Prosvjedujte protiv ubojstva Mustafe Tamimija

Izvor i link na akciju: Protest Murder of Mustafa Tamimi by IOF Excessive Lethal Force

Mustafa Abdul Razzaq al-Tamimi (27) je 9. prosinca 2011. pogođen u lice patronom suzavca koju je u njega iz blizine ispalio jedan izraelski vojnik na prosvjedu protiv izraelske otimačine palestinske zemlje za izgradnju ilegalnog izraelskog Zida i kontinuirano širenje kolonističkog naselja Halamish koji se svaki tjedan održava u selu al-Nabi Saleh na Zapadnoj obali. Tamimi je u subotu, 10. prosinca, podlegao ozljedama koje je zadobio. Pogođen je izravno u glavu, što je protivno pravilima o otvaranju vatre. Prema tim pravilima suzavac se ne smije ispaljivati u ljude.

Tamimi je 20. osoba koja je u proteklih 8 godina ubijena na ovakvim prosvjedima u ruralnim selima diljem Zapadne obale.

S linka možete poslati gotovu prosvjednu poruku na engleskom upućenu Margaret Sekaggyi, UN-ovoj posebnoj predstavnici za borce za ljudska prava, Riyadu H. Mansouru, veleposlaniku stalne promatračke misije Palestine i Ronu Prosoru, veleposlaniku i stalnom predstavniku Izraela u Ujedinjenim narodima. Kako biste poslali poruku potrebno(*) je u polje pod naslovom Take action on this issue upisati Ime i Prezime (Name) i E-mail adresu (Email), odabrati Zemlju (Country) i kliknuti na Send This Message.


Link na peticiju i više informacija: Protest Murder of Mustafa Tamimi by IOF Excessive Lethal Force


Hrvatski prijevod teksta poruke:

Vaša Ekscelencijo,

RE: Ubojstvo Mustafe Abdula Razzaqa al-Tamimija (27) prekomjernom smrtonosnom silom od strane izraelske okupacijske vojske tijekom tjednog nenasilnog prosvjeda u al-Nabi Salehu

9. prosinca 2011, nakon molitve petkom, deseci palestinskih civila i izraelskih i međunarodnih aktivista za ljudska prava okupili su se u središtu sela al-Nabi Saleh, sjeverozapadno od Ramalle, kako bi sudjelovali u tjednom nenasilnom prosvjedu protiv izgradnje aneksijskog Zida i kolonizacije.

Prosvjednici su pješačili do prolaza koji su izraelske okupacijske snage postavile na ulazu u selo, a koji vodi do palestinske zemlje koju mještanima pokušavaju oteti izraelski kolonisti iz obližnjeg kolonističkog naselja „Halamish“. Izraelski vojnici koji su bili raspoređeni na tom području i u blizini svih ulaza u selo od jutra, počeli su se sukobljavati s prosvjednicima koji su htjeli doći do te zemlje.

Izraelski su vojnici na prosvjednike ispaljivali gumom presvučene metke, zvučne bombe i patrone suzavca. Pri tome je 27-godišnji Mustafa Abdul Razzaq al-Tamimi pogođen patronom suzavca u desnu stranu lica. Al-Tamimi se srušio i stavljen je u jedan palestinski taksi koji ga je vozio prema Ramalli. Izraelske okupacijske snage su zaustavile taksi, uzele al-Tamimija i prebacile ga u bolnicu u Izraelu.

Oko 10 sati u subotu 10. 12. 2011, liječnici u izraelskoj bolnici su al-Tamimija proglasili mrtvim. Njegovo tijelo je prebačeno u javnu bolnicu u Ramalli oko 19 sati istog dana.

U potpunosti ignorirajući vlastita pravila za otvaranje vatre, izraelski vojnici često projektile sa suzavcem ispaljuju izravno u skupine prosvjednika ili pojedince. Izraelske snage gumom presvučene metke redovito neselektivno ispaljuju na prosvjednike iz kratkih udaljenosti. Izraelska je vojska također u Nabi Salehu ponovo počela koristiti projektile sa suzavcem visoke početne brzine, unatoč činjenici da je uporaba tih projektila zabranjena, nakon što je takvim projektilom ubijen Bassem Abu Rahmah iz susjednog sela Bil'in, u travnju 2009, i teško ranjen američki prosvjednik Tristan Anderson u Ni'ilinu u ožujku iste godine.

Molim Vas
- da osigurate da promptno budu provedene temeljite i nepristrane istrage ubojstva Mustafe Abdula Razzaqa al-Tamimija, da nalazi tih istraga budu objavljeni i da odgovorni za ovo ubojstvo budu privedeni pravdi na poštenim suđenjima.
- da sazovete konferenciju visokih ugovornih strana Ženevskih konvencija kako bi se odmah djelovalo s ciljem zaštite palestinskih civila na okupiranom palestinskom području, obzirom na stalno kršenje Četvrte ženevske konvencije od strane države Izrael i izraelskih okupacijskih snaga.


Izvor i link na akciju: Protest Murder of Mustafa Tamimi by IOF Excessive Lethal Force



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Unmasking Gershom Gorenberg, historian and apologist for ethnic cleansing
Ilan Pappe has demonstrated how, after several revisions, the final plan included a detailed description of the methods to be used in driving the population out of their lands that included “large-scale intimidation; laying siege to and bombarding villages and population centers; setting fire to homes, properties, and goods; expulsion; demolition; and, finally, planting mines among the rubble to prevent any of the expelled inhabitants from returning.” In short, Dalet was “an initiative to ethnically cleanse the country as a whole.” With the order to begin the operation, “each brigade commander received a list of the villages or neighborhoods that had to be occupied, destroyed, and their inhabitants expelled,” Pappe wrote. Accidental, indeed. Though Gorenberg presents a picture of “two [presumably equal] national groups claiming the same territory,” the 1947 UN Partition Plan actually handed a mostly European colonial population owning just 12 percent of the land in Palestine fully 60 percent of the territory, including some of its most valuable regions. The demand that the indigenous Palestinian population accept partition was unprecedented: no colonized population had ever assented to the division of its national lands with a foreign colonizer. Even within the territory allotted the Jewish state, Palestinian Arabs made up 40 percent of the population, a troublesome fact for the Zionist leadership. As Ben-Gurion and other Zionist leaders had made clear in the period prior to the founding of the state, not only did they consider the UN Partition Plan as simply the launching pad from which they would dramatically expand the borders of the Jewish state (as they did), but they also had no intention of tolerating such a large Arab minority in their midst afterwards. “Recently declassified Zionist documents,” historian Benny Morris has written, “demonstrate that a virtual consensus emerged among Zionist leadership … in favor of the transfer of at least several hundred thousand Palestinian Arabs — if not all of them — out of the areas of the Jewish state-to-be.” (Benny Morris, Righteous Victims: A History of the Zionist-Arab Conflict 1881-2001, 2001).
Read more…

Tristan Anderson i njegova obitelj tuže Izrael

Informacije iz članka Tristan Anderson civil suit delayed as new evidence emerges novinarke Charlotte Silver od 3. prosinca 2011. koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Tristan Anderson je imao 37 godina kad je u desni predio čela pogođen patronom suzavca koja mu je probila lubanju, desno oko i razorila čeoni režanj. Anderson je ranjen 13. ožujka 2009, pred kraj tjednog prosvjeda protiv izraelskog Zida u selu Nilin na Zapadnoj obali.

„Da je Palestinac, završio bi u bolnici u Ramalli i umro“, upozorava njegova djevojka Gabby Silverman.

No Anderson nije umro. Odvezen je u bolnicu u Tel Avivu gdje se liječio slijedećih 15 mjeseci.

Anderson i njegova obitelj podigli su građansku tužbu protiv izraelske vojske zbog nanošenja ove ozlijede. Suđenje je trebalo početi potkraj studenog ove godine, no odgođeno je zbog nedavnog pojavljivanja novih dokaza. Novi dokazi uključuju snimku vojske u selu Nilin na dan kad je Tristan pogođen. Andersonovi odvjetnici se nadaju da će ponovo biti otvorena istraga i prikupljeno dovoljno dokaza da se podigne optužnica na kaznenom sudu.

Tristan i Silverman tvrde da se ovim suđenjem žele suprotstaviti režimu koji nikad nije odgovarao za svoje postupke. „Palestinci stalno ginu na prosvjedima – o tome nitko ne želi čak ni govoriti. No o Tristanu će malo govoriti.“, primjećuje Silverman.

Anderson je danas hemiplegičar, gotovo u potpunosti mu je paralizirana lijeva strana, te ne vidi na desno oko. Anderson i Silverman su zajedno od kad su sudjelovali u prosvjedu protiv sječe starih hrastova na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju u zimi 2007. Danas zajedno žive u Oaklandu u Kaliforniji.

Silverman je 2009. odlučila otputovati u Palestinu, jer je kao osoba židovskog podrijetla cijeli život slušala kako je ta zemlja za nju osobno važna. „Došla sam kako bih bolje razumjela što se događa u Izraelu i Palestini; osjećala sam da je to moja odgovornost“, rekla je. Anderson, koji je svoj odrasli dio života proveo putujući Europom i Sjevernom i Južnom Amerikom, fotografirajući i sudjelujući u različitim međunarodnim projektima solidarnosti, došao je u Palestinu za njom. I on je htio znati više o onome što se tamo događa. U Palestini je bio 6 tjedana kada je ranjen.

Prvotno je ta ozljeda izbrisala njegovu kratkoročnu memoriju. Mjesecima se nije sjećao događaja koji su se dogodili unutar godine dana prije ozlijede. Međutim uz svakodnevno vježbanje i rehabilitaciju povratio je neka izgubljena sjećanja. Anderson kaže da se ne sjeća dana kada je pogođen. No, sjeća se kafića u centru Ramalle, rodbine njegove djevojke u Izraelu i dana kad je prvi put bio na Zapadnoj obali. Silverman i Anderson tada su stanovali u Susyji na južnim hebronskim brdima na okupiranoj Zapadnoj obali, ali su svaki vikend putovali na prosvjed u Nilinu.

