Palestinska djeca zarobljenici - neki podaci za listopad 2010.

Informacije iz biltena palestinske nevladine organizacije za prava djeteta DCI-Palestine o palestinskoj djeci u izraelskom zatočeništvu s podacima za listopad 2010. koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.

Izraelski vojni pravosudni sustav svake godine pritvori i procesuira oko 700 palestinske djece, među kojima neka imaju tek 12 godina. Djeca najčešće bivaju optuživana za gađanje kamenjem. Većina ove djece zatočena je u Izraelu, u suprotnosti s člankom 76. Četvrte ženevske konvencije.


Ukupan broj palestinske djece u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008. (Aver. - prosjek)
Prema posljednjim podacima koje je prikupio DCI-Palestine u izraelskom se zatočeništvu 31. listopada 2010. nalazilo 256 palestinske djece u dobi između 12 i 17 godina, što je 13 djece manje u odnosu na prethodni mjesec.


Broj palestinske djece u dobi između 12 i 15 godina u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
31. listopada 2010. u izraelskom se zatvoru nalazilo 34 palestinske djece u dobi između 12 i 15 godina, 2 djece više u odnosu na prethodni mjesec.


Broj palestinskih djevojčica u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
U listopadu 2010. u izraelskim zatvorskim ustanovama nije bilo palestinskih djevojčica.


Broj palestinske djece u izraelskom administrativnom pritvoru na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
Emadu Al-Ashrabu (17) početkom studenog 2010. po četvrti je put produljen administrativni pritvor za dodatnih 3 mjeseca. Emad se u administrativnom pritvoru, bez optužnice i suđenja, nalazi od 26. veljače 2010. Moatasem Nazzal (16) se u izraelskom administrativnom pritvoru bez optužnice i suđenja nalazi od 10. ožujka 2010.


Primjeri uhićivanja i zlostavljanja palestinske djece od strane izraelske vojske u listopadu 2010.
Baha' R. (13 godina)
Izraelski su vojnici 11. listopada uhitili 13-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju, i optužili ga da je bacao kamenje. Oko 17 sati Baha' je skupa s prijateljima stajao ispred kuće svoje sestre. U tom su ih trenutku napala 10 muškaraca u civilnoj odjeći. Čini se da se radilo o pripadnicima izraelskih sigurnosnih snaga. Muškarci su Bahu odvukli u obližnju džamiju i zatim počeli pucati iz oružja i ispaljivati suzavac na ljude koji su se nalazili ispred džamije. Bahi su ruke vezali na leđima, a majicu mu navukli preko očiju kako ništa ne bi vidio. Baha' je osjetio djelovanje suzavca koji su muškarci ispaljivali. Ubrzo nakon toga, Bahu su smjestili u izraelsko vojno vozilo gdje su ga udarali rukama i nogama. Potom su ga prevezli do istražnog centra Al Mascobiyya ("Ruske zgrade") na drugom kraju Jeruzalema, gdje su ga ispitivali o tome tko je bacao kamenje na vojnike. Baha' je ubrzo priznao da je bacao kamenje "jer sam se toliko uplašio jer su me tukli kad su me uhitili i jer sam bio sam u sobi za ispitivanje". Baha' je pušten na slobodu u 23 sata istog dana uz jamčevinu od 5000 šekela (1400 američkih dolara).

Msallam O. (10 godina)
18. listopada 2010. izraelski su vojnici uhitili i optužili da je bacao kamenje 10-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju. Msallam je stajao ispred prosvjednog šatora u četvrti al-Bustan u Silwanu gdje se okupila skupina mladića koji su bacali kamenje na koloniste, prosvjedujući na taj način protiv planova da se sruše kuće mještana u toj četvrti. Msallam nije prekrio lice jer nije namjeravao bacati kamenje, već je samo htio vidjeti što će se dogoditi. Odjednom je 15 muškaraca u civilnoj odjeći iskočilo iz 2 bijela kombija, a 3 među njima pograbila su Msallama. Jedan ga je držao za vrat. Msallamu su ruke vezali na leđima plastičnim lisicama, a jedan ga je muškarac pitao tko je bacao kamenje i zatim počeo 10-godišnjaka udarati šakom u glavu, te mu naredio da začepi kad je dječak počeo vikati. Zatim su Msallama odvukli 100 metara dalje i stavili ga u prtljažnik jednog vozila. Oko 30 minuta kasnije vozilo se zaustavilo i Msallamu su naredili da izađe iz prtljažnika. Msallam je vidio da se nalaze u blizini Magrepskih vrata i Silwana. Msallam je tamo prestrašen na hladnoći morao stajati 30 minuta, a zatim su ga ponovo strpali u prtljažnik vozila i prevezli u istražni centar Al Mascobiyya ("Rusku zgradu"). Msallama su ispitivali u nazočnosti njegovog oca i pitali ga zašto je bacao kamenje, što je on poricao, te je također odbijao reći tko je bacao kamenje. "Ovog te puta neću staviti u zatvor, ali slijedeći puta hoću, a morat ćeš i platiti novčanu kaznu", rekao je 10-godišnjem Msallamu ispitivač. Msallam je pušten na slobodu istog dana.

Mohammad G. (12 godina)
Vojnici su 12-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju, uhitili 25. listopada 2010. na putu do škole i optužili ga da je bacao kamenje. Mohammad je bio na putu u školu u 8 sati ujutro kad su neka djeca počela bacati kamenje na teško naoružane izraelske policajce u četvrti. Policajci su u terenskim vozilima počeli ganjati svu djecu i Mohammad je pobjegao "jer se bojao da će ga istući". Uhvatili su ga zajedno s ostalom djecom i strpali u stražnji dio velikog bijelog vozila proizvođača GMC. U vozilu se također nalazilo oko 7 policajaca koji su tijekom 15 minuta vožnje neprestano Mohammada dlanovima udarali po glavi. Prevezli su ga u istražni centar Al Mascobiyya u Jeruzalemu. Po dolasku, djeca su izvedena iz vozila i poredana licem okrenuta prema zidu. Jedan im je policajac zaprijetio "ako čujem kako netko od vas diše, razbit ću vas". Djeca su nasuprot zidu morala stajati oko 2 sata. Nakon 2 sata Mohammada je ispitivao zapovjednik Shadi u nazočnosti dječakove majke i pitao ga zašto je bacao kamenje na izraelsku policiju. Dječak je tvrdio da nije bacao kamenje. Ispitivač mu je na njegovo poricanje odgovorio uvredom. Mohammad je odbio potpisati papir koji su mu nudili i odveden je van gdje je ponovo licem okrenut prema zidu skupa s ostalom djecom stajao još 30 minuta. Zatim je odveden pred sud i kažnjen novčanom kaznom od 250 šekela, te mu je određen kućni pritvor od 14 dana. Nakon toga Mohammada su držali u jednoj prostoriji 4 sata i za to mu vrijeme nisu dali ni hrane, ni vode, niti ga odveli na WC. Na slobodu je pušten oko 17 sati.


U izvještaju koji je organizacija DCI-Palestine 23. listopada 2010. dostavila Pododboru za ljudska prava EU-a vezano uz zatvorske uvjete u kojima su u izraelskom pritvoru držana palestinska djeca između ostalog stoji:
- da je 58 % palestinske djece pritvoreno na teritoriju Izraela, u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.
- da do 42,5% palestinske djece zatvorenika nije prikladno odvojeno od odraslih zatvorenika, u suprotnosti s odredbama međunarodnog prava.
- da se 55% palestinske djece zarobljenika žali na neprimjerenu hranu, vodu ili smještaj.
- da većina palestinske djece zarobljenika ne prima posjete obitelji tijekom prva 3 mjeseca svog zatočeništva, te da niti jednom palestinskom djetetu zatvoreniku nije dopušteno da telefonski kontaktira sa svojom obitelji.
- da su djeca u istražnom i pritvornom centru Al Jalame rutinski izložena ozbiljnom zlostavljanju i mučenju, uključujući smještanje u neudobne položaje, onemogućavanje spavanja i stavljanje u samicu.

Izvor i više informacija na engleskom: Detention Bulletin October 2010


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael
Police, Bedouin clash as state demolishes condemned Negev mosque
Izraelske vlasti srušile džamiju u beduinskom gradu Rahatu u Negevu (7. studeni 2010.)
U beduinskom gradu Rahatu u Izraelu izbili su neredi u subotu (6. studenog) navečer kad su izraelske snage došle u taj grad kako bi srušile džamiju koja je izgrađena bez građevinske dozvole. Tisuće mještana navodno su policajce koji su osiguravali rušenje gađale kamenjem, a policija im je uzvratila suzavcem. Nekoliko je prosvjednika uhićeno. U općini Rahat proglašen je zbog rušenja džamije opći štrajk, a građani su već u nedjelju ponovo počeli graditi srušenu džamiju.

Israel is right to be concerned
Izrael brine da bi izraelski dužnosnici mogli biti uhićeni i optuženi za zločine protiv čovječnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nedavno je svoj posjet Londonu otkazala čelnica izraelske stranke Kadima Tzipi Livni, a pretprošli je tjedan isto učinio zamjenik izraelskog premijera Dan Meridor. Zahvaljujući univerzalnoj jurisdikciji u Ujedinjenom se Kraljevstvu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti može suditi čak i kada se oni nisu dogodili na tlu Ujedinjenog Kraljevstva i kada među žrtvama nema britanskih državljana.

Palestine: Roadmap to Peace?

Jonathan Cook: Why Palestinians may one day thank Netanyahu
The war of 1948 that created Israel led to the first and most significant division: between the minority of Palestinians who remained inside the new territory of Israel and the refugees forced outside its borders, who today are numbered in millions. Since 1967, Israel has fostered many further splits: between the cities and rural areas; between the West Bank and Gaza; between East Jerusalem and the West Bank; between the main rival political movements, Fatah and Hamas; and between the PA leadership and the diaspora. Israel's guiding principle has been to engender discord between Palestinians by putting the interests of each group into conflict, said Dr. Ghanem. "A feuding Palestinian nation was never likely to be in a position to run its own affairs."

The Palestinians of Israel are poised to take centre stage
Throughout the Arab areas of Jerusalem, as in the West Bank, the government is pressing ahead with land expropriations, demolitions and settlement building, making the prospects of a Palestinian state ever more improbable. More than a third of the land in East Jerusalem has been expropriated since it was occupied in 1967 to make way for Israeli colonists, in flagrant violation of international law. ... About 87,000 Bedouin live in 45 "unrecognised" villages, without rights or basic public services, because the Israeli authorities refuse to recognise their claim to the land. All have demolition orders hanging over them, while hundreds of Jewish settlements have been established throughout the area. ... At the weekend, a mosque in the Bedouin town of Rahat was torn down by the army in the night. By Sunday afternoon, local people were already at work on rebuilding it, as patriotic songs blared out from the PA system and activists addressed an angry crowd. The awakening of the Negev Bedouin, many of whom used to send their sons to fight in the Israeli army, reflects a wider politicisation of the Arab citizens of Israel. Cut off from the majority of Palestinians after 1948, they tried to find an accommodation with the state whose discrimination against them was, in the words of former prime minister Ehud Olmert, "deep-seated and intolerable" from the first. That effort has as good as been abandoned. The Arab parties in the Israeli Knesset now reject any idea of Israel as an ethnically defined state, demanding instead a "state of all its people". The influential Islamic Movement refuses to take part in the Israeli political system at all. The Palestinians of '48, who now make up getting on for 20% of the population, are increasingly organising themselves on an independent basis – and in common cause with their fellow Palestinians across the Green Line.

