Izrael nastavlja srljati u autoritarizam

(Slika: Desert peace)

Informacije iz članka Campaign of Death Threats, Stalking and Vandalism Against Anti-Occupation Leaders Continues as Israeli Press Faces More Gag Rules od 4. prosinca 2011. američkog blogera Richarda Silversteina koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelski je Knesset donio ili razmatra donošenje brojnih zakona kojima bi u temeljima bio izmijenjen demokratski karakter države Izrael. Knesset je do sada već donio zakon koji kriminalizira javnu potporu pokretu za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS). Drugim se zakonima želi zabraniti financiranje izraelskih nevladinih organizacija iz inozemstva, proglasiti Izrael židovskom državom, ukinuti arapski kao jedan od državnih jezika, dramatično postrožiti kazne u procesuiranju kleveta, internet portale učiniti zakonski odgovornima za komentare koji se objavljuju na njihovim blogovima ili internet stranicama, te prisiliti pružatelje internet usluga da otkriju osobne podatke takvih komentatora policiji.

Izraelski su mediji također ugroženiji nego ikad prije. Nakon što je Kanal 10 prikazao 2 vrlo kritična priloga o poslovanju kockarskog tajkuna Sheldona Adelsona i etičkoj neprimjerenosti postupaka tadašnjeg zastupnika u Knessetu Netanyahua, izraelski je premijer (isti taj Netanyahu) toj postaji zaprijetio da će izgubiti dozvolu za emitiranje ukoliko ne otpusti novinara koji je odgovoran za spomenute priloge.

Izraelska je policija nedavno privela direktora radija Svi za mir i zaprijetila mu da će, ukoliko ta postaja ne prekine s emitiranjem, biti uhićen. Ta postaja godinama bezuspješno pokušava dobiti dozvolu za emitiranje od izraelskih vlasti. Čini se da je njen glavni zločin što emitira program u Izraelu i na palestinskom području i zagovara toleranciju i miran suživot izraelskih Židova i Palestinaca. Ta je postaja ušutkana.

Poraslo je nasilje protiv izraelskih židovskih i palestinskih mirovnih aktivista, uključujući organizirani napad kod kolonističkog naselja Anatot gdje su aktivisti za ljudska prava seksualno zlostavljani, lomljene su im kosti i napadnuti su nožem. Paljene su džamije i prijećeno je smrću vodećim članovima protuokupacijske nevladine udruge Peace Now.

Sve je ovo dio autoritarnog napada na temelje demokracije. Netanyahuova vlada koristi priliku da radikalno promijeni izraelski politički sustav uklanjanjem zaštita koje jamče slobodu govora i tiska i slabljenjem inicijativa i nevladinih udruga civilnog društva.

To najbolje ilustrira nedavni niz napada „naplaćivanja cijene“ na udrugu Peace Now. Nekoliko osoba već godinama uhodi vođe te udruge, prijeti im smrću preko telefona i bombama u njihovim obiteljskim domovima i uredima udruge. Grafiti s prijetnjama smrću ispisani su na zgradi u kojoj živi jedna od vodećih članica te udruge, oštećeni su automobili, prije nekoliko godina ponuđena je nagrada od 300 000 američkih dolara za ubojstvo ravnatelja te udruge…

Vjeruje se da je za nuđenje ove nagrade odgovoran Jack Teitel koji je kasnije uhićen i optužen da je postavio bombe koje su teško ranile 2 Izraelaca, te da je izveo napad na centar gay zajednice u Tel Avivu u kojem su ubijene 2 osobe i napad na policijsko vozilo u kojem su ubijena 2 policajca.

Kao što je to prečesto slučaj kad se radi o židovskom terorizmu, Teitel je proglašen duševno nesposobnim za suđenje i stavljen u bolnicu za duševne bolesnike.

U slučaju gore spomenutog ispisivanja grafita, policija je uhitila 1 osumnjičenika (vjeruje se da je najmanje još 1 na slobodi) koji je priznao da je počinio niz napada, no kad se pojavio na sudu, njegov je otac prijetio fotografima i tražio da obrišu slike koje su snimili.

Nitko u Izraelu ne smije objaviti identitet ovog osumnjičenika, njegovog oca, ni razlog zbog kojeg je otac prijetio fotografima. No zato to umjesto njih i zahvaljujući suradnji s izraelskim i američkim aktivistima može učiniti američki bloger Richard Silverstein. Silverstein pojašnjava da je razlog taj što je otac osumnjičenika dužnosnik Shin Beta, a objavljivanje imena obavještajnih agenata je zabranjeno u Izraelu. U ovom slučaju sudac nije zaštitio samo oca, već i sina, iako ne postoji zakon koji određuje da djeca obavještajnih agenata zaslužuju isti tretman kao i njihovi roditelji.

Policija je 21-godišnjeg osumnjičenika u pritvoru držala 2 tjedna, a zatim je stavljen u kućni pritvor. Čim se vratio kući, počeo je na više adresa slati e-mail poruke s prijetnjama smrću zaposlenicima i pripadnicima udruge Peace Now u vlastito ime, koristeći svoju osobnu e-mail adresu.

Osumnjičenik se zove Dor Oved i živi sa svojom obitelji u Mevasseret Zionu (unutar Zelene linije). Njegov otac, Shachar Oved, je dužnosnik Shin Beta, a majka Aliza, policajka.

Dor Oved je do nedavno na svom Facebook profilu imao sliku sebe s pištoljem uperenim u kameru. Na ruci mu se vidjela tetovaža, čini se s oznakama izraelskih obrambenih snaga. U Izraelu postoji nekoliko Dora Oveda, no ovaj je jedini na Facebooku tvrdio da je pohađao srednju školu u Mevasseret Zionu.

Dor Oved je obrisao svoj profil, i sad ima drugi, na kojem nije njegovo ime (ali jest njegova osobna e-mail adresa) i na kojem se nalazi logotip s natpisom „Kahane je bio u pravu“. (Meir Kahane je bio izraelsko-američki ekstremist koji je pozivao ne protjerivanje Arapa iz Izraela.) Oved je strastveni pristaša kolonističkog pokreta i ultranacionalizma. Na izraelskoj je televiziji također prikazana snimka koju su snimile nadzorne kamere, a koja prikazuje Oveda kako ispisuje protuarapske grafite u palestinskom selu Shuafat u Izraelu.

Richard Silverstein je već jednom ranije prekršio izraelsku cenzuru, u slučaju Anat Kamm, mlade izraelske vojnikinje koja je 2000 tajnih dokumenata proslijedila jednom novinaru Haaretza. U njima su bila dokumentirana ciljana ubojstva nenaoružanih palestinskih militanata počinjena protivno presudi Vrhovnog suda. Kamm je nedavno, zbog toga što je na ovaj način upozorila javnost da vojska ne poštuje presudu Vrhovnog suda, osuđena na 4 i pol godina zatvorske kazne.

Novinaru Uriju Blau još uvijek zbog ovog slučaja prijeti kazneni progon. Blau pod tom prijetnjom živi godinama, a što god objavi detaljno pročešljavaju državni tužitelji ne bi li utvrdili da je na neki način dodatno prekršio koji zakon kako bi to upotrijebili protiv njega.

Silversteinovo je izvještavanje također u prošlosti BBC potaklo da snimi dokumentarac o Mossadovoj otmici građevinskog inženjera Dirara Abu Sisija iz Gaze.


Izvor i više informacija : Campaign of Death Threats, Stalking and Vandalism Against Anti-Occupation Leaders Continues as Israeli Press Faces More Gag Rules


DODATNO:
Two Children Die and Lives of Dozens of Others Endangered; PCHR Strongly Condemns Ministry of Health's Decision to Decrease Transfers of Patients to Israeli Hospitals without Taking into Consideration Their Serious Health Conditions or Providing an Alternative
Umrlo 2 djece, ugroženi životi desetci osoba; PCHR snažno osuđuje odluku palestinskog ministarstva zdravstva da smanji broj pacijenata kojima plaća liječenje u izraelskim bolnicama (4. prosinac 2011.)
Palestinski centar za ljudska prava (PCHR) je osudio odluku palestinskog ministarstva zdravstva vlade u Ramalli na Zapadnoj obali da smanji prebacivanje pacijenata u kritičnom stanju ili ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja u izraelske bolnice kako bi se tamo liječili ili nastavili s prijašnjim liječenjem. Ova odluka, koja se primjenjuje od 2. studenog 2011, ugrožava živote nekoliko desetaka pacijenata kojima je hitno potrebno liječenje u naprednim zdravstvenim ustanovama, budući da bolnice na Zapadnoj obali, uključujući Jeruzalem, i u Pojasu Gaze ne mogu pružiti potrebno liječenje tim pacijentima. Ministarstvo je kao razlog za ovu odluku navelo štednju i visoku cijenu liječenja u izraelskim bolnicama. Među pacijentima koje ova odluka pogađa 90% su oboljeli od karcinoma koji se ne mogu liječiti u Pojasu Gaze. Ugroženi su i desetci pacijenata u kritičnom stanju koji zbog prevelike udaljenosti ne mogu putovati do egipatskih bolnica. 2 je djece, brat i sestra (9 i 8 godina), već umrlo jer ih je ministarstvo, umjesto na hitno potrebno napredno liječenje u Izraelu, poslalo u bolnice u Gazi koje nisu bile opremljene kako bi ih liječile. Bolnice su odbile prihvatiti ovo dvoje djece, a ministarstvo zdravstva ih nije prebacilo u izraelske bolnice. Njihovoj 8-godišnjoj sestri, koja boluje od iste bolesti, sada prijeti ista sudbina.
Read more…

