Mučenje i zlostavljanje palestinskih zarobljenika

Informacije iz članka Torture and Ill-Treatment palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zlostavljanje palestinskih zatočenika od strane izraelskih vlasti je široko rasprotranjeno i sustavno i obično započinje već u trenutku uhićenja. Većina zatočenika, uključujući djecu, prijavljuju da su bili udarani, da su im upućivane prijetnje, da im je imovina protuzakonito pretraživana i konfiscirana, a obiteljski domovi uništeni. Neki također prijavljuju uporabu policijskih pasa i „zvučnih bombi“ od strane izraelske vojske tijekom uhićenja. Ponekad rodbina ili susjedi zatočenika prijavljuju da su bili korišteni kao živi štitovi. Izraelski vojnici rutinski uhićenicima ne pokazuju naloge za uhićenje.

Nakon što ih svežu i stave im poveze preko očiju, zatočenike obično ne obavještavaju o razlogu uhićenja i niti oni niti njihove obitelji nisu obavješteni o tome kamo ih odvode. Zatočenike ponekad prisiljavaju da čekaju, stojeći ili klečeći, dugo vremena prije nego ih bace na pod vojnog terenskog vozila, ponekad licem okrenute prema podu, radi transfera do istražnog centra. Za vrijeme vožnje, koja može potrajati i do nekoliko sati, zlostavljanje se nastavlja i obično popirma oblik premlaćivanja, uvreda, prijetnji i namjernog ponižavanja.

Po dolasku u istražni i pritvorni centar, zatočenika stavljaju u ćeliju, često u samicu, ili ga odmah odvode na ispitivanje. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici i zatočenice su obično podvrgnuti nekom obliku fizičkog ili psihičkog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Metode zlostavljanja čija se uporaba tijekom ispitivanja najčešće prijavljuje uključuju:

Rutinske metode: onemogućavanje spavanja putem kontinuiranih i dugotrajnih ispitivanja, pretjerana uporaba lisica tijekom duljih razdoblja i stezanje lisica kako bi se zaustavio krvotok; premlaćivanje; pljuskanje; udaranje nogama; verbalno zlostavljanje i namjerno ponižavanje; zatim uporaba prijetnji upućenih zatočeniku ili nekom iz njegove ili njezine obitelji, uključujući prijetnje uhićenjem članova obitelji, prijetnje seksualnim napadom na zatočenika ili zatočenicu ili na članove njihovih obitelji, prijetnje rušenjem kuća i prijetnje ubojstvom.
Specijalne metode također poznate i kao „vojne ispitivačke tehnike“ koje se koriste u slučajevima „bombe koja otkucava“ i koje se pravdaju „nužnom obranom“: stavljanje zatočenika u bolne položaje, gdje je zatočenik nagnut prema natrag preko sjedišta stolca što uzrokuje bol u leđima ili je prisiljen stajati tijekom dugih razdoblja naslonjen na zid savijenih koljena; pritisak na različite dijelove tijela; snažno tresenje zatočenika; davljenje i drugi načini gušenja.
U ćelijama: dugotrajna razdoblja zatvaranja u samicu u malim, i često hladnim ćelijama bez prozora; onemogućavanje spavanja; uskraćivanje prava na osnovne higijenske potrepštine.

USKRAĆIVANJE PRAVA NA POŠTENO SUĐENJE I NEPOSTOJANJE ZAŠTITE TIJEKOM ISPITIVANJA

Palestinac koji je optužen pred vojnim sudovima u pritvoru može provesti 8 dana prije nego bude izveden pred suca. Za razliku od njega, izraelski državljanin u pritvoru može provesti najviše 24 sata prije nego bude izveden pred suca.

Palestinac može biti pritvoren bez optužbi, na temelju naloga vojnog suca, na početno razdoblje od do 90 dana. To se razdoblje može produljiti za još do 90 dana na zahtjev glavnog područnog pravnog savjetnika za Okupirano Palestinsko Područje, na temelju naloga vojnog prizivnog suda. Ukupno Palestinac može u svrhu ispitivanja u pritvoru provesti 180 dana. Za razliku od Palestinaca, izraelski državljani bez podizanja optužnica u pritvoru mogu biti zadržani početno na razdoblje od 30 dana, a glavni državni odvjetnik to razdoblje zatim može produljivati 3 puta na razdoblja od 15 dana.

Palestinski pritvorenik može u pritvoru provesti do 90 dana bez pristupa odvjetniku. Za razliku od toga, na izraelskim civilnim sudovima pritvorenik koje je optužen za sigurnosni prijestup može bez savjetovanja s odvjetnikom u pritvoru provesti najviše 21 dan.

UVJETI U PRITVORU SLUŽE ZA VRŠENJE PRITISKA TIJEKOM ISPITIVANJA

Okrutni uvjeti pritvora u istražnim centrima, uključujući stavljanje u samice, često se koriste kao sredstva vršenja psihičkog pritiska na zatočenika i prisiljavaju ga na priznanje, ponekad i zločina koje nije počinio. Pojedinačne ćelije, koje su često bez prozora, obično sadrže samo madrac i čučavac zbog čega ne udovoljavaju prihvatljivim higijenskim standardima. Tijekom razdoblja ispitivanja, zatočenici ne mogu komunicirati sa svojim obiteljima i uskraćen im je pristup knjigama i medijima. Jedini kontakt kojeg imaju s vanjskim svijetom je susret s odvjetnikom ili predstavnikom Međunarodnog Crvenog križa. Ponekad zatočenicima dulje vrijeme ne dopuštaju da se presvuku u čistu odjeću ili otuširaju.

U većini slučajeva svrha ovih tehnika prisile je iznuđivanje priznanja koja se zatim koriste kao primarni dokaz protiv zatočenika na njihovom suđenju na vojnim sudovima, bez obzira jesu li ili ne stvarno počinili prijestup za kojih ih se optužuje. Palestinske zatočenike tijekom ispitivanja također rutinski prisiljavaju da potpišu priznanja napisana na hebrejskom, jeziku koji malobrojni zatočenici razumiju, a što dodatno ograničava njihovo pravo na pošteno suđenje.

INSTITUCIONALNO NEKAŽNJAVANJE I NEPOSTOJANJE ODGOVORNOSTI ZA ŽRTVE MUČENJA I ZLOSTAVLJANJA

Vršenje fizičkog pritiska na zatvorenike i pritvorenike se prorijedilo otkad je izraelski Visoki sud 1999. u slučaju Javni odbor protiv mučenja u Izraelu protiv Izraelske vlade presudom donekle ograničio uporabu mučenja tijekom ispitivanja. Međutim, prema odluci suda „umjereni fizički pritisak“ je dopušten u slučaju „nužnosti obrane“ i u slučajevima „bombe koja otkucava“. Unatoč ovoj značajnoj sudskoj presudi, izraelski ispitivači i danas koriste zabranjene tehnike ispitivanja kao što je gore objašnjeno. Budući da Izrael može zakonski u pritvoru bez ikakve mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom pritvorenike držati tijekom razdoblja od 3 mjeseca, ispitivači Izraelske sigurnosne agencije (ISA) mogu se nekažnjeno služiti metodama mučenja.

Neprovođenje istraga protiv izraelskih vojnika

Za kriminalističku istragu pripadnika sigurnosnih snaga koji počine prijestupe na štetu Palestinaca i njihove imovine na Zapadnoj Obali, od ubojstva i zlostavljanja do pljačke, odgovorni su Glavni vojni odvjetnik, Odjel za kriminalističku istragu vojne policije i Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Ove su agencije bile metom oštrih kritika zbog svojih istraga sumnjivaca i progona pripadnika sigurnosnih snaga optuženih da su počinili takve prijestupe. Prema organizaciji Yesh Din, tijekom Druge Intifade, 90% istraga koje je otvorio Odjel za kriminalističku istragu vojne policije zatvoreno je bez podizanja optužnica. Izraelske okupacijske snage u većini slučajeva nisu istražile ni podigle optužnice protiv vojnika upletenih u zločine na štetu palestinskih civila na Okupiranom Palestinskom Području. U Uredu glavnog vojnog odvjetnika ovu politiku opravdavaju tvrdnjom da se od početka Intifade al-Aksa, na Okupiranom Palestinskom Području vodi oružani sukob i da izraelske okupacijske snage stoga ne moraju automatski istraživati svaki napad na civile.

Neprovođenje istraga protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije (ISA)

Kad se podnese prijava, istrage su tajne i vodi ih inspektor Izraelske sigurnosne agencije koji odgovara glavnom državnom odvjetniku. Glavni državni odvjetnik rutinski zatvara prijavljene slučajeve mučenja, a protiv ispitivača nikada ne budu poduzete nikakve mjere.

Nakon što se protiv nekog pripadnika Izraelske sigurnosne agencije podnese prijava, ona može biti upućena dvama različitim tijelima koja su oba odgovorna glavnom odvjetniku. Prvo tijelo je Jedinica Mavtan, odnosno Odjel za istragu policajaca pri ministarstvu pravosuđa. Prema tvrdnjama ministarstva pravosuđa, Mavtan vodi osoba koju izravno imenuje to ministarstvo. Drugo tijelo je Inspektor za pritužbe ispitanika, visoko rangirani pripadnik Izraelske sigurnosne agencije s prethodnim iskustvom u vođenju ispitivanja, koji svoje izvještaje šalje izravno u Ured glavnog odvjetnika. Iako se kroz oba ova tijela može provesti kriminalistička istraga navoda o mučenju i zlostavljanju, u praksi se pritužbe upućuju izravno inspektoru umjesto Odjelu za istragu policajaca. Prema podacima Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu, Odjelu za istragu policije nije poslana nijedna prijava nekoliko posljednjih godina. Inspektor, i sam bivši pripadnik Izraelske sigurnosne agencije, odgovoran je za istragu svojih kolega iz Izraelske sigurnosne agencije i pritvorenika koji je podnio prijavu. Sukob interesa u ovom slučaju je očigledan i potkopava pravo pritvorenika na neovisnu i nepristranu istragu.

