Informacije iz članka Even Tony Blair can't save Palestinian bookseller to the stars, koji je napisao nazaretski novinar i autor Jonathan Cook i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
14. travanj 2011.
Munther Fahmi, poznati „jeruzalemski prodavač knjiga“ među čijim su kupcima Tony Blair, Kofi Annan, Jimmy Carter i Uma Thurman, i čija je jeruzalemska knjižara predstavljala malu oazu dijaloga između Palestinaca i Izraelaca, u kojoj su poznati pisci i intelektualci obiju strana redovito gostovali i govorili o svojim djelima, uskoro bi, unatoč svim svojim uglednim poznanstvima, mogao biti protjeran iz Jeruzalema.
Izraelski su mu dužnosnici rekli da, nakon što je 16 godina prodavao knjige u Istočnom Jeruzalemu, više nije dobro došao u Izraelu ni u Jeruzalemu.
Prije 2 mjeseca Fahmi je iscrpio sva svoja raspoloživa pravna sredstva kad je izraelski visoki sud odbio poništiti nalog o njegovoj deportaciji. Jedinu preostalu nadu sada za njega predstavlja vladin odbor kojem se obratio za pomoć iz humanitarnih razloga. Međutim, ne gaji velike nade u pozitivan ishod, jer ga je odvjetnik upozorio da molbe Palestinaca gotovo nikada nisu prihvaćene.
Munther Fahmi (57) već mnogo godina ima američku putovnicu, a u Jeruzalemu boravi s turističkom vizom koja je istekla 3. travnja. „Fahmi je samo jedan među tisućama Palestinaca koje pogađa politika poništavanja njihovog prava da žive u Jeruzalemu, koju Izrael provodi već više od 40 godina“, tvrdi Dalia Kerstein iz izraelske udruge za ljudska prava Hamoked.
Iako je Izrael 1967. godine, u suprotnosti s međunarodnim pravom, anektirao Istočni Jeruzalem, većina palestinskog stanovništva na tom području dobila je samo izraelske dozvole da žive u Jeruzalemu, a ne i državljanstvo.
Prema izraelskim podacima od tada su izraelske vlasti pravo na prebivalište u Jeruzalemu ukinule za više od 13 000 Palestinaca – od 260 000 koliko ih trenutno živi u Istočnom Jeruzalemu.
Gđa. Kerstein navodi da je broj Palestinaca kojima je ukinuto pravo na prebivalište naglo porastao tijekom proteklih godina, te da je samo tijekom 2008. godine više od 4500 Palestinaca ostalo bez prava da živi u Jeruzalemu, dok za prošlu godinu još ne raspolaže potpunim podacima.
Prema izraelskom zakonu Palestinci u Jeruzalemu mogu ostati bez prava na prebivalište ako u inozemstvu (uključujući okupirano palestinsko područje Zapadnu obalu i Pojas Gaze) provedu najmanje 7 godina ili ako imaju stranu putovnicu.
Izraelski sudovi od 1988. godine potvrđuju ukidanje prava na prebivalište u slučajevima kada vlasti tvrde da su Palestinci kojima se ukida pravo da žive u Jeruzalemu promijenili svoj „centar života“.
„Očito je da postoji politika potiskivanja Palestinaca iz Jeruzalema i Izraela kako bi se umanjilo ono što se ovdje naziva „palestinskom demografskom prijetnjom“, rekla je gđa. Kerstein. „Zapravo se radi o etničkom čišćenju.“
Prošli tjedan su Hamoked i ACRI – također jedna od izraelskih udruga za ljudska prava – izraelskom vrhovnom sudu predale zahtjev da ukine ovu politiku, tvrdeći da se njome krši međunarodno pravo. ACRI-jev odvjetnik Oded Feller je rekao da su Palestinci u Istočnom Jeruzalemu zapravo „zarobljenici“, koje Izrael kažnjava ako participiraju u globaliziranom svijetu.
„Problem je u tome što se izraelska vlada i sudovi prema ljudima poput Munthera odnose kao prema useljenicima, zanemarujući činjenicu da oni, kao autohtoni stanovnici ovog grada, imaju neotuđivo pravo u njemu živjeti“, rekla je gđa. Kerstein.