Sarit Michaeli iz izraelske organizacije za ljudska prava B'Tselem navodi da je vrstu suzavca kakvim je ranjen Anderson izraelska vojska na Zapadnoj obali počela koristiti u jeku operacije Lijevano olovo, izraelskog napada na Gazu u zimi 2008/2009. Patrona koja je pogodila Andersona zove se „suzavac proširenog dometa“ i proizvodi ga tvrtka Combined Systems, Inc, sa sjedištem u SAD-u. Ono što ga čini naročito opasnim je to što sadrži unutrašnji mehanizam koji ga pokreće prema naprijed i znatno povećava njegov učinak. „To je poput ispaljivanja malog projektila“, objasnila je Michaeli.

Mjesec dana nakon što je Tristan ranjen, istim je suzavcem ubijen Bassem Abu Rahme na prosvjedu u susjednom selu Bilin.

Prema izjavama očevidaca koje je prikupio B'Tselem, patrona suzavca ispaljena je izravno u Andersona s vrha brežuljka, s udaljenosti od oko 60 metara. Domet ovog projektila sa suzavcem je 250 metara. Istraga izraelske policije je otkrila da su na području Nilina 13. ožujka, na dan kad je Anderson pogođen, raspoređene bile 3 skupine pograničnih policajaca. Međutim skupina pograničnih policajaca koja se nalazila na vrhu brežuljka s kojeg je pogođen Anderson nije istražena.

Andersonova odvjetnica tvrdi da je istraga bila nemarna i da se ne može nazvati temeljitom, profesionalnom ni potpunom. „Nažalost ponašanje vlasti u Tristanovom slučaju nije iznimka – samo u mom smo uredu vidjeli doslovno stotine slučajeva Palestinaca koje su ranile sigurnosne snage čije su istrage također bile nemarne i zbog toga za te slučajeve nitko nije odgovarao“, dodaje.

Prema podacima koje je prikupila palestinska organizacija za ljudska prava Al Haq, na prosvjedima na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze je od početka druge Intifade, koja je počela u rujnu 2000, ubijeno 57 Palestinaca.

U lipnju 2009. ubijen je Akil Srour (36), koji je bio s Andersonom u trenutku kad je Anderson pogođen. Srour je ubijen u Nilinu, kad su vojnici bojevim streljivom pucali u okupljene prosvjednike i bio je peti Palestinac ubijen u Nilinu unutar razdoblja od 18 mjeseci.

Tijekom 15 mjeseci dok se oporavljao Andersonovo je zdravstveno stanje bilo nestabilno i naglo se i drastično mijenjalo. Napali su ga razni virusi, bolesti i infekcije. „Liječnici su mi govorili da mu je stanje 'dinamično' – što je značilo da je u svakom trenutku mogao umrijeti,“ kaže Silverman.

Dok se Andersonu vraćala lucidnost u bolnici u Tel Avivu, saznali su se razmjeri njegove ozlijede. Tipično za povrede čeonog režnja, početno je ostao bez kratkoročne memorije i s teškoćom je učio nove stvari. „Morao je ponovo naučiti kako gutati, patio je od disfazije [oštećenje sposobnosti komuniciranja]. Svakodnevno smo radili po nekoliko sati. No sada može jesti što god poželi“, dodaje Silverman.

Još uvijek mu je narušena kontrola impulsa. Silverman tvrdi da mu lako odvlače pažnju blještavi automobili ili veliki oglasi i ne može ga se pustiti da se sam kreće ulicama. Anderson također ne vjeruje da je slijep na desno oko. „Srećom po nas, Tristan se nastavlja oporavljati,“ kaže Silverman.

Iako se Anderson oporavio mnogo bolje nego je to predviđala početna prognoza, potrebna mu je stalna pomoć. Trenutno preko tjedna živi s roditeljima u gradiću Grass Valley na sjeveru Kalifornije, a sa Silverman i prijateljima boravi tijekom vikenda u Oaklandu.

„Akil je ubijen, Bassem je mrtav. Tristan kakvog sam poznavala – moj partner – kakvog smo svi poznavali – on više ne postoji.“ „Oni [Palestinci] neće imati veliko suđenje. Zato je naša odgovornost da ovo učinimo,“ dodaje Silverman.


Izvor i više informacija: Tristan Anderson civil suit delayed as new evidence emerges


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israel Prevents Thirty Farmers From Entering Their Lands
Izrael 30 poljoprivrednika onemogućio da dođu do svojih polja (2. prosinac 2011.)
Izraelske su vlasti u četvrtak, 1. prosinca, 30 palestinskih poljoprivrednika iz sela Anin, zapadno od grada Jenina na sjeveru Zapadne obale, onemogućili da dođu do svojih polja i voćnjaka koji su izolirani iza izraelskog Zida na tom području. Vojnici su na jednom od prolaza u Zidu odbili prihvatiti dozvole koje su poljoprivrednicima izdane kako bi mogli doći do svoje zemlje. Mještani su namjeravali brati masline. Da bi došli do svoje zemlje, ovi mještani moraju za to dobiti dozvolu koju izdaje ured tzv. Civilne uprave koji vodi vojska. Dozvole se izdaju rijetko, a i kada budu izdane odnose se samo na neke dane i na ograničeno doba dana kada je poljoprivrednicima dopušteno da prijeđu kroz prolaz u Zidu.
Read more…

Izraelska vojska ubila 23 prosvjednika na Golanskoj visoravni

Izraelska je vojska u nedjelju, 5. lipnja, otvorila vatru na prosvjednike koji su iz ostatka Sirije pokušavali prijeći na Golansku visoravan, sirijski teritorij pod izraelskom okupacijom od 1967.

Sirijski izvori tvrde da je ubijeno 23 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 ženu, dok je ranjeno 350 osoba.

Stotine prosvjednika pokušale su na Golansku visoravan ući kroz minirano polje i prepreke od bodljikave žice. Prosvjednici su izjavili da žele na okupiranoj zemlji podići sirijsku zastavu.

Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da je vojska usmeno i pucanjem u zrak upozorila prosvjednike, te da je potom bila prisiljena otvoriti vatru u smjeru nogu prosvjednika kako bi ih odvratila od njihovog nauma da uđu na Golansku visoravan. Mještani sela Majdal Shams, na okupiranoj Golanskoj visoravni, za to su vrijeme molili izraelske vojnike da prestanu pucati na prosvjednike.

Vojska također tvrdi da je 1 osoba ranjena u eksploziji mine na neokupiranom dijelu Sirije koja se dogodila uslijed vatre zapaljene Molotovljevim koktelima koje su prosvjednici navodno bacali na izraelske snage. Izraelski mediji također javljaju da je mnogo ljudi ozlijeđeno u eksploziji u blizini mjesta Quneitra, no sirijska strana nije potvrdila ovaj navod.

Slični su prosvjedi održani na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze gdje je 16 prosvjednika lakše ozlijeđeno gumenim metcima, a 20-tak ih je primilo liječničku pomoć zbog udisanja suzavca. Stotine prosvjednika okupile su se na kontrolnoj točki u Qalandiyi u blizini Ramalle i na sjeveru Pojasa Gaze. Desetci prosvjednika koji su u Gazi pokušali krenuti na sjever prema graničnom prijelazu Erez s Izraelom, sukobili su se s Hamasovom policijom, koja je uhitila najmanje 12 prosvjednika.

Prosvjedi održani 5. lipnja, na 44. obljetnicu Šestodnevnog rata u kojem je Izrael okupirao sirijsku Golansku visoravan, te Zapadnu obalu i Pojas Gaze, nastavak su prosvjeda palestinskih izbjeglica koje su se 15. svibnja ove godine pokušale vratiti u svoju domovinu.

Izraelske su snage bile u visokom stupnju pripravnosti nakon što su aktivisti na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i susjednim zemljama pozvali prosvjednike da se 5. lipnja ponovo upute na izraelske kontrolne točke i granice.

Oko 100 ljudi je prosvjedovalo u središtu Hebrona, a desetci prosvjednika pokušali su iz sela Deir Al-Hatab na sjeveru Zapadne obale doći do obližnjeg kolonističkog naselja Elon Moreh.

Libanonska je vojska zabranila okupljanja prosvjednika na granici s Izraelom u toj zemlji kako bi se izbjeglo krvoproliće kakvo se na libanonsko-izraelskoj granici dogodilo na prošlom takvom prosvjedu 15. svibnja 2011.


Izvor: '23 dead' as Israel opens fire on Golan

Iz tjednog izvještaja PCHR-a o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području (12. – 18. svibanj 2011.)

na 63. obljetnicu palestinske Nakbe izraelske su okupacijske snage u napadu na nenasilne prosvjednike na graničnom prijelazu Beit Hanoun/Erez na sjeveru Pojasa Gaze ranile desetke civila

Informacije iz tjednog izvještaja Palestinskog centra za ljudska prava Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (12– 18 May 2011) o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području u razdoblju između 12. i 18. svibnja 2011. Cijeli izvještaj, s više informacija, možete na engleskom pročitati na linku.

[…]

Sažetak

[…]


Otvaranje vatre:

U razdoblju između 12. i 18. svibnja izraelske su okupacijske snage ubile 2 palestinska maloljetnika. 1 je ubijen u Jeruzalemu, a drugi, s mentalnom retardacijom, je ubijen u Pojasu Gaze uporabom pretjerane smrtonosne sile od strane okupacijskih snaga. Izraelske okupacijske snage su također ranile 148 civila, uključujući 49 maloljetnika i 1 međunarodnog mirovnog aktivista. Od ukupnog broja ranjenih, 144 ih je ozlijeđeno kad su izraelske okupacijske snage upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale nenasilne prosvjednike koji su obilježavali 63. obljetnicu palestinske Nakbe, 3 civila je ozlijeđeno tijekom nenasilnih prosvjeda protiv gradnje kolonističkih naselja i aneksijskog Zida. Jedno je palestinsko dijete ranjeno u eksploziji sumnjivog predmeta koji je za sobom ostavila izraelska okupacijska vojska.

