Nastavak posta Palestinska djeca zarobljenici, 1. dio, s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.
ZLOSTAVLJANJE I MUČENJE
...
„Nikakve iznimne okolnosti, bilo da se radi o ratnom stanju ili o ratnoj prijetnji, unutarnjoj političkoj nestabilnosti ili bilo kakvoj drugoj javnoj opasnosti, ne mogu se koristiti kao opravdanje za mučenje.“
Konvencija protiv mučenja – Članak 2. (2)
...
Neki primjeri mučenja
Što predstavlja mučenje ili zlostavljanje ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Međutim, korisno je radi opće orijentacije nabrojati neke okolnosti koje UN-ov Odbor protiv mučenja smatra mučenjem i zlostavljanjem:
-- vezanje u vrlo bolnim položajima;
-- stavljanje kapuljače na glavu u posebnim uvjetima;
-- puštanje glasne muzike tijekom duljih vremenskih perioda;
-- prijetnje, uključujući prijetnje smrću;
-- nasilna trešnja;
-- udaranje nogama, šakama i predmetima;
-- uporaba hladnog zraka s ciljem stvaranja neugodne hladnoće;
-- pretjerana uporaba sile od strane policije i vojske;
-- incommunicado pritvor (bez pristupa odvjetniku, liječniku ili mogućnosti komunikacije s članovima obitelji);
-- zatvaranje u samicu;
-- senzorna deprivacija i gotovo totalna zabrana komuniciranja;
-- loši uvijeti u pritvoru, uključujući uskraćivanje hrane, vode, grijanja zimi, adekvatnih prostorija za pranje, prenatrpanost, nepostojanje sanitarnih prostorija, loše sanitarno-higijenske prostorije, nedovoljna i neprikladna odjeća i liječnička skrb.
Gore navedeni popis nije potpun, a u svakom se slučaju u obzir mora uzeti i naročita ranjivost žrtve, poput njegove ili njezine mlade dobi ili zdravstvenog stanja.
Obveze
Svaka država ima obvezu poduzeti učinkovite mjere kako bi spriječila mučenje na teritoriju koji je pod njenom jurisdikcijom i kriminalizirati, istražiti i procesuirati mučenje. Nadalje, potpisnice Četvrte ženevske konvencije obvezne su tragati za osobama koje se sumnjiči da su počinile zločin mučenja, bez obzira na to gdje je zločin počinjen i procesuirati ih u vlastitim sudovima u skladu s načelom univerzalne jurisdikcije. Univerzalna se jurisdikcija temelji na premisi da su neki zločini toliko teški da zapravo predstavljaju zločine protiv čovječnosti, i da se stoga mogu procesuirati na svakom sudu, bez obzira na mjesto gdje je zločin počinjen. Treba također napomenuti da je obveza traganja za navodnim počiniteljima takvih zločina aktivna obveza:
Čim zemlja stranka spozna da se na njenom teritoriju nalazi osoba koja je počinila ... [ozbiljno] kršenje, njena je dužnost osigurati da ta osoba bude uhićena i promptno procesuirana. Potrebnu policijsku akciju treba poduzeti spontano, to jest, ne samo na temelju zahtjeva neke druge zemlje.
Svrha načela univerzalne jurisdikcije je osigurati da počinitelji najtežih zločina, poput genocida, ropstva i mučenja, ne mogu nigdje pronaći utočište. Mnoge zemlje već su donijele takve zakone i potrebna je još samo volja i sredstva kojima bi se žrtvama mučenja osigurala zadovoljština, a možda i učinkovito odvratilo potencijalne počinitelje od takvih postupaka u budućnosti.
Osobne priče žrtava zlostavljanja i mučenja
...
Uhićenje i transfer
I 2008, kao i proteklih godina, izraelski su vojnici ili policajci palestinsku djecu često uhićivali u blizini sela u kojima žive. Neka od te djece išla su kući iz škole, obavljala poslove u obližnjim maslinicima i voćnjacima ili se igrala u okolici svog sela.
Tijekom 2008. palestinska su djeca koju su zarobile izraelske snage na okupiranom palestinskom području najčešće optuživana za gađanje kamenjem. U 26,7% slučajeva koje je preuzela organizacija DCI-Palestine te godine, optužba je bila gađanje kamenjem.
Nije neuobičajeno da tijekom uhićenja izraelski vojnici palestinsku djecu udaraju svojim oružjem i da im se smiju i ponižavaju ih. Kad izbiju sukobi u blizini Zida između palestinske djece koja bacaju kamenje i izraelskih vojnika, vojnici odgovaraju uhićenjem bilo kojeg djeteta koje se nalazi u blizini, bez obzira da li je to djete sudjelovalo u nemirima ili ne. Izraelski vojnik može palestinsko dijete koje sumnjiči za gađanje kamenjem uhititi na temelju toliko slabih dokaza da se u nekim slučajevima čini da postoji politika kolektivnog kažnjavanja, a ne bilo kakav ozbiljan pokušaj da se identificira one koji su doista sudjelovali u nemirima. ...
