Židovi za pravo palestinskih izbjeglica na povratak

Ghada Karmi i Ellen Siegel, 1973, 1992 i 2001 (slike: Francis Khoo i Jean-Pascal Deillon)

Prijevod izjave Jews for Palestinian right of return koju potpisuju Židovi koji se zalažu za poštivanje i implementaciju prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu kao ključ svakog pravednog rješenja sukoba u Izraelu/Palestini. Među brojnim početnim uglednim potpisnicima su i Max Ajl, Gabriel Ash, Max Blumenthal, Haim Bresheeth, Lenni Brenner, Lynn Gottlieb, Jeff Halper, Ilan Pappé i Miko Peled. Izjavu i više informacija na engleskom možete pročitati na linku.


01. siječnja 2013.

„Palestincima pravo da se vrate u svoje domove i pravo na dostojanstven život i ravnopravnost u njihovoj vlastitoj zemlji nisu ništa manje važna od prava da se oslobode vojne okupacije.“ prof. Saree Makdisi

Već dulje od stoljeća cionisti pokušavaju izgraditi „židovsku državu“ prisilnim uklanjanjem domorodačkog palestinskog naroda.

Ova je država uspostavljena 1948. godine uz pomoć Nakbe (Katastrofe): uništenja i okupacije više od 500 palestinskih gradova i sela, izvlaštenja više od 750 000 Palestinaca i kampanje terora koje je masakr u Deir Yassinu tek najzloglasniji primjer.

Od 1967. godine Izrael također okupira i kolonizira i ostatak povijesne Palestine. Danas se ovo nemilosrdno etničko čišćenje nastavlja – naoružavaju ga i financiraju SAD i njegovi saveznici – na obje strane „Zelene linije“ iz 1948.

Zahvaljujući svemu tome 70% Palestinaca živi u egzilu i oni su najveća izbjeglička populacija na svijetu.

Ovo je najočiglednije u Gazi, gdje Izrael nameće naročito brutalno kolektivno kažnjavanje 1,7 milijuna ljudi – većinom izbjeglica – zato što se prkosno opiru protjerivanju iz njihovih domova diljem povijesne Palestine.

„Odaberite neku točku, bilo koju, duž 25 milja duge obale [Gaze],“ piše stanovnica grada Gaze Lara Aburamadan, „i ona će biti otprilike 7 milja – nikad više – udaljena od druge strane. Na drugoj su se strani rodili moji bake i djedovi, u selu koje je sada postalo nečija tuđa zemlja, u koju je meni zabranjen pristup. Vi je zovete Izrael, ja je zovem mjesto odakle dolaze bombe.“

Kako bi zataškao ove zločine i zaštitio se od njihovih posljedica, cionistički režim službeno poriče Nakbu, što je etički ekvivalent poricanja Holokausta. Režim je čak donio zakone koji kažnjavaju one koji komemoriraju Nakbu – korak prema potpunoj kriminalizaciji njenog obilježavanja.

Kao što je to slučaj kod svih koloniziranih naroda, oslobođenje znači ispravljanje nepravde počinjene izvlaštenjem. „Palestinski cilj,“ piše dr. Haidar Eid u Gazi, „je pravo na povratak svih izbjeglica i ništa manje od toga.“

Povratak – jedan od ključnih zahtjeva kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) – potvrđen je UN-ovom rezolucijom 194, ali proizlazi iz načela univerzalnih ljudskih prava i kao takvog ga se ne može odreći niti od njega odustati niti jedno tijelo ni predstavnik; on je neotuđivo vezan uz Palestince, individualno i kolektivno.

Unatoč tome čak i neki kritičari izraelske okupacije koja je započela 1967. tvrde da je povratak palestinskih izbjeglica „nerealističan“.

Međutim, biti solidaran znači bezuvjetno podupirati pravedne ciljeve onih koji se opiru ugnjetavanju. Kao što je pojasnio palestinski novinar i aktivist Maath Musleh: „Ako mislite da [povratak] nije moguć, tada zapravo niste solidarni s palestinskom borbom.“

Neki također prigovaraju da bi povratak izbjeglica značio kraj „židovske države“. No zagovaratelji socijalne pravde se moraju zapitati kako mogu braniti državu čije samo postojanje ovisi o strukturalnom uskraćivanju palestinskih prava.

Nedavno je više od stotinu vodećih palestinskih aktivista ponovo izrazilo svoje protivljenje „svim oblicima rasizma i bigotnosti, uključujući između ostalog antisemitizam, islamofobiju, cionizam i druge oblike bigotnosti usmjerene protiv bilo koga, a osobito protiv ljudi neeuropskog podrijetla i urođeničkih naroda svugdje u svijetu.“

Takav se rasizam i bigotnost odražava upravo u pokušaju cionizma da uništi palestinski narod, stoljetnoj kampanji koja sramoti sjećanje na židovsku patnju i otpor u Europi.

Moralni je odgovor jasan: „U povijesnoj Palestini postoji jedan geopolitički entitet“, piše palestinski novinar Ali Abunimah. „Izraelu se ne smije dopustiti da nastavi ukopavati svoj aparthejd, rasističku i kolonijalnu vladavinu diljem te zemlje.“

Kao savjesni Židovi, pozivamo sve koji se zalažu za socijalnu pravdu da se zauzmu za palestinsko pravo na povratak i demokratsku državu u cijeloj povijesnoj Palestini – „Od rijeke do mora“ – s jednakim pravima za sve.

Punu pravdu, o kojoj ovise nade cijelog čovječanstva, ne može zadovoljiti ništa manje od toga.


