Intervju s Rudan, vijesti o Davosu, BBC-u, „prekidu vatre“...

Palestinci čije su kuće uništene u Jabliyi sada žive u šatorima, 30. siječanj 2009.

Intervju s Vedranom Rudan: Palestinska djeca su Ana Frank 21. stoljeća
Vedrana Rudan govori za Oslobođenje o razlozima otkaza na Novoj TV.
Optužuju Vas da ste koristili govor mržnje, kako Vi gledate na te optužbe?
- Mislim da je to čista manipulacija. Citirala sam Anu Frank, a oni tvrde da sam to ja rekla. “Kad će Židovi prestati biti Židovi, a postati ljudi“, prvi je rekao Marx, onda ga je citirala Ana Frank, onda sam ja citirala Anu Frank. Mislim da je problem u tome tko je vlasnik Nove TV, pogledajte u hrvatskim medijima, objavljeno je ime, prezime i funkcija, zato mislim da je riječ o manipulaciji. Ja sam dobila otkaz ne zato što sam ovo ili ono rekla o Židovima, nego zato što je ta televizija prva u svijetu objavila imena i prezimena pobijene palestinske dječice.
Kako ste se odlučili u svom komentaru baviti upravo ovom temom, s obzirom na karakter emisije?
- Karakter mog priloga u emisiji bio je ozbiljan, ja sam ozbiljna novinarka i pisac, moje knjige su prevedene na sve svjetske jezike. Ubijanje Palestinaca je holokaust 21. vijeka i svaki civilizirani čovjek koji ima u sebi i najmanje ljudskosti trebao bi se zamisliti nad tim činom. Ja ne želim šutjeti nad tim onako kao što su moji preci možda šutjeli dok je Hitler ubijao Židove.

Breaking news: DRAMA U DAVOSU
“Poštovani gospodine Peres, stariji ste od mene, i vičete što proističe iz psihologije krivnje. Znajte da ja neću ovako povisiti ton, ali nek se zna i da znamo kako ubijate djecu, ubijate civile. Vaša dva prethodna premijera su mi rekla neke važne stvari. Jedan vaš premijer je kazao da se osjeća sretnim kad na tenkovima ulazi na palestinsku teritoriju i vi meni govorite o brojevima. Ja mogu dati njihova imena. Vjerojatno među vama ima neko koga ta imena interesiraju ali ja se žalim i na uzvanike ove konferencije jer aplaudirati onima koji ubijaju ovu djecu, po mom mišljenju jeste zločin protiv čovječnosti. Vidite, mi ove istine ne možemo odbaciti na stranu."

Slike: DOČEK PREMIJERA ERDOGANA U ISTANBULU

Hundreds of West Bank Palestinians commemorate Holocaust
Stotine Palestinaca na Zapadnoj obali obilježile Dan sjećanja na žrtve Holokausta
Palestinci su u utorak (27. siječnja) u Ni'linu u blizini Ramalle na Zapadnoj obali obilježili Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Svečanosti su nazočile stotine Palestinaca. „Holokaust je bio stravično i metodičko ubijanje 6 milijuna nedužnih ljudi, i ta tragedija i danas utječe na građane Izraela“, rekao je Khaled Mahmid, voditelj Arapskog instituta za istraživanje i edukaciju o Holokaustu. Mahmid je također podsjetio da su mnogi Židovi tijekom Holokausta spašeni zahvaljujući svojoj braći u arapskim zemljama, te dodao da Arapi i Židovi zajedno trebaju prevladati posljedice Hitlerovih zločina. Rekao je i da se ponašanje države Izrael u nekim dijelovima može objasniti Holokaustom i da Palestinci to trebaju uzeti u obzir. „Palestinci trebaju shvatiti da Židovi imaju obrambeni mehanizam koji potiče od groznih umorstava u Holokaustu“, rekao je. Jedan od organizatora svečanosti, Mohammad Amira, dodao je da i Palestinci plaćaju cijenu za neizmjernu bol koja je Židovima nanesena u Holokaustu. „Nema usporedbe naše patnje s patnjom židovskog naroda u Holokaustu, ali svi trebaju shvatiti da i mi patimo zbog onoga što su Nijemci učinili Židovima“, rekao je Amira. Neki od Palestinaca koji su posjetili izložbu po prvi su puta vidjeli slike patnje Židova u Holokaustu. Sredinom 2008. i Hamas je osudio Holokaust izjavivši da to nije bio „samo zločin protiv čovječnosti već jedan od najgnjusnijih zločina u modernoj povijesti“. Hamasov je glasnogovornik u izjavi naveo da Hamas osuđuje svaki zločin protiv čovječnosti i sve oblike diskriminacije na temelju vjere, rase, spola ili nacionalnosti, no dok osuđuje nacističke zločine protiv europskih Židova istovremeno kategorički odbacuje iskorištavanje Holokausta od strane cionista koji na taj način pokušavaju opravdati svoje zločine i pridobiti međunarodnu javnost da prihvati etničko čišćenje i podjarmljivanje Palestinaca.

