Izraelske okupacijske snage su 30. lipnja 2009. napale i otele brod SPIRIT OF HUMANITY Free Gaza Movementa i 21 nenaoružanog i nenasilnog aktivista za ljudska prava i novinara iz 11 različitih zemalja, uključujući nobelovku Mairead Maguire i bivšu zastupnicu u američkom kongresu Cynthiju McKinney, koji su u Pojas Gaze prevozili humanitarnu pomoć, građevinski materijal i igračke za djecu.
Cilj putovanja bio je međunarodnoj zajednici ponovo svratiti pozornost na to da su postupci Izraela u Gazi protuzakoniti, te da američka vlada, ali ni ostale vlade po ovom pitanju ništa ne poduzimaju. Brod je prevozio medicinsku pomoć i građevinski materijal, jer su u izraelskom napadu na Pojas Gaze u prosincu prošle i siječnju ove godine uništene tisuće kuća, te desetci bolnica i škola koje je potrebno obnoviti.
Mairead Maguire, irska dobitnica Nobelove nagrade za mir, je iz izraelskog zatvora za emisiju Amy Goodman na Democracy Now! izjavila da su izraelske vlasti aktiviste optužile za ilegalan ulazak u Izrael, te da se čini da će aktivisti biti deportirani iz Izraela. Međutim, aktivisti s broda nisu ni željeli ići u Izrael, već su se na njihov brod ukrcali vojnici izraelske mornarice u punoj spremi za obuzdavanje nereda u trenutku kad se on nalazio 25 milija od obale Pojasa Gaze.
Prilikom ukrcavanja na humanitarni brod izraelska je vojska aktiviste licima okrenutim prema dolje rušila na pod, što su posebno teško podnijele starije žene, a nekoliko je aktivista i ozlijeđeno. Vojnici su u aktiviste uperili oružje i protiv njihove volje ih odveli u izraelski grad Ašdod, gdje su noć proveli u pritvoru. Potom su Mairead stavljene lisice na ruke nakon čega je odvezena u drugi zatvor, Giv'on u gradu Ramle.
U pritvoru u zatvoru Giv'on bilo je u četvrtak 02. lipnja zatvoreno 19 međunarodnih aktivista, dok su Huwaida Arraf i Lubna Masarwa puštene na slobodu. Te su dvije izraelske aktivistice Free Gaza Movementa odmah odvojene od ostatka aktivista i odvedene u luku Ašdod, gdje su noć provele u skladištu spavajući na cementnom podu punom žohara dok su ih nadzirali naoružani vojnici koji s aktivisticama nisu progovorili ni riječi. Izraelske su im vlasti konfiscirale sve osobne stvari i mobitele i nisu im dopustile da ikoga kontaktiraju. Aktivistice su slijedeći dan puštene na slobodu na autobusnom kolodvoru u Ašdodu bez novca i bez da su im vraćene njihove stvari.
Oteta irska Nobelovka je upozorila da je Pojas Gaze zbog zatvorenih granica poput velikog zatvora, te da je Izrael 40 godina držao zatvorenim morski put do Gaze. Spirit of Humanity bio je 7. brod koji je pokušao probiti izraelsku opsadu Gaze. Gaza je okupirano područje na kojem živi milijun i pol ljudi koji su izloženi kolektivnom kažnjavanju od strane izraelske vlade, čime se krše Ženevske konvencije i međunarodno pravo. Dodala je da je tragedija u tome što američka vlada, UN i Europa i dalje šute dok se odvijaju kršenja palestinskih ljudskih prava.
Od ukupnog broja od 10 milijuna Palestinaca, gotovo 7 milijuna su trenutno izbjeglice u drugim zemljama ili raseljene osobe u vlastitoj zemlji.
Maguire je također rekla da je nužno da u Pojas Gaze dođu znanstvenici kako bi se utvrdilo kakvo je oružje Izrael koristio u svom napadu na Pojas gaze i koliko je zagađenje tla. No, nažalost Izrael ne želi da aktivisti za ljudska prava uđu na to područje i vide što je učinio i što radi u Pojasu Gaze. Aktivisti također vjeruju da su putem vidjeli kako Izrael iskorištava izvore prirodnog plina u tampon zoni, te da je moguće da ih je Izrael iz tog razloga zaustavio, jer se radi o plinu koji pripada stanovništvu Pojasa Gaze.