Teško naoružane izraelske snage mnogu palestinsku djecu uhićuju pred zoru iz njihovih kreveta, što je za djecu zastrašujuće iskustvo. Toj je dijeci rijetko rečeno zašto su uhićena i kamo ih odvode, a u nekim im slučajevima nije dopušteno ni da se oproste od svojih roditelja.
DCI-Palestine je tijekom 2008. zaprimio nekoliko slučajeva u kojima su izraelski vojnici vatrenim oružjem ranjavali palestinsku djecu. Većina tih slučajeva dogodila se vrlo blizu ilegalnih izraelskih naselja. Uznemiruje činjenica da su nakon ranjavanja mnoga od te djece bila izložena zlostavljanju, a u nekim su ih slučajevima skinuli do gola i satima nepotrebno držali u ponižavajućim okolnostima. ...
Slučaj br. 2
Ime: Yusif T.
Datum uhićenja 30. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 30. travnja 2008. prišli 17-godišnjem Yusifu iz jednog sela koje se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih naselja, u okolici grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, dok se vraćao kući iz škole.
„Nakon što sam pješačio 400 metara, pogledao sam udesno i vidio 4 vojnika, koji su izašli iz maslinika udaljenih 20 metara od mene, kako mi se približavaju. Naredili su mi da stanem na arapskom i ja sam ih poslušao. Prišli su mi. [...] Visoki vojnik i vojnik sa sunčanim naočalama su mi prišli. „Odakle dolaziš?“ pitao me vojnik sa sunčanim naočalama. „Iz škole“, odgovorio sam. „Gdje živiš?“ pitao je. „U [ime sela]“ odgovorio sam. „Lažljivče“, povikao je vojnik,“ti si bacao kamenje na cesti.“ „Nisam“, odgovorio sam.
Obično gestikuliram rukama kad razgovaram s ljudima kako bih se bolje izrazio. Podigao sam ruku, a vojnik se odjednom naljutio i povikao: „Podižeš ruku na mene, životinjo“. Zatim me udario dlanom desne ruke po lijevoj strani lica, uhvatio za ovratnik košulje i počeo me naguravati istovremeno me optužujući da sam bacao kamenje. Psovao je. Govorio sam mu da nisam ja bacao kamenje, a on me i dalje držao za košulju.
Nešto kasnije, prišao mi je niski, tamnoputi vojnik i nogom me udario u desnu nogu. Jako me boljelo [...] zatim me koljenom udario u bedro. Toliko me boljelo da sam pao na zemlju. Četvorica vojnika urlali su na mene i zatim me oko 2 minute udarali nogama. Poderali su mi košulju i hlače. Postavili su me natrag na noge, a jedan me od vojnika udario u grudni koš kundakom svog oružja. Nastavili su me gurati i zatim mi naredili da sjednem na jedan kamen pored ceste. [...] Nakon pet minuta, na to je mjesto stiglo jedno izraelsko vojno terensko vozilo [...]. Iz njega je izišao debeli vojnik u zelenoj vojnoj uniformi i prišao mi. „Ne želiš priznati? U vozilu su tvoji prijatelji koji su priznali da si s njima bacao kamenje,“ rekao je. „Nisam bio s njima. Želim se s njima suočiti“, odgovorio sam. [...] Vojnici su jednog od dječaka izvadili iz vozila. Imao je povez preko očiju i lisice na rukama, nosio je crnu košulju i plave traperice, a oko ručnog zgloba narukvicu s palestinskom zastavom. Vojnici su mu skinuli povez i pitali ga da li sam s njim i drugim dječacima bacao kamenje. Dječak im je odgovorio da nisam sudjelovao u gađanju kamenjem i da je četvrta osoba koja je bila s njima pobjegla. Dječakov nos i lice su krvarili. [...]
Vojnik sa sunčanim naočalama mi je potom naredio da se vratim kući i rekao mi da bih bio uhićen, da taj dječak nije rekao da nisam bio s njima. Dodao je da će me slijedeći put kad me vidi na ovom području uhititi i strpati u zatvor."
...
Slučaj br. 3
Ime: Shadi H.
Datum uhićenja: 22. siječanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Izrada eksplozivne naprave, posjedovanje noža i pokušaj bacanja Molotovljevog koktela
Oko 15 sati Shadi i njegov prijatelj Nihad F. brali su naranče u voćnjaku u blizini svog sela koje se nalazi u okolici palestinskog grada Tulkarema, na sjeveru Zapadne obale. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.
„Odjednom su, dok smo ubirali naranče koje smo kanili pojesti, u voćnjak ušla petorica izraelskih vojnika. Rekli su nam da podignemo ruke u zrak i legnemo na zemlju. Potom su nam vezali ruke i stavili poveze preko očiju [...] Skinuli su nam hlače i majice. Zatim su nas počeli gađati kamenjem smijući se i rugajući nam se. Potom su nam naredili da izađemo iz voćnjaka i prođemo kroz vrata na drugu stranu Zida.