Početni potpisnici
Max Ajl, autor i aktivist; Cornell Students for Justice in Palestine
Gabriel Ash, International Jewish Anti-Zionist Network Switzerland
Max Blumenthal, novinar i autor
Prof. Haim Bresheeth, sineast, fotograf, znanstvenik s područja filmskih studija
Lenni Brenner, autor i mirovni aktivist
Mike Cushman, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Sonia Fayman, French Jewish Union for Peace; International Jewish Anti-Zionist Network France
Sherna Berger Gluck, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign
Rabin Lynn Gottlieb, Fellowship of Reconciliation Peacewalks, Mural Arts in Palestine i Shomer Shalom Network for Jewish Nonviolence
Hector Grad, International Jewish Anti-Zionist Network (Spain)
Abraham Greenhouse, bloger, Electronic Intifada
Tony Greenstein, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Jeff Halper, Israeli Committee Against House Demolitions (ICAHD)
Stanley Heller, moderator informativnog programa “The Struggle”
Tikva Honig-Parnass, bivša pripadnica cionističkih oružanih snaga (1948); autorica knjige False Prophets of Peace: Liberal Zionism and the Struggle for Palestine
Adam Horowitz, urednik, Mondoweiss.net
Selma James, Global Women's Strike; International Jewish Anti-Zionist Network UK
David Klein, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel
Dennis Kortheuer, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign; Dump Veolia LA
David Letwin, aktivist i pisac; Gaza Freedom March
Michael Letwin, suosnivač Labor for Palestine; US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Al-Awda NY: The Palestine Right to Return Coalition
Antony Loewenstein, australski novinar i autor
Barbara Lubin, Middle East Children's Alliance
Mike Marqusee, autor knjige If I Am Not for Myself: Journey of an Anti-Zionist Jew
Hajo Meyer, preživjela žrtva Auschwitza; International Jewish Anti-Zionist Network
Linda Milazzo, novinarka i pedagoginja
Prof. Ilan Pappé, izraelski povjesničar i socijalistički aktivist
Miko Peled, autor knjige The General's Son
Karen Pomer, unuka Henrija B. van Leeuwena, nizozemskog anticionističkog vođe i preživjele žrtve nacističkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen
Diana Ralph, Independent Jewish Voices-Canada
Dorothy Reik, Progressive Democrats of the Santa Monica Mountains
Prof. Dr. Fanny-Michaela Reisin, predsjednica, International League for Human Rights (Njemački ogranak FIDH); osnivačica, Jewish Voice for a Just Peace – EJJP Germany
Rachel Roberts, odvjetnica i spisateljica
Ilana Rossoff, International Jewish Anti-Zionist Network
Carol K. Smith, aktivistica i odvjetnica
Lia Tarachansky, Seven Deadly Myths
Hadas Thier, jedna od autorica u knjizi The Struggle for Palestine; izraelska kćer i unuka preživjelih žrtava nacističkog Holokausta
Dr. Abraham Weizfeld, Montréal; Jewish People's Liberation Organization
Sherry Wolf, autorica; International Socialist Organization; Adalah-NY
Marcy Winograd, bivša mirovna kandidatkinja za američku kongresnicu; nastavnica u javnoj školi
Dr. Roger van Zwanenberg, Pluto Books Ltd.


Izvor i više informacija: Jews for Palestinian right of return


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Olive Trees – More Than Just a Tree in Palestine
Olive trees carry more than an economic significance in the lives of Palestinians. They are not just like any other trees, they are symbolic of Palestinians' attachment to their land. Because the trees are draught-resistant and grow under poor soil conditions, they represent Palestinian resistance and resilience. The fact that olive trees live and bear fruit for thousands of years is parallel to Palestinian history and continuity on the land. Palestinians are proud of their olive trees; they take care of them with care and appreciation. Palestine has some of the world's oldest olive trees, dating back to 4,000 years. Some families have trees that have been passed down to them for generations and the olive harvest season in October bears a socio-cultural meaning where families come together to harvest olive trees bearing in mind that their forefathers and mothers had tended to the same trees several years ago.
Read more...

Hamas rival Fatah party stages first Gaza rally since 2007
The Fatah party of Western-backed Palestinian President Mahmoud Abbas staged a massive rally today in the Gaza Strip, the first such gathering in the territory since the Islamist Hamas group took control there in 2007 and a reflection of the warming ties between the two rival factions. Throngs camped out overnight in a downtown Gaza square to ensure themselves a spot for the anniversary commemoration of Fatah's 1959 founding, and tens of thousands marched early today carrying Fatah banners. Top party officials arrived in Gaza for the first time since they were ousted from Gaza by Hamas rivals in 2007, and a recorded speech by Abbas, who rules in the West Bank, was also screened to the crowd. "There is no substitute for national unity," Abbas said in the televised address.
Read more...

Israeli-Palestinian clashes erupt in northern West Bank (video)
Izbili sukobi između Izraelaca i Palestinaca na sjeveru Zapadne Obale (01. siječanj 2013)
Palestinci tvrde da je napad izraelskih vojnika, koji su se prerušili u prodavače povrća kako bi uhitili muškarca s njihovog popisa traženih osoba, izazvao sukobe na sjeveru Zapadne Obale. Stanovnici grada Tamouna tvrde da su lokalni mladići na izraelske vojnike bacali kamenje i boce, dok su vojnici uzvratili bojevim streljivom. 8 je muškaraca ozlijeđeno, uključujući neke bojevim streljivom. Sukobi su izbili rano u utorak (01. siječnja) nakon što su izraelski vojnici preobučeni u prodavače uhitili jednog muškarca. Nakon toga su uniformirani vojnici ušli u grad, a lokalni muškarci počeli su ih gađati kamenjem kako bi spriječili daljnja uhićenja.
Read more...

Abbas' newfound courage
The Oslo accords do state that neither Palestinians nor Israelis are supposed to take unilateral action that can prejudge the final outcome of negotiations. But while Palestinians obediently respected this clause, the Israelis were busy expanding Jewish colonies, confiscating Palestinian land for Jewish settlements and barring Palestinians from developing outside their restricted city limits. More than 60 per cent of West Bank Palestinian land declared in the Oslo accords as areas C were closed to any Palestinian expansion. Even travelling on roads in these areas is restricted to Palestinians, while Israelis and Jewish settlers can use them freely.
Read more...

Critics of Likud's new vanguard say party has abandoned founder's ideals
The primary also saw the rise to 15th on the Likud party list of candidates of Moshe Feiglin, a Jewish fundamentalist who calls for rebuilding the biblical temple in Jerusalem and has campaigned on a proposal to pay Arab families half a million dollars each to emigrate from the West Bank. And moving the party even further to the right was a merger of lists with Yisrael Beiteinu, whose leader, Avigdor Lieberman, calls for the ouster of Palestinian President Mahmoud Abbas. Yisrael Beiteinu stoked anti-Arab racism during the 2009 election campaign with its slogan "Only Lieberman understands Arabic," hinting he would get tough with the Arab minority. Mr. Danon, who soared from 24 to six within the Likud in the primaries, has not espoused Mr.Feiglin's initiative for a voluntary removal of Arabs but he does make clear in remarks to the Monitor his view that the international community should forget about a two-state solution to the conflict, to which Netanyahu gave qualified endorsement in 2009. Danon believes that Israel should annex the Jewish settlements along with open land in the West Bank, leaving the Palestinians with scraps. "I believe that the ones who need to be in blocs are the Palestinians and not the settlers in Judea and Samaria," he says.
Read more...

Welcome, Chuck
American policy plays a major role in the agony of the Israeli peace camp, which is so manifest in the present election campaign. Just one example: the huge settlement effort now in process, which makes the two-state peace solution more and more difficult to implement, is financed by American Jews who funnel their donations through tax-free organizations. Thus the US government in practice finances the settlements, which it officially condemns as illegal.
Read more...

The documentary that should make every decent Israeli ashamed
This documentary should make every decent Israeli ashamed of being an Israeli. It should be shown in civics classes and heritage classes. The Israelis should know, at long last, what is being done in their name every day and every night in this ostensible time of no terror. Even in a West Bank village like Bil'in, which has made nonviolence its motto. The soldiers - the friends of our sons and the sons of our friends - break into homes in order to abduct small children, who may be suspected of throwing stones. There is no other way to describe this. They also arrest dozens of the organizers of the popular weekly protest at Bil'in. And this happens every night. I have often been to this village, to its protests and to its funerals. Once or twice I joined the Friday demonstrations against the separation fence that was built on its land to enable Modi'in Ilit and Kiryat Sefer to rise on its olive groves. I have breathed the tear gas and the stinking "skunk" gas. I have seen the rubber bullets that wound and sometimes kill, and the violent behavior of the soldiers and the police toward the demonstrating inhabitants. Yet nevertheless, what I saw in this film shocked me more than all those hasty visits. The apartment buildings of Modi'in Ilit are swallowing up the village, just like the wall that was built here on their land. The inhabitants decided to embark on a struggle for their property and their existence. With a mixture of naivete, determination and courage - and, now and then, some exaggerated theatricality - the residents undertake various gimmicks, with the help of a handful of Israeli and international volunteers.
Read more...