Major Dutch pension fund divests from occupation
The major Dutch pension fund Pensioenfonds Zorg en Welzijn (PFZW), which has investments totaling 97 billion euros, has informed The Electronic Intifada that it has divested from almost all the Israeli companies in its portfolio. PGGM, the manager of the major Dutch pension fund PFZW, has adopted a new guideline for socially responsible investment in companies which operate in conflict zones. In addition, PFZM has also entered into discussions with Motorola, Veolia and Alstom to raise its concerns about human rights issues. All three companies have actively supported and profited from Israel's occupation of the West Bank (including East Jerusalem) and the Gaza Strip.

The great book robbery of 1948
Between May 1948 and February 1949, librarians from the Jewish National Library and Hebrew University Library entered the desolate Palestinian homes of west Jerusalem and seized 30,000 books, manuscripts and newspapers alone. These cultural assets, which had belonged to elite and educated Palestinian families, were then "loaned" to the National Library where they have remained until now. Furthermore, across cities such as Jaffa, Haifa, Tiberias and Nazareth, employees of the Custodian of Absentee Property gathered approximately 40,000-50,000 books belonging to Palestinians. Most of these were later resold to Arabs although approximately 26,000 books were deemed unsuitable as they contained "inciting material against the State [Israel]" and were sold as paper waste. This untold story of the Nakba has remained hidden over the years until, by complete accident, Israeli graduate student Gish Amit stumbled across archives documenting the systematic looting of Palestinian books.

The Great Book Robbery
The Great Book Robbery is a multifaceted cultural heritage project. It has two major components, a documentary film to be produced, broadcast and screened internationally and this very website which will grow into a multi-function platform. ... 60,000 Palestinian books were systematically looted by the newly born State of Israel during the 1948 war. The story of the stolen books is not only at the heart of our project but also the launching pad of a much bigger and wider endeavor: We intend on communicating the scope and depth of the Palestinian tragedy through the destruction of Palestinian culture in 1948.

Jonathan Cook: Rabbis provoke riots in Israel's "most racist" city
Meanwhile, the mayor of Upper Nazareth, Shimon Gapso, who is also allied with Yisrael Beiteinu, has announced plans to build a new neighborhood for 3,000 religious Jews to halt what he called the city's "demographic deterioration." Hundreds of Palestinian families from neighboring Nazareth have relocated to the Jewish city to escape overcrowding. Today, one in eight of Upper Nazareth's 42,000-strong population is Palestinian. ... Hatia Chomsky-Porat, who leads Galilee activists for Sikkuy, a group advocating better relations between Jews and Palestinians, said: "The political atmosphere is growing darker all the time. Racism among Jews is entirely mainstream now." In Safed, the Palestinian student body, heavily outnumbered by nearly 40,000 Jewish residents, has tried to keep a low profile. However, one small act of defiance appears to have further contributed to Jewish residents' fears of a "takeover." Inhabitants awoke recently to find a Palestinian flag draped on the top of a renovated mosque -- one of the many old stone buildings in Safed that attest to the city's habitation long before Israel's establishment. In 1948, when Jewish forces captured the town, Safed was a mixed city of 10,000 Palestinians and 2,000 Jews. All the Palestinian inhabitants were expelled, including a 13-year-old Mahmoud Abbas, now the president of the Palestinian Authority who continues to hold office under controversial emergency decrees extending his expired term.

Activism roundup: Netanyahu disrupters tell of "mob mentality"
Jewish American and Israeli activists with the Young, Jewish and Proud project of US-based Jewish Voice for Peace (JVP) successfully disrupted a speech given by Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu on 8 November. Netanyahu was attempting to deliver a thirty-minute address during the Jewish Federation's General Assembly conference in New Orleans. One by one, in carefully-orchestrated intervals, five activists stood up and repeatedly shouted different ways in which Israeli policies "delegitimize" the state while holding a banner with the same message. The activists were attacked by conference attendees after they stood up and confronted Netanyahu, and were escorted out of the room by police officers and security personnel.


Ostalo:
AWOL Soldier Refusing Deployment Because of Severe PTSD
As the war in Afghanistan stretches into its tenth year, now the longest war in US history, Jeff's story has become all too familiar in a military that is overextended and exhausted, pushing soldiers beyond their mental and physical capacities in order to fill the ranks. The wars in Iraq and Afghanistan have been marked by staggering rates of trauma and suicide. Between 20 percent and 50 percent of all service members deployed to Iraq and Afghanistan have suffered PTSD. Suicide rates among active duty service members are twice as high as that of the civilian population and veterans with PTSD are six times more likely to attempt suicide.

Help Put This Ad On Air - Go to BuildingWhat.org

9/11 Families Ask: What Happened to the Third Building That Collapsed in the WTC Attacks?
NIST's report, released years after the 9/11 Commission Report, argued that the "new phenomenon" of thermal expansion could bring down a steel frame structure. The scientists added that their findings made them worry numerous other structures could be prone to the same style of collapse. In spite of their conclusions, only three skyscrapers are known to have officially collapsed from hydrocarbon fires weakening steel supports, and all of them fell on Sept. 11, 2001. Oddly enough, that same day the BBC reported that building seven had fallen some 23 minutes before it went down and featured a reporter speaking about the third dose of tragedy even as the tower remained standing behind her. Discovery of the mistaken and ill-timed reportage has since fueled talk of an international conspiracy, but the network insists it was simply mistaken and has adamantly denied allegations that it received advance notice of the collapse. "Building seven came down, went into a sudden collapse across the full width and length of the building, for 2.25 seconds, which amounted to 105 feet or eight stories, eight 13-foot-tall stories -- it was in full free-fall acceleration, " explained Tony Szamboti, a mechanical engineer who appeared on Fox News with McIlvaine. "That is impossible because, in a natural collapse, columns would have to buckle," he said. "When columns buckle, there is a minimum resistance. ... It would slow down." "What are you suggesting brought it down?" Geraldo asked. "I'm suggesting there was some form of demolition devices in that building," he replied. "... I'm not saying I know what it is. I'm saying that it was at freefall acceleration and the NIST admitted to that." Geraldo agreed that it looked like a structure "being demolished by the professionals who can actually collapse a building right into its own footprint".

Building What?
Building 7 was a 47-story skyscraper that was part of the World Trade Center complex. It would have been the tallest high-rise in 33 states. It collapsed at 5:20 pm on September 11, 2001. It was not hit by an airplane and suffered minimal damage compared to other buildings much closer to the Twin Towers.

White House Says Child Soldiers Are Ok, if They Fight Terrorists
The phenomenon of child soldiers, like genocide, slavery and torture, seems like one of those crimes that no nation could legitimately defend. Yet the Obama administration just decided to leave countless kids stranded on some of the world's bloodiest battlegrounds. The administration stunned human rights groups last month by sidestepping a commitment to help countries curb the military exploitation of children. Josh Rogin at Foreign Policy reported that President Obama issued a presidential memorandum granting waivers from the Child Soldiers Prevention Act to four countries: Chad, the Democratic Republic of the Congo, Sudan and Yemen.

Palestinska djeca zarobljenici, 3. dio: Mučenje i zlostavljanje tijekom ispitivanja

Nastavak prvog i drugog djela s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.


Mučenje i zlostavljanje tijekom ispitivanja

Nakon uhićenja i transfera, palestinsku djecu zarobljenike najčešće vode ravno u istražni i pritvorni centar radi ispitivanja. To se ispitivanje uvijek odvija bez nazočnosti odvjetnika i članova obitelji maloljetnog uhićenika. Za razliku od ispitivanja u Izraelu, ne pravi se video snimka ispitivanja, čime se na jednostavan način može odvratiti ispitivača od neprikladnog korištenja sile i istovremeno ga zaštititi od lažnih optužbi o zlostavljanju.

U većini slučajeva palestinska su djeca tijekom ispitivanja vezana u bolnom položaju, a u nekim slučajevima i bespotrebno imaju povez na očima. Nije rijetkost da ta djeca u takvom položaju budu fizički napadnuta. Čini se da je u gotovo svim slučajevima svrha premlaćivanja iznuditi priznanje... U neumornom nastojanju vlasti da se domognu priznanja ni djeca u dobi od 12 godina nisu pošteđena fizičkog nasilja i prijetnji.

Postoje dokazi da su palestinska djeca obmanjivana kako bi tijekom ispitivanja priznala da su počinila ono za što ih se sumnjiči. Mnoga njihova priznanja bila su napisana na hebrejskom, jeziku koji malo palestinske djece zna čitati. Ta priznanja prihvaćaju suci vojnih sudova i na temelju njih osuđuju djecu, iako je očigledno da postoje dokazi da ta priznanja djeca nisu dala dobrovoljno. Treba također napomenuti da Konvencija protiv mučenja nedvosmisleno zabranjuje korištenje bilo kakvih dokaza koji su dobiveni kao rezultat mučenja. Postoje i dokazi da su neka palestinska djeca obmanjivana kako bi potpisala priznanja tijekom bolničkog liječenja.

Osim premlaćivanja, izraelske vlasti protiv palestinske djece koriste nekoliko nedvosmisleno zabranjenih ispitivačkih tehnika. One uključuju različite oblike zlostavljanja u bolnom položaju tijekom duljih vremenskih perioda. Jedan od učestalih oblika zlostavljanja u bolnom položaju s kojima se DCI-Palestine susreće je smještanje djeteta na vrlo malen metalni stolac koji je na jednom uglu pričvršćen za pod. Dijete na nogama obično ima okove, a ruke su mu svezane na leđima. Dijete često u ovom položaju mora provesti mnogo sati pri čemu trpi jaku bol u leđima i nogama.

DCI-Palestine je također dokumentirao slučajeve u kojima djecu drže zatvorenu u samicama tijekom duljih vremenskih perioda. Ovaj oblik kažnjavanja može imati naročito štetan učinak po dijete. U nekim se slučajevima koristi kombinacija zlostavljanja u bolnom položaju, neprekidno ispitivanje i deprivacija sna kako bi se od djeteta dobilo priznanje. U jednom je slučaju DCI-Palestine zabilježio kombinaciju tehnika kao što su 5 dana samice, stavljanje u bolni položaj na malom metalnom stolcu vezanom za pod s rukama vezanim na leđima i prijetnje uhićenjem djetetove majke i braće. Djeci tijekom ispitivanja redovito prijete nekim oblikom fizičkog nasilja, uključujući jedan slučaj u kojem su 17-godišnjem dječaku prijetili da će mu pucati u glavu. Drugi dokumentirani oblici zastrašivanja uključuju stavljanje noža pod vrat jednog 15-godišnjeg dječaka.

Obično palestinsku djecu po dolasku u istražni i pritvorni centar površno pregleda vojni liječnik. Uznemiravajuće je što ti liječnici ne poduzimaju ništa kad im dijete prijavi da je bilo zlostavljano.

DCI-Palestine se nije susreo s niti jednim slučajem u kojem bi se neka odrasla ovlaštena osoba, poput vojnika, liječnika, osoblja u zatvoru, zauzela za dijete koje je bilo zlostavljano.

...


Slučaj br. 11 nastavak
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 23. listopad 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela
Nakon što je uhićen u 2 sata ujutro iz svog kreveta i nakon što mu nije bilo dopušteno da se oprosti od svojih roditelja, 15-godišnji Abed je prebačen u izraelsku vojnu bazu radi ispitivanja.