Aktivisti, koji od izraelskih vlasti traže oslobađanje svih otetih osoba i vraćanje zaplijenjenog broda i humanitarne pomoći, bili su posebno zabrinuti za sigurnost 5 bahreinskih aktivista s broda, jer njihova vlada ne održava odnose s Izraelom. Međutim, u petak 03. srpnja ujutro 5 otetih aktivista iz Bahreina napustilo je Izrael privatnim avionom njihovog kralja. Dvojica novinara također su trebali biti pušteni na slobodu u petak. Izraelske vlasti su najavile da će im vratiti opremu, ali ne i snimke napada izraelskih snaga na brod i neke od putnika.
Noć prije otmice u međunarodnim je vodama nekoliko izraelskih brodova opkolilo Spirit of Humanity kako bi preko radija od aktivista zatražili da se vrate na Cipar. Vojska je tada nenaoružanim i miroljubivim aktivistima prijetila da će u suprotnom na njih otvoriti vatru. Vojska je također presjekla njihove komunikacijske i satelitsku vezu. Kad su se ukrcali na brod, vojnici nisu kapetanu broda dopustili da brod odveze u Ašdod, već su ga sami preuzeli.
U subotu 04. srpnja preostalih 14 aktivista bilo je zatvoreno u zatvorskoj ćeliji površine 7x7 metara u kojoj se nalazi WC i tuš. U ćeliji, koja ima samo jedan mali prozor, je jako vruće. Izraelci od aktivista stalno traže da potpišu obrasce, a aktivisti to odbijaju jer su obrasci na hebrejskom koji ne razumiju. Aktivisti su stupili u kontakt s odvjetnicima s kojima dogovaraju što učiniti po pitanju svoje deportacije.
Izraelske vlasti oduzele su aktivistima laptope, fotoaparate, mobitele i druge vrijedne stvari. Neki aktivisti se namjeravaju suprotstaviti deportaciji, prije svega zato što će im u slučaju deportacije slijedećih 10 godina biti zabranjen ulazak u Izrael i na Zapadnu Obalu, ali i zato što oni uopće nisu namjeravali dolaziti u Izrael, već su išli u Pojas Gaze, izravno iz međunarodnih voda u teritorijalne vode Pojasa Gaze.
U izraelskoj otmici nenaoružanog međunarodnog humanitarnog broda nema ničeg zakonitog, pa aktivisti smatraju da se trebaju opirati deportaciji jer ne žele prihvatiti i dati legitimitet barbarskoj vojnoj blokadi Pojasa Gaze. Cynthia McKinney i nekoliko drugih aktivista odbili su potpisati dokument kojim bi na pismeno priznali da su prekršili blokadu i bez dopuštenja ušli u izraelske teritorijalne vode. Aktivisti, baš kao i svi drugi ljudi, imaju pravo doći u Pojas Gaze, a to je i glavna poruka putovanja koja je do sada organizirao Free Gaza Movement.
Posebni UN-ov izvjestitelj za stanje ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranih od 1967, Richard Falk, osudio je protuzakonito zauzimanje broda Spirit of Humanity koji je u Pojas Gaze prevozio lijekove i građevinski materijal. Falk je upozorio da okrutna izraelska blokada cjelokupnog stanovništva u Pojasu Gaze predstavlja kršenje Članka 33. Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje svaki oblik kolektivnog kažnjavanja okupiranog stanovništva i dodao da neprekidna izraelska blokada u trenutnim uvjetima (posebno nakon 22-dnevne izraelske agresije na Gazu) teško krši Ženevske konvencije i predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti.
Irski ministar vanjskih poslova Micheál Martin je pozvao na brzo oslobađanje 2 irskih aktivista koje je Izrael oteo: nobelovku Mairead Maguire i Dereka Grahama, kao i na oslobađanje aktivista iz drugih zemalja. Martin je izraelsku vladu pozvao da osigura da će humanitarna pomoć s broda Spirit of Humanity biti što je prije moguće stavljena na raspolaganje palestinskim vlastima. Trenutnu izraelsku blokadu nazvao je „potpuno neprihvatljivom“ i pozvao na otvaranje svih graničnih prijelaza kako bi kroz njih mogla biti dostavljena humanitarna pomoć i omogućen komercijalni promet.
Europska kampanja za prekid opsade Gaze (ECESG) je u četvrtak 02. srpnja pozvala međunarodne organizacije za ljudska prava i lobističke udruge da organiziraju velike prosvjede ispred izraelskih veleposlanstava u Europi kako bi iskazale solidarnost s aktivistima Free Gaza Movementa koje je otela izraelska mornarica. Izraelsku otmicu osudila je i britanska barunica Jenny Tonge, a glasnogovornik Sinn Féina nazvao ju je prijezira vrijednom i gusarskom.
