Bab Al-Shams
Beneath the layers of pessimism, hope springs eternal
Palestinci još uvijek čekaju na obećani arapski novac (31. prosinac 2012)
Arapske su zemlje Palestinskoj samoupravi u prosincu obećale mjesečnu uplatu od 100 milijuna američkih dolara i to po drugi put. Prvi put su arapski čelnici na samitu Arapske lige u Bagdadu u ožujku 2012. obećali da će pokriti barem dio proračunskog deficita Palestinske samouprave u slučaju da Izrael zadrži palestinski prihod od poreza nakon što Palestinci dobiju status države u UN-u, kako bi Palestinska samouprava mogla nastaviti isplaćivati plaće i pružati usluge građanima. Predsjednik Arapske lige Nabil Al Arabi je tijekom svog posjeta Ramalli obećao da će nastaviti arapske zemlje pozivati da ispune svoje financijske obaveze prema Palestincima. Palestinski dužnosnici sumnjaju da Amerikanci vrše pritisak na arapske zemlje s ciljem da Palestinska samouprava ostane bez novca.
Read more...
Poll: Spike in Palestinian support for military operations against Israel
Anketa: Nagli porast palestinske potpore vojnim operacijama protiv Izraela (05. siječanj 2013)
Postotak Palestinaca koji podržavaju vojne operacije protiv Izraela zabilježio je svoj najznačajniji porast u 10 godina i dosegao 50,9%. U siječnju 2011. taj je postotak iznosio 29,3%. Uzroci ovog trenda su nedavni sukob u Gazi, kontinuirano širenje izraelskih kolonističkih naselja i frustriranost zbog paralize mirovnog procesa koja traje već dulje od 4 godine. Nakon gotovo 20 godina pregovaranja s Izraelom, tijekom kojih su se izraelska kolonistička naselja na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeruzalemu ugrubo udvostručila i sada broje više od 550 000 kolonista, Palestinci sve više sumnjaju u korisnost pregovora s Izraelom. Većina Palestinaca vidi Hamas – koji je Tel Aviv i Jeruzalem po prvi puta gađao projektilima – kao pobjednika nedavnog sukoba, budući da je Izrael odustao od kopnene invazije i učinio značajne ustupke u pregovorima o prekidu vatre. „Javnost uspoređuje [Abbasov] diplomatski, nenasilan pregovarački pristup koji je doveo do pogoršanja stanja ... s Hamasovim nasilnim pristupom u Gazi i čini se da im se više sviđa model u Gazi od onog na Zapadnoj Obali,“ tvrdi Ghassan Khatib, bivši glasnogovornik Palestinske samouprave i osnivač Jeruzalemskog medijskog i komunikacijskog centra koji je proveo anketu. Anketa razlikuje između vojnih operacija, poput Hamasove kampanje ispaljivanja projektila na Izrael, i oružane borbe, koja između ostalog uključuje i samoubilačke bombaške napade. Zabilježen je i porast, iako nešto skromniji (32%), onih koji podupiru oružanu borbu.
Read more...
Bab Al Shams takes Palestine by storm [January 6 - January 12]
Palestinski aktivisti na području tzv. koridora E1 podigli prosvjedno šatorsko selo Bab Al Shams [6-12. siječanj 2013]
Stotine palestinskih aktivista postavili su 11. siječnja prosvjedne šatore na području tzv. koridora E1 između kolonističkog naselja Maaleh Adumim i Jeruzalema. Mještani palestinskih područja Al Tour, Essawiyeh, Al Zaim i Anata primili su naloge o deložaciji s njihove zemlje kako bi Izrael mogao u djelo provesti svoju najavu izgradnje 3000 novih kolonističkih domova na tom području. Koordinator Narodnog odbora protiv Zida i kolonističkih naselja u Bilinu Abdullah Abu Rahma je pojasnio kako su aktivisti podigli selo Bab Al Shams, odnosno „Vrata sunca“, u znak prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja. „Nećemo šutjeti dok se nastavlja naseljavanje i kolonizacija naše zemlje i najavljujemo da će ovo selo izdržati sve dok zemlja ne bude vraćena pravim vlasnicima“, rekao je Abu Rahma. Prosvjednici iz svih krajeva Zapadne Obale postavili su 25 šatora i jednu liječničku kliniku na području E1. Svoje su šatorsko selo nazvali Bab Al Shams prema romanu Libanonca Eliasa Khouryja koji govori o palestinskim izbjeglicama u Libanonu. Izraelske su okupacijske vlasti Bab Al Shams proglasile zatvorenom vojnom zonom i aktivistima podijelile naloge o deložaciji, te onemogućile drugim aktivistima da dođu do sela. U selu boravi oko 200 ljudi, uključujući 20 stranih aktivista, koji su najavili da će se opirati deložaciji.
