 Postojanje „rasnih skupina“ temeljno je za pitanje aparthejda. Situacija u Izraelu/Palestini ne definira se u okviru tradicionalnih koncepcija „rase“ kao što je bio slučaju u aparthejdskoj Južnoj Africi. Na temelju dokaza stručnjaka saslušanih tijekom zasjedanja u Cape Townu, Sud zaključuje da međunarodno pravo pojmu „rasni“ daje široko značenje, prema kojem on uključuje elemente etničkog i nacionalnog podrijetla, te da je stoga definicija „rasne skupine“ sociološko, a ne biološko pitanje. Percepcije (uključujući samopercepcije i vanjske percepcije) izraelskog židovskog identiteta i palestinskog identiteta pokazuju da se izraelski Židovi i palestinski Arapi lako mogu definirati kao različite rasne skupine za potrebe međunarodnog prava. Iz zaprimljenih dokaza poroti je postalo jasno da je moguće identificirati dvije različite skupine koje postoje u vrlo praktičnom smislu i da se pravna definicija „rasne skupine“ primjenjuje na sve okolnosti u kojima izraelske vlasti imaju jurisdikciju nad Palestincima.
ii. Sastavna „djela aparthejda“
5.21 Primjena sastavnih djela aparthejda na izraelske postupke od strane Suda slijedi zaglavlja i strukturu Članka 2 Konvencije o aparthejdu kako je detaljno navedeno gore. Pojedinačna nečovječna djela počinjena u kontekstu takvog sustava definirana su u međunarodnom pravu kao zločini aparthejda. Russellov sud za Palestinu saslušao je obilne dokaze o postupcima koji predstavljaju „nečovječna djela“ opisana niže, počinjena protiv palestinskog naroda od strane izraelskih vlasti.
„a) Uskraćivanje pripadniku ili pripadnicima rasne skupine ili skupina prava na život i osobnu slobodu:
Ubijanjem pripadnika rasne skupine ili rasnih skupina“
5.22 Russellov sud za Palestinu zaprimio je dokaze o široko rasprostranjenom lišavanju života Palestinaca putem vojnih operacija i invazija, službene politike „ciljanih ubojstava“ i uporabe smrtonosne sile za suzbijanje prosvjeda.
5.23 Primjeri velikih izraelskih vojnih operacija u kojima su ciljani i nesrazmjerno ubijani palestinski civili uključuju Operaciju „Obrambeni štit“ (2002.), Operaciju „Odlučan put“ (2002.), Operaciju „Duga“ (2004.), Operaciju „Ljetne kiše“ (2006.), Operaciju „Jesenski oblaci“ (2006.), Operaciju „Vruća zima“ (2008.) i Operaciju „Lijevano olovo“ (2008-9).
5.24 Uporaba ubojite sile protiv palestinskih prosvjeda učestali je čimbenik života u selima poput Bil'ina i Ni'lina.
5.25 Stalni svakodnevni vojni napadi koji uključuju mali ali postojani broj žrtava. Međutim, ubojiti izraelski napadi na okupiranom palestinskom području toliko su česti da su izraelske sigurnosne snage u proteklih 10 godina ubile oko 6418 Palestinaca, prema podacima izraelske udruge za ljudska prava B'Tselem.
5.26 Palestinci koji žive u Izraelu također su meta ubojite sile, na primjer kad je izraelska policija u listopadu 2000. ubila 13 nenasilnih prosvjednika.
5.27 Putem službene državne politike „ciljanih ubojstava“ – koja predstavljaju izvansudska pogubljenja – izraelska vojska cilja palestinske aktiviste i pripadnike oružanih skupina, s ciljem gušenja svakog mogućeg otpora izraelskoj vladavini. Ova ubojstva ne pogađaju samo njihove „mete“, već i velik broj civila uključujući članove obitelji. Izraelski specijalci ubili su u zračnim napadima i operacijama ciljanog ubijanja stotine palestinskih civila.