13. svibnja 2011. u četvrti Silwan u Jeruzalemu na Zapadnoj obali hladnokrvno je ubijen 1 palestinski maloljetnik. Metak je došao iz smjera 2 kuća koji su ranije usred Silwana zauzeli izraelski kolonisti. U trenutku kad je ubijen, maloljetnik je hodao po zemljanom putu između 10 i 15 metara od te 2 kuće. Jedna privatna zaštitarska agencija i izraelska pogranična policija štite koloniste koji su zauzeli te 2 kuće.

U Pojasu Gaze 15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile pretjeranu smrtonosnu silu i ubile jednog mentalno retardiranog palestinskog maloljetnika pored graničnog prijelaza Nahal Oz, istočno od grada Gaze. Maloljetnik je ubijen granatom koju je na njega ispalila izraelska okupacijska vojska. Bolničarske ekipe su tijelo ubijenog pronašle gotovo 300 metara zapadno od prijelaza Nahal Oz. […]

15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale prosvjednike koji su nenasilnim prosvjedima obilježavali 63. obljetnicu palestinske Nakbe u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Ozlijeđeno je 144 palestinskih civila, uključujući 47 maloljetnika, 5 žena i 4 novinara. U Pojasu Gaze ranjeno je 105 osoba, uključujući 31 maloljetnika, 3 žene i 3 novinara. Na Zapadnoj obali ozlijeđeno je 38 civila, uključujući 16 maloljetnika, 2 žene i 1 novinara. […]

Izraelske okupacijske snage su također upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale nenasilne prosvjednike koji su prosvjedovali protiv izgradnje ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja i Zida na Zapadnoj obali. Ranjeno je 3 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 međunarodnog mirovnog aktivista. Desetci palestinskih civila i međunarodnih aktivista za ljudska prava koji su sudjelovali u nenasilnim prosvjedima na Zapadnoj obali imali su zdravstvenih poteškoća zbog udisanja suzavca i modrice od udaraca izraelskih okupacijskih snaga.

Jedan je palestinski maloljetnik 13. svibnja 2011. teško ranjen u eksploziji sumnjivog predmeta koji je iza sebe u Jordanskoj dolini na sjeveroistoku Zapadne obale ostavila izraelska okupacijska vojska.


Upadi vojske u palestinske zajednice:

U razdoblju između 12. i 18. svibnja izraelske su okupacijske snage izvele najmanje 20 vojnih upada u palestinske zajednice na Zapadnoj obali tijekom kojih su uhitile 15 palestinskih civila, uključujući 3 maloljetnika.

Izraelske su okupacijske snage nastavile gušiti nenasilne prosvjede, te sprječavati međunarodne aktiviste za ljudska prava da sudjeluju u nenasilnim prosvjedima protiv izgradnje kolonističkih naselja i Zida. U sklopu svojih nastojanja, izraelske su okupacijske snage uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i privele ih u policijsku postaju „Benjamin“ na jugoistoku Ramalle. Uhićeni su kasnije oslobođeni. Izraelske okupacijske snage su također uhitile 6 prosvjednika koji su sudjelovali u nenasilnom prosvjedu u blizini kontrolne točke u Qalandiyji povodom 63. obljetnice palestinske Nakbe.


Ograničenja kretanja:

Izrael je okupiranim palestinskim područjima nastavio nametati strogu opsadu, a palestinskim civilima u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, uključujući okupirani Istočni Jeruzalem, oštra ograničenja kretanja.

[…]


Napadi izraelskih kolonista na palestinske civile i imovinu:

[…]

14. svibnja 2011. nekoliko kolonista iz kolonističkog naselja „Gilad“ je napalo 3 palestinska poljoprivrednika iz sela Jeet, sjeveroistočno od Qalqilyje. […] Napad se dogodio pred očima izraelskih okupacijskih snaga.

15. svibnja 2011, skupina izraelskih kolonista iz kolonističkog naselja „Kiryat Arba“, jugoistočno od Hebrona, napala je jednu kuću u četvrti Wadi al-Hussain koja se nalazi pored tog kolonističkog naselja. Kolonisti su pokušali zapaliti kuću i ugrozili živote stanara. […]

17. svibnja 2011, nekoliko je izraelskih kolonista upalo u školu sirotišta u okupiranom Istočnom Jeruzalemu. Kolonisti su napali učenike u učionicama, a izraelska je policija zatim uhitila ravnatelja škole i njegovog zamjenika i odvela ih na ispitivanje.


Dokumentirana izraelska kršenja međunarodnog prava u razdoblju između 12. i 18. svibnja 2011.

1. Upadi na palestinska područja i napadi na palestinske civile i imovinu na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze

Uporaba pretjerane sile protiv prosvjeda kojima se obilježavala obljetnica palestinske Nakbe

U nedjelju 15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile smrtonosnu silu kako bi rastjerale sudionike nenasilnih prosvjeda koji su organizirani u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali povodom obilježavanja 63. godišnjice palestinske Nakbe. Ranjeno je ukupno 144 palestinskih civila, uključujući 47 maloljetnika, 5 žena i 4 novinara; i to u pojasu Gaze 105 osoba (uključujući 31 maloljetnika, 3 žena, 3 novinara) i na Zapadnoj obali 38 osoba, uključujući 16 maloljetnika, 2 žene i 1 novinara. […]


Prema istragama koje je proveo Palestinski centar za ljudska prava, događaji su se odvili na slijedeći način:

Pojas Gaze:

Oko 10:30 sati u nedjelju 15. svibnja 2011. desetci Palestinaca su se počeli okupljati otprilike 1700 metara južno od graničnog prijelaza Beit Hanoun (Erez) na sjeveru Pojasa Gaze, s namjerom da sudjeluju u obilježavanju 63. obljetnice palestinske Nakbe. Oko 11:30 sati desetci Palestinaca uputili su se prema ogradi na granici s Izraelom u blizini graničnog prijelaza Beit Hanoun (Erez). 10 minuta kasnije izraelske snage smještene na granici ispalile su 4 topničke granate na područje na kojem su se Palestinci okupili. Izraelski vojnici su istovremeno na prosvjednike otvorili vatru s osmatračnica. Vojnici su nastavili povremeno pucati sve do večeri, dok su istovremeno područje nadlijetali helikopteri koji su također otvorili vatru na područje oko prosvjednika. Vojska je također ispaljivala suzavac i dimne bombe što je kod nekih prosvjednika izazvalo nesvjesticu i neurološke simptome. Ranjeno je 103 Palestinaca, a deseci su imali zdravstvenih poteškoća zbog udisanja suzavca. […]

Ozlijeđeno je i 3 novinara, a 3 pripadnika liječničkog osoblja Palestinskog Crvenog polumjeseca se zbog gušenja onesvijestilo.

Izraelske snage smještene na granici istočno od Khan Yunisa na jugu Pojasa Gaze oko 15 sati su otvorile vatru u blizini desetaka Palestinaca koji su sudjelovali u nenasilnom prosvjedu u istočnom dijelu sela 'Abasan, istočno od Khan Yunisa i ranile 2 Palestinaca.


Zapadna obala:

Oko 13:30 u nedjelju 15. svibnja 2011. desetci palestinskih civila okupili su se na ulazu u izbjeglički logor Qalandya, sjeverno od Jeruzalema, odakle su se uputili prema kontrolnoj točki u Qalandyji koja odvaja Ramallu od Jeruzalema. Prosvjednici su prema izraelskim vojnicima bacali kamenje i prazne boce. Vojnici su od ranog jutra bili pojačano raspoređeni u blizini ove kontrolne točke. Izraelske su snage odmah počele ispaljivati gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac na prosvjednike. Ozlijeđeno je 26 civila, uključujući 11 maloljetnika i 1 ženu. […] Liječnički izvori navode da se većina ozljeda nalazila u gornjem dijelu tijela. Izraelske su snage, pomoću svojih prerušenih jedinica, uhitile 6 Palestinaca, uključujući 1 koji je zadobio povredu u predjelu glave.

Također oko 13:30, desetci palestinskih studenata sveučilišta u Bir Zeitu i desetci Palestinaca iz okolnih sela, okupili su se u središtu sela Bir Zeit na nenasilnom prosvjedu povodom 63. obljetnice palestinske Nakbe. Prosvjednici su hodali ulicama, uzvikivali slogane i nosili palestinske zastave. Zatim su stigli do kontrolne točke Attara, sjeverno od sela Bir Zeit, gdje su se izraelske okupacijske snage sakrile iza cementnih blokova. Izraelske okupacijske snage su zatvorile kontrolnu točku, a prosvjednici su ih počeli gađati kamenjem na što su izraelske okupacijske snage odgovorile ispaljivanjem bojevih metaka, gumom presvučenih metalnih metaka, suzavca i zvučnih bombi. Desetci prosvjednika imali su poteškoća zbog udisanja suzavca, a mnogi su zadobili modrice od udaraca izraelskih okupacijskih snaga, no svima je pružena pomoć na mjestu događaja i nitko nije hospitaliziran.

Palestinski civili su na hebronskom području također organizirali nekoliko nenasilnih prosvjeda, u središtu Hebrona i južno od tog grada, na sjevernom ulazu u grad, na ulazima u sela Beit Ummar, Bani N'eim i Zeef, te na ulazu u izbjeglički logor Fawwar. U sukobima s izraelskim snagama ozlijeđeno je 12 civila, uključujući 5 maloljetnika i 1 ženu. Nekoliko se prosvjednika onesvijestilo zbog udisanja suzavca, dok su neki zadobili modrice od udaraca vojnika.

