Prijevod članka Tonight I am Confused od 01. prosinca 2012. koji je napisao Johnny Barber i koji na engleskom možete pročitati na linku.
U Gazi sam već pet dana i još uvijek imam problema s razumijevanjem 8-dnevnog rata i prekida vatre koji je uslijedio. Pokušat ću objasniti u čemu je moj problem. Izraelske ofenzivne snage inzistiraju na tome da štite civile u Gazi i gađaju samo teroriste. Koriste nekoliko metoda kako bi zaštitili nevine civile. Jedna je telefonski poziv civilima, druga je bacanje letaka u kojima se civilima savjetuje da bježe kako bi spasili svoje živote, jer će uslijediti napad. Tijekom posljednje ofenzive, Izraelci su u ruralnim područjima bacili letke u kojima su ljudima savjetovali neka bježe u grad. U gradu Gazi bačeni su letci u kojima su ljudi upozoravani neka bježe u ruralna područja. Nova genijalna metoda koju Izraelci koriste kako bi zaštitili civile je bacanje „glasnih, nesmrtonosnih bombi“ na dom kao upozorenje stanarima na ono što će uslijediti. Čak imaju i naziv za ovo upozorenje. Zovu ga „kucanje po krovu“. Nakon toga prođe od 3 do 20 minuta prije nego bombardiraju upozorenu kuću iz aviona F-16. Te su bombe vrlo velike i vrlo smrtonosne. Domovi koje sam danas vidio potpuno su sravnjeni sa zemljom, a u kućama oko ciljane mete također se više ne može stanovati.
„Nesmrtonosne bombe“ probijaju krovove i mogu probiti do 4 kata. Djeca ili drugi civili koji pod tim bombama sjede ostaju bez udova, zadobivaju povrede glave, rane od šrapnela i druge ozljede. Ova su upozorenja zamišljena tako da stanari pobjegnu iz svojih domova nakon što budu upozoreni. Ako se u domu nalaze osobe starije dobi, mala djeca, novorođenčad ili osobe s invaliditetom, bijeg može predstavljati težak napor. Ako dijete ostane bez nekog dijela tijela, za bijeg će biti potrebno još malo dodatnog dragocjenog vremena. Ali zanemarimo ove komplikacije jer samo mute vodu. Zapanjen sam velikodušnošću izraelskih okupatora. Znate, oni su „Najmoralnija vojska na svijetu“, to svatko zna. Generali i političari nam to govore već desetljećima!
Ali evo što me preneražava. Ako toliko žele zaštititi civile i ubiti „teroriste“, zašto upozoravaju civile da odu? Zar misle da će teroristi, za koje svi znaju da se skrivaju iza civila, ostati u kući nakon upozorenja?
Još me više zbunjuje pitanje: Zašto sravniti sa zemljom prazan dom?
Nakon najnovijeg dogovora o prekidu vatre, rečeno je kako će poljoprivrednici moći doći do svoje zemlje u tampon zoni koju je Izrael uspostavio nakon što su Izraelci tako velikodušno napustili svoja ilegalna kolonistička naselja u Pojasu Gaze. Poljoprivrednici su bili oduševljeni što će moći obrađivati 300 metara širok pojas zemlje poznate kao tampon zona – bolje znane ovdje u Gazi kao zona zabranjenog pristupa, jer ako bi se usudili pokušati doći do te zemlje izraelski snajperisti odmah bi na njih otvorili vatru, ali zapadam u digresiju.
U srijedu smo otišli s poljoprivrednicima u Johr el Deek koji se nalazi u tampon zoni. Bilo je zaprepašćujuće! Došli smo skroz do prepreke od bodljikave trake! Gledali smo kako se 2 izraelska terenska vozila približavaju ogradi. Smiješio sam se dok su vojnici izlazili iz svojih vozila, ali mi se osmijeh izbrisao s lica kad su podigli svoja oružja i otvorili vatru u našem smjeru. Naravno, nisu nas pogodili, prekid vatre bio je na snazi cijeli tjedan! No, ostao sam zbunjen, dok su oni na nas ispaljivali suzavac i nastavili pucati iznad naših glava dok smo se mi povlačili. Možda su vojnici bili zbunjeni kao i ja pojedinostima iz dogovora o prekidu vatre. Na kraju krajeva, slobodan pristup zemlji jest malo nejasan izraz. Možda su poljoprivrednici krivo shvatili.
Ribari su se našli u sličnoj nedoumici. Nakon što je proglašen prekid vatre ribarima je rečeno da će Izrael, u svojoj velikodušnosti, dopustiti ribarima da ribu love u vodama Pojasa Gaze do 6 nautičkih milja od obale. To je dvostruko dalje, (da, dvostruko!) od granice koja je na snazi proteklih 6 godina. Ribari su bili sretni. Imat će priliku zaraditi za svoje obitelji. Nema veze što je u Sporazumima iz Osla stajalo da će ribari imati pristup do 20 nautičkih milja od obale. To je bilo davne 1993. Tko bi mogao očekivati da se tako stari sporazumi poštuju danas?
