Amnesty International traži zamrzavanje prodaje oružja Izraelu

ostaci projektila kojim su 04. siječnja 2009. ubijena 3 bolničara hitne pomoći dok su pokušavali doći do ranjenih i 1 dječak u blizini svog doma u gradu Gazi (slika: Amnesty International)

Podaci izvađeni iz članka Amire Hass: Amnesty International urges freeze on arms sales to Israel koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Više od 20 država prodalo je Izraelu oružje čija bi uporaba tijekom izraelskog napada na Gazu mogla predstavljati ratne zločine i ozbiljne povrede međunarodnog prava, stoji u izvještaju „Fueling Conflict: Foreign Arms supplies to Israel/Gaza“ koji je Amnesty International objavio u ponedjeljak (23. veljače).

SAD se nalaze na vrhu popisa zemalja koje izvoze oružje u Izrael, no izvještaj također navodi i Francusku, Rumunjsku, Bosnu i Srbiju...

Amnesty International poziva na zamrzavanje izvoza oružja u Izrael sve dok više ne bude postojala opasnost da će se to oružje i vojna oprema koristiti za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava i kršenja ljudskih prava.

U izvještaju stoji i da Hamas i ostale palestinske skupine svoje oružje koriste ne razlikujući civilne od vojnih ciljeva, iako ostaje nepoznato tko te skupine snabdijeva oružjem koje nije domaće izrade (a koje je proizvedeno u Iranu i Rusiji). Amnesty International također poziva na moratorij na prodaju i isporuku oružja Palestincima. U izvještaju stoji i da je količina oružja kojim raspolaže Hamas mnogo manja od one koju posjeduje Izrael.

SAD je zemlja koja je Izraelu dostavila najviše oružja od 2001. godine. Između 2004. i 2007. ukupna vrijednost oružja koje je SAD dostavio Izraelu iznosila je oko 8,3 milijarde američkih dolara. Od 2002. do danas Izrael je primio vojnu i sigurnosnu pomoć u vrijednosti od 21 milijarde američkih dolara, uključujući direktnu vojnu pomoć u vrijednosti od 19 milijardi američkih dolara. U 10-godišnjem ugovoru, koji je na snazi do 2017, stoji da će SAD Izraelu dostaviti vojnu pomoć u vrijednosti od ukupno 30 milijardi američkih dolara. Amnesty International poziva Obaminu administraciju da odmah obustavi vojnu pomoć Izraelu.

Između 2004. i 2007. Francuska je u Izrael izvezla vojnu opremu u vrijednosti od 59 milijuna eura. Rumunjska je u Izrael izvezla opremu vrijednu oko 20 milijuna eura, a Velika Britanija oko 10 milijuna britanskih funti. Srbija je Izraelu prodala oružje i streljivo u vrijednosti od 15 milijuna američkih dolara, a Njemačka je Izraelu dala vojnu pomoć vrijednu oko 1,5 milijuna američkih dolara.

Više na linku...