Izraelske su okupacijske snage tijekom prosvjeda namjerno opstruirale rad brojnih novinara. Neki od njih su izravno napadnuti, drugima je onemogućeno da rade svoj posao, neki su otjerani s mjesta događaja koje su pokušavali pratiti. Najeh Diab al-Hashlamon (48), kamerman američke novinske agencije APA, ranjen je metkom u lijevo stopalo. […] Izraelske okupacijske snage također su otvorile vatru i razbile staklo na vozilu jednog kamermana agencije AFP.

Al-Hashlamon je Palestinskom centru za ljudska prava izjavio da se u nedjelju 15. svibnja oko 15 sati nalazio u ulici Talaat al-Zahed, sjeverno od stare gradske jezgre grada Hebrona. Snimao je skupinu izraelskih vojnika koju su pucali po palestinskim prosvjednicima istočno od ulice Talaat al-Zahed. Tada je pogođen pravim metkom u lijevo stopalo. Tvrdi da je bio jasno vidljiv izraelskim vojnicima koji su od njega bili udaljeni svega 8 metara. […]

U nedjelju, 15. svibnja, ujutro, izraelske su okupacijske snage zauzele brojne krovove kuća u gradu Hebronu i selu Beit Ummar i pretvorile ih u vojne položaje. Desetci snajperista razmješteni su na tim krovovima kako bi mogli ciljati palestinske civile koji su sudjelovali u nenasilnim prosvjedima. […]


2. Uporaba pretjerane sile protiv nenasilnih prosvjednika protiv izgradnje ilegalnih kolonističkih naselja i Zida

U razdoblju koje pokriva ovaj izvještaj izraelske su okupacijske snage koristile silu protiv nenasilnih prosvjednika – palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudskih prava – koji su prosvjedovali protiv izgradnje Zida i kolonističkih naselja na Zapadnoj obali. Ranjeno je 3 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 međunarodnog aktivista. Desetci palestinskih civila i aktivista za ljudska prava imali su poteškoća zbog udisanja suzavca i zadobili su modrice. Izraelske su okupacijske snage također uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i odvezli ih u policijsku postaju „Benjamin“, jugoistočno od Ramalle. Na slobodu su pušteni isti dan oko 22 sata.

U petak, 13. svibnja 2011., nakon džume desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava organizirali su nenasilan prosvjed u selu Bil'in, zapadno od Ramalle. Prosvjed je organiziran protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida, a poklopio se i s 63. obljetnicom palestinske Nakbe. Prosvjednici su nosili slike ubijenih mještana Jawaher i Basema Abu Rahme i veliki ključ s brojem 63, brojem godina koliko je prošlo od protjerivanja Palestinaca iz njihovih domova 1948. godine. Starije osobe i djeca vozili su se na kolima obučeni u tradicionalnu palestinsku odjeću, prikazujući na taj način povratak u svoju domovinu. Prosvjednici su se zatim uputili prema ilegalnom Zidu. Izraelske su okupacijske snage oko 100 metara od Zida postavile prepreku od bodljikave žice. Prije nego su prosvjednici stigli do postavljene prepreke, izraelske su okupacijske snage počele ispaljivati prave metke, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac na prosvjednike. Izraelske su okupacijske snage prosvjednike također polijevale otpadnom vodom i ganjale ih po poljima maslinika. Ranjena su 2 Palestinaca, uključujući 1 maloljetnika, a desetci su imali poteškoća zbog udisanja suzavca i/ili su zadobili modrice.

Istog dana, također nakon džume, desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava organizirali su nenasilni prosvjed u selu Ni'lin, zapadno od Ramalle. Prosvjed je organiziran protiv izgradnje ilegalnog izraelskog Zida. Prosvjednici su se uputili prema Zidu, a izraelske su okupacijske snage prolaz u Zidu zatvorile bodljikavom žicom. Kad su prosvjednici pokušali prijeći Zid i doći do zemlje koja se nalazi s njegove druge strane, izraelske su ih okupacijske snage u tome spriječile. Prosvjednici su na to uzvratili gađajući izraelske okupacijske snage kamenjem, a izraelske su okupacijske snage tada počele na prosvjednike ispaljivati bojevo streljivo, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac. Izraelske su okupacijske snage također ganjale prosvjednike kroz polja maslinika. Mnogi su prosvjednici imali poteškoća zbog udisanja suzavca.

Istog dana, nakon džume, desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava mirno su prosvjedovali protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida i kolonističkih naselja u selu Nabi Saleh, sjeverozapadno od Ramalle. Prosvjednici su prošli ulicama sela i uzvikivali slogane protiv izraelske okupacije i arbitrarnih postupaka. Noseći palestinske zastave uputili su se prema zemlji koju pokušavaju zauzeti kolonisti iz kolonističkog naselja „Halmish“. Izraelske okupacijske snage su zatvorile južni ulaz u selo kako bi palestinske i međunarodne prosvjednike spriječile da dođu do te zemlje. Izraelske okupacijske snage su onemogućile aktivistima da dođu do spomenute zemlje i na prosvjednike ispalile bojevo streljivo, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac. Izraelske okupacijske snage su također prosvjednike polijevale otpadnom vodom i dale se u potjeru za njima. Jedan je američki aktivist (23) pogođen patronom suzavca u glavu i prebačen u bolnicu u Ramalli. Mnogi su prosvjednici imali poteškoća zbog udisanja suzavca i zadobili modrice […] Izraelske su okupacijske snage također uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i prebacile ih u policijsku postaju Benjamin, jugoistočno od Ramalle. Pušteni su na slobodu istog dana u 22 sata.

[…]


Izvor i više informacija: Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (12– 18 May 2011)


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Man shot dead by gunmen near Nablus
Naoružani muškarci ubili muškarca u okolici Nablusa (21. svibanj 2011.)
Jedan je muškarac (32) ustrijeljen u subotu (21. svibnja 2011.) u selu Beit Dajan pored Nablusa na sjeveru Zapadne obale. Motiv ubojstva zasad nije poznat, a ubijeni je prethodno bio u palestinskom zatvoru pod optužbama da je izraelski agent. Ovo je drugo takvo ubojstvo ovog mjeseca. 6. svibnja je pored Ramalle na Zapadnoj obali ubijen jedan 30-godišnji Palestinac kojeg se također sumnjičilo da radi za Izrael.

UNRWA: Palestinian refugees' health still at risk
UNRWA: Zdravlje palestinskih izbjeglica i dalje ugroženo (21. svibanj 2011.)
UN-ova agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama suočava se s velikim izazovima u pružanju zdravstvenih usluga palestinskim izbjeglicama, poručuju iz te agencije. Unatoč napretku na nekim ključnim područjima – uključujući smanjenje smrtnosti novorođenčadi – zdravlje palestinskih izbjeglica sve je ugroženije. Veliko siromaštvo, nezaposlenost i društvena diskriminacija također loše utječu na zdravlje izbjeglica, na primjer: ograničen im je pristup zdravstvenoj skrbi. Medicinski centri su zatrpani, a jedan liječnik u prosjeku dnevno pregleda 100 pacijenata, navodi se u UNRWA-inom izvještaju. Izraelska ilegalna blokada Pojasa Gaze i ograničenja kretanja na Zapadnoj obali također utječu na pružanje zdravstvenih usluga. U UNRWA-i su upozorili da su sve češći slučajevi u kojima izbjeglicama ne mogu pružiti primjerenu razinu liječničke skrbi i pomoći.

Ni'lin marks 3rd anniversary of non-violent protests
Ni'lin obilježio 3 godine održavanja nenasilnih prosvjeda (21. svibanj 2011.)
Selo Ni'lin na Zapadnoj obali u petak (20. svibnja) je obilježilo 3 godine tjednih nenasilnih prosvjeda protiv izraelskog Zida. Od 2008. ubijeno je 5 Palestinaca koji su prosvjedovali protiv izraelske konfiskacije 1/3 zemlje u tom selu. Stotine prosvjednika su ozlijeđene i pritvorene jer su vojnici silom gušili prosvjede, koristeći ponekad i bojevo streljivo. U lipnju 2008. selo je bilo pod opsadom izraelske vojske koja je u ljeto te godine ubila 10-godišnjeg Ahmeda Moussu, te na njegovom sprovodu 18-godišnjeg Yousifa Amiru. 2 su prosvjednika iz sela ubijena u prosincu 2008. – Arafat Khawaja (22) i Mohammad Khawaja (18). Američki aktivist Tristan Anderson je zadobio tešku povredu glave i mozga kad ga je izraelski vojnik u glavu pogodio patronom suzavca na prosvjedu u ožujku 2009. 2 mjeseca kasnije vojnici su bojevim streljivom u grudni koš pogodili i ubili Yousefa Awela Sadiqa Sroura (36). U petak su se stotine Palestinaca okupile i molile pored ilegalnog Zida, te su se potom zajedno s desetcima međunarodnih aktivista, uputile prema prolazu u Zidu. Izraelske snage koje su ih čekale na vratima, ispaljivale su na prosvjednike suzavac i zvučne granate. Iako je do sada u prosvjedima ubijeno 5, ozlijeđeno 700, a uhićeno 150 ljudi, uključujući maloljetnike, mještani najavljuju da, ohrabreni promjenama koje su postigli prosvjedi u Egiptu, nastavljaju s prosvjedima u selu Ni'lin.

Sha'ath: We will stick to UN statehood plan
Palestinci će tražiti priznanje palestinske države u UN-u u rujnu (22. svibanj 2011.)
Viši Fatahov dužnosnik Nabil Sha'ath izjavio je AFP-u da je, svojom izjavom kako ne prihvaća povlačenje na granice iz 1967, izraelski premijer Netanyahu dokazao da odbacuje mirovni proces. Sha'ath je dodao da će Palestinci nastaviti raditi na svom strateškom cilju – UN-ovom priznanju palestinske države (na granicama iz 1967.) u rujnu ove godine. Obama je u svom govoru Palestince nastojao odvratiti od ovog poteza.