U Javnom odboru protiv mučenja u Izraelu tvrde da se svi navodi i pritužbe o mučenju poriču ili opravdavaju „nužnom obranom“, a niti jedna od 621 prijave podnesene od rujna 2001. do rujna 2009. nije rezultirala otvaranjem kriminalističke istrage. U nekoliko su izoliranih slučajeva primjenjene disciplinske mjere protiv pripadnika Izraelske sigurnosne agencije, no niti jedna od njih nije uključivala oštrije mjere poput novčanih kazni, otkaza ili degradiranja.

ZLOSTAVLJANJE U ZATVORIMA: KAŽNJAVANJE PALESTINSKIH PRITVORENIKA I ZATVORENIKA:

Izraelska zatvorska služba zarobljenike oštro kažnjava za štrajkove, prosvjede ili neposluh, poput nepojavljivanja zarobljenika na jutarnjem ili večernjem prozivanju ili njihovog protivnjenja pretraživanju. Kazne uključuju:
-- zabranu kupovine u zatvorskoj kantini i primanja novčanih iznosa tijekom razdoblja od 6 mjeseci;
-- stavljanje u samicu na duga razdoblja kao oblik „disciplinske kazne“;
-- kolektivno kažnjavanje zbog prijestupa pojedinačnog zarobljenika;
-- konfiskaciju osobnih stvari, uključujući elektronske uređaje;
-- onemogućavanje zatočenicima da nastave svoje obrazovanje;
-- isključivanje vode i struje;
-- zamrzavanje posebnih računa zatočenika za kupovinu u zatvorskoj kantini;
-- provaljivanje u sobe i pucanje u zrak;
-- provođenje kasnih pretresa;
-- novčane kazne;
-- onemogućavanje zatočenicima da petkom mole u skupini;
-- uskraćivanje posjeta članova obitelji tijekom duljih razdoblja.


Izvor i više informacija: Torture and Ill-Treatment


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
BDS is a necessary, ethical response to a brutal occupation worsened by 20 years of Oslo
His major objection to BDS is that he thinks it seeks the destruction of Israel, an argument that rests on one of the campaign's demands — the right of return (the others are ending the occupation, dismantling the wall, and full equality for Palestinian citizens of Israel). In fact, the equation of the right of return with the destruction of Israel is as emotionally overwrought as it is misleading. There is general agreement among historians, including Israelis, that approximately seven hundred and fifty thousand Palestinians were expelled from their homes. International law gives them an indisputable right to return. That is the starting point of any discussion. Does that mean ending state policies that are anti-democratic, and insisting on a state based on equal rights for all — principles on which presumably all of us agree? Yes, that's what it means. There are lots of possibilities for what that might look like, and no shortage of creative minds and committed people to make that happen. But, unless one wants to ignore history or international law or fairness/justice, the starting point is the right of return.
Read more...

PHOTO ESSAY: A sprawling desert prison, for thousands of refugees
There are some 60,000 African asylum seekers in Israel, most of them from Eritrea and Sudan. Many of them survived atrocities not only in their countries of origin but also on the way. Especially notorious is the situation in the Sinai Peninsula, where refugees are subject, for ransom, to kidnapping, torture, rape, and murder. Those who arrive in Israel are the strongest and the luckiest. Despite having signed 1951 Refugee Convention, Israel doesn't review the asylum claims of Eritreans and Sudanese, and doesn't grant them residency rights. The government has extended group status to all Sudanese and Eritreans, which protects them from deportation, but doesn't give them the right to work or to any other social services in Israel. Israeli politicians have pledged a tougher approach to the refugees, as a means of deterring others from attempting to cross the border to Israel. Early this year, the Knesset passed the amendment to the Prevention of Infiltration law, which sanctions the detention of everyone who enters Israeli illegally, including minors, for a minimum of three years. A person from an enemy state (for example, anyone from Sudan) can be imprisoned indefinitely. The construction of the prison camps is intended to enable the implementation of the anti-infiltration law.
Read more...

Did Abbas abuse his powers in restricting election to West Bank?
For the first time since 2005, the Palestinian Central Elections Commission recently gave the green light for local elections. As a result, some voters went to the polls on 20 October to decide who should sit on 245 village councils, 98 municipal councils and 10 local councils — solely in the occupied West Bank. One of the major political parties, Hamas, boycotted the whole event. The election process was marred by a lack of real competition, with only half of the 500,000 registered Palestinians (out of the West Bank population of two million) voting. In 181 localities only one electoral list was submitted, meaning that they were automatically voted in. The limited competition that did occur was between the Fatah party, leftist parties and former Fatah members who formed their own independent electoral list after breaking away from the main party due to internal problems. The results show that the main party, Fatah, backed by de facto Palestinian Authority President Mahmoud Abbas, only won two-fifths of the total 1,051 seats. “Independent” candidates — often former Fatah party members — won in most of the major West Bank cities such as Nablus, Ramallah and Bethlehem, with the leftist parties winning 20 percent of the seats.
Read more...

Diplomats say US-backed Mideast nuclear talks called off over Arab-Israeli rifts
While Syria's civil war, nuclear tensions with Iran and other Mideast frictions will be cited as the official reason for the cancellation, one of the diplomats acknowledged that the decision is mainly being taken because Israel has decided not to attend. The diplomat — from a Western nation sympathetic to Israel— said Arab countries have refused to budge from positions that made it impossible for the Jewish state to participate. Israel has long said that a full Arab-Israeli peace plan must precede any creation of a Mideast zone free of weapons of mass destruction. The region's Muslim neighbors in turn have asserted that Israel's undeclared nuclear arsenal presents the greatest threat to peace in the region. They insist that Israel declare its arsenal and join the NPT as part of any peace talks.
Read more...

Podcast: Case against the Holy Land Five "a co-production with the government of Israel"
Nobody, not the defense, and not the judge, knew the identity of this witness who was allowed to testify. And really what that means is that there could be no effective cross-examination. If I don't know your name, and I don't know who you are, I can't research you. I can't find out if what you're saying is true or not. It renders the right of cross-examination and confrontation meaningless. And this was the heart of our appeal to the Court. It is unprecedented in American jurisprudence that an expert has been allowed to testify anonymously. I also want to say that really, in the Holy Land Foundation case, in my view anyway, I believe that Islam was criminalized. That the religion was criminalized at its heart. This case was about charity. It was about zakat. And the government conceded in this case that every penny that the Holy Land Foundation raised went to the needy. Not a nickel went to buy a bullet, a gun, or a weapon of any sort. But the United States government decided it didn't like the way it went to the needy — meaning that the donations were funneled through on-the-ground zakat committees to the needy. And these were zakat committees that were used by our government. USAID, the United Nations and NGOs had used these very same zakat committees. But in this case, which we concluded was a co-production with the government of Israel against these Palestinian men, it lacked all legal precedent and common sense.
Read more...

PA sets U.N. vote on upgrading status
Palestinska samouprava ovaj mjesec traži unaprjeđenje svog statusa u UN-u (13. studeni 2012)
Palestinska samouprava će ovaj mjesec ponovo od UN-a zatražiti priznanje palestinske države. Opća skupština UN-a 29. studenog bi trebala većinom glasova unaprijediti status Palestinske samouprave u status „države promatrača“ nečlanice. Izrael i SAD protive se tom potezu i zaprijetili su Palestinskoj samoupravi ekonomskim sankcijama, s time da bi Izrael mogao neisplatiti novac od poreza koji naplaćuje za Palestinsku samoupravu. Unatoč tome Palestinci ne odustaju od svoje namjere i uvjereni su da će dobiti većinu glasova u Općoj skupštini. Cilj ovog poteza je navodno pridobijanje međunarodne podrške za rješenje sukoba stvaranjem 2 države, uključujući palestinsku državu na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom. Palestinci se nadaju da će pozitivan ishod glasanja u UN-u pritisnuti Izrael da počne ozbiljno pregovarati, no uglavnom se smatra da se radi o simboličnoj promjeni jer puno članstvo u UN-u može dodijeliti samo Vijeće sigurnosti UN-a. Ipak, status „države promatrača“ nečlanice povećat će prava Palestinske samouprave da se priključi UN-ovim i međunarodnim tijelima, a moguće i da progoni izraelske dužnosnike na Međunarodnom kaznenom sudu u Nizozemskoj.
Read more...