Dok smo hodali do vrata, vojnici su nas udarali svojim puškama u leđa i smijali se [...] hodanje je trajalo 15 minuta. Zatim je stiglo vozilo u koje su nas vojnici smjestili. Posjeli su nas na pod vozila. Nisam znao koliko je vojnika u vozilu. Počeli su nas gaziti. Molili smo ih da nam daju vode, ali nisu nam odgovarali. Umjesto toga, stali su Nihadu na vrat i nastavljali nas udarati u leđa.
Putovali smo oko sat vremena [...] Vozilo je stalo i izišli smo na jedno dvorište popločeno sitnim kamenjem. Ostavili su nas tamo na zemlji tri sata dok se nije spustio mrak.“
...
Slučaj br. 4
Ime: Mohammad E.
Datum uhićenja: 4. veljače 2008.
Dob pri uhićenju 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
...
Mohammad i nekoliko njegovih prijatelja 04. su veljače 2008. stajali na jednom brežuljku u blizini svog sela i gledali mladiće kako bacaju kamenje na Zid. Odjednom su Mohammadu i njegovim prijateljima prišla 4 muškaraca obučena u civilnu odjeću. Muškarci su uhvatili Mohammada i srušili ga na zemlju. Uplašeni se Mohammad pokušao opirati, pa su ga nekoliko puta udarili u glavu pištoljem i lice mu poprskali suzavcem. Potom su mu stavili povez na oči, a ruke i noge svezali plastičnim lisicama, te ga ubacili u stražnji dio vozila.
2 sata kasnije stigli su u izraelsku policijsku postaju u Atarotu, na Zapadnoj obali. Cijelo vrijeme puta Mohammadova je glava krvarila iz rana koje je zadobio od udaraca pištoljem.
...
Slučaj br. 5
Ime: Fadi D.
Datum uhićenja: 29. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
14-godišnji Fadi iz izbjegličkog logora Al'Arub u okolici Hebrona na Zapadnoj obali 29. je veljače 2008. uhićen ispred svog obiteljskog doma i optužen da je tog jutra bacao kamenje na vojnike. Fadi je u to vrijeme imao slomljenu ruku u gipsu i nije mogao bacati kamenje. Vojnici su Fadija svejedno uhitili. ...
„...
... Otvorio sam vrata svoje kuće i htio zakoračiti unutra kad mi je vojnik naredio da stanem i rekao: 'Vidio sam te kako bacaš kamenje. Nosio si crvenu košulju.' Odgovorio sam mu: 'Nisam bacao kamenje. Pogledaj, lijeva mi je ruka slomljena i u gipsu.' Vojnik je odgovorio: 'Ne, vidio sam te kako bacaš kamenje.'
Vojnik mi je prišao i pokušao me odvesti sa sobom. U taj su čas došli moji ujaci i pokušali uvjeriti vojnika da nisam bacao kamenje i da mi je ruka slomljena. Iz terenskog vozila je tada izašlo oko 10 drugih vojnika i prišlo nam. Dvojica vojnika su me vukli, a ostali su pokušavali otjerati moje ujake i druge ljude koji su se okupili oko nas. Dok su me pokušavali odvesti vojnici su me tukli svojim puškama po slomljenoj ruci. Tukli su i mog brata svojim puškama po glavi.
Vojnici su me smjestili u terensko vozilo i posjeli na jedan stolac. Čim sam sjeo, jedan me vojnik snažno gurnuo, tako da sam pao na pod terenskog vozila. Pad je bio bolan i od njega sam zadobio modrice po ramenu i nogi. Čim je terensko vozilo krenulo, isti vojnik koji me gurnuo počeo me udarati nogom u slomljenu ruku. Ruku sam slomio tri dana prije, dok sam se igrao s vršnjacima iz razreda. Ubrzo nakon toga vojnici su mi vezali ruke i noge i stavili mi povez preko očiju. Cijelo su me vrijeme udarali.
Udarali su me oko sat vremena. Isti me vojnik stalno udarao nogom, tukao me i udarao svojom puškom po leđima, ramenu, rukama i nogama. Udaranje nije prestajalo. Nekoliko sam puta vojnika upitao zašto me udara. Odgovorio je urlanjem, psovkama i naredio mi da začepim [...] Tri sata kasnije stigli smo na svoje odredište. Vojnici su me odmah izvukli iz terenskog vozila i odveli pred ispitivača koji mi je rekao da se nalazim u policijskoj postaji u Kiryat Arbi.“
...
Fadi je optužen za bacanje kamenja i pušten na slobodu uz jamčevinu od 3000 novih izraelskih šekela (750 američkih dolara) 05. travnja 2008. Fadi je proveo oko 5 tjedana u zatvoru Telmond u Izraelu.
Slučaj br. 6
Ime: Ahmed Z.
Datum uhićenja: 17. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici u blizini Zida pretukli i uhitili Ahmeda, 16-godišnjeg dječaka iz grada Jenina na Zapadnoj obali. Vojnici su Ahmeda optužili da je bacao kamenje.
