Informacije iz članka Israel: New Laws Marginalize Palestinian Arab Citizens međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch o novim diskriminatornim zakonima u Izraelu koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Human Rights Watch u svojoj izjavi navodi da 2 nova izraelska zakona koja se odnose na palestinske državljane Izraela promiču diskriminaciju i guše slobodu izražavanja. Jedan od tih zakona ovlastit će ruralne, većinski židovske zajednice da odlučuju o tome da li palestinski građani Izraela i drugi „neprikladni“ kandidati mogu ili ne stanovati u njihovoj zajednici, a drugi nastoji ugušiti slobodno izražavanje o ključnom događaju u povijesti palestinskih građana.
Umjesto da rade na uklanjanju očigledne nejednakosti, izraelski parlamentarci donose diskriminatorne zakone kojima se kontrolira tko može gdje živjeti i nameće jedna jedina verzija povijesti Izraela, ona koju je odobrila vlada.
Oba su zakona donesena u Knessetu 23. ožujka 2011. Jedan službeno ovlašćuje „odbore za useljavanje“ u oko 300 većinski židovskih zajednica da odbiju mogućnost stanovanja kandidatima koji ne udovoljavaju nejasnim kriterijima „društvene prikladnosti“. Na ovaj je način i zakonom poduprta praksa u kojoj se nepravedno odbijaju molbe palestinskih arapskih građana Izraela, ali i pripadnika drugih društveno marginaliziranih skupina poput Židova neeuropskog podrijetla i obitelji samohranih roditelja.
Drugim se zakonom nameću oštre kazne svakoj instituciji koju financira vlada, uključujući općine i gradove koji osiguravaju pružanje usluga zdravstva i obrazovanja, za obilježavanje „Nakbe“ – arapski pojam koji opisuje uništavanje palestinskih sela i protjerivanje njihovih stanovnika nakon izraelskog proglašenja neovisnosti – te za „negiranje postojanja Izraela kao židovske i demokratske države“.
Prema zakonu o „odborima za useljavanje“ svatko tko se želi preseliti u bilo koju zajednicu u Negevu ili na području Galileje u kojoj živi manje od 400 obitelji mora za to dobiti odobrenje od strane odbora koji se sastoje od lokalnih mještana, jednog pripadnika Židovske agencije ili Svjetske cionističke organizacije i drugih. Zakon ovim odborima daje ovlasti da odbiju kandidate koji, između ostalog, „nisu prikladni za način života zajednice“ ili „bi mogli naštetiti strukturi zajednice“. Te zajednice već imaju takve odbore uspostavljene u skladu s propisima izraelskih zemljišnih vlasti, državne agencije koja im iznajmljuje zemlju.
Iako u Negevu i Galileji palestinski Arapi čine većinu stanovništva, država nikada nije dodijelila zemlju s ciljem da na njoj svoje zajednice uspostave ti izraelski državljani. Svi gradovi i zajednice na koje se primjenjuje novi zakon uspostavljeni su za i imaju većinsko židovsko stanovništvo.
Izjave parlamentarnih zastupnika upućuju na to da je zakon namijenjen kako bi se omogućilo većinski židovskim zajednicama da zadrže svoj trenutni demografski sastav isključujući palestinske arapske građane, što predstavlja diskriminaciju na osnovi rase, etničke pripadnosti i nacionalnog podrijetla.
Zakonodavci su u zakon ubacili odredbu koja nominalno zabranjuje odborima da diskriminiraju na temelju rase, vjere, spola, nacionalnosti ili invaliditeta. Međutim, kriteriji za isključivanje koje zakon sadrži dovest će upravo do onoga što se navodno zabranjuje, omogućavanja odborima da diskriminaciju zamaskiraju nejasnim kriterijem „prikladnosti“ kandidata „društvenim obilježjima“ zajednice.
U jednom prijašnjem slučaju Vrhovni sud je već presudio protiv diskriminacije u vlasničkim pravima. U tom je slučaju jedno selo odbilo jednom arapsko-izraelskom paru dopustiti da se useli zbog toga što je selo uspostavljeno na zemlji koju je Izrael iznajmio Židovskoj agenciji, koja ne iznajmljuje zemlju nežidovima. Većina zemlje u Izraelu je u državnom vlasništvu i iznajmljuje se na razdoblja od 49 ili 98 godina.