PCHR Concerned Over Medical Shortages in Gaza Strip Hospitals
Nestašica lijekova u bolnicama u Pojasu Gaze (4. prosinac 2011.)
U Palestinskom centru za ljudska prava upozoravaju da u bolnicama u Pojasu Gaze vlada nestašica lijekova što bi moglo imati katastrofalne posljedice na zdravlje stanovnika Pojasa Gaze. Ravnatelj ljekarni ministarstva zdravstva vlade u Gazi tvrdi da u zdravstvenim ustanovama i skladištima nema 120 vrsta nužnih lijekova i 140 vrsta medicinskih potrepština, a za nestašicu krivi ministarstvo zdravstva u Ramalli koje je u Pojas Gaze 2011. dostavilo tek 20% lijekova i medicinskih potrepština koji su potrebni stanovnicima na području Pojasa Gaze. Zbog nestašice su ugroženi životi 400 pacijenata kojima je potrebna dijaliza. Nema lijekova za rak, ni anesteziju, lijekova koji inhibiraju imunološki sustav pacijenata kojima su presađeni bubrezi u inozemnim bolnicama, ni lijekova za hemofiliju.
Read more…

Richard Falk: Is Israel guilty of the crime of apartheid?
In the article almost ludicrously Goldstone wrote, "In Israel, there is no apartheid. Nothing there comes close to the definition of apartheid under the 1998 Rome Statute. 'Inhumane acts... committed in the context of an institutionalised regime of systematic oppression and discrimination'..." Really! The list of discriminatory laws, the dual administration of settlements and Palestinians, the checkpoint treatment of Palestinians, the settler only roads, the non-protection of Palestinians living under occupation, the midnight abusive arrests of children certainly suggest a pattern of inhuman acts even to an uninformed mind! Without naming the participants, among whom were a death camp survivor, Stephane Hessel, a former member of Mandela's cabinet - Ronnie Kasrils, a world renowned author - Alice Walker, a distinguished English barrister - Michael Mansfield, QC, and a former American congresswoman - Cynthia McKinney, Goldstone calls them "critics whose harsh views of Israel are well known". The question, of course, is not whether these outstanding personalities have strong opinions on the matter at issue, but whether they have credibility based on their reputation for bearing witness truthfully and effectively.
Read more…

World bodies must act now to save Lifta
The tragic history of Lifta is no less important an element in its nomination than its special architectural character. This is because Lifta, unlike most other urban environments, was built by its own inhabitants who also owned the houses and the nearly 1,200 hectares (approximately 3,000 acres) which belonged to it. The construction of Lifta's cube-like buildings topped by their domed roofs was only possible because of the use of the single natural material the inhabitants employed: the special Jerusalem stone. The unique cluster of buildings seem to be embedded into the gentle slopes of the hills around them, and not one house vies for recognition over its neighbor. These houses are a perfect example of how to build a community in total harmony with the physical environment without pretense or architectural pastiche. Since its depopulation in 1948-49, Lifta has been kept deserted by the Israeli authorities and it currently faces demolition by speculative developers. As a last act of architectural violation, gangs of drug addicts and squatters have been roaming the village and destroying the elegant domed roofs in an attempt to prevent a return by Lifta's legitimate owners. Alas, Lifta will see darker days ahead, should genuine efforts to save it from demolition fail.
Read more…

Peticija: Muzej dječje umjetnosti u SAD-u otkazao izložbu palestinske dječje umjetnosti

Link na peticiju: Tell MOCHA to show "A Child's View From Gaza"

Pod snažnim pritiskom Židovske federacije i lokalnog Vijeća za odnose židovske zajednice, Muzej dječje umjetnosti (MOCHA) u Oaklandu, Kaliforniji je otkazao izložbu umjetničkih radova palestinske djece koja je, nakon mjeseci priprema, pod nazivom „Dječji pogled iz Gaze“, u tom muzeju trebala biti otvorena 24. rujna 2011. Na linku možete Muzeju dječje umjetnosti u Oaklandu poslati poruku kojom izražavate svoje razočaranje otkazivanjem ove izložbe, te potporu njenom otvaranju i pravu palestinske djece na slobodu izražavanja.


Izvor i link na peticiju: Tell MOCHA to show "A Child's View From Gaza"


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Gideon Levy: Israel does not want a Palestinian State. Period.
The truth is that the Palestinians have just three options, not four: to surrender unconditionally and go on living under Israeli occupation for another 42 years at least; to launch a third intifada; or to mobilize the world on their behalf. They picked the third option, the lesser of all evils even from Israel's perspective. What could Israel say about this - that it's a unilateral step, as it and the United States have said? But it didn't agree to stop construction in the settlements, the mother of all unilateral steps. What did the Palestinians have left? The international arena. And if that won't save them, then another popular uprising in the territories. The Palestinians in the West Bank, 3.5 million today, will not live without civil rights for another 42 years. We might as well get used to the fact that the world won't stand for it. Can Netanyahu or Shimon Peres explain why the Palestinians do not deserve their own state? ... Yesterday, a coalition of Israeli peace organizations published a list of 50 reasons for Israel to support a Palestinian state. Assuming that you only accept five of them, isn't that enough? What exactly is the alternative, now that the heavens are closing in around us? Can anyone, can Peres or Netanyahu, seriously contend that the regional hostility toward us would not have lessened had the occupation already ended and a Palestinian state been established? The truths are so basic, so banal, that it hurts even to repeat them. But, unfortunately, they're the only ones we have. And so, a simple question to whoever will be representing us at the UN next week: Why not, for heaven's sake? Why "no" once again? And to what will we say "yes"?
Read more...

West Bank Protest Organizer, Bassem Tamimi, to Attend Court on Sunday
As one of the organizers of the Nabi Saleh protests and coordinator of the village's popular committee, Tamimi has been the target of harsh treatment by the Israeli army. Since demonstrations began in the village, his house has been raided and ransacked numerous times, his wife was twice arrested and two of his sons were injured; Wa'ed, 14, was hospitalized for five days when a rubber-coated bullet penetrated his leg and Mohammed, 8, was injured by a tear-gas projectile that was shot directly at him and hit him in the shoulder. Shortly after demonstrations in the village began, the Israeli Civil Administration served ten demolition orders to structures located in Area C, Tamimi's house was one of them, despite the fact that it was built in 1965. ... On the March 24th, 2011, a massive contingent of Israeli Soldiers raided the Tamimi home at around noon, only minutes after he entered the house to prepare for a meeting with a European diplomat. He was arrested and subsequently charged. The main evidence in Tamimi's case is the testimony of 14 year-old Islam Dar Ayyoub, also from Nabi Saleh, who was taken from his bed at gunpoint on the night of January 23rd. In his interrogation the morning after his arrest, Islam alleged that Bassem and Naji Tamimi organized groups of youth into "brigades", charged with different responsibilities during the demonstrations: some were allegedly in charge of stone-throwing, others of blocking roads, etc. Ever since the beginning of the village's struggle against settler takeover of their lands in December of 2009, the army has conducted 80 protest related arrests. As the entire village numbers just over 500 residents, the number constitutes approximately 10% of its population. Tamimi's arrest corresponds to the systematic arrest of civil protest leaders all around the West Bank, as in the case of the villages Bil'in and Ni'ilin.
Read more...

Političari virusi

Prolupali demokratski kongresnici i senatori oprostili se od svog zdravog razuma (ako su ga ikad imali) i bez ikakvog srama namjernim lažima i svjesno iskrivljenim tumačenjima pokušavaju opravdati izraelski napad na međunarodni nenaoružani civilni humanitarni konvoj za Gazu u međunarodnim vodama i to unatoč činjenici da je u izraelskom protuzakonitom napadu ubijen i 1 nenaoružani američki državljanin.

Očito je da ovi ljudi ne predstavljaju i ne štite interese građana koji su ih birali i čije interese bi trebali zastupati, pa čak ni stvarne interese Izraela i izraelskih građana, već svojim prizemnim lažima i klevetama zagovaraju nepoznavanje, nerazumijevanje i nepoštivanje međunarodnog prava (i američkog zakona) i nastoje obraniti neobranjivu cionističku politiku izraelskih vlasti i osigurati profit američke industrije oružja (zahvaljujući američkim političarima američki porezni obveznici u s ničim drugim usporedivim ogromnim iznosima plaćaju američkoj vojnoj industriji oružje koje se zatim dostavlja Izraelu u obliku vojne pomoći).

Bezuvjetna potpora koji demokratski političari javno pružaju Izraelu dokazuje da se zapravo ni u čemu bitnom ne razlikuju od republikanaca. I jedni i drugi ne rade u interesu svojih građana, nego krupnog kapitala za čije su interese spremni žrtvovati i pregaziti ama baš sve – od vlastitog „ugleda“ do života nevinih civila, uključujući svojih vlastitih građana.

Iz istog razloga i hrvatskim građanima o Izraelu lažu hrvatski mediji i političari: jer ih na to prisiljava Washington u interesu američke industrije oružja, a ne zato jer, kako opet, kad za vlastite interese zloupotrebljavaju žrtve Holokausta, besramno lažu hrvatskoj javnosti, „misle“ da hrvatsko sudjelovanje u Holokaustu opravdava njihovo prešućivanje, zataškavanje i laganje o izraelskoj politici i praksi etničkog čišćenja i aparthejda koje otvoreno svojim izjavama i djelima u naše ime podržavaju i još nam to naplaćuju.

Notorna je glupost da hrvatski političari (i pridruženi apologeti) podrškom koju pružaju izraelskom nepoštivanju međunarodnog prava i ugnjetavanju Palestinaca ispravljaju nepravdu nanesenu židovskom narodu u 2. svjetskom ratu. Ako toliko žele nadoknaditi štetu Židovima, neka izraelskim vlastima poklone hrvatski, a ne palestinski teritorij, koji nije hrvatsko vlasništvo, pa ga niti nemaju nikakvo pravo bilo kome u naše ime poklanjati. Neka im u naše ime ponude etničko čišćenje i ugnjetavanje hrvatskog umjesto palestinskog naroda.

