Najnovija katastrofa u Gazi

Prijevod članka The latest Gaza catastrophe od 18. studenog 2012, koji je napisao Richard Falk, Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca, i koji možete na engleskom pročitati na linku.


Brojni aspekti aktualnog napada na Gazu prolaze ispod radarskih ekrana svjetske savjesti.

Tipičan primjer dvostrukih mjerila koja se primjenjuju u medijima na Zapadu u pogledu nove i tragične izraelske eskalacije nasilja usmjerenog protiv Pojasa Gaze osvanuo je u obliku apsurdno pristranog naslova na naslovnici New York Timesa: „Raketama gađaju Jeruzalem; Izrael se priprema za invaziju na Gazu“ (NYT od 16. studenog 2012). Ponešto dešifrirana, poruka je slijedeća: Hamas je agresor, a Izrael, kada i ako pokrene kopneni napad na Gazu, mora očekivati nove napade raketama. Ovo je zapanjujuće orvelijanska preformulacija stvarnosti.

Stvarno stanje je, naravno, upravo suprotno: naime, može se pretpostaviti da je nezaštićeno stanovništvo Gaze sada u strahu od predstojećeg sveopćeg izraelskog napada, dok je također istina, bez umanjivanja stvarnosti ove prijetnje, da su neke rakete ispaljene iz Gaze bez nanošenja ozljeda (iako kao što je opće poznato uz prijeteće implikacije) pale na predgrađa Jeruzalema i Tel Aviva. Ogroman nesrazmjer u sposobnosti dviju strana da prouzroče štetu ili nanesu patnju zahvaljujući totalnoj izraelskoj vojnoj nadmoći ovo izvrtanje zabrinutosti oko toga što bi moglo zadesiti izraelsko društvo u slučaju daljnje intenzifikacije napada na Gazu čini perverznim.

Oslanjanje Hamasa i raznih milicija u Gazi na neselektivne, makar i bezglavo neprecizne i uglavnom neopasne, rakete je kažnjivo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, ali nizak broj njihovih žrtava i malu materijalnu štetu treba odmjeriti unutar sveukupnog konteksta silnog nasilja koje se koristi protiv Palestinaca. U nezapadnom svijetu rasprostranjena je percepcija kako ovaj novi krug nasilja u Gazi izgleda kao ponavljanje izraelske agresije na Gazu potkraj 2008. i početkom 2009, koja je slično izvedena između završetka američkih predsjedničkih izbora i planiranih izraelskih parlamentarnih izbora.

Upiranja prstom

Odvija se uobičajena rasprava o tome gdje treba potražiti odgovornost za inicijalni čin ove nove eskalacije nasilja. Je li to nekoliko hitaca ispaljenih iz Gaze preko granice na izraelsko oklopno terensko vozilo ili je to ciljano ubojstvo izraelskim projektilom Ahmeda Jabarija, čelnika vojnog krila Hamasa, nekoliko dana kasnije? Ili neki drugi čin jedne ili druge strane? Ili je to neprekidno nasilje nad stanovnicima Pojasa Gaze koje proizlazi iz blokade nametnute od polovice 2007. godine?

Atentat na Jabarija dogodio se nekoliko dana nakon neslužbenog primirja o kojem se pregovaralo uz pomoć Egipta i na koje je, prilično ironično, pristao nitko drugi nego sam Jabari u ime Hamasa. Njegovo je ubojstvo očigledno zamišljeno kao gruba provokacija koja će omesti pažljivo ispregovarana nastojanja da se izbjegne osvetnički slijed nasilja kakvo je povremeno izbijalo tijekom nekoliko proteklih godina.

Atentat na tako visokopozicioniranu palestinsku političku figuru kao što je bio Jabari nije spontani čin. On se temelji na pomnoj prismotri tijekom duljeg razdoblja i očigledno se planira mnogo unaprijed dijelom u nadi da će se izbjeći kolateralna šteta i na taj način ublažiti negativni publicitet. Iako je takvo izvansudsko pogubljenje također i sastavni dio novog američkog etosa ratovanja bespilotnim letjelicama, ono ostaje nezakonita taktika u sukobu koja protivničkim političkim čelnicima koji ne sudjeluju u borbama uskraćuje svaku mogućnost da se brane od optužbi i podrazumijeva odbacivanje svake naklonjenosti traženju nenasilnog rješenja političkog konflikta. Ono predstavlja nametanje smrtne kazne bez pravičnog postupka, što je uskraćivanje elementarnih prava suočavanja s optužiteljem.

Ostavljajući postrani istančane pojedinosti prava, izraelsko je čelništvo znalo točno što radi kad je prekršilo primirje i izvršilo atentat na tako istaknutog Hamasovog čelnika, nekog koga se općenito smatra podređenim samo premijeru Gaze Ismailu Haniyi. Mjesecima su kružile glasine i prikrivene prijetnje kako Netanyahuova vlada planira izvesti veliki napad na Gazu, a čini se kako se vrijeme trenutnih napada podudara s dinamikom izraelske unutarnje politike, osobito s tradicionalnom izraelskom praksom održavanja imidža žilavosti postojećeg čelništva u Tel Avivu kao načina kojim se izraelske građane potiče da se osjećaju uplašeno, ali zaštićeno, prije nego izađu na birališta.

Pod opsadom

Iza stravičnog nasilja, koje razotkriva potpunu ranjivost svih onih koji žive kao zarobljenici u Gazi, jednoj od najnapučenijih i najsiromašnijih zajednica na planeti, krije se zastrašujuća struktura ljudskog zlostavljanja kojem međunarodna zajednica i dalje okreće leđa, dok drugdje propovijeda poštivanje norme „odgovornosti da zaštiti“ kad god to odgovara NATO-u. Više od polovice od 1,6 milijuna stanovnika Gaze su izbjeglice koje žive na području ukupne površine jedva dva puta veće od površine glavnog grada SAD-a Washingtona. Od sredine 2007. stanovništvo Pojasa Gaze je podvrgnuto kaznenoj blokadi koja svakodnevni život čini nepodnošljivim, a Pojas Gaze je pod nesmiljenom okupacijom od 1967. godine.

Izrael je pokušao prevariti svijet izlažući svoju priču o povlačenju iz Gaze u dobroj vjeri 2005, što su palestinski militanti tada iskoristili kao priliku za pokretanje smrtonosnih raketnih napada. No postoji i suprotna priča, prihvaćena od strane većine neovisnih promatrača, prema kojoj je uklanjanje izraelskih vojnika i kolonističkih naselja bio tek preraspored vojske na granice Pojasa Gaze, uz apsolutnu kontrolu nad onim što ulazi u Pojas Gaze i što iz njega izlazi, otvorenu sezonu dozvoljenog samovoljnog ubijanja, bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih nepovoljnih posljedica, uz bezupitnu potporu američke vlade.

Sa stajališta međunarodnog prava izraelsko navodno „povlačenje“ iz Gaze nije Izrael oslobodilo obveza koje ima kao okupacijska sila prema Ženevskim konvencijama, pa stoga izraelski master plan podvrgavanja cijelog stanovništva Pojasa Gaze strogim oblicima kolektivnog kažnjavanja predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti, te sramotno kršenje članka 33 Četvrte ženevske konvencije. Ne iznenađuje što tako mnogo ljudi koji su tešku situaciju u Pojasu Gaze vidjeli iz bliza, opisuje Pojas Gaze kao „najveći zatvor na otvorenom na svijetu“.