Izvještaj AI-a o ratnim zločinima počinjenim u nedavnoj izraelskoj agresiji na Gazu i naoružavanju Izraela i palestinskih naoružanih skupina
AI: Fuelling conflict: Foreign arms supplies to Israel/Gaza
Od 2001. Izraelu su vojnu opremu, osim SAD-a, Velike Britanije i Francuske, isporučile i slijedeće zemlje: Austrija, Australija, Belgija, Češka, Finska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Južna Korea i Španjolska. Nizozemska i Grčka poslužile su kao tranzitne zemlje za vojnu opremu izvezenu u Izrael. Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Kolumbija i Indija su među 20 najvećih komercijalnih izvoznika oružja i streljiva u Izrael. 18 zemalja članica EU-a 2007. godine odobrilo je 1018 dozvola za prodaju oružja Izraelu. Njihova vrijednost iznosila je oko 200 milijuna eura. Među tim zemljama prednjačile su Francuska, Njemačka i Rumunjska. Zbog političkog pritiska svoje javnosti 9 zemalja EU-a (uključujući Švedsku) sada tvrdi da uopće ne izvoze oružje u Izrael. Osim ovih, u izvještaju se kao zemlje koje Izrael snabdijevaju oružjem ili dijelovima koji se koriste za proizvodnju oružja navode još i Estonija, Kazahstan, Meksiko i Kanada.
Amnesty International found remnants of air-delivered munitions – ranging from fragments of 20mm cannon and Hellfire and other missiles fired from helicopters and unmanned drones, to large fragments of large laser-guided and other bombs dropped from F-16 warplanes, as well as pieces of rocket motors, circuit boards and other electrical components of the missiles. Fragments from these bombardments are all over Gaza - on the streets, in school playgrounds, in hospitals and in people's homes. ...
According to the 1996 United Nations Guidelines for International Arms Transfers, the term “illicit arms trafficking is understood to cover that international trade in conventional arms, which is contrary to the laws of States and/or international law.” The responsibility of all states to prohibit international arms transfers that will facilitate serious violations of international humanitarian law and human rights derives from their obligation not to participate in the internationally wrongful acts of another state. The principle is stated in Article 16 of the International Law Commission's Articles on Responsibility of States for Internationally Wrongful Acts in terms which reflect customary international law, binding on all States. Article 16 states: “A State which aids or assists another State in the commission of an internationally wrongful act by the latter is internationally responsible for doing so if: (a) that State does so with knowledge of the circumstances of the internationally wrongful act; and (b) the act would be internationally wrongful if committed by that State.” General international law prohibits conduct that involves patterns of blatant abuse and complicity in such a pattern of blatant abuse.
Tvrtke iz Bosne i Srbije Izraelcima prodaju streljivo:
According to research by Amnesty International and International Peace Information Service (a NGO based in Antwerp), Serbian and Bosnian companies have in recent years exported large quantities of small arms ammunition and components, as well as artillery shell and mortar components to Israeli companies that supply such weapons to the IDF. Such exports have been sanctioned by the governments of Serbia, Montenegro and Bosnia-Herzogovina. The primary Israeli importer of small arms ammunition components and finished products from the Balkans is the company Israeli Military Industries (IMI). During 2005 and 2006, IMI imported millions of rounds of 5.56 calibre ammunition from the Prvi Partizan factory in Serbia. IMI also ordered 45 million rounds of 5.56 calibre ammunition compatible with IDF assault rifles from a Bosnian factory in September 2005. IMI continued to import massive quantities of IDF compatible ammunition from Serbia. IMI is the leading small arms supplier to the IDF. ... Israeli companies such as Soltam Systems have also purchased large quantities of key mortar and artillery shell components from Bosnia & Herzegovina. Soltam Systems is a leading supplier of artillery and mortar shells to the IDF.


Ostali linkovi za Palestinu/Izrael:
The Fifth Annual Israeli Apartheid Week March 1 - 8, 2009
Mark your calendars - the 5th Annual Israeli Apartheid Week will take place across the globe from March 1-8, 2009! First launched in Toronto in 2005, IAW has grown to become one of the most important global events in the Palestine solidarity calendar. Last year, more than 25 cities around the world participated in the week's activities, which also commemorated 60 years since the expulsion of the Palestinian people from their homes and land in 1947-1948. IAW 2008 was launched with a live broadcast from the South African township of Soweto by Palestinian leader and former member of the Israeli Knesset, Azmi Bishara. This year, IAW occurs in the wake of Israel's barbaric assault against the people of Gaza. Lectures, films, and actions will make the point that these latest massacres further confirm the true nature of Israeli Apartheid. IAW 2009 will continue to build and strengthen the growing Boycott, Divestment, and Sanctions (BDS) movement at a global level.

Q&A: Israel Bars Credible Observers from Gaza
Thalif Deen Interviews U.N. Human Rights Expert RICHARD FALK
Falk, whose official title is U.N. Special Rapporteur for Human Rights in the Occupied Palestinian Territories, is a Professor of International Law who has taught at several U.S. academic institutions, including Princeton, Ohio State and the University of California. The detention and expulsion were "unprecedented and regrettable," Pillay said, complaining that Falk was not only separated from two U.N. staffers accompanying him but was also held incommunicado for more than 20 hours at the Ben Gurion airport last week and denied the use of his U.N.-issued cell phone. ... Of course, the geopolitical realities of great powers unconditional support for Israel places a great obstacle in the path of the Palestinian struggle for self-determination, and continues to expose the Palestinian people living under occupation to severe hardship that has been harmful to health and wellbeing. But it is important also not to lose hope. The struggle against apartheid in South Africa also seemed to be decisively blocked by political obstacles and the relation of forces, but unforeseen results produced a positive outcome due, in large part, to the anti-apartheid campaign waged globally.