Un bateau français pour Gaza; des dizaines de personnalités françaises le soutiennent
Desetci francuskih umjetnika i intelektualaca podržavaju francuski brod za Gazu koji će u sklopu civilne međunarodne flotile Stay Human (Ostani čovjek), krajem lipnja ploviti za Gazu.
A ce jour, les seuls changements notables observés sont l'augmentation des importations de biens de consommation et de denrées alimentaires et un accroissement des autorisations de circulation aux hommes et femmes d'affaires. Pour le reste, comme vient de le confirmer un rapport publié par 26 ONG européennes, « Des espoirs réduits à néants. Prolongement du blocus de Gaza », rien n'a changé à Gaza. 80% de la population dépend de l'aide internationale; les pannes d’électricité durent 4 à 6 heures par jour et souvent davantage ; 60% de la population ne reçoit l'eau courante qu'une fois tous les 3 à 4 jours, pendant 6-8 heures.


Sirija:
Syria buries its dead after anti-regime protests
Qurabi said 26 people were killed in the province of Idlib and 13 in Homs. Two people were also killed in the eastern town of Deir Ezzor, one in Daraya, a suburb of the capital Damascus, one in the coastal city of Latakia and one in central Hama. Among the dead were a 12-year-old boy and four others between the ages of 15 and 18. One was also identified as a soldier. ... Foreign media are not allowed to travel in the country to report on the unrest making it difficult to verify information. Fridays have become a rallying point in the nine-week revolt that has posed the greatest challenge to President Bashar Al-Assad's 11-year rule. ... Assad's regime has responded to the violence with a brutal crackdown that has left at least 850 people dead and hundreds injured, according to rights groups. Thousands more have been arrested and tortured, activists say. ... The protests have posed the greatest challenge to Assad's 11-year regime, dominated by members of his minority Alawite community, an offshoot of Shiite Islam. The majority of Syria's 23-million population are Sunni Muslims. ... Some 250 people fleeing the unrest in Syria had already crossed into Turkey last month. At least 5,000 have also sought refuge in neighboring Lebanon.

Peticija za oslobađanje nenasilnih prosvjednika u Bahreinu

Link na peticiju: Free Abdulhadi Al Khawaja, Bahraini Human Rights Activist

Oko 600 nenasilnih prosvjednika i aktivista za ljudska prava nalazi se u pritvoru u Bahreinu zbog sudjelovanja u prodemokratskim prosvjedima. U protekla 2 mjeseca vlasti su u Bahreinu brutalnom silom gušile prodemokratske prosvjede građana. Uhićene se stotine ljudi, a sigurnosne snage i vojska iz susjednih država, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, pobile su na desetke osoba.

Peticijom bahreinskom kralju Hamadu ibn Isi Al Khalifi tražimo prekid nasilja i oslobađanje bahreinskih aktivista za ljudska prava i nenasilnih prosvjednika.

Izvor i link na peticiju: Free Abdulhadi Al Khawaja, Bahraini Human Rights Activist


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Staying Human
Arrigoni suggests that consumers look for barcodes whose first three numbers are 729, meaning it is a product of Israel. By refusing to purchase Israeli products consumers can express their opposition to the Occupation of Palestine. Gaza: Stay Human is a searing first-hand account of life for people under siege and fire in the open air prison called Gaza. It conveys the danger, raw emotions, and gore that Palestinians face. Arrigoni urges people to stay human; but when Israelis disrespect Palestinian life, they strike at themselves and their own humanity. When people in the international community stand by, it renders so many of us culpable and less human.

Neke vijesti iz Libije danas, 25. veljače

Izvor: Live Blog - Libya Feb 25

Stanovnici Tripolija javljaju da dobivaju SMS poruke od vlade u kojima se ljude poziva da se „vrate u normalnu svakodnevicu“ i „na posao“.

Stephanie Bernstein, rabin u Bethesdi u Marylandu i žrtva terorističkog napada na zrakoplov iznad Lockerbieja, izrazila je nadu da će Gaddafi odgovarati za svoje zločine. „Svi oni u diplomatskom svijetu koji su mislili da bi na neki način [Gaddafi] mogao predstavljati nekakvog modernog naprednog čelnika trebali bi se sramiti.“ rekla je Bernstein.

Kina je do sad evakuirala 12 000 odnosno oko 2/3 svojih državljana iz Libije. Mnogi od njih zaposleni su u naftnoj industriji.

Venezuelanski ministar vanjskih poslova se složio sa stavovima Fidela Castra koji je optužio Washington da raspiruje nemire u Libiji kako bi našao opravdanje za invaziju i zauzimanje libijskih naftnih bogatstava. Venezuelanski predsjednik Chavez je na Twitteru izrazio potporu Gaddafiju.

Guardianova interaktivna karta twitter poruka o prosvjedima u arapskim zemljama i Iranu (Twitter network of Arab and Middle East protests - interactive map)

Libijski politički čelnici koji su napustili Gaddafijev režim, uključujući veleposlanike i ministre koji su odstupili sa svojih položaja, vode razgovore kako bi oformili političko tijelo koje bi vodilo državu.

Sky News javlja da je britanska vlada navodno platila libijskim dužnosnicima kako bi se olakšala evakuacija britanskih državljana iz Libije.

Glavna predstavnica EU-a za vanjsku politiku Ashton se pridružila pozivima za nametanje sankcija Libiji kako bi se u toj zemlji zaustavilo krvoproliće.

Libijska državna televizija je objavila da će svaka libijska obitelj dobiti 500 dinara (oko 400 američkih dolara), te da bi mogle porasti plaće nekih djelatnika javnih službi.

Njemačka priprema sankcije protiv libijskih čelnika zbog napada na prosvjednike, najavio je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle.

Cijelo libijsko veleposlanstvo u New Delhiju napustilo je Gaddafijev režim i pridružilo se narodnoj revoluciji za slobodnu Libiju.

Glavni tajnik NATO-a Rasmussen je izjavio da još nije bilo razgovora o zabrani letova iznad Libije i da bi uspostava zone zabrane leta iziskivala mandat Ujedinjenih naroda.

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je izvijestila da sve više uglavnom stranaca napušta istočnu Libiju i odlazi u Tunis. U protekla 24 sata u Tunis je iz Libije samo preko graničnog prijelaza Ras Adjir stiglo 7408 osoba. Između 40 i 50 tisuća ljudi napustilo je Libiju i prebjeglo u Egipat, Tunis i Niger.

Sigurnosne snage u Tripoliju ubile su najmanje 5 prosvjednika u petak, 25. veljače.

Njemački ministar vanjskih poslova Westerwell je izjavio da je Europa ujedinjena u podršci nametanju sankcija Libiji i poziva na hitnu akciju EU-a i UN-a. Marokanski ministar vanjskih poslova Taib Fassi Fihri je izjavio da treba i djelima, a ne samo riječima, podržati legitimne težnje libijskog naroda.

U raznim dijelovima Tripolija – Fashloumu, Ashouru, Jumhouriji, Souq Al Joumi – čuje se jaka pucnjava.

Libijski izaslanik pri UN-u je Vijeću za ljudska prava priopćio da on i ostali zaposlenici njegovog veleposlanstva predstavljaju „samo libijski narod“, a ne Gaddafijev režim.

Britanska nevladina organizacija Save the Children je izrazila zabrinutost vijestima o ubijenoj djeci u nasilnoj represiji libijskih sigurnosnih snaga nad protuvladinim prosvjednicima. Organizacija je također izrazila zabrinutost zbog mogućnosti da desetci tisuća djece budu raseljeni u slučaju da se borbe između sigurnosnih snaga i protuvladinih prosvjednika intenziviraju.

Libijske sigurnosne snage su pokušale ponovo osvojiti obalni grad Zawiyah koji se nalazi 50 km zapadno od Tripolija, no protivnici vlade u tom gradu su ih otjerali.

Sigurnosne snage su raspoređene u petak oko džamija u libijskom glavnom gradu Tripoliju zbog straha da će u gradu izbiti prosvjedi nakon što završe molitve.

Srbija je opovrgla izvještaje medija koji su u petak javljali da su srpski piloti ili posade bili upleteni u zračna bombardiranja libijskih prosvjednika. Srbija je najavila da obustavlja sav izvoz oružja u Libiju. Prethodno su se pojavili izvještaji u arapskim i malteškim medijima u kojima se navodi da su u bombardiranju prosvjednika u gradovima Tripoli i Benghazi sudjelovali piloti koji su srpski plaćenici.

Ljudi su u Tripoliju počeli ranije napuštati molitve petkom zbog toga što propovijedi koje je nametnula država smatraju neprihvatljivima, a mnoge su one čak i naljutile.

Izvor i više vijesti: Live Blog - Libya Feb 25


Jedna vijest iz Libije od jučer, 24. veljače
Izvor: Live Blog - Libya Feb 24
Mustafa Abdel Galil, bivši libijski ministar pravosuđa koji je s te dužnosti odstupio prije 3 dana, izjavio je na sastanku plemenskih vođa i predstavnika iz istočne Libije u gradu Al Baidi u četvrtak 24. veljače da Gaddafi posjeduje biološko i kemijsko oružje i da ga se neće libiti upotrijebiti. Pozvao je međunarodnu zajednicu i UN da spriječe Gaddafija da to oružje upotrijebi. Dodao je da smatra da bi pred kraj Gaddafi mogao upotrijebiti takvo oružje, te da vjeruje kako će Gaddafi uništiti sve što iza njega bude ostalo.