Netanyahuova vlada vodi politiku koja se najbolje može razumijeti iz perspektive naseljeničkog kolonijalizma. Ono što razlikuje naseljenički kolonijalizam od ostalih oblika kolonijalizma je nakana kolonijalista ne samo da izrabljuju i dominiraju, već i da prisvoje zemlju i nametnu svoju vlastitu kulturu domorodačkom stanovništvu. U tom pogledu Izraelu je koristan sukob između Hamasa i Fataha i on nastoji potaknuti potlačene Palestince da se uz odricanje od pružanja otpora odreknu i svog identiteta čak do te mjere da od Palestinaca u Izraelu traži da prisegnu na lojalnost Izraelu kao „židovskoj državi“.

Zapravo, za razliku od Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema, u Pojasu Gaze Izrael nema dugoročnih teritorijalnih ambicija. Izraelsko kratkoročno rješenje takozvanog „demografskog problema“ (to jest zabrinutosti zbog porasta palestinskog u odnosu na židovsko stanovništvo) moglo bi se uvelike olakšati kad bi Egipat sebi pripojio Pojas Gaze ili kad bi Gaza postala trajno odvojen entitet, pod uvjetom da bude pouzdano demilitarizirana. Ono što Gazu trenutno čini korisnom Izraelcima je izraelska sposobnost da upravljaju razinom nasilja, kako radi odvraćanja pažnje od ostalih problema (npr. uzmicanje u odnosu s Iranom; ubrzano širenje kolonističkih naselja), tako i kao način uvjeravanja vlastitog naroda da opasni neprijatelji nisu uklonjeni i da se s njima treba obračunati željeznom šakom izraelskog militarizma.

Nema mira

U pozadini su dva usko povezana razvoja događaja. Prvi je mjera do koje je stalno širenje izraelskih kolonističkih naselja učinilo nerealističnim pretpostavke da će održiva palestinska država ikada nastati putem izravnih pregovora. Drugi, kojeg ističe nedavno udruživanje Natanyahuovih i Liebermanovih snaga, je mjera do koje je sam izraelski proces vladavine neizravno nepovratno prigrlio viziju Velikog Izraela koji obuhvaća cijeli Jeruzalem i veći dio Zapadne Obale.

Činjenica da svjetski čelnici na Zapadu nastavljaju ponavljati mantru o miru putem izravnih pregovora je ili izraz najočiglednije nekompetencije ili potpuna prijevara. Najmanje što svima nama duguju Washington i ostali koji pozivaju na nastavak izravnih pregovora je objašnjenje kako će biti moguće uspostaviti palestinsku državu unutar granica iz 1967. kad to znači raseljavanje većine od 600 000 naoružanih kolonista koje sada štiti izraelska vojska i koji su prisutni diljem okupirane Palestine. Takvo bi objašnjenje također trebalo dati odgovor na pitanje zašto je Izraelu dopušteno da u tišini legalizira oko 100 „položaja“, divljih kolonističkih naselja razasutih po Zapadnoj Obali, koja su prethodno smatrana nezakonitima čak i prema izraelskom zakonu. Ovakvi potezi prema legalizaciji zaslužuju hitnu pozornost onih koji i dalje proglašavaju svoju vjeru u rješenje sa stvaranjem 2 država, no njih se umjesto toga ignorira.

To nas vraća natrag Gazi i Hamasu. Najviši Hamasovi čelnici pojasnili su nebrojeno puta kako su otvoreni za uspostavu trajnog mira s Izraelom ako dođe do totalnog povlačenja izraelskih snaga na granice iz 1967. (22% povijesne Palestine) i ako takav dogovor dobije potporu na referendumu svih Palestinaca koji žive pod okupacijom.

Izrael, uz potporu Washingtona, zauzima stajalište da je Hamas „teroristička organizacija“ koja mora biti trajno isključena iz diplomatskih procedura, osim naravno kad pregovaranje s Hamasom služi izraelskim ciljevima. Izrael je tako postupio 2011. kad je pregovarao o razmjeni zarobljenika u kojoj je nekoliko stotina Palestinaca oslobođeno iz izraelskih zatvora u zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita ili kad se činilo pogodnim iskoristiti prednosti egipatskog posredništva s ciljem uspostave privremenih prekida vatre.

Proslavljeni izraelski mirovni aktivist i bivši zastupnik u Knessetu Uri Avnery nas je podsjetio kako se u arapskoj kulturi smatra da je prekid vatre, hudna na arapskom, posvetio Allah i kako se on primjenjuje i vjerno poštuje od vremena križarskih ratova. Avnery također tvrdi da je do trenutka kad je na njega izvršen atentat, Jabari bio u kontaktu s Izraelcom Gershonom Baskinom nastojeći istražiti izglede za dugoročni prekid vatre, o čemu su izraelski čelnici bili obavješteni, ali za što predvidljivo nisu pokazali nikakav interes.

Čekajući pravdu

Postoji još jedna značajka ovog obnavljanja sukoba koje uključuje napade na Pojas Gaze. Izrael ponekad inzistira da se, budući da više nije, prema vlastitim tvrdnjama, okupacijska sila, nalazi u ratu s Gazom kojom vlada Hamas. No da se ovo uzme kao ispravni pravni opis odnosa između dviju strana, Gaza bi imala prava borca, uključujući opciju uporabe razmjerne sile protiv izraelskih vojnih ciljeva. Kao što je ranije objašnjeno, takav pravni opis odnosa između Izraela i Gaze je neprihvatljiv. Gaza je i dalje okupirana i u biti bespomoćna, a Izrael kao okupator nema zakonsko ni etičko pravo ratovati protiv stanovništva i vlade u Gazi, koja je, usput budi rečeno, izabrana na slobodnim izborima koje su početkom 2006. nadzirali međunarodni promatrači.

Upravo suprotno, najvažnija obveza koju ima Izrael kao okupator je zaštititi civilno stanovništvo Pojasa Gaze. Čak i ako je broj žrtava aktualnog nasilja za sada nizak u usporedbi s operacijom Lijevano olovo, intenzitet zračnih i pomorskih napada na bespomoćno stanovništvo Gaze usađuje strah u srce i um svake osobe koja živi u Pojasu Gaze, oblik neselektivnog nasilja nad duhom i mentalnim zdravljem cijelog naroda koje se ne može mjeriti u krvi i mesu, već u traumatičnom strahu koji stvara.

Na Zapadu često slušamo kako je međunarodno ratovanje u padu od raspada Sovjetskog Saveza prije dvadeset godina. Takve su tvrdnje do neke mjere dobrodošli razvoj događaja, no ljudi na Srednjem istoku još nisu imali priliku osjetiti povoljnosti ovog trenda, najmanje od svih ljudi u okupiranoj Palestini, među kojima stanovnici Pojasa Gaze najviše pate. Ovaj spektakl jednostranog rata u kojem Izrael odlučuje koliko će nasilja upotrijebiti, a Gaza čeka da bude pogođena, ispaljujući s vojnog stajališta besmislene salve raketa kao gestu otpora, predstavlja sramotni slom civilizacijskih vrijednosti. Te rakete doista šire strah i uzrok su traume kod izraelskih civila čak i kad ne pogode nikakvu metu i one predstavljaju neprihvatljivu taktiku. Međutim njihovu neprihvatljivost moramo odvagnuti naspram neprihvatljivih taktika Izraela koji o svemu odlučuje u ovom sukobu.

Doista je uznemirujuće da sada čak i najsvetijem od svih gradova, Jeruzalemu, prijete napadi, no trajni ugnjetavački uvjeti u kojima žive stanovnici Gaze, neizbježno vode do porasta razine frustriranosti, zapravo, vapaja u pomoć koje svijet na vlastitu opasnost ignorira već desetljećima. To su krici opstanka! Shvatiti to ne znači pretjerivati! Kako bi se stekla perspektiva dovoljno je pročitati nedavni UN-ov izvještaj koji zaključuje kako će pogoršanje pružanja usluga i ostalih uvjeta Pojas Gaze učiniti nenastanjivim do 2020. godine.