Israel destroys Palestinian home as punishment
Izrael kaznio palestinskog zarobljenika koji štrajka glađu rušenjem doma njegovog brata (01. siječanj 2013)
Izraelski su buldožeri srušili kuću Ra'afata Al-Eisawija, brata palestinskog zarobljenika Samera Al Eisawija koji odbija prekinuti svoj štrajk glađu pokrenut prije 159 dana. Obitelj Al-Eisawi je izraelsku vojsku optužila da rušenjem kuće pokušava izvršiti pritisak na Samera kako bi on okončao svoj štrajk glađu. Prema tvrdnjama Samerove sestre Sherine, izraelske su snage s rušenjem započele odmah po dolasku pred Ra'afatovu kuću, a obitelji nije omogućeno da iz nje iznesu namještaj i drugu imovinu. Ra'afata Al-Eisawija izraelske vlasti u Jeruzalemu nisu ni na koji način upozorile ni obavijestile o predstojećem rušenju. Izraelske su snage Al-Eisawijev dom došle rušiti u vrijeme kad su sve ustanove u Jeruzalemu bile zatvorene, pa obitelj nije imala nikakve mogućnosti ulaganja hitne žalbe sudu kako bi se obustavilo ili odgodilo rušenje. Izraelska vojska tvrdi da je Ra'afat svoju kuću izgradio bez ishođenja službene građevinske dozvole, no njegova sestra upozorava da u četvrti Al Eisawiyah niti jedna kuća nema službenu dozvolu, budući da Izraelci Palestincima u okupiranom Istočnom Jeruzalemu ne izdaju građevinske dozvole. Ra'afat je u srušenoj kući površine 150 kvadratnih metara živio sa suprugom i troje djece. Izgradio ju je na vlastitoj zemlji, a u više je navrata pokušavao doći do građevinske dozvole, no izraelske su vlasti odbile sve njegove zahtjeve. Sherine tvrdi da je u četvrt radi rušenja kuće došlo više od 300 izraelskih vojnika. Dodala je da izraelska vojska njihovu kuću okružuje gotovo svakodnevno, te da su tijekom prošlog mjeseca pet puta rušili šator solidarnosti podignut ispred doma obitelji Al Eisawi u znak potpore Sameru. Dok su izraelski buldožeri rušili Ra'afatovu kuću, mještani četvrti Al Eisawiyah ponovo su, po šesti put, podigli šator solidarnosti i na taj način izraelskim snagama poslali poruku da ne odustaju od svoje potpore Sameru koji je u izraelskom zatočeništvu. Samer glađu štrajka već 159 dana, prosvjedujući na taj način protiv svog administrativnog pritvora. Izraelske su snage Samera ponovo uhitile ubrzo nakon što je oslobođen iz izraelskog zatvora u sklopu razmjene palestinskih zarobljenika i izraelskog vojnika Shalita. Samera u izraelskom zatvoru drže na temelju tajnih optužbi koje je podnijela izraelska sigurnosna služba, a sudi mu se istovremeno na 2 različita suda, vojnom sudu Ofer na Zapadnoj Obali i jeruzalemskom prekršajnom sudu.
Read more...

Uglavnom linkovi – Palestina/Izrael, SAD

PALESTINA/IZRAEL:
Life and Death - The Tank Man and Rachel Corrie (video)
The court decision in Israel, which exonerated the driver of a huge bulldozer in the death of activist Rachel Corrie, recalls a previous confrontation between man and machine - the 1989 stance of a Chinese citizen before a tank squadron moving toward Tiananmen Square. Chronologically and physically displaced, these two events have similar characteristics - one person preventing mayhem by standing firm before those who are prepared to cause violence against others - identical beginnings, different endings - one ending with a smile and relief; the other ending with declamation and grief.
Read more...

Disciplinary hearing for Border Police officer who kicked a nine year old boy (video)
Disciplinsko saslušanje za pograničnog policajca koji je nogom udario 9-godišnjeg dječaka (video) (26. kolovoz 2012.)
Odjel za istragu policijskog postupanja pri izraelskom ministarstvu pravosuđa obavijestio je izraelsku organizaciju za ljudska prava B'Tselem da je odlučio pokrenuti disciplinski postupak zbog „nezakonite uporabe sile“ protiv jednog pograničnog policajca koji je snimljen kako nogom udara 9-godišnjeg palestinskog dječaka. Odjel je odlučio da neće podizati kaznenu optužnicu protiv policajca. 29. lipnja 2012. jedan je volonter B'Tselema video kamerom snimio izraelskog pograničnog policajca kako kod Groba patrijarha u Hebronu nogom udara jednog palestinskog školarca, dok ga jedan drugi policajac sputava. B'Tselem je snimku objavio 2. srpnja 2012, a zatim su je preuzeli mnogi mediji, što je dovelo do službene reakcije i ovaj problem iznijelo pred oči javnosti. Svjedočanstva koje je prikupio B'Tselem otkrila su da je ovo bio drugi put u manje od mjesec dana da su pogranični policajci napali istog dječaka. Nakon objave snimke Odjel za istragu policijskog postupanja obavijestio je B'Tselem da je otvorena kriminalna istraga i da će osumnjičeni policajci biti odmah ispitani, a mediji su objavili da je zapovjednik pogranične policije naredio okupljanje specijalnog tima koji će istražiti incident. Odjel za istragu policijskog postupanja ispitao je i žrtvu policijskog nasilja i volontera koji je snimio incident u policijskoj postaji u Kiryat Arbi.
Read more...

Eitan Bronstein: The Nakba - an event that did not occur (although it had to occur)
In March 2004 a memorial event was held near the 'Cinema City' (Hertzeliya) for the Palestinian village of Ijlil which had existed at the site until 1948. Its inhabitants fled upon hearing of massacres committed against Palestinians by Zionist forces in the area. A detailed report about the village, its uprooting and the fate of its refugees, was published in the local paper 'Sharon Times' on the occasion of the memorial. One week later the same paper published a letter to the editor written by a reader who was outraged at the paper for "providing a stage (...) to some Arabs who claim to have once lived on the site of the recently constructed, magnificent Cinema City." An educator working in Natanya was surprised to hear from high school students that, "before the Jews there were the British in the country." These are two rather incidental examples for the denial of the Palestinian Nakba by Jews in Israel. While it would certainly be possible to find even stronger examples, there appears to be no need for proof of the argument that the Jewish public in Israel denies the occurrence of the Nakba. The Nakba denial is found in the geography and the history taught in schools, on the maps of the country and in the signs marking places on its surface. All of them ignore almost completely the event which made possible the establishment of the Jewish State as a state with a Jewish majority and a Palestinian minority, after the majority of the indigenous people of the country were evicted, their properties destroyed and/or confiscated for the benefit of the new state.
Read more...