Poput većine Palestinaca u Istočnom Jeruzalemu, obitelj g. Fahmija je 1967. godine odbila izraelsko državljanstvo. „Mi smo Palestinci, a Izrael nas okupira. Zašto bismo prihvatili državljanstvo i tako dali legitimitet okupaciji?“
Međutim, zbog ove su odluke Munther i mnogi drugi Palestinci iz Jeruzalema sada u neizvjesnom položaju.
Fahmiju je pravo na prebivalište ukinuto – bez njegovog znanja – tijekom dugog razdoblja koje je proveo u Sjedinjenim Državama, počevši od 1975. kada je otišao u inozemstvo na studij. Američku je putovnicu dobio nakon što se u toj zemlji oženio i podigao vlastitu obitelj.
1995. godine, nakon potpisivanja sporazuma iz Osla, odlučio se vratiti i ponovo živjeti u Jeruzalemu.
Proteklih 16 godina Munther je bio prisiljen svakih nekoliko mjeseci ulaziti i izlaziti iz Izraela kako bi obnovio svoju turističku vizu zahvaljujući kojoj živi u Jeruzalemu.
No, prije 18 mjeseci, u ministarstvu unutarnjih poslova su ga obavijestili da mu više, u skladu s novom politikom, neće automatski izdavati turističke vize. Rekli su mu da sada može provesti samo 3 mjeseca u godini u Izraelu, uključujući Jeruzalem. U svojoj molbi humanitarnom odboru Munther je naveo da mora biti u Jeruzalemu kako bi njegovao svoju 76-godišnju majku.
„Postoji li ijedna druga zemlja u kojoj se prema autohtonim stanovnicima u njihovoj domovini ponašaju na ovakav način?“, pita se Munther.
Politika uskraćivanja turističkih viza Palestincima sa stranim putovnicama provodi se nedosljedno, tvrdi gđa Kerstein, zbog prigovora američkog i europskih veleposlanstava.
Ipak, čini se da je g. Fahmi čudan izbor za provedbu ove politike, obzirom na njegove brojne utjecajne poznanike i podržavatelje. Peticiju podrške potpisalo je više od 2000 osoba, uključujući britanskog romanopisca Iana McEwana, povjesničara Erica Hobsbawna i autora Simona Sebaga Montefiorija. Fahmi se nada da bi podrška koju njegovoj borbi za pravo da živi u svom gradu također pružaju i mnogi Izraelci i Židovi izvan Izraela, uključujući dvojicu najpoznatijih izraelskih romanopisaca Amosa Oza i Davida Grossmana, mogla spriječiti njegovo istjerivanje iz Jeruzalema. „Nadam se da će vlasti uvidjeti da mnogi od ljudi koji me podržavaju sebe opisuju kao prijatelje Izraela“, rekao je.
Rashid Khalidi, profesor srednjoistočne povijesti na sveučilištu Columbia u New Yorku, koji je također potpisao peticiju, tvrdi da slučaj g. Fahmija ukazuje na odlučnost Izraela da zadrži jasnu židovsku većinu u Jeruzalemu. „Izvještaji u izraelskim medijima upujućuju na to da su izraelske sigurnosne službe sastavile popis od nekoliko stotina aktivista u Jeruzalemu kojima žele izdati naloge o istjerivanju.“
Formulom koju je smislio jedan odbor izraelske vlade 1973. godine željeni omjer postotaka između izraelskih Židova i Palestinaca u Jeruzalemu postavljen je na 73 naprama 27. No, unatoč agresivnoj politici naseljavanja Židova u Istočni Jeruzalem, zbog viših stopa nataliteta među Palestincima, palestinsko je stanovništvo nabujalo na više od trećine ukupnog stanovništva Jeruzalema.
„Ne poznajem niti jednu obitelj u Istočnom Jeruzalemu koja nema barem jednog člana kojeg pogađa ova politika ukidanja prava na prebivalište“, tvrdi profesor Khalidi.“Ovo je sustavna politika.“
Izrael je prošle godine proširio primjenu ove politike kad je ukinuo pravo na prebivalište 4 Hamasovih zastupnika u palestinskom zakonodavnom vijeću (parlamentu) koji su živjeli u Istočnom Jeruzalemu. Ove je godine također Adnanu Gheithu, istaknutom palestinskom političkom aktivistu koji se protivio židovskoj kolonizaciji u njegovoj četvrti Silwan u Istočnom Jeruzalemu, zabranjeno da ulazi u Jeruzalem.