„Uhićen sam u blizini Zida u 15 sati, dok mi je otac bio na poslu. Sa mnom su bila još dvojica dječaka, obojica mlađi od mene. Nalazili smo se u blizini Zida i odjednom smo vidjeli kako skupina izraelskih vojnika trči prema nama. Vojnici su nas počeli udarati. Optužili su nas da smo bacali kamenje.
Priznao sam da sam bacao kamenje jednom od vojnika kako bi me on prestao tući. No, umjesto toga, on me počeo još jače udarati. Vojnici su nas uhitili. Stavili su mi povez preko očiju i lisice i ubacili me na pod vojnog terenskog vozila. Potom su me prevezli u vojnu bazu Shakeid. Tijekom vožnje su me udarali nogama.
Kad smo stigli u vojnu bazu ostavili su me vani na otvorenom do 22 sata navečer. Bilo je vrlo hladno i padala je kiša.“
Ahmed je optužen za gađanje kamenjem i osuđen na vojnom sudu na 15 dana zatvora i kaznu od 500 novih izraelskih šekela (125 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu svoje kazne odslužio je u zatvoru Damoun u Izraelu. ...
Slučaj br. 7
Ime: Jameel K.
Datum uhićenja: 25. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 14-godišnjeg Jameela uhitili u 16 sati 25. ožujka 2008. u njegovom selu koje se nalazi u blizini Zida, u okolici grada Tulkarema na Zapadnoj obali.
„Prišla su mi trojica izraelskih vojnika. Prema meni su bacili zvučnu bombu koja mi je eksplodirala do nogu. Naredili su mi da im priđem. Kad sam došao do njih, počeli su me dlanovima udarati po licu. Zatim su mi svezali ruke i odveli me na jedno drugo mjesto u selu. Tamo su se nalazila 2 vojna terenska vozila, na udaljenosti od 500 metara od mene. [...]
Terensko me vozilo odvezlo na jedno meni nepoznato mjesto. Put je trajao pola sata, a zatim smo stigli na to mjesto ili logor pun vojnika. Izvukli su nas iz terenskog vozila i polegli na sitno kamenje koje se nalazilo u dvorištu. Tako su nas ostavili od 18:30 do 2 sata u noći. Potom je došlo nekoliko vojnika koji su mi skinuli povez s očiju i lisice i odveli me u bolnicu. U bolnici su me rukama udarali po leđima i vratu. Jedan od vojnika je uzeo uže koje se nalazilo na stolu, stavio mi ga oko vrata i snažno ga stezao kao da me želi zadaviti. Zatim su mi ponovo stavili lisice na ruke i povez preko očiju i vratili me natrag u dvorište.“
...
Slučaj br. 8
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
05. veljače 2008. Mohammad je sa svojim prijateljima bio na roštiljadi u Wadi Yaminu na Zapadnoj obali. Wadi (dolina) se nalazi u blizini Zida. Nakon roštiljade, Mohammad i 4 njegovih prijatelja zajedno su uzeli taksi kako bi se odvezli kući.
„Nakon nekoliko minuta stiglo je vozilo izraelske policije i stalo pored našeg taksija s desne strane. Našem su se vozilu približila dvojica policajaca naoružana strojnicama i naredila nam da izađemo iz automobila i pokažemo svoje osobne iskaznice. Izašli smo iz auta... Policajci su nam rekli da stanemo uz Zid i pretražili nas. Zatim su vozaču taksija naredili da nas poveze u taksiju za njihovim vozilom. [...]
Kad smo stigli do vrata policajci su nam naredili da izađemo iz taksija [...] rekli su nam da sjednemo na zemlju, a ruke su nam sprijeda vezali lisicama. Na tom smo mjestu sjedili oko 30 minuta. [...] Iz policijskog je kombija izašao vozač i približio nam se. Athera je jednom dlanom udario po vratu i na arapskom rekao 'Ne diži glavu'. Ubrzo zatim skinuli su nam plastične lisice i umjesto njih stavili metalne. Bili smo svezani jedan za drugog. Sjećam se da je na vratima bilo oko 25 policajaca.
Stavili su nas na pod, u stražnjem dijelu policijskog kombija. S nama su u stražnjem dijelu bila dvojica policajaca. Sjedili su na stolcima, a oko 5 ih je sjedilo u dva reda sjedala sprijeda. Tijekom puta dvojica policajaca u stražnjem djelu su nas udarala rukama po glavi i vratu. Stalno su nas pitali: 'Jeste li vi bacali kamenje?' Odgovarali smo im da nismo. 'Tko je onda bacao kamenje?' Odgovorili smo im da ne znamo. Tukli su nas cijelim putem koji je trajao oko 20 minuta. [...]
Nakon otprilike 20 minuta stigli smo u izraelski Okružni koordinacijski ured (DCO) kod Soufina. Bilo je oko 18 sati. Rekli su nam da izađemo iz kombija, sjednemo na zemlju i ruke držimo spuštene. Sjedili smo na zemlji po zimi oko jedan sat [...] Dok smo sjedili vani tukao nas je vozač policijskog kombija. Jednom me udario dlanom po licu, a mislim i da je udarao i moje prijatelje. Bio je to krupan čovjek u 40-tima.