Jedan je 22-godišnji Palestinac ubijen izraelskom vatrom 11. siječnja na sjeveru Pojasa Gaze, a još je jedan Palestinac teško ozlijeđen. Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da su se „desetci Palestinaca približili sigurnosnoj ogradi na sjeveru Pojasa Gaze na području na koje im je zabranjen pristup“.
Kolonisti su 11. siječnja uništili maslinova stabla u selu Qusra na području Nablusa na Zapadnoj Obali. Desetci kolonista iz divljeg ilegalnog kolonističkog naselja Esh Kodesh upali su u selo Qusra rano u jutro i iščupali najmanje 210 maslinovih stabala. 10. siječnja kolonisti iz Esh Kodesha su otvorili vatru na mještane Qusre i jednog palestinskog 26-godišnjaka pogodili u nogu. Desetci kolonista iz kolonističkog naselja Yitzhar su se sukobili s Palestincima u blizini Urifa, južno od Nablusa. Ozlijeđeno je 2 ljudi, uključujući jednog 22-godišnjaka koji je pogođen bojevim metkom u nogu.
U oluji koja je zahvatila regiju poginuli su 2 žene i jedan odvjetnik koji su se utopili u poplavi. Snježno i kišno nevrijeme prouzročilo je ozbiljnu štetu palestinskom poljoprivrednom sektoru. Gubitci se procjenjuju na 30 milijuna novih izraelskih šekela. Stotine su domova poplavljene, naročito na sjeveru Zapadne Obale, te na području Hebrona i Rafaha.
U sirijskim izbjegličkim logorima ubijeno je u razdoblju između 6. i 12. siječnja 6 Palestinaca, unatoč dogovoru između protivničkih snaga i odbora iz logora da se izbjeglice ne miješaju u sukob u Siriji. Prema dogovoru sirijske režimske snage ne bi više bombardirale izbjegličke logore, a oružane snage, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku, svoje oružje ne bi držale u logorima.
Read more...
Israel overrides court, removes Palestinian protest settlement
Izrael se oglušio na odluku suda i uklonio palestinsko prosvjedno naselje (13. siječanj 2013)
Izrael je 13. siječnja evakuirao palestinsko šatorsko selo podignuto na području E1 u okolici Jeruzalema, oglušivši se na sudski nalog i pozivajući se na vojne ovlasti kako bi prekinuo nenasilan prosvjed. Palestinci su 2 dana ranije u znak prosvjeda protiv stalnog širenja izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali uspostavili selo Bab Al-Shams, po uzoru na taktiku koju koriste neki izraelski kolonisti kako bi izmijenili stanje na terenu. Aktivisti se nadaju da će se ovaj prosvjed pretvoriti u širi nenasilni pokret koji će vršiti pritisak na Izrael. No Izrael nije bio voljan tolerirati nenasilni prosvjed na području E1, i kao opravdanje naveo sigurnosne razloge. Međutim, iako je točno da je E1 jedna od najprovokativnijih i najosjetljivijih lokacija koje su palestinski prosvjednici mogli odabrati, kritičari gušenja prosvjeda tvrde kako je teško povjerovati da se ovdje radilo o sigurnosnoj prijetnji. „Očigledno je da se ovdje radilo o uporabi vojnih ovlasti kako bi se osujetio nenasilan i legitiman politički prosvjed“, tvrdi Daniel Seidemann, izraelski odvjetnik i osnivač organizacije koja prati događaje koji ugrožavaju rješenje sukoba stvaranjem 2 država. E1 je ključna veza između Jeruzalema i jednog od najvećih židovskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali Maale Adumima, koje bi Izrael htio zadržati u sklopu mirovnog sporazuma s Palestincima. No kritičari tvrde da bi se na taj način Zapadna Obala