Ako se hrvatski građani danas trebaju osjećati krivima za Holokaust, onda se još i više trebaju osjećati krivima za etničko čišćenje i aparthejd u Palestini – jer je sudjelovanje njihovih predaka u Holokaustu rezultiralo dodjelom polovice Palestine židovskim doseljenicima od strane UN-a i jer podrška koju njihovi političari daju izraelskim vlastima danas (i proteklih cca. 8 godina) doprinosi etničkom čišćenju i aparthejdu koji su u Palestini/Izraelu u punom jeku, iako hrvatski mediji o tome uporno i svjesno šute i lažu.

Da je hrvatskim političarima stvarna želja ispričati se Židovima i popraviti nepravdu za koju se kao osjećaju odgovornima, radili bi na stvarnoj uspostavi pravednog mira pri čemu bi svima u Izraelu/Palestini bila zajamčena i zaštićena ljudska prava, umjesto da kao sada podržavaju izraelsku destabilizaciju regije, militarizam, ratne zločine i ostala (uključujući teška) kršenja međunarodnog prava, koji će se na kraju i samom Izraelu (a moguće i Hrvatskoj i ostatku svijeta) obiti o glavu. Radili bi na zaštiti ljudskih prava Židova u cijelom svijetu, a ne na podršci izraelskoj okupaciji, aparthejdu i ostalim zločinima.

Danas između ostalog zahvaljujući i politici naših političara, i njihovom ignoriranju i izbjegavanju međunarodnih obveza koje Hrvatska ima prema međunarodnom pravu, još uvijek nema mira u Palestini/Izraelu i ilegalna izraelska okupacija, etničko čišćenje, kolonizacija i aparthejd još uvijek traju. Zahvaljujući između ostalog i politici naših političara životi i sigurnost izraelskih Židova su i dalje ugroženi (kad već tisuće ubijene, osakaćene i traumatizirane palestinske djece nisu dovoljan razlog da se Izrael legitimnim raspoloživim sredstvima natjera da poštuje međunarodno pravo).

Umjesto da djeluju s ciljem postizanja pravednog mira i poštivanja svačijih ljudskih prava u obostranom interesu židovskih i palestinskih građana Izraela/Palestine, naši se političari bez ikakvog srama grebu za svoje osobne interese preko leđa palestinskih i izraelskih građana koji već više od 60 godina svojim životima, dijelovima tijela i stalnim strahom plaćaju interese Zapada (istovremeno lažući da njihove mlitave izjave, obmane i ulizivanja agresoru/okupatoru konstruktivno „doprinose miru“) i preko leđa žrtava Holokausta (u koje se toliko licemjerno zaklinju), te na povijesnu ljagu i sramotu zbog sudjelovanja u Holokaustu građanima Hrvatske pridodaju i povijesnu ljagu i sramotu podržavanja izraelskog etničkog čišćenja i aparthejda.

Zahvaljujući ovakvom neodgovornom, bezumnom i kriminalnom ponašanju političara Zapada i njihovih satelita u drugim državama, dužnost je i pravo nas građana, u čije ime ti političari izmišljaju da djeluju dok zapravo djeluju u interesu stranog krupnog kapitala, da bojkotom izraelskih proizvoda, usluga i institucija, direktnom akcijom, nenasilnim prosvjedima, građanskim neposluhom te na sve druge nenasilne i konstruktivne načine, prisilimo međunarodnu zajednicu i izraelske vlasti na postizanje pravednog mira u skladu s međunarodnim pravom u Izraelu/Palestini.

Javni linč, prijetnje smrću i napadi na palestinsku knessetsku zastupnicu u Izraelu

Haneen Zoubi

Informacije iz apela An Appeal to Parliamentarians Worldwide for MK Haneen Zoubi (Apel parlamentarcima iz cijelog svijeta za zastupnicu u izraelskom Knessetu Haneen Zoubi) koji je 9. lipnja parlamentarcima diljem svijeta uputila njena parlamentarna izraelska stranka Balad i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Knessetski je odbor 7. lipnja 2010. odlučio Knessetu preporučiti da ukine zastupničke povlastice zastupnice Haneen Zoubi iz stranke Balad, koja je u Gazu u sklopu humanitarne flotile putovala na brodu Mavi Marmara. Odbor je preporučio da joj se ukinu 3 povlastice: poništila bi joj se diplomatska putovnica, smanjile povlastice vezano uz putovanja u inozemstvo, a njene pravne troškove vezano uz obavljanje njene funkcije više ne bi snosio Knesset.

O ukidanju povlastica zastupnice Zoubi konačnu će odluku donijeti Knesset, koji je tijekom nekoliko prethodnih dana bio poprište burnih rasprava u kojima su drugi zastupnici zastupnicu Zoubi optuživali da je „teroristkinja“ i „izdajica“, te joj upućivali takve rasističke i seksističke uvrede da su neke morale biti izbrisane iz zapisnika. U takvoj se atmosferi može očekivati da će Knesset izglasati ukidanje spomenutih povlastica zastupnici Haneen Zoubi.

Zahvaljujući svom zastupničkom imunitetu zastupnica Zoubi je među prvima bila oslobođena iz pritvora nakon napada izraelske vojske na humanitarnu flotilu. Ona je nakon toga svijetu ponudila svjedočanstvo iz prve ruke o onome što se događalo tijekom i poslije napada i tako proturječila glasnogovornicima izraelske vojske i naljutila izraelsku javnost jer se suprotstavila službenoj izraelskoj verziji događaja.

Izraelski su ministri i knessetski zastupnici nakon toga počeli javno pozivati na ukidanje njenog zastupničkog imuniteta i članstva u Knessetu, te na njen kazneni progon. Izraelski ministar unutarnjih poslova optužio je Zoubi za „izdaju“ i zatražio od državnog odvjetnika da joj oduzme izraelsko državljanstvo. Neki su knessetski zastupnici 2. lipnja Zoubi osim verbalno napali i fizički. Snimke pokušaja govora zastupnice Zoubi pred Knessetom i uvreda, te ostalih pomahnitalih reakcija izraelskih parlamentaraca koji ne mogu podnijeti da čuju istinu o izraelskom napadu na humanitarnu flotilu i o ilegalnoj blokadi Gaze pogledajte ovdje i ovdje.

Zastupnici su svojim reakcijama potaknuli pokretanje kampanja u javnosti u kojima se poziva na pogubljenje zastupnice Zoubi. Od svog putovanja u Gazu na Mavi Marmari zastupnica Zoubi primila je više od 50 prijetnji smrću. Zbog nasilnih prijetnji (uključujući od strane drugih zastupnika u Knessetu) Knesset joj je morao dodijeliti osobne tjelohranitelje. Do sada niti jedan izabrani dužnosnik stranaka vladajuće koalicije (niti iz Laburističke stranke, niti iz Kadime, ni iz Likuda) nije stao u obranu njenog prava na život i slobodu.

Na linku možete pronaći više informacija na engleskom i kontaktne podatke izraelskih dužnosnika kojima se možete obratiti prosvjedujući zbog ovakvog postupanja prema i napada na Haneen Zoubi. Od zastupnika u Knessetu i izraelske vlade tražite da poštuju pravo zastupnice Zoubi da bez zlostavljanja, prijetnji, zastrašivanja, kažnjavanja ili cenzure obavlja svoje zastupničke dužnosti u ime palestinskih građana Izraela koje predstavlja i njihovih židovskih političkih saveznika.

Ovaj je apel uputila izraelska parlamentarna stranka Balad (stranka izraelskih Palestinaca) čija je Zoubi zastupnica u Knessetu.


Dodatni linkovi o napadu na flotilu:
GAZA ACTIVISTS FACE 'TERRORISM' ARREST ON CAPITOL HILL TOMORROW
Col. Ann Wright (ret.), a former U.S. diplomat, Gaza Freedom March organizer, and a passenger aboard the recent Freedom Flotilla, stated that: "Nine aid workers were murdered by Israeli commandos, and more than fifty were wounded. I want to look Brad Sherman in the eye and see if he has any sense for the gravity of this situation. If Sherman wants to have us arrested - we'll be there." Congressman Brad Sherman (D-CA) has publicly called for the arrest and prosecution of "any U.S. citizens who were aboard or involved with the Freedom Flotilla" under the Antiterrorism and Effective Death Penalty Act of 1996. Rep. Sherman serves on the House Foreign Affairs Committee, and chairs the subcommittee on terrorism and nonproliferation. According to Rep. Sherman: "[It's] absolutely illegal for any American to give food, money, school supplies, paper clips, concrete ...so I will be asking the Attorney General to prosecute any American involved in what was clearly an effort to give items of value to a terrorist organization.” Rep. Sherman also stated that he was planning on working with the Department of Homeland Security to make sure all non-U.S. citizens aboard the Flotilla would be permanently barred from entering the U.S. This list includes Nobel peace laureate Mairead Maguire, former UN assistant secretary general Denis Halliday, as well as a number of parliamentarians and government officials from Ireland, Britain, Spain, Sweden, Germany, Switzerland, Italy, Greece, Turkey, Egypt, Palestine, and Israel.

Phyllis Bennis: Israel's Flotilla Massacre: Made in the USA
Decades of uncritical U.S. support—including, most recently, the Bush-initiated and Obama-implemented commitment of $30 billion of U.S. tax money in military aid to Israel over a decade--has ensured that Israel's military power (nuclear and conventional) remains unchallengeable. A U.S. pattern of using UN Security Council vetoes to protect Israel from accountability for its crimes has ensured that Israel can do whatever it likes with those U.S.-provided weapons, regardless of which U.S. domestic or international laws may be broken. So U.S. complicity in the recent massacre at sea is beyond question. Israel has long relied on the numerous U.S.-made and U.S.-financed Apache and Blackhawk war helicopters in its arsenal. It's a good bet those were in use in the May 31 assault in international waters. Yet, use of U.S.-provided weapons--even to Israel--is severely limited by our own laws. The Arms Export Control Act (AECA) prohibits any recipient from using U.S. weapons except under very narrow circumstances--for security within its own borders, or for direct self-defense. And no amount of Israeli spin can make us believe that an attack by heavily armed commandos, jumping onto the decks of an unarmed civilian ship in international waters has anything to do with self-defense. (Especially for a flotilla whose leaders made sure to have every boat, passenger and package inspected by European port authorities before they set sail for Gaza to prove there were no weapons on board.)