„Odjednom je u prostoriju ušao jedan muškarac i na arapskom rekao da je on ispitivač. Ispod poveza koji sam imao na očima vidio sam da nosi plavu košulju i traperice. Rekao mi je da će me ispitivati i da poznaje sve članove moje obitelji. Ispod poveza sam vidio da ima štap. Zamolio sam ga da mi skine povez s očiju i oslobodi ruke zbog boli koju sam trpio. On je to odbio i rekao mi da će prvo morati vidjeti da li ću surađivati, te da će nakon toga odlučiti da li da udovolji mojoj molbi.

Ispitivanje je počelo dok sam još uvijek bio u bolnom položaju. Bio sam umoran, imao povez na očima, a ruke su mi bile svezane iza leđa. Ispitivač je rekao da smo ja i druga djeca bacali Molotovljeve koktele i kamenje na izraelske automobile, a ja sam to porekao. Rekao mi je: 'Tvoj je otac star i ugledan čovjek. Ne želim ga dovesti ovdje i uvrijediti ga.' [...] Također me ispitivao o nekoliko ljudi iz sela i da li su oni bacali Molotovljeve koktele i kamenje na izraelske automobile. Rekao sam mu da uopće ne poznajem nikoga od tih ljudi.

Za vrijeme ispitivanja čuo sam povike svog bratića koji su dopirali iz susjedne prostorije [...] Ispitivač mi je tada rekao: 'Ako ne priznaš, isto što se sada događa tom djetetu dogodit će se i tebi'. Porekao sam sve za što sam optužen, a ispitivač mi je rekao: 'Sad ćeš vidjeti što će ti se dogoditi.'

Ispitivač je ne hebrejskom pozvao jednog od vojnika. Čuo sam vojnikov glas, ali ga nisam vidio. Vojnik me počeo tući rukama i dlanovima. Mislio sam da će mi glava eksplodirati. Iz usta i nosa mi je počela teći krv. Vojnik me tada počeo nogama udarati po cijelom tijelu. Pao sam na pod. Nogama me udarao u glavu i trbuh. Vikao sam i plakao. Molio sam ga da me pusti, no on je to odbio. Ispitivač je stajao pored njega i rekao: 'Priznaj, pa će te prestati tući.' Vojnik me tukao oko pola sata.

Vojnik me nakon pola sata prestao tući. Ispitivač mi je tada prišao i zatražio da potpišem priznanje koje je on napisao bez da sam znao što u njemu piše. Zatražio sam da mi objasni što u priznanju piše, no on je to odbio. Rekao je da ako odbijem potpisati, da će me ponovo mučiti i tući. Zato sam morao potpisati 2 papira iako nisam znao što na njima piše. Odbio sam potpisati i treći papir. Kad sam odbio potpisati 3. papir, vojnik me podigao i bacio na pod. Zatim me počeo udarati nogama. Otišao je u susjednu prostoriju i vratio se za nekoliko minuta. Vidio sam da u ruci ima kabel. Počeo me tući tim kablom po leđima i nogama tako jako i bolno da su mi ti udarci ostavili tragove po tijelu. Cijelo mi je tijelo bilo plavo slijedeća 2 dana.

Nakon što me izudarao kablom, zamolio sam ispitivača da donese treći papir kako bih ga potpisao jer sam htio da bol prestane. Kasnije je ispalo da sam potpisao priznanje da sam pripremao i bacao Molotovljeve koktele, te da su sva ostala djeca koju su optuživali bacala Molotovljeve koktele na izraelske automobile. [...]

Ispitivanje je trajalo dulje od sat vremena ... vojnici su me potom odveli van i smjestili na zemlju i tamo sam proveo otprilike 4 sata. Molio sam vojnike da mi dopuste da koristim WC, no oni su to odbili. Vikali su na mene i vrijeđali me. Svo to vrijeme nisu mi ponudili nikakvu hranu ni piće.“

...


Slučaj br. 15 nastavak
Ime: Islam M.
Datum uhićenja: 31. prosinac 2008.
Dob pri uhićenju: 12 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici 12-godišnjeg Islama uhitili dok je lovio ptice. Prebacili su ga u izraelsku vojnu bazu radi ispitivanja.

„Deset minuta kasnije vojnik me pitao [...] da li sam bacao kamenje na vojnike. Tri minute kasnije pridružio nam se satnik po imenu Hasan, koji je nosio vojnu uniformu ... Odveo me do bora i natjerao da sjednem na zemlju. 'Jesi li vidio djecu kako bacaju kamenje na vojnike?' pitao me. 'Da', odgovorio sam. 'Da li ih poznaješ?' upitao je. 'Ne', odgovorio sam. Zaprijetio mi je da će mi lice politi vrućom vodom. 'Ne znam tko je bacao kamenje', rekao sam. Pet minuta kasnije odveo me na mjesto puno trnovitog grmlja. Naredio mi je da sjednem u grmlje. Odbio sam. Gurnuo me i ja sam pao u grmlje. To je bilo stvarno bolno.

Smjestili su me u terensko vozilo [...] Satnik Hasan mi je prišao i zatražio od mene da priznam da sam bacao kamenje. Odbio sam. 'Strpat ćemo te u zatvor, domoljubni dječače', rekao mi je. [...] Stigao je policajac u plavoj uniformi i odveo me na ispitivanje. Vezali su me i stavili mi povez preko očiju, ali sam ispod njega ipak nešto vidio. U sobi za ispitivanja nalazio se jedan policajac i jedan vojnik koji je sjedio pored policajca. 'Bacao si kamenje. Fotografirali su te kako bacaš kamenje' rekao je policajac. Ja sam to zanijekao. [...] Zatražio sam od vojnika da mi daju nešto jesti. Donijeli su mi jabuku čija je jedna polovica bila trula. Pojeo sam dobru polovicu, a trulu vratio vojniku [...] Posjeli su me na stolac i tako me ostavili 5 sati bez ijednog postavljenog pitanja.

Ušao je policajac u plavoj uniformi i odveo me u jedan ured. Prikazao mi je DVD na kojem su bile snimke djece koja vojnike gađaju kamenjem. 'Vidiš se kako bacaš kamenje?' upitao me. Nisam se vidio na snimci kako bacam kamenje, jer nisam ni bacao kamenje. Zatim me odveo van iz te prostorije. Zatim sam sam, svezan i s povezom preko očiju sjedio na zemlji tri sata.“

....


Slučaj br. 4 nastavak
Ime: Mohammad E.
Datum uhićenja: 4. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Nakon što su ga pretukli i uhitili u blizini Zida, Mohammada su prebacili u jednu policijsku postaju u Atarotu na Zapadnoj obali, radi ispitivanja. U istražnom centru su Mohammadu rekli neka ispere krv sa svog lica. Dali su mu komad suhog kruha i dopustili da koristi WC prije nego su ga odveli na ispitivanje. Mohammada je oko 1 sat ispitivao jedan ispitivač bez nazočnosti odvjetnika ili članova Mohammadove obitelji. Ispitivač ga je stalno optuživao da je bacao kamenje na Zid, što je Mohammad poricao. Ispitivač je Mohammadu zaprijetio da ako ne prizna, da će odmah biti odveden na vojni sud radi presude. U jednom je trenutku tijekom ispitivanja Mohammad ispitivaču rekao da ga boli glava, ali mu do kraja ispitivanja nije pružena nikakva liječnička pomoć.

Nakon otprilike sat vremena Mohammadu su dali komad papira s tekstom napisanim na hebrejskom. Ispitivač je Mohammadu rekao da će ga osloboditi ako potpiše papir. Rekao mu je da se radi samo o potvrdi da je svjestan da će ga ubuduće uhititi i osuditi ako ga ulove kako baca kamenje. Mohammad je povjerovao ispitivaču i potpisao papir. Odmah su ga obavijestili da je upravo potpisao priznanje i da ga šalju u zatvor.

Ubrzo nakon što je potpisao papir Mohammadu je pozlilo od udaraca u glavu koje je zadobio i odveli su ga u bolnicu na liječenje. Optužili su ga da je bacao kamenje, a vojni ga je sud osudio na 4 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 1000 novih izraelskih šekela (250 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu je kazne odslužio u zatvoru Telmond u Izraelu. Oslobođen je 05. lipnja 2008. Za vrijeme dok je bio u zatvoru nije ga posjetio niti jedan član njegove obitelji.

...


Slučaj br. 1 nastavak
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 7. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela na prostoriju sigurnosnih čuvara u ilegalnom naselju
Imad je nastrijeljen u blizini ilegalnog naselja, skinut do gola i zatim odvezen u bolnicu u Jeruzalemu.

„Tri dana nakon uhićenja, dvojica ispitivača su došla u bolnicu Ein Karem i počela me ispitivati. Optužili su me da sam bacao Molotovljeve koktele i granate domaće izrade na prostoriju sigurnosne straže u ilegalnom izraelskom naselju Gush Etzion. Porekao sam ove optužbe i rekao im da nikad u životu nisam bacao Molotovljeve kokele, ni kamenje. Zatražili su da potpišem papir s tekstom na hebrejskom, ali sam ja to odbio i zatražio da mi ga pročitaju i prevedu što na njemu piše. Ispitivač mi je rekao da sam optužen za bacanje Molotovljevog koktela na prostoriju sigurnosnog čuvara. Rekao je da će mi razbiti glavu i pritiskati rane, ako ne potpišem papir. No ja sam i dalje odbijao potpisati. Nakon 2 sata, ispitivač mi je pružio drugi papir s tekstom na hebrejskom i tražio od mene da ga potpišem. Rekao je da se radi o odobrenju da se na meni izvrši operacija, pa sam potpisao. Kasnije je ispalo da sam potpisao puno priznanje da sam pripremio i bacio Molotovljev koktel na prostoriju sigurnosnog čuvara u ilegalnom naselju Gush Etzion. Ispitivač je priznanje dobio na prevaru.“

...


Slučaj br. 16
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 10. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici Abeda uhitili 10. veljače 2008. u 7 sati ujutro u domu njegove obitelji u jednom selu u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. To se selo nalazi u blizini ilegalnog Zida. Nakon nekoliko dana Abeda su prebacili u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu.

„Dva dana po dolasku u Al Jalame odveli su me na ispitivanje koje je trajalo 3 dana. Ruke i noge su mi bile vezane za zid u obliku križa. U tom sam položaju proveo cijeli 1 dan. Osjećao sam strahovitu bol i oticanje u rukama. Vojnici su me zatim prebacili u samicu u kojoj sam bio 15 dana. Mokrio sam u ćeliji.“

Abed je optužen za bacanje kamenja, a vojni ga je sud osudio na 3 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 500 novih izraelskih šekela (125 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvorima Damoun i Megiddo u Izraelu. ...


Slučaj br. 17
Ime: Samir K.
Datum uhićenja: 10. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Otvaranje vatre na izraelske vojnike
Izraelski su vojnici Samira uhitili 10. ožujka 2008. u 3 sata ujutro u domu njegove obitelji u jednom selu pored grada Tulkarema koje se nalazi u blizini ilegalnog Zida na Zapadnoj obali. Samir je odveden u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu radi ispitivanja.

„Prvi put su me ispitali u vojnom terenskom vozilu ispred moje kuće dok sam sjedio na akumulatoru [...] Ispitivač [...] me pitao zašto sam pucao na vojnike koji su se nalazili u blizini Zida, ali ja sam to porekao.

13. ožujka 2008, oko podneva, dok sam se nalazio u Al Jalameu, odveli su me ispitivaču koji je sjedio u maloj prostoriji iza pisaćeg stola s računalom. U sobi se nalazio malen stolac pričvršćen za pod, na udaljenosti od 4 metara od pisaćeg stola. Posjeli su me na taj stolac, a ruke su mi bile vezane iza leđa zbog čega su me boljele noge. U tom sam položaju ostao do 18 sati. Jednom mi je bilo dopušteno da odem na WC. Ispitivao me Ran, visoki, mršavi ispitivač bijele puti s kosom začešljanom prema natrag. ...