„Nanošenjem ozbiljne tjelesne ozlijede ili mentalnog oštećenja pripadnicima rasne skupine ili rasnih skupina, narušavajući njihove slobode ili dostojanstvo, ili podvrgavajući ih mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju“
5.28 Sud je saslušao dokaze o osnovnoj povijesti i trajnim postupcima mučenja i zlostavljanja palestinskih zarobljenika u izraelskim zatvorima. Zatvoreni Palestinci kategorizirani su kao „sigurnosni zatvorenici“ i podvrgnuti posebnom režimu ispitivanja od strane Izraelske sigurnosne agencije, koja često koristi metode koje predstavljaju zlostavljanje i mučenje.
Židovski izraelski zatvorenici, bez obzira na težinu svog zločina, općenito nisu kategorizirani kao sigurnosni zatvorenici i nisu podvrgnuti sličnom ispitivanju ili zlostavljanju.
5.29 Sud je također primijetio oblike okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja putem: ograničenja kretanja koja Palestince podvrgavaju ponižavanju od strane izraelskih vojnika i Palestinke prisiljavaju da rađaju na kontrolnim točkama; rušenja kuća kao oblika nečovječnog i ponižavajućeg postupanja s teškim psihološkim posljedicama za muškarce, žene i djecu.
5.30 Stoga Russellov sud za Palestinu smatra da su Palestinci podvrgnuti mučenju i zlostavljanju u kontekstu široko rasprostranjenog lišavanja slobode kroz politiku arbitrarnog uhićenja i administrativnog pritvora bez optužbi. Sud smatra da takve mjere često prelaze razumnu granicu opravdanu sigurnosnim bojaznima i predstavljaju oblik dominacije nad Palestincima kao skupinom.
„Arbitrarnim uhićenjem i nezakonitim zatvaranjem pripadnika rasne skupine ili skupina“
5.31 Palestinci su na okupiranom području rutinski izloženi arbitrarnom uhićenju i pritvaranju (uključujući dugotrajna razdoblja u pritvoru prije suđenja i bez pristupa pravnoj pomoći) i potpadaju pod jurisdikciju vojnog sudskog sustava koji ne ispunjava međunarodne standarde za pošteno suđenje. Potpuno se drugačiji pravni sustav primjenjuje na izraelske Židove, za koje vrijedi izraelsko građansko pravo i građanski sudovi, sa znatno većim proceduralnim i supstancijalnim pravima od trenutka uhićenja do izricanja presude.
5.32 Izraelska široko rasprostranjena uporaba administrativnog pritvora bez optužbi i suđenja, uključuje razdoblja pritvora od do 6 mjeseci u komadu, a taj se pritvor može, što se često i događa, obnoviti i u beskonačno produljivati, i pogađa odrasle i maloljetne Palestince, dok se istovremeno ne primjenjuje na izraelske Židove.
„b) Namjerno nametanje rasnoj skupini ili skupinama životnih uvjeta smišljenih s ciljem da prouzroče njeno ili njihovo potpuno ili djelomično fizičko uništenje“
5.33 Sud smatra da, iako osobito izraelska politika blokade i kolektivnog kažnjavanja u Pojasu Gaze i konzekventna ograničavanja vitalnih zaliha hrane i lijekova imaju teške posljedice po život i zdravlje Palestinaca, oni ipak ne dosežu prag koji zahtijeva ova odredba o namjeri fizičkog uništenja palestinskog naroda.
Umjesto toga, nametnuti uvjeti života smišljeni su kako bi prouzročili raseljavanje Palestinaca u cijelosti ili djelomično s područja pod izraelskom jurisdikcijom.