...“
Mohammad je optužen za gađanje kamenjem i pušten na slobodu uz jamčevinu od 4000 novih izraelskih šekela (1000 američkih dolara). Proveo je tjedan dana u istražnom i pritovornom centru u Salemu.
Slučaj br. 9
Ime: Abdullah O.
Datum uhićenja: 20. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela i kamenja
20. travnja 2008. u 3 sata u noći izraelski su vojnici u domu njegove obitelji uhitili 15-godišnjeg Abdullaha iz jednog sela u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.
„Spavao sam kod kuće. Oko 3 sata u noći odjednom sam se probudio od zvukova koje su stvarali vojnici. Jedan je vojnik stajao uz moj krevet. Pograbio me za rame i izvukao iz kuće. Još sam bio u polusnu. Bio sam prestrašen i krajnje nervozan. Toliko sam se uspaničio da se ne sjećam kako su me strpali u terensko vozilo. Udarali su me šakama po cijelom tijelu i gazili po meni.
Jedan me od vojnika pitao da li sam bacao kamenje i Molotovljeve koktele. Odgovorio sam da ništa nisam bacao. Nakon toga su mi stavili lisice na ruke, vezali mi noge i stavili povez preko očiju.“
...
Slučaj br. 10
Ime: Mahmoud M.
Datum uhićenja: 30. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja i Molotovljevih koktela
Izraelski su vojnici 16-godišnjeg Mahmouda iz Nablusa uhitili u 2 sata ujutro 30. studenog 2008. dok je spavao u svom krevetu.
„Osjetio sam da me netko budi. Kad sam se probudio oko mene je u sobi stajalo 8 vojnika. Bili su zastrašujući; lica su im bila obojana crnom bojom, a jedan je imao masku. Naredili su mi da ustanem. Temeljito su me pretražili i naredili mi da se skinem. Skinuo sam sa sebe svu odjeću osim donjeg rublja. Pitali su me kako se zovem. Kad sam im rekao svoje ime, jedan me od vojnika grubo gurnuo prema zidu i ruke mi na leđima vezao plasničnim lisicama [...]
Odveli su me u dnevnu sobu. Trenutak prije nego mi je jedan od vojnika stavio povez preko očiju, vidio sam kako vojnik s maskom pretražuje kuhinju. I on je mene vidio, pojurio prema meni i snažno me udario po leđima. Zatim me po licu udario cijevi svoje puške zbog čega su mi usta i nos počeli obilno krvariti. Sve se to dogodilo pred mojom majkom koja je vojnike preklinjala da me puste. No oni je nisu slušali. Stavili su mi povez na oči i odveli me dolje po stepenicama, budući da je naš stan na drugom katu. [...]
Natjerali su me da sjednem na metalni pod terenskog vozila s glavom među nogama. Vozilo se počelo kretati, a vozač je tako brzo vozio po neravnim dijelovima da sam glavom dva puta udario o krov terenskog vozila. Nakon pola sata stigli smo u vojni logor kojem ne znam ime i vojnici su me izvadili iz vozila. Odveli su me u jednu prostoriju i skinuli mi povez s očiju. Nalazio sam se u bolnici, a liječnik me ispitivao općenita pitanja o mom zdravstvenom stanju bez da me uopće pregledao. U bolnici sam proveo 15 minuta. Boljele su me ruke od plastičnih lisica. Molio sam vojnike da mi ih skinu ili olabave, ali su oni samo vikali neka ušutim.
Vojnici su me 20 minuta kasnije vratili natrag u terensko vozilo i odvezli u pritvorni centar Huwwara. Kad smo stigli u pritvorni centar, izvukli su me iz vozila i potom sam morao na dvorištu stajati tri sata. Bilo je vrlo hladno. Plakao sam zbog boli u rukama. Vikao sam, ali nisu mi olabavili lisice. Ruke su mi zbog njih natekle i poplavile. Nakon što sam tri sata stajao u dvorištu, odveli su me u sobu za ispitivanja.“
Slučaj br. 11
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 23. listopad 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela
15-godišnji Abed iz jednog sela pored grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, koje se nalazi u blizini nekoliko ilegalnih izraelskih naselja i Zida, uhićen je oko 2 sata ujutro 23. listopada 2008. Abeda je, zajedno s njegovim prijateljem Alijem, uhitila izraelska vojska i prebacila ih u vojnu bazu.
„Sedam vojnika udaralo je po vratima kuće cijevima svojih pušaka [...] Vojnici su me odveli van iz kuće, ruke mi vezali na leđima, stavili mi povez na oči i ugurali me u jedno od svojih terenskih vozila. Mojoj obitelji nisu dopustili da se oprosti od mene, već su im naredili neka zatvore vrata i ostanu u kući.