Nakon 18 sati, odveli su me natrag u ćeliju gdje sam proveo tjedan dana bez da me itko išta pitao. Mnogo sam plakao, a jedini mi je cilj bio da izađem iz te ćelije. Tjedan dana kasnije, ponovo su me odveli na ispitivanje. Suočili su me s priznanjem mog prijatelja Leitha u kojem me on optuživao. Ispitivač je napisao izjavu na hebrejskom i zatražio od mene da je potpišem, no ja sam to odbio. Zahtijevao sam da napišem svoju izjavu na arapskom, vlastitim rukopisom.“
...

Samir je optužen da je pucao na izraelske vojnike i osuđen na vojnom sudu na 30 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 2000 novih izraelskih šekela (500 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Trenutno se nalazi u zatvoru Damoun u Izraelu. Iz zatvora će izaći 10. rujna 2010.


Slučaj br. 18
Ime: Abed A.
Datum uhićenja: 23. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji i otvaranje vatre na terensko vozilo
Izraelski vojnici uhitili su 17-godišnjeg Abeda 23. travnja 2008. u 2 sata ujutro u domu njegove obitelji u gradu Nablusu na Zapadnoj obali. Prebačen je u istražni i pritvorni centar Huwwara i potom u Al Jalame u Izraelu.

„Oko 15 sati stigli smo u Al Jalame, gdje me liječnik pregledao i dao mi nešto odjeće. Vojnici su me natjerali da na oči stavim crne sunčane naočale zbog čega ništa nisam vidio i zatim su me odveli u jednu prostoriju. Tamo su mi skinuli sunčane naočale i ruke mi straga vezali za mali stolac koji je bio pričvršćen za pod [...] ispitivač se predstavio kao 'Franco' – bio je ćelav, srednje visine i bijele puti.

Ispitivač mi je najprije rekao da je on poslao vojnike da me uhite. Pokazao mi je kartu Palestine i upitao me: 'Što je ovo?', na što sam ja odgovorio: 'To je karta Palestine'. Tada je ispitivač na mene povikao: 'To je Izrael, a ne Palestina!' Ispitivač mi je tada postavljao pitanja o mom prijatelju Yusifu i drugim osobama koje poznajem, te o mojoj povezanosti s njima. Kad je vidio da ne surađujem, optužio me za pripadništvo vojnoj skupini koja je izvela akcije protiv izraelskih vojnika. Porekao sam te optužbe.

Nakon što sam 5 dana proveo u samici, Franco me ponovo ispitivao i jednom me dlanom snažno udario po licu. Bio sam traumatiziran i zbog toga sam priznao da sam otvorio vatru na vojno terensko vozilo iz pištolja.“


Slučaj br. 19
Ime: Mahmoud D.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
Izraelski su vojnici Mahmouda uhitili u 1 sat u noći u domu njegove obitelji u Hebronu na Zapadnoj obali. Mahmouda su ispitivali punih 5 dana i držali u samici 9 dana. Ispitivanje je bilo usredotočeno na to da li Mahmoud poznaje 4 muškaraca koji su upleteni u militantno djelovanje.

„U zatvoru su mi skinuli lisice i povez s očiju i ponovo su me cijelog pretražili [...] Zatim su me stavili u ćeliju veliku otprilike 2x1 metar. Oko 15 minuta kasnije pojavio se zatvorski čuvar i svezao mi ruke lisicama na leđima i stavio mi crne sunčane naočale zbog čega ništa nisam vidio [...] Odveli su me u jednu prostoriju i skinuli sunčane naočale. U prostoriji se nalazio muškarac u 50-tima. Kosa mu je bila svezana u rep. Rekao je da se zove Abu Wadi. Zatvorski čuvar me natjerao da sjednem na vrlo malen dječji stolac koji je bio pričvršćen za pod. Zatim su me lisicama vezali za stolac, i noge mi svezali okovima.

Zatim mi je Abu Wadi dao komad papira i zatražio da ga pročitam. Tekst na papiru bio je napisan na arapskom i u njemu se govorilo o mojim pravima i zabranama, uglavnom o zabranama poput toga da tijekom ispitivanja neću imati pristup odvjetniku niti će me članovi moje obitelji moći posjećivati [...] Abu Wadi je nakon toga napustio prostoriju.

Oko 15 minuta kasnije u prostoriju je ušao jedan drugi muškarac i predstavio se kao Kenny. Bio je visok, u 40-tima. Postavio mi je nekoliko pitanja, htio je znati moje ime, gdje živim, čime se bavim i gdje mi se nalaze prijatelji. Zatim je na ploču napisao imena 4 osoba [...] i postavljao mi pitanja o njima [...] Odgovarao sam mu da ne poznajem nikog od tih ljudi, a on me optuživao da lažem. Ispitivač me više puta nazvao lažljivcem i verbalno me zlostavljao. Ljude o kojime me ispitivao nazivao je 'svinjama'.

Ispitivač bi svako malo napuštao prostoriju i vraćao se [...] to je trajalo oko 1 sat, a zatim je Kenny rekao 'Vratit ću se za 10 minuta i tada očekujem da ćeš mi ispričati kakve ti veze imaš s ovom četvoricom i što o njima znaš.' Nakon otprilike pola sata u prostoriju se vratio Abu Wadi i rekao mi 'Moraš priznati'.'Nemam što priznati,' odgovorio sam.

[...]
Svakih 5 do 6 minuta u prostoriju bi ulazio neki od ispitivača i vikao na mene i vrijeđao me, npr. riječima poput 'jebi se'. Ispitivanja su uslijedila jedno nakon drugoga; kratka i duga. Između ispitivanja u prostoriju bi ulazili različiti ispitivači koji bi vikali na mene, vrijeđali me i tražili od mene da priznam. Ispitivanje je trajalo cijele dane, ponekad od 2 ili 6 sati ujutro. Nisam imao sat, ali sam vrijeme procjenjivao prema vremenu obroka. Siguran sam da su ispitivanja trajala dan i noć. [...]

Slijedećih 4 dana za moje je ispitivanje bio zadužen Sami. Mislim da je ispitivanje trajalo dan i noć. Sami je tijekom ispitivanja vrijeđao mene, te moju majku i sestru. Vikao je na mene i pljuvao. [...]

Negdje u to doba sam po prvi put priznao da 4 mladića o kojima me ispitivao žive u mojoj četvrti i da smo susjedi. [...] Na kraju ovog ispitivanja pozvao je zatvorskog čuvara i rekao mu neka me odvede natrag u ćeliju. Zatvorski me čuvar vratio u ćeliju veliku 2x1 metar. U toj sam ćeliji proveo 9 dana. [...]

Tijekom 5 dana dok su me ispitivali teško sam mogao spavati jer su ispitivači stalno ulazili u prostoriju i vikali na mene kako bi me probudili. Postao sam vrlo umoran i boljela su me leđa i noge jer sam satima morao sjediti na stolcu za ispitivanje. Boljele su me i ruke jer sam cijelo vrijeme imao lisice. U nekim sam momentima osjećao kako mi cijelo tijelo kolabira, a jedino što me sprječavalo da ne padnem na pod bile su lisice kojima sam bio vezan za stolac. [...]

Nije samo moje tijelo patilo, nego sam osjećao i pogoršanje svog psihičkog stanja, nisam se mogao koncentrirati, osjećao sam stalnu tjeskobu, umor i strah. Kod kuće sam živio normalnim životom, a sada sam spao na mali stolac, lisice, deprivaciju sna, povike, prijetnje, ispitivanja i ozbiljne optužbe. U takvim okolnostima život postaje mračan, ispunjen strahom i pesimizmom – bili su to teški dani koje riječi ne mogu opisati.“

Mahmoud je optužen za članstvo u zabranjenoj organizaciji i vojne aktivnosti. Vojni ga je sud osudio na 2 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 3500 novih izraelskih šekela (875 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljem. ...


Slučaj br. 20
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 25. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja i Molotovljevih koktela
Izraelski su vojnici Mohammada uhitili 25. veljače 2008. u domu njegove obitelji u Betlehemu u 2 sata u noći. Mohammad je prebačen u istražni i pritvorni centar Etzion, zatvor Ofer i konačno u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu.

„Na ispitivanje su me odveli 4 dana nakon uhićenja. Satnik Gideon se nalazio u jednom od ureda i on me ispitivao. Raspitivao se o nekoliko osoba koje žive u mom susjedstvu, ali me ni za što nije optužio. Dva i pol sata nakon toga, satnik Gideon mi je rekao da ću biti pušten na slobodu i da ću moći ići kući. Jedan od vojnika mi je rekao da će me on povesti kući. Nekoliko minuta kasnije vratio me u istu ćeliju u pritvornom centru i rekao mi: 'ovo je sad tvoj dom'.

Sedmog dana od uhićenja odveli su me u zatvor Ofer, gdje su me ponovo ispitivali i optužili da sam vojno djelovao za brigade Mučenika al-Akse, izrađivao eksplozivne naprave, posjedovao eksplozivne materijale i oružje. Ispitivač mi je rekao da su neke osobe svjedočile protiv mene. Rekao mi je da će me, ako priznam, pustiti kući. Ispitivanje je trajalo oko sat vremena, a za to mi je vrijeme ispitivač prijetio da ćemo ja i moja obitelji biti u opasnosti ako ne priznam. Unatoč svemu, ništa nisam priznao. [...]

Kad smo stigli u zatvor Al Jalame stavili su me u ćeliju u kojoj sam proveo slijedećih 5 dana. Tijekom tih 5 dana me nisu ispitivali i nikoga nisam vidio. Hranu su mi davali kroz vrata. Nakon 5 dana odveli su me na ispitivanje. Posjeli su me na metalni stolac koji je bio pričvršćen za pod, a ruke su mi bile vezane iza leđa. Ispitivač se zvao 'Chris'. Rekao mi je da postoje osobe koje su svjedočile protiv mene. Ispitivanje je trajalo oko sat vremena. Tijekom ispitivanja ispitivač mi se derao u lice kako bi me natjerao da priznam, no ja ništa nisam priznao.

U Al Jalameu sam prove 25 dana. Osamnaestog su me dana ponovo ispitivali. Priznao sam da sam bacao kamenje i Molotovljeve koktele jer je ispitivač prijetio da će uhititi moju majku i braću. Priznao sam jer nisam htio da mi uhite majku i braću i jer sam želio izaći iz ćelije.“

...


Slučaj br. 12 nastavak
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici Mohammada uhitili u njegovom krevetu u 2 sata u noći i zatim ga prevezli u istražni i pritvorni centar.

„Osam dana nakon uhićenja i pritvaranja u istražni i pritvorni centar Huwwara, prebacili su me u istražni i pritvorni centar Salem radi ispitivanja. Odveli su me u prostoriju u kojoj je za pisaćim stolom sjedio ispitivač po imenu 'Saleh Nasr'. Saleh je bio visok i imao je zelene oči. Ruke su mi bile vezane iza leđa plastičnim lisicama.

