Prikazani su postovi s oznakom diktatura. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom diktatura. Prikaži sve postove

utorak, 22. veljače 2011.

Neke vijesti iz Libije danas, linkovi


Izvor: Live Blog - Libya Feb 22
22. veljače 2011.

Međunarodna koalicija protiv ratnih zločinaca izjavila je 22. veljače da je u Libiji od početka prosvjeda ubijeno 519 ljudi, dok ih je 3980 ranjeno, te da je 1500 ljudi nestalo u Libiji.


Libijski veleposlanik u SAD-u je dao ostavku jer ne želi više služiti, kako je rekao, „diktatorskom“ režimu.


Libijski ministar unutarnjih poslova, Abdul Fatah Younis, je prešao na stranu prosvjednika i pozvao libijsku vojsku da stane na stranu naroda i odgovori na njegove „legitimne zahtjeve“.


Na Malti su se zaposlenici libijskog veleposlanstva pridružili prosvjednicima koji su demonstrirali ispred veleposlanstva.


Nikaragvanski predsjednik Ortega je telefonski razgovarao s Gaddafijem i izrazio svoju solidarnost s pomahnitalim diktatorom.


Američka državna tajnica Clinton je krvoproliće u Libiji nazvala „u potpunosti neprihvatljivim“, te izrazila zabrinutost zbog nasilja nad prosvjednicima u Jemenu.


Izvor i puno više vijesti: Live Blog - Libya Feb 22



Većina libijskih vojnika i policajaca pridružila se prosvjednicima protiv Gaddafija kojeg sad štite samo njegovi čuvari i tisuće plaćenika koje je doveo u Libiju da bi se borili protiv libijskog naroda.

Diljem svijeta održavaju se prosvjedi solidarnosti s libijskim narodom i revolucijama u arapskim zemljama.

Izvor: We are all Khaled Said



Još neki linkovi o situaciji u Libiji:

VIDEO, AUDIO: Libya unrest: Scores killed in Benghazi 'massacre'

More than 200 people are known to have died, doctors say, with 900 injured. The most bloody attacks were reported over the weekend, when a funeral procession is said to have come under machine-gun and heavy weapons fire. One doctor, saying that fresh gunfire had broken out, told the BBC that what had happened was "a real massacre". Human Rights Watch says at least 173 people have been killed in Libya since demonstrations began on Wednesday. ... "Ninety per cent of these gunshot wounds [were] mainly in the head, the neck, the chest, mainly in the heart," she said. She said the Jala hospital mortuary had 208 bodies from Saturday's violence, and another hospital had 12. ... The violence escalated on Saturday, when a funeral procession for victims of previous clashes made its way past a major security compound. Witnesses said troops used machine-guns, mortars, large-calibre weapons, and even a missile, against the mourners. ... Most of Benghazi is said to be controlled by anti-government protesters. There are reports that the government is bringing in elite forces to the city - as well as foreign mercenaries from sub-Saharan Africa. There have also been reports of anti-government protests in other eastern cities, including al-Bayda and Dernah, as well as Misrata further west, about 200km (125 miles) from the capital Tripoli.


Reuters: Unrest spreads to Libyan capital as Arab protests simmer

As he spoke, police used tear gas to disperse thousands of protesters in Tripoli, where gunfire was heard, vehicles were on fire and protesters threw stones at billboards of Gaddafi, who is facing the most serious challenge to his four-decade rule. ... In the Gulf kingdom of Bahrain, thousands of protesters gathered in a square in Manama, calling for political change and awaiting promised talks with the island's Sunni rulers. After days of violence, the mood among the mainly Shi'ite protesters appeared to be more conciliatory. Libya, however was witnessing the bloodiest episodes yet in two months of unrest convulsing the Arab world. ... Al Jazeera television said thousands of protesters clashed with supporters of Gaddafi in Tripoli's Green Square. The violence spread to Tripoli after days of protests in Benghazi, Libya's second largest city, in which at least 233 people have been killed, according to Human Rights Watch. Communications are tightly controlled and Benghazi is not accessible to international journalists, but the picture that has emerged is of a city slipping from the grasp of security forces in the biggest challenge to Gaddafi's rule since the "brotherly leader" seized power in a 1969 military coup. Habib al-Obaidi, head of the intensive care unit at the main Al-Jalae hospital in Benghazi, said the bodies of 50 people, mostly killed by gunshots, had been brought there on Sunday afternoon. The deaths came after scores were killed on Saturday. Two hundred people had arrived wounded, 100 of them in serious condition, he said. Members of an army unit known as the "Thunderbolt" squad had come to the hospital carrying wounded comrades, he said. The soldiers said they had defected to the cause of the hundreds of thousands of protesters in the streets and had fought and defeated Gaddafi's elite guards. "They are now saying that they have overpowered the Praetorian Guard and that they have joined the people's revolt," another man at the hospital who heard the soldiers, lawyer Mohamed al-Mana, told Reuters by telephone. A Libyan tribal leader threatened to block oil exports to the West within 24 hours if the government does not stop the "oppression of protesters." Another tribal chief told al Jazeera Gaddafi had to leave the country. ... Unrest also hit Yemen, Tunisia, Morocco, Oman, Kuwait, Algeria and Djibouti over the weekend as people took to the streets demanding political and economic change. In Iran, thousands of security personnel deployed in the streets of Tehran and other cities to prevent protesters rallying in spite of a ban, opposition websites said. ... In Tunisia on Sunday, security forces fired into the air as tens of thousands of demonstrators gathered downtown to call for the replacement of the interim government -- a sign that problems are not all swept away with the removal of a dictator. In Yemen, shots were fired at a demonstration in the capital Sanaa on the ninth consecutive day of unrest. Thousands were demanding the departure of President Ali Abdullah Saleh, who called for dialogue with the opposition. But the coalition of main opposition parties said there could be no dialogue with "bullets and sticks and thuggery," or with a government "which gathers mercenaries to occupy public squares ... and terrorise people." At least 2,000 protesters gathered in a square in Morocco's capital on Sunday to demand King Mohammed give up some powers.


VIDEO: Libyan Protest in Washington D.C. Feb 19 2011


LIBYA REMEMBERS

Ubijeni u krajnje brutalnoj krvavoj represiji nad prosvjednicima u Libiji


VIDEO: NEW LIBYAN FLAG @ EMBASSY

Prosvjednici na libijskom veleposlanstvu u Londonu uklonili zastavu Gaddafijevog režima i postavili novu libijsku zastavu. (21. veljače 2011.)