From the children of Gaza: Samouni Street (video) (Arabic/English)

Tortured in broad daylight: Israel police repeatedly electrocute handcuffed Palestinian father - video
Mučenje usred bijela dana: izraelska policija snimljena kako električnim pištoljem napada već svladanog i vezanog Palestinca - video (24. kolovoz 2012.)
Na YouTube-u je objavljena snimka koja prikazuje izraelsku policiju kako uzastopno na očigled užasnutih ljudi bespomoćnog Palestinca napada elektrošokerom u jednom vodenom parku u Tel Avivu. Žrtva, 42-godišnji Talal Siad, previja se na zemlji u agoniji dok uniformirani izraelski policajci izravno u njega ispaljuju oružje koje nalikuje na elektrošoker. Niti u jednom trenutku na snimci Siad ne predstavlja opasnost ni za koga. Siad je napadnut jer se usprotivio grubom postupanju policije prema drugim Palestincima u parku. Incident se odigrao 21. kolovoza oko 10:30 sati prije podne kad su Siad i njegova obitelj, te nekoliko drugih obitelji iz četvrti al-Tur u istočnom okupiranom Jeruzalemu otišli u park kako bi proslavili Ramazanski bajram koji obilježava kraj ramazana. Siad je policiji prigovorio kad je vidio kako velik broj policajaca zlostavlja jednog palestinskog mladića prskajući ga paprenim sprejom i napadajući ga elektrošokovima iz blizine. Žene i djecu iz Jeruzalema prestravio je napad na Siada, kao i židovsku djecu i njihove obitelji koje su preklinjale policiju da prekine napad koji se odvijao pred očima djece. Siad je uvjeren da izraelskoj policiji život palestinskog stanovnika Jeruzalema ne znači ništa i da bi ga ubili da se incident nije odigrao naočigled sviju prisutnih u vodenom parku. 11. lipnja 2010. usred bijela dana ubijen je Ziad Jilani, masovnom pucnjavom izraelske okupacijske policije u istočnom okupiranom Jeruzalemu, kad se vraćao kući nakon molitve kako bi sa svojom ženom Amerikankom i 3 kćerima proveo dan na plaži. Prema pisanju izrealskog lista Haaretz „elektrošokeri bi trebali pomoći policajcima da svladaju sumnjivce dok im ne budu stavljene lisice na ruke, a nakon tog trenutka uporaba tog oružja je zabranjena. No snimke dokazuju da su policajci nastavili koristiti elektrošoker protiv Siada pred drugim kupačima čak i nakon što su mu ruke bile vezane i nakon što više nije mogao ugroziti niti jednog od njih“.
Read more...

Looting, Looting, and More Looting
After a while the Custodian himself began to distribute the confiscated property. To begin with, Shafrir later reported, goods, materials and equipment were turned over to the army, directly from the stores in the occupied towns. Merchandise which the army did not require was put up for sale. The sale was conducted by special departments instituted for the purpose, staffed, as much as war conditions allowed, by personnel trained in the principal branches of commerce. Other merchandise was sold through negotiation with merchants or industrialists, depending on the type of materials. "The army had the first choice of any goods and materials it might require," Shafrir said. "Next were the government offices, the war disabled, the Jewish Agency, the local authorities and public bodies, such as Hadassah." The army also needed most of the workshop equipment such as cabinet-making shops, locksmiths-works, turneries, iron-works, tin-works and the like. Industrial plants which could be operated on their existing sites were leased out by contract, "whenever possible," according to Shafrir. Plants which no one wanted to lease were sold to the highest bidder.
Read more...

British Mandate: A Survey of Palestine
164. Jewish agricultural colonisation during the past sixty years owes much to the pioneering of the late Baron Edmund de Rothschild whose activities date back to 1883. Since then some 450,000 dunums of land have been acquired either by him or the Association and they have established some forty settlements with a population of over 50,000. It is estimated that about £P.15 million were expended by Baron de Rothschild and the P.I.C.A. in agricultural colonisation. The basic idea of the Rothschild system was to create a class of farmers who, as owners of their farmsteads, would constitute a peasant class rooted and attached to the soil. ... 168. The Jewish National Fund was established in 1901 and by the end of 1918 had purchased some 16,000 dunums of land on which five settlements had been established. It was not until after the Balfour Declaration of 1917 that the Fund found the means of raising larger sums which enabled it thereafter to acquire considerable areas year by year. By 1944 these areas aggregated 750,000 dunums by purchase and 8,100 dunums by concessions or long term leases from the Palestine Government. 169. The object of the Jewish National Fund is to acquire land to be held in perpetuity as the inalienable property of the Jewish people and to lease it for agriculture and urban development. ... 170. The total area acquired by Jews by purchase is 1,556,700 dunums; concessions from the Palestiine Government amount to a further 174,600 dunums, making the total of 1,731,300 dunums given in table 4. This total area of Jewish land represents 6.6% of the total area of Palestine.
Read more…

Places
Baza podataka o palestinskim mjestima uništenim tijekom Nakbe 1948.
Read more…

The Ethnic Cleansing of Palestine: George Galloway Interviews Israeli Historian Ilan Pappe (audio)

Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (11-17 Oct. 2012)
During the reporting period, 5 Palestinians were killed, 2 of whom were extra-judicially executed. Furthermore, 5 Palestinians were wounded, including 2 children, in the Gaza Strip. In the West Bank, 2 Palestinian civilians, including a child, sustained bruises, while dozens of Palestinians suffered from tear gas inhalation while participating in peaceful demonstrations against the annexation wall. In the Gaza Strip, IOF extra-judicially executed 2 Palestinians in the northern Gaza Strip. On 13 October 2012, Israeli warplanes launched a missile on a motorcycle ridden by 2 Palestinians on Mas'oud Street in Jabalia refugee camp, in the northern Gaza Strip. As a result, one of them was killed immediately, while the other died 3 hours later. A child who was in the vicinity of the attack was wounded and the windows of 2 houses in the area were broken. The glass door of a nearby pharmacy was also smashed. IOF acknowledged that they had carried out the attack; an Israeli military spokesperson was quoted as saying that 2 members of Global Jihad had been targeted. On the same day, an Israeli warplane launched a missile at an olive grove, east of al-Bureij refugee camp in the central Gaza Strip. 17 olive trees were uprooted and the missile left a big hole in the ground. In addition, 5 houses were partially damaged. Mohammed Ahmed Ahmed Abdul Salam, 12, was sleeping in his home nearby, and sustained minor bruising on his right leg from flying rubble. On 14 October 2012, IOF carried out the willful killing of a member of Palestinian resistance, when Israeli warplanes attacked 2 men on their motorcycle in al-Fokhari area, southeast of Khan Younis, south of the Gaza Strip. The second man was wounded in the attack. On the same day, IOF carried out the willful killing of two other members of Palestinian resistance, when Israeli warplanes targeted 3 men on farming lands in Wadi al-Salqa village, southeast of Deir al-Balah, the central Gaza Strip. Two men were killed and the third was wounded. Similar shelling incidents resulted in damage to a number of civilian objects.
Read more...


