petak, 28. prosinca 2012.

Leševi za glasačke listiće

palestinski bolničar nosi ranjeno dijete u bolnicu al-Shifa u gradu Gazi nakon izraelskog zračnog udara, 14. studeni 2012. (slika: Mahmud Hams/AFP/Getty Images)


Djelomičan prijevod članka Bodies for Ballots Yousefa Munayyera, od 15. studenog 2012, drugog dana izraelskog napada na Pojas Gaze. Yousef Munayyer je izvršni direktor Zaklade Jeruzalem i njenog obrazovnog programa. Cijeli članak na engleskom možete pročitati na linku.


Izraelska spin mašinerija radi punom parom u nadi da će Izraelce i ostatak svijeta uvjeriti da su napadi na Gazu samoobrambeni. No svatko tko dulje vrijeme podrobnije prati situaciju će vam reći da je to nemoguće.

Gaza je malo područje u kojem živi 1,7 milijuna Palestinaca, većinom izbjeglica, kojima je uskraćeno pravo na povratak u njihove domove samo zato što nisu Židovi. S tog teritorija pod opsadom militanti ispaljuju uglavnom rudimentarne projektile na Izrael. Izraelski dužnosnici spremno recitiraju brojeve projektila ispaljenih iz Gaze, ali rijetko govore o onome što Izrael ispaljuje na Gazu i s kakvim posljedicama i učinkom.

Na primjer, projektili koje je izraelska vojska ispalila na Pojas Gaze 2011. rezultirali su smrću 108 Palestinaca, od kojih su 15 bili žene i djeca, te ranjavanjem 468 Palestinaca, od kojih su 143 bili žene i djeca. Metode kojima su ovi gubitci naneseni su slijedeće: u 57% ili 310 slučajeva radilo se o ispaljivanju projektila iz izraelskih letjelica; u 28% ili 150 slučajeva korišteno je bojevo streljivo; u 11%, ili 59 slučajeva, smrt i ozljede prouzročile su izraelske tenkovske granate, dok 3% ili 18 slučajeva otpada na žrtve izraelske minobacačke vatre.

Tijekom rujna 2012. izraelskim je oružjem ubijeno 55 i ranjeno 257 Palestinaca. Među ovih 312 žrtava, 61, ili ugrubo 20%, bila su djeca, te 28 žene. 209 ovih žrtava ubijeno je ili ranjeno projektilima koje su ispalile izraelske zračne snage, 69 ih je ubijeno ili ranjeno bojevim streljivom, a 18 tenkovskim granatama. Važno je napomenuti da ove brojke ne predstavljaju ukupan broj projektila koje je Izrael ispalio na Pojas Gaze, već samo izraelske projektile ispaljene na Pojas Gaze koji su prouzročili žrtve. Ukupan broj izraelskih projektila ispaljenih na Pojas Gaze zasigurno je znatno veći.

Radi stavljanja stvari u kontekst, razmislite o slijedećem: jučer je u Pojasu Gaze ubijeno više Palestinaca nego što je Izraelaca ubijeno projektilima ispaljenim iz Pojasa Gaze u protekle 3 godine.

Ali postoji još nešto o čemu Izraelci šute. Pratite dinamiku razmjene vatre i saznat ćete dvije stvari. Prvo, velika većina projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze ne rezultira ničijim ranjavanjem ni smrću. Drugo, većina raketa ispaljena je tijekom „iznenadnih eskalacija“ koje najčešće započinju izraelskim zračnim udarima u kojima stradava znatan broj žrtava. Hamas je u prošlosti nastojao vršiti pritisak na pokrete koji ispaljuju projektile, poput Islamskog džihada i drugih. Međutim, ciljanje tih organizacija i ubijanje i ranjavanje Palestinaca u Pojasu Gaze u izraelskim udarima potiče reakcije koje dovode do iznenadnih eskalacija nasilja.

Ukratko, da je Izrael odlučio izmijeniti svoju strategiju, vjerojatno je mogao znatno smanjiti broj projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze. Izrael je mogao koordinirati rješavanje problema s Hamasom posredstvom trećih strana poput Egipćana; pozitivne stvari poput sklapanja primirja i razmjene zarobljenika postignute su u prošlosti. No Izrael nije odabrao strategiju suzdržanosti ili diplomacije.

Za Izrael Gaza predstavlja problem jer ne želi nestati – iako bi Izrael to silno volio. Ona je stalni podsjetnik na depopulaciju Palestine 1948, na ludost okupacije 1967, te na brojne pokolje koji su od tada počinjeni. Gaza također Izraelce stavlja u nelagodan položaj jer predstavlja problem (u obliku projektila) koji se ne može riješiti silom.

Izrael ne voli priznati da nema vojnu moć kojom bi nešto postigao. No kad su u pitanju odnosi s Palestincima, a osobito s Pojasom Gaze, nema vojnog rješenja.

Izrael je pokušao s atentatima na palestinske čelnike koje je provodio desetljećima, ali otpor nije skršen. Izrael je pokrenuo razorni i brutalni rat u Pojasu Gaze 2008. i 2009. u kojem je ubijeno 1400 ljudi, većinom civila, ali otpor nije skršen.