DODATNI LINKOVI:

Palestina/Izrael:

VIDEO: Pax Americana

Empire looks at the dramatic changes taking place in the Arab world and their strategic implications.

With Rashid Khalidi, a professor of Modern Arab Studies at Columbia University and Seymour Hersh, a Pulitzer-winning author.


Egypt: Why is Israel so Blind?

Our standard recommendation to Israel is that it should move quickly to achieve agreements with the Arab states and the stateless Palestinians before it is too late. And the Israeli response is that there is no urgency to make peace — except on Israeli terms — because Israel is strong and the Arabs are weak.


Egipat:

Veteran Egypt activist sees revolution as ongoing

"Activists can take some rest from the protest and go back to their well-paying jobs for six months, waiting for the military to give us salvation, but the worker can't go back to his factory and still get paid 250 pounds," he said, referring to the wave of labor unrest sweeping the country as workers protest their abysmal wages. "The strikes now will continue, that's our only hope at the moment, the mission is not accomplished," el-Hamalawy said, sardonically echoing the triumphant tweet of one youth leader when Mubarak stepped down.


VIDEO: EGYPT REVOLUTION - TUNISIA REVOLUTION THE HISTORY OF NOW

Photos and videos from Tunisia and Egypt in January and February 2011 of protesters in Tunisia seeking Ben Ali ouster and Egyptian protesters seeking Mubarak resignation in central Cairo.



Bahrein:

VIDEO: Live Update: Bahrain

Al Jazeera's correspondent James Bays has the latest from Pearl Roundabout in the capital Manama.

nedjelja, 20. veljače 2011.

Linkovi (Palestina/Izrael, Bahrein, Egipat…)

The people want to bring down the regime

Palestina/Izrael:

HRW: Palestinian Authority: No Justice for Torture Death in Custody

Amer died on June 15, 2009, while detained at the General Intelligence Service headquarters in Hebron, allegedly under interrogation. A Palestinian military court trial in July 2010 acquitted the five security officers accused of Amer's death, claiming "lack of evidence" despite an official Palestinian autopsy report stating that he had died due to torture and testimony by the three detainees who witnessed his death. The trial is the only known instance in which Palestinian security officials in the West Bank have been criminally prosecuted for torture, despite hundreds of torture allegations. To Human Rights Watch's knowledge, no Palestinian security official has been convicted for abusing persons in custody. The PA suspected Amer, a 33 year-old nurse at a Hebron hospital, of membership in Hamas, the authority's bitter rival, according to media reports. The authorities had not charged him with any offense and it is not clear why they arrested him, although tensions with Hamas were high at the time, after fatal gun battles between Hamas and PA security forces on May 30 and June 4 in the northern West Bank city of Qalqilya. The Palestinian special military court in Hebron that acquitted the five accused officers found that General Intelligence Service officials had negligently failed to stop Amer from falling to his death from an upper floor of the agency's headquarters. In sworn testimony to prosecutors, prisoners who witnessed Amer's death identified two intelligence officers responsible for torturing him severely for four days and denying his requests for medical care despite his clearly worsening health. One of these officers, and another officer whom these witnesses testified had tortured them, were not indicted.


Egypt and the Palestinian question

Along with the laundry list of domestic grievances expressed by Egyptian protesters calling for an end to the regime of Hosni Mubarak, the popular perception of Egypt's foreign policy has also been a focal point of the demonstrations. Signs and chants have called on Mubarak to seek refuge in Tel Aviv, while his hastily appointed vice-president, Omar Suleiman, has been disparaged as a puppet of the US. Egypt's widely publicised sale of natural gas to Israel at rock bottom prices has featured in many refrains emanating from the crowds. The widespread view among Egyptians that the regime has served the interests of the West has not been helped by Israel's call for world leaders to support Mubarak, or the apparent unwillingness by American officials to give the protests their full backing.


The death of Israeli democracy

If the Admissions Committee law passes, for example, this young couple and their three children could find themselves barred from living in certain communities and villages, even those built on public land. If the Nakba Bill is approved, organisations that commemorate the 1948 expulsion of Palestinians will be ineligible for public funds. This is a "watered down" version of the bill. The original version sought to imprison anyone who publicly marked the Nakba Day. Other legislation aims to silence individuals and groups that criticise the government. ... The Boycott Bill seeks to criminalise those who advocate for the international boycott of Israel, subjecting them to steep fines. The Anti-Incitement Bill criminalises those who publish anything that denies Israel's Jewish and democratic character. Because I have authored articles calling for a bi-national democracy, this one could land me in jail. (And, if I'm already headed for the clinker, I might as well state the obvious: A country that must force people to call it democratic, on pain of imprisonment, is not a democracy). And the Knesset is considering the creation of committees that will investigate the funding of left-wing civil and human rights organisations - most of which are critical of the Israeli occupation. Critics have likened the move to a political witch-hunt as right-wing groups will not be investigated. They also point out that such an investigation, which is the responsibility of the legal branch, would exceed the Knesset's power. So the question remains: Will Israel become out-right fascist?



Libija:

Live blog – Lybia

Najnovije vijesti o prosvjedima i nasilnoj represiji diktatorskog režima u Libiji.



Bahrein:

VIDEO: Democracy Now!: “People Are Bleeding in the Streets:” Bahrain Police Wage Brutal Overnight Attack on Hundreds of Pro-Democracy Protesters

During an overnight raid in the Persian Gulf nation of Bahrain, heavily armed riot police surrounded thousands of demonstrators as they slept in a central square in the nation’s capital. Rubber bullets, tear gas and concussion grenades were fired into the crowd without warning. At least four people were killed and hundreds injured. Some 60 people are reported missing. We hear from human right activist Nabeel Rajab outside a hospital in Manama where the wounded are being treated. [includes rush transcript]


Bahrain: The Social Roots of Revolt Against Another US Ally

In the early hours of Thursday, up to five thousand Bahraini protesters were forced from the main demonstration site at the Pearl Roundabout, a landmark intersection in the capital, Manama. The Bahraini authorities deployed helicopters, dozens of tanks and armoured personnel carriers, with army and police firing teargas and live rounds. Among the protesters were hundreds of women and children. ... While these communities have suffered the blight of unemployment and poverty, they also have witnessed roaring property development, land prices and profits benefiting the ruling elite. These communities have watched their country’s oil wealth being directed to serve elite interests with development plans that are geared to lure international capital. This has led to swathes of coastal areas being confiscated by members of the extended Al Khalifa royal family, to be earmarked for future reclamation and skyscraper development. That is how Bahrain has become something of a paradox – an island without any beaches. And it is this lopsided, elite-orientated development that is fuelling deep social grievances among the masses, grievances that are now being directed at those elites. … Bahrain’s unstable social formation is underpinned by unwavering US diplomatic and military support. The island serves as the base for the US Fifth Fleet in the Persian Gulf. The latest wave of state repression has tellingly elicited only a subdued, ambivalent comment from Washington, urging “all sides to refrain from violence” – Washington-speak that translates into support for the government. Last year, Bahrain received $19.5 million in US military aid, which, on a per capita basis, equates to greater than that delivered to Egypt.