SAD:
IVAW and Afghans for Peace Lead Historic March on NATO: Veterans Hurl Global War on Terror Medals towards NATO Summit As Thousands Cheer (video)

Prognanici iz Tiberijade se prisjećaju Nakbe

zatvorena i zapuštena džamija u Tiberijadi

Informacije iz članka 'This is how they drove us out'–Tiberias's exiles recall the Nakba američkog autora i urednika Sama Kestenbauma od 2. prosinca 2011. koji u cijelosti možete pročitati na engleskom na linku.


Zochrot je hebrejska riječ koja znači „sjećanje“. To je i ime izraelske nevladine organizacije koja je osnovana 2002. – tijekom Druge Intifade – kako bi prikupila priče i osobne pripovijesti o palestinskoj Nakbi. Nakba je arapska riječ koja znači „katastrofa“, a odnosi se na raseljavanje i egzodus arapskog stanovništva povijesne Palestine 1948. godine.

Zochrot je htio očuvati palestinsku povijest Izraela, povijest koja je desetljećima skrivana i nepoznata. Time su se bavili proteklih 9 godina. Nakba i dalje traje, piše na internetskoj stranici te organizacije, ne radi se samo o egzodusu i progonu palestinskog naroda nakon stvaranja države Izrael – „katastrofa“ se nastavlja jer većina izraelskih Židova nije upoznata s preddržavnom, palestinskom, poviješću svoje zemlje.

Sunčani je dan u studenom, skupina Izraelaca – Židova i Palestinaca – šeće ulicama Tiberijade. Došli su kako bi naučili kako je ovaj sjeverni grad izgledao prije osnutka Izraela.

Posjet Tiberijadi s generacijom koja je preživjela Nakbu

Skupinu predvode 2 starijih izraelskih Palestinaca. Oboje su odrasli ovdje i proživjeli Nakbu, kad su svi palestinski stanovnici Tiberijade protjerani.

Tiberijada se pruža prema Galilejskom jezeru. Danas je to grad kojeg čine blokovi modernih, izraelskih zgrada. Svi su javni znakovi ispisani na hebrejskom i engleskom. U središtu Tiberijade – na obali jezera – nalaze se ruševine: stari temelji, sinagoge, 2 džamije zatvorene pribijenim daskama i ruševne kamene zidine staroga grada.

Razgledavanje je vođeno na hebrejskom i na arapskom. Govornici nose mali ručni mikrofon i pojačalo i naizmjence se obraćaju skupini.

Nuwal Saleh ima 75 godina, odjevena je u crnu haljinu i bijeli hidžab. Sjeća se svog starog doma, koji je bio u Ulici riba, u centru starog grada. Kad je imala 11 godina, okončan je britanski mandat. Dan nakon što su se Britanci povukli iz grada, ušla je Haganah, cionističke paravojne snage.

„Nakon što su Britanci otišli“, kaže, „Haganah je počela pucati“.

Saleh i njena obitelj su pobjegli, u strahu da bi mogli biti ubijeni. Čuli su priče o tome kako su cijela palestinska sela bila izmasakrirana. Nisu željeli završiti poput njih. Saleh se prisjeća kako se godinama kasnije vratila u svoj dom, pokucala na vrata i našla se oči u oči s alžirskom židovskom obitelji. Rekla im je: „Ovo je nekad bio moj dom,“ i počela plakati.

Sjećanje na Tiberijadu, onda i danas

Ono što je nekad bio centar starog grada Tiberijade danas je parkiralište. Tu su hoteli i trgovački centri. Neke palestinske četvrti u gradu su u potpunosti sravnjene sa zemljom; druge su još uvijek tu, no njihovi su vlasnici izraelski Židovi.

Ali Abu Hosni, u 80-tim godinama života, također je rođen u Tiberijadi. Njegova obitelj – kao i Salehina – danas živi u Nazaretu. Obučen je u sivo odijelo i nosi debele naočale. Većina Palestinaca koji su živjeli u Tiberijadi izbjegla je u Nazaret, tvrdi. Ostali su otišli u Siriju i Jordan. „Kad je Haganah napala, blokirali su sve osim jedne strane grada. Tako su nas istjerali,“ objašnjava Hosni.

Abu Hosni govori malo na hebrejskom malo na arapskom. Ne zna engleski. Dok je odrastao, kaže, „židovi, kršćani i muslimani živjeli su ovdje zajedno jedni pored drugih.“ Muslimani, židovi i kršćani zajedno su trgovali na nekadašnjoj tržnici u starom gradu. Opisao je gotovo idiličnu sliku. „Bili su u vrlo dobrim odnosima,“ kaže. To je bilo prije dolaska cionista.

A Židovi koji danas ovdje žive? Abu Hosni sliježe ramenima. O njima ne želi previše govoriti. Karakter grada se promijenio. Neka imena ulica su se promijenila. Sve je na hebrejskom.

Izraelska Nakba

O Nakbi se ne govori često na hebrejskom. Prošlog je proljeća u Knessetu donesen zakon koji propisuje povlačenje državnog financiranja iz svake izraelske institucije koja obilježava ovaj palestinski dan žalosti. Izleti poput ovog – gdje Izraelci uče o palestinskoj povijesti – nisu uobičajeni.

U ovoj je skupini 5 sredovječnih izraelskih Židova iz Tel Aviva. Jedna žena, kratko ošišane kose, nosi Zochrotovu majicu i pozorno sluša. Ona redovito dolazi.

Obitelj izraelskih Palestinaca snima mobitelima i kamerama. Jedna crvenokosa izraelska Židovka kaže da je po prvi puta na izletu sa Zochrotom. Njen je prijatelj bio na jednom prethodnom i preporučio joj da i ona pođe.

Norma Musih, suosnivačica Zochrota, piše o važnosti i izravnosti sjećanja na Nakbu, posebice za izraelske Židove kao što je ona.

„Nakba nije priča o nekom drugom narodu koja se dogodila negdje drugdje. To je priča za koju smo mi, kao izraelski Židovi, odgovorni“ piše. Nakon sjećanja slijedeći je korak, nastavlja Musih, poštivanje palestinskog prava na povratak.

Svjesna je da bi to promijenilo demografsku sliku Izraela. „Izraelska država ne bi nastavila postojati u svom sadašnjem obliku“, piše, ali dodaje „da bi u toj novoj državi život bio bolji kako za Palestince tako i za Izraelce“.

Abu Hosni skupinu vodi do nekadašnje središnje džamije u Tiberijadi. Sada je zatvorena pribijenim daskama. Željezne šipke blokiraju ulaz. U unutrašnjosti je nabacano smeće, a netko je preko vrata na hebrejskom napisao „Smrt Arapima“.

Ovu su džamiju zvali „Gornja džamija“, jer se nalazi poviše na brdu. Sinagoge su bile na drugoj strani niza trgovina.

Prisjeća se kako bi na Ramazanski bajram, blagdan koji obilježava kraj mjeseca ramazana, ispalili praznu topovsku kuglu iz gradskog topa. Na ovaj bi način započinjali slavlje.

