utorak, 7. srpnja 2009.
Aktivisti Free Gaza Movementa nisu jedini koje je Izrael oteo
Otmica 21 međunarodnog aktivista za ljudska prava koji su pokušavali stanovništvu pod opsadom dostaviti potrebnu pomoć je sramotna, ali teško da predstavlja izolirani slučaj.
Od svog osnivanja 1948. država Izrael redovito otima i muči Palestince, baca ih u zaboravljene zatvore u kojima godinama propadaju. Danas je više od 11 000 palestinskih političkih zarobljenika bez pravednog suđenja, a neki čak nisu ni za što ni optuženi – muškaraca, žena i djece – izloženo mučenju i izolirano u izraelskim zatvorima, u zatvorskim logorima na otvorenom i na tajnim lokacijama. Palestinski zarobljenici dolaze iz svih područja života: oni su liječnici, novinari, parlamentarni zastupnici, radnici, pripadnici pokreta otpora, domaćice, studenti i drugi. Oni su naše sestre i braća.
Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. Na tom uskom 40 kilometara dugom komadu zemlje između Egipta i Izraela živi 1,5 milijuna Palestinaca od kojih su više od polovice djeca. Većina stanovništva Pojasa Gaze su izbjeglice i njihovi potomci, koji su tijekom stvaranja Izraela istjerani iz svojih sela i gradova. U Gazu, koju okružuju 12 metara visoki željezni i čelični zidovi, može se ući i iz nje izaći na samo 3 načina: kroz granične prijelaze s Izraelom, kroz granične prijelaze s Egiptom i morskim putem.
Izrael Gazu okupira od 1967. godine i ima potpunu kontrolu nad njenim zračnim prostorom i teritorijalnim vodama, uvozom i izvozom te putovanjem osoba u i iz tog teritorija. Od siječnja 2006. Izrael Pojas Gaze podvrgava sve oštrijoj blokadi, ograničavajući ulaz goriva, rezervnih dijelova i drugih nužnih materijala na to područje.
U odnosu na stanje u prosincu 2005, Izrael u Pojas Gaze pušta manje od 20% robe potrebne za održavanje normalne trgovine. Strana ulaganja opala su za više od 95%. Sve je to rezultiralo potpunim kolapsom gospodarstva. Većina industrijskih postrojenja u Pojasu Gaze bila je prisiljena prestati s radom, što je prouzročilo nagli porast nezaposlenosti, siromaštva i stopa pothranjenosti među djecom.
U prosincu 2008. Izrael je prekršio dogovor o prekidu vatre s Pojasom Gaze i pokrenuo trotjednu kampanju bombardiranja, napada na domove i opće destrukcije. Tijekom pokolja Izrael je napadao domove, škole, džamije i UN-ove objekte. Ubijeno je 13 Izraelaca, uključujući 4 izraelskih civila, i više od 1300 palestinskih muškaraca, žena i djece.
Ulaz humanitarne pomoći, građevinskih materijala i robe je nakon okončanja pokolja postao teži nego ikad prije. Nedavni izvještaj Crvenog križa navodi da je stanovništvo Gaze zatočeno u beznađu.
30. lipnja 2009. izraelske su se okupacijske snage silom ukrcale na brod Free Gaza Movementa Spirit of Humanity i otele 21 aktivista za ljudska prava i novinara, uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire i bivšu zastupnicu u američkom kongresu Cynthiju McKinney. Aktivisti su u Pojas Gaze putovali kako bi dostavili potrebnu humanitarnu pomoć i materijale za obnovu Gaze koja je pod opsadom. 21 putnik s broda Spirit of Humanity strpan je u zatvor zbog pokušaja probijanja ilegalne izraelske blokade s ciljem da se simbolička pomoć dostavi članovima naše zajedničke ljudske obitelji koji su u zatvoru Gaza zatvoreni zbog zločina koji su počinili samim time što su se rodili kao Palestinci.
Opsada Gaze se nastavlja, a humanitarna situacija 1,5 milijuna ljudi koji su protuzakonito zatvoreni u Gazi nikad u proteklih 40 godina izraelske okupacije nije bila gora.
Izvor: Free Gaza Movement
Linkovi Palestina/Izrael:
Gideon Levy : Our IDF
This was not the navy's first daring operation of this kind, nor will it be the last. When there are no hostile aid ships on the horizon, the navy takes control of wretched Gazan boats, using water hoses or firing at its passengers - poor fishermen who only want to make a living at sea. This is the main activity unfolding off Gaza's shores. A navy outfitted with the best arsenal in the world is hunting surfboards. One of the best-armed forces in the world is chasing children, examining old people's documents and entering bedrooms to make arrests. We ought to pay close attention to what preoccupies our military. While defense officials hold discussions on buying the F-35 combat jet at $200 million per plane, the IDF is mostly busy with miserable, pointless police work that befits an occupation army. It is engaged in ludicrous and useless policing in a "war" against people equipped with some of the most primitive weapons in the world.