Ribari s kojima sam razgovarao su mi rekli da su pristup do granice od 6 milja imali cijela dva dana. Dva su dana lovili ribu bez da u opasnost dovode vlastite živote kako bi prehranili svoju djecu! Bilo je sjajno. Zato sam ostao osupnut kad sam saznao je izraelska mornarica u srijedu, točno tjedan dana od dogovora o prekidu vatre, izvela snažan napad na brojne ribarske brodice u vodama na udaljenosti između 3 i 6 nautičkih milja od obale. Jedna je brodica potopljena, ispaljenim su streljivom uništeni motori 3 brodica, zaplijenjena je jedna koča, a 9 je ribara uhićeno. Naravno, izraelski časnici su se uvjerili da su se ribari skinuli i skočili u more prije nego su potopili brodicu. Bili su na sigurnom u pritvoru na izraelskoj topovnjači prije nego je izraelska mornarica tu ribarsku brodicu raznijela na komadiće.
Ribari nisu primili nikakva upozorenja. Naravno da je svima jasno da mobilni telefoni ne rade na tolikoj udaljenosti od obale, a bacanje letaka bilo bi nepraktično jer bi većina letaka pala u vodu. A čak i ja znam da bi „kucanje po krovu“ na moru bilo previše opasno, jer bi opasnost da nastradaju civilni ribari bila prevelika.
Najbolji je pristup jednostavno otvoriti vatru s udaljenosti od više stotina metara dok topovnjače ubrzavaju prema ribarskim kočama. Na taj način ribarima ostaje najmanje 3 minute da izvuku svoje mreže i pobjegnu natrag u luku. Nisam siguran što se to za ove ribare promijenilo trećeg dana, ali ulov je bio slab.
Posjetili smo i domove 2 djece koja su ubijena. Jedno od njih bio je 15-godišnji Hassan Jamal Nasser; drugo 9-godišnji Fares al-Basyouni. Obojica su ubijena u svojim domovima dok su spavali.
Šrapnel koji je probio zid odrubio je Faresu glavu. Njegov je otac opisao užasan prizor. „Nismo čuli bombe. Probudili smo se uz zvuk loma prozorskih stakala, dok se kuća tresla. Kuća je bila puna dima. Moje kćeri i sinovi vrištali su dok sam se kretao od sobe do sobe kako bih ih pronašao.“ Faresov beživotni torzo pao je na njegovog 14-godišnjeg brata koji je vrišteći istrčao iz kuće u noć.
Ja sam mislio da je to nemoguće – zar nisu primili upozorenja? Hassanov bratić Mohammed je potvrdio da su letci pali s neba 20 minuta nakon napada. Dakle, vidite, bili su upozoreni.
Jedna je stvar sigurna. Izrael se ima pravo braniti. Predsjednik Obama je rekao: „Niti jedna zemlja na planeti ne bi tolerirala da na njene građane padaju projektili ispaljivani s područja izvan njenih granica.“ S ovime se u potpunosti slažem. Tko to može poreći? Također razumijem da Izrael svojim neprijateljima povremeno mora očitati lekciju, pretpostavljam čim prije to bolje. Sigurno ne žele da stanovnici Gaze dobe predodžbu o tome kakav je osjećaj biti slobodan, to bi samo ohrabrilo teroriste.
Nadam se da sada shvaćate u čemu je moja nedoumica. Ono što čitam u korporacijskim medijima i što čujem od svoje vlade i izraelskih političara ne podudara se baš s pričama svjedoka s mjesta događaja. Možda mi izraelske snage mogu baciti neke letke i prosvijetliti me.
Izvor: Tonight I am Confused
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Chuck Hagel And Israel: The Wrong Question
Hagel is a Realist who would have been quite comfortable on the foreign policy teams of Dwight Eisenhower or George H.W. Bush. Ironically for liberals and leftists, that conservative-Republican school is often much closer in practice to our foreign policy ideals than so-called liberal Democrats tend to be. But in 2012's version of conservatism, that stance makes him a dangerous character. This is especially true with regard to the issue of US policy toward Israel, where Hagel, while certainly being far from a peace activist, advocates an interest-based, non-ideological approach. And that is really the nub of the issue. Even for many defenders of Hagel's nomination, the question of what is best for Israel is a central one. It seems obvious that when considering a Cabinet position in the US government, the questions should be confined to what is best for US interests, whatever each individual thinks those interests might be. But in the bizarre world of Washington around this issue, somehow that is not the case.