Israeli who revealed “medieval-style” torture of Palestinians faces virulent backlash
Izraelac koji je objavio opis mučenja Palestinaca tijekom 1. Intifade izložen žestokim verbalnim napadima (13. studeni 2012)
Izraelac Yuval Lev (44) na svojoj je Facebook stranici 8. studenog 2012. na hebrejskom objavio svoje svjedočanstvo o mučenju Palestinaca u „srednjovjekovnom stilu“ kojem je svjedočio dok je služio u izraelskoj vojsci na okupiranoj Zapadnoj Obali tijekom Prve Intifade, nakon čega je izložen poplavi govora mržnje, uvreda, pa i nasilnim prijetnjama od strane izraelskih komentatora. Evo isječka iz Levovog svjedočanstva: „Objašnjeno nam je da se radi o „hard core“ istražnoj ustanovi, namijenjenoj najopasnijim Arapima na teritoriju, no ništa nas nije moglo pripremiti za ono što smo vidjeli u tom podrumu. Bez pretjerivanja i bez imalo namjere da budem melodramatičan: ustanova u koju smo došli nalikovala je srednjovjekovnom mučilištu. Dugi, uski hodnik, bijele fluorescentne žarulje i smrad zraka iz bunkera, na lijevoj strani red prostorija za ispitivanje iz kojih se neprekidno čuju povici ispitivača i krikovi ispitanika, na desnoj strani, duž sivog betonskog zida, stoji red „pritvorenika“, stoje i čekaju da dođe red na njihovo ispitivanje. Noge su im okovane, ruke vezane na leđima, preko glava imaju jutene vreće, stoje u potpunoj tišini. Nadrealno poput filma o inkviziciji. Na kraju hodnika, na nekoj vrsti ogromne metalne mreže, jedan pritvorenik visi na lisicama poput Isusa na križu, ruke su mu podignute i raširene, na glavi mu je vreća, stenje od boli, a vojnik urla na njega i tuče ga kundakom svoje puške. [„]Ovo smeće se drznulo leći na pod kao da je u nekom hotelu[!“] vičući je objasnio vojnik kojeg sam trebao smijeniti na straži. Bilo je zabranjeno sjediti, a ležanje je bilo potpuno zabranjeno, a kad bi pritvorenici pali na pod nakon višesatnog ili višednevnog stajanja (smijao se) [„]razbiješ ih na komadiće. Jesi shvatio?[„] Nisam odgovorio, no on ih je prestao udarati. Zrak je bio zagušljiv i smrdio po urinu. Ne samo da ispitanicima nisu davali vode i hrane ili da odu na WC, već im nisu dopuštali ni da spavaju, danima bez prekida, dok čekaju na ispitivanja. A kad bi se pomokrili po sebi ili zaspali stojećki, od iscrpljenosti, okrutno bi ih pretukli. Sjećam se kako je jednom jedan od vojnika zgrabio ispitanika koji se pomokrio po sebi, bacio ga na pod i pritvorenikovu glavu i kosu trljao u lokvu urina na podu. Svako malo neka od vrata bi se otvorila, a jedan ili dvojica ispitivača izvukli bi iz bijele prostorije neku slomljenu osobu, pretučenu i isprebijanu, i bacili je u hodnik. Mi smo joj morali ponovo staviti okove na noge, staviti joj vreću na glavu i postaviti je pored betonskog zida da beskonačno dugo čeka na slijedeći dio svog ispitivanja. Ispitivači nisu razgovarali s nama vojnicima, niti o dobrim niti o lošim stvarima, ali jednom je jedan od njih vikao na mene jer sam se usudio dopustiti ljudima koji su čekali na ispitivanje da se naslone na zid dok stoje. Nekoliko dana kasnije neki su nas ljudi zamijenili. Budući da se naša pukovnija do tada već vratila u Izrael, odvezli su nas preko Zelene linije i ukrcali nas u autobus za Dimonu. Nismo razgovarali o onome što smo vidjeli, uopće nismo razgovarali, tijekom cijele vožnje; a čak i kad smo stigli u bazu, ostatku naših prijatelja nismo govorili o tome što se točno tamo dogodilo. Što se mene tiče, ovo je prvi put da o ovome progovaram. Zašto sada i zašto uopće o tome govoriti? Ne znam točno. Ono što znam je da su mnogi poput mene vidjeli ovakva ili slična užasna djela i u njima sudjelovali, djelom ili propustom. Nema načina da se opravda ovakvo postupanje prema drugim ljudskim bićima, tko god ona bila, iz bilo kojeg razloga. Čak i ako u okolnostima tog vremena naše ponašanje nije bilo smatrano zločinačkim, prema pravnim definicijama zločina, nimalo ne dvojim da smo počinili zločine i zgriješili, protiv njih i protiv nas samih, kao ljudskih bića i kao društva.“
Read more...

The Story Behind the Photo: Journalist’s 11-month-old Son Killed in Gaza Strikes
U izraelskim napadima na Gazu ubijen 11-mjesečni sin BBC-evog novinara (15. studeni 2012)
U izraelskim zračnim udarima na Pojas Gaze u srijedu (14. studenog) ubijen je 11-mjesečni Omar, sin BBC-evog novinara Jihada Misharawija. Izraelski je projektil pogodio Misharawijevu kuću u jednoj stambenoj četvrti u Gazi, a u napadu je ubijena i njegova šogorica, dok mu je brat ranjen. Misharawi tvrdi kako u trenutku kad je projektil pao na kuću na tom području nije bilo nikakvih oružanih sukoba.
Read more...

Norman Finkelstein Says Netanyahu Is "A Maniac" (video)

Izraelske vojne naredbe koje se odnose na uhićenja, pritvaranje i procesuiranje Palestinaca

Informacije iz članka Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Vojna naredba 101 – „Naredba kojom se zabranjuje huškanje i neprijateljska propaganda“

Vojna naredba 101 izdana je u kolovozu 1967, samo 2 mjeseca nakon početka izraelske okupacije palestinskog teritorija. Ova naredba kriminalizira građanske aktivnosti, uključujući: organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima; sudjelovanje u skupovima ili bdijenjima; mahanje zastavama i drugim političkim simbolima; tiskanje i distribuciju političkog materijala. Povrh toga, prema naredbi svaki čin utjecanja na javno mnijenje predstavlja zabranjeno „političko huškanje“. Pod naslovom „Potpora neprijateljskoj organizaciji“ naredbom je zabranjena svaka aktivnost kojom se pokazuje naklonost prema nekoj od organizacija koje su ilegalne prema vojnim naredbama, bez obzira radilo se o uzvikivanju parola ili mahanju zastavom ili drugim političkim simbolima.

Vojna naredba 101 određuje da je za svaki skup političkog karaktera ili koji bi se moglo „protumačiti kao politički“, neovisno o tome održavao se on u javnom ili u privatnom prostoru, potrebno imati dozvolu. U odredbama naredbe 101 skup je definiran kao okupljanje 10 ili više osoba.

U naredbi se dalje navodi da vojni zapovjednik može narediti zatvaranje područja na kojem se održava takvo zabranjeno okupljanje. Zahvaljujući tome se smatra da je svatko tko uđe na to područje unatoč tome što ga je vojska zatvorila prekršio ovu naredbu. Vojna naredba 101 također uspostavlja temelj za cenzuru na okupiranoj Zapadnoj obali time što svima zabranjuje „tiskanje ili objavljivanje svih obavijesti, plakata, fotografija, pamfleta ili drugih dokumenata koji sadrže materijal koji ima političko značenje“, osim u slučajevima u kojima je vojni zapovjednik za to dao dozvolu.

Vojna naredba 101, koja je još uvijek na snazi na okupiranoj Zapadnoj obali i na kojoj se često temelje uhićenja aktivista za zaštitu ljudskih prava i političkih aktivista, izmijenjena je i dopunjena Naredbom 718 (22. srpanj 1977), Naredbom 938 (5. listopad 1981), Naredbom 1079 (14. listopad 1983) i Naredbom 1423 (26. siječanj 1995)

Vojna naredba 378 (1970)

Vojnom naredbom 378, u kojoj su definirani „sigurnosni prijestupi“ i regulirana prava pritvorenika prema vojnom pravu, uspostavljeni su vojni sudovi, određena njihova jurisdikcija i primjenjivi krivični zakon. Vojna naredba 378 vojnim sudovima daje široku osobnu, teritorijalnu i stvarnu nadležnost. [...]

Vojnom naredbom 378 nije uspostavljen nikakav postupak za utvrđivanje borbenog statusa pojedinca prema međunarodnom pravu, niti se uopće priznaje mogućnost da bi neki Palestinac mogao udovoljavati tim kriterijima. Posljedica ovog propusta u praksi je kriminalizacija svih oblika palestinskog otpora izraelskoj okupaciji i proglašavanje takvih aktivnosti „terorizmom“.

Vojna naredba 1644

Vojnom naredbom 1644, izdanom 29. srpnja 2009, uspostavljen je prvostupanjski vojni sud za palestinsku djecu, kojoj se prethodno, od početka izraelske okupacije palestinskog teritorija, sudilo pred istim sudovima kao i odraslima. Sud za maloljetnike počeo je s radom 1. studenog 2009. Iako značajna kao prvi korak prema propisivanju posebne sudske nadležnosti za djecu, ova naredba nije puno pomogla u jamčenju zaštite djeteta tijekom uhićenja i ispitivanja. Palestinska djeca koju uhite izraelske snage i dalje su ispitivana bez prisutnosti odvjetnika ili roditelja i bez video snimanja ispitivanja. Iako UN-ova Konvencija o pravima djeteta „dijete“ određuje kao „svako ljudsko biće mlađe od 18 godina“, prema izraelskoj vojnoj naredbi 132, palestinskoj djeci u dobi od 16 i više godina ranije je bilo suđeno kao odraslima i osuđivana su na izraelskim vojnim sudovima kao odrasle osobe. Usporedbe radi, maloljetničko zakonodavstvo izraelsku djecu definira kao osobe u dobi od 18 ili manje godina. Izraelsko središnje zapovjedništvo je 27. rujna 2011. potpisalo amandman kojim je dob palestinskih maloljetnika u vojnom pravosudnom sustavu podignuta sa 16 na 18 godina. Međutim, ovaj amandman i dalje u praksi ne pruža nikakve dodatne zaštite palestinskim maloljetnicima. Štoviše, palestinska su djeca i dalje optuživana na temelju njihove dobi u trenutku izricanja presude, umjesto na temelju njihove dobi u vrijeme navodnog počinjenja prijestupa, kako to određuje međunarodno pravo. Zahvaljujući ovoj praksi palestinski su maloljetnici osuđivani kao odrasle osobe za prijestupe koje su možda počinili dok su bili djeca, ako imaju tu nesreću da optužnica protiv njih bude podignuta nekoliko godina nakon što je počinjen navodni prijestup, ili ako jednostavno navrše 16 godina dok čekaju na izricanje presude. [...]