The Images Israel Didn't Want Seen: Video and Photographs from the Gaza-Bound Aid Flotilla

Framing the Narrative: Israeli Commandos Seize Videotape and Equipment from Journalists After Deadly Raid
PAUL McGEOUGH: Well, before they came on the ship, we were able to do our jobs as our contracts require of us. We were filing regular reports. We had satellites. We had handheld sat phones. We had computers that linked into those satellite phones. We had Kate's very expensive cameras. Anywhere between $60,000 and $80,000 worth of equipment was confiscated from us, and we have not seen it. We were not given receipts for it. But the thing that—talking to people who were on all of the boats, while we were in detention, the systematic attempt and very deliberate first priority for the Israeli soldiers as they came on the ships was to shut down the story, to confiscate all cameras, to shut down satellites, to smash the CCTV cameras that were on the Mavi Marmara, to make sure that nothing was going out. They were hellbent on controlling the story.

Gaza Freedom March i VIVA PALESTINA (31. prosinac 2009.)

31. prosinac 2009.
VIVA PALESTINA zbog egipatske odluke da ne pusti humanitarni konvoj kroz luku Nuweiba sada mora unajmiti 3 broda i 1 avion kako bi sva humanitarna pomoć i sva vozila mogla doći do egipatske luke Al-Arish, odakle će krenuti prema prijelazu Rafah. VIVA PALESTINA moli sve koji mogu da doniraju novac kako bi se mogli platiti troškovi pomorskog i zračnog prijevoza konvoja iz Sirije do Egipta.

Egipatska je policija opkolila nenasilne prosvjednike koji su se okupili na Trgu Tahrir u centru Kaira kako bi krenuli prema Gazi. Policija je prosvjednike (uključujući žene) tukla rukama, pendrecima i nogama, maltretirala ih i odvlačila s ulice, odbila im dopustiti da dođu do hrane, vode i WC-a, uskratila im pravo na slobodu kretanja. Nekoliko je prosvjednika ozlijeđeno. Policija je također konfiscirala fotoaparate i kamere prosvjednika. Medijima, uključujući Reuters, egipatske vlasti onemogućuju da razgovaraju s prosvjednicima.

Mnogi korporativni kontrolirani mediji ionako provode autocenzuru i pokušavaju zataškati događaje bez presedana koji se ovih dana odvijaju u Egiptu i vezano uz nevjerojatna nastojanja običnih ljudi iz cijelog svijeta koji traže ukidanje izraelske nehumane blokade Pojasa Gaze. Veleposlanstva SAD-a i Kanade, u skladu sa američkom i kanadskom politikom podržavanja izraelskih zločina i drugih kršenja ljudskih prava u Palestini, ne pomažu svojim građanima u Kairu koji su žrtve kršenja ljudskih prava od strane egipatskih vlasti. Međutim, brutalnost policije u pokušaju zataškavanja prosvjeda samo je privukla još više pozornosti međunarodne javnosti na prosvjed, egipatsku ulogu u blokadi i, konačno, na ilegalnost izraelske blokade.

Na trgu Tahrir u Kairu uspjelo se na prosvjedu solidarnosti s Palestincima u Pojasu Gaze okupiti nekoliko stotina međunarodnih aktivista Gaza Freedom Marcha, dok su ostale egipatske snage zatvorile u hotelima postavivši čelične ograde na njihove ulaze. U proteklih nekoliko dana egipatska je policija također uznemiravala štrajkače glađu, otkazivala dozvole, pritvarala prosvjednike i prijetila im vodenim topovima, uhićenjem i deportacijom. Prosvjednici su organizirali niz prosvjeda koji su bili popraćeni pjesmom i transparentima. Francuski prosvjednici već gotovo tjedan dana spavaju na pločniku ispred svog veleposlanstva.

Oni koji su se uspjeli okupiti na Trgu Tahrir na vrijeme su napustili svoje hotele i odjednom se slili iz različitih smjerova na trg. Zaustavili su promet na cesti koja okružuje centar trga i sukobili se s egipatskom policijom za suzbijanje nereda. Prosvjednici su sjeli na pod, blokirajući promet na 45 minuta. Uslijedila je nasilna odmazda. Policija u civilnoj odjeći grubo je kupila prosvjednike jednog po jednog s ceste, povlačila ih za kosu, nabacivala ih okolo, dok ih sve nisu stjerali i zatvorili u jedan kut trga. Policajci su također uništavali i oduzimali fotoaparate i kamere, kako bi uništili dokaze svoje brutalnosti nad nenasilnim prosvjednicima. Nakon što prosvjednici više nisu blokirali promet, situacija se smirila. Prosvjednici su Trg Tahrir preimenovali u Trg Slobodna Gaza, pjevali, svirali harmoniku i mahali transparentima.

Unatoč tome što aktivisti nisu do 31. prosinca uspjeli ući u Pojas Gaze, sama činjenica da se u Kairu skupilo više od 1300 ljudi iz cijelog svijeta kako bi pokazali svoju solidarnost s Palestincima u Pojasu Gaze već je događaj bez presedana.

Gaza Freedom March traži da međunarodnim prosvjednicima bude dopušteno da odu u Gazu kako bi ostvarili izravan kontakt s Palestincima koji su tamo protuzakonito zatvoreni i izolirani od svijeta, želi ukinuti opsadu Gaze i dostaviti hranu, školske knjige i lijekove u sklopu humanitarne pomoći napaćenom stanovništvu. Ono što se događa u Kairu rezultat je politike SAD-a i Izraela, koji usmjeravaju postupke egipatske vlade, koja je bez integriteta i ovisna o SAD-u, pa joj je potreban masovni policijski aparat kako bi kontrolirala egipatsko stanovništvo i pomagala u izgladnjivanju i izolaciji stanovništva u Gazi. 10% djece u Gazi pati od teškog oblika pothranjenosti, a egipatska policija napada i premlaćuje nenasilne civile zato što toj djeci žele dati hranu, lijekove i školsku opremu.

Oko 85 međunarodnih aktivista (iz SAD-a, Francuske, Turske, Kanade, Njemačke, Australije i drugih zemalja), kojima je u srijedu bilo dopušteno da uđu u Gazu, prosvjedovalo je zajedno sa stotinama Palestinaca na području grada Beit Hanouna u Gazi. Prosvjednici su Izrael, Egipat i SAD pozvali da ukinu opsadu Gaze i u Pojas Gaze puste više od 1300 međunarodnih aktivista koji su zatočeni u Kairu. Osim na aktivistima u Kairu, egipatske su sigurnosne snage silu primijenile i na međunarodnim aktivistima u luci el-Arish. Oni koji su ušli u Pojas Gaze unijeli su humanitarnu pomoć u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća američkih dolara.

Prosvjednici (međunarodni aktivisti i Palestinci) su u Gazi hodali 2 sata prema graničnom prijelazu Erez između Gaze i Izraela. Prosvjed se zaustavio na 500 metara od graničnog prijelaza zbog straha da će izraelska vojska upotrijebiti silu protiv prosvjednika ako se pokušaju približiti granici. Na izraelskoj strani prijelaza Erez okupilo se oko 1000 izraelskih mirovnih aktivista i izraelskih Palestinaca (uključujući zastupnike u Knessetu). Svoju potporu ukidanju blokade Pojasa Gaze i kolektivnog kažnjavanja Palestinaca uputila je i organizacija Other voice koja okuplja ljude iz Gaze i Sderota, grada na jugu Izraela na koji je palo najviše palestinskih raketa domaće izrade.

Više informacija: Gaza Freedom March & VIVA PALESTINA


Linkovi Gaza Freedom March:
The Real News: Gaza Freedom March

Snimka: Prosvjed sudionika Gaza Freedom Marcha na trgu Tahrir u Kairu, 31. prosinac 2009.
Egipatska policija silom uklanja međunarodne nenasilne prosvjednike s ulice

Starhawk: Gaza Freedom March: A Powerful Day of Action 12-31-09
Another couple of people piled onto me and her. The cops were really mad, but also confused. They kicked one guy and grabbed him really roughly to pull him off, but no sooner did they have him than someone else dove through five lines of police and launched himself onto the pile Every time they got rid of one person, someone else appeared. It was one of the most powerful moments of practical solidarity I've ever seen and I would have liked to savor it but almost immediately we were all being pushed, shoved, pummeled and pressed back onto the curb across the street. Our pile of people on the bottom half of Lisa got pushed one way—the top half of her went another and I lost her. I ended up on the curb smack in front of the lines of cops trying to shove us back, along with a mass of people. I was happy there—holding ground when riot cops are shoving is one of the things I'm good at. Most of the cops looked a bit sheepish and ashamed of what they were doing, but one or two were triggered and angry and out of control. I saw one cop head butt a protester, others were beating and punching people with their nightsticks. They were pushing other people onto the curb and roughly forcing them through the lines into a crowd that was already so tight there was hardly room to move.

