nedjelja, 8. ožujka 2009.
Još malo o Chomskom
Kakva budala čovjek treba biti da „misli“ da su neki narodi ljevičarski, a drugi desničarski? I malo dijete može vidjeti da u svim zemljama postoji ljevica i desnica, bogati i siromašni, samo „glupi“ imperijalistički gatekeeper (i apologet srpskih ratnih zločina) to „ne može dokučiti“ jer mu je cilj zaglupljivanje njegovih sljedbenika, čitatelja i podrivanje ljevice.
Chomsky, razvikani kvazi-“anarhist“, je npr. podržao Obamu, imperijalista i kandidata neoliberalne stranke na posljednjim predsjedničkim izborima. Ili, drugi, za nas vrlo važan primjer: zašto bi Chomsky govorio da pravo na povratak palestinskih izbjeglica (i rješenje s 1 državom) „nije realno“, kad je to jedno od temeljnih i neotuđivih ljudskih prava i itekako je, ne samo realno, nego nužno za pravedan i trajan mir na Bliskom istoku? Zar su totalna promjena vlasničkih i proizvodnih odnosa i ukidanje kapitalizma onda „realniji“? Imam Obamu i EU i ostale pro-cioniste da mi govore da povratak izbjeglica „nije realan“.
Onda, kad je Chomsky ikad preporučio ili organizirao neki uspješan otpor imperiji? Kad je i gdje Chomsky predložio učinkovitu strategiju rušenja imperije ili sudjelovao u raspravama s tim ciljem? Kad je Chomsky bio uhapšen i pretučen na demonstracijama?
U Jugoslaviji, Chomsky je podržavao (i danas podržava) najjače i najodgovornije rasturače te države (radikalnu fašistoidnu srpsku desnicu, etničko čišćenje i šovinizam i miloševićevu demagogiju i maltretiranje (pa čak i ubijanje) i samih građana u Srbiji), dok je svoje poklonike lagao da podržava nekakav socijalizam naspram zapadnom imperijalizmu. Nikad u Chomskijevim publikacijama nije pisalo ništa o tome kako ljudi danas na Balkanu žive. Nikad se nije založio da se ti ljudi danas povežu u zajedničkoj borbi protiv kapitalista i (zapadnog) imperijalizma, već upravo suprotno, podržava one koje ostali nikada neće prihvatiti. Nikad nije pisalo ništa o hrvatskim, muslimanskim i albanskim žrtvama, niti o suživotu pripadnika različitih naroda. Za Chomskog i kompaniju Milošević je bio veći „socijalist“ od Tita. Nikad Chomsky nije spominjao dugogodišnju nenasilnu kampanju mirnih prosvjeda i građanskog neposluha Albanaca na Kosovu. Bit Chomskovog „anarhizma“ na Balkanu je spašavanje guzica visokopozicioniranim velikosrpskim ratnim zločincima koje u europskim zatvorima glade perjem, a prijeti im u najboljem slučaju doživotni zatvor. Chomsky je imperijalistički agent i suptilni cenzor – gatekeeper, koji, ovako kompromitiran jednim Šešeljom (za boga miloga) na ljevici pokušava određivati o čemu se može, a o čemu ne raspravljati.
A što se njegovih napisa tiče – pročitala sam jednu knjigu koju sam dobila na poklon i nekoliko članaka. Kad sam se počela zanimati za Palestinu, Irak, Busha, ono što sam korisno saznala od Chomskog bilo je da u Iraku većinu čine Šiiti, a da Bush želi postaviti nove sunitske diktatore. Povremeno sam u njegovim člancima dobivala potvrdu za ono što sam sama mislila (na početku svog istraživanja ovih tema, neuka kakva sam bila što se tiče kako Palestine, tako i nekakvog ljevičarstva), a na forumu bi mi neki govorili da razmišljam kao Chomsky iako gotovo ništa njegovo nisam pročitala. Danas uopće ne čitam Chomskyjeve intervjue ni članke jer sama znam puno više od onoga što će mi on reći. Ti su intervjui i članci u pravilu kilometarno dugi i dosadni i ne donose nikakve spektakularne informacije koje prosječni ljevičar već ne zna otprije (za razliku od drugih autora koje čitam i daleko više cijenim). Chomsky je samo razvikan i to naravno zahvaljujući tome što u biti štiti imperijalističke interese. Meni je inače čak bilo savjetovano da ne trošim novac i vrijeme na čitanje njegovih knjiga. Chomsky je razvikana početnica za kumice s placa, ništa više.