Saleh je ispitivanje započeo postavljajući mi pitanja o nekim od mojih vršnjaka iz sela. Rekao mi je da su oni rekli da sam ja sudjelovao u bacanju kamenja i Molotovljevih koktela. Porekao sam to. Saleh je tada počeo vikati na mene i rekao mi: 'Pucat ću ti u glavu ako ne priznaš. Držat ću ti glavu u kanti punoj vode dok se ne udaviš i umreš.' Dok je Saleh vikao, jedan je drugi ispitivač ušao u prostoriju i prijetio mi. Drugi ispitivač je bio visok i djelovao je zastrašujuće. Više je puta podigao ruku kao da me želi udariti dlanom. Bio sam prestrašen i zato sam zatražio da mi dopuste da sam napišem svoju izjavu. Saleh je diktirao, a ja sam pisao kako je on govorio. Priznao sam, kako je tražio od mene, da sam bacao kamenje. Kad je zatražio da napišem da sam bacao i Molotovljeve koktele, odbio sam i rekao: 'To neću napisati čak ni ako mi budete pucali u glavu.'"
...


Slučaj br. 9 nastavak
Ime: Abdullah O.
Datum uhićenja: 20. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela i kamenja
Izraelski su vojnici 15-godišnjeg Abdullaha uhitili 20. travnja 2008. u 3 sata u noći u njegovom obiteljskom domu u jednom selu pored grada Qalqiliye koji se nalazi u blizini ilegalnog izraelskog Zida na Zapadnoj obali.

„Prebacili su me u policijsku postaju u Arielu. Oko 2 su me sata ispitivali muškarci u civilu. Jedan me od vojnika za vrijeme ispitivanja dlanom udario po licu. Zatim mi je pod vrat stavio oštricu noža i tražio od mene da priznam. Odmaknuo sam vrat od noža, a on je zatim nož odložio [...] Tada sam priznao da sam bacao Molotovljeve koktele i kamenje na vojnike.“
...

Abdullah je optužen za bacanje kamenja i Molotovljevih koktela, a vojni ga je sud osudio na 16 mjeseci zatvora nakon što se nagodio s tužiteljem. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvoru Telmond u Izraelu. ...


Slučaj br. 5 nastavak
Ime: Fadi D.
Datum uhićenja: 29. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Bacanje kamenja
14-godišnji Fadi je uhićen nakon džume u petak i optužen da je bacao kamenje. Fadi je prebačen u policijsku stanicu Kiryat Arba radi ispitivanja.

„Kad smo stigli u policijsku postaju u Kiryat Arbi vojnici su me posjeli na drveni stolac u dvorištu. Bio sam sam, s povezom na očima i vezanim rukama i nogama. Tamo sam ostao sat vremena, a zatim su po mene došli policajci koji su me odveli u prostoriju za ispitivanje. Kad sam ušao u prostoriju skinuli su mi povez s očiju. Naredili su mi da sjednem na stolac. Ispitivač je imao gotovo 50 godina. Bio je ćelav, a na glavi je nosio židovsku kapicu. Na sebi je imao policijsku uniformu s 3 zvjezdice na ramenu.

Ispitivač me pitao kako se zovem i gdje živim. Pitao me i kolika je udaljenost između moje kuće i glavne ulice. Odgovarao sam na njegova pitanja. Zatim je rekao: 'Bacao si kamenje'. Odgovorio sam da nisam. Na to mi je ispitivač rekao 'Vojnici su te fotografirali.'. Odgovorio sam da želim da mi pokažu fotografiju. Ispitivač je rekao: 'slika je mutna'. Ja sam ponovo izrazio želju da je vidim, a ispitivač mi je na to rekao da ću sliku moći vidjeti na sudu. Ispitivač me zatim upitao: 'Dakle ne želiš priznati?' Rekao sam da neću priznati jer nisam bacao kamenje. Zatim je počeo na mene vikati i rekao mi: 'Moraš priznati! Moraš priznati'. Svako malo odlazio bi do svog kompjutera i vraćao se natrag ponavljajući svoja pitanja. Glasno je vikao i prijetio mi da će me strpati u zatvor ako ne priznam. Tražio je od mene da potpišem papire na kojima je nešto bilo napisano na hebrejskom, a ja sam to odbio.

Ispitivač je zatim donio komad papira kako bi mi uzeo otiske prstiju. Zgrabio mi je prste i pritisnuo ih na papir. U uredu za ispitivanje proveo sam gotovo 3 sata. Kad je ispitivanje završilo [...] odvezli su me u istražni i pritvorni centar Ofer. Kad smo stigli u Ofer, odveli su me u bolnicu. Rekao sam liječniku da me vojnik koji me uhitio tukao po glavi. Liječnik mi je rekao: 'Ja nemam ništa s tim.' [...]

Potom su me odveli u jedan ured u kojem se nalazio muškarac u civilnoj odjeći. Na sebi je imao traperice i plavu košulju. Imao je oko 40 godina. Bio je debeo, prosječne visine i imao dugu kosu. Upitao me: 'Što mi želiš reći?' Rekao sam mu da su me vojnici koji su me uhitili tukli. On na to nije rekao ništa ... postavljao mi je pitanja poput: 'Ti si bacao kamenje. Gdje živiš? Koja je udaljenost između tvoje kuće i glavne ulice?'“

Fadi je optužen za bacanje kamenja i pušten na slobodu uz jamčevinu od 3000 novih izraelskih šekela (750 američkih dolara) 5. travnja 2008. Fadi je u zatvoru Telmond u Izraelu proveo oko 5 tjedana.


Slučaj br. 12 nastavak
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Mohammad je uhićen u svom krevetu u 2 sata u noći i prebačen u jednu izraelsku vojnu bazu.

„Pola sata kasnije stigli smo u vojni logor. Vojnici su me izvukli iz terenskog vozila i odveli me u jednu prostoriju. Skinuli su mi povez s očiju i vidio sam da se nalazim u bolnici. Liječnik mi je počeo postavljati općenita pitanja o mom zdravstvenom stanju. Rekao sam mu da osjećam jaku bol u lijevoj nozi. Rekao sam mu i da me bole ruke jer mi vojnici čak ni u bolnici nisu skinuli plastične lisice. Iako sam sve to rekao liječniku, on mi nije ponudio nikakvu liječničku pomoć.“
...


Linkovi Palestina/Izrael:
What the Gaza war meant for Israel
Israeli polls and surveys reveal that Israeli society and government are less tolerant than ever of views that oppose the government stance, which is held by the mainstream. Last month the Association of Civil Rights in Israel (ACRI) revealed an alarming trend in its annual survey on the protection of human rights in Israel and the Occupied Territories - the conditioning of rights. "The realisation of the entire spectrum of rights is now more than ever dependent on what we say or believe, what ethnic group we belong to, how much money we have, and more," says the ACRI. "We have the freedom to express ourselves and demonstrate - only if we don't say anything displeasing; we have the right to equal treatment and opportunities - only if we are "loyal" to the state." In the streets, the Israeli security forces are waging a war against protests by Jewish left wing and human rights activists, who non-violently protest against Israel's separation barrier or against Jewish settlers taking over Palestinian homes in East Jerusalem. Many have been arrested and some were attacked by the security forces. However, right-wingers protesting against the government's decision to temporarily freeze building in settlements are accorded much more leniency by Israeli law enforcement agencies.

Gaza: Mohammed's Story - 1 Year On
One year ago today, Save the Children met a Palestinian boy named Mohammed. He was living in a shelter school after his house was damaged by the Israeli shelling of Gaza. A year later he describes why his family have moved back to their ruined house and how they still live in fear of further attacks.

Palestinska djeca zarobljenici, 2. dio: Mučenje i zlostavljanje tijekom uhićenja i transfera

Nastavak posta Palestinska djeca zarobljenici, 1. dio, s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.


ZLOSTAVLJANJE I MUČENJE

...
„Nikakve iznimne okolnosti, bilo da se radi o ratnom stanju ili o ratnoj prijetnji, unutarnjoj političkoj nestabilnosti ili bilo kakvoj drugoj javnoj opasnosti, ne mogu se koristiti kao opravdanje za mučenje.“

Konvencija protiv mučenja – Članak 2. (2)

...

Neki primjeri mučenja
Što predstavlja mučenje ili zlostavljanje ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Međutim, korisno je radi opće orijentacije nabrojati neke okolnosti koje UN-ov Odbor protiv mučenja smatra mučenjem i zlostavljanjem:
-- vezanje u vrlo bolnim položajima;
-- stavljanje kapuljače na glavu u posebnim uvjetima;
-- puštanje glasne muzike tijekom duljih vremenskih perioda;
-- prijetnje, uključujući prijetnje smrću;
-- nasilna trešnja;
-- udaranje nogama, šakama i predmetima;
-- uporaba hladnog zraka s ciljem stvaranja neugodne hladnoće;
-- pretjerana uporaba sile od strane policije i vojske;
-- incommunicado pritvor (bez pristupa odvjetniku, liječniku ili mogućnosti komunikacije s članovima obitelji);
-- zatvaranje u samicu;
-- senzorna deprivacija i gotovo totalna zabrana komuniciranja;
-- loši uvijeti u pritvoru, uključujući uskraćivanje hrane, vode, grijanja zimi, adekvatnih prostorija za pranje, prenatrpanost, nepostojanje sanitarnih prostorija, loše sanitarno-higijenske prostorije, nedovoljna i neprikladna odjeća i liječnička skrb.
Gore navedeni popis nije potpun, a u svakom se slučaju u obzir mora uzeti i naročita ranjivost žrtve, poput njegove ili njezine mlade dobi ili zdravstvenog stanja.

Obveze
Svaka država ima obvezu poduzeti učinkovite mjere kako bi spriječila mučenje na teritoriju koji je pod njenom jurisdikcijom i kriminalizirati, istražiti i procesuirati mučenje. Nadalje, potpisnice Četvrte ženevske konvencije obvezne su tragati za osobama koje se sumnjiči da su počinile zločin mučenja, bez obzira na to gdje je zločin počinjen i procesuirati ih u vlastitim sudovima u skladu s načelom univerzalne jurisdikcije. Univerzalna se jurisdikcija temelji na premisi da su neki zločini toliko teški da zapravo predstavljaju zločine protiv čovječnosti, i da se stoga mogu procesuirati na svakom sudu, bez obzira na mjesto gdje je zločin počinjen. Treba također napomenuti da je obveza traganja za navodnim počiniteljima takvih zločina aktivna obveza:
Čim zemlja stranka spozna da se na njenom teritoriju nalazi osoba koja je počinila ... [ozbiljno] kršenje, njena je dužnost osigurati da ta osoba bude uhićena i promptno procesuirana. Potrebnu policijsku akciju treba poduzeti spontano, to jest, ne samo na temelju zahtjeva neke druge zemlje.

Svrha načela univerzalne jurisdikcije je osigurati da počinitelji najtežih zločina, poput genocida, ropstva i mučenja, ne mogu nigdje pronaći utočište. Mnoge zemlje već su donijele takve zakone i potrebna je još samo volja i sredstva kojima bi se žrtvama mučenja osigurala zadovoljština, a možda i učinkovito odvratilo potencijalne počinitelje od takvih postupaka u budućnosti.


Osobne priče žrtava zlostavljanja i mučenja
...

Uhićenje i transfer
I 2008, kao i proteklih godina, izraelski su vojnici ili policajci palestinsku djecu često uhićivali u blizini sela u kojima žive. Neka od te djece išla su kući iz škole, obavljala poslove u obližnjim maslinicima i voćnjacima ili se igrala u okolici svog sela.

Tijekom 2008. palestinska su djeca koju su zarobile izraelske snage na okupiranom palestinskom području najčešće optuživana za gađanje kamenjem. U 26,7% slučajeva koje je preuzela organizacija DCI-Palestine te godine, optužba je bila gađanje kamenjem.