Video compiling GFM activities in Cairo

Shoeless in Cairo
After sitting on a bench in front of the Nile Hilton for half an hour, with half a dozen police standing close and trying to persuade us to continue walking away, we suddenly saw a surge of people crossing the street a few yards from us, and we quickly rushed to join them. Free Gaza signs appeared, chants of "Free Gaza" were heard. Passengers in cars and buses gave us a wave and a smile. We were immediately encircled by several hundred policemen who placed barriers around us and began to push us more tightly together. We tried to keep space around Hedy, as we were pushed and squeezed. I feared my ribs would be crushed as I was squeezed tighter and closer to people around me. A few people fell or tried to sit in the middle of the circle and the police went after them. Suddenly I was pushed to the ground and fell flat on my face. As people around me were pushed more tightly to the center, I feared I would be trampled. Perhaps the police thought I had been sitting, because they grabbed my arms and began to drag me along the ground. I felt my one shoe fall off, then the other I tried to hang onto my things as some French people came to my rescue, reaching out to help lift me to my feet, then leading me away next to the wall and away from the police. My shoes and my cane were swallowed up and could not be located amid the mass of people. We stayed together for many hours, held tightly in our circle by the police. It was very warm, but as always spirits were high, some enormous signs were raised by young men who climbed the only tree we had in our enclosure.

Egyptian police beat Gaza peace activists

Video: Even more Egyptian Police Brutality with Gaza Freedom Marchers

Fotografije Gaza Freedom Marcha u Kairu


Linkovi Gaza:
US congressmen fighting for Gaza - 29 Dec 09

Židovski nacionalni fond – instrument kolonizacije Palestine i izraelskog aparthejda

Nekoliko informacija o Židovskom nacionalnom fondu iz Poziva na međunarodnu kampanju protiv Židovskog nacionalnog fonda (Call for an international campaign against the Jewish National Fund) koji je u srpnju 2009. globalnom civilnom društvu uputila Međunarodna židovska anticionistička mreža.


Židovski nacionalni fond stvoren je 1901. kako bi pomogao u kolonizaciji Palestine kroz stjecanje i upravljanje palestinskom zemljom s ciljem da se na tu zemlju nasele Židovi. Danas ta organizacija uživa posebne povlastice i igra trajnu ulogu u funkcioniranju države, npr. u Izraelskoj upravi za zemlju. Židovski nacionalni fond igra jednu od središnjih uloga u nasilnoj kolonizaciji i okupaciji Palestine i među ključnim je institucijama koje održavaju izraelski aparthejd.

Židovski nacionalni fond, kao privatna institucija, čuva zemlju i imovinu za državu Izrael, njeno židovsko stanovništvo i Židove koji žive izvan Izraela i provodi otvorenu diskriminaciju nauštrb palestinskih građana Izraela – onemogućavajući Palestincima da unajme zemlju kojom upravlja. Ta organizacija danas izravno kontrolira 13% zemlje u Izraelu, a uglavnom se radi o zemlji koja je zaplijenjena Palestincima i prebačena Židovskom nacionalnom fondu nakon svibnja 1948. Židovski nacionalni fond i Izraelska uprava za zemlju kroz zajednički odbor kontroliraju ukupno 93% zemlje u Izraelu.

Središnja misija Židovskog nacionalnog fonda je stjecanje palestinske zemlje i imovine unutar granica povijesne Palestine „s ciljem da se na tu zemlju i u tu imovinu nasele Židovi“. Ova misija uključuje i kolonistička naselja na Zapadnoj obali. Židovski nacionalni fond je trenutno uključen u financiranje gradnje u ilegalnim naseljima diljem Zapadne obale i u Negevu – gdje raseljava autohtone beduinske i palestinske zajednice. Fond se nedavno uključio u širenje izraelskog kolonijalnog projekta u Negevu gdje izraelske vlasti raseljavaju autohtono beduinsko stanovništvo iz njihovih „nepriznatih“ sela u „koncentracijske zone“ i uništavaju njihov ekonomski, kulturni i društveni način života. Novac Židovskog nacionalnog fonda također se koristi za rezervoare za vodu na Zapadnoj obali kojima okupacijske vlasti kradu palestinsku vodu kako bi njome snabdijevale isključivo koloniste. Prema vlastitom opisu Židovskog nacionalnog fonda, ta organizacija svoj novac također koristi za „judaizaciju“ (odnosno – „de-arabizaciju“) Galileje i Negeva.

Židovski je nacionalni fond aktivan u zemljama diljem svijeta i podržava širu mrežu cionističkih institucija i organizacija koje izravnim financijskim sredstvima podupiru izraelsku vojsku i militantna židovska naselja. Židovski nacionalni fond u 50 država ima status dobrotvorne organizacije, koji se temelji na tvrdnjama Židovskog nacionalnog fonda da se ta organizacija bavi očuvanjem i promicanjem židovske kulture, sudjelovanjem u životu lokalne zajednice, te građanskom i političkom životu, pravima i sigurnošću. No daleko od toga da bude dobrotvorna organizacija kakvom se predstavlja, Židovski nacionalni fond zapravo je paradržavna organizacija koja obavlja funkcije države Izrael kao privatna organizacija, ali bez snošenja popratne pravne odgovornosti ili podlijeganja regulaciji.

Nakon što je izraelska vojska 1967. sa zemljom sravnila palestinska sela Imwas, Yalu i Beit Nuba i protjerala njihove stanovnike, Židovski nacionalni fond na njihovim je ruševinama sagradio Kanadski park prirode. Danas se Židovski nacionalni fond hvali da je globalni predvodnik u zaštiti okoliša i da navodnjava i sadi drveće u Izraelu, no te su aktivnosti ove organizacije tek krinka za etničko čišćenje i stjecanje palestinske zemlje i vode koji su njihov sastavni dio. Donatori iz cijelog svijeta upleteni su, kroz donacije Židovskom nacionalnom fondu, u te zločine, kao i kanadska vlada i porezni obveznici u slučaju Kanadskog parka prirode.

Židovski nacionalni fond i njegova mreža organizacija također pružaju političku podršku potrebnu za opravdavanje i promociju javnih politika i paketa pomoći u korist Izraela. Svake godine dovode na tisuće javnih dužnosnika u Izrael kako bi lobirali za njihovu podršku. U pojedinačnim zemljama, te organizacije cenzuriraju kritiku Izraela i pojedince i organizacije napadaju stavljanjem na crne liste, nasiljem, zatvaranjem, deportacijom, nezapošljavanjem i nametanjem ekonomskih poteškoća.

Židovski nacionalni fond nije ono čime se predstavlja. Ta organizacija tvrdi da postoji radi dobrobiti židovskog naroda. No, njene aktivnosti i organizacije koje financira zapravo postoje gotovo isključivo s ciljem osiguravanja i širenja izraelske kolonizacije Palestine i aparthejdske izraelske države. Židovski nacionalni fond tvrdi da sigurnost Židova ovisi o sigurnoj izraelskoj državi. Ali Izrael Židove ne čini sigurnima. Njegovo nasilje i rasizam jamče nestabilnost i strah kako za ljude koji žive u Izraelu, tako i za one koji žive u ostatku povijesne Palestine i ugrožava sigurnost svih ljudi, uključujući Židova, koji žive daleko izvan izraelskih granica.


Jedan link za Palestinu/Izrael:
PACBI: Guidelines for Applying the International Cultural Boycott of Israel
During five years of intense work with partners in several countries to promote the cultural boycott against Israel, PACBI has thoroughly scrutinized tens of cultural projects and events, assessing the applicability of the boycott criteria to them and, accordingly, has issued open letters, statements or advisory opinions on them. The two most important conclusions reached in this respect were: (a) many of these events and projects fall into an uncertain, grey area that is challenging to appraise, and (b) the boycott must target not only the complicit institutions but also the inherent and organic links between them which reproduce the machinery of colonial subjugation and apartheid. Based on this experience and in response to the burgeoning demand for PACBI's specific guidelines on applying the cultural boycott to diverse projects, from film festivals to art exhibits to musical and dance performances to conferences, the Campaign lays out below unambiguous, consistent and coherent criteria and guidelines that specifically address the nuances and particularities of the field of culture. These criteria are mainly intended to help guide cultural workers and organizers around the world in adhering to the Palestinian call for boycott, as a contribution towards establishing a just peace in our region.

Lokalni izbori u RH: Stranke za koje neću glasati

gospodo i gospođe zastupnici (i ostali NATO dupeljupci), možete mi...

Nakon bojkotiranja proteklih parlamentarnih izbora došla sam do zaključka da bi našim političarima bilo dovoljno i da samo oni i članovi njihovih užih obitelji izađu na izbore, em a da bi poslije bez srama tvrdili da predstavljaju većinu (ne biste vjerovali, ali 20% je po HDZ matematici teška većina i daje pokriće za kakve god poteze vladajućih, pa i one totalitarne i nedemokratske i u suprotnosti s Ustavom) građana.

Dakle, budući da čujem da im se opet bliže izbori, ovaj puta lokalni, a obzirom da su nas nedavno u Saboru krajnje bezobrazno izdali, prevarili, ukrali nam i uzurpirali naša Ustavna prava i obveze kad su nas tako sramotno i bahato protiv naše volje ugurali u militarističku zapadno-imperijalističku NATO vojsku u kojoj će naši sugrađani, kako bi preživjeli i prehranili svoje obitelji, biti primorani ginuti, te biti sakaćeni i tjerani činiti ratne zločine i kršiti ljudska prava za interese vladajućih klasa i krupnog kapitala, sada smatram da treba promijeniti taktiku i glasati uvijek PROTIV (naravno ako ne postoji stranka za koju smatrate da zastupa vaše interese) svih imperijalističkih/neokonzervativnih/neoliberalnih/kapitalističkih/desničarskih stranaka, kako bismo ove koji su trenutno na vlasti i u kvazi-oporbi, a koji predstavljaju neke druge interese, a ne nas građane RH, što prije uklonili s vlasti i uopće s relevantne političke scene.

Stoga zasigurno neću glasati za članove stranaka i nezavisne kandidate koji su u saboru (umjesto da obrane njihova Ustavna prava) građanima RH na krajnje sramotan i podcjenjivački način podvalili NATO.