Aktivisti Free Gaza Movementa najavljuju da će nabaviti novi brod ili više njih i ponovo krenuti na put za Gazu. U međuvremenu, zarobljeni su aktivisti odlučili vrijeme koje su prisiljeni provesti u zatvoru korisno upotrijebiti, pa prikupljaju izjave i informacije o slučajevima ostalih zatvorenika koje su susreli u zatvoru, a od kojih su mnogima prekršena temeljna ljudska prava. Jedan od aktivista zatvorenike uči engleski, a kapetan broda im priča o pomorskom životu.
Evo priče jednog palestinskog zatvorenika kojeg je u zatvoru Ramle intervjuirao britanski novinar i koordinator Free Gaza Movementa Fathi Jaouadi:
Zatvor Ramle, 3. srpanj 2009.
Zovem se M.
Imam 26 godina.
Palestinac sam, rođen u Istočnom Jeruzalemu i imam rodni list koji to dokazuje. Moja obitelj živi u selu Sour Bahr.
Tamo imamo dvije kuće. Njihov vlasnik je moj djed, koji je 1948. pobjegao u Jordan, a kuće ostavio mojoj teti.
Kad sam imao 5 godina, išao sam s članovima svoje obitelji u Jordan po papire koji dokazuju naše vlasništvo nad tima dvjema kućama. U Jordanu smo proveli 2 godine, a zatim, kad smo prikupili sve potrebne papire, vratili smo se u Sour Bahr.
Cijeli sam život živio u jednoj od te dvije kuće, a jedan dio moje obitelji živio je u drugoj. Naše su kuće bile međusobno udaljene tek nekoliko minuta hoda.
Sada su kuće odijeljene Zidom. Nekad nam je bilo potrebno samo nekoliko minuta da dođemo do druge kuće, a sada do nje putujemo 4 i pol sata.
Kuća u kojoj sam ja živio nalazi se na Zapadnoj obali, a druga kuća u Istočnom Jeruzalemu.
Kad sam imao 16 godina pokušao sam dobiti izraelsku osobnu iskaznicu, kako bih mogao dolaziti u Istočni Jeruzalem u našu kuću koja je s druge strane Zida.
Moja je majka svaki dan odlazila na policiju i pokušavala dobiti moju osobnu iskaznicu. Obratila se mnogim odvjetnicima i uzalud provela 8 godina pokušavajući mi pribaviti iskaznicu. Za to sam vrijeme često pokušavao posjetiti kuću koja se nalazi s druge strane Zida, a izraelske su me snage svaki puta uhvatile i poslale natrag na Zapadnu obalu.
Kad mi je bilo 24, potukao sam se s prijateljem. Za vrijeme tučnjave uhvatile su me izraelske snage i osuđen sam na godinu i pol dana zatvora.
Ja sam obični Palestinac koji pokušava živjeti normalnim životom. Nisam ni u kakvom političkom pokretu i Izrael sa mnom nema sigurnosnih problema. Jednostavno pokušavam živjeti svoj život, ali nakon što sam odslužio zatvorsku kaznu, izraelske se vlasti nisu mogle odlučiti gdje da me puste na slobodu.
Na mom rodnom listu piše Istočni Jeruzalem, ali nemam izraelsku osobnu iskaznicu. Kad su počeli istraživati moj slučaj, otkrili su da sam, kad mi je bilo 5 godina, s obitelji otišao u Jordan i tamo proveo 2 godine.
Tada mi je jedan izraelski sudac rekao da u zakonu stoji:
„Palestinac koji izvan Izraela provede 2 godine nema pravo na povratak“
Poslije toga sam tijekom posljednja dva mjeseca suca vidio još 2 puta. Najavio mi je da će me vratiti u Jordan.
Ali Jordan me odbija primiti. I tako su mi rekli da jednostavno moram čekati u zatvoru.
Vrlo sam depresivan i mrzim svoj život. Brinem oko toga koliko ću još morati čekati. Moglo bi potrajati godinama. Bojim se da će me poslati u Jordan. Nemam nikoga u Jordanu. Tamo sam boravio kad mi je bilo 5 godina! Cijela je moja obitelj u Palestini. Znam da mi nikad neće dopustiti da se vratim ako me pošalju u Jordan. Nikad mi više neće biti dopušteno da vidim svoju obitelj. A ništa nisam učinio.
Želim samo živjeti jednostavnim životom sa svojom obitelji i ljudima koje poznajem i volim u vlastitoj zemlji.