Zakon navodi da će jedinstvena „obilježja“ svake zajednice biti „kodificirana“, te da odbijeni kandidati imaju pravo na objašnjenje.
U jednom slučaju je jedan kibuc odbijanje jednog arapsko-izraelskog para pravdao time da je kriterij za prihvaćanje novih mještana to da mogu postati pripadnici Svjetske cionističke organizacije i da su služili u izraelskoj vojsci. Vrlo malen broj palestinskih državljana Izraela obavlja vojnu službu.
Odbor u jednom drugom selu traži da kandidati prihvate vrijednosti povelje sela, uključujući „cionizam“ i „židovsku tradiciju“.
Drugi zakon, prihvaćen u Knessetu s 37 glasova za i 25 protiv, omogućuje vladi da kazni svaku instituciju koju financira država ukoliko ona obilježava „Nakbu“ – povijesni događaj u kojem su stotine tisuća palestinskih stanovnika područja koje je sada Izrael izbjegle, dok su njihova sela uništena u sukobu nakon proglašenja nezavisnosti Izraela 1948. godine. Kažnjene također mogu biti institucije koje „poriču postojanje Države Izrael kao židovske i demokratske države“.
Palestinski zastupnici u izraelskom parlamentu, čelnici društvenih organizacija i udruge civilnog društva mnogo su puta izrazili stav da definiranje Izraela kao „židovske države“ marginalizira i isključuje palestinske građane.
Zakon dopušta ministru financija da u dogovoru s drugim financijskim dužnosnicima ukine vladino financiranje takvih institucija u iznosu 3 puta većem od iznosa koji je dotična institucija potrošila na „nezakonite“ aktivnosti.
Pojam „institucija“ ne definira se u zakonu, no navodi se da se zakon primjenjuje na svaki entitet koji financira država. U opasnosti da ostanu bez državnih sredstava tako su gradovi i općine, kazališta i škole koji prikazuju predstave ili filmove o Nakbi, te kulturne organizacije koje promiču suživot i razumijevanje kroz zajedničke aktivnosti židovskih i arapskih izraelskih studenata u kojima se obilježava izraelski dan neovisnosti, ali i „Nakba“.
„Nastojanje da se kazni nenasilno izražavanje mišljenja Izraelaca koji primaju državna sredstva uvreda je palestinskim građanima Izraela i prijetnja slobodi izražavanja“, tvrde u Human Rights Watchu. „Od kada to izraelska vlada ima pravo izraelskim građanima govoriti što smiju reći o povijesti?“
Kažnjavanje na temelju zakona o Nakbi moglo bi naštetiti i drugim pravima građana jer državna sredstva primaju općine i gradovi koji brinu o zdravstvu, stanovanju, obrazovanju i drugim uslugama za svoje stanovništvo.
Vlada arapskim gradovima i općinama, te drugim institucijama poručuje da će, ukoliko ne prestanu govoriti o Nakbi i svemu ostalom što birokrati smatraju anti-izraelskim, morati ukinuti svoje programe i pružanje usluga zbog nedostatka sredstava. U demokracijama se sloboda izražavanja ne bi trebala sputavati, makar se radilo i o nepopularnim stavovima, a u ovom slučaju zakonodavci nepopularnim proglašavaju središnji povijesni događaj za milijun i pol građana.
Izvor i više informacija: Israel: New Laws Marginalize Palestinian Arab Citizens
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Brazil's military relations with Israel
* Brazil, as a signatory of the most relevant instruments of international law, has an obligation of non-recognition and non-assistance to violations of international law.
* The current military relations between Brazil and Israel imply a violation of the duties of third states regarding violations of international law:
-- Brazil facilitates economic benefits for companies that directly contravene the IV Geneva Convention, thereby assisting in the maintenance of an unlawful situation.
-- Brazil hosts representatives of companies that directly contravene the IV Geneva Convention and in some cases persons accused of war crimes.