Spanish judge to probe Israeli army over 2002 Gaza raid
Španjolski sudac otvara istragu izraelskog zračnog napada u Gazi 2002.
Španjolski sudac Fernando Andreu prihvatio je u četvrtak (29. siječnja) tužbu za zločine protiv čovječnosti protiv 7 viših izraelskih vojnih dužnosnika zbog bombardiranja u Gazi 2002. Tužbu je podigao Palestinski centar za ljudska prava, a sudac je odlučio oformiti 2 istražna povjerenstva, jedno koje će izraelske vlasti obavijestiti o otvaranju istrage i drugo koje će prikupljati iskaze palestinskih svjedoka. Izrael je najavio da će učiniti sve što može kako bi tužba bila odbačena, a optužbe je nazvao „smiješnima“. Tužba se odnosi na izraelski zračni napad 22. srpnja 2002. u gradu Gazi kada je u bombardiranju ubijen Salah Shehadeh, kojeg se sumnjičilo da je čelnik Islamskog džihada, i 14 civila, uglavnom djece. Ranjeno je oko 150 Palestinaca. Andreu je rekao da se zbog toga što je napad izveden u gusto naseljenom području može raditi o zločinu protiv čovječnosti. Sudovi u Španjolskoj u skladu s načelom univerzalne jurisdikcije mogu suditi bilo kome za zločine protiv čovječnosti, genocid i terorizam. Andreu je također rekao da je u tom napadu korištena prekomjerna sila i da je Izrael morao biti svjestan mogućih posljedica bacanja 1-tonske bombe velike snage na naseljeno područje. Izraelski ministar obrane Barak je taj napad opisao kao „eliminaciju terorista“ i u njemu ne vidi ništa sporno. Ministrica Livni je izjavila da Andreu nema „sve potrebne“ dokumente za procesuiranje tog slučaja. Za zločine protiv čovječnosti terete se Benjamin Ben-Eliezer (bivši ministar obrane), general Moshe Yaalon (tadašnji načelnik stožera), Dan Halutz (tadašnji zapovjednik zračnih snaga), general Doron Almog, Giora Eiland (predsjednik vijeća nacionalne sigurnosti), Michael Herzog (dužnosnik u ministarstvu obrane) i Avi Dichter (ravnatelj obavještajne službe Shin Beth).

Gaza Strip academics, journalists: BBC out of Gaza
Sveučilišni profesori i novinari u Gazi od BBC-a traže na napusti Gazu (29. siječanj)
Palestinski sveučilišni profesori i medijski djelatnici, te međunarodni aktivisti su od BBC-a zatražili da napusti Pojas Gaze zbog toga što je ta kuća odbila emitirati poziv za doniranje humanitarne pomoći za žrtve u Gazi. Sveučilišni profesori organizirali su sit-in prosvjed u blizini ulaza u BBC-eve urede u Gazi, osudili odluku BBC-a da ne emitira humanitarn apel za Gazu i optužili BBC da je pristran u korist Izraela i njegovih zločina. BBC je rekao da humanitarni apel za Gazu neće emitirati zbog svoje „neutralnosti“. Prosvjednici su zatražili da BBC-evi novinari Paul Wallet, Andrew Herill i Paul Martin smjesta napuste Gazu i zaprijetili da će ih u suprotnom gađati cipelama onih koji su ubijeni. Prosvjednici su uzvikivali slogane protiv uprave BBC-a, pozivali na bojkot BBC-a i optužili tu kuću da je pristrana i suodgovorna za izraelske ratne zločine. Ewa Jasiewicz, britanska aktivistica u Gazi, pozvala je Veliku Britaniju da prestane podržavati Izrael, prestane investirati u toj zemlji i da bojkotira izraelske proizvode. Dodala je da su mnogi članovi pro-palestinskih organizacija solidarnosti „svojim očima vidjeli izraelske zločine u Gazi“. Jedan je profesor izjavio da je BBC saveznik Izraela u napadu na Gazu.

