Vedrana Rudan žrtva cionističke cenzure u Hrvatskoj

Vedrana Rudan

Oni koji poznaju lik i djelo Vedrane Rudan znaju da ona u svojim komentarima, kolumnama i knjigama koristi svoj poseban i prepoznatljiv stil i ne uzrujavaju se oko toga. Do sada sam se već uvjerila da Vedrana često i kad govori o drugim temama ostane (čak i potpuno) krivo shvaćena od strane ljudi koji ne žele uključiti mozak kad čitaju ili ljudi koji su prekonzervativni pa se snebivaju nad njenim jezikom ili idejama. Ali mislim da je potpuno druga stvar kad te „ne shvate“, ne obični građani, nego institucije.

Vedrana, koju osobno jako volim čitat i slušat i za koju ni u ludilu ne vjerujem da je „gora od antisemita“, je zbog ovoga dobila otkaz, a cionističke židovske organizacije optužile su je i oklevetale za antisemitizam.

Zanimljivo da je po tim organizacijama njen najveći grijeh, naravno iz konteksta izvađena, rečenica koju je napisala Anna Frank, a kojom je Rudan željela reći da kao što nacistima nekad Židovi nisu bili ljudi, tako se danas šuti o palestinskim žrtvama, kao da Palestinci nisu ljudi, a izraelske se vlasti uz podršku naših političara i šutnju naših medija prema Palestincima već 60 godina ponašaju doslovno kao da nisu ljudi, odnosno kao da je Židovima nad njima dopušteno činiti ratne zločine, etnički ih čistiti i kolektivno kažnjavati.

Zanimljivo je također da Rudan do sada ni zbog jedne svoje izjave nije ostala bez posla, iako bi se možda npr. i ženske udruge, da su zlonamjerne, mogle napraviti glupe i prosvjedovati zbog Vedraninog „ženomrstva“, no ne vjerujem da bi zbog prosvjeda ženskih udruga ostala bez posla. Podjednako mi je zanimljivo kako se Pervanu mjesecima, ako ne i godinama dopuštalo da u svojim emisijama„vrijeđa“ Slovence, a sad eto Rudan mora paziti i smišljati kako će u svojoj emisiji nazvati one Židove koji se licemjerno i šovinistički smatraju vrjednijima od Palestinaca pa misle da imaju pravo kršiti njihova temeljna ljudska prava i činiti ratne zločine protiv čovječnosti.

Vedrana Rudan nije u svojem programu vrijeđala Židove, već je na sebi karakterističan način na TV-u ukazala na dvostruka mjerila koja primjenjuju naši političari i mediji kad se radi o palestinskim i židovskim žrtvama. Željela je reći da je licemjerno danas šutjeti i lagati o palestinskim žrtvama, a plakati nad žrtvama jučerašnjeg Holokausta, a to je upravo ono što naši političari i javne osobe rade. Savjesni građani, intelektualci i javne osobe moraju podići glas i progovoriti o zločinima kojima su izloženi Palestinci, ili postaju isti ili čak i gori nego oni koji su šutjeli za vrijeme Holokausta i suučesnici u etničkom čišćenju i ostalim zločinima protiv čovječnosti koji se čine protiv Palestinaca.

Židovske organizacije koje su je napale ne rade u cilju borbe protiv antisemitizma, već upravo suprotno, optužujući Vedranu Rudan (ali i hrvatsko društvo) za „antisemitizam“ omalovažavaju stvarne žrtve antisemitizma s ciljem nametanja šutnje i „prihvatljivog mišljenja“ o palestinskim žrtvama u Gazi, sve u cilju velikog, etnički očišćenog i aparthejdskog Izraela i imperijalističkih interesa u toj regiji.