Izvor i više vijesti: Live Blog - Libya Feb 24


DODATNI LINK:
Libija:
Kadhafi, un client de choix pour les armes françaises
Pour le reste, les Libyens ont signé avec plusieurs industriels français un contrat de très modeste rénovation de 12 Mirage F1, pour 10 millions d'euros par avion, avec 60 % de marge bénéficiaire. Les Libyens auraient volontiers fait moderniser leur flotte pour beaucoup plus cher, en dotant leurs avions d'équipements performants. Ces rétrofits sont un classique... Mais Dassault s'y est opposé, pour vendre des Rafale. En réalité, malgré l'optimisme français, cet espoir s'est révélé sans objet : la Libye voulait un "vrai" Rafale doté de ses équipements - y compris les missiles - les plus performants, quand Paris voulait, lui, vendre très cher des avions "light". Kadhafi s'est donc adressé à la Russie pour lui acheter des Sukhoï 35 Flanker Plus et des Mig 29 Fulcrum... Paris a également profité de la libération des infirmières bulgares en 2007 pour vendre à la Libye des missiles antichars Milan (168 millions d'euros) et un réseau de communication sécurisé Tetra pour sa police (128 millions d'euros). Pour le reste, plus de deux milliards d'euros de contrats étaient en discussion ces derniers mois entre la France et la Libye, portant sur des hélicoptères d'Eurocopter ( dix AS550 Fennec, 12 AS332 Super-Puma, 3 EC165 Tigre), un système de radars de surveillance aérienne avec Thales, la remise à niveau des vieilles vedettes Combattante pour les Constructions mécaniques de Normandie, la rénovation des Crotale II (Thales), celle de chars de combat T-72, des vedettes OCEA pour les forces spéciales, etc.

Peticija AI USA – Zaustavite nasilje u Libiji!

Link na peticiju: Stop the Violence in Libya!

U proteklih nekoliko dana, u Libiji su tijekom velikih protuvladinih prosvjeda navodno ubijene stotine prosvjednika. Izgleda da su libijski čelnik Gaddafi i njegova vlada spremni pobiti neograničen broj ljudi kako bi se zadržali na vlasti.

Međunarodna zajednica mora zaustaviti krvoproliće. Pošaljite poruku pomoćnici američke ministrice vanjskih poslova Esther Brimmer i američkoj izaslanici pri Ujedinjenim narodima Susan Rice i pozovite SAD da u Vijeću sigurnosti nametnu totalni embargo na oružje Libiji i pošalju misiju u Libiju kako bi se istražilo nasilje. Peticijom se traži da Vijeće sigurnosti utvrdi da li je razmjer zločina u Libiji toliki da ga je potrebno procesuirati na Međunarodnom kaznenom sudu.

Za potpisivanje peticije potrebno(*) je na linku upisati Ime, Prezime, E-mail adresu, Adresu stanovanja, Grad, pod State odabrati Not in USA, upisati Poštanski broj, odabrati Zemlju i kliknuti na SEND NOW

Izvor i link na peticiju: Stop the Violence in Libya!


DODATNO:
Live Blog - Libya Feb 24
Neke vijesti iz Libije 24. veljače

Jedan je Alžirac koji se uspio iz Libije vratiti u Alžir rekao da je vidio zračne napade na civile: „Bilo je kao u Bagdadu. Upotrijebili su avione, helikoptere. Ljudi i žene su vrištali, ubijali su ljude. Na Zelenom trgu u centru Tripolija bilo je oko 60 pobijenih ljudi. Spaljene su visoke zgrade, ministarstvo pravosuđa.“

Jedan drugi Alžirac koji se vratio kući iz Libije iz Tripolija tvrdi da ima puno plaćenika koji pucaju na ljude, te da ih je vidio vlastitim očima: „Ulazili su u domove, ali prema nama strancima, Marokancima, Tunižanima, svim Arapima, i Libijci su bili nasilni, optužujući nas da smo protivnici režima.“

Gaddafijeve snage uništile minaret jedne džamije protuzračnim oružjem u mjestu Az-Zawiyah gdje traju napadi na prosvjednike.

Britanski premijer Cameron je zaprijetio da će Gaddafijev režim snositi posljedice svojih neprihvatljivih postupaka ukoliko odmah ne prekine napade na libijski narod.

Gaddafijeve snage su navodno otele 2 kćeri bivšeg Gaddafijevog pomoćnika Noure al Masmarija nakon što je on jučer govorio na Al Jazeeri. Njegove kćeri su navodno bile prisiljene na libijskoj državnoj televiziji osuditi izjave svog oca.

Kineska naftna kompanija CNPC tvrdi da su napadnuta njena postrojenja u Libiji i da evakuira svoje radnike.

Gaddafijev sin, Saif al-Islam Gaddafi je na libijskoj državnoj televiziji izjavio da je na djelu urota „Arapske braće“ i optužio medije da šire laži. Rekao je da će sutra pozvati medije i međunarodne organizacije da razgledaju Tripoli i dodao da se život u Tripoliju odvija normalno.

Nigerija zračnim putem evakuira svoje građane iz Libije.

Prosvjednici su zauzeli grad Zuwarah, 120 km zapadno od Tripolija.

7 ubijenih i 40 ranjenih u napadu „Gaddafijeve brigade“ na mjesto Az-Zawiyah.

Egipatski radnici koji bježe iz Libije tvrde da proturežimske milicije kontroliraju grad Zuwarah, 120 km zapadno od Tripolija.

Libijski diplomati u libijskom veleposlanstvu u Maroku su izjavili da se pridružuju „narodnoj revoluciji“ i rušenju Gaddafijeve vladavine. Diplomati su spustili zastavu na veleposlanstvu na pola koplja i razbili veliku sliku libijskog diktatora Gaddafija.

Gaddafijeve snage napadaju grad Az Zawiyah u sjeverozapadnoj Libiji gdje trenutno prosvjeduju tisuće ljudi. Očevici tvrde da je 50 ranjenih osoba odvedeno u bolnicu u tom gradu nakon što su „Gaddafijeve brigade“ u napadu upotrijebile protuzračno oružje. Nekoliko je prosvjednika ubijeno.

U zračnoj luci u Tripoliju policija tuče ljude pendrecima i pokušava im onemogućiti da uđu u zračnu luku. Avioni ne polijeću puni jer ljudi ne mogu ući u zračnu luku. Ljudi pričaju užasne priče o ubijanju. Zračna luka u Tripoliju je pod kontrolom Gaddafijevih snaga.

Obitelji žrtava IRA-inog nasilja izrazile su svoju solidarnost sa žrtvama Gaddafijevih napada na libijske civile.

Prvi evakuirani kineski građani trebali bi danas iz Libije stići u Peking. U Libiji je na početku nemira bilo 30 000 kineskih državljana.

Libanonske vlasti su potvrdile da su odbile jednom libijskom zrakoplovu dopustiti da jučer sleti u Bejrut jer pilot nije htio identificirati putnike. Navodno je među putnicima bila supruga jednog od Gaddafijevih sinova.

Izvor i više vijesti: Live Blog - Libya Feb 24

Peticija: Zaustavite represiju nad prosvjednicima u Libiji

Link na peticiju: Libya: Stop the Crackdown

U Libiji snage pukovnika Gaddafija prodemokratske prosvjednike napadaju strojnicama i borbenim zrakoplovima. Ubijene su stotine ljudi. Gaddafi već 42 godine, dulje od bilo kojeg drugog diktatora u Africi i na Srednjem istoku, željeznom rukom vlada Libijom koja nema ni parlament ni ustav. Stranim novinarima nije dopušten ulaz u Libiju, a vlada je ugasila Internet i mreže mobilnih telefona kako bi sakrila nasilje od očiju javnosti. Unatoč tome što su ih stotine pobijene tisuće prosvjednika se i dalje okupljaju i traže promjenu režima i temeljna prava. Zgroženi Gaddafijevim zločinima libijski diplomati i dio visokih vojnih zapovjednika već su napustili Gaddafijev režim.

Vijeće Sigurnosti UN-a održava hitne sastanke po pitanju Libije. Pošaljite poruku izaslanicima u Vijeću Sigurnosti UN-a.

Tekst poruke na hrvatskom:
Nasilje u Libiji mora prestati. Molim Vas da prihvatite rezoluciju o Libiji kojom će biti:
a) nametnuta zona zabrane leta kako bi se zaustavila bombardiranja civila
b) zamrznuta imovina Gaddafija, njegove obitelji i visokog zapovjedništva
c) nametnute ciljane sankcije protiv Gaddafijevog režima
d) pokrenut međunarodni kazneni progon vojnih dužnosnika koji su sudjelovali u represiji prosvjeda.


Potrebno je upisati Ime i prezime, E-mail adresu, Odabrati zemlju, upisati poštanski broj i kliknuti na SEND.
Izvor i link na peticiju: Libya: Stop the Crackdown


DODATNI LINKOVI:
Libija:
Angry Arab: Al-Qadhdhafi's last speech
Mubarak and Bin Ali killed more than 300 civilians and no one reacted. So according to UN standards, it is acceptable to kill 300 civilians by Arab tyrants, but more than that number would lead to UN condemnation. Obama and Hillary still don't want Qadhdhafi to surrender power: they fear the impact on oil field, just as they feared the impact in Egypt on the lousy peace treaty.

Live Blog - Libya Feb 23
Neke vijesti iz Libije danas:
Britanski radnik James Coyle tvrdi da se zajedno s još 300 britanskih, njemačkih, pakistanskih, bangladeških, austrijskih i rumunjskih radnika nalazi u jednom kampu u pustinji u istočnoj Libiji i da imaju hrane i vode samo za još jedan dan. Coyle tvrdi da su naoružani mještani iz okolnih gradova u nekoliko navrata pljačkali zalihe u kampu i da su im oduzeli sva vozila. Coyle je pozvao britansku vladu da ih spasi.

Izravni naftovod između Libije i Italije je potpuno „presušio“.