Potpuno nevezano uz stvarnu opravdanost optužbi s obiju strana, jedna je strana vojno svemoćna, dok druga bespomoćno čuči u strahu. Takva groteskna stvarnost prolazi ispod radarskih ekrana svjetske savjesti zbog geopolitičkog štita iza kojeg je Izraelu dopušteno da radi što god želi. Takva je okolnost moralno nepodnošljiva i trebala bi biti politički neprihvatljiva. Svaka osoba, vlada i institucija dobre volje treba joj se aktivno suprotstaviti na globalnoj razini.


Izvor: The latest Gaza catastrophe


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:  
The Legal Ramifications of Palestinian Statehood
Unlike the International Court of Justice, the International Criminal Court is legally and functionally independent from the UN; however, the Security Council has certain powers in some instances. As a recognized state (full UN member or non-member observer state that has ratified the Rome Statute), Palestine will have the right to become a member of, and appeal to the International Criminal Court in The Hague. This will make the Palestinians able to accuse central persons from the Israeli military of violations of international law during military operations on Palestinian territory. Evidence proves numerous present and past Israeli officials liable for crimes of war and against humanity, as well as other offenses. This jurisdiction, however, can most likely not be extended to the period prior to the state's existence. Nevertheless this may have far-reaching implications for the Israelis; in addition to exposing members of the Israeli military to investigation and prosecution it could raise the issue of the settlement project which constitutes a war crime under the ICC Statute. This would implicate not only the military but tens of thousands of civilians.
Read more...

Settlements or Peace?
For the past few decades, negotiations and attempts at the “peace process” have been occurring intermittently. The asymmetrical relationship that exists between Israel and Palestine, occupier and occupied, has allowed for numerous unilateral decisions to be made by Israel. Having the upper hand, Israel has benefited from stalling the peace process in many ways. Perhaps the most damaging blow to any attempt at negotiations is the proliferation of Israeli settlements on occupied Palestinian territory, compromising the future of a viable Palestinian state. In just the past two decades, for example, the number of settlers has grown from 241,500 in 1992 to 490,000 in 2010, which includes east Jerusalem.
Read more...

'State of Palestine' title is symbolic but a political risk
Mr Abbas and his leadership run a state in name only. Israel retains ultimate control over the West Bank and the desired Palestinian capital of east Jerusalem, which Israel formally annexed. Gaza is administered by their Islamist rivals in Hamas, who may simply refuse to obey Mr Abbas's decree, which was signed on Thursday. And then there are the refugees. "Does the new 'State of Palestine' passport include Palestinians living outside of Palestine, like refugees in Lebanon?" asked Mr Jabarin. Because it was the Palestine Liberation Organisation (PLO), which was upgraded to an observer state at the UN last year, this could mean both the about 4.6 million Palestinians in the Israeli-occupied territories and millions of refugees abroad could potentially receive one, Mr Jabarin added. The UN recognises the PLO, also headed by Mr Abbas, as the "sole legitimate representative of the Palestinian people".
Read more...

Lod's Arab residents fear influx of Jewish 'settlers' will drive them out
One must slog through a lot of mud and garbage to get to the entrance of Lod's old Muslim cemetery, and one can't miss the contrast to the modern new buildings opposite it, some still under construction. This is the neighborhood of Ramat Elyashiv, 450 apartments being built at the initiative of the Garin Torani, a group of young religious-Zionist families who have come to actualize their Zionism in Lod. A sign on the access road reads "entrance to residents of the street only." Election posters for Habayit Hayehudi flap in the wind on some of the balconies. This neighborhood was built on the ruins of the cemetery neighborhood, whose residents were evacuated. Not far from here, a similar project called Ahuzat Nof Neria is going up - also targeting religious-Zionist families. Both these neighborhoods have generated deep resentment among the Arab residents of this mixed city, who could only dream of having such neighborhoods built for them. The local Arabs refer to their new neighbors as "settlers" and fear that their ultimate aim is to drive them out of the city, where they constitute a quarter of the population.
Read more...

The Jordan Valley
Jordan Valley covers around 28.5% of the West Bank and is rich in land and water resources, making it conducive for agriculture and animal husbandry. Even though there are 56,000 Palestinians and about 9,400 Israeli settlers living in the area, only around 5% of the Jordan Valley is under full or civilian Palestinian control. The rest, 95% of the Valley is designated Area C, which under the Oslo agreement is under full Israeli control. What this means is that agricultural and grazing land is not accessible to Palestinians, the result of which is that 60% of the Palestinians in the Jordan Valley live under the poverty line (2009).
Read more...

UN-ovi stručnjaci: Izraelska blokada Gaze je protuzakonita

Informacije iz Reutersovog izvještaja U.N. Experts Say Israel's Blockade of Gaza Illegal od 14. rujna 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Skupina UN-ovih stručnjaka za ljudska prava izjavila je u utorak (13. rujna) da izraelska pomorska blokada Pojasa Gaze krši međunarodno pravo i osporila zaključak zasebne UN-ove istrage izraelskog napada na brod s humanitarnom pomoći za Gazu.

U tzv. Palmerovom izvještaju o izraelskom napadu u kojem je u svibnju 2010. ubijeno 9 turskih aktivista stoji da je Izrael prilikom napada upotrijebio nerazumnu silu, ali i da je pomorska blokada Pojasa Gaze, u kojem je na vlasti Hamas, zakonita.

Skupina od 5 neovisnih UN-ovih stručnjaka za ljudska prava koji izvještavaju UN-ovo Vijeće za ljudska prava odbacili su taj zaključak, napominjući da je blokada stanovništvo u Gazi izložila kolektivnom kažnjavanju koje je „očigledno kršenje međunarodnog prava ljudskih prava i humanitarnog prava“.

Dodali su da je 4-godišnja blokada 1,6 milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze uskratila temeljna prava.

„U svojoj ocjeni o zakonitosti pomorske blokade Palmerov izvještaj ne priznaje pomorsku blokadu kao sastavni dio cjelokupne izraelske politike blokade Gaze koja nerazmjerno utječe na ljudska prava civila“, napisali su u zajedničkoj izjavi.

Ranija istražna misija UN-ovog Vijeća za ljudska prava istraživala je napad na flotilu i zaključila u svom izvještaju od rujna prošle godine da blokada krši međunarodno pravo. Međunarodni odbor Crvenog križa tvrdi da blokada krši Ženevske konvencije.

Izrael tvrdi da je pomorska blokada Gaze mjera predostrožnosti protiv ulaska oružja za Hamas i druge palestinske naoružane skupine u Gazu pomorskim putem.

UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima i jedan od spomenute petorice stručnjaka, Richard Falk, pojasnio je da je na zaključke Palmerovog izvještaja utjecala želja da se poprave odnosi između Turske i Izraela. „Palmerov je izvještaj trebao poslužiti za političko pomirenje između Izraela i Turske. Nažalost u izvještaju je politika prevladala nad pravom“, rekao je.

Oko 1/3 obradive zemlje u Gazi i 85% voda za ribolov u potpunosti su ili djelomično nedostupni Palestincima zbog izraelskih vojnih mjera, upozorio je Olivier De Schutter, Posebni UN-ov izvjestitelj za pravo na hranu, drugi od petorice stručnjaka. Najmanje 2/3 domaćinstava u Gazi nema osiguran pristup hrani, dodao je. „Ljudi su prisiljeni na neprihvatljive ustupke i često moraju birati između hrane i lijekova ili vode za svoju obitelj.“

Osim Falka i De Schuttera, zajedničku su izjavu o protuzakonitosti izraelske blokade Pojasa Gaze potpisali UN-ovi posebni izvjestitelji za fizičko i mentalno zdravlje; krajnje siromaštvo i ljudska prava; i pristup vodi i sanitarnim uslugama.