Read more
Why Judith Butler had to be shut down
Adorno is often quoted for sayng that there can be no poetry after Auschwitz. But he also wrote: “The single genuine power standing against the principle of Auschwitz is autonomy, if I might use the Kantian expression: the power of reflection, of self-determination, of not cooperating.” Hold that thought. Let us all, like JB and so many countless others, refuse to cooperate. We must refuse to be that person laughing at a Tel Aviv café while just miles away a captive population in Gaza is bombed ceaselessly, or to simply ask someone to pass the cereal moments after reading again that the US military drone dropped a bomb on a group of civilians, this time a group of women and girls. Let us refuse to cooperate with the mythical Jewish consensus that to be a good Jew, one must not mourn Palestinians as one mourns Jews, and one must not hold Israel up to those same standards.
Read more...
ŽIVOTINJE:
25.01.13. Naredili ubijanje zdravih životinja, a tuže Prijatelje životinja zbog duševnih boli!
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pokrenulo je kazneni postupak protiv odgovornih veterinarskih službenika. Niti jedna od usmrćenih životinja tijekom života nije pokazivala kliničke znakove bjesnoće, a nalazi Hrvatskog veterinarskog instituta potvrdili su da ni jedna životinja nije imala virus bjesnoće. Usprkos tome, jedan od veterinarskih inspektora koji je naredio ubijanje zdravih životinja promaknut je. Da apsurd bude još veći, veterinarski inspektori koji su odgovorni za usmrćivanje zdravih životinja u skloništima i kod udomitelja podignuli su tužbu protiv neprofitne udruge Prijatelji životinja, koja ionako ima nedostatna i nepostojeća sredstva, tražeći da im isplati 150.000 kuna zbog duševnih boli koje tvrde da su doživjeli zbog javnih objava Udruge. Veterinarski inspektori i ostali veterinarski službenici ulazili su u domove građana, kršili njihova ustavna prava, koristeći se i lažnim najavama razloga dolaska, zastrašivanjem i prijetnjama. Usmrćivali su i cijepljene i necijepljene pse pred uplakanim i šokiranim udomiteljima i njihovom djecom ili ih odvodili sa sobom. Osim što je neutemeljeno, sramotno je da veterinarski inspektori tuže Prijatelje životinja zbog nanošenja duševnih boli, zanemarujući duševnu bol djelatnika skloništa koji su morali u suzama, po njihovoj naredbi, usmrćivati zdrave životinje, kao i duševnu bol udomitelja koji su gledali kako im psi umiru umjesto da idu u karantenu. Iako su skloništa u Dumovcu nakon prosvjeda građana ipak otvorena, nakon nekoliko mjeseci veterinarska inspekcija blokira rad zagrebačkog skloništa u Dumovcu, a zatim, prema direktivi iz Zagreba, veterinarska inspekcija izdala je zapisnik osječkom skloništu Udruge Pobjede, koje je i sada u blokadi i trpi ogromnu štetu s obzirom na velik pad udomljavanja. Prema zapisniku, sklonište mora zaustaviti udomljavanje svih novoprimljenih životinja, odnosno svih onih koje nisu prošle karantenu od šest mjeseci ili testiranje visine titra protutijela za bjesnoću s negativnim rezultatom. Nigdje drugdje u Europi ni za jedno sklonište za napuštene životinje ne propisuje se obaveza testiranja visine titra. Time veterinarska inspekcija, nakon zatvaranja dva zagrebačka skloništa u lipnju prošle godine zbog nepostojeće bjesnoće, nerazumnim zahtjevima ovaj put može ugroziti i cjelokupni sustav udomljavanja životinja u Hrvatskoj. Prijatelji životinja u više navrata kontaktirali su Ministarstvo poljoprivrede i tražili sastanak s ministrom Jakovinom kako bi upozorili na ovaj važan problem koji može dovesti do katastrofalnih posljedica. No, nadležno Ministarstvo nije pokazalo interes za suradnju te transparentno i odlučno propitivanje odluka i načina rada svojih službenika, što za posljedicu ima smrt nedužnih životinja i bol njihovih udomitelja. U prošlogodišnjoj aferi žrtve su životinje i ljudi kojima je bilo stalo do njihovih života, a ne veterinarski inspektori. Umjesto da, kako bi to dolikovalo civilizacijskim tekovinama i uljuđenome društvu, veterinarske vlasti i udruge za zaštitu životinja zajedno, partnerski rade na dobrobiti životinja i suzbijanju bolesti, postupajući pritom obzirno i stručno utemeljeno, svjedočimo neshvatljivom i zemlji koja pristupa EU potpuno neprimjerenom ignoriranju i otvoreno neprijateljskom postupanju nadležnih vlasti i pojedinih veterinarskih službenika.
Pročitajte više...