VIDEO: Bahrain's army deliberately kills peaceful protesters with live rounds ( automatic weapon )

Vojska bojevim streljivom ubija nenasilne prosvjednike u Bahreinu


Live blog – Bahrain

Najnovije vijesti o prosvjedima i nasilnoj represiji diktatorskog režima u Bahreinu.



Egipat:

VIDEO: Daily Show: Mess O'Slightly-to-the-Left O'Potamia - Credit for Egypt's Uprising


On “Leaderless Revolutions” and the Fall of Mubarak

The sense of solidarity and community (and at least some partial small-scale victories) from local contexts gradually expands to awareness of similar struggles elsewhere and personal ties of trust and common objectives. At these local levels, responding to daily oppressive contexts, it is the individual decisions—often spontaneous—to resist instead of submit, small revolutions at the personal and community level, that accumulate over time into deeper and deeper determination to challenge ever-broader elements of the existing regime. Essentially, these are the true “leaders” of the revolution. Without that growing accumulation of willful resistance by hundreds of thousands already at the grassroots level, no appeals by Twitter or Facebook, by liberal, radical or revolutionary organizations, or by charismatic national figures will inspire millions to risk the bloodshed and torture implied in confrontation with the harsh face of the regime’s police. Without large numbers already willing to take such risks, the hundreds of thousands or millions of previous bystanders would not dare to then express their own deeper feelings of alienation, resentment and rage. In turn, at a certain stage, the open use of repression by the regime, as with the pro-Mubarek thugs last week, simply fuels even greater rage and mass participation. When suddenly massive resistance declares itself in huge demonstrations, participants experience an unparalleled exuberance of community and utopian egalitarianism. These are the sentiments we’ve heard commonly expressed in Cairo and other cities in Egypt. These are the same feelings experienced in Paris in 1968, in Prague in 1989 and other revolutionary contexts. Even in non-revolutionary situations, as in the great civil rights and antiwar marches of the 60s in the United States, the same festive atmosphere of great hope and solidarity could be felt.


El Mahallah Spinning Company Workers on an Open Strike

Egypt, CTUWS, February 16, 2011: Today morning more than 20.000 workers of El Mahallah Spinning Company started an open strike, seeking mainly for the dismissal of the commissioner-general, the boards chairman, the head of legal affairs and the head of security department at the company, accusing them for making the company loses 270 million pounds during the last two years.


VIDEO: Bye Bye Mubarak



Alžir:

Algeria protesters push for change

Filali said the demonstrators were determined to remain peaceful, but he claimed that the police "want the crowd to go violent and then get them portrayed as a violent crowd". Protesters are demanding greater democratic freedoms, a change of government and more jobs. ... The latest rally is being organised by the National Co-ordination for Change and Democracy (CNCD), a three-week-old umbrella group of opposition parties, civil society movements and unofficial unions inspired by the mass protests in Tunisia and Egypt. Demonstrators have been protesting over the last few months against unemployment, high food costs, poor housing and corruption - similar issues that fuelled uprisings in other north African nations. Earlier this month, Abdelaziz Bouteflika, Algeria's president, said he would lift emergency powers, address unemployment and allow democratic marches to take place in the country, in a bid to stave off unrest. "The regime is frightened," Filali said. "And the presence of 30,000 police officers in the capital gives you an idea of how frightened the regime [is] of its people."



Tunis:

VIDEO: Tunisia, Egypt, and Beyond: Interview with Aijaz Ahmad

About the protest, let me say that Tunisia has had a recent history of protests, repeated ones, the last one was in 2008. ... The pattern of protests in Tunisia has been that they were mostly in the South and in the coastal regions, the poorer regions of Tunisia. This time, for the first time, they came into Tunis. They did not start in the capital. They started in the historic homelands of protests. But they came into Tunis. That's where it became a mass protest. Otherwise, these were congregations of 300 people here, 500 people there, and so on. So, that is what is new: that the city has risen. Who has risen in the city? To start with, professional classes, educated and employed. Tunisia is a highly educated society, much more educated than any other Arab country, with a very fine education system. So, it's a very sophisticated educated class. And yet, unemployment is running at about 25% or something for college graduates. They were in the streets. Professionals were in the streets. Lawyers. If you want to identify the main players in this, the organized ones, these are the union UGTT and lawyers including the bar association. There was a general strike of the Tunisian Bar Association. Some 95% of the lawyers came out in the streets, and in fact they threw in their lot with the protesters very early. So, it was an uprising of the educated, professional classes. The working class en masse came in much later, but now they are the ones who are dominating the protests ... There is a world food crisis. This is the first, most successful food protest in the world, at one level, and the result is that all the regimes feel threatened: Libya, Algeria, Jordan, Egypt, Syria have immediately allocated huge amounts of funds to bring down food prices, to bring down fuel prices, to subsidize heating oil, and so on and so forth... The IMF, the World Bank, US aid agencies -- they all have extensive documents -- all are predicting that, in the year 2011, there are going to be worldwide food uprisings. ... Now this is the general background to what's happening in Tunisia and what may or may not happen in other countries. ... Tunisia has a much higher standard of living than Egypt, Algeria, Jordan, or Syria, where the impact has been felt immediately. There have been extensive food riots in Algeria, there have been food riots in Jordan. ... Will they lead to a Tunisian-style uprising?

utorak, 1. veljače 2011.