Izvor: U.N. Experts Say Israel's Blockade of Gaza Illegal


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Who recognizes Palestine?
The right to self determination of the Palestinian people is an inalienable right that is not up for negotiations. It is a jus cogens norm that must be respected by states and it has been recognized as an erga omnes right, which makes the realization of this right the responsibility of the international community. The Palestinian people must be provided the opportunity to “freely determine their political status and freely pursue their economic, social and cultural development" as provided by Common Article 1 of the international covenants on Civil and Political Rights and on Economic and Social Rights. Likewise, UN member states have overwhelmingly and repeatedly recognized that Palestinians enjoy the human rights outlined by relevant Covenants and Declarations, which make up the body of International Human Rights Law.
Read more…

US Threats Put No Damper on UN Bid [August 21 - August 27]
Američke prijetnje nisu uspjele odvratiti Palestince od njihovog zahtjeva [21. – 27. kolovoz 2011.]
Glavni američki konzul u Jeruzalemu Daniel Rubinstein je članu izvršnog odbora PLO-a Saebu Erekatu rekao da će SAD obustaviti svoju financijsku pomoć Palestinskoj samoupravi ako Palestinci u rujnu budu tražili priznanje državnosti u UN-u. Rubinstein je dodao da će SAD staviti veto ako se bude glasalo o pitanju Palestinske države. „U slučaju da Palestinska samouprava bude tražila unaprjeđivanje svog položaja pri UN-u u Općoj skupštini, američki kongres će protiv nje poduzeti kaznene mjere, uključujući ukidanje američke pomoći“, zaprijetio je. … Honduras je 26. kolovoza priznao palestinsku državu, a isto je dan ranije učinio El Salvador. … 24. i 25. kolovoza u roku od 24 sata u izraelskim je bombardiranjima ubijeno 11 ljudi. 25. kolovoza su u izraelskom zračnom napadu ubijena 2 pripadnika oružanog krila Islamskog džihada u Pojasu Gaze. Dan ranije u Pojasu Gaze je ubijeno 3 ljudi, uključujući 1 zapovjednika oružanog krila Islamskog džihada. Nakon napada 18. kolovoza na granici između Egipta i Izraela, ubijeno je 24 Palestinaca i 1 Izraelac. Iako nema potvrde o identitetu izvršitelja napada 18. kolovoza, Izrael je odmah okrivio Hamas. 24. kolovoza u eksploziji palestinske rakete koja je pala na teritorij Pojasa Gaze ozlijeđeno je 8 Palestinaca, uključujući 2 djece i 3 žene. Izrael je 21. kolovoza na Zapadnoj obali priveo oko 120 osoba, uglavnom iz Hebrona i Betlehema. Većina uhićenih su pripadnici Hamasa, uključujući parlamentarnog zastupnika Mutlaqa Abu Juheishu. Kolonisti namjeravaju graditi novo divlje kolonističko naselje od 8 stambenih jedinica i 4 kata u četvrti Ras Al-Amud u Silwanu. 24. kolovoza izraelska udruga Peace Now je izvijestila da je u četvrti Ras Al-Amud u Jeruzalemu već izgrađeno 17 novih stambenih jedinica. Izraelski su dužnosnici 20. kolovoza ratificirali plan o gradnji 250 novih kolonističkih jedinica i velikog trgovačkog centra na teritoriju Zapadne obale konfisciranom od sela Bet Hanina i Bet Iksa na području Jeruzalema. Kolonisti su 25. kolovoza u selu Mikhmas, u okolici Ramalle na Zapadnoj obali zapalili 100 maslinovih stabala.
Read more...

Israel Bombs Gaza After Border Attack Claims Egyptian, Israeli Lives [August 14 - August 20]
Izrael bombardira Gazu nakon napada na granici u kojem su ubijeni Izraelci i Egipćani [14. – 20. kolovoz 2011.]
U izraelskom raketnom napadu 20. kolovoza rano ujutro ubijeno je 3 Palestinaca uključujući 5-godišnjeg dječaka i još 2 članova njegove obitelji. Izrael je nakon napada na Izraelce 18. kolovoza, u kojima je ubijeno 7 Izraelaca i 5 egipatskih policajaca, izveo niz napada. 18. kolovoza 3 su muškarca otvorila vatru na granici egipatskog Sinaja i Eilata na izraelski autobus u kojem su se uglavnom nalazili vojnici. Zatim je napadnut drugi autobus čiji je vozač ubijen. U trećem je napadu ubijeno 4 osoba u jednom automobilu, te vozač još jednog automobila. Ukupno je ubijeno 7 Izraelaca, uključujući 1 vojnika. U potjeri za počiniteljima, izraelske su snage ubile egipatske policajce. Egipat poriče da su napadači došli sa Sinaja, a Izrael tvrdi da su napadači prešli granicu između Gaze i Egipta i zatim na granici Izraela sa Sinajem izveli napade. Egipat je 19. kolovoza najavio da će povući svog veleposlanika iz Izraela dok se Izrael ne ispriča za ubijanje policajaca, te zatražio službenu istragu njihove pogibije. Izrael je za napade optužio Gazu i pokrenuo vojnu kampanju protiv tog područja. Do 20. kolovoza u izraelskim je napadima u Pojasu Gaze ubijeno 15 ljudi. 18. kolovoza izraelska je vojska napala Odbore narodnog otpora, skupinu koju krivi za napade na granici. U Rafahu je ubijeno 6 muškaraca, uključujući zapovjednike Odbora narodnog otpora, i jedno 2-godišnje dijete. 2 je ljudi ubijeno 16. kolovoza u napadu na jedan tunel, a jednog je 38-godišnjeg Palestinca ubilo izraelsko terensko vozilo koje ga je pregazilo u blizini ilegalnog kolonističkog naselja Har Homa u istočnom Jeruzalemu. Istog su dana sirijske snage ubile 6 palestinskih izbjeglica u sirijskom gradu Al Ramel. Tisuće izbjeglica pobjegle su iz izbjegličkog logora Al Ramel pred gušenjem antivladinih prosvjeda od strane vlasti. 15. kolovoza izraelski odbor za planiranje i gradnju ratificirao je izgradnju 277 novih kolonističkih jedinica u kolonističkom naselju Ariel na sjeveru Zapadne obale. 14. kolovoza, izraelske su snage zapalile desetke voćaka u mjestu Kufr Kadum na području Qalqilyje. Mještani tvrde da su stabla izgorjela nakon što su izraelski vojnici na njih ispalili suzavac i granate za omamljivanje. Prije nego su mještani uspjeli ugasiti vatru, izgorjela su 32 maslinova stabla.
Read more…

Netanyahu is more of Liability than Asset
However, it hasn't gone unnoticed by ordinary Egyptians that while US President Barack Obama wasted no time in condemning the assault on the embassy that, thanks to Egyptian commandos, did not result in any Israeli being harmed, he did not speak out against Israel for murdering eight Turkish citizens and one Turkish-American on the Mavi Marmara sailing in international waters. And neither did he condemn Israel for its recent killing of Egyptians. Moreover, his continual silence on Israel's crimes in Gaza and its displacement of Palestinians in occupied east Jerusalem is despicable in the eyes of most Arabs.
Read more…