Vojna naredba 1650

Dana 13. travnja 2010. na snagu je stupila izraelska vojna naredba 1650 kojom je proširena definicija osoba koje se mogu smatrati „uljezima“ prema vojnim naredbama koje su na snazi na okupiranom palestinskom području. Sadržaj naredbe, kojom je po prvi put postavljen zahtjev da svi koji se nalaze na okupiranom palestinskom području moraju za to imati dopuštenje koje izdaju izraelske vlasti, sve je osobe koje se nalaze na Zapadnoj obali, a osobito Palestince iz Gaze [...] i Palestince koji su rođeni na Zapadnoj obali, ali imaju adresu stanovanja u Gazi, suočio s novom prijetnjom. Do danas nije jasno koristi li se Vojna naredba 1650 kao pravni temelj za provođenje deportacija ili prisilnog transfera, no prema podacima izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Hamoked, procjenjuje se da je gotovo 35 000 osoba u skladu s ovom naredbom izloženo visokom riziku prisilnog preseljenja u Gazu.

Vojna naredba 1650 bitno je izmijenila i dopunila Vojnu naredbu 329, koja je izdana 1969, a odnosila se na izricanje presuda naoružanim i nenaoružanim „uljezima“, koji su definirani kao „osobe koje su svjesno i protuzakonito ušle na ovo područje, nakon što su se prethodno nalazile na istočnoj obali rijeke Jordana, u Siriji, Egiptu ili Libanonu, nakon datuma stupanja na snagu“. Glavna svrha ove naredbe bilo je onemogućavanje palestinskim izbjeglicama da se vrate u svoje domove, te sprječavanje ulaska palestinskih naoružanih skupina na to područje.

Vojna naredba 1651

Vojna naredba 1651 (2009) stupila je na snagu 1. svibnja 2010. Ta naredba kodificira nekoliko prethodno izdanih naredbi u ono što se sada naziva Krivični zakon. Novi Krivični zakon predstavlja konsolidiranu verziju brojnih naredbi koje su izdane od 1967. i koje se odnose na uhićivanje, pritvor i sudski progon pojedinaca. Zakon je zamijenio ukupno 20 vojnih naredbi izdanih u razdoblju između 1967. i 2005, uključujući Vojnu naredbu 378, kojom su uspostavljeni izraelski vojni sudovi na okupiranom teritoriju, definirane optužbe prema vojnom pravu i koja je služila kao temelj za uhićenja i pritvaranja od strane izraelske vojske. Zakon je također zamijenio Vojnu naredbu 132 o „suđenju maloljetnim prijestupnicima“, kojom je određeno da Palestinci punoljetni postaju sa 16 godina, a palestinska su djeca podijeljena u 3 različite kategorije – djeca mlađa od 12 godina smatrana su djecom, oni u dobi između 12 i 14 svrstani su u kategoriju „mladež“, a oni između 14 i 16 godina u kategoriju „mlade odrasle“ osobe.

Važno je spomenuti da je članak 285 Vojne naredbe 1651 zamijenio Vojnu naredbu 1591, koja je činila temelj za izdavanje naloga o administrativnom pritvaranju i izraelskim vojnim zapovjednicima davala ovlasti da pritvaraju Palestince bez optužbi ili suđenja na do 6 mjeseci. Od 1. svibnja 2010. nalozi o administrativnom pritvaranju izdaju se na temelju članka 285 Vojne naredbe 1651 (2009), kojim su vojni zapovjednici ovlašteni pojedince pritvarati na obnovljiva razdoblja od do 6 mjeseci ukoliko iz „razumnih razloga smatraju kako je zbog sigurnosti područja ili javne sigurnosti potrebno njihovo pritvaranje“. Na dan kad ističe razdoblje pritvora ili nekoliko dana ranije, nalog o pritvaranju često se obnavlja. Ovaj se proces može nastaviti unedogled.


Izvor i više informacija: Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Hamas activist killed in Israeli air strike
Pripadnik Hamasa ubijen u izraelskom zračnom napadu (28. listopad 2012.)
Izraelski zrakoplov ispalio je u nedjelju u gradu Khan Younisu u Pojasu Gaze 1 projektil na skupinu pripadnika islamističkog pokreta Hamas pri čemu je ubijen 1 pripadnik oružanog krila Hamasa, te ranjen još 1 pripadnik Hamasa. Izraelske kopnene snage su također istog dana u zoru pomoću 3 tenka i 4 buldožera na palestinskom području istočno od sela Abasan, istočno od Khan Younisa, otvorile vatru na palestinske kuće, obrađena polja i drugu imovinu, te nekoliko objekata i voćnjaka na tom području uništile i sravnile sa zemljom. Ova su vojna djelovanja uslijedila nakon 3-dnevnog krhkog prekida vatre koji je dogovoren uz posredovanje Egipta. Prošli je tjedan u eskalaciji nasilja ubijeno 8 Palestinaca.
Read more...

Sudan: a front for Israel's proxy war on Sinai jihadis?
If Israel bombed a Sudanese munitions factory, as Khartoum alleges, the raid was part of its widening proxy war against Islamist militants in neighbouring Egypt which the Jewish state is reluctant to confront directly. A huge explosion ripped through the factory near the Sudanese capital Khartoum on Tuesday, killing two people, with Sudan swiftly accusing Israel of sending four military planes to take out the complex.
Read more...


SIRIJA:
Syrian regime launches nationwide airstrikes
World powers remain divided on how to stop Syria's crisis, with the U.S. and many Arab and European nations calling for Assad to step down while Russia, China and Iran continue to back the regime. But with the sides largely stalemated on the battlefield and little international appetite for military intervention, few expect the war to end soon. Anti-regime activist say more than 35,000 people have been killed since the anti-Assad uprising started in March 2011. The holiday cease-fire was the first international effort in months to try to stop the violence, and it accomplished little. The Britain-based Syrian Observatory for Human Rights, which compiles daily death tolls based on contacts inside Syria, said more than 500 people had been killed during the four-day holiday. It said more than 80 people were killed Monday and that the number was likely to rise further. Prior to the holiday, about 150 people were reported dead each day.
Read more...


LIBIJA:
Libyans disillusioned with government amid chaos
The protesters converged on the conference center housing Libya's newly elected congress, trying to force their way in past startled guards. Mostly young and half of them women in headscarves, they demanded an end to the siege of the town of Bani Walid, where the government was in the midst of an attack to uproot holdouts from Moammar Gadhafi's former regime. Police rushed to the scene. But in Libya, the police are actually militias, in this case from the Tripoli neighborhood of Souq al-Jumaa that last year lost several men in a battle with Bani Walid residents. Instead trying to control the crowd, the "police" dressed in t-shirts and pants of a military uniform exchanged threats with protesters and then mounted a rival demonstration of their own. Soon they were firing their assault rifles in the air to intimidate the protesters. As tensions soared, a dozen pickup trucks mounted with anti-aircraft guns and carrying soldiers in newly pressed camouflage uniforms pulled up to parliament, swiveled their guns forward and fired in the air as an apparent crowd-control method. The deafening noise of a dozen heavy-caliber machine guns sent demonstrators running and filled the upscale neighborhood with the sounds of battle.
Read more...

Palestinski aktivisti za ljudska prava, parlamentarni zastupnici, štrajk glađu u izraelskim zatvorima

Human Rights Defenders 
Palestinski aktivisti za ljudska prava u izraelskim zatvorima 
Palestince koji organiziraju i sudjeluju u prosvjedima protiv separacijskog Zida i kolonističkih naselja mnogi smatraju borcima za ljudska prava, jer nastoje uključiti civilno društvo u nenasilne metode otpora s ciljem okončanja izraelskih kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava i izraelskih postupaka konfiskacije zemlje, rušenja kuća i ograničavanja kretanja palestinskog stanonvištva. Izrael provodi politiku uhićivanja, pritvaranja, zastrašivanja, prijetnji, a ponekad i kolektivnog kažnjavanja protiv zajednica koje sudjeluju u tjednim prosvjedima i drugim nenasilnim akcijama protiv Zida i kolonističkih naselja. Vodeći palestinski aktivisti za ljudska prava, istaknute osobe, poput gradonačelnika i učitelja, te članovi Narodnih odbora, koji pomažu u koordinaciji tjednih prosvjeda često su osobno ciljani i uhićivani kako bi se omelo organiziranje prosvjeda ili radi diskreditacije tih osoba i njihovog djelovanja. Lokalni kamermani i fotografi, te ostali medijski djelatnici također su na meti. Tijekom 2011. bilo je najmanje 295 dokumentiranih slučajeva uhićenja aktivista za ljudska prava, uključujući 58 maloljetnika. Neki prosvjednici i aktivisti za ljudska prava procesuirani su na izraelskim vojnim sudovima u skladu s Vojnom naredbom 101 koju je izdao izraelski vojni zapovjednik u kolovozu 1967. i koja je na okupiranoj Zapadnoj obali još uvijek na snazi, unatoč sporazumu iz Osla i pokretanju mirovnog procesa. Vojna naredba 101 kriminalizira brojne građanske aktivnosti, uključujući: organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima; sudjelovanje u okupljanjima ili bdijenjima; mahanje zastavama i drugim političkim simbolima; tiskanje i distribuciju političkih materijala. Odredba zabranjuje svaki čin utjecanja na javno mnijenje. Pod naslovom „potpora neprijateljskoj organizaciji“ naredba zabranjuje svaku aktivnost pokazivanja naklonosti prema nekoj od organizacija koje su vojnim naredbama proglašene protuzakonitima, bez obzira radilo se o uzvikivanju slogana, mahanju zastavama ili drugim političkim simbolima. Unatoč nedostatku dokaza ili nepristranih svjedoka, te nejasnim i klimavim temeljima optužbi koje se stavljaju na teret aktivista za ljudska prava, velika većina aktivista proglašena je krivima za počinjenje „sigurnosnog prekršaja“ i osuđena na zatvorsku kaznu. Optuženicima se na izraelskim vojnim sudovima uskraćuje njihovo neotuđivo pravo na pošteno suđenje. Svjedočanstva vojnika, te povremeno slike pojedinaca na prosvjedima često su dovoljni da bi neka osoba bila proglašena krivom za prekršaj po vojnim naredbama koje su na snazi na Zapadnoj obali. Ukoliko je uhićenik bio prisiljen potpisati priznanje, svejedno će biti osuđen i služiti kaznu u nekom od vojnih zatvora. Aktivisti za ljudska prava nastavljaju biti metom neselektivnog i arbitrarnog kažnjavanja i dugo nakon što budu pušteni na slobodu. Zahtjevi za izdavanjem potrebnih dozvola za njih i njihove obitelji od strane izraelskih vlasti redovito se odbijaju, proganjani su i zastrašivani, privođeni i ispitivani na kontrolnim točkama, klevetani, a u nekim ih slučajevima i ponovo uhite. 
Read more... 