„c) Svaka zakonodavna ili druga mjera smišljena s ciljem da se rasnoj skupini ili skupinama onemogući sudjelovanje u političkom, društvenom, gospodarskom i kulturnom životu zemlje i namjerno stvaranje uvjeta koji sprječavaju puni razvoj takve skupine ili skupina, osobito uskraćivanjem pripadnicima rasne skupine ili skupina temeljnih ljudskih prava i sloboda, uključujući pravo na rad, pravo na osnivanje priznatih sindikata, pravo na obrazovanje, pravo na izlazak iz i povratak u vlastitu zemlju, pravo na nacionalnost, pravo na slobodu kretanja i prebivališta, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, i pravo na slobodu nenasilnog okupljanja i udruživanja“
5.34 Cijeli izraelski pravni sustav uspostavlja ogroman jaz između izraelskih Židova i palestinskih Arapa, a zakonodavstvo je tipično uređeno u korist izraelskih Židova, dok palestinske Arape drži u inferiornom položaju. Ovo se jasno može vidjeti na nekoliko slikovitih primjera.
Nekoliko izraelskih zakona onemogućuju palestinskim izbjeglicama povratak i povrat njihove zemlje, čime se krši njihovo pravo da uđu u i napuste vlastitu zemlju, sloboda kretanja i prebivanja i pravo na nacionalnost. U Izraelu, neravnopravna podjela sredstava za obrazovanje i kulturne aktivnosti za Palestince, ograničavanje spajanja razdvojenih obitelji supružnika koji imaju dozvolu za prebivanje na različitim stranama Zelene linije i nezastupljenost u javnim službama kršenja su prava koja doprinose sprječavanju palestinskog razvoja i sudjelovanja u političkom i društvenom životu od strane Izraela.
Palestinci koji rade u Izraelu suočavaju se s ogromnim poteškoćama kada se žele pridružiti izraelskim sindikatima ili osnovati vlastite sindikate u Izraelu. Daljnja kršenja prava koja sprječavaju palestinski razvoj i političku participaciju uključuju povlastice koje Židovi imaju u domeni zemljišnog vlasništva, rušenja kuća i ograničavanja gradnje; kao i sveprisutno ograničavanje slobode mišljenja i izražavanja kroz zatvaranje organizacija, zabranu javnog okupljanja i prosvjedovanja i cenzuru medija od strane izraelskih vlasti.
5.35 Ukratko, Palestinci su podvrgnuti sustavnim kršenjima ljudskih prava koja sprječavaju njihov razvoj i sudjelovanje Palestinaca kao skupine u političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom životu. Raseljene palestinske izbjeglice također su žrtve aparthejda zbog neprekidnog poricanja njihovog prava na povratak u njihove domove, kao i zbog zakona koji ukidaju njihova vlasnička i građansko-državljanska prava. Politika prisilnog transfera stanovništva i dalje je široko rasprostranjena, osobito na okupiranom palestinskom području. Građanska i politička prava Palestinaca, uključujući prava na kretanje, prebivalište, slobodu izražavanja i udruživanja, teško su narušena. Diskriminacijska izraelska politika na području obrazovanja, zdravstva i stanovanja također nepovoljno utječe na socijalna i ekonomska prava Palestinaca.
„d) Sve, uključujući zakonodavne, mjere, osmišljene s ciljem da podijele stanovništvo na rasnoj osnovi stvaranjem odvojenih rezervata i geta za pripadnike rasne skupine ili rasnih skupina, zabrana miješanih brakova između pripadnika različitih rasnih skupina, izvlašćivanje zemljišne imovine u vlasništvu rasne skupine ili rasnih skupina ili njihovih pripadnika“
5.36 Izraelsko židovsko i palestinsko stanovništvo odvojeno je i dodijeljeni su mu različiti fizički prostori, s različitim razinama i kvalitetom infrastrukture, usluga i pristupa resursima.
5.37 Palestinci u Izraelu žive u prenapučenim prostorima, i često ne mogu i nije im dopušteno obnoviti ili izgraditi kuće, u selima koja pokatkad nisu čak ni službeno priznata. Izraelski Židovi zauzimaju veće površine zemlje, koja im je zajamčena od strane židovskih nacionalnih agencija ili agencija kojima upravlja vlada (Židovski nacionalni fond, Izraelska zemljišna uprava), koje osiguravaju da 93% zemlje ostane rezervirano za isključivo židovsku uporabu.