Peticija pokreta 25. siječanj: Podržite narodnu revoluciju u Egiptu


Peticija upućena veleposlaniku Samehu Shoukryju, predsjedniku Hosniju Mubaraku, generalu Habibu Ibrahimu El Adlyju i premijeru Ahmedu Shafiqu

Tekst peticije:


25. siječnja, mi, narod Egipta, izašli smo na ulice zahtijevajući naša prava! Ne ujedinjuje nas niti jedna stranka, klasa ni religija: nismo muslimani i nismo kršćani, nismo bogati i nismo siromašni - mi smo raznolik narod Egipta - muslimani i kršćani i Egipćani svih klasa.


Zahtijevamo svoja građanska, politička i ljudska prava.

Zahtijevamo trenutnu ostavku predsjednika i parlamenta.

Zahtijevamo novi ustav.

Zahtijevamo slobodne i poštene izbore.

Zahtijevamo potpuno oslobađanje svih političkih zatvorenika i pritvorenika.

Zahtijevamo povratak slobodnog pristupa svim komunikacijskim mrežama.

Zahtijevamo da policija prestane pucati na nas, da prekine sa svojom brutalnošću i napadima na novinare.


Mi smo pokret 25. siječanj i ne ćemo stati dok naši zahtjevi ne budu ispunjeni! Pozivamo Egipćane i građane svih ostalih zemalja da nam pomognu da pobijedimo svojim potpisom na ovu peticiju,
koju ćemo poslati egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku, dužnosnicima ministarstava unutarnjih i vanjskih poslova i egipatskim veleposlanstvima u cijelom svijetu.


Za potpisivanje peticije
potrebno je ovim redoslijedom upisati Ime, Prezime, E-mail adresu, Kućnu adresu, Grad, odabrati Outside the U.S. i zatim Zemlju, upisati Poštanski broj, (Ukoliko ne želite da vam ime bude svima vidljivo na internetu uklonite kvačicu iz kućice ispred Allow my signature to be seen publicly. Ukoliko ne želite putem elektronske pošte primati daljnje obavijesti o ovoj i drugim kampanjama pokreta 25. siječanj uklonite kvačicu u kućici ispred Keep me updated on this campaign and others from The January 25 Movement.) i zatim kliknuti na SIGN.

Link na peticiju: Support the People's Revolution in Egypt



Prosvjede u Egiptu i rušenje Mubarakove diktature možete uživo pratiti na slijedećim linkovima:


Al Jazeera English: Live Stream


Građanska inicijativa - Solidarnost s egipatskim narodom

Ovdje se također možete informirati o predstojećim akcijama, događanjima i prosvjedima potpore i solidarnosti s egipatskim narodom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Angry Arab News Service

ponedjeljak, 31. siječnja 2011.

CODEPINK: Peticija Obaminoj administraciji: Prekinite financiranje i veze s Mubarakovim režimom u Egiptu!


Američka ženska mirovna udruga CODEPINK poziva na potpisivanje peticije kojom od američke vlade tražimo da prekine veze s Mubarakovim režimom u Egiptu. Hrabri egipatski građani izloženi su napadima suzavcem i drugim oružjem koje je proizvedeno u SAD-u. SAD godišnje od novca američkih poreznih obveznika Hosniju Mubaraku daje pomoć u iznosu od 1,3 milijarde američkih dolara. SAD je Egiptu od 1948. godine dao pomoć u vrijednosti od 68 milijardi američkih dolara, a od 1979. godine jedino Izrael od SAD-a prima pomoć veće vrijednosti od one koju SAD daju Egiptu.

Pridružite se organizaciji CODEPINK u zahtijevanju od predsjednika Obame, državne tajnice Clinton i američkog kongresa da smjesta prestanu financirati Mubarakov režim, da pozovu Mubaraka da odstupi s položaja predsjednika i da izrijekom kažu da američka vlada stoji uz egipatski narod.


Peticiju potpore i solidarnosti s egipatskim narodom
koji trenutno svoju i američku vladu, te cijeli svijet uči demokraciji možete potpisati na linku.

Potrebno je upisati Ime, Prezime, E-mail adresu, Poštanski broj, te odabrati Zemlju i kliknuti na Submit.


Link na peticiju: Stop funding the Mubarak regime now!



Prosvjede u Egiptu i rušenje Mubarakove diktature možete uživo pratiti na slijedećim linkovima:


Al Jazeera English: Live Stream


Građanska inicijativa - Solidarnost s egipatskim narodom


Angry Arab News Service


Washington Post list of Twitter feeds that are live in Egypt

subota, 29. siječnja 2011.

Peticija Mubaraku: Dosta nasilja, poštuj pravo Egipćana na slobodu govora!


Na linku
možete potpisati peticiju egipatskom diktatoru Mubaraku protiv premlaćivanja i uhićivanja novinara, gašenja web stranica egipatskih neovisnih medija i blokiranja pristupa egipatskih građana stranicama društvenih mreža, uključujući Facebook i Twitter.

Recite diktatoru Mubaraku da prestane provoditi nasilje nad egipatskim građanima i kršiti njihovo ljudsko pravo na slobodu govora!


Link na peticiju: Egypt: Make Tweets, Not War


Do sada je Mubarakov nelegitimni diktatorski režim ubio oko 100 nenaoružanih nenasilnih prosvjednika, no unatoč nasilju koje nad njima provodi, upornom nametanju policijskog sata i raznim političarskim kozmetičkim manevrima kojima se (uz potporu i sramotnu šutnju SAD-a i ostalih zapadnih zemalja) pokušava održati na vlasti, desetci i desetci tisuća Egipćana i dalje na ulicama egipatskih gradova traže ukidanje Mubarakove diktature i demokraciju u Egiptu.



Veličanstveno rušenje 30-godišnjeg Mubarakovog diktatorskog režima uživo možete pratiti na:

Al Jazeera English: Live Stream

Građanska inicijativa - Solidarnost s egipatskim narodom


Angry Arab News Service

četvrtak, 31. prosinca 2009.

Gaza Freedom March u Egiptu i Viva Palestina update (29. i 30. prosinac 2009.)


29. prosinac 2009.
Nakon što je egipatska vlada odbila aktivistima Gaza Freedom Marcha dopustiti da odu u Gazu, na ulicama Kaira su se suprotstavili američki i europski progresivni aktivizam i represivna egipatska policijska država.