„Ovo je bila živahna tržnica,“ kaže Abu Hosni i pokazuje na obližnje trgovine. Sjeća se kad je ovdje dolazio kao dijete. „Na dane kad je tržnica radila nije bilo moguće razlikovati židove, muslimane i kršćane.“


Izvor: 'This is how they drove us out'–Tiberias's exiles recall the Nakba


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Travel Palestine - Rediscover Your Senses (video)

Pravo palestinskih izbjeglica na povratak

(Slika: Occupied Palestine; na linku možete pogledati još slika palestinskih izbjeglica i Nakbe iz 1948.)

Neke informacije o palestinskim izbjeglicama iz informativnog letka Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije The Palestinian right of return koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.


TKO SU PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Palestinske izbjeglice su autohtoni arapski stanovnici povijesne Palestine – područja koje danas obuhvaća Izrael i okupirani palestinski teritorij – koji su tijekom i nakon prvog izraelsko-arapskog rata 1948. bili prisiljeni napustiti svoje domove. Danas su dvije trećine Palestinaca izbjeglice. Palestinske izbjeglice čine jednu trećinu svjetske izbjegličke populacije i jedna su od najstarijih izbjegličkih populacija na svijetu. Danas je oko 3,8 milijuna palestinskih izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka registrirano pri Ujedinjenim narodima. Dodatnih 1,5 milijuna izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka nije registrirano kod UN-a. Dodatnih 250 000 Palestinaca raseljeno je unutar Izraela, dok ih je još 250 000 također postalo izbjeglicama 1967. godine, nakon trećeg arapsko-izraelskog rata. Procjenjuje se da ukupno ima oko 5,8 milijuna Palestinskih izbjeglica.

KAKO SU POSTALI IZBJEGLICE?
Palestinska izbjeglička kriza počela je kad je 1948. godine stvorena država Izrael. Tijekom arapsko-izraelskog rata koji je uslijedio, jake paravojne postrojbe koje su uskoro postale vojska države Izrael, prisilno su protjerale ili zastrašivanjem natjerale u bijeg 750 000 autohtonih Palestinaca. Neke su fizički istjerali, dok su drugi čuli priče o masakrima, poput onog koji se u travnju 1948. dogodio u selu Deir Yassin, gdje su pripadnici cionističkih paravojnih postrojbi ubili 254 palestinskih civila. Paravojne skupine svojim su pripadnicima poslale poruku: „Kako u Deir Yassinu tako svugdje.“ Vijesti o pokolju proširile su strah među Palestincima i tisuće su ljudi pobjegle u susjedne zemlje. Tisuće su pobjegle zbog rata, vjerujući da će borbama doći kraj za nekoliko tjedana i da će se vratiti kući. Mnogi su sa sobom ponijeli ključeve svojih kuća, vjerujući u skori povratak, a ključ je postao simbol prava palestinskih izbjeglica. Oko milijun Palestinaca koji danas u Izraelu čine gotovo 20% stanovništva su oni koji 1948. godine nisu istjerani ili izbjegli i njihovi potomci. Drugi egzodus dodatnih 250 000 Palestinaca dogodio se 1967. godine, tijekom trećeg arapsko-izraelskog rata koji je doveo do izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze.

GDJE ŽIVE PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Većina palestinskih izbjeglica živi na udaljenosti manjoj od 100 milja od svojih prvotnih kuća i sela. Od 3,8 milijuna izbjeglica registriranih pri UN-u, 33% ih živi u 59 prenapučena i slabo opremljena logora kojima upravlja UN na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze, te u Jordanu, Siriji i Libanonu. Ostalih 67% raspršeno je diljem Srednjeg Istoka i u drugim zemljama širom svijeta.

KOJA SU TEMELJNA PRAVA PALESTINSKIH IZBJEGLICA?
Pravo na povratak sastavni je dio međunarodnog prava, a Palestincima je to pravo i posebno zajamčeno UN-ovom Rezolucijom 194 iz prosinca 1948. godine, koja navodi da „izbjeglicama koje se žele vratiti u svoje domove i živjeti u miru sa svojim susjedima treba to dopustiti što je prije moguće, te da onima koji se ne žele vratiti treba isplatiti odštetu za imovinu“. I drugi međunarodni zakoni i konvencije uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Četvrtu ženevsku konvenciju, Hašku konvenciju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, te nekoliko regionalnih konvencija podupiru pravo izbjeglica na povratak i odštetu.

ZAŠTO SE PALESTINSKE IZBJEGLICE NE MOGU VRATITI U SVOJE DOMOVE I SELA?
U suprotnosti s međunarodnim pravom i posebnim rezolucijama UN-a, Izrael palestinskim izbjeglicama nije dopustio da se vrate. I to unatoč činjenici da je primanje Izraela u UN 1949. godine bilo uvjetovano voljom te države da ispoštuje rezoluciju 194 Opće skupštine UN-a koja poziva na povratak izbjeglica i isplatu odštete. Danas Izrael tvrdi da bi se dopuštanjem palestinskim izbjeglicama da se vrate izmijenila demografska ravnoteža u Izraelu i više nego udvostručilo izraelsko palestinsko stanovništvo koje trenutno čini 19% ukupnog stanovništva u Izraelu. Izrael također tvrdi da nema prostora na koji bi se mogle smjestiti palestinske izbjeglice koje se žele vratiti u svoje domove. Međutim, oko 80% Izraelaca trenutno živi na oko 15% teritorija Izraela. Preostalih 85% zemlje je uglavnom zemlja koja je nekad pripadala palestinskim izbjeglicama i većina je nije u uporabi. Drugim riječima, 90% iseljenih palestinskih sela moglo bi biti ponovo naseljeno bez raseljavanja Izraelaca ili utjecanja na njihov život.

ŠTO SAD PODUZIMAJU KAKO BI PODUPRLE PRAVO PALESTINSKIH IZBJEGLICA NA POVRATAK?
SAD nisu pravedan posrednik u mirovnim pregovorima između izraelske vlade i Palestinske samouprave. U suprotnosti sa svojom ustavnom obvezom da podupiru ljudska prava i slobodu, SAD ignoriraju izraelska kršenja međunarodnog prava i nastavljaju Izrael snabdijevati ogromnom financijskom i vojnom potporom.


