Nastavak prvog i drugog djela s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.
Mučenje i zlostavljanje tijekom ispitivanja
Nakon uhićenja i transfera, palestinsku djecu zarobljenike najčešće vode ravno u istražni i pritvorni centar radi ispitivanja. To se ispitivanje uvijek odvija bez nazočnosti odvjetnika i članova obitelji maloljetnog uhićenika. Za razliku od ispitivanja u Izraelu, ne pravi se video snimka ispitivanja, čime se na jednostavan način može odvratiti ispitivača od neprikladnog korištenja sile i istovremeno ga zaštititi od lažnih optužbi o zlostavljanju.
U većini slučajeva palestinska su djeca tijekom ispitivanja vezana u bolnom položaju, a u nekim slučajevima i bespotrebno imaju povez na očima. Nije rijetkost da ta djeca u takvom položaju budu fizički napadnuta. Čini se da je u gotovo svim slučajevima svrha premlaćivanja iznuditi priznanje... U neumornom nastojanju vlasti da se domognu priznanja ni djeca u dobi od 12 godina nisu pošteđena fizičkog nasilja i prijetnji.
Postoje dokazi da su palestinska djeca obmanjivana kako bi tijekom ispitivanja priznala da su počinila ono za što ih se sumnjiči. Mnoga njihova priznanja bila su napisana na hebrejskom, jeziku koji malo palestinske djece zna čitati. Ta priznanja prihvaćaju suci vojnih sudova i na temelju njih osuđuju djecu, iako je očigledno da postoje dokazi da ta priznanja djeca nisu dala dobrovoljno. Treba također napomenuti da Konvencija protiv mučenja nedvosmisleno zabranjuje korištenje bilo kakvih dokaza koji su dobiveni kao rezultat mučenja. Postoje i dokazi da su neka palestinska djeca obmanjivana kako bi potpisala priznanja tijekom bolničkog liječenja.
Osim premlaćivanja, izraelske vlasti protiv palestinske djece koriste nekoliko nedvosmisleno zabranjenih ispitivačkih tehnika. One uključuju različite oblike zlostavljanja u bolnom položaju tijekom duljih vremenskih perioda. Jedan od učestalih oblika zlostavljanja u bolnom položaju s kojima se DCI-Palestine susreće je smještanje djeteta na vrlo malen metalni stolac koji je na jednom uglu pričvršćen za pod. Dijete na nogama obično ima okove, a ruke su mu svezane na leđima. Dijete često u ovom položaju mora provesti mnogo sati pri čemu trpi jaku bol u leđima i nogama.
DCI-Palestine je također dokumentirao slučajeve u kojima djecu drže zatvorenu u samicama tijekom duljih vremenskih perioda. Ovaj oblik kažnjavanja može imati naročito štetan učinak po dijete. U nekim se slučajevima koristi kombinacija zlostavljanja u bolnom položaju, neprekidno ispitivanje i deprivacija sna kako bi se od djeteta dobilo priznanje. U jednom je slučaju DCI-Palestine zabilježio kombinaciju tehnika kao što su 5 dana samice, stavljanje u bolni položaj na malom metalnom stolcu vezanom za pod s rukama vezanim na leđima i prijetnje uhićenjem djetetove majke i braće. Djeci tijekom ispitivanja redovito prijete nekim oblikom fizičkog nasilja, uključujući jedan slučaj u kojem su 17-godišnjem dječaku prijetili da će mu pucati u glavu. Drugi dokumentirani oblici zastrašivanja uključuju stavljanje noža pod vrat jednog 15-godišnjeg dječaka.
Obično palestinsku djecu po dolasku u istražni i pritvorni centar površno pregleda vojni liječnik. Uznemiravajuće je što ti liječnici ne poduzimaju ništa kad im dijete prijavi da je bilo zlostavljano.
DCI-Palestine se nije susreo s niti jednim slučajem u kojem bi se neka odrasla ovlaštena osoba, poput vojnika, liječnika, osoblja u zatvoru, zauzela za dijete koje je bilo zlostavljano.
...
Slučaj br. 11 nastavak
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 23. listopad 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela
Nakon što je uhićen u 2 sata ujutro iz svog kreveta i nakon što mu nije bilo dopušteno da se oprosti od svojih roditelja, 15-godišnji Abed je prebačen u izraelsku vojnu bazu radi ispitivanja.
