Tijelo poznatog talijanskog propalestinskog aktivista i člana Pokreta za slobodnu Gazu Vittorija Arrigonija (36) pronađeno je danas u jutro u sjeverozapadnom dijelu grada Gaze, na području Mashrou Amer, u napuštenom domu jednog pripadnika male ekstremističke islamističke skupine u Gazi koja je dan prije preuzela odgovornost za njegovu otmicu.
Ta je salafijska džihadistička skupina Arrigonija otela u četvrtak i zahtijevala oslobađanje 3 svojih pripadnika, uključujući čelnika skupine šeika Abu Walida-al-Maqdasija kojeg su vlasti u Gazi uhitile početkom ožujka 2011. Na video snimci koju je objavila, skupina je Hamasovoj vladi u Gazi dala rok do petka poslije podne i zaprijetila da će ubiti aktivista, ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni.
Međutim, tijelo ubijenog pronađeno je već u petak u jutro. Uhićena su 2 osumnjičenika, a policija traga za ostalima. Hamasove vlasti u Gazi su izjavile da je Arrigoni pronađen obješen u praznoj kući. Forenzičari su izjavili da je ubijen na „grozan način“. Palestinske i talijanske vlasti najoštrije su osudile brutalno ubojstvo i izrazile sućut Arrigonijevoj obitelji i prijateljima.
Međunarodni pokret solidarnosti (ISM), Pokret za slobodnu Gazu i cijeli globalni pro-palestinski pokret je u dubokom šoku i žalosti zbog ubojstva ovog dragog i iznimno cijenjenog humanitarca, humanista, hrabrog aktivista i velikog i dragocjenog prijatelja palestinskog naroda.
Nakon jučerašnje vijesti o Arrigonijevoj otmici, organizacije palestinskog civilnog društva, međunarodni pokret solidarnosti, palestinske vlasti i građani osudili su otmicu i pozvali na trenutačno oslobađanje nenasilnog mirovnog aktivista. Aktivisti su se do petka u jutro nadali da Vittorio ipak neće biti ubijen ni mučen, već su vjerovali da će njegova humanost i omiljenost među Palestincima u Gazi pozitivno utjecati na njegove otmičare i da će oni s njime humano postupati, te da će što skorije biti oslobođen. Za petak su bili planirani prosvjedi građana protiv otmice aktivista.
Arrigoni je sudjelovao u prvom nenasilnom humanitarnom proboju izraelske ilegalne blokade Pokreta za slobodnu Gazu, zajedno s još 40-tak aktivista iz 17 zemalja u kolovozu 2008. Od tada je mnogo vremena proveo u Gazi, gdje je izlagao svoj život opasnosti pomažući poljoprivrednicima i ribarima koji su u Pojasu Gaze izloženi redovitim napadima izraelskih naoružanih snaga. U listopadu 2008. Vittorija je otela izraelska vojska na jednom ribarskom brodiću uz obalu Gaze. Odveli su ga u Izrael i deportirali u Italiju, no on je već nekoliko dana kasnije bio ponovno u Gazi.
Arrigoni je u Gazi proživio i izraelske brutalne napade 2008/2009. Vozio se tijekom napada u kolima hitne pomoći koja su spašavala ranjene i prikupljala mrtve kako bi dokumentirao i izvještavao o žrtvama i kršenjima ljudskih prava. Zahvaljujući Arrigoniju, čije su izjave i izvještaje prenosili talijanski mediji, talijanska je javnost bila upoznata s onim što se događa u Gazi. Pisao je članke, blog i izvještavao iz blokirane i bombardirane Gaze. Napisao je knjigu Stay human o izraelskom pokolju u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. Nakratko je napustio Gazu kako bi sudjelovao u Gaza Freedom Marchu u Kairu. Bio je počasni palestinski građanin.
Palestinske vlasti, udruge civilnog društva, palestinski narod i propalestinski pokret oplakuju velik i bolan gubitak nezamjenjivog prijatelja, humanitarca i mirovnog aktivista i izražavaju žaljenje i sućut Vittorijevoj obitelji i prijateljima.
Vittorio Arrigoni - Humanitarian - Palestinian - Hero - Martyr - 1975-2011 RIP (video)
DODATNI LINKOVI:
Hrvatska:
Priopćenje o neprocesuiranim zločinima u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja"
Operacijom „Oluja“ definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja. Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.
Afganistan:
Anatomy of an Afghan War Tragedy
The Afghan travelers had set out early on the cold morning of Feb. 21, 2010, from three mountain villages in southern Daikundi province, a remote central region 200 miles southwest of Kabul. More than two dozen people were wedged into the three vehicles. Many were Hazaras, an ethnic minority that for years has been treated harshly by the Taliban. They included shopkeepers going for supplies, students returning to school, people seeking medical treatment and families with children off to visit relatives. There were several women and as many as four children younger than 6. … Hellfire missiles struck the first and third vehicles; they burst into flames. Qudratullah, one of the Afghan travelers, recalled, "The helicopters were suddenly on top of us, bombarding us." Dead and wounded were everywhere. Nasim, the 23-year-old mechanic, was knocked unconscious. "When I came to, I could see that our vehicles were wrecked and the injured were everywhere," he said. "I saw someone who was headless and someone else cut in half." The Predator crew in Nevada was exultant, watching men they assumed were enemy fighters trying to help the injured. " 'Self-Aid Buddy Care' to the rescue," one of the drone's crew members said."I forget, how do you treat a sucking chest wound?" said another. Soon, however, the crew in Nevada and the screeners in Florida realized something was wrong. "The thing is, nobody ran," one crew member said. "Yeah, that was weird," another replied. At 9:15 a.m., the Predator crew noticed three survivors in brightly colored clothing waving at the helicopters. They were trying to surrender. "What are those?" asked the camera operator. "Women and children," the Predator's mission intelligence coordinator answered. "That lady is carrying a kid, huh? Maybe," the pilot said. "The baby, I think, on the right. Yeah," the intelligence coordinator said. The Predator's safety coordinator, cursing in frustration, urged the pilot to alert the helicopters and the A-Team that there were children present. "Let them know, dude," he said. "Younger than an adolescent to me," the camera operator said. As they surveyed the carnage, seeing other children, the Predator crew tried to reassure themselves that they could not have known. "No way to tell, man," the safety observer said. "No way to tell from here," the camera operator added. At 9:30 a.m., the pilot came back on the radio. "Since the engagement," he said, "we have not been able to PID [positively identify] any weapons."... By the U.S. count, 15 or 16 men were killed and 12 people were wounded, including a woman and three children. Elders from the Afghans' home villages said in interviews that 23 had been killed, including two boys, Daoud, 3, and Murtaza, 4. ... McChrystal issued letters of reprimand to four senior and two junior officers in Afghanistan. The Air Force said the Predator crew was also disciplined, but it did not specify the punishment. No one faced court-martial, the Pentagon said. Several weeks after the attack, American officers travelled to the villages to apologize to survivors and the victims' families. They gave each survivor 140,000 afghanis, or about $2,900. Families of the dead received $4,800.