Izvor i više informacija: The Palestinian right of return



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mosque set on fire in the Galilee — “A wave of racism has risen in Israel”
U Galileji zapaljena džamija – „Val rasizma u porastu u Izraelu“ (5. listopad 2011.)
U ponedjeljak, 3. listopada, u 2:30 u noći mještanina većinski beduinskog sela Tuba u sjevernoj Galileji koji živi u susjednoj kući probudila je buka lomljenja stakla, a kad je izašao na ulicu vidio je seosku džamiju u plamenu i veliki automobil s 4 ljudi kako se udaljava s tog područja. Selo Tuba ili Tuba-Zangaria, u kojem živi oko 7000 ljudi, okruženo s gotovo 50 židovskih gradova, postalo je poprište napetosti i posljednjeg incidenta „naplaćivanja cijene“, politike koju uobičajeno židovski kolonisti na Zapadnoj obali provode protiv Palestinaca kad izraelska vlada poduzima mjere protiv kolonista. Na zidovima zapaljene džamije napadači su ispisali „Cijena. Palmer. Osveta.“ „Palmer“ se odnosi na Ashera Palmera, židovskog kolonista iz Kiryat Arbe koji je poginuo u prometnoj nesreći na Cesti 60 u blizini svog doma prije 2 tjedna. U sudaru je poginulo i njegovo 1-godišnje dijete. Nakon provedene istrage, policija je zaključila da su nesreću prouzročili palestinski mladići koji su promet gađali kamenjem. Nije jasno kakva veza postoji između smrti Ashera Palmera i sela Tuba Zangaria. Kiryat Arba se nalazi 150 milja južno od Tube, a mještani Tube, iako uglavnom beduini, donekle su se integrirali u izraelsko društvo. Između 200 i 300 mještana služi u izraelskoj vojsci. Mještani su ogorčeni napadom na džamiju. Oko 300 mještana okupilo se tog jutra i prosvjedovalo na izlazu iz sela. Iskazi svjedoka o onome što se potom dogodilo se razlikuju. Jedan mještanin tvrdi da su prosvjednici htjeli otići u obližnji židovski grad Roshe Pina i počeli policiju gađati kamenjem kad ih je spriječila da napuste selo. Jedan učitelj iz sela tvrdi da su prosvjednici samo htjeli prosvjedovati na rubu sela kako bi iskazali svoj bijes, dok je policija odmah ispalila suzavac na okupljene koji su se brzo nakon toga razišli. Jedan mještanin tvrdi da je policija pokušala obrisati grafite ispisane na zidovima džamije, što je razljutilo okupljeno mnoštvo koje je odlučilo vandalizam najprije pokazati međunarodnim medijima. Nakon što su prosvjednici otjerani s izlaza iz sela, neki od njih su zapalili hrpe smeća na glavnoj cesti. Kasno poslije podne džamiju je posjetio izraelski predsjednik Peres kako bi osudio napad. Peres je rekao da je „cijela zemlja uz“ građane Tube i pridružio se židovskim, kršćanskim i muslimanskim čelnicima koji su podržali građane Tube i založili se za vjersku toleranciju. Nazočan je bio i ministar sigurnosti Aharonovitch koji je građane uvjeravao da će počinitelji ovog napada biti kažnjeni. Nekoliko se stotina ljudi okupilo kako bi čulo govornike, uključujući mještane Tube i stanovnike susjednih kibuca. Jedan od mještana Tube, odvjetnik Jamal, vjeruje da su za napad odgovorni ljudi iz obližnjeg grada Safeda u kojem živi većinsko židovsko stanovništvo, uključujući i znatan broj ultraortodoksnih Židova: „Rabin u Safedu mrzi Arape. Stalno se služi rasističkim govorom mržnje.“ Radi se o rabinu Eliyahuu, koji je prošlog listopada stanovnicima Safeda naredio da ne iznajmljuju sobe ili stanove arapskim studentima fakulteta u Safedu. Jamal smatra da je odgovornost vlade da kazni ljude koji poput Eliyahua među građanima raspiruju mržnju. Odnosi između okolnih židovskih gradova i sela do sada nisu bili nasilni, mještani Tube rade u gradskim tvornicama i na gradilištima obližnjih gradova. Mještane Tube podržao je i jedan židovski poduzetnik koji zapošljava neke od njih u svojoj tvornici. Tuba je do sada bila mirna zajednica, a sada se ljudi više ne osjećaju sigurno. Izraelski su mediji izvijestili da su mještani Tube u noći zapalili lokalno vijeće i oštetili zdravstvenu kliniku i društveni centar, te da je policija upotrijebila suzavac kako bi rastjerala izgrednike. Vijećem u Tubi predsjeda židovski političar Zvika Fogel kojeg mještani nisu izabrali demokratskim putem, već ga je postavila država, nakon što su vlasti zaključile da izabrani članovi vijeća ne obavljaju učinkovito svoj posao.
Read more…

Children's Art from Palestine--Censored! (video)

Palestinian Statehood: Mixed Views, Low Visibility
More favor (42%) than oppose (26%) the United States recognizing Palestine as an independent nation, while nearly a third (32%) express no opinion. ... This week's planned debate at the United Nations over Palestinian statehood has mostly been off of the public's radar. Just 10% say they have heard a lot about the upcoming debate, while 38% say they have heard a little; fully half (51%) say they have heard nothing at all. Press coverage of this issue has been minimal as well, according to an analysis by the Pew Research Center's Project for Excellence in Journalism (PEJ). Last week, less than 2% of all news coverage was devoted to the debate over Palestinian statehood, far less than the amount of coverage devoted to the U.S. economy (20%) or the 2012 presidential campaign (12%).
Read more…

US Campaign to End the Israeli Occupation's Frequently Asked Questions on Palestinian diplomatic initiative at the UN
Odgovori Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije na često postavljana pitanja u vezi palestinske diplomatske inicijative pri UN-u (29. lipanj 2011.)
1947. godine Opća skupština UN-a je donijela Rezoluciju 181 o podjeli Palestine na 2 države – židovsku državu (55%) i arapsku državu (45%) – s time da je Jeruzalem određen kao corpus separatum, otvoreni grad kojim upravlja UN. U trenutku podjele palestinski su Arapi posjedovali oko 93% Palestine, Židovi tek 7% zemlje. Plan o podjeli Palestine nikad nije implementiran. Cionističke paravojne skupine i kasnije izraelska vojska, koja je nastala odmah po uspostavi države Izrael 1948. godine, istjerale su Palestince iz njihovih domova, kako unutar teritorija koji je UN-ovim planom o podjeli Palestine bio dodijeljen za židovsku državu, tako i s područja preko tih granica. Drugi su Palestinci izbjegli iz svojih domova zbog ratnih uvjeta, no namjeravali su se vratiti kad se situacija smiri. Do potpisivanja sporazuma o primirju između Izraela i susjednih arapskih zemalja 1949, između 750 000 i 1 100 000 Palestinaca su postali izbjeglice, a Izrael je kontrolirao 78% povijesne Palestine. Od preostalih 22% dio je anektirao Jordan (Zapadnu obalu, uključujući istočni Jeruzalem), a dio je Egipat stavio pod svoju vojnu upravu (Pojas Gaze). Ova se situacija zadržala do 1967. godine, kad je Izrael zauzeo i okupirao i ovaj preostali palestinski teritorij, te sirijsku Golansku visoravan i egipatski Sinajski poluotok.
Read more…


SAD:
Protesting Bush Era+ War Criminals in New York City & throughout the country! (video)
CODEPINK activists have been bird-dogging former Bush administration officials across the country, moving Cheney's book to the crime section and demanding accountability and justice for the lies they told the American people during their time in office.
Read more…

Moving Dick Cheney's Book (video)

CodePINK Moves Dick Cheney's Book @ Dallas, Texas (video)

Novi prosvjedi za povratak izbjeglica najavljeni za 5. lipanj

Izvor: Committee: Refugee 'return rallies' planned for June 5

21. svibanj 2011.