Ostali linkovi:
Center for Constitutional Rights: CURRENT CONDITIONS OF CONFINEMENT AT GUANTÁNAMO STILL IN VIOLATION OF THE LAW February 23, 2009
U američkom koncentracijskom logoru Guantánamo u kojem su godinama zatvoreni, zlostavljani i mučeni ljudi koji nikada ni za što nisu optuženi i/ili nikada nisu imali priliku iznijeti svoju obranu na poštenom suđenju:
After over seven years of unlawful executive detention, the approximately 240 men who remain imprisoned at the U.S. Naval Base at Guantánamo Bay, Cuba continue to be held in inhumane conditions that violate U.S. obligations under the Geneva Conventions, the U.S. Constitution, and international human rights law. Most of these men have never been charged or had an opportunity to challenge the legality of their detention in a habeas hearing. ... The descriptions of ongoing, severe solitary confinement, other forms of psychological abuse, incidents of violence and the threat of violence from guards, religious abuse, and widespread forced tube-feeding of hunger strikers indicate that the inhumane practices of the Bush Administration persist today at Guantánamo, despite President Obama's Executive Order, and should be remedied immediately. ...
On the afternoon of January 7, 2009, Yasin Ismael was in one of the outdoor cages of Camp 6 for “recreation” time. The cage was entirely in the shade. Mr. Ismael asked to be moved to the adjoining empty cage because it had sunlight entering from the top. The guards, who were outside the cages, refused. One guard told Mr. Ismael that he was “not allowed to see the sun.” Angered, Mr. Ismael threw a shoe against the inner mesh side of the cage; which bounced harmlessly back onto the cage floor. The guards, however, accused Mr. Ismael of attacking them and left him in the cage as punishment. He eventually fell asleep on the floor of the cage, but hours later he was awakened by the sound of an IRF team entering the cage in the dark. The team shackled him and he put up no resistance. They then beat him. They blocked his nose and mouth until he felt that he would suffocate, and hit him repeatedly in the ribs and head. They then took him back to his cell. As he was being taken back, a guard urinated on his head. Mr. Ismael was badly injured and his ear started to bleed, leaving a large stain on his pillow. ...
Mentally ill prisoners have been grossly mistreated and mismanaged in ways that have exacerbated their mental illnesses and suffering. Psychiatric visits are often cursory, and detainees who have reported problems to psychiatrists have been placed in more restricted isolation and denied basic items, termed “privileges” or “comfort items.” Suicide attempts have been downplayed and classified as “manipulative self-injurious behavior.” Members of the medical staff have assisted with or acquiesced to beatings by military guards. Some have gone so far as to verbally abuse detainees and laugh at their pain. Prisoners have been denied information about their test results, existing diseases, and the nature and risk of drugs and procedures to which they were subjected. They have been forced to accept unwanted medical care. Medical staff have permitted guards without medical training to assist in administering treatment. They have failed to address conditions of detention that undermined the health and well-being of the prisoners, such as inadequate and insufficient food, water, sanitation, shelter from inclement weather, as well as isolation, fear, mistreatment, and the mental anguish caused by indefinite detention. Improper or insufficient food, water, and sanitation has led detainees to suffer from, among other symptoms, renal pain, chronic constipation, weight loss, rotted teeth and receded gums. The U.S. government has denied detainees access to independent medical experts, leaving them in the exclusive care of medical staff, including psychiatrists and psychologists, that have collaborated with interrogators and systematically violated their legal and ethical duties to oppose, stop, record, and report abuse. Further, detainees have been subjected to medical examinations for non-therapeutic purposes, including vetting for interrogations designed, pursuant to medical findings, to be harmful to the prisoners' physical and mental health. Medical treatment, including mental health treatment, has been deliberately withheld or dispensed conditioned on prisoners' cooperation with interrogation, and interrogation-related medical exams have been kept apart from the prisoners' medical files, facilitating the concealment of injuries suggesting abuse. ...
A tube described by the men as the thickness of a finger is forcibly inserted up their noses and down into their stomachs and as much as 1.5 liters of formula is pumped through the tube. In the case of hunger strikers, this amount can be more than their stomachs can comfortably hold and the effect can be an uncomfortable, sometimes painful bout of nausea, vomiting, bloating, diarrhea, and shortness of breath. Men are kept strapped to the chairs for an hour after “feeding” to prevent them from purging the formula. No sedatives or anesthesia are given during the procedure. The tubes are generally inserted and withdrawn twice a day, and the same tubes, covered in blood and stomach bile, are reportedly used from one patient to another without adequate sanitization. The policy of force-feeding with restraint chairs continues to this day under the Obama Administration.