Izvor: Free Gaza Movement
Letter from an Israeli Jail, by Cynthia McKinney
During Operation Cast Lead, U.S.-supplied F-16's rained hellfire on a trapped people. Ethnic cleansing became full scale outright genocide. U.S.-supplied white phosphorus, depleted uranium, robotic technology, DIME weapons, and cluster bombs - new weapons creating injuries never treated before by Jordanian and Norwegian doctors. I was later told by doctors who were there in Gaza during Israel's onslaught that Gaza had become Israel's veritable weapons testing laboratory, people used to test and improve the kill ratio of their weapons. The world saw Israel's despicable violence thanks to al-Jazeera Arabic and Press TV that broadcast in English. I saw those broadcasts live and around the clock, not from the USA but from Lebanon, where my first attempt to get into Gaza had ended because the Israeli military rammed the boat I was on in international water ... It's a miracle that I'm even here to write about my second encounter with the Israeli military, again a humanitarian mission aborted by the Israeli military. The Israeli authorities have tried to get us to confess that we committed a crime ... I am now known as Israeli prisoner number 88794. How can I be in prison for collecting crayons to kids? Zionism has surely run out of its last legitimacy if this is what it does to people who believe so deeply in human rights for all that they put their own lives on the line for someone else's children. Israel is the fullest expression of Zionism, but if Israel fears for its security because Gaza's children have crayons then not only has Israel lost its last shred of legitimacy, but Israel must be declared a failed state. I am facing deportation from the state that brought me here at gunpoint after commandeering our boat. I was brought to Israel against my will. I am being held in this prison because I had a dream that Gaza's children could color & paint, that Gaza's wounded could be healed, and that Gaza's bombed-out houses could be rebuilt.
Više informacija: Free Gaza Movement
Link za Palestinu/Izrael:
Building and weeping
Izraelski ministar obrane Barak je odlučio da kuće u ilegalnom naselju Ofra, koje su sagrađene na ukradenoj palestinskoj zemlji u privatnom vlasništvu na okupiranom palestinskom području u suprotnosti s međunarodnim pravom i domaćim zakonima, neće morati biti srušene. Barak je ovu izjavu izgovorio kao odgovor na tužbu koju su na Visokom sudu podigli Palestinci i izraelske organizacije za ljudska prava Yesh Din i B'Tselem koji traže da se provedu nalozi za rušenje izdani za ove, nedavno protuzakonito podignute objekte. Međutim izraelske vlasti često ne provode naloge za rušenje koje izdaju židovskim kolonistima na okupiranim područjima.
Dodatno:
MASA: "Brod koji tone prvo napuštaju štakori"
Ekonomskom sustavu kojemu je jedini interes profit gazda i političara, eksploatirajući radništvo i ozbiljno narušavajući ekosustav Planeta, sasvim prikladno pristoji opis „broda koji tone“. Prvi glodavac koji bježi istovremeno je i jedan od odgovornijih vladajućih kriminalaca, no da ne budemo potpuno grubi prema sada već bivšem premijeru, složit ćemo se s njegovom izjavom da kriza koja trese Hrvatsku nije neka izolirana posebna kriza, već kriza globalnih razmjera, na što mi dodajemo: prouzročena globalnim uzrokom - globalnim kapitalističkim sustavom. To je kriza kojoj je uzrok sustav kojega tako predano brane naši eksploatatori, gazde i političari koji nas marljivo pokušavaju uvjeriti u zajedničku odgovornost, za krizu njihovog sustava eksploatacije. Smatramo da je izuzetno bitno da radništvo prepozna demagogiju političkih rivala Ive Sanadera i HDZ-a, koji koriste priliku za promoviranje samih sebe i zamagljivanje pravog uzroka problema – sustava kao takvog, nudeći rješenja u obliku svojih političkih programa koji nisu drugačiji od političkih programa vladajućih kriminalaca. Podsjetimo se da je parlamentarna demokracija podvala kojom gazde i političari pokušavaju dati legitimitet svojem eksploatatorskom sustavu. ... Mi, Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja, želimo staviti naglasak na to, da upravo tu metodu, direktnu-demokraciju, trebamo i u borbi za naša radna mjesta, naša susjedstva i zajednice, i da je ne trebamo samo kao metodu, već i kao cilj. Cilj koji će nam omogućiti da odlučujemo o vlastitim sudbinama. Ne smijemo dozvoliti da za krizu koju oni – gazde i političari stvaraju, snosimo posljedice mi – eksploatirani i ponižavani. Ne smijemo dozvoliti da zamaskiraju pravi uzrok problema – kapitalizam i državu kao zaštitnicu kapitalističkih povlastica - i suzbiju svaki samoorganizirani otpor sustavu eksploatacije i podčinjavanja, te nastojanja ostvarivanja pravednog društva.