Organizatori prosvjeda za povratak palestinskih izbjeglica koji su održani 15. svibnja najavili su da će se palestinske izbjeglice ponovo uputiti na izraelske granice 5. lipnja ove godine.

U nedjelju 15. svibnja izraelske su snage otvorile vatru na tisuće izbjeglica koje su se pokušavale vratiti na svoju zemlju u Izraelu. Ubijeno je 14 prosvjednika: 10 palestinskih izbjeglica koji su pokušavali iz Libanona prijeći u Izrael i 4 palestinskih izbjeglica koji su pokušavali ući na Golansku visoravan koja je pod izraelskom okupacijom.

Stotine prosvjednika su ozlijeđene kad su izraelski vojnici ispalili suzavac i gumom presvučene čelične metke na Palestince koji su prosvjedovali na kontrolnoj točki Qalandiya koja odvaja Jeruzalem od ostatka Zapadne obale. Izraelske su snage također ubile 1 palestinskog tinejdžera koji je sudjelovao u prosvjedu na graničnom prijelazu Erez na sjeveru Pojasa Gaze.

Međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch i Amnesty International su zatražile istragu ubojstava. Human Rights Watch tvrdi da su izraelske snage na gađanje kamenjem od strane mladića odgovorile bojevim streljivom, što je predvidljivo dovelo do smrtnih posljedica. Amnesty International je Izrael optužio za uporabu „pretjerane sile kojom su ubijene i ozlijeđene osobe koje nisu predstavljale prijetnju životima vojnika ni drugih osoba“.

Prosvjednici su 15. svibnja obilježavali Dan Nakbe, obljetnicu protjerivanja Palestinaca iz njihovih domova i sela prilikom uspostave države Izrael 1948. i tražili ostvarenje svog prava na povratak.

Odbor koji organizira prosvjede za povratak najavio je da je ovo bio tek početak, te pozvao sve palestinske izbjeglice da se 5. lipnja priključe nenasilnoj prosvjednoj povorci. 5. lipnja se obilježava obljetnica rata iz 1967. kad je Izrael okupirao južni Libanon, Golansku visoravan, Istočni Jeruzalem, Pojas Gaze i Zapadnu obalu. Na taj će dan tisuće izbjeglica prosvjedovati na granicama s Izraelom u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali, te u Siriji, Jordanu i Libanonu, zahtijevajući svoje pravo na povratak. U izjavi su dodali da će se prosvjedi nastaviti tako dugo dok se palestinske izbjeglice ne vrate u sve okupirane palestinske gradove. Palestinske odvjetnike su pozvali da podignu tužbe za ubijanje prosvjednika 15. svibnja.


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Jonathan Cook: Is Israel at a Strategic Dead End as Palestinian "Arab Spring" Arrives?
The Palestinian "Arab Spring" is arriving and Israel has no diplomatic or political strategy to deal with it. Instead on Sunday, Israel used the only weapon in its current arsenal - brute force - against unarmed demonstrators. Along the northern borders, at least 14 protesters were killed and dozens wounded, both at Majdal Shams in the Golan and near Maroun al-Ras in Lebanon. In Gaza, a teenager was shot dead and more than 100 other demonstrators wounded as they massed at crossing points. At Qalandiya, the main checkpoint Israel created to bar West Bank Palestinians from reaching Jerusalem, at least 40 protesters were badly injured. There were clashes in major West Bank towns too. And inside Israel, the country's Palestinian minority took their own Nakba march for the first time into the heart of Israel, waving Palestinian flags in Jaffa, the once-famous Palestinian city that has been transformed since 1948 into a minor suburb of Tel Aviv.

Palestinian factions react to Obama's speech
Palestinian People's Party general-secretary Bassam As-Salhi said Obama demonstrated a clear bias toward Israel, particularly by trying to obstruct Palestinian efforts to seek UN recognition of a state. Dismissing Palestinians' intention to seek recognition of their state at the UN, Obama said "Symbolic actions to isolate Israel at the United Nations in September won't create an independent state." As-Salhi said Obama gave "dangerous hints" that he aimed to pursue an interim solution to the occupation. The president also failed to condemn illegal Jewish-only settlements in the occupied West Bank, As-Salhi said. The last round of Israeli-Palestinian negotiations collapsed within weeks over Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu's refusal to extend a partial freeze on illegal construction on occupied Palestinian land. But Obama tried to equate Palestinian and Israeli responsibility on the breakdown of talks, the PPP official said, adding that the president "evaded" the implementation of UN resolutions. The Popular Front for the Liberation of Palestine also said Obama's speech was biased toward Israel, and ignored the need to respond to democratic changes across the region. It was out of sync with US claims to value freedom, democracy and justice, PFLP said in a statement. Obama had subdued to Israeli pressure and ignored the legitimate demands of Palestinians, the leftist faction said, particularly by trying to prevent Palestine seeking recognition at the UN as a member of the international community. Continued attempts by the US administration to restart the peace process reflected Washington's growing need to distract attention from Israel's invasions and assaults on Palestinian people, PFLP said. While the president applauded uprisings in Arab countries in demand of human rights, he said an end to the Israeli occupation "must be negotiated." PFLP accused the US and Israel of seeking a return to talks to avoid being forced to comply with international law and the Geneva Conventions.

Palestinian shot dead near Gaza-Israel border
Izraelske snage su u subotu (21. svibnja) u Gazi ubile 1 Palestinca za kojeg tvrde da je puzao prema ogradi na granici s Izraelom. Izraelske su snage u petak (20. svibnja) otvorile vatru i ranile 1 prosvjednika na jugu Pojasa Gaze.


Sirija:
Activist: 44 killed Friday in Syria protest
Security forces killed 44 people on Friday during anti-regime protests which swept Syria, with most of the casualties in the western province of Idlib and the central city of Homs, a human right activist told AFP on Saturday. "Syrian authorities are continuing to use excessive force and live ammunition to face popular protests in various regions throughout the country," said Ammar Qurabi, head of the National Organisation for Human Rights, who was reached by telephone. Qurabi said 26 people were killed on Friday in the province of Idlib and 13 in Homs. Two people were also killed in the eastern town of Deir Ezzor, one in Daraya, a suburb of the capital Damascus, one in the coastal city of Latakia and one in central Hama. The authoritarian government has responded to the protests that have swept Syria since March 15 with a brutal crackdown that has left at least 850 people dead and hundreds injured, according to rights groups. Thousands have been arrested.

Dokumentarac o Nakbi

Na linku možete pogledati nagrađivani Al Jazeerin dokumentarac o Nakbi - etničkom čišćenju Palestinaca iz Palestine, prvotno prikazan 2008, na 60. godišnjicu protjerivanja Palestinaca iz njihove domovine. Film je preveden na engleski, francuski, njemački, španjolski i talijanski.

Linkovi na film s prijevodom na engleski:
Al Nakba English P1 - prvi dio
Al Nakba English P2 - drugi dio

Link na verzije s prijevodima na druge jezike:
Al Nakba, documentary