Zašto bi onda Izrael odlučio ponovo pribjeći propaloj strategiji koja će nedvojbeno samo eskalirati postojeću situaciju? Zato što je političarima mnogo lakše lagati glasačima, demonizirati protivnike i govoriti „udarit ćemo ih silovito“ nego umjesto toga priznati: „nismo uspjeli i nema vojnog rješenja ovog problema“.

Bliže se izraelski izbori i desna izraelska vlada je odabrala kontraproduktivni put eskalacije unatoč tome što će civili platiti cijenu, a njena domaća oporba ju je u tome podržala.

Izraelski čelnici rado trguju leševima za glasačke listiće, osobito obzirom da su svi glasački listići izraelski, dok su leševi gotovo uvijek palestinski.


Izvor: Bodies for Ballots


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Syrian V.P. suggests unity talks
Još o napadu na palestinski izbjeglički logor Yarmouk u Siriji (16. prosinac 2012)
Desetci Palestinaca ubijeni su i ranjeni kad je sirijski ratni zrakoplov ispalio raketu u napučeni izbjeglički logor Yarmouk u Damasku. Prema medijskim izvještajima u tom je logoru ubijeno najmanje 25 osoba, uključujući neke koji su sklonište potražili u jednoj džamiji koju je izravno pogodila jedna raketa. Ovaj bi zračni udar, osim broja izgubljenih života, mogao imati i druge posljedice, budući da je izbjeglički logor Yarmouk dugo bio središte političke podrške sirijskom predsjedniku Assadu. Ta je podrška jenjavala tijekom 21-mjesečnog sukoba. Analitičari procjenjuju da polovica Palestinaca u Siriji i dalje podupire Assada, dok mu je druga polovica okrenula leđa.
Read more...

Israel guilty of 'bleak' and 'severe' human rights abuses, local NGO asserts
Udruženje za građanska prava u Izraelu objavilo izvještaj o stanju ljudskih prava 2012. (16. prosinac 2012)
U izvještaju izraelske nevladine organizacije Udruženje za građanska prava u Izraelu o stanju ljudskih prava 2012. između ostalog se navodi kako su 2012. prema afričkim tražiteljima azila u Izraelu prevladavali rasistički i ksenofobni stavovi. Izraelski su građani sudjelovali u paljenju, premlaćivanju, psovanju i pljački. Na domove tražitelja azila i na jedan dječji vrtić u četvrti Shapira u Tel Avivu bačeni su Molotovljevi kokteli. Zapaljeni su stanovi stranih građana Jeruzalema. 3 su eritrejska tražitelja azila izbodena nožem u četvrti Shapira, a prosvjed protiv tzv. „uljeza“ u četvrti Hatikva u Tel Avivu prerastao je u neobuzdano nasilje, uključujući razbijanje izloga i fizičke napade na strane državljane. Nakon ovih incidenata optužnice su podignute protiv malog broja napadača. Većina stanovnika arapskih zajednica u Izraelu ne može dobiti dozvolu za legalnu gradnju i ne preostaje im ništa drugo nego da grade svoje domove bez dozvola, zbog čega su pod stalnim pritiskom i u strahu da će im domovi biti srušeni. Naročito je problematična vladina politika prema beduinskim zajednicama u Negevu. Vlada još uvijek nije priznala 35 sela – u kojima živi 70 000 ljudi – i ne pruža im osnovne usluge poput popločavanja cesta, snabdijevanja tekućom vodom ili električnom energijom, da ne spominjemo škole i zdravstvene klinike. Arapske zajednice u priznatim gradovima poput Akre, Loda, Haife i Jafe također se suočavaju s diskriminacijom jer ih vlasti desetljećima zapuštaju. Na primjer u četvrti Gan Hakal u Ramleu, u kojoj živi više od 2000 građana, nema banaka, poštanskih ureda, društvenih ili komercijalnih centara, općinskih ureda, podružnica Nacionalnog osiguravajućeg instituta, dječjih igrališta ni parkova. Unatoč prosvjedima za socijalnu pravdu javno stanovanje se nije poboljšalo za izraelsko židovsko stanovništvo. Upravo suprotno, vlada se protivila promicanju zakona o dostupnom stanovanju. Tijekom 2012. izraelske su obrambene snage redovito izdavale i izvršavale naloge o rušenju domova i humanitarnih objekata poput cisterni diljem „Zone C“ na Zapadnoj Obali. Izvještaj osuđuje polaganu de facto aneksiju „Zone C“ pomoću diskriminatornih zakona, primjene različitih zakona na Izraelce i Palestince i Levyjevog izvještaja čiju je izradu naručila vlada, a u kojem se tvrdi da su izraelska kolonistička naselja zakonita prema međunarodnom pravu. Pošteđena nije bila ni sloboda govora, kako na palestinskim područjima tako ni u Izraelu. Novi su propisi znatno otežali održavanje prosvjeda i postavljanje šatora u Jeruzalemu i Tel Avivu, a na Zapadnoj Obali izraelske vlasti provode sustavnu politiku zabrane svih oblika prosvjeda i progona aktivističkih vođa.
Read more...


SIRIJA:
Russia warns against UN peacekeepers in Syria
Russia warned Monday against the possible use of United Nations peacekeepers in Syria, saying Moscow would find any such deployment unacceptable, reported dpa. Russian Deputy Foreign Minister Gennady Gatilov said his country would use its veto powers on the UN Security Council against any resolution for a military intervention in Syria and "this includes the deployment of peacekeepers," according to Interfax news agency.
Read more...