Pokazatelj da Palestinci u Istočnom Jeruzalemu strahuju da je ugroženo njihovo pravo na prebivalište u tom gradu zasigurno je porast zahtjeva Palestinaca za dodjelom izraelskog državljanstva tijekom proteklih 5 godina. Podaci izraelskog ministarstva unutarnjih poslova za ovu godinu pokazuju da su oko 13 000 jeruzalemskih Palestinaca ili 5 % stanovništva, sada izraelski državljani.
Izvor: Jonathan Cook: Even Tony Blair can't save Palestinian bookseller to the stars
DODATNI LINKOVI: Palestina/Izrael:
Brandeis Students Calling to Arrest Avi Dichter 4.4.11 (video)
Egypt offers to help slain activist's family enter Gaza
Egipat obećao da će olakšati ulaz u Gazu Arrigonijevoj obitelji (17. travanj 2011.)
Egipat je obećao da će dopustiti obitelji ubijenog talijanskog aktivista da u Gazu uđe kroz granični prijelaz Rafah, te da će pomoći u prijevozu njegovog tijela u Italiju. Premijer vlade u Gazi Haniyeh je u petak nazvao majku ubijenog Arrigonija, izrazio joj sućut u ime vlade, te pojasnio mjere koje vlada poduzima da odgovorni za Vittorijevo ubojstvo budu procesuirani. Haniyeh je izjavio da je Vittorio palestinski mučenik i da će jedna ulica u Gazi po njemu dobiti ime. Vlada u Gazi je također uputila izraze sućuti i žaljenja talijanskoj vladi i talijanskim građanima.
Vittorio Arrigoni's Facebook Page
Online Records of an Italian Activist's Life in Gaza (video)
"Oliva" in Gaza: Launch of international boat to monitor human rights in Palestinian waters
Međunarodni aktivisti će koristeći gliser „Oliva“ motriti kršenja ljudskih prava u palestinskim teritorijalnim vodama u Pojasu Gaze (17. travanj 2011.)
U srijedu 20. travnja gliser Oliva s međunarodnom posadom koja će motriti kršenja ljudskih prava po prvi puta će isploviti iz luke u gradu Gazi. Među posadom „Civilne mirovne službe“ nalaze se građani Španjolske, Sjedinjenih Država, Italije i Belgije. 8 metara dug gliser će pratiti palestinske ribare dok love ribu u palestinskim vodama. Kršenja ljudskih prava bit će dokumentirana, a prikupljeni podaci i video materijali objavljeni. Ubijeni aktivist za ljudska prava Vittorio Arrigoni bio je uključen u pripremu ovog projekta, pa će nakon konferencije za tisak u srijedu biti održana komemoracija u njegovu čast. Vik je izrazio želju da se brodić ne nazove po nekoj osobi, pa je on nazvan Oliva - ime koje je Vik zagovarao. Izrael od operacije Lijevano olovo unilateralno na 3 nautičke milje ograničava područje u kojem dopušta palestinskim ribarima da love ribu. Zahvaljujući ovom dramatičnom smanjenju na 3 s 20 milja koliko je dogovoreno u sporazumima iz Osla, zalihe ribe na tom području gotovo su iscrpljene. Izraelska mornarica, koja redovito napada i ulazi u palestinske vode, palestinskim ribarima prijeti otvaranjem vatre, konfiskacijom brodića i opreme i uhićenjem. Prema podacima Međunarodnog crvenog križa, gotovo 90% od 4000 ribara u Gazi su sada bilo siromašni (s mjesečnim prihodom između 100 i 190 američkih dolara) ili vrlo siromašni (oni koji zarađuju manje od 100 američkih dolara mjesečno), što predstavlja porast siromaštva u odnosu na 2008. kada je siromašno ili vrlo siromašno bilo 50% palestinskih ribara.