Pa da se slučajno ne zaboravi

Ovo su imena ljudi i stranaka koji su nas na prevaru i kršeći naš Ustav protiv naše volje ugurali u NATO, čime su zaslužili da više nikada za njih ne glasamo:

Nedemokratske stranke koje su na prevaru i protiv njihove volje građane ugurale u NATO i za koje neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:
HDZ
SDP
HNS
IDS
HSLS
HSS
HDSSB
HSP
HSU
Ivo Josipović (nezavisni)

Nedemokratski zastupnici koji su izdali interese RH, ugrozili sigurnost njenih građana, pogazili prava birača i na prevaru i protiv njihove volje građane ugurali u NATO, a za koje (niti za njihove stranke) neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:

Andrić, Ivo (HDZ)
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Antunović, Željka (SDP)
Bagarić, Ivan (HDZ)
Bauk, Arsen (SDP)
Bebić, Luka (HDZ)
Bernardić, Davor (SDP)
Beus Richembergh, Goran (HNS)
Bilić Vardić, Suzana (HDZ)
Bilonjić, Mato (HDZ)
Bodakoš, Dragutin (SDP)
Borzan, Biljana (SDP)
Bošnjak, Rade (HDZ)
Brkarić, Marin (IDS)
Bukić, Perica (HDZ)
Buterin, Vesna (HDZ)
Caparin, Karmela (HDZ)
Cappelli, Gari (HDZ)
Crljenko, Brankica (SDP)
Čavlović Smiljanec, Nada (SDP)
Čehok, Ivan (HSLS)
Čuhnil, Zdenka (nezavisna; zastupnica češke i slovačke nacionalne manjine)
Čuljak, Tomislav (HDZ)
Ćosić, Krešimir (HDZ)
Denona, Luka (SDP)
Dorić, Miljenko (HNS)
Dragovan, Igor (SDP)
Đakić, Josip (HDZ)
Đurđević, Šimo (HDZ)
Ferić-Vac, Mirjana (SDP)
Filipović, Krešo (HDZ)
Fiolić, Stjepan (HDZ)
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Franić, Zdenko (SDP)
Friščić, Josip (HSS)
Gabrić, Stipo (HSS)
Gajica, Ratko (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Glavaš, Branimir (HDSSB)
Grbić, Ivo (HDZ)
Grčić, Branko (SDP)
Grčić, Stanko (HSS)
Grubišić, Boro (HDSSB)
Gulić, Krešimir (HDZ)
Habek, Mario (SDP)
Hanžek, Ivan (SDP)
Hebrang, Andrija (HDZ)
Heffer, Goran (SDP)
Holy, Mirela (SDP)
Horvat, Mile (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Horvat, Zlatko (HNS)
Hrelja, Silvano (HSU)
Huška, Davor (HDZ)
Ivić, Tomislav (HDZ)
Ivković, Vladimir (HDZ)
Jarnjak, Ivan (HDZ)
Jelaš, Nadica (SDP)
Jerković, Romana (SDP)
Josipović, Ivo (nezavisni)
Jovanović, Željko (SDP)
Jurčić, Ljubo (SDP)
Jurjević, Marin (SDP)
Kajin, Damir (IDS)
Kalaš, Željana (HDZ)
Kelić, Zdravko (HSS)
Klarić, Nedjeljka (HDZ)
Klemenić, Boris (HSS)
Koračević, Zlatko (HNS)
Korušec, Antun (HSLS)
Kotromanović, Ante (SDP)
Kovačević, Dragan (HDZ)
Kozlevac, Dino (SDP)
Kulušić, Ante (HDZ)
Kundić, Stjepan (HDZ)
Kunst, Boris (HDZ)
Kurelić, Bruno (SDP)
Kutija, Branko (HDZ)
Leko, Josip (SDP)
Linić, Slavko (SDP)
Lovrin, Ana (HDZ)
Lucić, Franjo (HDZ)
Lučin, Šime (SDP)
Lugarić, Marija (SDP)
Lukačić, Ljubica (HDZ)
Majdenić, Nevenka (HDZ)
Mance, Anton (HDZ)
Maras, Gordan (SDP)
Marić, Goran (HDZ)
Marinović, Nevenka (HDZ)
Markovinović, Krunoslav (HDZ)
Matković, Borislav (HDZ)
Matušić, Frano (HDZ)
Memedi, Nazif (nezavisni; zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine)
Mihalić, Anđelko (HDZ)
Milanović, Zoran (SDP)
Miletić, Boris (IDS)
Milinković, Stjepan (HDZ)
Mimica, Neven (SDP)
Mlinarić, Petar (HDZ)
Mondekar, Daniel (SDP)
Mrsić, Mirando (SDP)
Mršić, Zvonimir (SDP)
Nenadić, Živko (HDZ)
Opačić, Milanka (SDP)
Ostojić, Rajko (SDP)
Ostojić, Ranko (SDP)
Pančić, Ivica (SDP)
Pejčinović Burić, Marija (HDZ)
Petir, Marijana (HSS)
Picula, Tonino (SDP)
Podnar, Vlatko (SDP)
Puljić, Zvonimir (HDZ)
Pupovac, Milorad (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Pusić, Vesna (HNS)
Radin, Furio (nezavisni; zastupnik talijanske nacionalne manjine)
Rebić, Niko (HDZ)
Roksandić, Ivanka (HDZ)
Rončević, Berislav (HDZ)
Ronko, Zdravko (SDP)
Rošin, Jerko (HDZ)
Rožić, Vedran (HDZ)
Selem, Petar (HDZ)
Sesvečan, Damir (HDZ)
Sobol, Gordana (SDP)
Srb, Daniel (HSP)
Stazić, Nenad (SDP)
Strikić, Nedjeljko (HDZ)
Šantek, Ivan (HDZ)
Šeks, Vladimir (HDZ)
Šetić, Nevio (HDZ)
Šimac Bonačić, Tatjana (SDP)
Šimunović, Sonja (SDP)
Šišljagić, Vladimir (HDSSB)
Škulić, Vesna (SDP)
Škvorc, Milivoj (HDZ)
Šoja, Deneš (SDP; zastupnik mađarske nacionalne manjine)
Šolić, Božica (HDZ)
Šprem, Boris (SDP)
Šuica, Dubravka (HDZ)
Tomljanović, Emil (HDZ)
Turić, Marko (HDZ)
Turk, Željko (HDZ)
Vidović, Davorko (SDP)
Vincelj, Željko (HNS)
Vinković, Zoran (SDP)
Vranić, Biserka (SDP)
Vrbat, Tanja (SDP)
Vučić, Ivan (HDZ)
Vujić, Antun (SDP)
Vukić, Dragan (HDZ)
Zgrebec, Dragica (SDP)
Zubović, Mario (HDZ)

Dakle, dragi birači u RH, glasajte za bilo koga drugoga samo ne za ove stranke i ove ljude (časna iznimka dakako Dragutin Lesar koji je jedini glasao protiv i koji sam u saboru zastupa više od između 43 i 60% građana RH).

Ovi su ljudi izdali naše interese i uzurpirali i oteli naša prava da bi ih prodali za interese bogatih tuđinaca. Vratite im milo za drago, a posebno da se ne bi opet bahatili kako ste im na izborima dali pokriće da se ponašaju kako ih je volja, pa i da krše ustav (uostalom, kao da bi netko mogao gore od njih voditi ovu državu). Kaznite ih već jednom konačno na izborima, kad se tako uporno pretvaraju da ne trebaju za svoj nerad, prevaru i izdaju odgovarati pred zakonom. Svi su oni ista stranka, stranka krupnog kapitala kojem prodaju prava koja su nama oteli.

Revenge is ours!!! :)

ps - Iznimno na popisu nije Šemso Tanković (jer je sudjelovao u organizaciji i govorio na prosvjedu solidarnosti s Gazom), a mislim da ovaj puta možemo poštedjeti i pojedince u gradskom vijeću i poglavarstvu grada Rijeke kao i vlasti primorsko-goranske županije koji su UNICEF-u donirali sredstva za djecu žrtve izraelske agresije i ratnih zločina u Gazi.


U nastavku nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Akcija za bojkot izraelskih proizvoda u Francuskoj
Ovako treba Todoriću napraviti...
EEEJ, TODORIĆU, OVE TI ZIME NISAM KUPILA NI POJELA NITI JEDAN GREJP JER SI IH SVE KUPIO U APARTHEJDSKOM IZRAELU!!!
Na kraju mladić koji govori kaže: Danas bojkotiramo izraelske proizvode i one proizvode koji podržavaju izraelske zločine, a sutra, ako ne promijenite svoju politiku i ne prestanete prodavati i kupovati te proizvode, bojkotirat ćemo vaše trgovine.

Viva Palestina Convoy

Neke vijesti o Viva Palestini
Viva Palestina namjerava organizirati još jedan konvoj s prijeko potrebnom pomoći za Palestince u Gazi. Konvoj će vjerojatno na put krenuti u jesen, u listopadu (kako bi dobrovoljci imali dovoljno vremena da isplaniraju svoje izbivanje s posla). Razmišlja se i o probijanju blokade morskim putem.
Britansko Povjerenstvo za dobrotvorna društva zamrznulo je bankovne račune Lifeline for Gaza i North Manchester Against Wars i o njihovom su ponovnom otvaranju pregovori trenutno u tijeku.
Vatrogasna kola koja nisu puštena u Gazu preko prijelaza Rafah, sada su u Libiji. Aktivisti su odbili to vozilo ostaviti u Egiptu, pa ga je jedan libijski aktivist odvezao u Libiju, gdje je sada na sigurnom i čeka na neki budući konvoj, kada će ga aktivisti ponovo pokušati prevesti u Pojas Gaze.