Amira Hass: Hummus starts trickling past Israel's blockade on Gaza
Amira Hass: Humus počeo ulaziti kroz izraelsku blokadu u Gazu (9. rujan 2011.)
General bojnik Amos Gilad, bivši vršitelj dužnosti Koordinatora za vladine aktivnosti na palestinskim područjima (COGAT) dopustio je u srpnju 2009. da u Pojas Gaze bude uvezen prerađeni humus i to po prvi puta u 2 godine. Međutim, Gilad istovremeno u Pojas Gaze nije dopustio uvoz humusa s dodacima poput pinijinog oraha ili gljiva. Nekoliko mjeseci prije toga Gilad, trenutno voditelj diplomatsko-sigurnosnog osoblja ministarstva obrane, je dopustio da se u Pojas Gaze uvozi slanutak, od kojeg se radi humus, te ostale mahunarke čiji je uvoz bio zabranjen od 2007. godine. Ove su se informacije pojavile u dokumentima COGAT-a koji su objavljeni na zahtjev izraelskih udruga za ljudska prava (Gisha: Pravni centar za slobodu kretanja, Liječnici za ljudska prava i HaMoked: Centar za obranu pojedinca) upućen okružnom sudu u Tel Avivu u veljači 2011. Udruge su tražile objavljivanje pravila i kriterija za dopuštanje osobama da otputuju iz Pojasa Gaze. Iako se zahtjev odnosio na kretanje ljudi, neki od dokumenata iz 2009. objavljeni su s dodatkom koji sadrži popis robe i artikala čiji uvoz u Pojas Gaze COGAT dopušta, poput osnovnih humanitarnih prehrambenih namirnica i drugih proizvoda. Dokumenti se uglavnom odnose na 2005, 2006. i razdoblje između 2009. i 2011. godine. Dokumenata iz 2007. i 2008, kada su ograničenja bila najstroža, nema. U svibnju 2009. na popis su dodane mahunarke i tjestenina, čiji uvoz je do tada bio zabranjen. Na jednom od tjednih COGAT-ovih sastanaka, između 21. ožujka i svibnja 2009, odlučeno je da se dopusti uvoz WC papira i higijenskih proizvoda „na temelju provjere svakog zahtjeva pojedinačno“. U svibnju su na popis stavljeni WC papir i „higijenski ulošci“ bez uvjeta. Između 13. i 21. listopada COGAT je odlučio u Gazu dopustiti uvoz čaja i kave za sve, a ne samo za međunarodne organizacije, no pasta od rajčice i dalje se mogla uvoziti samo za uporabu međunarodnih organizacija i samo kao donacija. Knjige, udžbenici, pisaći pribor, tinta za tiskanje, metalne žice, lijepilo za uvez knjiga bili su zabranjeni za javnost i njihov je uvoz dopušten samo za međunarodne organizacije, a COGAT je morao odobriti svaki pojedinačni predmet. Popis dopuštene robe ukinut je 20. lipnja 2010. nakon smrtonosnog izraelskog napada na humanitarnu flotilu.
Read more…

Rise in Terror Activities by Jewish Extremists Worries Israel's Shin Bet
Izraelska obavještajna služba Shin Bet zabrinuta porastom nasilja židovskih ekstremista (14. rujan 2011.)
U proteklih nekoliko dana židovski su ekstremisti iz osvete za uklanjanje objekata u divljem kolonističkom naselju Migron izveli nekoliko napada na Palestince na Zapadnoj obali, izraelske vojnike i izraelske mirovne aktiviste u Izraelu. U ponedjeljak (12. rujan) je dom ugledne izraelske aktivistice udruge Peace Now, koja se bori protiv ilegalnih kolonističkih naselja, ispisan grafitima o rušenju židovskih domova u divljem kolonističkom naselju Migron, gdje je izraelska policija prošli tjedan srušila 3 stambene jedinice. Policija tvrdi da su počinitelji povezani sa židovskim ekstremističkim skupinama. Aktivistica je policiji također prijavila da je primila prijetnje i slične poruke putem e-maila i telefona. Osim što su zapalili i vandalizirali džamiju u palestinskom selu Yatma u okolici Nablusa i zapalili 2 automobila u jednom drugom selu na Zapadnoj obali, kolonisti su po prvi puta „cijenu“ za rušenje objekata u Migronu „naplatili“ i izraelskoj vojsci, upavši u izraelsku vojnu bazu u blizini palestinskog grada Ramalle na Zapadnoj obali, gdje su razrezali gume i porazbijali prozore na 13 vozila i ispisali pro-kolonističke grafite po zidovima. U Shin Betovom se izvještaju navodi da skupine ekstremističkih kolonista prikupljaju informacije o palestinskim zajednicama i izraelskim mirovnim aktivistima koji žive u Izraelu. U organizaciji Peace Now su pak upozorili da kolonističke skupine ohrabruju i mržnju u javnosti siju ultranacionalistički zastupnici u pretežito desničarskom izraelskom parlamentu. Skupina nacionalističkih religioznih kolonista je u ponedjeljak (12. rujan) 2 palestinskih radnika u židovskoj četvrti u Jeruzalemu oči poprskala suzavcem. U protekla 2 tjedna u istoj je četvrti vandalizirano nekoliko automobila Palestinaca koji rade u obližnjoj pekari. Na automobile su bili ispisani grafiti „smrt Arapima“, te naziv divljeg kolonističkog naselja „Migron“ i Davidova zvijezda.
Read more...

Alice Walker: Empathy Is A Wave: The Banning of Palestinian Children’s Art (from the Museum of Children’s Art in Oakland)
I was in Gaza a few weeks after the 22 days of non-stop bombing by the Israeli military. I spent an afternoon with several social workers and psychiatrists talking about the damage done to the children who survived. Hundreds of them died. I realize it’s hard for grownups to accept that we’ve had a hand in making a small child armless, legless, eyeless. We want to keep thinking Americans are generous, fun-loving, baseball crazed folks who draw the line, collectively, at child abuse. At child murder. That image was never true, and it certainly isn’t now, if we dare to acknowledge our complicity in the atrocities committed against the Palestinian people in Gaza, and, of course, the on-going destruction of Palestinians in the Occupied West Bank.
Read more…

O operaciji „Lijevano olovo“ iz izvještaja UN-ovog Posebnog izvjestitelja za ljudska prava

Neke informacije o izraelskom 22-dnevnom napadu na Gazu izvađene iz izvještaja UN-ovog Posebnog izvjestitelja o položaju ljudskih prava na palestinskom području okupiranom od 1967. Richarda Falka od 17. ožujka 2009. koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku. (alternativni link na cijeli izvještaj na engleskom, ako prvi ne radi)

...

PROTUZAKONITOST SAMIH NAPADA
Posebni izvjestitelj smatra da se najvažnije pravno pitanje koje postavlja istraga nedavnih vojnih operacija [izraelska operacija „Lijevano olovo“] tiče osnovne izraelske tvrdnje da je protiv okupiranog stanovništva koje živi zatvoreno u Gazi upotrijebljeno moderno naoružanje. Potrebno je utvrditi da li je, u uvjetima koji su postojali tada u Gazi, moguće razlikovati između vojnih ciljeva i okolnog civilnog stanovništva. Ukoliko to nije moguće, tada je pokretanje napada samo po sebi bilo protuzakonito, i predstavlja ratni zločin najvećih razmjera prema međunarodnom pravu. Na temelju preliminarnih dokaza, postoje razlozi da se donese takav zaključak.