Kad sam ušao u terensko vozilo spoznao sam da je i Ali M. uhićen. Posjeli su me pored njega na pod terenskog vozila. Kad sam sjeo, osjećao sam da će mi ruke eksplodirati jer su bile tako čvrsto svezane. Molio sam vojnike da mi olabave lisice, no oni su samo vikali i govorili prostačkim jezikom. Jedan od njih mi je na lošem arapskom rekao da će mi „razbiti glavu“ ako budem govorio. [...]
Vojnici su Aliju i meni naredili da spustimo glave, što je pojačalo bol u mom vratu, naročito obzirom da smo se u terenskom vozilu vozili dulje od sat vremena [...] Osjećao sam jaku bol u vratu i leđima. Osjetio sam vrtoglavicu i mislio sam da ću povraćati. Kad god bih podigao glavu, vojnici bi počeli vikati na mene.“
Slučaj br. 12
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici oko 2 sata u noći 26. studenog 2008. u njegovom krevetu uhitili 17-godišnjeg Mohammada iz grada Nablusa na Zapadnoj obali. Mohammad je otprije imao ozlijeđenu nogu, zbog čega je teško hodao. Vojnici su ga svezali i stavili mu povez na oči i zatim ga natjerali da hoda nekoliko kilometara do kontrolne točke.
„Kad smo stigli na kontrolnu točku Za'tara, stiglo je i vojno terensko vozilo i vojnici su me gurnuli prema njemu. Moje je tijelo udarilo o vozilo, a jedan drugi vojnik, koji je stajao u blizini, gurnuo mi je glavu u vozilo. Vojnici su me potom ugurali u vozilo i natjerali me da sjednem na pod. Oko mene su bila 4 vojnika, a glava mi se nalazila između njihovih nogu. Vozilo je krenulo, a vojnici su me tijekom putovanja udarali nogama, vrijeđali i vikali na mene. Vozili smo se oko pola sata.“
Slučaj br. 13
Ime: Hamdi A.
Datum uhićenja: 14. kolovoz 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
17-godišnji Hamdi iz izbjegličkog logora Dheisheh pored Betlehema, 14. je kolovoza 2008. snajperom 2 puta pogođen u noge dok je bio na putu kući. Izbjeglički logor Dheisheh nalazi se u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.
„Na putu do pekare [...] naišao sam na djecu koja su se skrivala iza metalnih kanti i bacala kamenje na izraelske vojnike koji su se nalazili na drugoj strani ulice. Bio sam na 50 metara do pekare. Prišao sam djeci. Nisam se skrivao. Odjednom je snajperist koji je stajao pored jedne zgrade na drugoj strani ulice otvorio vatru na mene. Dva puta me pogodio u desnu i lijevu nogu, u koljena. Pao sam na zemlju krvareći.
Dok sam ležao na zemlji prišla su mi 4 izraelskih vojnika i bez ijedne riječi počeli su me tući. Jedan me od vojnika udario cijevi svoje jurišne puške. Jako sam krvario iz nosa i usta i rana na nogama. Jedan drugi vojnik me nogama u vojnim čizmama udarao u leđa. Cijelo me tijelo boljelo. Ta su me četvorica vojnika udarala nogama i dlanovima po cijelom tijelu 5 minuta. Bili su vrlo zastrašujući. Lica su im bila obojena crnom bojom.
Kad su me prestali udarati nogama, četvorica vojnika povili su mi rane na nogama zavojima kao bi zaustavili krvarenje. Dvojica vojnika su me pograbila za jednu ranjenu nogu i desnu ruku i vukli me po pločniku oko 50 metara do vojnog terenskog vozila. Zadobio sam mnogo modrica na leđima i stražnjici. Preklinjao sam ih da me puste, ali su odbili moje molbe.
Kad smo došli do vozila, stigla su i vojna kola hitne pomoći. Vojnici su me položili na nosila i stavili u kola hitne pomoći. Jedan od vojnika u kolima mi je škarama razrezao svu odjeću osim donjeg rublja. Stavili su mi aparat za disanje i epruvetu za vađenje krvi. U vojnim sam se kolima hitne pomoći vozio 15 minuta, nakon čega smo stigli do vojne kontrolne točke u blizini Beit Jale, gdje su se nalazila civilna kola hitne pomoći. Vojnici su me izvukli iz vojnih kola hitne pomoći i položili na zemlju. Petorica vojnika počeli su me fotografirati svojim mobilnim telefonima, a jedan je imao i fotoaparat. Slikali su se zajedno sa mnom izrugujući mi se. Zatim su me stavili u civilna kola hitne pomoći. [...]
15 minuta kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu [...] mnogo je ljudi gledalo u mene, a ja sam se počeo stidjeti jer sam bio samo u donjem rublju. [...]
Kad sam se probudio vidio sam da ležim u krevetu na odjelu za intenzivnu njegu. Lisicama sam bio vezan za krevet i čuvala su me 2 vojnika. Lisice su mi valjda stavili dok sam spavao. Nisam mogao ustati iz kreveta. Mokrio sam ležeći u krevetu. [...]