podijelila na 2 dijela. Izraelski premijer Netanyahu je prošli mjesec najavio oživljavanje planova za razvoj koridora E1 i izazvao neuobičajeno oštro negodovanje američkog ministarstva vanjskih poslova. Vjeruje se da je cilj ovog poteza bio kažnjavanje Palestinaca zbog zahtjeva za unaprjeđenjem statusa pri UN-u i pokušaj jačanja Netanyahuove popularnosti među desničarskim glasačima pred izbore koji će se održati 22. siječnja 2013. Tijekom proteklih tjedana se činilo da je Netanyahu u tišini odustao od najavljenih planova, no selo Bab Al-Shams ponovo je oživjelo ovo pitanje, a predizborne ankete već tjednima pokazuju kako Netanyahuu opada popularnost, dok čelnik stranke Židovski dom Naftali Bennett, koji zagovara gradnju kolonističkih naselja i protivi se stvaranju palestinske države, postaje sve popularniji. Natanyahu je brzo reagirao: „Odmah sam zatražio da se to područje zatvori kako se tamo ne bi okupljalo mnogo ljudi što bi moglo izazvati sukobe i dovesti do kršenja javnog reda.“ „Nikome nećemo dopustiti da blokira kontinuitet između Jeruzalema i Maale Adumima,“ rekao je 13. siječnja tijekom tjednog sastanka kabineta. Palestinci su izraelskom Visokom sudu pravde selo predstavili kao turističko odredište na kojem turisti mogu upoznati beduinsku kulturu, pa su dobili privremenu sudsku odluku koja sprječava evakuaciju osim u slučaju hitne sigurnosne prijetnje. No, Izrael je zaključio da su Palestinci netočno predstavili svoj projekt i naredio svim prosvjednicima da napuste područje sela dok ne bude utvrđeno radi li se doista o zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu kako su prosvjednici tvrdili. Seidemann tvrdi da je područje E1, kao i mnoga druga područja na Zapadnoj Obali, proglašeno državnom zemljom, što se često događa kad nema vlasnika koji bi mogao pouzdano dokazati svoje privatno vlasništvo. No čak i na području E1 postoje djelići zemlje u privatnom vlasništvu. Unatoč evakuaciji koja je uslijedila u 2 sata ujutro 13. siječnja aktivisti smatraju kako je Bab Al-Shams (koji je naziv dobio po libanonskom romanu o čežnji Palestinaca za vlastitom državom) bio uspješan i kako je odaslana snažna poruka međunarodnoj zajednici koja je mogla vidjeti kako se okupacijske snage nasilno odnose prema prosvjednicima.
Read more...
Amira Hass: E-1 protest marks change of tactics by Palestinian activists
Prosvjed na području E-1 označava promjenu taktika palestinskih aktivista (14. siječanj 2013)
Palestinski su aktivisti odlučili podići selo šatora Bab Al-Shams na području E-1 na privatnoj palestinskoj zemlji čiji su vlasnici pristali da se na njihovoj zemlji održi prosvjed. Kasnije se otkrilo da je Izrael 2006. dio te zemlje proglasio „državnom zemljom“. Oko 200 aktivista provelo je 48 sati u 20 šatora, sve dok oko 500 policajaca nije uklonilo „selo“ rano u nedjelju u jutro. Suprotno tvrdnjama izraelske policije kako je evakuacija bila nenasilna, organizatori kampa su izvijestili kako je 20 ljudi ozlijeđeno palicama, a 6 ih je moralo biti hospitalizirano zbog ozljeda lica i krvarenja. Elias Khoury, libanonski autor knjige „Bab Al-Shams“ o životu palestinskih izbjeglica u Libanonu nakon osnivanja države Izrael, na svojoj je Facebook stranici podržao aktiviste i izrazio zadovoljstvo što je selo šatora nazvano po njegovoj knjizi.