5.38 Krajolikom Zapadne obale dominiraju isključivo izraelsko-židovska kolonistička naselja i s njima povezan režim odvojenih cesta, sigurnosnih tampon zona, kontrolnih točaka i Zida koji prekidaju povezanost teritorija i osiguravaju da palestinske zajednice budu zatvorene u izoliranim enklavama. Izraelski kolonisti uživaju zaštitu vlasti i vojske, imaju vlastite zakone i povlašteni pristup oskudnim resursima poput vode, nauštrb palestinskog stanovništva. Palestincima je zabranjeno ulaziti u kolonistička naselja (osim s posebnom dozvolom, poput radnika), vojne zone i "rezervate prirode", što znači da je gotovo pola teritorija Zapadne obale nedostupno palestinskom stanovništvu. Ova su kolonistička naselja međusobno povezana cestama koje mogu koristiti isključivo izraelski Židovi. Kretanje Palestinaca i njihov pristup poljoprivrednom zemljištu ograničeni su sveprisutnim sustavom izdavanja dozvola. Što se tiče pristupa plažama, na primjer, u obranu Izraela se obično spominje kako Izrael u tom slučaju ne nameće segregaciju, na način kako je Južna Afrika bila odredila neke plaže za bijelce, a druge za crnce ili neeuropljane. Znakovito je što je Sud saslušao dokaze koji opisuju kako je pristup Palestinaca čak i na plaže duž palestinske obale Mrtvog mora zabranjen izraelskim odredbama. Izvlašćivanje palestinske imovine općenito traje od nastanka države Izrael, a podupire ga niz zakona i vojnih naredbi koji su Palestincima oduzeli velik dio njihove zemlje.
5.39 U skladu s time dokazima je pred Russellovim sudom za Palestinu razjašnjeno kako su od 1948. godine izraelske vlasti provodile usklađene politike kolonizacije i prisvajanja palestinske zemlje. Izrael je pomoću svojih zakona i postupaka podijelio izraelsko židovsko i palestinsko stanovništvo i dodijelio im različite fizičke prostore, s različitim razinama i kvalitetom infrastrukture, usluga i pristupom resursima. Konačni je rezultat komadanje teritorija i niz odvojenih rezervata i enklava, dok su ove dvije skupine uglavnom odvojene. Sud je saslušao dokaze koji pokazuju da se ovakva politika u Izraelu službeno opisuje kao hafrada, hebrejski za "odvajanje".
„e) Izrabljivanje radne snage pripadnika rasne skupine ili rasnih skupina, osobito njihovo podvrgavanje prisilnom radu“
5.40 Iako Izrael nema uveden sustav izrabljivanja rada palestinskog stanovništva, izraelska je politika restrukturirala palestinsku radnu snagu gušeći palestinsku industriju, uspostavljajući ograničenja izvoza i druge mjere koje su povećale ovisnost okupiranog palestinskog područja o Izraelu i - sada više nego ikad prije - o međunarodnoj pomoći. Do sredine 1980-tih Izrael je intenzivno koristio palestinsku radnu snagu za poslove vezane uz poljoprivredu i građevinarstvo, pod zapanjujućim uvjetima zapošljavanja i bez ikakvih beneficija koje uživaju izraelski židovski radnici. No, od 1993. godine broj palestinskih radnika koji rade u Izraelu naglo je opao s više od 100 000 na tek nekoliko stotina. Od izgradnje Zida u Izraelu gotovo da i nema zaposlenih palestinskih radnika. Od Hamasove pobjede na izborima u siječnju 2006. niti jedan radnik iz Pojasa Gaze ne može ući u Izrael.