Dvojica vojnika koji su me čuvali izmjenjivali su se svaki dan. Neki su sa mnom dobro postupali, drugi loše. Neki su me vojnici verbalno zlostavljali, upotrijebljavali nepristojne riječi pred svim drugim pacijentima koji su bili Židovi. Liječničko se osoblje pobunilo, no vojnici im nisu dopustili da se umiješaju. Ponekad su vojnici liječničkom osoblju onemogućavali da me liječi. Židovski pacijenti koji su bili u istoj sobi sa mnom također su me vrijeđali i nazivali me teroristom. Vojnici nisu ništa poduzeli kako bi ih u tome zaustavili. U toj sam sobi ostao 7 dana. [...]
Za vrijeme dok sam bio u bolnici Hadasa Ein Karem, vojnici nikome iz moje obitelji nisu dopustili da me posjeti.“
...
Hamdi je optužen za bacanje Molotovljevog koktela i proveo je 9 mjeseci u zatvoru. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvorskoj bolnici u Ramleu u Izraelu.
Slučaj br. 14
Ime: Mahmoud N.
Datum uhićenja: 15. rujan 2008.
Dob pri uhićenju: 17
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
Izraelski su vojnici 15. rujna 2008. u blizini ilegalnog naselja Bet El otvorili vatru i ranili 17-godišnjeg Mahmouda i njegovog prijatelja Iyada iz izbjegličkog logora al-Jalazan u blizini grada Ramalle na Zapadnoj obali.
„... Bili smo oko 100 metara udaljeni od ilegalnog naselja. Dok smo hodali prema njemu, primjetio sam da se izraelski vojnici skrivaju iza drveća. Iyad ih nije vidio. Okrenuo sam se prema Iyadu kako bih ga upozorio na vojnike. Baš u tom trenutku vojnici su odjednom na nas otvorili vatru. Pogodili su Iyada koji je pao na zemlju. Pokušao sam pobjeći, ali me metak pogodio u leđa. Iyad je bio pogođen 3 puta u lijevu nogu.
Nakon što smo pogođeni, pali smo na zemlju i krvarili. Jako me boljelo. Obojica smo vikali. Prišlo nam je mnogo vojnika. Ležao sam na zemlji, 4 metara od Iyada.Jedan mi je vojnik prišao i dva puta me nogom udario u grudni koš unatoč tome što sam bio ranjen [...] razderali su mi svu odjeću i bio sam potpuno gol, kao na dan kad sam rođen. Jako sam se sramio, naročito obzirom da su tamo bile i 2 vojnikinje. Vojnici su mi se smijali. Ostao sam gol sve do operacije ... Vojnici su nas stavili na nosila i potom u vojno terensko vozilo. Vozilo se uputilo prema ilegalnom naselju gdje su se nalazila 2 obična kola hitne pomoći. [...]
Kola hitne pomoći odvezla su nas do bolnice Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu, a medicinsko me je osoblje izvuklo iz vozila [...] Bio sam gol i sramio sam se jer je bolnica bila puna ljudi, pa sam rukama morao prekriti genitalije. [...]
U bolnici Hadasa proveo sam 2 i pol tjedna. Cijelo su me to vrijeme čuvali vojnici i nisam vidio nikoga iz svoje obitelji. Kasnije sam od svoje obitelji saznao da su me pokušavali posjetiti, ali im vojnici to nisu dopustili, kao ni da mi pošalju hranu.“
Slučaj br. 1 nastavak
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 7. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela i granata domaće izrade na ilegalno naselje
15-godišnji Imad iz jednog sela pored Betlehema 07. se ožujka 2008. sa svojim prijateljima u autu vozio u blizini ilegalnog izraelskog naselja Etzion kad je na njihov automobil otvorena vatra, pri čemu su Imad i njegova tri prijatelja ranjeni.
„Odlučili smo da nastavimo dalje voziti jer smo bili prestrašeni [...] Nakon što smo se vozili još oko pola kilometra došli smo u centar sela, izašli iz auta i legli na zemlju. Ljudi su pojurili prema nama i stavili nas u drugi automobil kako bi nas odvezli u bolnicu u selu. [...]
10 minuta kasnije, izraelski su vojnici upali u selo i opkolili bolnicu sa svih strana. Bilo ih je mnogo, dovezli su se u 10 terenskih vozila. Počeli su bacati zvučne bombe i suzavac kako bi otjerali ljude. Zatim su provalili kroz ulazna vrata u bolinici i [...] uhitili mene i Mahmouda i brzo nas stavili u svoje vozilo. [...]
Nakon toga su nas čvrsto svezali za nosila i uklonili zavoje s naših rana zbog čega smo ponovo počeli krvariti. Počeli su nas tući. Bila su četvorica vojnika. Jedan od njih pritiskao nam je rane, a mi smo vikali od boli. Kad bismo počeli vikati, vojnici su nas udarali dlanovima i govorili nam da ne žele slušati naše povike. Krvarenje se pojačalo jer su nam pritiskali rane [...]