„Odjednom je u prostoriju ušao jedan muškarac i na arapskom rekao da je on ispitivač. Ispod poveza koji sam imao na očima vidio sam da nosi plavu košulju i traperice. Rekao mi je da će me ispitivati i da poznaje sve članove moje obitelji. Ispod poveza sam vidio da ima štap. Zamolio sam ga da mi skine povez s očiju i oslobodi ruke zbog boli koju sam trpio. On je to odbio i rekao mi da će prvo morati vidjeti da li ću surađivati, te da će nakon toga odlučiti da li da udovolji mojoj molbi.
Ispitivanje je počelo dok sam još uvijek bio u bolnom položaju. Bio sam umoran, imao povez na očima, a ruke su mi bile svezane iza leđa. Ispitivač je rekao da smo ja i druga djeca bacali Molotovljeve koktele i kamenje na izraelske automobile, a ja sam to porekao. Rekao mi je: 'Tvoj je otac star i ugledan čovjek. Ne želim ga dovesti ovdje i uvrijediti ga.' [...] Također me ispitivao o nekoliko ljudi iz sela i da li su oni bacali Molotovljeve koktele i kamenje na izraelske automobile. Rekao sam mu da uopće ne poznajem nikoga od tih ljudi.
Za vrijeme ispitivanja čuo sam povike svog bratića koji su dopirali iz susjedne prostorije [...] Ispitivač mi je tada rekao: 'Ako ne priznaš, isto što se sada događa tom djetetu dogodit će se i tebi'. Porekao sam sve za što sam optužen, a ispitivač mi je rekao: 'Sad ćeš vidjeti što će ti se dogoditi.'
Ispitivač je ne hebrejskom pozvao jednog od vojnika. Čuo sam vojnikov glas, ali ga nisam vidio. Vojnik me počeo tući rukama i dlanovima. Mislio sam da će mi glava eksplodirati. Iz usta i nosa mi je počela teći krv. Vojnik me tada počeo nogama udarati po cijelom tijelu. Pao sam na pod. Nogama me udarao u glavu i trbuh. Vikao sam i plakao. Molio sam ga da me pusti, no on je to odbio. Ispitivač je stajao pored njega i rekao: 'Priznaj, pa će te prestati tući.' Vojnik me tukao oko pola sata.
Vojnik me nakon pola sata prestao tući. Ispitivač mi je tada prišao i zatražio da potpišem priznanje koje je on napisao bez da sam znao što u njemu piše. Zatražio sam da mi objasni što u priznanju piše, no on je to odbio. Rekao je da ako odbijem potpisati, da će me ponovo mučiti i tući. Zato sam morao potpisati 2 papira iako nisam znao što na njima piše. Odbio sam potpisati i treći papir. Kad sam odbio potpisati 3. papir, vojnik me podigao i bacio na pod. Zatim me počeo udarati nogama. Otišao je u susjednu prostoriju i vratio se za nekoliko minuta. Vidio sam da u ruci ima kabel. Počeo me tući tim kablom po leđima i nogama tako jako i bolno da su mi ti udarci ostavili tragove po tijelu. Cijelo mi je tijelo bilo plavo slijedeća 2 dana.
Nakon što me izudarao kablom, zamolio sam ispitivača da donese treći papir kako bih ga potpisao jer sam htio da bol prestane. Kasnije je ispalo da sam potpisao priznanje da sam pripremao i bacao Molotovljeve koktele, te da su sva ostala djeca koju su optuživali bacala Molotovljeve koktele na izraelske automobile. [...]
Ispitivanje je trajalo dulje od sat vremena ... vojnici su me potom odveli van i smjestili na zemlju i tamo sam proveo otprilike 4 sata. Molio sam vojnike da mi dopuste da koristim WC, no oni su to odbili. Vikali su na mene i vrijeđali me. Svo to vrijeme nisu mi ponudili nikakvu hranu ni piće.“
...
Slučaj br. 15 nastavak
Ime: Islam M.
Datum uhićenja: 31. prosinac 2008.
Dob pri uhićenju: 12 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici 12-godišnjeg Islama uhitili dok je lovio ptice. Prebacili su ga u izraelsku vojnu bazu radi ispitivanja.