Rights groups challenge Israeli detentions of captured Gazans
7 izraelskih organizacija za ljudska prava (PCATI, ACRI, Hamoked, Liječnici za ljudska prava – Izrael, B'Tselem, Yesh Din i Adalah) obratilo se glavnom vojnom odvjetniku brigadiru Avichaiju Mandelblitu i državnom odvjetniku Meniju Mazuzu zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta u kojima su bili držani Palestinci zarobljeni tijekom izraelskog napada na Gazu do trenutka kad su prebačeni u izraelske zatvore. Informacije kojima raspolažu te organizacije temelje se na izjavama zarobljenika koje su oni dali odvjetnicima organizacija PCATI i Hamoked. U pismu se opisuju šokantno okrutni, nečovječni i ponižavajući uvjeti u kojima su tijekom prvih dana svog zarobljeništva držani palestinski zarobljenici. Mnogi su, uključujući maloljetnike, satima, a ponekad i danima morali stajati u jamama iskopanima u zemlji, na hladnoći i otvorenom, s lisicama na rukama i povezom na očima. U tim grabama nije bilo WC-a, a hrane je bilo u ograničenim količinama pa su zarobljenici gladovali. Neki od zarobljenika držani su u blizini tenkova i borbenih zona što predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava koje zabranjuje držanje zarobljenika u opasnim zonama. Nakon što su izvađeni iz jama u kojima su držani, neki su noć s lisicama na rukama proveli u kamionu, s po jednim pokrivačem na 2 zarobljenika. Neke su dugo vremena držali na kiši. Zarobljenici nisu imali dovoljno pokrivača, hrane ni vode, a ima i slučajeva ekstremnog nasilja nad zatvorenicima i ponižavanja od strane izraelskih vojnika i istražitelja. Prema nalazima tih organizacija zarobljenici su i nakon prebačaja u izraelske zatvore držani u ponižavajućim uvjetima, npr. bez WC-a ili tuševa. Navodno su zarobljenici smješteni u bazi Sdeh Tayman. Organizacije za ljudska prava zatražile su neovisnu i sveobuhvatnu istragu i dodatne mjere kojima bi se zaštitila prava i osigurali prikladni uvjeti za zarobljenike iz Gaze.

Nine injured as Israeli warplanes strike Khan Younis, Rafah
9 ranjenih u izraelskom zračnom napadu na Khan Younis (29. siječanj)
Izraelski je ratni zrakoplov ispalio 1 projektil na 2 palestinska borca u gradu Khan Younisu na jugu Pojasa Gaze u četvrtak (29. siječnja) pri čemu je ozlijeđeno 9 Palestinaca, uglavnom djeca. Nekoliko ih je teško ozlijeđeno, a ostali umjereno. Ravnatelj Hitne službe pri palestinskom ministarstvu zdravstva Muawiya Hassanein tvrdi da ukupan broj poginulih u izraelskom napadu na Gazu trenutno iznosi 1355. Tijekom noći između srijede i četvrtka izraelski su zrakoplovi bombardirali područje u blizini egipatske granice u Rafahu na jugu Pojasa Gaze. Projektilima je pogođena četvrt As-Salam u Rafahu i metalna radionica koja se navodno koristi za izradu projektila domaće izrade koje palestinske skupine ispaljuju na Izrael. Nema dojava o ranjenima. Izraelske vlasti tvrde da je iz Pojasa Gaze u srijedu u noći ispaljen 1 projektil koji je pao na područje Regionalnog vijeća Eškol, ali nije prouzročio nikakve ozljede ni materijalnu štetu. Nakon izraelskih zračnih napada još je jedan projektil pao u okolici izraelskog grada Sderota; ni u ovom napadu nitko nije ozlijeđen i nije prouzročena nikakva materijalna šteta. Odgovornost za ispaljivanje 1 od projektila preuzelo je vojno krilo Fataha. Izraelski su tenkovi ušli u Pojas Gaze na područje grada Deir Al-Balaha i uništavali poljoprivredna zemljišta, a povukli su se rano ujutro. Pripadnici vojnih krila Hamasa i Odbora narodnog otpora ispalili su nekoliko minobacačkih mina na izraelske snage koje su ušle u izbjeglički logor Maghazi u središnjem dijelu Gaze. Pripadnici vojnog krila Islamskog džihada tvrde da su granatirali izraelska vojna vozila istočno od grada Rafaha.