„f) Progon organizacija i osoba, uskraćujući im temeljna prava i slobode, zbog njihovog protivljenja aparthejdu“
5.41 Izrael progoni i nameće ograničenja osobama koje se protive režimu segregacije, koje osuđuju kršenja ljudskih prava ili kritiziraju postupke izraelske vojske. Izrael također suzbija prosvjede organizacija i pojedinaca na okupiranom palestinskom području protiv Zida ili diskriminacijskog upravljanja zemljom, vodom i infrastrukturom. Takav progon (potrebno je ovdje napomenuti da se progon neslaganja u ovom kontekstu viktimizacije onih koji se protive diskriminacijskim postupcima razlikuje od zločina progona kojim se bavi dio B niže) se manifestira u zatvaranju organizacija, zabrani putovanja i arbitrarnom pritvaranju političkih aktivista i aktivista za ljudska prava, te u s time povezanim ograničavanjem slobode izražavanja i mišljenja.
iii. Sustavan i institucionaliziran režim rasne dominacije
5.42 Gore navedena nečovječna djela ne odvijaju se nasumično ili u izoliranim slučajevima. Dovoljno su široko rasprostranjena, integrirana i komplementarna da bi ih se moglo nazvati sustavnim. Također su dovoljno ukorijenjena u zakonu, javnoj politici i službenim institucijama da bi ih se moglo nazvati institucionaliziranim.
5.43 Izraelski pravni sustav Židovima daje povlašteni status nad nežidovima putem zakona o državljanstvu i židovskoj nacionalnosti, od kojih je ovaj potonji stvorio skupinu povlaštenu u većini područja javnog života, uključujući pravo na prebivalište, vlasništvo nad zemljom, urbanističko planiranje, pristup uslugama i socijalna, ekonomska i kulturna prava [...]. Sud je saslušao dokaze stručnjaka koji detaljno opisuju odnos između države Izrael i kvazidržavnih židovskih nacionalnih institucija (Židovska agencija, Svjetska cionistička organizacija, Židovski nacionalni fond) koje obuhvaćaju i formaliziraju brojne materijalne povlastice koje se daju isključivo izraelskim Židovima. Što se tiče Zapadne obale, Sud ističe institucionalizirano odvajanje i diskriminaciju koje otkriva postojanje dvaju u potpunosti odvojenih pravnih sustava: za Palestince vrijedi vojno pravo koje provode vojni sudovi koji su daleko od toga da zadovoljavaju međunarodne standarde za pošteno suđenje; za izraelske Židove koji žive u ilegalnim kolonističkim naseljima vrijedi izraelsko građansko pravo i građanski sudski sustav. To rezultira ogromnim razlikama u postupku i presudi za isti zločin, počinjen u istoj jurisdikciji, od strane pripadnika različitih skupina. Aparat administrativnog nadzora putem sveprisutnih sustava izdavanja dozvola i birokratskih ograničenja negativno utječe na Palestince diljem područja pod izraelskom kontrolom. Za razliku od eksplicitnog i lako dostupnog južnoafričkog aparthejdskog zakonodavstva, Sud svraća pozornost na opskurnost i nepristupačnost mnogih zakona, vojnih naredbi i propisa koji podupiru izraelski institucionalizirani režim dominacije.
A. Zaključak
5.44 Sud zaključuje da Izrael palestinski narod podvrgava institucionaliziranom režimu dominacije koji predstavlja aparthejd kako je definirano u međunarodnom pravu. Taj se diskriminacijski režim manifestira u različitom intenzitetu i oblicima nauštrb različitih kategorija Palestinaca ovisno o njihovoj lokaciji.
5.45 Palestinci koji žive pod kolonijalnom vojnom vladavinom na okupiranom palestinskom području povrgnuti su osobito teškom obliku aparthejda. Palestinski državljani Izraela, iako imaju pravo glasati, nisu dio židovske nacije kako je definira izraelski zakon i zbog toga su isključeni iz beneficija koje pruža židovska nacionalnost i podvrgnuti su sustavnoj diskriminaciji u pogledu poštivanja širokog spektra priznatih ljudskih prava. Bez obzira na ovakve razlike, Sud zaključuje da izraelska vladavina nad palestinskim narodom, bez obzira gdje Palestinci prebivali, kolektivno predstavlja jedan integrirani režim aparthejda.