Nije neuobičajeno da tijekom uhićenja izraelski vojnici palestinsku djecu udaraju svojim oružjem i da im se smiju i ponižavaju ih. Kad izbiju sukobi u blizini Zida između palestinske djece koja bacaju kamenje i izraelskih vojnika, vojnici odgovaraju uhićenjem bilo kojeg djeteta koje se nalazi u blizini, bez obzira da li je to djete sudjelovalo u nemirima ili ne. Izraelski vojnik može palestinsko dijete koje sumnjiči za gađanje kamenjem uhititi na temelju toliko slabih dokaza da se u nekim slučajevima čini da postoji politika kolektivnog kažnjavanja, a ne bilo kakav ozbiljan pokušaj da se identificira one koji su doista sudjelovali u nemirima. ...

Teško naoružane izraelske snage mnogu palestinsku djecu uhićuju pred zoru iz njihovih kreveta, što je za djecu zastrašujuće iskustvo. Toj je dijeci rijetko rečeno zašto su uhićena i kamo ih odvode, a u nekim im slučajevima nije dopušteno ni da se oproste od svojih roditelja.

DCI-Palestine je tijekom 2008. zaprimio nekoliko slučajeva u kojima su izraelski vojnici vatrenim oružjem ranjavali palestinsku djecu. Većina tih slučajeva dogodila se vrlo blizu ilegalnih izraelskih naselja. Uznemiruje činjenica da su nakon ranjavanja mnoga od te djece bila izložena zlostavljanju, a u nekim su ih slučajevima skinuli do gola i satima nepotrebno držali u ponižavajućim okolnostima. ...


Slučaj br. 2
Ime: Yusif T.
Datum uhićenja 30. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 30. travnja 2008. prišli 17-godišnjem Yusifu iz jednog sela koje se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih naselja, u okolici grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, dok se vraćao kući iz škole.

„Nakon što sam pješačio 400 metara, pogledao sam udesno i vidio 4 vojnika, koji su izašli iz maslinika udaljenih 20 metara od mene, kako mi se približavaju. Naredili su mi da stanem na arapskom i ja sam ih poslušao. Prišli su mi. [...] Visoki vojnik i vojnik sa sunčanim naočalama su mi prišli. „Odakle dolaziš?“ pitao me vojnik sa sunčanim naočalama. „Iz škole“, odgovorio sam. „Gdje živiš?“ pitao je. „U [ime sela]“ odgovorio sam. „Lažljivče“, povikao je vojnik,“ti si bacao kamenje na cesti.“ „Nisam“, odgovorio sam.

Obično gestikuliram rukama kad razgovaram s ljudima kako bih se bolje izrazio. Podigao sam ruku, a vojnik se odjednom naljutio i povikao: „Podižeš ruku na mene, životinjo“. Zatim me udario dlanom desne ruke po lijevoj strani lica, uhvatio za ovratnik košulje i počeo me naguravati istovremeno me optužujući da sam bacao kamenje. Psovao je. Govorio sam mu da nisam ja bacao kamenje, a on me i dalje držao za košulju.

Nešto kasnije, prišao mi je niski, tamnoputi vojnik i nogom me udario u desnu nogu. Jako me boljelo [...] zatim me koljenom udario u bedro. Toliko me boljelo da sam pao na zemlju. Četvorica vojnika urlali su na mene i zatim me oko 2 minute udarali nogama. Poderali su mi košulju i hlače. Postavili su me natrag na noge, a jedan me od vojnika udario u grudni koš kundakom svog oružja. Nastavili su me gurati i zatim mi naredili da sjednem na jedan kamen pored ceste. [...] Nakon pet minuta, na to je mjesto stiglo jedno izraelsko vojno terensko vozilo [...]. Iz njega je izišao debeli vojnik u zelenoj vojnoj uniformi i prišao mi. „Ne želiš priznati? U vozilu su tvoji prijatelji koji su priznali da si s njima bacao kamenje,“ rekao je. „Nisam bio s njima. Želim se s njima suočiti“, odgovorio sam. [...] Vojnici su jednog od dječaka izvadili iz vozila. Imao je povez preko očiju i lisice na rukama, nosio je crnu košulju i plave traperice, a oko ručnog zgloba narukvicu s palestinskom zastavom. Vojnici su mu skinuli povez i pitali ga da li sam s njim i drugim dječacima bacao kamenje. Dječak im je odgovorio da nisam sudjelovao u gađanju kamenjem i da je četvrta osoba koja je bila s njima pobjegla. Dječakov nos i lice su krvarili. [...]

Vojnik sa sunčanim naočalama mi je potom naredio da se vratim kući i rekao mi da bih bio uhićen, da taj dječak nije rekao da nisam bio s njima. Dodao je da će me slijedeći put kad me vidi na ovom području uhititi i strpati u zatvor."
...


Slučaj br. 3
Ime: Shadi H.
Datum uhićenja: 22. siječanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Izrada eksplozivne naprave, posjedovanje noža i pokušaj bacanja Molotovljevog koktela
Oko 15 sati Shadi i njegov prijatelj Nihad F. brali su naranče u voćnjaku u blizini svog sela koje se nalazi u okolici palestinskog grada Tulkarema, na sjeveru Zapadne obale. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Odjednom su, dok smo ubirali naranče koje smo kanili pojesti, u voćnjak ušla petorica izraelskih vojnika. Rekli su nam da podignemo ruke u zrak i legnemo na zemlju. Potom su nam vezali ruke i stavili poveze preko očiju [...] Skinuli su nam hlače i majice. Zatim su nas počeli gađati kamenjem smijući se i rugajući nam se. Potom su nam naredili da izađemo iz voćnjaka i prođemo kroz vrata na drugu stranu Zida.

Dok smo hodali do vrata, vojnici su nas udarali svojim puškama u leđa i smijali se [...] hodanje je trajalo 15 minuta. Zatim je stiglo vozilo u koje su nas vojnici smjestili. Posjeli su nas na pod vozila. Nisam znao koliko je vojnika u vozilu. Počeli su nas gaziti. Molili smo ih da nam daju vode, ali nisu nam odgovarali. Umjesto toga, stali su Nihadu na vrat i nastavljali nas udarati u leđa.

Putovali smo oko sat vremena [...] Vozilo je stalo i izišli smo na jedno dvorište popločeno sitnim kamenjem. Ostavili su nas tamo na zemlji tri sata dok se nije spustio mrak.“
...


Slučaj br. 4
Ime: Mohammad E.
Datum uhićenja: 4. veljače 2008.
Dob pri uhićenju 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
...
Mohammad i nekoliko njegovih prijatelja 04. su veljače 2008. stajali na jednom brežuljku u blizini svog sela i gledali mladiće kako bacaju kamenje na Zid. Odjednom su Mohammadu i njegovim prijateljima prišla 4 muškaraca obučena u civilnu odjeću. Muškarci su uhvatili Mohammada i srušili ga na zemlju. Uplašeni se Mohammad pokušao opirati, pa su ga nekoliko puta udarili u glavu pištoljem i lice mu poprskali suzavcem. Potom su mu stavili povez na oči, a ruke i noge svezali plastičnim lisicama, te ga ubacili u stražnji dio vozila.

2 sata kasnije stigli su u izraelsku policijsku postaju u Atarotu, na Zapadnoj obali. Cijelo vrijeme puta Mohammadova je glava krvarila iz rana koje je zadobio od udaraca pištoljem.
...


Slučaj br. 5
Ime: Fadi D.
Datum uhićenja: 29. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
14-godišnji Fadi iz izbjegličkog logora Al'Arub u okolici Hebrona na Zapadnoj obali 29. je veljače 2008. uhićen ispred svog obiteljskog doma i optužen da je tog jutra bacao kamenje na vojnike. Fadi je u to vrijeme imao slomljenu ruku u gipsu i nije mogao bacati kamenje. Vojnici su Fadija svejedno uhitili. ...

„...
... Otvorio sam vrata svoje kuće i htio zakoračiti unutra kad mi je vojnik naredio da stanem i rekao: 'Vidio sam te kako bacaš kamenje. Nosio si crvenu košulju.' Odgovorio sam mu: 'Nisam bacao kamenje. Pogledaj, lijeva mi je ruka slomljena i u gipsu.' Vojnik je odgovorio: 'Ne, vidio sam te kako bacaš kamenje.'

Vojnik mi je prišao i pokušao me odvesti sa sobom. U taj su čas došli moji ujaci i pokušali uvjeriti vojnika da nisam bacao kamenje i da mi je ruka slomljena. Iz terenskog vozila je tada izašlo oko 10 drugih vojnika i prišlo nam. Dvojica vojnika su me vukli, a ostali su pokušavali otjerati moje ujake i druge ljude koji su se okupili oko nas. Dok su me pokušavali odvesti vojnici su me tukli svojim puškama po slomljenoj ruci. Tukli su i mog brata svojim puškama po glavi.

Vojnici su me smjestili u terensko vozilo i posjeli na jedan stolac. Čim sam sjeo, jedan me vojnik snažno gurnuo, tako da sam pao na pod terenskog vozila. Pad je bio bolan i od njega sam zadobio modrice po ramenu i nogi. Čim je terensko vozilo krenulo, isti vojnik koji me gurnuo počeo me udarati nogom u slomljenu ruku. Ruku sam slomio tri dana prije, dok sam se igrao s vršnjacima iz razreda. Ubrzo nakon toga vojnici su mi vezali ruke i noge i stavili mi povez preko očiju. Cijelo su me vrijeme udarali.

Udarali su me oko sat vremena. Isti me vojnik stalno udarao nogom, tukao me i udarao svojom puškom po leđima, ramenu, rukama i nogama. Udaranje nije prestajalo. Nekoliko sam puta vojnika upitao zašto me udara. Odgovorio je urlanjem, psovkama i naredio mi da začepim [...] Tri sata kasnije stigli smo na svoje odredište. Vojnici su me odmah izvukli iz terenskog vozila i odveli pred ispitivača koji mi je rekao da se nalazim u policijskoj postaji u Kiryat Arbi.“
...

Fadi je optužen za bacanje kamenja i pušten na slobodu uz jamčevinu od 3000 novih izraelskih šekela (750 američkih dolara) 05. travnja 2008. Fadi je proveo oko 5 tjedana u zatvoru Telmond u Izraelu.


Slučaj br. 6
Ime: Ahmed Z.
Datum uhićenja: 17. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici u blizini Zida pretukli i uhitili Ahmeda, 16-godišnjeg dječaka iz grada Jenina na Zapadnoj obali. Vojnici su Ahmeda optužili da je bacao kamenje.

„Uhićen sam u blizini Zida u 15 sati, dok mi je otac bio na poslu. Sa mnom su bila još dvojica dječaka, obojica mlađi od mene. Nalazili smo se u blizini Zida i odjednom smo vidjeli kako skupina izraelskih vojnika trči prema nama. Vojnici su nas počeli udarati. Optužili su nas da smo bacali kamenje.

Priznao sam da sam bacao kamenje jednom od vojnika kako bi me on prestao tući. No, umjesto toga, on me počeo još jače udarati. Vojnici su nas uhitili. Stavili su mi povez preko očiju i lisice i ubacili me na pod vojnog terenskog vozila. Potom su me prevezli u vojnu bazu Shakeid. Tijekom vožnje su me udarali nogama.

Kad smo stigli u vojnu bazu ostavili su me vani na otvorenom do 22 sata navečer. Bilo je vrlo hladno i padala je kiša.“

Ahmed je optužen za gađanje kamenjem i osuđen na vojnom sudu na 15 dana zatvora i kaznu od 500 novih izraelskih šekela (125 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu svoje kazne odslužio je u zatvoru Damoun u Izraelu. ...


Slučaj br. 7
Ime: Jameel K.
Datum uhićenja: 25. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 14-godišnjeg Jameela uhitili u 16 sati 25. ožujka 2008. u njegovom selu koje se nalazi u blizini Zida, u okolici grada Tulkarema na Zapadnoj obali.