Vedrana Rudan žrtva cionističke cenzure u Hrvatskoj

Vedrana Rudan

Oni koji poznaju lik i djelo Vedrane Rudan znaju da ona u svojim komentarima, kolumnama i knjigama koristi svoj poseban i prepoznatljiv stil i ne uzrujavaju se oko toga. Do sada sam se već uvjerila da Vedrana često i kad govori o drugim temama ostane (čak i potpuno) krivo shvaćena od strane ljudi koji ne žele uključiti mozak kad čitaju ili ljudi koji su prekonzervativni pa se snebivaju nad njenim jezikom ili idejama. Ali mislim da je potpuno druga stvar kad te „ne shvate“, ne obični građani, nego institucije.

Vedrana, koju osobno jako volim čitat i slušat i za koju ni u ludilu ne vjerujem da je „gora od antisemita“, je zbog ovoga dobila otkaz, a cionističke židovske organizacije optužile su je i oklevetale za antisemitizam.

Zanimljivo da je po tim organizacijama njen najveći grijeh, naravno iz konteksta izvađena, rečenica koju je napisala Anna Frank, a kojom je Rudan željela reći da kao što nacistima nekad Židovi nisu bili ljudi, tako se danas šuti o palestinskim žrtvama, kao da Palestinci nisu ljudi, a izraelske se vlasti uz podršku naših političara i šutnju naših medija prema Palestincima već 60 godina ponašaju doslovno kao da nisu ljudi, odnosno kao da je Židovima nad njima dopušteno činiti ratne zločine, etnički ih čistiti i kolektivno kažnjavati.

Zanimljivo je također da Rudan do sada ni zbog jedne svoje izjave nije ostala bez posla, iako bi se možda npr. i ženske udruge, da su zlonamjerne, mogle napraviti glupe i prosvjedovati zbog Vedraninog „ženomrstva“, no ne vjerujem da bi zbog prosvjeda ženskih udruga ostala bez posla. Podjednako mi je zanimljivo kako se Pervanu mjesecima, ako ne i godinama dopuštalo da u svojim emisijama„vrijeđa“ Slovence, a sad eto Rudan mora paziti i smišljati kako će u svojoj emisiji nazvati one Židove koji se licemjerno i šovinistički smatraju vrjednijima od Palestinaca pa misle da imaju pravo kršiti njihova temeljna ljudska prava i činiti ratne zločine protiv čovječnosti.

Vedrana Rudan nije u svojem programu vrijeđala Židove, već je na sebi karakterističan način na TV-u ukazala na dvostruka mjerila koja primjenjuju naši političari i mediji kad se radi o palestinskim i židovskim žrtvama. Željela je reći da je licemjerno danas šutjeti i lagati o palestinskim žrtvama, a plakati nad žrtvama jučerašnjeg Holokausta, a to je upravo ono što naši političari i javne osobe rade. Savjesni građani, intelektualci i javne osobe moraju podići glas i progovoriti o zločinima kojima su izloženi Palestinci, ili postaju isti ili čak i gori nego oni koji su šutjeli za vrijeme Holokausta i suučesnici u etničkom čišćenju i ostalim zločinima protiv čovječnosti koji se čine protiv Palestinaca.

Židovske organizacije koje su je napale ne rade u cilju borbe protiv antisemitizma, već upravo suprotno, optužujući Vedranu Rudan (ali i hrvatsko društvo) za „antisemitizam“ omalovažavaju stvarne žrtve antisemitizma s ciljem nametanja šutnje i „prihvatljivog mišljenja“ o palestinskim žrtvama u Gazi, sve u cilju velikog, etnički očišćenog i aparthejdskog Izraela i imperijalističkih interesa u toj regiji.