Među 50 Amerikanaca
, koje je egipatska policija pretukla dok su pokušavali doći do američkog veleposlanstva kako bi se sastali sa svojim diplomatskim predstavnicima, bila je i Medea Benjamin, suosnivačica američke antiratne udruge Code Pink i jedna od organizatorica prosvjedne povorke Gaza Freedom March. Američki su aktivisti u američkom veleposlanstvu željeli uručiti pismo podrške koje su dobili od američkog senatora Johna Kerryja, no umjesto toga, egipatska ih je policija silom odvukla na pločnik i pritvorila u prostor ograđen metalnom ogradom. Benjamin, koja je bila šokirana uporabom sile, je uspjela pobjeći i na kraju se sastala s američkim diplomatima, no drugi prosvjednici ostali su zarobljeni 6 sati. Benjamin je najavila da aktivisti ne odustaju i da će organizirati šetnju do graničnog prijelaza Rafah.

Egipatska policija je francuske prosvjednike koji su blokirali promet ispred francuskog veleposlanstva okružila s 2 reda od nekoliko stotina policajaca za suzbijanje nereda naoružanih palicama i stjerala ih na pločnik, te ih prisilila da tamo ostanu. Prosvjednici već 2 dana spavaju na pločniku vrlo prometne ulice i rijetkima je dopušteno da odu po hranu ili da koriste WC. Prosvjednici su prisiljeni koristiti jednu zajedničku kantu za obavljanje nužde i egipatske vlasti optužuju da ih kolektivno kažnjavaju. Egipatske su vlasti francuskim aktivistima zaprijetile deportacijom ako budu napuštali prostor ograđen čeličnim ogradama ispred veleposlanstva u koji ih je policija za suzbijanje nereda zatvorila.


Skupina od 150 grčkih i francuskih aktivista
pokušala je napustiti Kairo, no egipatska vojska i sigurnosne snage su zaustavili njihove autobuse na autocesti izvan grada. Aktivistima je dopušteno da se vrate u Kairo, no nije im dopušteno da razgovaraju s medijima. Sigurnosne snage kasnije su se motale oko hotela u kojem su odsjeli grčki aktivisti.

Bilo je još pokušaja drugih grupa da dođu do Rafaha, no sigurnosne su im snage oduzele putovnice i stavile ih u kućni pritvor. Egipatska vlada je zabranila autobusima da napuštaju Kairo i na cesti između Kaira i Rafaha postavila niz sigurnosnih kontrolnih točki. Egipat ima više od milijun pripadnika sigurnosnih snaga i prima godišnju američku vojnu pomoć u vrijednosti od 1,7 milijardi američkih dolara.


Vijest o brutalnoj represiji nad uglavnom zapadnim mirovnim aktivistima u Kairu probila se iz arapskih i europskih u američke medije, a Egipat je u utorak ipak pod međunarodnim pritiskom
popustio i odlučio da u srijedu ujutro 100 od ukupno 1400 međunarodnih aktivista Gaza Freedom Marcha dopusti da otputuju za Gazu. To znači da će 50 000 Palestinaca koji će sudjelovati u prosvjedu 31. prosinca sa sobom imati barem 100 međunarodnih aktivista koji će izraelske vlasti odvraćati od uporabe sile protiv prosvjednika i pomoći da vijest o njihovom nenasilnom prosvjedu protiv izraelske ilegalne blokade dospije u međunarodne medije.

Naravno, obzirom da Gaza graniči s Izraelom i Egiptom, blokada Gaze ne bi bila moguća bez egipatskog sudjelovanja. Egipat aktivno provodi blokadu. Egipatska je vlada onemogućila konvoju Viva Palestina da u Egipat uđe kroz luku Nuweiba, stvarajući tako nepotrebne probleme i troškove humanitarcima koji u njemu putuju. Onemogućila je međunarodnim aktivistima i strancima općenito, ne samo da posjete Gazu, već i da se uopće približe egipatskoj granici s Gazom. No međunarodni pritisak koji je stvoren oko Gaza Freedom Marcha i konvoja Viva Palestina pokazuje da je izraelska blokada Pojasa Gaze vrlo ranjiva i da ju je, pod uvjetom da se pritisak i pozornost međunarodne javnosti intenziviraju, moguće ukinuti.


Odluku egipatskih vlasti da u Pojas Gaze pusti 100 od 1400 aktivista međunarodni organizatori Gaza Freedom Marcha smatraju djelomičnom pobjedom
i pokazateljem da masovni pritisak djeluje. No, neke je aktiviste odluka naljutila. Jedan ju je francuski organizator odbacio smatrajući da se njome stvaraju podjele među aktivistima i najavio da će se prosvjed ispred francuskog veleposlanstva nastaviti. Aktivisti koji za sada ostaju u Kairu najavili su nove prosvjede.


30. prosinac 2009.

VIVA PALESTINA je stigla u Damask u Siriji. Egipat je, unatoč posredništvu turske vlade i štrajku glađu nekoliko aktivista iz konvoja, ostao pri svojoj odluci da konvoj VIVA PALESTINA ne pusti u Egipat kroz luku Nuweiba. Međutim, egipatske su vlasti najavile da će dopustiti konvoju da u Egipat uđe kroz luku Al-Arish. Konvoj će iz sirijske luke Tartus
isploviti prema Egiptu. Turska i sirijska vlada pomažu u organizaciji brodova koji će konvoj prevesti do egipatske luke Al-Arish.

Aktiviste konvoja Jordanci i Sirijci primili su u hotelima u kojima im je bio osiguran besplatni smještaj. Aktivisti trenutno skupljaju novac
kojim će platiti putovanje od Tartusa do luke El-Arish. Putovanje brodom trajat će oko 19 sati, pa će konvoj Novu godinu dočekati na moru.

U međuvremenu je u Kairu, nakon obavljenih konzultacija, Gaza Freedom March odlučio odbiti
ponudu da samo 100 od 1400 međunarodnih mirovnih aktivista uđe u Gazu i zahtjeva da svima bude dopušteno da uđu u Gazu i da ilegalna blokada i opsada Gaze bude ukinuta. Prosvjednike je posebno naljutila izjava egipatskog ministra vanjskih poslova koji je, u pokušaju da zavadi aktiviste, izjavio da je ovih 100 mjesta za "dobre ljude", a da su ostali aktivisti koji ostaju u Kairu "huligani". Štoviše, prihvaćanjem ponude da samo 100 aktivista uđe u Gazu, za koju je navodno zaslužna Mubarakova supruga Suzanne kojoj su se aktivisti također obratili za pomoć, omogućilo bi se Egiptu da kasnije tvrdi da je aktivistima učinio uslugu i oslabio međunarodni pritisak da se blokada Pojasa Gaze odmah ukine.