Addameer's profile of MOHAMMED MAHMOUD DAWOUD HALABIYEH 
On 6 February 2010 Mohammad Halabiyeh, a 16 year-old Palestinian boy was arrested by the Israeli Border Police, in his hometown of Abu Dis. During the arrest operation, Mohammad broke his left leg, just above the ankle. Nonetheless, the soldiers beat him all over his body and intentionally kicked his injured leg. Torture and ill-treatment continued for five consecutive days following his arrest and reached its peak at the Hadassah hospital, where the Israeli soldiers pushed syringes into the boy's hand and leg multiple times, covered his mouth with adhesive tape, punched him in the face, hit him in the abdomen with a stick and deprived him of sleep in an attempt to deter the boy from reporting the ill-treatment to the Israeli police. Mohammad was undeterred and made an official statement to his interrogator in which he attempted to describe the abuse and torture he was subjected to, even after the other interrogators threatened him with killing and sexual abuse. Mohammad, who is now 17, has been on trial before the Israeli military courts for a little over year on five charges related to throwing Molotov cocktails. He remains in Ofer prison in a section with adult prisoners in contravention of international law. On 6 June 2011, the military judge found Mohammad guilty on all charges and on 18 July 2011 sentenced him to three years in prison. 
Read more... 

Addameer's profile of AHMED ISLEEM 
Ahmed was kept in isolation for twenty days after which he was transferred to a different cell holding seven other detainees that he suspects were Israeli collaborators. Torture and ill-treatment in such cells is widespread and known to occur in some sections of Israeli prisons and detention centers, where detainees are often beaten, punched, threatened and exposed to psychological pressure if they refuse to talk to other prisoners who are detained in the same cells and who are typically collaborating with Israeli military authorities. Indeed, immediately after Ahmed's transfer, the other detainees started questioning the boy about the kind of military activities he might have committed. When Ahmed answered that he was not guilty of anything and that he was just hunting for birds, all seven detainees attacked him. They reportedly took a towel and wrapped it around the boy's neck. When an Israeli guard intervened, the other detainees claimed that Ahmed wanted to strangle himself. According to Ahmed's account, the guard saw everything that happened, but instead of helping him when he complained, he answered, “No harm. Good, good. This is what we want," suggesting that the attack was coordinated by the interrogators and detention center authorities. Immediately afterwards, the guard took Ahmed, exhausted and petrified, to Israeli police officers who had prepared a statement in Hebrew and asked the boy to sign it, which he did. Torture continued for nine days after the forced confession. 
Read more... 

Palestinian Legislative Council Members 
Palestinski parlamentarni zastupnici u izraelskim zatvorima 
Iako prema međunarodnom pravu i izraelskim sudovima nitko ne smije biti pritvoren zbog svog političkog mišljenja, u praksi palestinske političke čelnike rutinski uhićuju i pritvaraju s ciljem ometanja palestinskih političkih procesa, a time i palestinske političke suverenosti i samoodređenja. Uoči palestinskih izbora u siječnju 2006. ti su postupci bili usredotočeni osobito na članove Palestinskog zakonodavnog vijeća. Nakon izbora Izrael je dodatno pojačao svoju kampanju uhićivanja članova Palestinskog zakonodavnog vijeća, osobito onih iz pobjedničkog Bloka za promjene i reforme, koji se smatra pro-hamasovskim, ali koji uključuje i članove koji nisu povezani s Hamasom i članove koji nisu muslimani. Izrael je Blok za promjene i reforme protuzakonitim proglasio tek u veljači 2007, godinu dana nakon izbora i većine provedenih uhićenja. Do 2009. u izraelskom se pritvoru nalazila gotovo trećina svih palestinskih zastupnika, zbog čega Palestinsko zakonodavno vijeće nije moglo zasjedati od sredine 2007. godine. Iako su neki zastupnici u međuvremenu pušteni na slobodu, mnogi su tijekom proteklih godina ponovo uhićeni. 1. travnja 2012. zatočeno je bilo 27 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća, uključujući 24 koji su u administrativnom pritvoru bez optužbi i suđenja. Na linku možete pronaći tablicu s podacima o ukupnom broju zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća u pritvoru na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2009. Izraelske okupacijske snage pokrenule su svoju kampanju uhićivanja zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća 26. rujna 2005. Tada je uhićeno 450 pripadnika stranke Hamas, koji su se uglavnom bavili izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006, aktivnim sudjelovanjem u kampanji ili u lokalnim izborima u raznim gradovima na Zapadnoj obali. Većina uhićenih držana je u administrativnom pritvoru. Neki su oslobođeni na dan izbora ili par dana prije ili nakon izbora. Neki su izabrani dok su bili u zatvoru. Tijekom izbora izraelske su vlasti kandidatima zabranile predizborne aktivnosti unutar Jeruzalema. Zabranjeni su skupovi i javna okupljanja, a oni koji su ove zabrane prekršili uhićeni su. Početkom lipnja 2006. palestinske su militantne skupine zarobile izraelskog vojnika Gilada Shalita na graničnom prijelazu Kerem Shalom u Pojasu Gaze. Nakon Shalitovog zarobljavanja, 12. lipnja 2006, Izrael je pokrenuo niz vojnih operacija u kojem je živote izgubilo gotovo 200 stanovnika Pojasa Gaze, a to je područje stavljeno pod opsadu. Odmazde i kolektivnog kažnjavanja zbog zarobljavanja izraelskog vojnika pošteđena nije bila ni Zapadna obala. Nakon Shalitovog zarobljavanja izraelska je vlada objavila da palestinski parlamentarni zastupnici i ministri vlade nemaju imunitet. Izrael je prijetio da će ih pritvoriti kako bi ih razmijenio za zarobljenog izraelskog vojnika. Ove su se prijetnje ispunile kad su izraelske okupacijske snage provele opsežne operacije pritvaranja brojnih pristaša Hamasa, uključujući ministre u vladi i zastupnike Palestinskog zakonodavnog vijeća koji su izabrani s pro-hamasovske liste „Promjene i reforme“. 29. lipnja 2006. izraelske okupacijske snage izvele su nekoliko upada u mjesta diljem Zapadne obale, s izuzetkom Jerihona, okružile domove nekoliko palestinskih ministara i parlamentaraca. Uhićeno je 8 ministara i 26 zastupnika u Palestinskom zakonodavnom vijeću, te brojni drugi Hamasovi politički čelnici. Nekoliko dana kasnije, izraelske okupacijske snage uhitile su drugog zamjenika predsjednika Palestinskog zakonodavnog vijeća dr. Hasana Khreishu, dok se vraćao na Zapadnu obalu iz Jordana s drugim parlamentarnim zastupnicima. Svi uhićeni dovedeni su u zatvor Ofer gdje su ispitani. Mjesec-dva držani su u različitim istražnim centrima diljem Zapadne obale. Većina ih je optužena da su pripadnici Stranke za promjene i reforme (za koju izraelske vlasti tvrde da je povezana s Hamasom i da je stoga protuzakonita prema vojnim naredbama). Prema izraelskim zakonima svatko tko je na položaju ili aktivan u udruženju koje je Izrael klasificirao kao protuzakonito, pa čak i osoba koja je samo registrirana kao član i živi u bilo kojem dijelu svijeta, krši zakon i protiv njega u Izraelu može biti pokrenut kazneni postupak. To vrijedi i za optuženike koji nisu počinili ništa čime bi ugrozili državu ili njene građane. 
Read more... 

Adalah Demands Criminal Investigation into Illegal Arrest and Abuse in Custody of 17 Demonstrators; Protest in Solidarity with Hunger-Striking Palestinian Prisoners 
Udruga za prava palestinske manjine u Izraelu traži istragu protuzakonitih uhićenja i zlostavljanja u pritvoru 17 prosvjednika (7. svibanj 2012.) 
Oko 200 prosvjednika se okupilo 3. svibnja 2012. ispred zatvora Ramle u Izraelu u kojem su palestinski zarobljenici koji štrajkaju glađu smješteni u zatvorskom medicinskom centru. Policija je odobrila prosvjed, a oko 18:45, nakon što je prosvjed završio i većina se prosvjednika razišla, nekoliko osoba pokušalo je nastaviti prosvjedovati, no policija je nasilno napala tu skupinu, počela tući prosvjednike i protiv njih koristiti elektrošokere čak i nakon što su im stavljene lisice na ruke. Uhićeno je 8 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika. Nakon ovih uhićenja neki od prosvjednika otišli su u policijsku postaju kako bi saznali što se događa s uhićenima. Policija je i njih napala i počela tući, te je tada uhićeno dodatnih 9 prosvjednika. 5 je osoba kažnjeno zbog remećenja mira. Neke od uhićenih prosvjednica bile su seksualno uznemiravane, ukljućujući prijetnjama silovanjem i stalnim vrijeđanjem riječima „kuje“ i „kurve“. Policija je vrijeđala i ostale palestinske prosvjednike. Uhićeni prosvjednici noć su proveli u pritvoru, a 4. su svibnja 2012. izvedeni pred suca. Policija je tražiila dodatni pritvor od 5 dana dok traje istraga, no sudac je odlučio da na 3 dana budu pušteni u kućni pritvor. Radi se o još jednom primjeru sustavne brutalnosti izraelske policije usmjerene protiv palestinskih građana Izraela koji prosvjeduju i koriste svoje pravo na slobodu govora. 
Read more... 