„Deset minuta kasnije vojnik me pitao [...] da li sam bacao kamenje na vojnike. Tri minute kasnije pridružio nam se satnik po imenu Hasan, koji je nosio vojnu uniformu ... Odveo me do bora i natjerao da sjednem na zemlju. 'Jesi li vidio djecu kako bacaju kamenje na vojnike?' pitao me. 'Da', odgovorio sam. 'Da li ih poznaješ?' upitao je. 'Ne', odgovorio sam. Zaprijetio mi je da će mi lice politi vrućom vodom. 'Ne znam tko je bacao kamenje', rekao sam. Pet minuta kasnije odveo me na mjesto puno trnovitog grmlja. Naredio mi je da sjednem u grmlje. Odbio sam. Gurnuo me i ja sam pao u grmlje. To je bilo stvarno bolno.
Smjestili su me u terensko vozilo [...] Satnik Hasan mi je prišao i zatražio od mene da priznam da sam bacao kamenje. Odbio sam. 'Strpat ćemo te u zatvor, domoljubni dječače', rekao mi je. [...] Stigao je policajac u plavoj uniformi i odveo me na ispitivanje. Vezali su me i stavili mi povez preko očiju, ali sam ispod njega ipak nešto vidio. U sobi za ispitivanja nalazio se jedan policajac i jedan vojnik koji je sjedio pored policajca. 'Bacao si kamenje. Fotografirali su te kako bacaš kamenje' rekao je policajac. Ja sam to zanijekao. [...] Zatražio sam od vojnika da mi daju nešto jesti. Donijeli su mi jabuku čija je jedna polovica bila trula. Pojeo sam dobru polovicu, a trulu vratio vojniku [...] Posjeli su me na stolac i tako me ostavili 5 sati bez ijednog postavljenog pitanja.
Ušao je policajac u plavoj uniformi i odveo me u jedan ured. Prikazao mi je DVD na kojem su bile snimke djece koja vojnike gađaju kamenjem. 'Vidiš se kako bacaš kamenje?' upitao me. Nisam se vidio na snimci kako bacam kamenje, jer nisam ni bacao kamenje. Zatim me odveo van iz te prostorije. Zatim sam sam, svezan i s povezom preko očiju sjedio na zemlji tri sata.“
....
Slučaj br. 4 nastavak
Ime: Mohammad E.
Datum uhićenja: 4. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Nakon što su ga pretukli i uhitili u blizini Zida, Mohammada su prebacili u jednu policijsku postaju u Atarotu na Zapadnoj obali, radi ispitivanja. U istražnom centru su Mohammadu rekli neka ispere krv sa svog lica. Dali su mu komad suhog kruha i dopustili da koristi WC prije nego su ga odveli na ispitivanje. Mohammada je oko 1 sat ispitivao jedan ispitivač bez nazočnosti odvjetnika ili članova Mohammadove obitelji. Ispitivač ga je stalno optuživao da je bacao kamenje na Zid, što je Mohammad poricao. Ispitivač je Mohammadu zaprijetio da ako ne prizna, da će odmah biti odveden na vojni sud radi presude. U jednom je trenutku tijekom ispitivanja Mohammad ispitivaču rekao da ga boli glava, ali mu do kraja ispitivanja nije pružena nikakva liječnička pomoć.
Nakon otprilike sat vremena Mohammadu su dali komad papira s tekstom napisanim na hebrejskom. Ispitivač je Mohammadu rekao da će ga osloboditi ako potpiše papir. Rekao mu je da se radi samo o potvrdi da je svjestan da će ga ubuduće uhititi i osuditi ako ga ulove kako baca kamenje. Mohammad je povjerovao ispitivaču i potpisao papir. Odmah su ga obavijestili da je upravo potpisao priznanje i da ga šalju u zatvor.
Ubrzo nakon što je potpisao papir Mohammadu je pozlilo od udaraca u glavu koje je zadobio i odveli su ga u bolnicu na liječenje. Optužili su ga da je bacao kamenje, a vojni ga je sud osudio na 4 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 1000 novih izraelskih šekela (250 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu je kazne odslužio u zatvoru Telmond u Izraelu. Oslobođen je 05. lipnja 2008. Za vrijeme dok je bio u zatvoru nije ga posjetio niti jedan član njegove obitelji.
...
Slučaj br. 1 nastavak
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 7. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela na prostoriju sigurnosnih čuvara u ilegalnom naselju
Imad je nastrijeljen u blizini ilegalnog naselja, skinut do gola i zatim odvezen u bolnicu u Jeruzalemu.