„Prišla su mi trojica izraelskih vojnika. Prema meni su bacili zvučnu bombu koja mi je eksplodirala do nogu. Naredili su mi da im priđem. Kad sam došao do njih, počeli su me dlanovima udarati po licu. Zatim su mi svezali ruke i odveli me na jedno drugo mjesto u selu. Tamo su se nalazila 2 vojna terenska vozila, na udaljenosti od 500 metara od mene. [...]

Terensko me vozilo odvezlo na jedno meni nepoznato mjesto. Put je trajao pola sata, a zatim smo stigli na to mjesto ili logor pun vojnika. Izvukli su nas iz terenskog vozila i polegli na sitno kamenje koje se nalazilo u dvorištu. Tako su nas ostavili od 18:30 do 2 sata u noći. Potom je došlo nekoliko vojnika koji su mi skinuli povez s očiju i lisice i odveli me u bolnicu. U bolnici su me rukama udarali po leđima i vratu. Jedan od vojnika je uzeo uže koje se nalazilo na stolu, stavio mi ga oko vrata i snažno ga stezao kao da me želi zadaviti. Zatim su mi ponovo stavili lisice na ruke i povez preko očiju i vratili me natrag u dvorište.“
...


Slučaj br. 8
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
05. veljače 2008. Mohammad je sa svojim prijateljima bio na roštiljadi u Wadi Yaminu na Zapadnoj obali. Wadi (dolina) se nalazi u blizini Zida. Nakon roštiljade, Mohammad i 4 njegovih prijatelja zajedno su uzeli taksi kako bi se odvezli kući.

„Nakon nekoliko minuta stiglo je vozilo izraelske policije i stalo pored našeg taksija s desne strane. Našem su se vozilu približila dvojica policajaca naoružana strojnicama i naredila nam da izađemo iz automobila i pokažemo svoje osobne iskaznice. Izašli smo iz auta... Policajci su nam rekli da stanemo uz Zid i pretražili nas. Zatim su vozaču taksija naredili da nas poveze u taksiju za njihovim vozilom. [...]

Kad smo stigli do vrata policajci su nam naredili da izađemo iz taksija [...] rekli su nam da sjednemo na zemlju, a ruke su nam sprijeda vezali lisicama. Na tom smo mjestu sjedili oko 30 minuta. [...] Iz policijskog je kombija izašao vozač i približio nam se. Athera je jednom dlanom udario po vratu i na arapskom rekao 'Ne diži glavu'. Ubrzo zatim skinuli su nam plastične lisice i umjesto njih stavili metalne. Bili smo svezani jedan za drugog. Sjećam se da je na vratima bilo oko 25 policajaca.

Stavili su nas na pod, u stražnjem dijelu policijskog kombija. S nama su u stražnjem dijelu bila dvojica policajaca. Sjedili su na stolcima, a oko 5 ih je sjedilo u dva reda sjedala sprijeda. Tijekom puta dvojica policajaca u stražnjem djelu su nas udarala rukama po glavi i vratu. Stalno su nas pitali: 'Jeste li vi bacali kamenje?' Odgovarali smo im da nismo. 'Tko je onda bacao kamenje?' Odgovorili smo im da ne znamo. Tukli su nas cijelim putem koji je trajao oko 20 minuta. [...]

Nakon otprilike 20 minuta stigli smo u izraelski Okružni koordinacijski ured (DCO) kod Soufina. Bilo je oko 18 sati. Rekli su nam da izađemo iz kombija, sjednemo na zemlju i ruke držimo spuštene. Sjedili smo na zemlji po zimi oko jedan sat [...] Dok smo sjedili vani tukao nas je vozač policijskog kombija. Jednom me udario dlanom po licu, a mislim i da je udarao i moje prijatelje. Bio je to krupan čovjek u 40-tima.
...“

Mohammad je optužen za gađanje kamenjem i pušten na slobodu uz jamčevinu od 4000 novih izraelskih šekela (1000 američkih dolara). Proveo je tjedan dana u istražnom i pritovornom centru u Salemu.


Slučaj br. 9
Ime: Abdullah O.
Datum uhićenja: 20. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela i kamenja
20. travnja 2008. u 3 sata u noći izraelski su vojnici u domu njegove obitelji uhitili 15-godišnjeg Abdullaha iz jednog sela u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Spavao sam kod kuće. Oko 3 sata u noći odjednom sam se probudio od zvukova koje su stvarali vojnici. Jedan je vojnik stajao uz moj krevet. Pograbio me za rame i izvukao iz kuće. Još sam bio u polusnu. Bio sam prestrašen i krajnje nervozan. Toliko sam se uspaničio da se ne sjećam kako su me strpali u terensko vozilo. Udarali su me šakama po cijelom tijelu i gazili po meni.

Jedan me od vojnika pitao da li sam bacao kamenje i Molotovljeve koktele. Odgovorio sam da ništa nisam bacao. Nakon toga su mi stavili lisice na ruke, vezali mi noge i stavili povez preko očiju.“
...


Slučaj br. 10
Ime: Mahmoud M.
Datum uhićenja: 30. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja i Molotovljevih koktela
Izraelski su vojnici 16-godišnjeg Mahmouda iz Nablusa uhitili u 2 sata ujutro 30. studenog 2008. dok je spavao u svom krevetu.

„Osjetio sam da me netko budi. Kad sam se probudio oko mene je u sobi stajalo 8 vojnika. Bili su zastrašujući; lica su im bila obojana crnom bojom, a jedan je imao masku. Naredili su mi da ustanem. Temeljito su me pretražili i naredili mi da se skinem. Skinuo sam sa sebe svu odjeću osim donjeg rublja. Pitali su me kako se zovem. Kad sam im rekao svoje ime, jedan me od vojnika grubo gurnuo prema zidu i ruke mi na leđima vezao plasničnim lisicama [...]

Odveli su me u dnevnu sobu. Trenutak prije nego mi je jedan od vojnika stavio povez preko očiju, vidio sam kako vojnik s maskom pretražuje kuhinju. I on je mene vidio, pojurio prema meni i snažno me udario po leđima. Zatim me po licu udario cijevi svoje puške zbog čega su mi usta i nos počeli obilno krvariti. Sve se to dogodilo pred mojom majkom koja je vojnike preklinjala da me puste. No oni je nisu slušali. Stavili su mi povez na oči i odveli me dolje po stepenicama, budući da je naš stan na drugom katu. [...]

Natjerali su me da sjednem na metalni pod terenskog vozila s glavom među nogama. Vozilo se počelo kretati, a vozač je tako brzo vozio po neravnim dijelovima da sam glavom dva puta udario o krov terenskog vozila. Nakon pola sata stigli smo u vojni logor kojem ne znam ime i vojnici su me izvadili iz vozila. Odveli su me u jednu prostoriju i skinuli mi povez s očiju. Nalazio sam se u bolnici, a liječnik me ispitivao općenita pitanja o mom zdravstvenom stanju bez da me uopće pregledao. U bolnici sam proveo 15 minuta. Boljele su me ruke od plastičnih lisica. Molio sam vojnike da mi ih skinu ili olabave, ali su oni samo vikali neka ušutim.

Vojnici su me 20 minuta kasnije vratili natrag u terensko vozilo i odvezli u pritvorni centar Huwwara. Kad smo stigli u pritvorni centar, izvukli su me iz vozila i potom sam morao na dvorištu stajati tri sata. Bilo je vrlo hladno. Plakao sam zbog boli u rukama. Vikao sam, ali nisu mi olabavili lisice. Ruke su mi zbog njih natekle i poplavile. Nakon što sam tri sata stajao u dvorištu, odveli su me u sobu za ispitivanja.“


Slučaj br. 11
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 23. listopad 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela
15-godišnji Abed iz jednog sela pored grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, koje se nalazi u blizini nekoliko ilegalnih izraelskih naselja i Zida, uhićen je oko 2 sata ujutro 23. listopada 2008. Abeda je, zajedno s njegovim prijateljem Alijem, uhitila izraelska vojska i prebacila ih u vojnu bazu.

„Sedam vojnika udaralo je po vratima kuće cijevima svojih pušaka [...] Vojnici su me odveli van iz kuće, ruke mi vezali na leđima, stavili mi povez na oči i ugurali me u jedno od svojih terenskih vozila. Mojoj obitelji nisu dopustili da se oprosti od mene, već su im naredili neka zatvore vrata i ostanu u kući.

Kad sam ušao u terensko vozilo spoznao sam da je i Ali M. uhićen. Posjeli su me pored njega na pod terenskog vozila. Kad sam sjeo, osjećao sam da će mi ruke eksplodirati jer su bile tako čvrsto svezane. Molio sam vojnike da mi olabave lisice, no oni su samo vikali i govorili prostačkim jezikom. Jedan od njih mi je na lošem arapskom rekao da će mi „razbiti glavu“ ako budem govorio. [...]

Vojnici su Aliju i meni naredili da spustimo glave, što je pojačalo bol u mom vratu, naročito obzirom da smo se u terenskom vozilu vozili dulje od sat vremena [...] Osjećao sam jaku bol u vratu i leđima. Osjetio sam vrtoglavicu i mislio sam da ću povraćati. Kad god bih podigao glavu, vojnici bi počeli vikati na mene.“


Slučaj br. 12
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici oko 2 sata u noći 26. studenog 2008. u njegovom krevetu uhitili 17-godišnjeg Mohammada iz grada Nablusa na Zapadnoj obali. Mohammad je otprije imao ozlijeđenu nogu, zbog čega je teško hodao. Vojnici su ga svezali i stavili mu povez na oči i zatim ga natjerali da hoda nekoliko kilometara do kontrolne točke.

„Kad smo stigli na kontrolnu točku Za'tara, stiglo je i vojno terensko vozilo i vojnici su me gurnuli prema njemu. Moje je tijelo udarilo o vozilo, a jedan drugi vojnik, koji je stajao u blizini, gurnuo mi je glavu u vozilo. Vojnici su me potom ugurali u vozilo i natjerali me da sjednem na pod. Oko mene su bila 4 vojnika, a glava mi se nalazila između njihovih nogu. Vozilo je krenulo, a vojnici su me tijekom putovanja udarali nogama, vrijeđali i vikali na mene. Vozili smo se oko pola sata.“


Slučaj br. 13
Ime: Hamdi A.
Datum uhićenja: 14. kolovoz 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
17-godišnji Hamdi iz izbjegličkog logora Dheisheh pored Betlehema, 14. je kolovoza 2008. snajperom 2 puta pogođen u noge dok je bio na putu kući. Izbjeglički logor Dheisheh nalazi se u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Na putu do pekare [...] naišao sam na djecu koja su se skrivala iza metalnih kanti i bacala kamenje na izraelske vojnike koji su se nalazili na drugoj strani ulice. Bio sam na 50 metara do pekare. Prišao sam djeci. Nisam se skrivao. Odjednom je snajperist koji je stajao pored jedne zgrade na drugoj strani ulice otvorio vatru na mene. Dva puta me pogodio u desnu i lijevu nogu, u koljena. Pao sam na zemlju krvareći.

Dok sam ležao na zemlji prišla su mi 4 izraelskih vojnika i bez ijedne riječi počeli su me tući. Jedan me od vojnika udario cijevi svoje jurišne puške. Jako sam krvario iz nosa i usta i rana na nogama. Jedan drugi vojnik me nogama u vojnim čizmama udarao u leđa. Cijelo me tijelo boljelo. Ta su me četvorica vojnika udarala nogama i dlanovima po cijelom tijelu 5 minuta. Bili su vrlo zastrašujući. Lica su im bila obojena crnom bojom.