Cilj egipatske odluke da samo 100 aktivista pusti u Gazu prepoznat je kao pokušaj egipatskih vlasti da se svijetu prikažu u pozitivnom svjetlu istovremeno nastavljajući provoditi ilegalnu i nečovjačnu blokadu 1,5 milijuna civila (od kojih su više od 50% djeca) i stvore podjele među sudionicima Gaza Freedom Marcha. Prema Rafahu su na kraju u 2 autobusa otputovali novinari koji su došli kako bi izvještavali o stanju u Gazi, Palestinci koji su došli u posjet svojim obiteljima u Gazi koje nisu vidjeli godinama, te nekolicina aktivista koji su silno željeli u Pojas Gaze uvesti pomoć koja je prikupljena, a aktivisti su odlučili da će se svi zajedno za svoje pravo da odu u Gazu izboriti u Kairu i na taj način nastaviti usmjeravati pozornost međunarodne javnosti na neprihvatljivost i nužnost trenutačnog ukidanja ilegalne izraelske (i egipatske) blokade palestinskog stanovništva u Pojasu Gaze.



Više informacija: Gaza Freedom March
& VIVA PALESTINA


Linkovi za Gaza Freedom March:

Roger Waters speaks for the Gaza Freedom March


Gaza's border must be opened NOW

But too many months have gone by with no change in the crippling isolation of Gaza imposed by Israel and Egypt, and it was time to risk our privileged access to take our efforts to break the siege up a notch. Our numbers had to be massive enough to threaten the jailers' growing complacence and broad enough to send the message that this is a global movement that won't stop until the Palestinian people are given the freedom and justice they deserve. Thus, this time CODEPINK allied with a number of other organizations around the world, and the number of participants quickly ballooned to more than 1,300 from 43 countries. Likewise, while we have collected or purchased thousands of dollars' worth of school supplies, winter clothing and electronic devices (such as computers — currently only available via the tunnels and thus too expensive for the average Palestinian in Gaza), our message is also unapologetically political: the borders must be opened, to everyone, all the time. NOW.


'Israel is the persecutor,' says Holocaust survivor on hunger strike for Gaza

85-year-old Hedy Epstein insists 'we have to try everything' to break siege of territory

Hedy Epstein: „Moramo pokušati učiniti sve“ kako bismo probili opsadu Pojasa Gaze (30. prosinac 2009.)

85-godišnja Hedy Epstein 29. je prosinca 2009. započela svoj prvi štrajk glađu u životu, prosvjedujući na taj način protiv odluke egipatske vlade da međunarodne sudionike prosvjedne povorke solidarnosti s Palestincima ne pusti u Pojas Gaze. Napomenula je da je došao trenutak kada ljudi moraju „pokušati učiniti sve“ kako bi se prekinula izraelska opsada Pojasa Gaze. U štrajku glađu pridružilo joj se mnogo ljudi iz različitih zemalja. Hedy, američka mirovna aktivistica, u Kairo je došla kako bi zajedno s 1400 drugih aktivista iz 43 zemlje probila izraelsku blokadu i 31. prosinca zajedno s njima i 50 000 Palestinaca na godišnjicu izraelske invazije sudjelovala u prosvjednoj povorci protiv izraelske opsade Pojasa Gaze. Hedy je preživjela žrtva Holokausta. Iz Hitlerove Njemačke je pobjegla 1939, kad je imala 14 godina. Roditelji su je poslali u Englesku, u sklopu misije kojom su židovska djeca evakuirana iz nacističke Njemačke 9 mjeseci prije početka 2. svjetskog rata. Hedyni roditelji su ostali u Njemačkoj i više ih nikada nije vidjela. Ubijeni su u logoru u Auschwitzu 1942. godine. Ovo stravično iskustvo iz djetinjstva jedan je od razloga zašto se Hedy priključila međunarodnom pokretu solidarnosti s Palestincima. No Epstein napominje da je njeno bavljenje izraelsko-palestinskim pitanjem vjerojatno počelo još u djetinjstvu, budući da je rođena u Njemačkoj i da su joj roditelji bili anticionistički Židovi. Hedyni su roditelji Njemačku pokušavali napustiti od 1933, kad je Hitler došao na vlast, no Palestina je bila jedino mjesto u koje nisu htjeli izbjeći. Hedy je nakon 2. svjetskog rata pomagala pri nürnberškim suđenjima nacističkim liječnicima koji su na zatvorenicima u koncentracijskim logorima izvodili medicinske eksperimente. Nakon toga preselila je u SAD i postala aktivistica za mir i socijalnu pravdu. Njeno zanimanje za izraelsko-palestinski sukob potaknuli su pokolji Palestinaca u izbjegličkim logorima Sabra i Shatila u Libanonu 1982. Hedy je tada počela otkrivati što se zapravo događa u tom dijelu svijeta. Postupci izraelske vlade prema Palestincima sve su je više sablažnjavali, pa je počela javno progovarati protiv njih. Epstein priznaje da većina američkih Židova slijepo podržava Izrael, bez obzira na njegove postupke, no napominje i da je primijetila promjenu nakon prošlogodišnjeg izraelskog pokolja u Gazi, naročito među mladim ljudima. Hedy je upozorila da Izrael danas nije žrtva progona, već progonitelj.


Gaza Freedom March Protests Continue in Cairo, Organizers Say Egypt Offer to Allow 100 into Gaza Not Sufficient

Interview with Ali Abunimah

Yesterday we were at the US embassy for many hours, surrounded by police. But I think really the responsibility in that situation has to lie with the US embassy and the United States, which absolutely stonewalled and was unresponsive to the demands of its citizens to speak to their representatives. And when we finally did get a meeting, it really became very clear, from the US representative that we met, the senior political officer at the US embassy in Cairo, Greg Legrefo, that the United States was not going to do anything to support our effort to break the siege, that the policies of the United States remain unchanged.


Cairo meets the movement, with tears and chaos and exaltation

The argument for the majority went like this: We have come a long way with the support of an international community. We have come to march in Gaza to lift the siege against the people there. Many of us are walking our talk, by confronting the Egyptian power at the French Embassy. Now we are giving into the siege by accepting a piecemeal offering, when the core principle here is inarguable: the people of Gaza must have freedom of movement, freedom to come and go. We will show our power and solidarity not by acceding to the terms of a police state that is working with the U.S. and Israel, but by demanding our rights as a bloc here in Cairo. And by doing so, we will dramatize the Palestinian condition and serve the most important element of the struggle: activating an international movement.



petak, 10. travnja 2009.