„Tri dana nakon uhićenja, dvojica ispitivača su došla u bolnicu Ein Karem i počela me ispitivati. Optužili su me da sam bacao Molotovljeve koktele i granate domaće izrade na prostoriju sigurnosne straže u ilegalnom izraelskom naselju Gush Etzion. Porekao sam ove optužbe i rekao im da nikad u životu nisam bacao Molotovljeve kokele, ni kamenje. Zatražili su da potpišem papir s tekstom na hebrejskom, ali sam ja to odbio i zatražio da mi ga pročitaju i prevedu što na njemu piše. Ispitivač mi je rekao da sam optužen za bacanje Molotovljevog koktela na prostoriju sigurnosnog čuvara. Rekao je da će mi razbiti glavu i pritiskati rane, ako ne potpišem papir. No ja sam i dalje odbijao potpisati. Nakon 2 sata, ispitivač mi je pružio drugi papir s tekstom na hebrejskom i tražio od mene da ga potpišem. Rekao je da se radi o odobrenju da se na meni izvrši operacija, pa sam potpisao. Kasnije je ispalo da sam potpisao puno priznanje da sam pripremio i bacio Molotovljev koktel na prostoriju sigurnosnog čuvara u ilegalnom naselju Gush Etzion. Ispitivač je priznanje dobio na prevaru.“
...
Slučaj br. 16
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 10. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici Abeda uhitili 10. veljače 2008. u 7 sati ujutro u domu njegove obitelji u jednom selu u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. To se selo nalazi u blizini ilegalnog Zida. Nakon nekoliko dana Abeda su prebacili u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu.
„Dva dana po dolasku u Al Jalame odveli su me na ispitivanje koje je trajalo 3 dana. Ruke i noge su mi bile vezane za zid u obliku križa. U tom sam položaju proveo cijeli 1 dan. Osjećao sam strahovitu bol i oticanje u rukama. Vojnici su me zatim prebacili u samicu u kojoj sam bio 15 dana. Mokrio sam u ćeliji.“
Abed je optužen za bacanje kamenja, a vojni ga je sud osudio na 3 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 500 novih izraelskih šekela (125 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvorima Damoun i Megiddo u Izraelu. ...
Slučaj br. 17
Ime: Samir K.
Datum uhićenja: 10. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Otvaranje vatre na izraelske vojnike
Izraelski su vojnici Samira uhitili 10. ožujka 2008. u 3 sata ujutro u domu njegove obitelji u jednom selu pored grada Tulkarema koje se nalazi u blizini ilegalnog Zida na Zapadnoj obali. Samir je odveden u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu radi ispitivanja.
„Prvi put su me ispitali u vojnom terenskom vozilu ispred moje kuće dok sam sjedio na akumulatoru [...] Ispitivač [...] me pitao zašto sam pucao na vojnike koji su se nalazili u blizini Zida, ali ja sam to porekao.
13. ožujka 2008, oko podneva, dok sam se nalazio u Al Jalameu, odveli su me ispitivaču koji je sjedio u maloj prostoriji iza pisaćeg stola s računalom. U sobi se nalazio malen stolac pričvršćen za pod, na udaljenosti od 4 metara od pisaćeg stola. Posjeli su me na taj stolac, a ruke su mi bile vezane iza leđa zbog čega su me boljele noge. U tom sam položaju ostao do 18 sati. Jednom mi je bilo dopušteno da odem na WC. Ispitivao me Ran, visoki, mršavi ispitivač bijele puti s kosom začešljanom prema natrag. ...
Nakon 18 sati, odveli su me natrag u ćeliju gdje sam proveo tjedan dana bez da me itko išta pitao. Mnogo sam plakao, a jedini mi je cilj bio da izađem iz te ćelije. Tjedan dana kasnije, ponovo su me odveli na ispitivanje. Suočili su me s priznanjem mog prijatelja Leitha u kojem me on optuživao. Ispitivač je napisao izjavu na hebrejskom i zatražio od mene da je potpišem, no ja sam to odbio. Zahtijevao sam da napišem svoju izjavu na arapskom, vlastitim rukopisom.“
...
Samir je optužen da je pucao na izraelske vojnike i osuđen na vojnom sudu na 30 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 2000 novih izraelskih šekela (500 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Trenutno se nalazi u zatvoru Damoun u Izraelu. Iz zatvora će izaći 10. rujna 2010.
Slučaj br. 18
Ime: Abed A.
Datum uhićenja: 23. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji i otvaranje vatre na terensko vozilo
Izraelski vojnici uhitili su 17-godišnjeg Abeda 23. travnja 2008. u 2 sata ujutro u domu njegove obitelji u gradu Nablusu na Zapadnoj obali. Prebačen je u istražni i pritvorni centar Huwwara i potom u Al Jalame u Izraelu.