Read more...
E-1: The end of a viable Palestinian state
The entire Occupied Areas - the West Bank, East Jerusalem and Gaza - make up only 22% of Israel/Palestine. That means that even if all of the territories Israel conquered in 1967 were relinquished, it would still comprise a full 78% of the country. Would the Palestinian areas constitute a viable state? Barely. Just the size of the American state of Delaware (but with three times the population before refugees return), it would at least have a coherent territory, borders with Israel, Jordan, Syria and Egypt, a capital in Jerusalem, a port on the Mediterranean, an airport in Gaza, a viable economy (based on Holy Land tourism, agriculture and hi-tech) and access to the water of the Jordan River. An accepted member of the international community enjoying trade with its neighbors - and enjoying as well the support of a far-flung, highly educated and affluent diaspora - a small Palestinian state would have a shot at viability. This is what Israel seeks to prevent. Ever since becoming the head of the Ministerial Committee on Settlements in the Begin government back in 1977, Ariel Sharon has been completely up-front about his intention of securing the entire Land of Israel for the Jewish people. “Security” has nothing to do with Israel's expansionist policies. Successive Israeli governments did not establish 200 settlements because of security. Nor did they build a massive infrastructure of Israeli-only highways that link the settlement blocs irreversibly into Israel for security reasons. Nor can the route of the Separation Barrier, nor the policy of expropriating Palestinian land and systematically demolishing Palestinian homes be explained by “security.” They all derive from one central goal: to claim the entire country for Israel. Period. Still, Israel cannot “digest” the 3.6 million Palestinians living in the Occupied Territories. Giving them citizenship would nullify Israel as a Jewish state; not giving them citizenship yet keeping them forever under occupation would constitute outright apartheid. What to do? The answer is clear: establish a tiny Palestinian state of, say, five or six cantons (Sharon's term) on 40-70% of the Occupied Territories, completely surrounded and controlled by Israel. Such a Palestinian state would cover only 10-15% of the entire country and would have no meaningful sovereignty and viability: no coherent territory, no freedom of movement, no control of borders, no capital in Jerusalem, no economic viability, no control of water, no control of airspace or communications, no military - not even the right as a sovereign state to enter into alliances without Israeli permission. And since the Palestinians will never agree to this, Israel must “create facts on the ground” that prejudice negotiations even before they begin. Last week's announcement that Israel is constructing 3500 housing units in E-1, a corridor connecting Jerusalem to the West Bank settlement of Ma'aleh Adumim, seals the fate of the Palestinian state.
Read more...
Palestinian Public Opinion Poll No (46)
Istraživanje palestinskog javnog mnijenja br. 46 (14. siječanj 2013)
Ovo su neki rezultati posljednje ankete koju je proveo Palestinski centar za političko i anketno istraživanje na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze u razdoblju između 13. i 15. prosinca 2012. Ukupno je anketirano 1270 odraslih osoba na 127 nasumično odabranih lokacija. Granica pogreške je 3%.
44% ispitanika smatra kako najvažniji palestinski cilj treba biti okončanje izraelske okupacije područja okupiranih 1967. i izgradnja palestinske države na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, dok ih 33% smatra da bi to trebalo biti ostvarenje prava na povratak izbjeglica u gradove i sela iz kojih su istjerani 1948; 14% ispitanika smatra kako najvažniji cilj treba biti izgradnja pobožnog ili moralnog i religioznog društva koje primjenjuje islamski nauk, a 9% ih smatra kako najvažniji cilj treba biti uspostava demokratskog političkog sustava koji poštuje prava i slobode Palestinaca. 27% ispitanika smatra da je najvažniji problem s kojim se danas suočava palestinsko društvo porast siromaštva i nezaposlenosti, dok ih 25% smatra da je to nastavak okupacije i izgradnje kolonističkih naselja. S druge strane 25% ispitanika također smatra da je najvažniji problem nepostojanje nacionalnog jedinstva između Zapadne Obale i Pojasa Gaze, a 15% najozbiljniji problem vidi u korupciji u nekim javnim institucijama. 6% ispitanika smatra da je najveći problem opsada i zatvaranje graničnih prijelaza u Pojasu Gaze.