Tripoli noću – naoružani navodni „plaćenici“ patroliraju ulicama grada i otvaraju vatru na svakog tko se nalazi na ulici. (VIDEO: Mercenaries Patrolling the streets of Tripoli)

Francuski predsjednik je pozvao EU da nametne sankcije Gaddafijevom režimu.

Izvor i više vijesti: Live Blog - Libya Feb 23


Palestina/Izrael:
IDF deputy chief: Israel's army needs faith in God more than tanks
The events currently shaking the Arab world "were ordained from above" by a guiding hand, Israel Defense Forces Deputy Chief of Staff Yair Naveh said on Sunday. Naveh added that the Israeli army needed faith in God now more than its supply of planes and tanks. Naveh made the statements while accompanying Israel's two chief rabbis, Rabbi Yona Metzger and Rabbi Shlomo Amar, on their visit to the chief military rabbi's office at the Tzrifin base. ... "But it was ordained from above," he said, "and we don't know where it will lead, but it's clear to us that there is a hand from above."


Bahrein:
Saudi Arabia says it's ready to help Bahrain's rulers
Saudi Arabia said Sunday that it stands ready "with all its capabilities" to shore up Bahrain's ruling royal family if a standoff with the Shiite-led opposition is not resolved soon, underscoring the kingdom's deep concern about its neighbor's ongoing political crisis.

Neke vijesti iz Libije danas, linkovi

Izvor: Live Blog - Libya Feb 22
22. veljače 2011.
Međunarodna koalicija protiv ratnih zločinaca izjavila je 22. veljače da je u Libiji od početka prosvjeda ubijeno 519 ljudi, dok ih je 3980 ranjeno, te da je 1500 ljudi nestalo u Libiji.

Libijski veleposlanik u SAD-u je dao ostavku jer ne želi više služiti, kako je rekao, „diktatorskom“ režimu.

Libijski ministar unutarnjih poslova, Abdul Fatah Younis, je prešao na stranu prosvjednika i pozvao libijsku vojsku da stane na stranu naroda i odgovori na njegove „legitimne zahtjeve“.

Na Malti su se zaposlenici libijskog veleposlanstva pridružili prosvjednicima koji su demonstrirali ispred veleposlanstva.

Nikaragvanski predsjednik Ortega je telefonski razgovarao s Gaddafijem i izrazio svoju solidarnost s pomahnitalim diktatorom.

Američka državna tajnica Clinton je krvoproliće u Libiji nazvala „u potpunosti neprihvatljivim“, te izrazila zabrinutost zbog nasilja nad prosvjednicima u Jemenu.

Izvor i puno više vijesti: Live Blog - Libya Feb 22


Većina libijskih vojnika i policajaca pridružila se prosvjednicima protiv Gaddafija kojeg sad štite samo njegovi čuvari i tisuće plaćenika koje je doveo u Libiju da bi se borili protiv libijskog naroda.
Diljem svijeta održavaju se prosvjedi solidarnosti s libijskim narodom i revolucijama u arapskim zemljama.
Izvor: We are all Khaled Said


Još neki linkovi o situaciji u Libiji:
VIDEO, AUDIO: Libya unrest: Scores killed in Benghazi 'massacre'
More than 200 people are known to have died, doctors say, with 900 injured. The most bloody attacks were reported over the weekend, when a funeral procession is said to have come under machine-gun and heavy weapons fire. One doctor, saying that fresh gunfire had broken out, told the BBC that what had happened was "a real massacre". Human Rights Watch says at least 173 people have been killed in Libya since demonstrations began on Wednesday. ... "Ninety per cent of these gunshot wounds [were] mainly in the head, the neck, the chest, mainly in the heart," she said. She said the Jala hospital mortuary had 208 bodies from Saturday's violence, and another hospital had 12. ... The violence escalated on Saturday, when a funeral procession for victims of previous clashes made its way past a major security compound. Witnesses said troops used machine-guns, mortars, large-calibre weapons, and even a missile, against the mourners. ... Most of Benghazi is said to be controlled by anti-government protesters. There are reports that the government is bringing in elite forces to the city - as well as foreign mercenaries from sub-Saharan Africa. There have also been reports of anti-government protests in other eastern cities, including al-Bayda and Dernah, as well as Misrata further west, about 200km (125 miles) from the capital Tripoli.

Reuters: Unrest spreads to Libyan capital as Arab protests simmer
As he spoke, police used tear gas to disperse thousands of protesters in Tripoli, where gunfire was heard, vehicles were on fire and protesters threw stones at billboards of Gaddafi, who is facing the most serious challenge to his four-decade rule. ... In the Gulf kingdom of Bahrain, thousands of protesters gathered in a square in Manama, calling for political change and awaiting promised talks with the island's Sunni rulers. After days of violence, the mood among the mainly Shi'ite protesters appeared to be more conciliatory. Libya, however was witnessing the bloodiest episodes yet in two months of unrest convulsing the Arab world. ... Al Jazeera television said thousands of protesters clashed with supporters of Gaddafi in Tripoli's Green Square. The violence spread to Tripoli after days of protests in Benghazi, Libya's second largest city, in which at least 233 people have been killed, according to Human Rights Watch. Communications are tightly controlled and Benghazi is not accessible to international journalists, but the picture that has emerged is of a city slipping from the grasp of security forces in the biggest challenge to Gaddafi's rule since the "brotherly leader" seized power in a 1969 military coup. Habib al-Obaidi, head of the intensive care unit at the main Al-Jalae hospital in Benghazi, said the bodies of 50 people, mostly killed by gunshots, had been brought there on Sunday afternoon. The deaths came after scores were killed on Saturday. Two hundred people had arrived wounded, 100 of them in serious condition, he said. Members of an army unit known as the "Thunderbolt" squad had come to the hospital carrying wounded comrades, he said. The soldiers said they had defected to the cause of the hundreds of thousands of protesters in the streets and had fought and defeated Gaddafi's elite guards. "They are now saying that they have overpowered the Praetorian Guard and that they have joined the people's revolt," another man at the hospital who heard the soldiers, lawyer Mohamed al-Mana, told Reuters by telephone. A Libyan tribal leader threatened to block oil exports to the West within 24 hours if the government does not stop the "oppression of protesters." Another tribal chief told al Jazeera Gaddafi had to leave the country. ... Unrest also hit Yemen, Tunisia, Morocco, Oman, Kuwait, Algeria and Djibouti over the weekend as people took to the streets demanding political and economic change. In Iran, thousands of security personnel deployed in the streets of Tehran and other cities to prevent protesters rallying in spite of a ban, opposition websites said. ... In Tunisia on Sunday, security forces fired into the air as tens of thousands of demonstrators gathered downtown to call for the replacement of the interim government -- a sign that problems are not all swept away with the removal of a dictator. In Yemen, shots were fired at a demonstration in the capital Sanaa on the ninth consecutive day of unrest. Thousands were demanding the departure of President Ali Abdullah Saleh, who called for dialogue with the opposition. But the coalition of main opposition parties said there could be no dialogue with "bullets and sticks and thuggery," or with a government "which gathers mercenaries to occupy public squares ... and terrorise people." At least 2,000 protesters gathered in a square in Morocco's capital on Sunday to demand King Mohammed give up some powers.

VIDEO: Libyan Protest in Washington D.C. Feb 19 2011

LIBYA REMEMBERS
Ubijeni u krajnje brutalnoj krvavoj represiji nad prosvjednicima u Libiji

VIDEO: NEW LIBYAN FLAG @ EMBASSY
Prosvjednici na libijskom veleposlanstvu u Londonu uklonili zastavu Gaddafijevog režima i postavili novu libijsku zastavu. (21. veljače 2011.)


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
VIDEO: Pax Americana
Empire looks at the dramatic changes taking place in the Arab world and their strategic implications.
With Rashid Khalidi, a professor of Modern Arab Studies at Columbia University and Seymour Hersh, a Pulitzer-winning author.

Egypt: Why is Israel so Blind?
Our standard recommendation to Israel is that it should move quickly to achieve agreements with the Arab states and the stateless Palestinians before it is too late. And the Israeli response is that there is no urgency to make peace — except on Israeli terms — because Israel is strong and the Arabs are weak.

Egipat:
Veteran Egypt activist sees revolution as ongoing
"Activists can take some rest from the protest and go back to their well-paying jobs for six months, waiting for the military to give us salvation, but the worker can't go back to his factory and still get paid 250 pounds," he said, referring to the wave of labor unrest sweeping the country as workers protest their abysmal wages. "The strikes now will continue, that's our only hope at the moment, the mission is not accomplished," el-Hamalawy said, sardonically echoing the triumphant tweet of one youth leader when Mubarak stepped down.

VIDEO: EGYPT REVOLUTION - TUNISIA REVOLUTION THE HISTORY OF NOW
Photos and videos from Tunisia and Egypt in January and February 2011 of protesters in Tunisia seeking Ben Ali ouster and Egyptian protesters seeking Mubarak resignation in central Cairo.


Bahrein:
VIDEO: Live Update: Bahrain
Al Jazeera's correspondent James Bays has the latest from Pearl Roundabout in the capital Manama.

Linkovi (Palestina/Izrael, Bahrein, Egipat…)

The people want to bring down the regime

Palestina/Izrael:
HRW: Palestinian Authority: No Justice for Torture Death in Custody
Amer died on June 15, 2009, while detained at the General Intelligence Service headquarters in Hebron, allegedly under interrogation. A Palestinian military court trial in July 2010 acquitted the five security officers accused of Amer's death, claiming "lack of evidence" despite an official Palestinian autopsy report stating that he had died due to torture and testimony by the three detainees who witnessed his death. The trial is the only known instance in which Palestinian security officials in the West Bank have been criminally prosecuted for torture, despite hundreds of torture allegations. To Human Rights Watch's knowledge, no Palestinian security official has been convicted for abusing persons in custody. The PA suspected Amer, a 33 year-old nurse at a Hebron hospital, of membership in Hamas, the authority's bitter rival, according to media reports. The authorities had not charged him with any offense and it is not clear why they arrested him, although tensions with Hamas were high at the time, after fatal gun battles between Hamas and PA security forces on May 30 and June 4 in the northern West Bank city of Qalqilya. The Palestinian special military court in Hebron that acquitted the five accused officers found that General Intelligence Service officials had negligently failed to stop Amer from falling to his death from an upper floor of the agency's headquarters. In sworn testimony to prosecutors, prisoners who witnessed Amer's death identified two intelligence officers responsible for torturing him severely for four days and denying his requests for medical care despite his clearly worsening health. One of these officers, and another officer whom these witnesses testified had tortured them, were not indicted.