„Oko 15 sati stigli smo u Al Jalame, gdje me liječnik pregledao i dao mi nešto odjeće. Vojnici su me natjerali da na oči stavim crne sunčane naočale zbog čega ništa nisam vidio i zatim su me odveli u jednu prostoriju. Tamo su mi skinuli sunčane naočale i ruke mi straga vezali za mali stolac koji je bio pričvršćen za pod [...] ispitivač se predstavio kao 'Franco' – bio je ćelav, srednje visine i bijele puti.
Ispitivač mi je najprije rekao da je on poslao vojnike da me uhite. Pokazao mi je kartu Palestine i upitao me: 'Što je ovo?', na što sam ja odgovorio: 'To je karta Palestine'. Tada je ispitivač na mene povikao: 'To je Izrael, a ne Palestina!' Ispitivač mi je tada postavljao pitanja o mom prijatelju Yusifu i drugim osobama koje poznajem, te o mojoj povezanosti s njima. Kad je vidio da ne surađujem, optužio me za pripadništvo vojnoj skupini koja je izvela akcije protiv izraelskih vojnika. Porekao sam te optužbe.
Nakon što sam 5 dana proveo u samici, Franco me ponovo ispitivao i jednom me dlanom snažno udario po licu. Bio sam traumatiziran i zbog toga sam priznao da sam otvorio vatru na vojno terensko vozilo iz pištolja.“
Slučaj br. 19
Ime: Mahmoud D.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
Izraelski su vojnici Mahmouda uhitili u 1 sat u noći u domu njegove obitelji u Hebronu na Zapadnoj obali. Mahmouda su ispitivali punih 5 dana i držali u samici 9 dana. Ispitivanje je bilo usredotočeno na to da li Mahmoud poznaje 4 muškaraca koji su upleteni u militantno djelovanje.
„U zatvoru su mi skinuli lisice i povez s očiju i ponovo su me cijelog pretražili [...] Zatim su me stavili u ćeliju veliku otprilike 2x1 metar. Oko 15 minuta kasnije pojavio se zatvorski čuvar i svezao mi ruke lisicama na leđima i stavio mi crne sunčane naočale zbog čega ništa nisam vidio [...] Odveli su me u jednu prostoriju i skinuli sunčane naočale. U prostoriji se nalazio muškarac u 50-tima. Kosa mu je bila svezana u rep. Rekao je da se zove Abu Wadi. Zatvorski čuvar me natjerao da sjednem na vrlo malen dječji stolac koji je bio pričvršćen za pod. Zatim su me lisicama vezali za stolac, i noge mi svezali okovima.
Zatim mi je Abu Wadi dao komad papira i zatražio da ga pročitam. Tekst na papiru bio je napisan na arapskom i u njemu se govorilo o mojim pravima i zabranama, uglavnom o zabranama poput toga da tijekom ispitivanja neću imati pristup odvjetniku niti će me članovi moje obitelji moći posjećivati [...] Abu Wadi je nakon toga napustio prostoriju.
Oko 15 minuta kasnije u prostoriju je ušao jedan drugi muškarac i predstavio se kao Kenny. Bio je visok, u 40-tima. Postavio mi je nekoliko pitanja, htio je znati moje ime, gdje živim, čime se bavim i gdje mi se nalaze prijatelji. Zatim je na ploču napisao imena 4 osoba [...] i postavljao mi pitanja o njima [...] Odgovarao sam mu da ne poznajem nikog od tih ljudi, a on me optuživao da lažem. Ispitivač me više puta nazvao lažljivcem i verbalno me zlostavljao. Ljude o kojime me ispitivao nazivao je 'svinjama'.
Ispitivač bi svako malo napuštao prostoriju i vraćao se [...] to je trajalo oko 1 sat, a zatim je Kenny rekao 'Vratit ću se za 10 minuta i tada očekujem da ćeš mi ispričati kakve ti veze imaš s ovom četvoricom i što o njima znaš.' Nakon otprilike pola sata u prostoriju se vratio Abu Wadi i rekao mi 'Moraš priznati'.'Nemam što priznati,' odgovorio sam.
[...]