-- Brazil facilitates the presence of companies that directly contravene the IV Geneva Convention on its own territory, entering thereby in direct or indirect complicity with violations of international law.
-- Brazil facilitates relations between its own economy and citizens and companies directly involved in violations of the IV Geneva convention.
* Export is the lifeline for the Israeli arms industry – up to 70% of Israeli arms are produced for export. Without the Israeli arms industry Israel would not be able to maintain the occupation or to continue to lead wars, such as those against Lebanon in 2006 and against Gaza in 2008/9, both of them strongly condemned by Brazil. ...
Doing business with the Israeli arms industry seriously undermines Brazil’s support of Palestinian political and human rights, as any contracts directly support the construction of settlements and the Wall, which ensure that a Palestinian state will not be established, as well as provide financial support and incentive for companies closely tied with the human rights violations carried out by the Israeli military. This ensures that colonialism and occupation remain profitable, allowing these companies to continue to profit from Israeli war crimes while casting doubt on the Brazilian government's commitment to human rights and its alliances and interests in the wider region. It is unacceptable that Brazil hand over their taxpayers' money to these companies, and in the end, a decision must be made between dealing with Israel or standing with the Palestinian people.
Bahrein:
Angry Arab: Update on Bahrain
A source sent me this: "It seems like the Bahraini government has finally succeeded in their crackdown. Yesterday they closed down Al Wasat Newspaper - the country's only opposition newspaper and then reopened it with a new editor that is pro-government. Here is a Christian Science Monitor article on it: Everyone in Bahrain is silent now. No one is talking. Human rights activists, journalists and bloggers who under their real named have completely dissapeared. Many have been jailed whilst others are in hiding. Mohammad Al Masqati, a human rights activist who is in his mid 20s, has been in jail for the past 5 days. He was first threatened by a member of the royal family on twitter and then he got arrested. His family has apparently only spoken to him once so far. Businessmen and CEOs are also being interogated and threatened for not firing striking workers and cutting their wages. Most are no longer in control of their companies and now mass firings have begun. Most are not willing to take any stance because they are too scared. Very few people are tweeting or posting on facebook. Even those who are not using their real names are scared. Shia families living in mixed neighborhoods are moving out because they are being threatened either by letters sent to their houses telling them to leave or in checkpoints. People speak in code on the phone and constantly declare their loyalty to the government just in case. I feel that Bahrain has turned into a Syria or Iraq (during Saddams era). Even Bahrainis abroad are too scared to speak. We are definitately back in the 90s but it is worse because the army is more brutal and there is disgusting sectarianism and blatant discrimination against shia. So I would say Bahrain is a mixture of Syria and Palestine. The media is completely silent and the Obama administration has completely stopped commenting on Bahrain. I feel that the next 10 years or so will be a horrible period for Bahrain. While other Arab countries are moving forward, we are going backwards."
Libija:
Libya Live Blog - April 6
4:26am Libyan anti-government soldiers are reportedly being tortured and executed in an underground prison in Gaddafi's hometown of Sirte, according to one prisoner who since escaped. Al Jazeera's Sue Turton reports that there are more and more stories emerging across the country of abuse and suffering at the hands of the Gadaffi forces.
LIVE: Libyan Unrest: Denmark has appointed special envoy to Benghazi
3:06pm: Muammar Gaddafi is using human shields to foil air strikes on his forces, NATO officials said on Wednesday as Opposition Forces angry at alleged Western inaction battled anew to advance on the key coast road.
4:11pm: The UN High Commissioner for Refugees has said that more than 400,000 people have fled Libya over the last month amid fighting between rebels and Col Gadhafi's forces
Africans say Libyan troops try to make them fight
Libyan troops loyal to Muammar Gaddafi are rounding up black African migrants to force them to fight anti-Gaddafi rebels, young African men who fled to Tunisia said on Monday. In separate accounts at this refugee camp, they said they were raided in their homes by soldiers, beaten and robbed of their savings and identity papers, then detained and finally offered money to take up arms for the state. Those who refused were told they would never leave, said Fergo Fevomoye, a 23-year-old who crossed the border on Sunday.