Ali cionističke židovske organizacije u Hrvatskoj nemaju copyright na Holokaust i ne mogu se njime poslužiti kako ih volja. Židovi ubijeni u Holokaustu nisu željeli ići u Izrael i ni na kraj pameti im nije bilo da etnički čiste Palestince i uspostave aparthejd (zločini kojih su između ostalog i sami bili žrtve). Vjerujem da bi te žrtve da su žive podržale današnji glas žrtava iz Gaze i Palestine. Žrtve Holokausta ne smiju se i ne mogu koristi kao „opravdanje“ za izraelske zločine u Palestini, za ušutkivanje kritika izraelskih ratnih zločina, licemjerja i šutnje „međunarodne zajednice“, niti za gušenje slobode govora. Ne smijemo dopustiti da se današnji zločinci skrivaju iza jučerašnjih žrtava i zbog jučerašnjih žrtava današnjima uskraćivati ljudska prava i pravdu.

Nikada niti jedan zločin ne može opravdati drugi, pa tako ni Holokaust ne može niti ne opravdava etničko čišćenje, aparthejd i ostale zločine protiv čovječnosti koje izraelske vlasti čine nad Palestincima već 60 godina. Oni koji govore drugačije licemjeri su i ne tuguju iskreno ni za jučerašnjim ni za današnjim žrtvama, već rade na svojim interesima, i sad više ne znam što je gnjusnije – zloporaba žrtava Holokausta za etničko čišćenje Palestinaca ili poricanje i prikrivanje zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni nad Palestincima - ne znam koje su žrtve više uvrijedili.

Međunarodna židovska anticionistička mreža koju čine židovski aktivisti diljem svijeta uspostavljena je, osim zbog aktivizma za oslobođenje i punu ravnopravnost Palestinaca, upravo zato da bi se suprotstavila licemjernom i sramotnom cionističkom iskorištavanju žrtava antisemitizma i Holokausta radi ušutkivanja protivljenja izraelskim zločinima nad Palestincima.

Ovo je prvorazredni skandal i otvorena cenzura, a Rudan će sada poslužiti drugima za primjer kako će završiti ako budu kritizirali odnos „međunarodne zajednice“ prema izraelskim zločinima nad Palestincima. Najapsurdnije je doista to da isti oni kojima su u ime zločina i ljudskih prava puna usta židovskih žrtava, podržavaju i od javnosti skrivaju izraelske zločine protiv čovječnosti koji su u njihovo doba nad palestinskim žrtvama u punom jeku. Pozivam sve da podrže Vedranu Rudan i njenu hrabrost da se po cijenu otkaza suprotstavi medijskoj cenzuri i osudi izraelske ratne zločine u Gazi i šutnju međunarodne zajednice, te da i sami prestanu šutjeti i progovore protiv cionističkih zločina u Palestini.

IJAN: Od Varšave do Gaze

Izjava Međunarodne anticionističke židovske mreže povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Original na engleskom možete pročitati ovdje: International Holocaust Remembrance Day 2009 - Mourning & Resistance: From Warsaw to Gaza.

Prošli je tjedan, nakon što je ubijeno 1400 ljudi – uključujući 400 djece – nakon što su bombardirane bolnice i džamije, škole, sveučilišta i zalihe humanitarne pomoći, desetci tisuća domova, Izrael proglasio prekid vatre. Sramotna povorka europskih čelnika odmah je otputovala u Jeruzalem da se izgrle s masovnim ubojicama i obećaju da će i dalje podržavati opsadu Gaze.

Primarni cilj ovog pokolja bio je slomiti duh palestinskog naroda kako bi se Palestinci predali i prihvatili svoju sudbinu manje vrijednih ljudskih bića. Kao što je bivši načelnik glavnog stožera Moshe Yaalon izjavio 2002: „Palestinci moraju u najdubljim kutcima svoje svijesti shvatiti da su poražen narod.“ Europski čelnici podržavaju taj cilj, kao što su ga podržavale i prethodne američke administracije, kao što ga podržavaju i vladajuće elite u Egiptu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, usprkos bijesu njihovih građana. Čekamo da vidimo hoće li nova Obamina administracija prekinuti 60-godišnji napad na palestinski narod koji naoružavaju i financiraju SAD i Europa.