Obzirom da su napadi bili usmjereni protiv gusto naseljenih područja, do neke je mjere bilo neizbježno i sigurno predvidljivo da će biti pogođene bolnice, vjerske i obrazovne ustanove, te zgrade UN-a. Budući da su sve granice bile zatvorene, civili se nisu imali kuda skloniti od napada. Potrebno je provesti istragu koja će se temeljiti na poznavanju izraelskog naoružanja, taktika i doktrine kako bi se procijenilo do koje bi mjere u konkretnim slučajevima i uvjetima bilo moguće izbjeći civilne mete i poštediti palestinske civile. No, čak i bez te istrage, na temelju dostupnih izvještaja i podataka, moguće je donijeti preliminarni zaključak da su, obzirom na broj palestinskih civilnih žrtava i razine razaranja civilnih ciljeva u Gazi, Izraelci bilo odlučili nerazlikovati civile od boraca kako to zahtijeva međunarodno pravo ili to nisu mogli učiniti u prevladavajućim ratnim uvjetima, zbog čega je nemoguće te napade izmiriti s međunarodnim pravom. Na temelju postojećih podataka, glavni rezultati vojne operacije su slijedeći:
a) Ukupno je ubijeno 1434 Palestinaca. Od tog broja, 235 su bili borci. Ubijeno je 960 civila, uključujući 288 djece i 121 ženu. Ubijeno je također 239 policajaca; većinom (235) u zračnim napadima izvedenim prvog dana ofenzive. Ranjeno je 5303 Palestinaca, uključujući 1606 djece i 828 žena (1 ubijeni ili ranjeni na svakih 225 stanovnika Gaze, ne računajući psihičke posljedice, za koja se pretpostavlja da su znatne);
b) Znatno su oštećeni domovi i javna infrastruktura diljem Gaze, a naročito u gradu Gazi, uključujući nekoliko UN-ovih ustanova; procjenjuje se da je u potpunosti uništena ili teško oštećena 21 000 domova;
c) Ukupno je 51 000 ljudi bilo raseljeno unutar Pojasa Gaze u skloništima koja su im pružala minimalnu zaštitu, dok su se drugi sklonili kod prijatelja i rodbine.

Ne postoji način na koji bi se opća svrha i određene odredbe međunarodnog humanitarnog prava mogle izmiriti s rasponom i prirodom izraelskih vojnih napada koji su počeli 27. prosinca 2008. Izraelski napadi borbenim bombarderima F-16, helikopterima Apache, topništvom dalekog dometa s kopna i mora bili su usmjereni protiv uglavnom nenaoružanog stanovništva od 1,5 milijuna ljudi koje se nije moglo obraniti. Stanovnici Gaze bili su naročito fizički i psihiči ranjivi u takvim napadima jer je cjelokupno stanovništvo već prije dovedeno na rub kolapsa 18-mjesečnom blokadom koja je ograničila ulaz hrane, goriva i lijekova i koja je prema zdravstvenim stručnjacima odgovorna za opće pogoršanje zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvenog sustava. Svaka procjena napada 27. prosinca u odnosu na međunarodno pravo treba uzeti u obzir oslabljeni položaj civilnog stanovništva Gaze koji je posljedica protuzakonite izraelske blokade koja krši članke 33 (zabrana kolektivnog kažnjavanja) i 55 (obveza snabdijevanja hranom i pružanja zdravstvene zaštite okupiranog stanovništva) Četvrte ženevske konvencije. Obzirom na obvezu okupacijske sile da se brine o dobrobiti okupiranog civilnog stanovništva, pokretanje sveobuhvatnog napada na stanovništvo koje je već oslabljeno protuzakonitim okupatorskim postupcima čini još težim kršenje obveze koje proizlazi iz poteškoća u pridržavanju načela razlikovanja između civilnih i vojnih ciljeva.

... Ne radi se o pogreškama i nepogrešivosti, već o masovnom napadu na gusto naseljeno urbanizirano područje gdje se nije moglo dogoditi drugo nego izlaganje cjelokupnog civilnog stanovništva nečovjenom obliku ratovanja koje ubija, sakati i nanosi psihičku patnju s vjerojatno dugoročnim učincima, naročito na djecu koja čine više od 50 posto stanovništva Gaze.


NEISCRPLJIVANJE DIPLOMATSKIH SREDSTAVA
Običajno međunarodno pravo i Povelja Ujedinjenih naroda, članak 2 točka 4 tumačeni u svijetlu članka 1 točke 1, zahtijevaju da uporaba sile s ciljem riješavanja međunarodnih sporova bude posljednja mjera, nakon što se iscrpe sva diplomatska sredstva i nenasilne alternative, čak i u okolnostima u kojima postoji mogućnost pozivanja na stvarno pravo na samoobranu, ako na tren pretpostavimo da okupacijska sila ikada može zahtijevati pravo na samoobranu... U kontekstu štićenja izraelskog društva od raketa koje se ispaljuju iz Gaze, dokazi podupiru zaključak da je prekid vatre koji je na snazi bio od 19. lipnja 2008. bio učinkovit instrument za postizanje tog cilja, mjereno brojem ispaljenih raketa i izraelskih žrtava.

...

Iskustvo privremenog prekida vatre demonstrira volju i sposobnost onih koji kontroliraju Gazu da prekinu raketne i minobacačke napade.

Podaci pokazuju da je tijekom prekida vatre uglavnom Izrael bio taj koji je postupao u suprotnosti s preuzetim obvezama, a da je Hamas odgovarao odmazdom. ... tijekom duljeg perioda, od 2000. do 2008. podaci pokazuju da je u 79 posto incidenata u kojima je došlo do nasilne interakcije Izrael bio taj koji je prekinuo zatišje u nasilju. Kad pogledamo događaje koji su prethodili napadima 27. prosinca vidimo da je prekid primirja uslijedio nakon niza incidenata koji su se dogodili 04. studenog kada je Izrael ubio 1 Palestinca u Gazi, zatim su kao odmazda iz Gaze ispaljene minobacačke granate, a potom je Izrael u zračnom napadu ubio još 6 Palestinaca u Gazi; drugim riječima, čini se da je propast dogovora o prekidu vatre uglavnom rezultat izraelskih kršenja tog dogovora, iako to ne pruža nikakav pravni, moralni niti politički izgovor za ispaljivanje raketa na civilne ciljeve, što predstavlja jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Nadalje, Hamasovi su čelnici u više navrata i službeno predlagali produljenje prekida vatre, uključujući na dulja razdoblja. ...

...

Postoji nekoliko relevantnih zaključaka koji prikazuju tu povezanost između korištenja nenasilnih opcija i zahtjeva međunarodnog humanitarnog prava:
a) Privremeni prekid vatre bio je zadivljujuće uspješan u prekidanju pograničnog nasilja i smanjenju broja žrtava na obje strane;
b) Palestinska je strana poštivala prekid vatre, uz relativno malo iznimaka, i koristila je nasilje gotovo isključivo u reakcijama, dok Izrael nije izvršio svoje obećanje da će ukinuti blokadu i čini se da je uglavnom odgovoran za prekide zatišja u nasilju time što je izvodio ciljane atentate i druge nasilne i protuzakonite provokacije, od kojih je najznačajniji izraelski zračni napad 04. studenog 2008;
c) Hamasovo čelništvo čini se spremnim za ponovnu uspostavu prekida vatre pod uvjetom da se blokada bezuvjetno ukine, što se ionako treba dogoditi u svakom slučaju obzirom na njen protuzakonit karakter, i što također treba biti popraćeno jamstvima da neće biti krijumčarenja oružja s palestinske strane, a s izraelske strane obvezivanjem na prekid izvođenja ciljanih atentata;
d) Ako to potvrdi daljnja istraga, ovaj bi ukupni obrazac koji je prevladavao u trenutku kad su pokrenuti napadi potkopao tvrdnju da je izraelsko posezanje za silom bilo „nužno“ i „obrambeno, što su karakteristike koje moraju biti prisutne kako bi pozivanje na samoobranu prema međunarnom pravu bilo valjano;
e) Tvrdnja da je uporaba sile od strane Izraela bila „nerazmjerna“ ne treba nam odvratiti pažnju od prethodnog pitanja o tome da li je samo posezanje za silom bilo protuzakonito. Ako se, hipotetski, prihvati tvrdnja o samoobrani i obrambenoj sili, tada izgleda da su zračni, kopneni i pomorski napadi od strane Izraela bili izrazito i namjerno nerazmjerni obzirom na prijetnju ili štetu zbog kojih su pokrenuti, kao i obzirom na nesklad između visoke razine nasilja koje je upotrijebljeno i specifičnih sigurnosnih ciljeva koje je trebalo ostvariti. ... Izrael se nije mnogo trudio sakriti svoju namjernu politiku uporabe nerazmjerne sile, čime je priznao da odbija udovoljiti ovom temeljnom zahtjevu međunarodnog običajnog prava. Nakon uspostave prekida vatre Reuters je citirao slijedeću rečenicu izraelskog premijera: „Stajalište vlade je od početka bilo da će, ukoliko bude pucanja na građane na jugu, s izraelske strane doći oštar odgovor koji će biti nerazmjeran.“ U mjeri u kojoj komentar premijera odražava izraelsku politiku, radi se o novom i bezočnom nepriznavanju jednog od najfundamentalnijih aspekata međunarodnog prava koji se odnosi na uporabu sile.