Svakih 5 do 6 minuta u prostoriju bi ulazio neki od ispitivača i vikao na mene i vrijeđao me, npr. riječima poput 'jebi se'. Ispitivanja su uslijedila jedno nakon drugoga; kratka i duga. Između ispitivanja u prostoriju bi ulazili različiti ispitivači koji bi vikali na mene, vrijeđali me i tražili od mene da priznam. Ispitivanje je trajalo cijele dane, ponekad od 2 ili 6 sati ujutro. Nisam imao sat, ali sam vrijeme procjenjivao prema vremenu obroka. Siguran sam da su ispitivanja trajala dan i noć. [...]
Slijedećih 4 dana za moje je ispitivanje bio zadužen Sami. Mislim da je ispitivanje trajalo dan i noć. Sami je tijekom ispitivanja vrijeđao mene, te moju majku i sestru. Vikao je na mene i pljuvao. [...]
Negdje u to doba sam po prvi put priznao da 4 mladića o kojima me ispitivao žive u mojoj četvrti i da smo susjedi. [...] Na kraju ovog ispitivanja pozvao je zatvorskog čuvara i rekao mu neka me odvede natrag u ćeliju. Zatvorski me čuvar vratio u ćeliju veliku 2x1 metar. U toj sam ćeliji proveo 9 dana. [...]
Tijekom 5 dana dok su me ispitivali teško sam mogao spavati jer su ispitivači stalno ulazili u prostoriju i vikali na mene kako bi me probudili. Postao sam vrlo umoran i boljela su me leđa i noge jer sam satima morao sjediti na stolcu za ispitivanje. Boljele su me i ruke jer sam cijelo vrijeme imao lisice. U nekim sam momentima osjećao kako mi cijelo tijelo kolabira, a jedino što me sprječavalo da ne padnem na pod bile su lisice kojima sam bio vezan za stolac. [...]
Nije samo moje tijelo patilo, nego sam osjećao i pogoršanje svog psihičkog stanja, nisam se mogao koncentrirati, osjećao sam stalnu tjeskobu, umor i strah. Kod kuće sam živio normalnim životom, a sada sam spao na mali stolac, lisice, deprivaciju sna, povike, prijetnje, ispitivanja i ozbiljne optužbe. U takvim okolnostima život postaje mračan, ispunjen strahom i pesimizmom – bili su to teški dani koje riječi ne mogu opisati.“
Mahmoud je optužen za članstvo u zabranjenoj organizaciji i vojne aktivnosti. Vojni ga je sud osudio na 2 mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 3500 novih izraelskih šekela (875 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljem. ...
Slučaj br. 20
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 25. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja i Molotovljevih koktela
Izraelski su vojnici Mohammada uhitili 25. veljače 2008. u domu njegove obitelji u Betlehemu u 2 sata u noći. Mohammad je prebačen u istražni i pritvorni centar Etzion, zatvor Ofer i konačno u istražni i pritvorni centar Al Jalame u Izraelu.
„Na ispitivanje su me odveli 4 dana nakon uhićenja. Satnik Gideon se nalazio u jednom od ureda i on me ispitivao. Raspitivao se o nekoliko osoba koje žive u mom susjedstvu, ali me ni za što nije optužio. Dva i pol sata nakon toga, satnik Gideon mi je rekao da ću biti pušten na slobodu i da ću moći ići kući. Jedan od vojnika mi je rekao da će me on povesti kući. Nekoliko minuta kasnije vratio me u istu ćeliju u pritvornom centru i rekao mi: 'ovo je sad tvoj dom'.
Sedmog dana od uhićenja odveli su me u zatvor Ofer, gdje su me ponovo ispitivali i optužili da sam vojno djelovao za brigade Mučenika al-Akse, izrađivao eksplozivne naprave, posjedovao eksplozivne materijale i oružje. Ispitivač mi je rekao da su neke osobe svjedočile protiv mene. Rekao mi je da će me, ako priznam, pustiti kući. Ispitivanje je trajalo oko sat vremena, a za to mi je vrijeme ispitivač prijetio da ćemo ja i moja obitelji biti u opasnosti ako ne priznam. Unatoč svemu, ništa nisam priznao. [...]
Kad smo stigli u zatvor Al Jalame stavili su me u ćeliju u kojoj sam proveo slijedećih 5 dana. Tijekom tih 5 dana me nisu ispitivali i nikoga nisam vidio. Hranu su mi davali kroz vrata. Nakon 5 dana odveli su me na ispitivanje. Posjeli su me na metalni stolac koji je bio pričvršćen za pod, a ruke su mi bile vezane iza leđa. Ispitivač se zvao 'Chris'. Rekao mi je da postoje osobe koje su svjedočile protiv mene. Ispitivanje je trajalo oko sat vremena. Tijekom ispitivanja ispitivač mi se derao u lice kako bi me natjerao da priznam, no ja ništa nisam priznao.