81% ispitanika smatra da je Hamas izašao kao pobjednik iz rata s Izraelom, dok ih samo 3% vjeruje da je pobjednik bio Izrael. 13% ispitanih smatra kako niti jedna strana nije pobijedila. 41% ispitanih smatra da primirje između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze služi palestinskim interesima, dok ih 39% smatra da ono služi interesima obiju strana, a 16% ih vjeruje kako ono služi jedino izraelskim interesima. 39% ispitanih smatra da je Iran ojačao Hamas kako bi se taj pokret mogao suprotstaviti Izraelu tijekom rata u Gazi, 29% ih smatra da je Hamas sam ojačao svoju moć, a 20% smatra kako je za jačanje Hamasa zaslužan Egipat. 63% ispitanika smatra da se uvjeti u Pojasu Gaze nakon dogovora o primirju između Hamasa i Izraela poboljšavaju u odnosu na stanje prije rata. Samo 41% ispitanih očekuje da će se uvjeti u kojima žive Palestinci poboljšati nakon glasanja u UN-u. 64% ih vjeruje da će nakon glasanja u UN-u SAD kazniti Palestinsku samoupravu obustavom financijske pomoći, a 79% ih također vjeruje da će i Izrael kazniti Palestinsku samoupravu. 76% ispitanih smatra kako predsjednik i vlada Palestinske samouprave trebaju nametnuti palestinski suverenitet na cijelom području Zapadne Obale, dok ih se 21% protivi takvim potezima, a samo 37% ih vjeruje da će se to stvarno i dogoditi. 41% ispitanih vjeruje kako su oružani napadi na izraelsku vojsku i koloniste najbolji način da se Izrael natjera na povlačenje iz palestinske države, dok ih 30% smatra kako je najbolji način da se to postigne povratkom pregovorima, a 24% smatra da je najbolji način nenasilan otpor. (U anketi iz rujna 2012. 32% najboljim je načinom smatralo oružane napade, 33% nenasilni otpor, a 28% pregovore.) 60% ispitanika smatra da je Hamasov način bolji način za okončanje izraelske okupacije, dok ih samo 28% smatra da je bolji način Abbasov način. 52% ispitanih vjeruje da će Izrael pokrenuti kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze u bliskoj budućnosti, dok ih 43% vjeruje da se to neće dogoditi. 71% ispitanih podržava, a 25% se protivi inzistiranju Palestinaca na preuzimanju kontrole nad prijelazom na granici s Jordanom na mostu Allenby čak i u slučaju da takav potez dovede do obustave prometovanja tim mostom, no 56% ih smatra da predsjednik i vlada Palestinske samouprave to neće učiniti.
43% ispitanika podupire, dok ih se 56% protivi dogovoru o trajnom rješenju na temelju Clintonovih parametara i Ženevske inicijative (koji uključuju konačne granice i razmjenu teritorija, izbjeglice, Jeruzalem, demilitariziranu palestinsku državu, sigurnosne dogovore i okončanje sukoba).
Konačne granice i razmjena teritorija: 53% ispitanika podupire ili snažno podupire, a 45% ih se protivi ili snažno protivi izraelskom povlačenju sa Zapadne Obale i iz Pojasa Gaze uz iznimku nekih područja s kolonističkim naseljima površine do 3% Zapadne Obale koja bi se razmijenila za jednaku površinu izraelskog teritorija.
Izbjeglice: 41% ispitanika podupire, a 56% ih se protivi rješenju pitanja izbjeglica u sklopu kojeg bi obje strane pristale na rješenje temeljeno na UN-ovim rezolucijama 194 i 242. Izbjeglicama bi bilo ponuđeno 5 mogućnosti na izbor trajnog boravišta: palestinska država s granicama iz 1967. u koju bi se izbjeglice mogle vraćati u neograničenom broju, zemlje koje su prihvatile izbjeglice, treće zemlje i Izrael same bi odlučivale o broju prihvaćenih izbjeglica. Izrael bi svoju odluku temeljio na prosječnom broju izbjeglica koje prihvaćaju treće zemlje, poput Australije, Kanade, europskih zemalja i drugih. Sve bi izbjeglice imale pravo na obeštećenje za izbjeglištvo i gubitak imovine.