AI USA: Peticija za istragu uporabe američkog oružja u Gazi i suspenziju američke vojne pomoći Izraelu

Među američkim oružjem koje je Izrael koristio tijekom svojih napada u Pojasu Gaze pronađene su i američke granate s bijelim fosforom. Korištenje sredstava s bijelim fosforom u gusto naseljenim područjima, kao što je to radio Izrael u Pojasu Gaze, predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava i ratni zločin. U Pojasu Gaze zabilježeni su i drugi ratni zločini koje je nad civilima počinio Izrael, kao npr. pucanje na timove hitne pomoći koji su pokušavali spasiti ranjene.

SAD je od 2002. do danas Izraelu dao više od 21 milijardu američkih dolara vojne i sigurnosne pomoći. Tijekom izraelskog napada na Pojas Gaze izraelska je vojska u velikoj mjeri bila naoružana američkim oružjem, streljivom i vojnom opremom koji su plaćeni novcima američkih poreznih obveznika.

Na linku možete američkoj ministrici vanjskih poslova Clinton poslati pismo kojim od nje tražimo da zatraži:
- istragu uporabe američkog oružja od strane Izraela u Gazi
- suspenziju američke vojne pomoći Izraelu i
- nametanje UN-ovog embarga na oružje za sve strane u sukobu.

Obavezno (*) je upisati Ime, Prezime, Adresu, Grad, (pod State, ako niste iz SAD-a) odaberite Not in the USA, Poštanski broj, Zemlju i E-mail adresu.

Više informacija o američkom oružju kojim Izrael čini ratne zločine i teško krši ljudska prava Palestinaca na okupiranim područjima:
Armed and Dangerous: Weapons Transfers to Israel during the Bush Administration
Video: Prezentacija koalicije US Campaign to End the Israeli Occupation u američkom kongresu (02. veljače 2009.) Sudjeluju Josh Ruebner, predstavnik koalicije US Campaign to End the Israeli Occupation, kongresnik Dennis Kucinich i mladi Palestinac Amr Shurrab, kojem su izraelski vojnici tijekom izraelske agresije ranili 2 brata i oca.
Vojnici su u slučaju Amrove braće i oca svojem zapovjedniku rekli da znaju kako se radi o civilima, ali on je unatoč tome naredio da se u njih puca. Kasnije unatoč brojnim pozivima medija i organizacija za ljudska prava vojnici 24 sata nisu do ranjenih pustili kola hitne pomoći zbog čega su dva ranjena Amrova brata (od kojih je 1 maloljetan) preminula od zadobijenih ozljeda. Štoviše, među vojnicima su se nalazili i vojni liječnici i bolničari koji su željeli pomoći ranjenima, no zapovjednik im je to zabranio.
Prva 2 dijela bave se američkom vojom pomoći Izraelu koju Izrael u suprotnosti s američkim zakonima koristi za teška kršenja međunarodnog humanitarnog i ljudskih prava, a u 3. dijelu možete poslušati potresnu Amrovu priču.


Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
Erased: Wiped off the Map
Trailer novog filma Erased: Wiped off the Map španjolskog snimatelja Alberta Acrea koji je u Pojasu Gaze boravio tijekom izraelske agresije u prosincu 2008. i siječnju 2009.

Feb 11: Back home in Telal Howa
Slike palestinskih domova i drugih civilnih objekata uništenih u izraelskim napadima u siječnju u četvrti Tel Al Hawa u gradu Gazi.

O Izraelu, Gazi i “palestinskom pitanju”
(jedna opaska uz ovaj tekst: Smatram da rješenje s 1 državom ravnopravnih građana (ili binacionalna konsenzualna demokracija i/ili neka vrsta federacije) uopće nije nerealno (dapače, puno je realnije i praktičnije od rješenja s 2 države u skladu s rezolucijama UN-a koje također zahtijevaju povratak palestinskih izbjeglica, a što opet znači da Izrael ne može biti isključivo židovska država na svom današnjem teritoriju). Potrebna je politička volja kako u Izraelu, tako i u međunarodnoj zajednici (koja u interesu mira mora vršiti konstantan i učinkovit pritisak na Izrael) da se bilo koje od ova 2 rješenja (od kojih niti jedno ne predviđa Izrael kao isključivo židovsku državu) sprovede. Ako netko misli da je moguće da Izrael opstane kao židovska država, onda mora početi razmišljati o tome koji će dio trenutno svog teritorija Izrael predati Palestincima, jer ne može na 78% Palestine biti židovska država, a na 22% palestinska.)
Problem je s državom Izrael što je ona stvorena kao “židovska država”. Etnoplemenska, ekskluzivistička koncepcija države bila bi danas problematična u bilo kojem dijelu “zapadnog svijeta”, ali u uvjetima u kojima postoji Izrael to znači katastrofu. Unatoč nastavljenu židovskom doseljavanju u Izrael, ukupno gledajući Izrael i palestinske teritorije, većinu stanovništva uslijed većeg priraštaja uskoro će činiti Palestinci, tzv. “osveta zipke” pokorenih naroda. To izraelske Židove stavlja u poziciju bjelačke manjine u Južnoafričkoj Republici, koja na vlasti ostaje isključivo zahvaljujući sili, i Izrael bi i formalno prestao biti demokratska država. U principu, on to već nije – na predstojećim izborima za Knesset zabranjeno je sudjelovanje dvjema arapskim strankama pod izlikom da one “negiraju državu Izrael”. Negiranje Izraela kao židovske države nipošto nije isto što i pozivanje na istrebljenje Židova, i Fatah, koji je do kraja osamdesetih zastupao borbu za oslobođenje cijele Palestine kao demokratske i sekularne države, jasno je razlikovao to dvoje.