Interview with Majeda Fidda, former administrative detainee (video) 

Bilal Diab and Thaer Halahleh's Appeals to High Court Rejected 
Visoki sud odbacio žalbe Bilala Diaba i Thaera Halahleha (7. svibanj 2012.) 
Izraelski visoki sud je 7. svibnja 2012. odbacio žalbe administrativnih pritvorenika Thaera Halahleha i Bilala Diaba koji već više od 70 dana štrajkaju glađu. Iako su životi obojice ovih pritvorenika ugroženi, sud je ocijenio da „štrajk glađu nije bitan pri odlučivanju o duljini administrativnog pritvora“. Sud je preporučio da u Thaerovom slučaju, gdje je pritvorenik već gotovo 2 godine proveo u administrativnom pritvoru, izraelska sigurnosna služba provede detaljniju istragu prije produljivanja pritvora kako bi se vidjelo postoje li alternative administrativnom pritvoru. U Bilalovom slučaju sud je predložio da ga treba ponovo ispitati ukoliko mu administrativni pritvor bude produljen i njegovo zdravlje bude dopuštalo produljenje pritvora. Sud je također preporučio da sigurnosna služba skrati administrativni pritvor Bilalu Diabu sa 6 na 3 ili 4 mjeseca. 
Read more... 

PCHRO Joint Statemen: Palestinian Political Prisoners Subject to Collective Punishment as Mass Hunger Strike Continues 
Zajednička izjava Palestinskog vijeća organizacija za ljudskih prava o kolektivnom kažnjavanju palestinskih političkih zatvorenika koji štrajkaju glađu (3. svibanj 2012.) 
Izraelska zatvorska služba je poduzela niz kolektivnih i kaznenih mjera protiv palestinskih političkih zatvorenika u izraelskim zatvorima koji sudjeluju u masovnom štrajku glađu. Te mjere uključuju stavljanje u samice, dnevne novčane kazne u iznosu od 500 novih izraelskih šekela (100 eura), konfiskaciju soli za vodu, uskraćivanje električne energije i nasumične pretrese ćelija i tijela. Administrativni zatvorenici Bilal Diab i Thaer Halahleh, koji već više od 2 mjeseca štrajkaju glađu, su u kritičnom stanju i uskraćen im je pregled neovisnih liječnika tijekom većinskog dijela njihovog štrajka glađu. Zatvorski liječnici i uprava vršili su pritisak na ove administrativne pritvorenike kako bi oni okončali svoj štrajk glađu. Palestinski zarobljenici u izraelskim zatvorima pokrenuli su 17. travnja 2012. masovni štrajk glađu kojim traže okončanje administrativnog pritvaranja, izolacije i drugih kaznenih mjera koje protiv njih primjenjuju, uključujući uskraćivanje posjeta obitelji i odvjetnika, osobito zarobljenicima iz Pojasa Gaze kojima nisu dopušteni posjeti članova obitelji od 2007. godine, te pristupa visokom obrazovanju. Procjenjuje se da glađu štrajka 2500 zarobljenika. Od početka njihovog štrajka glađu, izraelska je zatvorska služba kolektivno kažnjavala one zarobljenike koji u njemu sudjeluju. Neki su zarobljenici kažnjeni novčanom kaznom između 250 (50 eura) i 500 (100 eura) šekela za svaki dan štrajka glađu. U zatvoru Naqab provode se svakodnevne nasumične inspekcije koje obično traju 40 do 50 minuta, a uključuju pretraživanje ćelija i tijela zarobljenika. Zarobljenicima više nije dopušteno da napuštaju svoje prostorije tijekom dnevnog odmora. Mnogi su prebačeni u različite zatvore ili posebne odjele unutar zatvora kako bi ih se izoliralo jedne od drugih i od vanjskog svijeta. Najmanje 3 vođa kampanje masovnog štrajka glađu stavljena su u samice nakon što su objavili da štrajkaju glađu. 96 zarobljenika koji štrajkaju glađu prebačeni su u zatvor Ohalei Keidar, gdje su po dvojica smješteni u samice. Uprave zatvora također odvjetnicima zarobljenika koji štrajkaju glađu onemogućavaju da dođu do svojih klijenata. Glavni tajnik Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) Ahmad Sa'adat prebačen je u medicinski centar u zatvoru Ramleh 27. travnja 2012. Još 6 palestinskih zarobljenika glađu štrajka dulje od ostalih i uskraćen im je pristup neovisnim liječnicima i odvjetnicima unatoč naglom pogoršanju njihovog zdravstvenog stanja. Palestinsko vijeće organizacija za ljudska prava pozvalo je EU, UN i Međunarodni odbor Crvenog križa da odmah djeluju kako bi se spasili životi Bilala Diaba i Thaera Halahleha i da zatraže da ta dvojica administrativnih pritvorenika budu pušteni na slobodu. Organizacije su također zatražile da svi zarobljenici koji štrajkaju glađu imaju neograničen pristup neovisnim liječnicima i adekvatnoj liječničkoj pomoći. Članice UN-a pozvale su da hitno izvrše pritisak na Izrael kako bi ta zemlja prekinula koristiti administrativni pritvor i počela poštivati standardna pravila o postupanju prema zatvorenicima koja su prihvaćena 1955, a Europski parlament da pošalje svoju parlamentarnu istražnu misiju koja bi istražila uvjete u kojima su zatvoreni Palestinci u izraelskim zatvorima. 
Read more...

Neke informacije o palestinskim zarobljenicima

lokacije izraelskih zatvora i pritvornih i istražnih centara u kojima su zatvoreni palestinski zarobljenici; većina ovih ustanova se nalazi na teritoriju okupacijske sile, u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom 

Nekoliko linkova i informacija o nekim kršenjima ljudskih prava palestinskih zarobljenika sa stranica palestinske nevladine organizacije Addameer koja se bavi zaštitom ljudskih prava palestinskih zarobljenika. 


Addameer's profile of MOHAMMED SULEIMAN (Administrative Detention, Medical Negligence) 
Since his arrest, Mohammed has been transferred every month to the hospital to receive blood transfusions. With regard to medication, however, Mohammed has irregularly been taking Exjade, an oral and much more expensive alternative to Desferal, since taking Desferal on a daily basis is a complicated and lengthy process that cannot practically be implemented in prison. The Exjade he has been taking was his own, and since he only had limited supplies, he has now asked the Israeli Prison Service (IPS) to provide him with this medication. The IPS, however, has refused to provide him with Exjade, instead insisting that he take another equivalent, but cheaper medicine or pay for the Exjade from his personal canteen account. As a result, Mohammed's family has to bear the financial burden of sending him Exjade every month. On 15 July 2011, Mohammed underwent medical tests at Shaare Zedek hospital that confirmed that he now suffers from an enlarged heart and liver, likely the result of his irregular use of Exjade. It is Israel's responsibility to provide adequate medical care to all prisoners it has under its care. Article 91 of the Fourth Geneva Convention notably specifies that an Occupying Power is obligated to provide necessary treatment to administrative detainees free of charge. ... Mohammed's family has been consistently targeted for arrest. His father was arrested on 16 October 2010, and is currently serving an 18-month sentence at Ofer Prison. His father has also been arrested by the Palestinian Authority (PA) multiple times, sometimes being held for up to one month without charges. Following his father's arrest on 16 October by the IOF, the PA Preventive Forces came to his house to arrest him again. Finding that he was already detained in Israeli prison, the PA arrested Mohammed instead and interrogated him about his father. Mohammed's uncle, Saleh Suleiman Al-Arouri, was arrested by the IOF in 1990 and imprisoned for 17 years, two of which were under administrative detention. He was released on 11 March 2007, but arrested again three months later on 22 June 2007. He subsequently spent another three years under administrative detention. On 30 March 2010, he was deported to Syria in exchange for being released from administrative detention. Mohammed's cousin, Asim Suleiman, was also arrested by the IOF on 2 May 2010 and, after being interrogated for 40 days, received an administrative detention order and is currently detained in Ofer Prison. Even Mohammed's 70-year-old grandmother, Aisha Suleiman, has been subject to arrest and harassment. On 2 May 2010, Aisha was summoned by Israeli intelligence officials. She went to the meeting and was interrogated and threatened for an hour about her son, Saleh. The following year, on 23 May 2011, Israeli soldiers arrived at her house with army dogs. Alone in her small apartment, Aisha asked the soldiers what they were doing, and they replied they had brought a doctor with them to check up on her. When she responded that she did not need their doctor, they announced that they had come to arrest her. Declaring that she preferred to die rather than be arrested, she then sat down on the floor and refused to stand up and go with them. In spite of her protest, the soldiers lifted her up and forced her into the jeep, where she was then taken to Moskobiyyeh (Russian Compound) interrogation center. She was interrogated for the whole day and then released that night, following intervention from her lawyer. During the interrogation, soldiers threatened her and shouted at her, while she was forced to sit in a stress position with her hands behind her back. ... The entire family, except for his 20-year-old sister, is currently forbidden from visiting Mohammed and banned from travel outside of the country. 
Read more... 