U SAD-u su, potaknute inspirativnim govorima (poput ovoga o džamiji i sirotištu u Rafahu razorenima sa 7 projektila (dakle nikako ne slučajno) proizvedenih u SAD-u) i turnejom Georgea Gallowaya, počele pripreme za američki konvoj Viva Palestina US. Vođa konvoja bit će Ron Kovic, veteran rata u Vijetnamu i mirovni aktivist, kojeg je Oliver Stone ovjekovječio u svom filmu Born on the Fourth of July. Organizatori namjeravaju prikupiti 10 milijuna američkih dolara i u Pojas Gaze uvesti 500 vozila. Konvoj će se oformiti u Egiptu i u Gazu ući preko prijelaza Rafah.

Diskusija Eyal Sivan i Žarko Puhovski

Evo konačno sam danas uspjela do kraja odslušati snimke diskusije o ljudskim pravima u Pojasu Gaze koja je održana 26. ožujka u Zagrebu u sklopu Human Rights Festivala i sada se mogu osvrnuti na neke stvari koje su ondje rečene.

Kao prvo, općenito mislim da bi bilo dobro da diskusije na engleskom u Hrvatskoj budu prevođene na hrvatski.

Kao drugo, nemam apsolutno nikakvih prigovora što se Eyala Sivana tiče; dotaknuti su svi aspekti sukoba, naglašavane su izbjeglice od 1948. nadalje, rečeno je da su Palestinci kao okupirani narod pod sankcijama, umjesto da to bude okupator, rečeno je da okupirani narodi imaju pravo na otpor okupaciji, spomenuta je institucionalizirana diskriminacija, spomenuta je kolaboracija ljudi iz Palestinske samouprave s Izraelom... Ako još uzmemo u obzir vremensko ograničenje, njegovo je predavanje doista bilo odlično.


Stvar je ponešto drugačija što se tiče onoga što je govorio Puhovski, s kojim se ne slažem u slijedećem:

1. Da je položaj manjina u Njemačkoj i Francuskoj gori od položaja „manjina“ u Izraelu
Palestinci u Izraelu ne mogu se uspoređivati s Turcima u Njemačkoj, jer Palestinci nisu imigranti ili djeca imigranata postala punopravni građani prije par desetljeća, nego autohtono stanovništvo. I to etnički očišćeno autohtono stanovništvo koje je stoljećima (zapravo tisućljećima – Palestinci su zapravo potomci drevnih Židova) prije naseljavanja i uopće postojanja cionista živjelo na prostoru na kojem je Izrael nastao 1948. nepravednom odlukom krnjeg UN-a (i cionističkim etničkim čišćenjem i zauzimanjem većeg dijela (više od 56%) teritorija) i trebaju biti ravnopravni konstitutivni narod, a ne „manjina“.

Nadalje, nitko se u Njemačkoj nije naselio ili posadio šume na mjestima gdje su bila turska sela i gradovi i nigdje u njemačkim zakonima ne piše da zemlja (koja je zapravo vlasništvo protjeranih Turaka) pripada njemačkom narodu i ne „čuvaju“ je agencije za njemački narod. Ne izvlašćuju se Turci da bi se na njihovoj zemlji gradile kuće za Nijemce ili nacionalni parkovi. Ne ruše se „nepriznata“ turska sela na temelju etničke pripadnosti i njihovi se stanovnici ne raseljavaju kuda sami znaju i umiju. Turcima u Njemačkoj nije zakonski zabranjeno da sklapaju brak s Turcima iz Turske i nije im zabranjeno da javno obilježavaju i spominju događaje iz svoje povijesti. Reći da je položaj manjina u Izraelu bolji (pogledajte npr. postotak palestinskih zastupnika u Knessetu i postotak palestinskog stanovništva, postotak palestinskih studenata ili sveučilišnih profesora u odnosu na postotak palestinskog stanovništva itd, pa će odmah biti jasno kakav je fer položaj „manjina“, da ne govorimo o tome da se izbjeglice uopće ne mogu vratiti u svoje domove na osnovnu etničke/vjerske pripadnosti, ili odnos stanovništva koje u Izraelu živi u siromaštvu: 54% palestinskog i 15% židovskog stanovništva itd) od položaja manjina u Njemačkoj je totalni apsurd i izvrtanje realnosti. Palestinci su i danas žrtve etničkog čišćenja i institucionalizirane diskriminacije i ovo je zapravo jedna skandalozna izjava.

Vidi ovdje malo odnos prema „manjinama“ (uvijek zamišljam Pupovca na njegovom mjestu)
Posebno „manjine“ u i oko Jeruzalema su u dobrom položaju.


2. Da su rakete možda moguće opravdanje za posljednju agresiju na PG
Rakete se ne ispaljuju u vakuumu. Blokada Pojasa Gaze uvedena je nakon što je Hamas pobijedio na demokratskim izborima, pooštrena nakon što je silom zauzeo kontrolu nad sigurnosnim službama u Pojasu Gaze (koje su do tada bile pod kontrolom Fataha i ljudi poput Dahlana koji su pod pokroviteljstvom Izraela i SAD-a i arapskih diktatura izazivali krvave bratoubilačke sukobe na ulicama Pojasa Gaze). Blokada Pojasa Gaze je ratni (zlo)čin, a nije nametnuta zbog raketa, već zbog toga što Izraelci žele skršiti volju palestinskog naroda da se izbori za svoja prava. Osim blokade, Izrael je redovito bombardirao i ubijao Palestince u Pojasu Gaze, vidimo tu na blogu da se puca po ribarima i poljoprivrednicima i čak je vojska ulazila u Pojas Gaze i uništavala poljoprivredna zemljišta, a 04. studenog 2008. ubila je nekoliko pripadnika Hamasa čime je uspješno uništila primirje. Isto tako, jasno je vidljivo iz izjava i postupaka izraelskih dužnosnika pred rat da je Izrael odbijao primirje i pregovore, te bilo kakvo posredništvo u pregovorima s Hamasom, da nije htio ispuniti sve uvjete iz tog primirja i da ta agresija zapravo nije imala nikakve veze s raketama koje palestinske skupine ispaljuju na jug Izraela.


Mala digresija: Što se tiče „opravdavanja“ izraelskih zločina Holokaustom, tu se mogla povući lijepa paralela s Miloševićevom propagandom i histerijom koja je govorila da se u 90-tima u HR vraća ustaški režim. Dakle to bi bilo nešto slično, kad bi Srbi imali pravo činiti ratne zločine jer su u 2. svjetskom ratu bili žrtve genocida, naravno uz tu razliku da su Hrvati počinili genocid nad Srbima u 2. svjetskom ratu, a Palestinci nad Židovima nikad nisu počinili ni genocid ni etničko čišćenje. Šteta što se nitko toga nije dosjetio.


Gaza nije Holokaust (hm, da, pa ni Milošević nije bio Hitler, pa ipak ne bismo vikali na žrtve što su ga s njime u afektu uspoređivale), niti se to u bilo kakvoj relevantnoj i ozbiljnoj diskusiji tvrdi, pa ne znam čemu uopće o tome razgovarati. Međutim, ono što je trebalo uslijediti nakon ove rečenice je da cjelokupan „odnos“ cionista prema Palestincima tijekom proteklog i ovog stoljeća jest jedan od najgorih počinjenih zločina u 20. stoljeću, a radi se o zločinu koji je još uvijek u tijeku i za koji krvnike i odgovorne još uvijek nije stigla pravda. Štoviše, ti su krvnici, rasisti i ratni zločinci „ugledni“ gosti i saveznici naših političara. Što se Gaze tiče, tu se može govoriti o sporom genocidu u tijeku. Zatvoriti ljude na određenom prostoru tako da ne mogu izbjeći i onda ih danima ubijati (uključujući u zgradama poput UN-ovih škola u koje im je savjetovano da se sklone) znači nad njima vršiti genocid. Ne puštati u Pojas Gaze mjesecima dovoljno hrane, lijekova i humanitarne pomoći, u potpunosti razoriti njihovu ekonomiju, blokirati im novac od njihovog vlastitog poreza, puštati pacijente da umiru od izlječivih bolesti, dok raste broj pothranjene djece, nema dovoljno pitke vode i prijete bolesti od izlijevanja kanalizacije (a što je sve posljedica ilegalne izraelske blokade – dakle namjernog djelovanja čovjeka, a ne slučajne prirodne nepogode) je genocid. Ako uz to dodamo i činjenicu da su cionisti doista opsjednuti demografijom (i više nego što je to bio Milošević u Bosni npr.) onda moramo, ako smo objektivni, reći da doista postoji velika opasnost da će cionisti nad Palestincima izvršiti genocid, pogotovo jer je to jedini način na koji će konačno moći imati svoju židovsku državu u Palestini. Dakle Gaza nije Holokaust, Gaza je spori genocid u tijeku i dio konstantnog sociocida tj. uništavanja svih aspekata palestinskog društva koji Izrael provodi godinama, kako u Gazi, tako i na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu.