Lokalni izbori u RH: Stranke za koje neću glasati

gospodo i gospođe zastupnici (i ostali NATO dupeljupci), možete mi...

Nakon bojkotiranja proteklih parlamentarnih izbora došla sam do zaključka da bi našim političarima bilo dovoljno i da samo oni i članovi njihovih užih obitelji izađu na izbore, em a da bi poslije bez srama tvrdili da predstavljaju većinu (ne biste vjerovali, ali 20% je po HDZ matematici teška većina i daje pokriće za kakve god poteze vladajućih, pa i one totalitarne i nedemokratske i u suprotnosti s Ustavom) građana.

Dakle, budući da čujem da im se opet bliže izbori, ovaj puta lokalni, a obzirom da su nas nedavno u Saboru krajnje bezobrazno izdali, prevarili, ukrali nam i uzurpirali naša Ustavna prava i obveze kad su nas tako sramotno i bahato protiv naše volje ugurali u militarističku zapadno-imperijalističku NATO vojsku u kojoj će naši sugrađani, kako bi preživjeli i prehranili svoje obitelji, biti primorani ginuti, te biti sakaćeni i tjerani činiti ratne zločine i kršiti ljudska prava za interese vladajućih klasa i krupnog kapitala, sada smatram da treba promijeniti taktiku i glasati uvijek PROTIV (naravno ako ne postoji stranka za koju smatrate da zastupa vaše interese) svih imperijalističkih/neokonzervativnih/neoliberalnih/kapitalističkih/desničarskih stranaka, kako bismo ove koji su trenutno na vlasti i u kvazi-oporbi, a koji predstavljaju neke druge interese, a ne nas građane RH, što prije uklonili s vlasti i uopće s relevantne političke scene.

Stoga zasigurno neću glasati za članove stranaka i nezavisne kandidate koji su u saboru (umjesto da obrane njihova Ustavna prava) građanima RH na krajnje sramotan i podcjenjivački način podvalili NATO.

Pa da se slučajno ne zaboravi
Ovo su imena ljudi i stranaka koji su nas na prevaru i kršeći naš Ustav protiv naše volje ugurali u NATO, čime su zaslužili da više nikada za njih ne glasamo:

Nedemokratske stranke koje su na prevaru i protiv njihove volje građane ugurale u NATO i za koje neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:
HDZ
SDP
HNS
IDS
HSLS
HSS
HDSSB
HSP
HSU
Ivo Josipović (nezavisni)

Nedemokratski zastupnici koji su izdali interese RH, ugrozili sigurnost njenih građana, pogazili prava birača i na prevaru i protiv njihove volje građane ugurali u NATO, a za koje (niti za njihove stranke) neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:

Andrić, Ivo (HDZ)
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Antunović, Željka (SDP)
Bagarić, Ivan (HDZ)
Bauk, Arsen (SDP)
Bebić, Luka (HDZ)
Bernardić, Davor (SDP)
Beus Richembergh, Goran (HNS)
Bilić Vardić, Suzana (HDZ)
Bilonjić, Mato (HDZ)
Bodakoš, Dragutin (SDP)
Borzan, Biljana (SDP)
Bošnjak, Rade (HDZ)
Brkarić, Marin (IDS)
Bukić, Perica (HDZ)
Buterin, Vesna (HDZ)
Caparin, Karmela (HDZ)
Cappelli, Gari (HDZ)
Crljenko, Brankica (SDP)
Čavlović Smiljanec, Nada (SDP)
Čehok, Ivan (HSLS)
Čuhnil, Zdenka (nezavisna; zastupnica češke i slovačke nacionalne manjine)
Čuljak, Tomislav (HDZ)
Ćosić, Krešimir (HDZ)
Denona, Luka (SDP)
Dorić, Miljenko (HNS)
Dragovan, Igor (SDP)
Đakić, Josip (HDZ)
Đurđević, Šimo (HDZ)
Ferić-Vac, Mirjana (SDP)
Filipović, Krešo (HDZ)
Fiolić, Stjepan (HDZ)
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Franić, Zdenko (SDP)
Friščić, Josip (HSS)
Gabrić, Stipo (HSS)
Gajica, Ratko (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Glavaš, Branimir (HDSSB)
Grbić, Ivo (HDZ)
Grčić, Branko (SDP)
Grčić, Stanko (HSS)
Grubišić, Boro (HDSSB)
Gulić, Krešimir (HDZ)
Habek, Mario (SDP)
Hanžek, Ivan (SDP)
Hebrang, Andrija (HDZ)
Heffer, Goran (SDP)
Holy, Mirela (SDP)
Horvat, Mile (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Horvat, Zlatko (HNS)
Hrelja, Silvano (HSU)
Huška, Davor (HDZ)
Ivić, Tomislav (HDZ)
Ivković, Vladimir (HDZ)
Jarnjak, Ivan (HDZ)
Jelaš, Nadica (SDP)
Jerković, Romana (SDP)
Josipović, Ivo (nezavisni)
Jovanović, Željko (SDP)
Jurčić, Ljubo (SDP)
Jurjević, Marin (SDP)
Kajin, Damir (IDS)
Kalaš, Željana (HDZ)
Kelić, Zdravko (HSS)
Klarić, Nedjeljka (HDZ)
Klemenić, Boris (HSS)
Koračević, Zlatko (HNS)
Korušec, Antun (HSLS)
Kotromanović, Ante (SDP)
Kovačević, Dragan (HDZ)
Kozlevac, Dino (SDP)
Kulušić, Ante (HDZ)
Kundić, Stjepan (HDZ)
Kunst, Boris (HDZ)
Kurelić, Bruno (SDP)
Kutija, Branko (HDZ)
Leko, Josip (SDP)
Linić, Slavko (SDP)
Lovrin, Ana (HDZ)
Lucić, Franjo (HDZ)
Lučin, Šime (SDP)
Lugarić, Marija (SDP)
Lukačić, Ljubica (HDZ)
Majdenić, Nevenka (HDZ)
Mance, Anton (HDZ)
Maras, Gordan (SDP)
Marić, Goran (HDZ)
Marinović, Nevenka (HDZ)
Markovinović, Krunoslav (HDZ)
Matković, Borislav (HDZ)
Matušić, Frano (HDZ)
Memedi, Nazif (nezavisni; zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine)
Mihalić, Anđelko (HDZ)
Milanović, Zoran (SDP)
Miletić, Boris (IDS)
Milinković, Stjepan (HDZ)
Mimica, Neven (SDP)
Mlinarić, Petar (HDZ)
Mondekar, Daniel (SDP)
Mrsić, Mirando (SDP)
Mršić, Zvonimir (SDP)
Nenadić, Živko (HDZ)
Opačić, Milanka (SDP)
Ostojić, Rajko (SDP)
Ostojić, Ranko (SDP)
Pančić, Ivica (SDP)
Pejčinović Burić, Marija (HDZ)
Petir, Marijana (HSS)
Picula, Tonino (SDP)
Podnar, Vlatko (SDP)
Puljić, Zvonimir (HDZ)
Pupovac, Milorad (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Pusić, Vesna (HNS)
Radin, Furio (nezavisni; zastupnik talijanske nacionalne manjine)
Rebić, Niko (HDZ)
Roksandić, Ivanka (HDZ)
Rončević, Berislav (HDZ)
Ronko, Zdravko (SDP)
Rošin, Jerko (HDZ)
Rožić, Vedran (HDZ)
Selem, Petar (HDZ)
Sesvečan, Damir (HDZ)
Sobol, Gordana (SDP)
Srb, Daniel (HSP)
Stazić, Nenad (SDP)
Strikić, Nedjeljko (HDZ)
Šantek, Ivan (HDZ)
Šeks, Vladimir (HDZ)
Šetić, Nevio (HDZ)
Šimac Bonačić, Tatjana (SDP)
Šimunović, Sonja (SDP)
Šišljagić, Vladimir (HDSSB)
Škulić, Vesna (SDP)
Škvorc, Milivoj (HDZ)
Šoja, Deneš (SDP; zastupnik mađarske nacionalne manjine)
Šolić, Božica (HDZ)
Šprem, Boris (SDP)
Šuica, Dubravka (HDZ)
Tomljanović, Emil (HDZ)
Turić, Marko (HDZ)
Turk, Željko (HDZ)
Vidović, Davorko (SDP)
Vincelj, Željko (HNS)
Vinković, Zoran (SDP)
Vranić, Biserka (SDP)
Vrbat, Tanja (SDP)
Vučić, Ivan (HDZ)
Vujić, Antun (SDP)
Vukić, Dragan (HDZ)
Zgrebec, Dragica (SDP)
Zubović, Mario (HDZ)