Kad su me prestali udarati nogama, četvorica vojnika povili su mi rane na nogama zavojima kao bi zaustavili krvarenje. Dvojica vojnika su me pograbila za jednu ranjenu nogu i desnu ruku i vukli me po pločniku oko 50 metara do vojnog terenskog vozila. Zadobio sam mnogo modrica na leđima i stražnjici. Preklinjao sam ih da me puste, ali su odbili moje molbe.

Kad smo došli do vozila, stigla su i vojna kola hitne pomoći. Vojnici su me položili na nosila i stavili u kola hitne pomoći. Jedan od vojnika u kolima mi je škarama razrezao svu odjeću osim donjeg rublja. Stavili su mi aparat za disanje i epruvetu za vađenje krvi. U vojnim sam se kolima hitne pomoći vozio 15 minuta, nakon čega smo stigli do vojne kontrolne točke u blizini Beit Jale, gdje su se nalazila civilna kola hitne pomoći. Vojnici su me izvukli iz vojnih kola hitne pomoći i položili na zemlju. Petorica vojnika počeli su me fotografirati svojim mobilnim telefonima, a jedan je imao i fotoaparat. Slikali su se zajedno sa mnom izrugujući mi se. Zatim su me stavili u civilna kola hitne pomoći. [...]

15 minuta kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu [...] mnogo je ljudi gledalo u mene, a ja sam se počeo stidjeti jer sam bio samo u donjem rublju. [...]

Kad sam se probudio vidio sam da ležim u krevetu na odjelu za intenzivnu njegu. Lisicama sam bio vezan za krevet i čuvala su me 2 vojnika. Lisice su mi valjda stavili dok sam spavao. Nisam mogao ustati iz kreveta. Mokrio sam ležeći u krevetu. [...]

Dvojica vojnika koji su me čuvali izmjenjivali su se svaki dan. Neki su sa mnom dobro postupali, drugi loše. Neki su me vojnici verbalno zlostavljali, upotrijebljavali nepristojne riječi pred svim drugim pacijentima koji su bili Židovi. Liječničko se osoblje pobunilo, no vojnici im nisu dopustili da se umiješaju. Ponekad su vojnici liječničkom osoblju onemogućavali da me liječi. Židovski pacijenti koji su bili u istoj sobi sa mnom također su me vrijeđali i nazivali me teroristom. Vojnici nisu ništa poduzeli kako bi ih u tome zaustavili. U toj sam sobi ostao 7 dana. [...]

Za vrijeme dok sam bio u bolnici Hadasa Ein Karem, vojnici nikome iz moje obitelji nisu dopustili da me posjeti.“
...

Hamdi je optužen za bacanje Molotovljevog koktela i proveo je 9 mjeseci u zatvoru. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvorskoj bolnici u Ramleu u Izraelu.


Slučaj br. 14
Ime: Mahmoud N.
Datum uhićenja: 15. rujan 2008.
Dob pri uhićenju: 17
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
Izraelski su vojnici 15. rujna 2008. u blizini ilegalnog naselja Bet El otvorili vatru i ranili 17-godišnjeg Mahmouda i njegovog prijatelja Iyada iz izbjegličkog logora al-Jalazan u blizini grada Ramalle na Zapadnoj obali.

„... Bili smo oko 100 metara udaljeni od ilegalnog naselja. Dok smo hodali prema njemu, primjetio sam da se izraelski vojnici skrivaju iza drveća. Iyad ih nije vidio. Okrenuo sam se prema Iyadu kako bih ga upozorio na vojnike. Baš u tom trenutku vojnici su odjednom na nas otvorili vatru. Pogodili su Iyada koji je pao na zemlju. Pokušao sam pobjeći, ali me metak pogodio u leđa. Iyad je bio pogođen 3 puta u lijevu nogu.

Nakon što smo pogođeni, pali smo na zemlju i krvarili. Jako me boljelo. Obojica smo vikali. Prišlo nam je mnogo vojnika. Ležao sam na zemlji, 4 metara od Iyada.Jedan mi je vojnik prišao i dva puta me nogom udario u grudni koš unatoč tome što sam bio ranjen [...] razderali su mi svu odjeću i bio sam potpuno gol, kao na dan kad sam rođen. Jako sam se sramio, naročito obzirom da su tamo bile i 2 vojnikinje. Vojnici su mi se smijali. Ostao sam gol sve do operacije ... Vojnici su nas stavili na nosila i potom u vojno terensko vozilo. Vozilo se uputilo prema ilegalnom naselju gdje su se nalazila 2 obična kola hitne pomoći. [...]

Kola hitne pomoći odvezla su nas do bolnice Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu, a medicinsko me je osoblje izvuklo iz vozila [...] Bio sam gol i sramio sam se jer je bolnica bila puna ljudi, pa sam rukama morao prekriti genitalije. [...]

U bolnici Hadasa proveo sam 2 i pol tjedna. Cijelo su me to vrijeme čuvali vojnici i nisam vidio nikoga iz svoje obitelji. Kasnije sam od svoje obitelji saznao da su me pokušavali posjetiti, ali im vojnici to nisu dopustili, kao ni da mi pošalju hranu.“


Slučaj br. 1 nastavak
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 7. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela i granata domaće izrade na ilegalno naselje
15-godišnji Imad iz jednog sela pored Betlehema 07. se ožujka 2008. sa svojim prijateljima u autu vozio u blizini ilegalnog izraelskog naselja Etzion kad je na njihov automobil otvorena vatra, pri čemu su Imad i njegova tri prijatelja ranjeni.

„Odlučili smo da nastavimo dalje voziti jer smo bili prestrašeni [...] Nakon što smo se vozili još oko pola kilometra došli smo u centar sela, izašli iz auta i legli na zemlju. Ljudi su pojurili prema nama i stavili nas u drugi automobil kako bi nas odvezli u bolnicu u selu. [...]

10 minuta kasnije, izraelski su vojnici upali u selo i opkolili bolnicu sa svih strana. Bilo ih je mnogo, dovezli su se u 10 terenskih vozila. Počeli su bacati zvučne bombe i suzavac kako bi otjerali ljude. Zatim su provalili kroz ulazna vrata u bolinici i [...] uhitili mene i Mahmouda i brzo nas stavili u svoje vozilo. [...]

Nakon toga su nas čvrsto svezali za nosila i uklonili zavoje s naših rana zbog čega smo ponovo počeli krvariti. Počeli su nas tući. Bila su četvorica vojnika. Jedan od njih pritiskao nam je rane, a mi smo vikali od boli. Kad bismo počeli vikati, vojnici su nas udarali dlanovima i govorili nam da ne žele slušati naše povike. Krvarenje se pojačalo jer su nam pritiskali rane [...]

Nakon sat vremena stigli smo u ilegalno naselje Gush 'Etzion. Izvadili su nas iz terenskog vozila i smjestili u dvorište. Škarama su nam razrezali i uklonili odjeću. Ostali smo potpuno goli. U dvorištu je bilo više od 40 vojnika koji su nas stali provocirati i vrijeđati. Bilo je vrlo hladno [...] Za vrijeme dok smo bili u dvorištu nisu nam pružili liječničku pomoć, iako smo krvarili i trpjeli bol.

Sat vremena kasnije stavili su nas u vojna kola hitne pomoći. Gole su nas svezali za nosila. Kad smo ušli u kola, vojnici su nas odvezali i smjestili na plastične stolce. Čvrsto su nam svezali ruke iza leđa što nas je boljelo. Vojnici (2 žene i 2 muškarca) su nas u kolima hitne pomoći na putu do bolnice vrijeđali i vikali na nas.

Pola sata kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu. Vojnici su nas izvukli ih vojnih kola hitne pomoći i ostavili nas neko vrijeme na ulazu u bolnicu. I dalje smo bili goli i preklinjali smo vojnike da nam daju nešto čime bismo se pokrili zbog stida pred prolaznicima i ljudima kojih je bolnica bila puna. Još uvijek imam psihičke posljedice zbog ovog događaja. 15 minuta kasnije doveli su nas u operacijsku salu i skinuli nam plastične poveze, a na ruke i noge nam stavili lisice. [...]

U sobi su me čuvala 3 vojnika. Vezali su mi ruke i noge za krevet. Nisam se mogao micati. Cijeli su me dan vrijeđali i nisam mogao spavati. [...]

U drugoj su bolnici ove vojnike zamijenili drugi vojnici. Ti su vojnici bili vrlo loši, vrijeđali su nas i vikali na nas. Rijetko su nam dopuštali da koristimo WC. [...] Nisu mi dopustili da se otuširam. Želim napomenuti da se nismo otuširali od dana kad su nas uhitili do prebačaja u drugu bolnicu [5 dana od kad je Imad uhićen]. Na mom je tijelu bilo krvi i zaudaralo je. Također želim reći da smo cijeli tjedan bili bez odjeće, a pokrivali su nas samo tankim plahtama. Tek tjedan dana nakon uhićenja dali su nam laganu odjeću. [...]

Tjedan dana kasnije, u ponoć, pojavili su se vojnici iz jedinice Nishon [jedinica u sklopu Zatvorske službe koja je odgovorna za prebačaj pritvorenika iz jednog u drugi zatvor i pritvorni centar] i naredili nam da pođemo s njima. Vezali su nam ruke i noge i stavili nam povez preko očiju. Stavili su nas u vozilo zatvorske službe i odvezli u zatvorsku bolnicu u Ramleu. [...]

Doveli su me u jednu sobu. Odmah sam zaspao. Kad sam se probudio, primjetio sam da sam mokrio u krevet; to je bilo prvi put da mi se tako nešto dogodilo. Sramio sam se. Drugi su mi zatvorenici pomogli da se presvučem i promijenim krevetninu. Sve do danas svaki dan mokrim u krevet. Ništa ne mogu poduzeti kako bih to promijenio. Pokušao sam ne piti vodu po nekoliko sati prije lijeganja u krevet, kasno ići spavati, ali nije pomoglo. Zamolio sam zatvorsku upravu da me odvede psihijatru, ali su oni odbili moju molbu.“


Slučaj br. 15
Ime: Islam M.
Datum uhićenja: 31. prosinac 2008.
Dob pri uhićenju: 12 godina
Optužba: Bacanje kamenja
12-godišnji Islam iz jednog sela u blizini grada Nablusa na Zapadnoj obali 31. je prosinca 2008. lovio ptice u jednom masliniku kad su ga zajedno s prijateljima uhitili izraelski vojnici i optužili da je bacao kamenje. Maslinik se nalazio oko 500 metara od jedne ceste kojom se koriste ilegalni izraelski kolonisti.

„...
... Kad smo došli do ruba sela, iznenadili smo se vidjevši izraelske vojnike oko 10 do 20 metara iza nas. Vojnici su u nas uperili svoje puške. Vikali su nam na hebrejskom i naredili da stanemo. Stali smo na mjestu. [...]

Jedan od vojnika mi je prišao i zgrabio me za ruku. Drugi je vojnik Hasana pograbio za ruku. Zatim su nam svezali ruke. Moju su desnu ruku svezali za Hasanovu lijevu. Potom su nas gurali i tjerali da hodamo prema našoj kući. Vojnici mi nisu rekli zašto su me uhitili [...]

Kad smo došli do terenskog vozila vojnici su meni i Hasanu prekrili oči komadom platna. Ugurali su me u vozilo. Pao sam na pod. Posjeli su me na pod vozila. ...“


Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
Inside Story - The politics behind the Viva Palestina convoy - 7 Jan 2010