ONEMOGUĆAVANJE ZBJEGA
U sklopu svoje ratoborne politike bez presedana Izrael je odbio cjelokupnom civilnom stanovništvu Gaze, uz iznimku 200 žena sa stranim državljanstvom, dopustiti da napusti ratnu zonu tijekom 22 dana napada koji su počeli 27. prosinca. ... Gaza je „jedini konflikt na svijetu u kojem ljudima nije dopušteno da izbjegnu.“ Svi su granični prijelazi prema Izraelu bili zatvoreni tijekom napada, osim u rijetkim iznimkama. Zbog toga djeca, žene, bolesne osobe i osobe s invaliditetom nisu mogli iskoristiti mogućnost da postanu izbjeglice i pobjegnu s mjesta neposredne opasnosti koja je bila rezultat izraelskih vojnih operacija. To je stanje dodatno pogoršano nepostojanjem prostora na koje bi se stanovništvo moglo skloniti od rata unutar Gaze, obzirom na malu površinu Pojasa Gaze, gustu naseljenost i nepostojanje prirodnih ili umjetnih skloništa na tom području.
...

Zbog male površine i geografskih karakteristika Pojasa Gaze većina se stanovništva koja je ostala u njegovim granicama nije imala ni mogućnosti ukloniti s područja u kojima su se vodile borbe i potražiti sklonište unutar Pojasa Gaze. U tom je smislu, cijeli Pojas Gaze postao ratna zona, iako je stvarno područje borbi na terenu bilo ograničenije. Zapravo, napuštanje Gaze bio je jedini način da se osoba skloni na sigurno. U tom je pogledu opcija da postanu unutarnje raseljene osobe praktički bila nedostupna civilnom stanovništvu, iako su neki civili potražili relativnu sigurnost u skloništima koja su stavljena na raspolaganje za mali broj stanovnika, uglavnom kroz napore UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA-e) i drugih UN-ovih i nevladinih organizacija. U nekim slučajevima skloništa nisu uvijek tretirana kao utočišta od strane izraelskih vojnih snaga. Šest je UNRWA-inih skloništa oštećeno tijekom operacije „Lijevano olovo“.

Nadalje, ... čini se da je bilo moguće uspostaviti privremene izbjegličke logore bilo u južnom Izraelu, bilo u susjednim zemljama tijekom razdoblja dok traju napadi. ...


STRUČNA ISTRAGA RATNIH ZLOČINA
... ako nürnberške kategorije kriminaliteta vrijede kao imperativne norme ugrađene u međunarodno običajno pravo, ti su zločini važeći i relevantni u svrhu procjenjivanja izraelskih napada pod kategorijama „zločina protiv mira“, „ratnih zločina“ i „zločina protiv čovječnosti“. Relevantnost tih zločina, naročito zločina protiv mira, izuzetno je važna kako bi omogućila ocjenu temeljnog navoda da su izraelski napadi pokrenuti 27. prosinca 2008. zločinački u svojoj suštini zbog njihove nesposobnosti da razlikuju između vojnih i civilnih ciljeva, tvrdnja koju izraelski politički i vojni čelnici dovode u pitanje. Ako se može doći do čvrstih činjenica i dokaza koji bi tu tvrdnju potkrijepili, oni bi predstavljali solidne argumente u korist tvrdnje da su najviši politički i vojni čelnici potencijalno kazneno odgovorni.

...

Navodne zločine povezane s pravno upitnom uporabom oružja poput bijelog fosfora , bombi s metalnim strelicama flechette i DIME bombi treba istražiti. Niti jedno od ovih oružja nije ekspicitno zabranjeno per se u međunarodnom pravu, no postoje pokazatelji koji podržavaju stajalište da je njihova upotreba u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je poznato da se nalaze civili, ratni zločin. Potrebna je istraga koja će utvrditi raspon upotrebe ovog oružja i specifične okolnosti u kojima se ono koristilo. Ako se uspostavi temelj za kazneni progon, odgovornost treba potražiti među zapovjednicima koji donose političke odluke o postupcima prilikom uporabe tih sredstava, a općenito obratiti ozbiljnu, ali podređenu, pažnju identificiranim počiniteljima na nižim razinama koji su izvršavali naredbe. I ovdje je potrebno procijeniti suradnju izraelskih vladinih vlasti kao sredstva kojim će odgovorni biti kažnjeni; ukoliko ona ne bude ocijenjena kao pouzdana, potrebno je preporučiti alternativne pristupe.

...


ŠIRI KONTEKST NAPADA
Na kraju ovog izvještaja, čini se prikladnim ponovo potvrditi povezanost između izraelskih sigurnosnih problema i palestinskog prava na samoodređenje. Tako dugo dok Palestincima budu uskraćivana temeljna prava, palestinsko pravo na pružanje otpora okupaciji, u granicama međunarodnog prava i u skladu s palestinskim pravom na samoodređenje, neminovno će se sukobljavati s nastojanjima Izraela da ostvari sigurnost u uvjetima produljene okupacije. U tom pogledu, trajni prekid nasilja s obje strane iziskuje hitno intenziviranje diplomacije i znatno veću odlučnost svih strana da poštuju međunarodno pravo, naročito ono koje se odnosi na okupaciju sadržano u Četvrtoj ženevskoj konvenciji. Nadalje, važno je priznati da je odavno došlo vrijeme da se implementira Rezolucija 242 Vijeća sigurnosti UN-a (1967.) koja od Izraela traži da se povuče s palestinskog područja i da Izrael zatvori protuzakonita naselja, odustane od svojih nastojanja da izmijeni demografsku situaciju u Istočnom Jeruzalemu, ispoštuje savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde iz 2004. o Zidu i doista okonča okupaciju, bilo pregovorima, bilo jednostranom akcijom.


Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Israeli officer promotes war crimes at Harvard
Although billed as a lecturer in the Law Faculty at Tel Aviv University -- and therefore as a detached humanitarian law analyst -- Colonel Sharvit-Baruch was in fact deeply involved in Israel's three-week onslaught in Gaza in December and January, that counted its 1,505th victim found under rubble earlier this month. With the devastating operation condemned and mourned worldwide, many asked why a ranking member of an occupying army that flouts its legal obligations should herself receive safe havens at two major universities.