Jeruzalem: 29% ispitanika podupire, a 70% ih se protivi kompromisu o Jeruzalemu u sklopu kojeg bi Istočni Jeruzalem postao glavni grad palestinske države s time da bi arapske četvrti potpale pod palestinski suverenitet, a židovske četvrti pod izraelski. Stari grad (uključujući al Haram al Sharif) bio bi pod palestinskim suverenitetom uz iznimku Židovske četvrti i Zida plača koji bi potpali pod izraelski suverenitet.
Demilitarizirana palestinska država: 28% ih podupire, a 71% se protivi uspostavi neovisne palestinske države koja ne bi imala vojsku, već jake sigurnosne snage i u kojoj bi raspoređene bile međunarodne snage koje bi joj osiguravale sigurnost.
Sigurnosni dogovori: 46% ispitanih podupire, a 53% se protivi kompromisu prema kojem bi palestinska država imala suverenitet nad svojim kopnom, vodama i zračnim prostorom, ali bi Izrael imao pravo koristiti palestinski zračni prostor za vježbe i 2 postaje za rano uzbunjivanje na Zapadnoj Obali tijekom 15 godina; međunarodne snage ostale bi u palestinskoj državi i na njenim graničnim prijelazima neograničeno dugo.
Kraj sukoba: 59% ispitanih podupire, a 39% ih se protivi kompromisu za okončanje sukoba prema kojem bi se postigao i proveo sporazum o trajnom statusu, bez daljnjih zahtjeva ijedne od strana. Palestina i Izrael bili bi priznati kao domovine svojih naroda.
42% ispitanih vjeruje kako većina Palestinaca podupire takvo rješenje, dok ih 49% vjeruje da mu se većina Palestinaca protivi. Samo 33% ispitanih vjeruje da većina Izraelaca podupire takvo rješenje, dok ih 56% misli da mu se većina Izraelaca protivi. Samo 36% ispitanih vjeruje da je danas moguće postići trajno rješenje s Izraelom, dok ih 62% misli da je takvo rješenje nemoguće postići. 60% ispitanih smatra kako su izgledi da će palestinska država biti uspostavljena pored Izraela slabi ili uopće ne postoje, dok ih 38% vjeruje da su oni srednji ili veliki.
52% ispitanih podupire rješenje sukoba stvaranjem 2 država, dok mu se 48% protivi. 53% ispitanika podupire Arapsku mirovnu inicijativu koja poziva na rješenje stvaranjem 2 država i normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih zemalja. No većina ispitanika, njih 58%, također smatra kako rješenje stvaranjem 2 država više nije provedivo zbog širenja izraelskih kolonističkih naselja, dok ih 39% vjeruje da je takvo rješenje još uvijek izvedivo. 71% ispitanih se protivi alternativnom rješenju stvaranjem jedne države u kojoj bi Arapi i Židovi imali jednaka prava, a 27% podupire takvo rješenje.
74% ispitanih brine, a 26% ih ne brine da će njih ili članove njihovih obitelji ozlijediti Izraelci ili da će im zemlja biti konfiscirana ili domovi srušeni. 80% ispitanih vjeruje da je dugoročni cilj Izraela proširiti svoje granice kako bi pripojio sav teritorij između rijeke Jordan i Sredozemnog mora i protjerati palestinsko stanovništvo ili Palestincima uskratiti politička prava. 62% ih smatra kako je dugoročni cilj PLO-a povratiti sav ili dio palestinskog teritorija okupiranog 1967. godine, a 32% ih smatra kako je to poraz Izraela i povrat teritorija iz 1948. ili poraz Izraela i uništenje izraelskog židovskog stanovništva.
Read more...