Dakle, dragi birači u RH, glasajte za bilo koga drugoga samo ne za ove stranke i ove ljude (časna iznimka dakako Dragutin Lesar koji je jedini glasao protiv i koji sam u saboru zastupa više od između 43 i 60% građana RH).

Ovi su ljudi izdali naše interese i uzurpirali i oteli naša prava da bi ih prodali za interese bogatih tuđinaca. Vratite im milo za drago, a posebno da se ne bi opet bahatili kako ste im na izborima dali pokriće da se ponašaju kako ih je volja, pa i da krše ustav (uostalom, kao da bi netko mogao gore od njih voditi ovu državu). Kaznite ih već jednom konačno na izborima, kad se tako uporno pretvaraju da ne trebaju za svoj nerad, prevaru i izdaju odgovarati pred zakonom. Svi su oni ista stranka, stranka krupnog kapitala kojem prodaju prava koja su nama oteli.

Revenge is ours!!! :)

ps - Iznimno na popisu nije Šemso Tanković (jer je sudjelovao u organizaciji i govorio na prosvjedu solidarnosti s Gazom), a mislim da ovaj puta možemo poštedjeti i pojedince u gradskom vijeću i poglavarstvu grada Rijeke kao i vlasti primorsko-goranske županije koji su UNICEF-u donirali sredstva za djecu žrtve izraelske agresije i ratnih zločina u Gazi.


U nastavku nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Akcija za bojkot izraelskih proizvoda u Francuskoj
Ovako treba Todoriću napraviti...
EEEJ, TODORIĆU, OVE TI ZIME NISAM KUPILA NI POJELA NITI JEDAN GREJP JER SI IH SVE KUPIO U APARTHEJDSKOM IZRAELU!!!
Na kraju mladić koji govori kaže: Danas bojkotiramo izraelske proizvode i one proizvode koji podržavaju izraelske zločine, a sutra, ako ne promijenite svoju politiku i ne prestanete prodavati i kupovati te proizvode, bojkotirat ćemo vaše trgovine.

Viva Palestina Convoy

Neke vijesti o Viva Palestini
Viva Palestina namjerava organizirati još jedan konvoj s prijeko potrebnom pomoći za Palestince u Gazi. Konvoj će vjerojatno na put krenuti u jesen, u listopadu (kako bi dobrovoljci imali dovoljno vremena da isplaniraju svoje izbivanje s posla). Razmišlja se i o probijanju blokade morskim putem.
Britansko Povjerenstvo za dobrotvorna društva zamrznulo je bankovne račune Lifeline for Gaza i North Manchester Against Wars i o njihovom su ponovnom otvaranju pregovori trenutno u tijeku.
Vatrogasna kola koja nisu puštena u Gazu preko prijelaza Rafah, sada su u Libiji. Aktivisti su odbili to vozilo ostaviti u Egiptu, pa ga je jedan libijski aktivist odvezao u Libiju, gdje je sada na sigurnom i čeka na neki budući konvoj, kada će ga aktivisti ponovo pokušati prevesti u Pojas Gaze.

U SAD-u su, potaknute inspirativnim govorima (poput ovoga o džamiji i sirotištu u Rafahu razorenima sa 7 projektila (dakle nikako ne slučajno) proizvedenih u SAD-u) i turnejom Georgea Gallowaya, počele pripreme za američki konvoj Viva Palestina US. Vođa konvoja bit će Ron Kovic, veteran rata u Vijetnamu i mirovni aktivist, kojeg je Oliver Stone ovjekovječio u svom filmu Born on the Fourth of July. Organizatori namjeravaju prikupiti 10 milijuna američkih dolara i u Pojas Gaze uvesti 500 vozila. Konvoj će se oformiti u Egiptu i u Gazu ući preko prijelaza Rafah.