Perverzna reklama izraelske telekomunikacijske tvrtke Cellcom i parodija na istu, koju su snimili mještani sela Bil'in.

Video: Young Cosmopolitan Israelis Share Their Shocking Racist Views
On May 27, journalist Jesse Rosenfeld and I set out on the streets of Tel Aviv to probe the political opinions of young local residents. We started the day filming at Tel Aviv University, where a group of Jewish and Palestinian Israeli students gathered to protest a proposed law that would criminalize public observance of the Nakba, or the mass expulsion and killing of Palestinians by Zionist militias in 1948. There, we interviewed Palestinian Israeli students about the rising climate of repression, then spoke to another group of students who gathered nearby to heckle their Arab classmates and demand their deportation. A few hundred meters away, two genial business students expressed support for the so-called Nakba law, remarking to us, "If you want to keep democracy, you can't let people protest against the independence of the country." That evening, Jesse and I took our camera to central Tel Aviv, where thousands were taking part in the annual all-night festival known as White Night. Some revelers took an intermission from the partying to express to us their hatred for the Iranian people. And a group of teenagers launched into a virtually unprompted diatribe against Barack Obama, referring to him as a Nazi, a Muslim, and a "Cushi," which is Hebrew slang for "nigger." When questioned about the source of his opinions, one teenager proudly declared himself a "gezan," or a racist. ... Can they still claim that clean-cut students at Tel Aviv University were "the wrong crowd?" Was filming during the afternoon, or during the evening at an officially sanctioned festival still "the wrong time?" And could I have heard similarly racist opinions in "an American college town," as Hartman suggested? Perhaps for my next video I should ask frat brothers at South Dakota University if they would like their Native American classmates to be jailed for three years for observing the massacre of Wounded Knee. Or I could ask Anglo students at the University of Texas, located in Hartman's hometown, if they want the US government to round up every single Latino student on campus -- especially those who are US citizens -- and deport them to somewhere south of the border.

Izrael deportirao UN-ovog Posebnog izvjestitelja za kršenja ljudskih prava

Palestinska nevladina organizacija Kampanja za pravo na ulazak osudila je izraelsku deportaciju uglednog UN-ovog dužnosnika za ljudska prava Richarda Falka i upozorila da postoji čitav niz ljudi koji se u pokušajima da dođu na okupirana palestinska područja suočavaju s odbijanjem dopuštenja za ulazak i deportacijama od strane izraelskih vlasti.

Izraelske vlasti onemogućuju slobodan pristup palestinskim područjima osobama koje ne predstavljaju nikakvu sigurnosnu prijetnju državi Izrael, bez obzira radi li se o UN-ovim stručnjacima za ljudska prava ili običnim ljudima, kako Palestincima tako i strancima, koji pokušavaju doći na palestinska područja kako bi tamo živjeli sa svojim obiteljima, radili ili se educirali.

Izrael je u ponedjeljak (15. prosinca) posebnog UN-ovog izvjestitelja za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima, američkog profesora Richarda Falka, po njegovom dolasku u zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu, proglasio nepoželjnom osobom i odbio mu dopustiti da uđe u Izrael i na okupirana palestinska područja. Profesor Falk je na okupirana područja išao službeno, u svojstvu UN-ovog dužnosnika, a izraelske su ga vlasti preko noći držale u pritvornom centru u zračnoj luci i potom deportirale u Švicarsku, odakle je i stigao u Izrael.

UN-ovo vijeće za ljudska prava je u ožujku 2008. profesora Falka imenovalo na 6-godišnju dužnost Posebnog izvjestitelja za kršenja ljudskih prava od strane Izraela na palestinskim okupiranim područjima. Profesor Falk je svoj mandat proširio i na kršenja ljudskih prava u Izraelu od strane Palestinaca.

Falk je otvoreno govorio da je Izrael nad Palestincima počinio ratne zločine, a nedavno (u lipnju 2007.) je dijelove izraelske politike prema Palestincima usporedio s kolektivnim kažnjavanjem kakvo je provodila nacistička Njemačka.

Falk, koji je američki Židov, je pojasnio da je riječ „Holokaust“ upotrijebio kako bi svjetskim vladama i međunarodnoj javnosti uputio očajnički apel da hitno djeluju kako bi se spriječilo da trenutne genocidalne tendencije izraelskih vlasti kulminiraju u kolektivnoj tragediji Palestinaca. Falk je dodao da tu usporedbu ne treba shvaćati doslovno, već da želi upozoriti da zločine koji su povezani s izraelskom politikom prema Pojasu Gaze zapravo podržavaju vodeće demokracije 21. stoljeća.
Izvor: Immigrants' rights group slams Israel's denial of UN rapporteur


Još nekoliko vijesti za Palestinu/Izrael:
Israeli helicopters strike farmland in northern Gaza
Izraelski su helikopteri u srijedu (17. prosinca) navečer ispalili najmanje 2 projektila na poljoprivredno zemljište istočno od grada Beit Hanouna na sjeveru Pojasa Gaze. Nije bilo dojava o ozlijeđenima. Izraelski su pak izvori javili da su u palestinskom raketnom napadu u srijedu navečer lakše ozlijeđena 3 građana izraelskog grada Sderota, a još ih je 9 zbog napada ostalo u stanju šoka. Jedna je raketa pogodila parkiralište u Sderotu i prouzročila materijalnu štetu na nekoliko automobila i obližnjoj zgradi. Pripadnici vojnog krila Islamskog džihada preuzeli su odgovornost za napad na Sderot tvrdeći da su na taj grad ispalili 14 raketa.

Al-Quds Brigades launches projectiles toward Kfar Azza
Pripadnici vojnog krila Islamskog džihada ispalili su u srijedu još 2 projektila na izraelski grad Kfar Azza.

The price of resisting the occupation in Israel: "leftists aren't allowed..."
O represiji nad mirovnim aktivistima u Izraelu.
Feminističkoj i mirovnoj nevladinoj organizaciji New Profile trenutno država prijeti da će joj ukinuti status nevladine organizacije i pokrenuti protiv nje kaznenu istragu. Organizacija Breaking the Silence je na sudu morala tražiti ukidanje policijske zabrane da organizira posjete Hebronu na Zapadnoj obali jer nije mogla jamčiti sigurnost posjetitelja. Posjetitelje i aktiviste napadali su kolonisti koje izraelske vlasti za nasilje nisu kaznile. Kolonisti su nebrojeno puta fizički napadali izraelske, palestinske i međunarodne aktiviste, a Izraelska je vojska to bez intervencije mirno promatrala ili čak uhićivala aktiviste „radi njihove sigurnosti“. Napad na aktivista organizacije Peace Now, profesora Zeeva Sternhella i letci u kojima se nudi nagrada za ubijene članove te organizacije koji su osvanuli u njegovoj četvrti napadnutog profesora ne iznenađuju obzirom na toleriranje nasilja kolonista od strane izraelske policije. Izraelska vlada (bez obzira na to koja je stranka na vlasti) i njen sigurnosni aparat koriste koloniste, sudove, zatvore i nasilne metode kako bi ograničile djelovanje nenasilnog otpora u solidarnosti s Palestincima.


Ostali linkovi:
Une jeune fille de 13 ans lapidée publiquement
Aisha Duhulow, une jeune Somalienne de 13 ans, a été lapidée le 27 octobre dans un stade rempli de spectateurs à Kismayo après avoir été jugée coupable d'adultère. Des informations indiquent toutefois qu'elle avait été violée par trois hommes alors qu'elle se rendait à pied chez sa grand-mère dans la capitale Mogadiscio. Après l'attaque, elle avait cherché protection auprès des autorités qui l'avaient alors accusée d'adultère et condamnée à mort.