Egypt and the Palestinian question
Along with the laundry list of domestic grievances expressed by Egyptian protesters calling for an end to the regime of Hosni Mubarak, the popular perception of Egypt's foreign policy has also been a focal point of the demonstrations. Signs and chants have called on Mubarak to seek refuge in Tel Aviv, while his hastily appointed vice-president, Omar Suleiman, has been disparaged as a puppet of the US. Egypt's widely publicised sale of natural gas to Israel at rock bottom prices has featured in many refrains emanating from the crowds. The widespread view among Egyptians that the regime has served the interests of the West has not been helped by Israel's call for world leaders to support Mubarak, or the apparent unwillingness by American officials to give the protests their full backing.

The death of Israeli democracy
If the Admissions Committee law passes, for example, this young couple and their three children could find themselves barred from living in certain communities and villages, even those built on public land. If the Nakba Bill is approved, organisations that commemorate the 1948 expulsion of Palestinians will be ineligible for public funds. This is a "watered down" version of the bill. The original version sought to imprison anyone who publicly marked the Nakba Day. Other legislation aims to silence individuals and groups that criticise the government. ... The Boycott Bill seeks to criminalise those who advocate for the international boycott of Israel, subjecting them to steep fines. The Anti-Incitement Bill criminalises those who publish anything that denies Israel's Jewish and democratic character. Because I have authored articles calling for a bi-national democracy, this one could land me in jail. (And, if I'm already headed for the clinker, I might as well state the obvious: A country that must force people to call it democratic, on pain of imprisonment, is not a democracy). And the Knesset is considering the creation of committees that will investigate the funding of left-wing civil and human rights organisations - most of which are critical of the Israeli occupation. Critics have likened the move to a political witch-hunt as right-wing groups will not be investigated. They also point out that such an investigation, which is the responsibility of the legal branch, would exceed the Knesset's power. So the question remains: Will Israel become out-right fascist?


Libija:
Live blog – Lybia
Najnovije vijesti o prosvjedima i nasilnoj represiji diktatorskog režima u Libiji.


Bahrein:
VIDEO: Democracy Now!: “People Are Bleeding in the Streets:” Bahrain Police Wage Brutal Overnight Attack on Hundreds of Pro-Democracy Protesters
During an overnight raid in the Persian Gulf nation of Bahrain, heavily armed riot police surrounded thousands of demonstrators as they slept in a central square in the nation’s capital. Rubber bullets, tear gas and concussion grenades were fired into the crowd without warning. At least four people were killed and hundreds injured. Some 60 people are reported missing. We hear from human right activist Nabeel Rajab outside a hospital in Manama where the wounded are being treated. [includes rush transcript]

Bahrain: The Social Roots of Revolt Against Another US Ally
In the early hours of Thursday, up to five thousand Bahraini protesters were forced from the main demonstration site at the Pearl Roundabout, a landmark intersection in the capital, Manama. The Bahraini authorities deployed helicopters, dozens of tanks and armoured personnel carriers, with army and police firing teargas and live rounds. Among the protesters were hundreds of women and children. ... While these communities have suffered the blight of unemployment and poverty, they also have witnessed roaring property development, land prices and profits benefiting the ruling elite. These communities have watched their country’s oil wealth being directed to serve elite interests with development plans that are geared to lure international capital. This has led to swathes of coastal areas being confiscated by members of the extended Al Khalifa royal family, to be earmarked for future reclamation and skyscraper development. That is how Bahrain has become something of a paradox – an island without any beaches. And it is this lopsided, elite-orientated development that is fuelling deep social grievances among the masses, grievances that are now being directed at those elites. … Bahrain’s unstable social formation is underpinned by unwavering US diplomatic and military support. The island serves as the base for the US Fifth Fleet in the Persian Gulf. The latest wave of state repression has tellingly elicited only a subdued, ambivalent comment from Washington, urging “all sides to refrain from violence” – Washington-speak that translates into support for the government. Last year, Bahrain received $19.5 million in US military aid, which, on a per capita basis, equates to greater than that delivered to Egypt.

VIDEO: Bahrain's army deliberately kills peaceful protesters with live rounds ( automatic weapon )
Vojska bojevim streljivom ubija nenasilne prosvjednike u Bahreinu

Live blog – Bahrain
Najnovije vijesti o prosvjedima i nasilnoj represiji diktatorskog režima u Bahreinu.


Egipat:
VIDEO: Daily Show: Mess O'Slightly-to-the-Left O'Potamia - Credit for Egypt's Uprising

On “Leaderless Revolutions” and the Fall of Mubarak
The sense of solidarity and community (and at least some partial small-scale victories) from local contexts gradually expands to awareness of similar struggles elsewhere and personal ties of trust and common objectives. At these local levels, responding to daily oppressive contexts, it is the individual decisions—often spontaneous—to resist instead of submit, small revolutions at the personal and community level, that accumulate over time into deeper and deeper determination to challenge ever-broader elements of the existing regime. Essentially, these are the true “leaders” of the revolution. Without that growing accumulation of willful resistance by hundreds of thousands already at the grassroots level, no appeals by Twitter or Facebook, by liberal, radical or revolutionary organizations, or by charismatic national figures will inspire millions to risk the bloodshed and torture implied in confrontation with the harsh face of the regime’s police. Without large numbers already willing to take such risks, the hundreds of thousands or millions of previous bystanders would not dare to then express their own deeper feelings of alienation, resentment and rage. In turn, at a certain stage, the open use of repression by the regime, as with the pro-Mubarek thugs last week, simply fuels even greater rage and mass participation. When suddenly massive resistance declares itself in huge demonstrations, participants experience an unparalleled exuberance of community and utopian egalitarianism. These are the sentiments we’ve heard commonly expressed in Cairo and other cities in Egypt. These are the same feelings experienced in Paris in 1968, in Prague in 1989 and other revolutionary contexts. Even in non-revolutionary situations, as in the great civil rights and antiwar marches of the 60s in the United States, the same festive atmosphere of great hope and solidarity could be felt.

El Mahallah Spinning Company Workers on an Open Strike
Egypt, CTUWS, February 16, 2011: Today morning more than 20.000 workers of El Mahallah Spinning Company started an open strike, seeking mainly for the dismissal of the commissioner-general, the boards chairman, the head of legal affairs and the head of security department at the company, accusing them for making the company loses 270 million pounds during the last two years.

VIDEO: Bye Bye Mubarak


Alžir:
Algeria protesters push for change
Filali said the demonstrators were determined to remain peaceful, but he claimed that the police "want the crowd to go violent and then get them portrayed as a violent crowd". Protesters are demanding greater democratic freedoms, a change of government and more jobs. ... The latest rally is being organised by the National Co-ordination for Change and Democracy (CNCD), a three-week-old umbrella group of opposition parties, civil society movements and unofficial unions inspired by the mass protests in Tunisia and Egypt. Demonstrators have been protesting over the last few months against unemployment, high food costs, poor housing and corruption - similar issues that fuelled uprisings in other north African nations. Earlier this month, Abdelaziz Bouteflika, Algeria's president, said he would lift emergency powers, address unemployment and allow democratic marches to take place in the country, in a bid to stave off unrest. "The regime is frightened," Filali said. "And the presence of 30,000 police officers in the capital gives you an idea of how frightened the regime [is] of its people."


Tunis:
VIDEO: Tunisia, Egypt, and Beyond: Interview with Aijaz Ahmad
About the protest, let me say that Tunisia has had a recent history of protests, repeated ones, the last one was in 2008. ... The pattern of protests in Tunisia has been that they were mostly in the South and in the coastal regions, the poorer regions of Tunisia. This time, for the first time, they came into Tunis. They did not start in the capital. They started in the historic homelands of protests. But they came into Tunis. That's where it became a mass protest. Otherwise, these were congregations of 300 people here, 500 people there, and so on. So, that is what is new: that the city has risen. Who has risen in the city? To start with, professional classes, educated and employed. Tunisia is a highly educated society, much more educated than any other Arab country, with a very fine education system. So, it's a very sophisticated educated class. And yet, unemployment is running at about 25% or something for college graduates. They were in the streets. Professionals were in the streets. Lawyers. If you want to identify the main players in this, the organized ones, these are the union UGTT and lawyers including the bar association. There was a general strike of the Tunisian Bar Association. Some 95% of the lawyers came out in the streets, and in fact they threw in their lot with the protesters very early. So, it was an uprising of the educated, professional classes. The working class en masse came in much later, but now they are the ones who are dominating the protests ... There is a world food crisis. This is the first, most successful food protest in the world, at one level, and the result is that all the regimes feel threatened: Libya, Algeria, Jordan, Egypt, Syria have immediately allocated huge amounts of funds to bring down food prices, to bring down fuel prices, to subsidize heating oil, and so on and so forth... The IMF, the World Bank, US aid agencies -- they all have extensive documents -- all are predicting that, in the year 2011, there are going to be worldwide food uprisings. ... Now this is the general background to what's happening in Tunisia and what may or may not happen in other countries. ... Tunisia has a much higher standard of living than Egypt, Algeria, Jordan, or Syria, where the impact has been felt immediately. There have been extensive food riots in Algeria, there have been food riots in Jordan. ... Will they lead to a Tunisian-style uprising?