Isolation 
Neke informacije o stavljanju palestinskih zarobljenika u izolaciju
Izraelske vlasti svake godine u samicama (kao disciplinskoj mjeri) ili u izolaciji (zbog državne, zatvorske ili zatvorenikove sigurnosti) drže desetke palestinskih zatvorenika i pritvorenika. Nije poznat broj zatočenika koji prolaze kroz procedure u istražnim ustanovama i koje u danom trenutku drže u izolaciji. Što se tiče osoba koje su u zatvorima, krajem prosinca 2011. u izolaciji je bilo oko 58 zatvorenika, uključujući 18 koji su u izolaciju stavljeni zbog državne ili zatvorske sigurnosti. Izrael stavljanje zatočenika u samice koristi kao disciplinsku mjeru, a to je i uobičajena praksa tijekom ispitivanja i tipično se primjenjuje odmah po uhićenju. Stavljanje u samice u kombinaciji s novčanom kaznom najčešća je kazna koju dobivaju Palestinci zatvoreni u izraelskim zatvorima. Zatočenici i zatvorenici koji su zatvoreni u samicama u potpunosti su odsječeni od ostatka svijeta. Smješteni su u praznu ćeliju u kojoj se nalaze samo madrac i deka. Nije im dopušteno da išta osim odjeće unesu u ćeliju, uključujući materijale za čitanje, TV ili radio prijemnik. Zatočenik ili zatvorenik se u samici nalazi 24 sata na dan. Članak 56 nove verzije Izraelskog zatvorskog propisa navodi 41 disciplinski prekršaj zbog kojeg se zatvorenika ili zatočenika može staviti u samicu i utvrđuje da povjerenik, zatvorski upravitelj i za to od strane povjerenika ovlašteni zatvorski časnici s činom satnika ili višim mogu zatvoreniku nametnuti kaznu od do 7 dana samice. Zatvorski upravitelj zatvorenika može kazniti s najviše 14 dana samice, a tu kaznu zatim može produljivati za razdoblja od 7 dana. Među prekršajima koji mogu biti kažnjeni stavljanjem u samicu članak 56 navodi „stvaranje nepotrebne buke“ ili „svaki čin, ponašanje, nered ili propust koji ometa red ili disciplinu, čak i ako se ne navodi u prethodnim odredbama“. Ovakve neprecizne odredbe omogućuju zloporabu kažnjavanja stavljanjem u samice. Izraelska zatvorska služba također koristi, ili tvrdi da koristi, izolaciju kao preventivnu mjeru. I u ovom slučaju široke definicije „narušavanja“ državne sigurnosti, sigurnosti zatvora, discipline ili ispravne zatvorske rutine ostavljaju znatnu slobodu vlastima da tvrde da određeni postupak ili prekršaj zaslužuje kaznu stavljanja u izolaciju. Zatvorenici koji su u izolaciji smješteni su u ćeliju sami ili s po još jednim drugim zatvorenikom 23 sata na dan. Ćeliju smiju napustiti na jedan sat svaki dan kako bi sami šetali. Dok odlaze na šetnju ruke i noge su im obično u okovima. Ponekad im skinu lisice s ruku, no zatvorenici prijavljuju da često imaju lisice na rukama, a ponekad i okove na nogama za vrijeme šetnje. Svaki put kad napušta svoju izolacijsku ćeliju, uključujući i u slučaju sastanka s odvjetnikom, ruke i noge zatvorenika vezane su okovima i prati ga jedan zatvorski čuvar. Izolacijske ćelije su u raznim izraelskim zatvorima slične veličine - obično od 1,5 x 2 metra do 3 x 3,5 metra s po jednim prozorom veličine oko 50 x 100 cm. Izolaciju mogu odrediti sudovi i sigurnosne službe poput Izraelske sigurnosne agencije (ISA), no najčešće je nameću zatvorski dužnosnici. Oni mogu zatvorenika staviti u izolaciju tijekom razdoblja od 12 sati do od 6 do 12 mjeseci, uz odobrenje suda. Sudovi mogu odrediti da zatvorenika treba staviti u samicu na 12 mjeseci, nakon čega se ovakva odredba može obnoviti, a ISA također može narediti izolaciju zarobljenika tijekom duljih razdoblja zbog sigurnosnih razloga. Izrael je 1995. sve palestinske zarobljenike s okupiranog palestinskog područja prebacio u Izrael, što predstavlja povredu članka 76 Četvrte ženevske konvencije, u kojoj se navodi da okupacijska sila mora stanovnike okupiranog područja koje pritvara držati unutar okupiranog teritorija. Zbog ovog kršenja međunarodnog humanitarnog prava zatvorenici su odvojeni od svojih obitelji, zajednica i vanjskog svijeta. Njihovu izolaciju dodatno pogoršavaju dodatna ograničenja koja nameće izraelska zatvorska služba i druge sigurnosne službe, poput zabrane komunikacije telefonom između zarobljenika i njihovih obitelji i prijatelja; ograničavanja primanja pisama, novina i knjiga; uvjeta za koordinaciju posjeta odvjetnika i članova obitelji. Prema izraelskom vojnom zakonu sigurnosne službe zarobljenika mogu radi ispitivanja držati u pritvoru bez optuživanja do 188 dana, a sastanak s odvjetnikom mogu mu uskratiti 90 dana, te mogu odgoditi njegov susret s predstavnicima Međunarodnog Crvenog križa. Na taj je način zarobljenik dulje vrijeme u potpunosti odsječen od vanjskog svijeta, a stavljanje u samice se često koristi kao sredstvo pritiska i prisile s ciljem iznuđivanja priznanja. Izolacija se koristi i kao sredstvo ušutkavanja istaknutih palestinskih političkih osoba, kao oblik kažnjavanja, metoda kojom se zatvorenike tjera na suradnju i sredstvo osvetničkog postupanja. Izolacija se također često primjenjuje protiv palestinskih zarobljenika koji predvode organizaciju štrajka glađu. 
Read more... 

Prisons and Detention Centers 
Palestinci u izraelskim zatvorima i pritvornim centrima 
Palestinci s okupiranog palestinskog područja trenutno su zatvoreni u ukupno 4 istražna centra, 4 vojna pritvorna centra i oko 17 zatvora. 4 vojna istražna centra nalaze se na okupiranom palestinskom području, no svi ostali istražni centri i zatvori - osim zatvora Ofer - nalaze se unutar granica Izraela iz 1948. godine, što predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Prebačaj zatočenika s okupiranog područja u zatvore u Izraelu, odnosno na teritorij okupacijske sile, protuzakonit je prema međunarodnom pravu. 
Read more... 

Addameer's profile of SALEH MOHAMMAD SULEIMAN AL-'AROURI 
Since 1990, when he was just 24 years old, Saleh Mohammad Suleiman Al-'Arouri has spent a total of almost eighteen years in Israeli detention. These  detention periods have been imposed through a combination of 20 administrative detention orders and two prison sentences, measures that each time were taken in relation to his alleged affiliation with Hamas, which along with all other Palestinian political parties including Fatah are illegal under Israeli law. ... On 17 March 2010, Saleh's seventh consecutive administrative detention order expired, and he was released on the condition that he leave Palestine for a period of three years. On 30 March 2010, Saleh arrived in Syria after having his refugee application rejected by Jordan. His wife, who is now pregnant, joined him two weeks later. Saleh and Hana now live in Damascus as refugees. ... Nowhere in Saleh's case history is the arbitrary nature of his prolonged detention more apparent than in the record of justifications military authorities used to detain Saleh under 20 administrative detention orders that totaled more than nine years in detention without charge or trial. Addameer contends that the vagueness of the generic allegation of being “a threat to the security of the area” that was used to justify his administrative detention orders, coupled with the use of secret information inaccessible to the defense and therefore unchallengeable, are symptoms of a system where no burden of proof whatsoever need be met by the prosecution. Such practices can only be interpreted as judicial “rubber stamping” of measures which are unlawful under international law. 
Read more... 

Addameer's profile of LOAI SATI MOHAMMAD ASHQAR 
At Kishon, Loai was brought before eight interrogators, who tried to coerce him into confessing. Loai's rights were not explained to him. One of the interrogators threatened Loai by telling him: "This time, you either tell us what we want, or get out of prison with permanent disability and you will wish to die." Loai was also subjected to severe physical torture under interrogation in Kishon, including the prolonged use of the 'banana' position, in which detainees are tied while bent backwards over the seat of a chair. In this painful stress position, Loai was forced to bend his back to the point that his head touched the ground while tied to a chair with his hands shackled. During one extended interrogation session, he remained in this position for three consecutive days. He was also deprived of food, and interrogators threatened both him and his family with violence. As a result of this torture, three vertebrae in his spine were broken. Israeli authorities subsequently failed to provide Loai with adequate medical treatment for this injury, and, as a result, this led to complete paralysis of his left leg. 
Read more... 

Administrative Detainees 
Administrativni pritvorenici 
Izraelska vojska pomoću administrativnog pritvora zarobljenike može beskonačno dugo držati u pritvoru na temelju tajnih informacija, bez da ih za išta optuži ili da im omogući suđenje. Palestinci su podvrgavani mjeri administrativnog pritvora od početka izraelske okupacije 1967, ali i prije, tijekom Britanskog mandata. Uoči izbijanja druge Intifade u izraelskom se administrativnom pritvoru nalazilo 12 Palestinaca. Samo 2 godine kasnije, potkraj 2002. i početkom 2003. u administrativnom pritvoru je bilo više od 1000 Palestinaca. U razdoblju od 2005. do 2007. godine u prosjeku je u administrativnom pritvoru mjesečno bilo oko 765 Palestinaca. Od tada se zbog stabilizacije situacije na terenu i jenjavanja nasilja broj administrativnih pritvorenika svake godine smanjivao. 1. travnja 2012. u izraelskim zatvorima su bila 322 palestinskih administrativnih pritvorenika, uključujući 24 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća. Na linku možete pronaći tablicu s podacima o broju administrativnih pritvorenika na početku svakog mjeseca za razdoblje od siječnja 2001. do travnja 2012. Administrativni pritvorenici u izraelskim zatvorima nisu odvojeni od ostalih zatvorenika i oštro im je ograničeno pravo na obrazovanje, pravo na komunikaciju s članovima obitelji i primanje posjeta i pravo na adekvatnu liječničku pomoć. Trenutno administrativne pritvorenike uglavnom drže u 3 izraelske zatvorske ustanove, od kojih se 2 nalaze unutar granica Izraela od 1948: zatvor Ofer (u vojnoj bazi Ofer, južno od Ramalle), zatvor Ketziot (poznat i kao zatvor Ansar ili Negev, u Negevskoj pustinji, 5 km od granice s Egiptom) i zatvor Megiddo (u vojnoj bazi na glavnoj cesti između Jenina i Haife). 
Read more... 