Ali cionističke židovske organizacije u Hrvatskoj nemaju copyright na Holokaust i ne mogu se njime poslužiti kako ih volja. Židovi ubijeni u Holokaustu nisu željeli ići u Izrael i ni na kraj pameti im nije bilo da etnički čiste Palestince i uspostave aparthejd (zločini kojih su između ostalog i sami bili žrtve). Vjerujem da bi te žrtve da su žive podržale današnji glas žrtava iz Gaze i Palestine. Žrtve Holokausta ne smiju se i ne mogu koristi kao „opravdanje“ za izraelske zločine u Palestini, za ušutkivanje kritika izraelskih ratnih zločina, licemjerja i šutnje „međunarodne zajednice“, niti za gušenje slobode govora. Ne smijemo dopustiti da se današnji zločinci skrivaju iza jučerašnjih žrtava i zbog jučerašnjih žrtava današnjima uskraćivati ljudska prava i pravdu.

Nikada niti jedan zločin ne može opravdati drugi, pa tako ni Holokaust ne može niti ne opravdava etničko čišćenje, aparthejd i ostale zločine protiv čovječnosti koje izraelske vlasti čine nad Palestincima već 60 godina. Oni koji govore drugačije licemjeri su i ne tuguju iskreno ni za jučerašnjim ni za današnjim žrtvama, već rade na svojim interesima, i sad više ne znam što je gnjusnije – zloporaba žrtava Holokausta za etničko čišćenje Palestinaca ili poricanje i prikrivanje zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni nad Palestincima - ne znam koje su žrtve više uvrijedili.

Međunarodna židovska anticionistička mreža koju čine židovski aktivisti diljem svijeta uspostavljena je, osim zbog aktivizma za oslobođenje i punu ravnopravnost Palestinaca, upravo zato da bi se suprotstavila licemjernom i sramotnom cionističkom iskorištavanju žrtava antisemitizma i Holokausta radi ušutkivanja protivljenja izraelskim zločinima nad Palestincima.

Ovo je prvorazredni skandal i otvorena cenzura, a Rudan će sada poslužiti drugima za primjer kako će završiti ako budu kritizirali odnos „međunarodne zajednice“ prema izraelskim zločinima nad Palestincima. Najapsurdnije je doista to da isti oni kojima su u ime zločina i ljudskih prava puna usta židovskih žrtava, podržavaju i od javnosti skrivaju izraelske zločine protiv čovječnosti koji su u njihovo doba nad palestinskim žrtvama u punom jeku. Pozivam sve da podrže Vedranu Rudan i njenu hrabrost da se po cijenu otkaza suprotstavi medijskoj cenzuri i osudi izraelske ratne zločine u Gazi i šutnju međunarodne zajednice, te da i sami prestanu šutjeti i progovore protiv cionističkih zločina u Palestini.

IJAN: Od Varšave do Gaze

Izjava Međunarodne anticionističke židovske mreže povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Original na engleskom možete pročitati ovdje: International Holocaust Remembrance Day 2009 - Mourning & Resistance: From Warsaw to Gaza.

Prošli je tjedan, nakon što je ubijeno 1400 ljudi – uključujući 400 djece – nakon što su bombardirane bolnice i džamije, škole, sveučilišta i zalihe humanitarne pomoći, desetci tisuća domova, Izrael proglasio prekid vatre. Sramotna povorka europskih čelnika odmah je otputovala u Jeruzalem da se izgrle s masovnim ubojicama i obećaju da će i dalje podržavati opsadu Gaze.

Primarni cilj ovog pokolja bio je slomiti duh palestinskog naroda kako bi se Palestinci predali i prihvatili svoju sudbinu manje vrijednih ljudskih bića. Kao što je bivši načelnik glavnog stožera Moshe Yaalon izjavio 2002: „Palestinci moraju u najdubljim kutcima svoje svijesti shvatiti da su poražen narod.“ Europski čelnici podržavaju taj cilj, kao što su ga podržavale i prethodne američke administracije, kao što ga podržavaju i vladajuće elite u Egiptu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, usprkos bijesu njihovih građana. Čekamo da vidimo hoće li nova Obamina administracija prekinuti 60-godišnji napad na palestinski narod koji naoružavaju i financiraju SAD i Europa.

Tugujemo zajedno sa stanovnicima Gaze. Vidimo lica djece, žena i muškaraca; čujemo njihove glasove. Čujemo i šutnju čelnika zapadnih zemalja koju povremeno prekidaju neuhvatljivim ispraznostima. Podsjeća nas na vrijeme kad svijet nije htio vidjeti kako naše pretke, naše obitelji ubijaju.