3. Da u javnom prostoru u Hrvatskoj nema rasprave o Gazi zbog straha od optužbi za antisemitizam
U našim medijima nema rasprave o Izraelu jednako kao što nema otvorene i slobodne rasprave o NATO-u, Afganistanu ili Iraku (samo što nas se Izrael još manje tiče, pa se o njemu još manje priča, nego o ovim ostalim temama) ili čak Haitiju ili Venezueli i to nema nikakve veze s antisemitizmom, nego sa cenzurom u kontroliranim medijima i imperijalističkim i kapitalističkim dogmama koje se nameću kroz ispiranje mozga građanima putem medija. Optužbe za antisemitizam samo više ili manje uspješno koriste cionisti i imperijalisti da bi ugušili kritiku i slobodnu javnu raspravu o Izraelu, ali urednici i vlasnici medija guše raspravu i cenzuriraju istinu o ovom pitanju jer je to u interesu njihovih oglašivača i svjetskih centara moći. Cenzura i propaganda o izraelsko-palestinskom sukobu u našim je medijima na snazi stalno (ne samo tijekom agresije na Gazu), smišljeno i planski jer je to u interesu SAD-a, zapada i moćnih korporacija, kapitalista i vladajuće klase, industrije oružja, generiranja stalno novih sukoba itd. kojima služe vlasnici i urednici medija. Naš predsjednik laže u korist cionista o Izraelu i Palestini i to nije jer se boji optužbi za antisemitizam, nego zato što su mu tako rekli zapadni moćnici kojima zapravo služi. Postoje brojne tabu teme za naše kontrolirane propagandističke neoliberalne i pro-kapitalističke medije, a jedna od njih je Izrael, o kojem je istina toliko užasna da ne smije dospjeti u mainstream medije jer ga nitko normalan ne bi mogao podržavati, a našim su političarima i medijima zapadni kapitalistički centri moći naredili da ga moraju podržavati or else... Također cionisti su tu poprilično aktivni u izmišljanju i plasiranju raznih bajkovitih mitova o Izraelu koji sa stvarnošću nemaju nikakve veze.

Međunarodni sud u Haagu nije za Izrael, jednako kao što nije ni za NATO snage. Nema to veze sa strahom od antisemitizma, nego s imperijalističkim interesima, s interesima krupnog kapitala, osvajanja novih kapitalističkih tržišta, postizanja silom i u suprotnosti s načelima ljudskih prava i međunarodnim pravom onoga što zapadni kapitalizam želi.


Ne znam da li je netko tvrdio da je Hamas „teroristička“ organizacija, jer to bi bilo u suprotnosti sa onim što je praksa u uglednim organizacijama za ljudska prava gdje se „terorizam“ koristi u navodnicima zbog zloporabe tog pojma. Ako netko Hamas želi prozivati „terorističkom“ organizacijom, onda isto, ili još i više, „teroristima“ mora prozivati izraelske političke stranke i to stoga što brojne izraelske političke stranke svoje ratove vode upravo protiv palestinskih civila. Pa i zatvaranje i ucjenjivanje stanovnika Pojasa Gaze da moraju svrgnuti one koje su demokratski izabrali na vlast je zapravo „terorizam“. Aktivisti i organizacije za ljudska prava ne moraju pribjegavati Buševoj i cionističkoj propagandi i terminologiji, jer dobro znaju da se u međunarodnom pravu radi o ratnim zločinima, povredama ženevskih konvencija, ljudskih prava itd... Terorizam je taktika. Hamas je pokret otpora, kojem je cilj oslobođenje od ilegalne izraelske okupacije (a ne promjena političkog sustava) i koji ima svoje vojno krilo (paravojnu organizaciju), koje ponekad koristi terorističke (zločinačke, nemoralne i neučinkovite) metode i čini zvjerstva i zločine nad izraelskim civilima. Isto i još češće se može reći za izraelske stranke Likud, Kadima, Laburiste, koji nemaju paravojne organizacije, nego upravljaju izraelskom zločinačkom vojskom koja za svoje ratne zločine gotovo nikada ne odgovara... Zapad određuje tko je „terorist“, a tko nije kako bi mogao nametati sankcije onima koji mu nisu poslušni. Kad bi netko rekao da je Hamas teroristička organizacija jer Hamas nije stranka u nekoj državi i ne upravlja vojskom, već samo paravojnom organizacijom, to bi bilo apsurdno, pogotovo stoga što upravo taj Izrael i Zapad koji arbitrarno određuju tko je terorist, a tko nije, onemogućuju da Hamas bude stranka u državi i da upravlja vojskom umjesto paravojne organizacije, jer su aktivno i pasivno zaslužni što palestinska država još nije ugledala svjetlo dana. Uglavnom, korištenje i primjenjivanje pojma terorizam samo na jednu stranu, besmisleno je i ne vodi nikuda, radi se o jednoj od propagandističkih taktika kojom se puku želi objasniti zašto su „oni“ gori od „nas“ iako smo „mi“ ubili više civila i djece.


4. „Rješenje“ s 2 nacionalne države
Na kraju se, tek na pitanje iz publike, Puhovski založio za rješenje s 2 nacionalne države (dakle za židovsku državu na 78% teritorija i palestinsku na 22%). Međutim, Puhovski bi, kao netko tko se bavi ljudskim pravima morao znati da Izrael ne može biti židovska država na 78% teritorija povijesne Palestine, jer se palestinske izbjeglice imaju pravo vratiti u svoje domove. Nadalje, poznato je da je prirodni prirast palestinskog autohtonog stanovništva koje već danas živi u Izraelu (a koje Puhovski zove „manjina“ iako su oni stoljećima staro autohtono stanovništvo, dok su Židovi većinom imigranti ili potomci imigranata) takav da Izrael u dogledno vrijeme neće moći biti židovska, nego će morati biti bi-nacionalna država (dakle, čak i bez povratka palestinskih izbjeglica), osim ako ih ne namjerava dodatno etnički očistiti ili nad njima počiniti genocid. Konačno, a što je i Eyal spomenuo, na Zapadnoj obali živi oko 500 000 ilegalnih židovskih kolonista koje će biti jako teško iseliti i koji najavljuju da će se uklanjanju tih ilegalnih naselja suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima. I koji je onda smisao imati 2 države, od kojih će jedna biti (rascjepkana) palestinska, a druga bi-nacionalna?

Meni je osobno svejedno da li će tamo biti 1, 2 ili 3 države (iako osobno preferiram jednu, btw „rješenje“ s 2 države se desetljećima pokazuje kao neuspješno. dosta smo čekali da Zapad (jer ovo „rješenje“ navodno deklarativno „propagiraju“ zapadni političari i centri moći) provede svoje „rješenje“ s 2 države i mislim da je konačno došlo vrijeme da to „rješenje“ koje danas više ne znači isto što je značilo 1947, 1967, ni 1988, proglasimo propalim i bankrotiranim) i mislim da o tome trebaju odlučiti ta 2 naroda na zasebnim referendumima. Međutim ono što se ne može odlučivati referendumima, niti u sjedištu UN-a ni u Washingtonu niti bilo gdje drugdje je, da li će ili ne izbjeglice imati pravo na povratak (što bi Puhovski kao netko tko se bavi ljudskim pravima u Hrvatskoj morao znati). One to pravo imaju i ono je neotuđivo i individualno i tako dugo dok ono ne bude implementirano, tako dugo ovaj konflikt neće završiti. Dakle Izrael, da se i povuče na 78% teritorija i dalje neće moći biti židovska država, (a Puhovski ako tako nešto bude zastupao onda će biti pro-cionistički aktivist, a ne aktivist za ljudska prava).

Moja ocjena je, upravo zbog ovog odgovora u kojem je Puhovski pogazio temeljna ljudska prava palestinskih izbjeglica na povratak (da je Puhovski izrazio svoju vjeru u 2 nacionalne države (iako malo mi je to čudno za nekog tko sebe naziva ljevičarem), pa rekao da se Izrael mora povući na 50 ili manje % teritorija povijesne Palestine da bi bio židovska država to bi već bilo logičnije i nepristranije), da je Puhovski zapravo „meki“ cionist upravo à la Noam Chomsky. U potpunosti očekivano i već toliko puta viđeno, ali šteta, čovjek se godinama bavi ljudskim pravima i stekne neki ugled, a onda sve to pogazi zbog cionizma. Pretpostavljam na temelju ovog razmišljanja da Puhovski onda također misli da Bosnu treba podijeliti na 3 nacionalne države, uključujući Republiku Srpsku koja je nastala na etničkom čišćenju (slično kao i Izrael) i genocidu. Ah, da zaboravila sam, to je samo za Izrael koji je tako poseban i drugačiji od svih ostalih, Izrael (i to na 78% teritorija) u koji bi se dakle i dalje trebali naseljavati židovski imigranti iz cijelog svijeta, dok se autohtoni stanovnici ne bi mogli vratiti na svoju zemlju i ognjišta samo zato što su palestinski kršćani i muslimani, a ne židovi.


Na kraju su svoje stavove iznijeli i neki Palestinci u publici, ali i jedna Izraelka koja je podsjetila na mlade Izraelce koji odbijaju služiti izraelsku vojsku zbog čega ih izraelske vlasti drže u vojnom zatvoru i zapravo jedina tijekom cijele diskusije upotrijebila riječ aparthejd.



Ostali linkovi:
Tko je poražen u sukobu NATO-a i demokracije u RH?
Na kraju je “za” bilo 119 zastupnika, a jedini je protiv bio nezavisni Dragutin Lesar. Takav rezultat je pokazao i još nešto, a to je da Sabor ne predstavlja reprezentativni uzorak političkog raspoloženja hrvatskih građana. Jer, ako je za ulazak u NATO bilo 119 zastupnika, ili 99,17 posto, gdje je onda nestala volja onih između 43 i 60 posto građana koji su protiv ulaska u NATO? Znači li to da njih tijekom glasovanja u Saboru nitko nije zastupao? Znači li to da njih i inače nitko politički ne zastupa? Ako bi to bilo istina, a ništa ne govori drugačije, to bi značilo da ovakva demokracija ne funkcionira u samoj svojoj biti. U svakom slučaju, milijuni građana su opet potpuno zaobiđeni, bez njih je donesena još jedna povijesna politička odluka, a demokracija je, kao tehnička smetnja, još jednom uspješno preskočena. Nešto je ipak posebno u cijeloj priči, a to je da se još nikada u povijesti hrvatskog političkog života nije dogodilo da se i vlast i opozicija trude tako se osramotiti neprincipijelnošću i izbjegavanjem demokratskih uzusa kao što je to bio slučaj tijekom rasprave o pristupanju Hrvatske NATO-u.