Update: Situation of Long-Term Hunger Strikers Becomes Increasingly Urgent 
Najnovije informacije o stanju palestinskih zarobljenika koji štrajkaju glađu (10. svibanj 2012.) 
Palestinski zarobljenik Thaer Halahleh već 73 dana štrajka glađu i stanje mu se nastavlja pogoršavati. Zatvorski liječnik ga je upozorio da bi mogao svakog časa umrijeti. Thaer je jako smršavio i sada teži 55 kg. Pretjerano mu je snižen krvni tlak, a temperatura mu raste i pada do opasnih vrijednosti. Thaer povraća krv i krvare mu desni i usne. Zatvorski liječnik mu je također rekao da mu se u dijelu tijela razvila infekcija. Thaer pije samo vodu i ne uzima nikakve vitamine ni minerale. Iako tjelesno vrlo slab, duševno je još uvijek jak. 10. svibnja trebali su ga posjetiti članovi njegove obitelji, no Izraelska zatvorska služba je otkazala posjet. Zdravlje Mohammada Taja, koji već 54 dana štrajka glađu, također je ugroženo. Jaafar Azzedine već 50 dana štrajka glađu. 2 dana ranije, Nidal Shehadeh, koji je štrajkati glađu počeo 17. travnja u sklopu masovnog štrajka glađu palestinskih zarobljenika, premješten je iz javne bolnice u zatvor Ramleh i štrajkom glađu prosvjeduje protiv toga što mu u zatvoru pružaju neadekvatnu liječničku pomoć. Svi zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Ramleh stavljeni su u izolirane prostorije. Unatoč njihovom fizičkom stanju, Izraelska zatvorska služba im prijeti da će im zabraniti sastajanje s odvjetnicima, ako ne budu ustali tijekom „dnevnog prozivanja“. Addameer strahuje da su ugroženi životi Thaera Halahleha, Bilala Diaba (73 dana štrajka glađu), Hassana Safadija (67 dana štrajka glađu), Omara Abu Shalala (65 dana štrajka glađu) i svih drugih zarobljenika koji štrajkaju glađu i čije je stanje kritično. 
Read more... 


DODATNO: 
HRVATSKA: 
Kamen života (video)

Izraelske vlasti kažnjavaju zarobljenike zbog štrajka glađu

Informacije iz izjave palestinske organizacije za potporu i ljudska prava palestinskih zarobljenika Addameer: Addameer Calls for Continued Solidarity with Palestinian Prisoners as Mass Hunger Strike is Launched od 18. travnja 2012. koju u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. 

Palestinski politički zatvorenici u izraelskim zatvorima pokrenuli su 17. travnja 2012, na Dan palestinskih zarobljenika, masovni štrajk glađu. Masovnom je štrajku prethodilo nekoliko pojedinačnih štrajkova glađu koji su pokrenuti u proteklih nekoliko mjeseci. Izraelska zatvorska služba nastavila je kažnjavati zatvorenike koji štrajkaju glađu. 

17. travnja oko 1200 palestinskih zarobljenika najavilo je da počinje štrajkati glađu, a oko 2300 ih je odbilo obroke i pripremaju širu kampanju neposlušnosti. Zahtjevi štrajka glađu uključuju: okončanje zloporabe prakse stavljanja zarobljenika u izolaciju zbog „sigurnosnih“ razloga - u izolaciji je trenutno 19 zatvorenika, od kojih neki i po 10 godina; okončanje prakse administrativnog pritvaranja Palestinaca bez optužbi i suđenja - trenutno se 322 Palestinaca nalaze u administrativnom pritvoru; ukidanje niza kaznenih mjera koje su palestinskim zarobljenicima uvedene nakon zarobljavanja izraelskog vojnika Gilada Shalita, uključujući zabranu posjeta članova obitelji svim zarobljenicima iz Pojasa Gaze od 2007. i uskraćivanje pristupa visokom obrazovanju od lipnja 2011. 

Ovaj je kolektivni štrajk glađu uslijedio nakon 22-dnevne kampanje neposlušnosti, uključujući masovni štrajk glađu, koja je pokrenuta krajem rujna 2011. kao prosvjed protiv eskalacije primjene niza kaznenih mjera protiv palestinskih zarobljenika tijekom prethodnih mjeseci. Štrajk glađu je obustavljen 18. listopada zbog dogovora o razmjeni zarobljenika između Izraela i Hamasa. Budući da je većina kaznenih mjera koje je provodila izraelska zatvorska služba bila namijenjena kolektivnom kažnjavanju palestinskih zarobljenika zbog zarobljeništva Gilada Shalita, očekivalo se da će s njegovim oslobađanjem te mjere biti ukinute. 6 mjeseci kasnije nije došlo ni do kakve promjene, pa su zarobljenici ponovo pokrenuli svoj štrajk glađu boreći se na taj način za svoja najosnovnija prava. 

Treba spomenuti najmanje 10 palestinskih zarobljenika koji već dulje vrijeme štrajkaju glađu, nadahnuti pojedinačnim štrajkovima glađu Khadera Adnana (koji je 66 dana štrajkao glađu i koji je oslobođen iz administrativnog pritvora oko 23 sata 17. travnja 2012.) i Hane Shalabi, koja je 43 dana štrajkala glađu. Bilal Diab i Thaer Halahleh trenutno već 50 dana štrajkom glađu prosvjeduju protiv administrativnog pritvora. Obojica se nalaze u medicinskom centru u zatvoru Ramleh, gdje im se zdravstveno stanje naglo pogoršava. U medicinski centar u zatvoru Ramleh također su premješteni administrativni pritvorenici Hassan Safadi (45 dana štrajka glađu), Omar Abu Shalal (43 dana štrajka glađu) i Jaafar Azzedine (28 dana štrajka glađu). Adam Saqer, koji je najdulje u administrativnom pritvoru, glađu štrajka već 32 dana. Mohammed Suleiman, koji boluje od talasemije, odbija liječenje u znak prosvjeda protiv administrativnog pritvora. Još 4 zarobljenika štrajkaju glađu iz drugih razloga: Mohammad Taj štrajkom glađu već 32 dana zahtjeva da ga tretiraju kao ratnog zarobljenika; Mahmoud Sarsak, koji 27 dana štrajka glađu, prosvjeduje protiv toga što je zatvoren na temelju izraelskog Zakona o nezakonitim borcima; Azzam Diab 23 dana štrajka glađu iz solidarnosti sa svojim bratom Bilalom; Abdullah Barghouti 7 dana štrajkom glađu prosvjeduje protiv svoje izolacije. 

Svi su ovi zarobljenici kažnjeni zbog svog štrajka glađu stavljanjem u samice i uskraćivanjem posjeta članova njihovih obitelji. Zarobljenici koji su se uključili u upravo pokrenuti masovni štrajk glađu također su izloženi kaznama izraelske zatvorske službe. Zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Rimon, premješteni su u izolacijski odjel zatvora, a zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Eshel, prebačeni su u Ohalei Keidar, gdje nema drugih palestinskih političkih zatvorenika. Izraelska zatvorska služba također otežava neovisnim liječnicima da posjete zarobljenike koji štrajkaju glađu i onemogućava odvjetnicima da se sastanu sa zarobljenicima koji štrajkaju glađu. Izraelska zatvorska služba onemogućila je odvjetniku iz Addameera Sameru Sam'anu pristup svim zarobljenicima. 

Izvor i više informacija: Addameer Calls for Continued Solidarity with Palestinian Prisoners as Mass Hunger Strike is Launched 


DODATNO: 
PALESTINA/IZRAEL: 
Videos: The Testimony of Palestinian Prisoner Dr. Abdul-Aziz Omar 

Glasgow: Mass demonstration for Palestinian prisoners on hunger strike (photos) 

Students occupy BBC for Palestinian Prisoners on hunger strike! 
Studenti okupirali BBC povodom štrajka glađu palestinskih zarobljenika! (17. travanj 2012.) 
Više od 40 prosvjednika okupiralo je sjedište škotskog BBC-a u Glasgowu od kojeg su zahtijevali da izvještava o 2400 Palestinaca koji su 17. travnja počeli štrajkati glađu. Prosvjed je organiziran zbog trajne šutnje BBC-a o događajima koji su prethodili ovom masovnom štrajku glađu. „BBC je zahvaljujući svojoj šutnji suučesnik u održavanju trenutne situacije u Palestini, a mi ga danas okupiramo kako bismo istaknuli da su ovaj problem i ova nepravda prevažni da mediji o njima ne bi izvještavali“, rekao je jedan od prosvjednika. Prosvjednici su zatražili od medija u Ujedinjenom Kraljevstvu da izvještavaju o štrajku glađu palestinskih zarobljenika i njihovim problemima. 2 dana ranije tisuće međunarodnih aktivista pokušale su sletjeti u zračnu luku Ben Gurion i zatražiti pravo da otputuju na Zapadnu obalu na poziv gradonačelnika Betlehema. Trenutno se u pritvoru nalazi oko 50 aktivista, uključujući 4 škotskih građana, koji u znak solidarnosti sa štrajkom glađu Karameh koji su pokrenuli palestinski zarobljenici, odbijaju uzimati hranu i vodu. 24. ožujka, oko 500 prosvjednika prosvjedovalo je pred sjedištem škotskog BBC-a u Glasgowu tražeći da ta kuća izvještava o palestinskim zarobljenicima koji su štrajkali glađu. 17. travnja organizirani su prosvjedi u nekoliko gradova u Škotskoj, a mnogi građani su sudjelovali u globalnom štrajku glađu od 7 do 19 sati. 
Read more...