Nakon sat vremena stigli smo u ilegalno naselje Gush 'Etzion. Izvadili su nas iz terenskog vozila i smjestili u dvorište. Škarama su nam razrezali i uklonili odjeću. Ostali smo potpuno goli. U dvorištu je bilo više od 40 vojnika koji su nas stali provocirati i vrijeđati. Bilo je vrlo hladno [...] Za vrijeme dok smo bili u dvorištu nisu nam pružili liječničku pomoć, iako smo krvarili i trpjeli bol.
Sat vremena kasnije stavili su nas u vojna kola hitne pomoći. Gole su nas svezali za nosila. Kad smo ušli u kola, vojnici su nas odvezali i smjestili na plastične stolce. Čvrsto su nam svezali ruke iza leđa što nas je boljelo. Vojnici (2 žene i 2 muškarca) su nas u kolima hitne pomoći na putu do bolnice vrijeđali i vikali na nas.
Pola sata kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu. Vojnici su nas izvukli ih vojnih kola hitne pomoći i ostavili nas neko vrijeme na ulazu u bolnicu. I dalje smo bili goli i preklinjali smo vojnike da nam daju nešto čime bismo se pokrili zbog stida pred prolaznicima i ljudima kojih je bolnica bila puna. Još uvijek imam psihičke posljedice zbog ovog događaja. 15 minuta kasnije doveli su nas u operacijsku salu i skinuli nam plastične poveze, a na ruke i noge nam stavili lisice. [...]
U sobi su me čuvala 3 vojnika. Vezali su mi ruke i noge za krevet. Nisam se mogao micati. Cijeli su me dan vrijeđali i nisam mogao spavati. [...]
U drugoj su bolnici ove vojnike zamijenili drugi vojnici. Ti su vojnici bili vrlo loši, vrijeđali su nas i vikali na nas. Rijetko su nam dopuštali da koristimo WC. [...] Nisu mi dopustili da se otuširam. Želim napomenuti da se nismo otuširali od dana kad su nas uhitili do prebačaja u drugu bolnicu [5 dana od kad je Imad uhićen]. Na mom je tijelu bilo krvi i zaudaralo je. Također želim reći da smo cijeli tjedan bili bez odjeće, a pokrivali su nas samo tankim plahtama. Tek tjedan dana nakon uhićenja dali su nam laganu odjeću. [...]
Tjedan dana kasnije, u ponoć, pojavili su se vojnici iz jedinice Nishon [jedinica u sklopu Zatvorske službe koja je odgovorna za prebačaj pritvorenika iz jednog u drugi zatvor i pritvorni centar] i naredili nam da pođemo s njima. Vezali su nam ruke i noge i stavili nam povez preko očiju. Stavili su nas u vozilo zatvorske službe i odvezli u zatvorsku bolnicu u Ramleu. [...]
Doveli su me u jednu sobu. Odmah sam zaspao. Kad sam se probudio, primjetio sam da sam mokrio u krevet; to je bilo prvi put da mi se tako nešto dogodilo. Sramio sam se. Drugi su mi zatvorenici pomogli da se presvučem i promijenim krevetninu. Sve do danas svaki dan mokrim u krevet. Ništa ne mogu poduzeti kako bih to promijenio. Pokušao sam ne piti vodu po nekoliko sati prije lijeganja u krevet, kasno ići spavati, ali nije pomoglo. Zamolio sam zatvorsku upravu da me odvede psihijatru, ali su oni odbili moju molbu.“
Slučaj br. 15
Ime: Islam M.
Datum uhićenja: 31. prosinac 2008.
Dob pri uhićenju: 12 godina
Optužba: Bacanje kamenja
12-godišnji Islam iz jednog sela u blizini grada Nablusa na Zapadnoj obali 31. je prosinca 2008. lovio ptice u jednom masliniku kad su ga zajedno s prijateljima uhitili izraelski vojnici i optužili da je bacao kamenje. Maslinik se nalazio oko 500 metara od jedne ceste kojom se koriste ilegalni izraelski kolonisti.
„...
... Kad smo došli do ruba sela, iznenadili smo se vidjevši izraelske vojnike oko 10 do 20 metara iza nas. Vojnici su u nas uperili svoje puške. Vikali su nam na hebrejskom i naredili da stanemo. Stali smo na mjestu. [...]
Jedan od vojnika mi je prišao i zgrabio me za ruku. Drugi je vojnik Hasana pograbio za ruku. Zatim su nam svezali ruke. Moju su desnu ruku svezali za Hasanovu lijevu. Potom su nas gurali i tjerali da hodamo prema našoj kući. Vojnici mi nisu rekli zašto su me uhitili [...]
Kad smo došli do terenskog vozila vojnici su meni i Hasanu prekrili oči komadom platna. Ugurali su me u vozilo. Pao sam na pod. Posjeli su me na pod vozila. ...“
Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
Inside Story - The politics behind the Viva Palestina convoy - 7 Jan 2010