U Al Jalameu sam prove 25 dana. Osamnaestog su me dana ponovo ispitivali. Priznao sam da sam bacao kamenje i Molotovljeve koktele jer je ispitivač prijetio da će uhititi moju majku i braću. Priznao sam jer nisam htio da mi uhite majku i braću i jer sam želio izaći iz ćelije.“
...
Slučaj br. 12 nastavak
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Izraelski su vojnici Mohammada uhitili u njegovom krevetu u 2 sata u noći i zatim ga prevezli u istražni i pritvorni centar.
„Osam dana nakon uhićenja i pritvaranja u istražni i pritvorni centar Huwwara, prebacili su me u istražni i pritvorni centar Salem radi ispitivanja. Odveli su me u prostoriju u kojoj je za pisaćim stolom sjedio ispitivač po imenu 'Saleh Nasr'. Saleh je bio visok i imao je zelene oči. Ruke su mi bile vezane iza leđa plastičnim lisicama.
Saleh je ispitivanje započeo postavljajući mi pitanja o nekim od mojih vršnjaka iz sela. Rekao mi je da su oni rekli da sam ja sudjelovao u bacanju kamenja i Molotovljevih koktela. Porekao sam to. Saleh je tada počeo vikati na mene i rekao mi: 'Pucat ću ti u glavu ako ne priznaš. Držat ću ti glavu u kanti punoj vode dok se ne udaviš i umreš.' Dok je Saleh vikao, jedan je drugi ispitivač ušao u prostoriju i prijetio mi. Drugi ispitivač je bio visok i djelovao je zastrašujuće. Više je puta podigao ruku kao da me želi udariti dlanom. Bio sam prestrašen i zato sam zatražio da mi dopuste da sam napišem svoju izjavu. Saleh je diktirao, a ja sam pisao kako je on govorio. Priznao sam, kako je tražio od mene, da sam bacao kamenje. Kad je zatražio da napišem da sam bacao i Molotovljeve koktele, odbio sam i rekao: 'To neću napisati čak ni ako mi budete pucali u glavu.'"
...
Slučaj br. 9 nastavak
Ime: Abdullah O.
Datum uhićenja: 20. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela i kamenja
Izraelski su vojnici 15-godišnjeg Abdullaha uhitili 20. travnja 2008. u 3 sata u noći u njegovom obiteljskom domu u jednom selu pored grada Qalqiliye koji se nalazi u blizini ilegalnog izraelskog Zida na Zapadnoj obali.
„Prebacili su me u policijsku postaju u Arielu. Oko 2 su me sata ispitivali muškarci u civilu. Jedan me od vojnika za vrijeme ispitivanja dlanom udario po licu. Zatim mi je pod vrat stavio oštricu noža i tražio od mene da priznam. Odmaknuo sam vrat od noža, a on je zatim nož odložio [...] Tada sam priznao da sam bacao Molotovljeve koktele i kamenje na vojnike.“
...
Abdullah je optužen za bacanje kamenja i Molotovljevih koktela, a vojni ga je sud osudio na 16 mjeseci zatvora nakon što se nagodio s tužiteljem. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvoru Telmond u Izraelu. ...
Slučaj br. 5 nastavak
Ime: Fadi D.
Datum uhićenja: 29. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Bacanje kamenja
14-godišnji Fadi je uhićen nakon džume u petak i optužen da je bacao kamenje. Fadi je prebačen u policijsku stanicu Kiryat Arba radi ispitivanja.
„Kad smo stigli u policijsku postaju u Kiryat Arbi vojnici su me posjeli na drveni stolac u dvorištu. Bio sam sam, s povezom na očima i vezanim rukama i nogama. Tamo sam ostao sat vremena, a zatim su po mene došli policajci koji su me odveli u prostoriju za ispitivanje. Kad sam ušao u prostoriju skinuli su mi povez s očiju. Naredili su mi da sjednem na stolac. Ispitivač je imao gotovo 50 godina. Bio je ćelav, a na glavi je nosio židovsku kapicu. Na sebi je imao policijsku uniformu s 3 zvjezdice na ramenu.