Tugujemo zajedno sa stanovnicima Gaze. Vidimo lica djece, žena i muškaraca; čujemo njihove glasove. Čujemo i šutnju čelnika zapadnih zemalja koju povremeno prekidaju neuhvatljivim ispraznostima. Podsjeća nas na vrijeme kad svijet nije htio vidjeti kako naše pretke, naše obitelji ubijaju.

100 000 Palestinaca ostalo je bez doma u Gazi ovaj mjesec. Većina su postali izbjeglice 1948. kad su istjerani uperenim puškama iz svojih gradova i sela. Sada su ponovo bez doma, čak i u zemlji svog egzila, i ponovo postoji prijetnja da će biti istjerani iz Palestine.

27. siječnja, na dan sjećanja na Holokaust, čelnici u SAD-u i Europi odat će počast sjećanju na naše mrtve. Ali čak i kad se prisjećamo i odajemo počast tom neizmjernom gubitku, nastojimo pronaći prave riječi kojima bismo izrazili koliko su te svečanosti, u kojima oni koji danas šute odaju počast žrtvama jučerašnje šutnje, licemjerne.

Radikalni židovski pisac Walter Benjamin, koji je poginuo dok je bježao pred nacistima, napisao je: „Čak ni mrtvi neće biti sigurni od neprijatelja, ako on pobijedi. A taj neprijatelj nije prestao pobjeđivati.“ Treći je Reich pobijeđen, a ipak, „neprijatelj i dalje pobjeđuje“. Rasizam, masovna ubojstva i genocid i dalje su prihvaćena sredstva umijeća vladanja. Čak ni naši mrtvi nisu sigurni. Pozvani su, uznemireni, iskopani iz svojih masovnih grobova i prisiljava ih se da svjedoče protiv bratskih ljudskih bića koja pate, da ispovijede mržnju koja im je bila strana i da se ponude kao opravdanje za novo razdoblje patnje u Palestini. Njihovi su duhovi bili unovačeni kako bi pomogli raseliti Židove iz njihovih arapskih domovina i u nasljeđe im ostavili istu, stranu im mržnju, regrutirali su one među nama koji potiču iz arapskih zemalja kako bismo postali neprijatelji vlastitom sjećanju i prošlosti.

Židovski zastupnik u britanskom parlamentu Gerald Kaufman je za vrijeme dok su se događali pokolji u Gazi s tjeskobom rekao: „Moja baka nije umrla da bi poslužila kao izgovor izraelskim vojnicima koji danas ubijaju palestinske bake u Gazi.“ Dijelimo i podržavamo ovo mišljenje. Nemojmo dopustiti da sjećanje na Židove koje je ubio nacistički režim posluži kao izgovor za pokušaj uništenja palestinskog naroda!

Iako je oružje gotovo utihnulo, ovaj genocidalni napad na palestinski narod nije završio. Opsada, nestašica hrane i svježe vode, nefunkcionalan kanalizacijski sustav koji prijeti izbijanjem bolesti, gospodarski kolaps i humanitarna kriza i dalje vladaju u Pojasu Gaze uz punu potporu SAD-a, Europe i egipatske vlade. Kao i opsada Gaze, nastavljaju se i polagano etničko čišćenje Zapadne obale i Istočnog Jeruzalema, rušenje kuća, izgradnja aparthejdskog zida, izgradnja ilegalnih naselja, ekonomska devastacija gradova i sela koje guše kontrolne točke, napadi na palestinske četvrti u Jaffi, Akki, Lyddi, Galileji i Negevu, masovno zatvaranje Palestinaca (više od 11 000) i svi veliki i mali načini na koje Izrael pokušava uništiti duh i izbrisati nazočnost palestinskog naroda u njihovoj domovini.

Suočeni s prijetnjom uništenja u Europi, Židovi su pružali otpor. Od getoa do koncentracijskih logora i unutar zemalja koje su bile okupirane, Židovi su predvodili otpor nacističkom režimu. Danas, od geta u Gazi do bantustana na Zapadnoj obali, od četvrti u Jaffi i Akki do gradova diljem svijeta, Palestinci pružaju otpor izraelskim pokušajima da ih uništi kao narod. Prisjećanje na naše mrtve 27. siječnja za nas je neodvojivo od odavanja počasti palestinskom opstanku i otporu koji traju dulje od 60 godina. Tek kad Palestinci ponovo budu slobodni mrtvi će sigurno počivati. Tada ćemo svi moći slaviti još jednu pobjedu života.