100 000 Palestinaca ostalo je bez doma u Gazi ovaj mjesec. Većina su postali izbjeglice 1948. kad su istjerani uperenim puškama iz svojih gradova i sela. Sada su ponovo bez doma, čak i u zemlji svog egzila, i ponovo postoji prijetnja da će biti istjerani iz Palestine.

27. siječnja, na dan sjećanja na Holokaust, čelnici u SAD-u i Europi odat će počast sjećanju na naše mrtve. Ali čak i kad se prisjećamo i odajemo počast tom neizmjernom gubitku, nastojimo pronaći prave riječi kojima bismo izrazili koliko su te svečanosti, u kojima oni koji danas šute odaju počast žrtvama jučerašnje šutnje, licemjerne.

Radikalni židovski pisac Walter Benjamin, koji je poginuo dok je bježao pred nacistima, napisao je: „Čak ni mrtvi neće biti sigurni od neprijatelja, ako on pobijedi. A taj neprijatelj nije prestao pobjeđivati.“ Treći je Reich pobijeđen, a ipak, „neprijatelj i dalje pobjeđuje“. Rasizam, masovna ubojstva i genocid i dalje su prihvaćena sredstva umijeća vladanja. Čak ni naši mrtvi nisu sigurni. Pozvani su, uznemireni, iskopani iz svojih masovnih grobova i prisiljava ih se da svjedoče protiv bratskih ljudskih bića koja pate, da ispovijede mržnju koja im je bila strana i da se ponude kao opravdanje za novo razdoblje patnje u Palestini. Njihovi su duhovi bili unovačeni kako bi pomogli raseliti Židove iz njihovih arapskih domovina i u nasljeđe im ostavili istu, stranu im mržnju, regrutirali su one među nama koji potiču iz arapskih zemalja kako bismo postali neprijatelji vlastitom sjećanju i prošlosti.

Židovski zastupnik u britanskom parlamentu Gerald Kaufman je za vrijeme dok su se događali pokolji u Gazi s tjeskobom rekao: „Moja baka nije umrla da bi poslužila kao izgovor izraelskim vojnicima koji danas ubijaju palestinske bake u Gazi.“ Dijelimo i podržavamo ovo mišljenje. Nemojmo dopustiti da sjećanje na Židove koje je ubio nacistički režim posluži kao izgovor za pokušaj uništenja palestinskog naroda!

Iako je oružje gotovo utihnulo, ovaj genocidalni napad na palestinski narod nije završio. Opsada, nestašica hrane i svježe vode, nefunkcionalan kanalizacijski sustav koji prijeti izbijanjem bolesti, gospodarski kolaps i humanitarna kriza i dalje vladaju u Pojasu Gaze uz punu potporu SAD-a, Europe i egipatske vlade. Kao i opsada Gaze, nastavljaju se i polagano etničko čišćenje Zapadne obale i Istočnog Jeruzalema, rušenje kuća, izgradnja aparthejdskog zida, izgradnja ilegalnih naselja, ekonomska devastacija gradova i sela koje guše kontrolne točke, napadi na palestinske četvrti u Jaffi, Akki, Lyddi, Galileji i Negevu, masovno zatvaranje Palestinaca (više od 11 000) i svi veliki i mali načini na koje Izrael pokušava uništiti duh i izbrisati nazočnost palestinskog naroda u njihovoj domovini.

Suočeni s prijetnjom uništenja u Europi, Židovi su pružali otpor. Od getoa do koncentracijskih logora i unutar zemalja koje su bile okupirane, Židovi su predvodili otpor nacističkom režimu. Danas, od geta u Gazi do bantustana na Zapadnoj obali, od četvrti u Jaffi i Akki do gradova diljem svijeta, Palestinci pružaju otpor izraelskim pokušajima da ih uništi kao narod. Prisjećanje na naše mrtve 27. siječnja za nas je neodvojivo od odavanja počasti palestinskom opstanku i otporu koji traju dulje od 60 godina. Tek kad Palestinci ponovo budu slobodni mrtvi će sigurno počivati. Tada ćemo svi moći slaviti još jednu pobjedu života.