Ispitivač me pitao kako se zovem i gdje živim. Pitao me i kolika je udaljenost između moje kuće i glavne ulice. Odgovarao sam na njegova pitanja. Zatim je rekao: 'Bacao si kamenje'. Odgovorio sam da nisam. Na to mi je ispitivač rekao 'Vojnici su te fotografirali.'. Odgovorio sam da želim da mi pokažu fotografiju. Ispitivač je rekao: 'slika je mutna'. Ja sam ponovo izrazio želju da je vidim, a ispitivač mi je na to rekao da ću sliku moći vidjeti na sudu. Ispitivač me zatim upitao: 'Dakle ne želiš priznati?' Rekao sam da neću priznati jer nisam bacao kamenje. Zatim je počeo na mene vikati i rekao mi: 'Moraš priznati! Moraš priznati'. Svako malo odlazio bi do svog kompjutera i vraćao se natrag ponavljajući svoja pitanja. Glasno je vikao i prijetio mi da će me strpati u zatvor ako ne priznam. Tražio je od mene da potpišem papire na kojima je nešto bilo napisano na hebrejskom, a ja sam to odbio.
Ispitivač je zatim donio komad papira kako bi mi uzeo otiske prstiju. Zgrabio mi je prste i pritisnuo ih na papir. U uredu za ispitivanje proveo sam gotovo 3 sata. Kad je ispitivanje završilo [...] odvezli su me u istražni i pritvorni centar Ofer. Kad smo stigli u Ofer, odveli su me u bolnicu. Rekao sam liječniku da me vojnik koji me uhitio tukao po glavi. Liječnik mi je rekao: 'Ja nemam ništa s tim.' [...]
Potom su me odveli u jedan ured u kojem se nalazio muškarac u civilnoj odjeći. Na sebi je imao traperice i plavu košulju. Imao je oko 40 godina. Bio je debeo, prosječne visine i imao dugu kosu. Upitao me: 'Što mi želiš reći?' Rekao sam mu da su me vojnici koji su me uhitili tukli. On na to nije rekao ništa ... postavljao mi je pitanja poput: 'Ti si bacao kamenje. Gdje živiš? Koja je udaljenost između tvoje kuće i glavne ulice?'“
Fadi je optužen za bacanje kamenja i pušten na slobodu uz jamčevinu od 3000 novih izraelskih šekela (750 američkih dolara) 5. travnja 2008. Fadi je u zatvoru Telmond u Izraelu proveo oko 5 tjedana.
Slučaj br. 12 nastavak
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje kamenja
Mohammad je uhićen u svom krevetu u 2 sata u noći i prebačen u jednu izraelsku vojnu bazu.
„Pola sata kasnije stigli smo u vojni logor. Vojnici su me izvukli iz terenskog vozila i odveli me u jednu prostoriju. Skinuli su mi povez s očiju i vidio sam da se nalazim u bolnici. Liječnik mi je počeo postavljati općenita pitanja o mom zdravstvenom stanju. Rekao sam mu da osjećam jaku bol u lijevoj nozi. Rekao sam mu i da me bole ruke jer mi vojnici čak ni u bolnici nisu skinuli plastične lisice. Iako sam sve to rekao liječniku, on mi nije ponudio nikakvu liječničku pomoć.“
...
Linkovi Palestina/Izrael:
What the Gaza war meant for Israel
Israeli polls and surveys reveal that Israeli society and government are less tolerant than ever of views that oppose the government stance, which is held by the mainstream. Last month the Association of Civil Rights in Israel (ACRI) revealed an alarming trend in its annual survey on the protection of human rights in Israel and the Occupied Territories - the conditioning of rights. "The realisation of the entire spectrum of rights is now more than ever dependent on what we say or believe, what ethnic group we belong to, how much money we have, and more," says the ACRI. "We have the freedom to express ourselves and demonstrate - only if we don't say anything displeasing; we have the right to equal treatment and opportunities - only if we are "loyal" to the state." In the streets, the Israeli security forces are waging a war against protests by Jewish left wing and human rights activists, who non-violently protest against Israel's separation barrier or against Jewish settlers taking over Palestinian homes in East Jerusalem. Many have been arrested and some were attacked by the security forces. However, right-wingers protesting against the government's decision to temporarily freeze building in settlements are accorded much more leniency by Israeli law enforcement agencies.
Gaza: Mohammed's Story - 1 Year On
One year ago today, Save the Children met a Palestinian boy named Mohammed. He was living in a shelter school after his house was damaged by the Israeli shelling of Gaza. A year later he describes why his family have moved back to their ruined house and how they still live in fear of further attacks.