Ostali linkovi:
The Danger of Right-Wing Populism
Ron Paul is a long time Republican congressmen in the House of Representatives, while at the same time being a self-professed Libertarian — the party in which he ran for president in 1988. Paul is extremely religious, strongly anti-abortion, anti-homosexual, and incredibly anti-immigration (he regularly refers to immigrant workers as “the illegals”). Paul once famously stated “that 95 percent of the black males in Washington, DC are semi-criminal or entirely criminal." In '92, Paul was an advisor for Pat Buchanan's Republican Presidential campaign and more recently ran for the Republican nomination in 2008. Paul became a true name brand when, in 2003, he voted against the Iraq War Resolution. Craig Paul Roberts is primarily an economist, and in that capacity was chosen to be Assistant Secretary of the Treasury under Ronald Reagan. While in this position, he played a critical role in implementing the 1981 Tax Act, which was the first of two tax cuts — under Reagan — for the super rich to the tune of a 42% reduction, while overall taxes for the lowest tax bracket were raised 1%. Roberts has only fond memories of the Reagan administration. Roberts too has Libertarian leanings and has served as a “Distinguished Fellow” for the Cato institute, a right-wing think-tank. He has been a severe critic of President Bush, which gives him credentials with liberals. His syndicated column circulates widely over the internet. Pat Buchanan is an old school Republican having gained notoriety for being a close advisor and speechwriter for Nixon. During the Reagan years he served as the White House Communications Director, where his principal task was to garner support for the US-backed military intervention in Nicaragua. Buchanan is a proud co-founder of the infamous “culture war” rhetoric of the right-wing, which primarily pits white US Christians against anyone else, especially immigrants, homosexuals, Muslims, and “Zionists." For this, Buchanan has earned the praise and influenced the ideas not only of Christian fundamentalists, but white nationalist groups (Nazis), who regularly post links to him — as well as to Ron Paul — on their websites. Like Paul, Buchanan has solid links to the ultra-right, theocratic Constitution Party. Buchanan, like the above two, has earned praise from liberals for being against the Iraq war, while being staunchly anti-“neoconservative” — all three refer to themselves as “real” Conservatives. ... And while the far right says they are against most government institutions, they are primarily against business regulation, public education, the social safety net, and against whatever else that reduces the profits of the corporations they serve. And this is where the different groups of the far right — Libertarians, Constitution Party, “real” conservatives, etc. — sing a hymn together in perfect harmony. They loudly condemn government to the masses, while quietly idealizing both the market economy and “private property” to their corporate backers. Private property is, to them, not the home you live in, but the giant corporation owned by an individual or small group. In their idealized society, there would be no limit to the mega-employers greed for profits: no minimum wage, no social security, no workers' protection, no social safety net, etc. The majority of people would naturally rebel against this, requiring the "free-market" idolaters to quickly reestablish all the old, “repressive” institutions. Since the right-wing has ultimately the interests of the rich in mind, they must resort to radical rhetoric to secure a mass base, while distracting their followers away from the source of their seething anger - capitalism. This is the same reason that they pander not only to religion, but also to ignorant racists by focusing on immigration, condemning both homosexuality and Islam, while ranting against "multiculturalism." ... The need, therefore, to be able to distinguish between the political essence of Left versus Right is fast becoming critical. As the recession deepens, the far Right will use their rhetoric and large donors to gather strength. Unmasking their “progressive” positions for what they are is paramount if their true role in support of their corporate masters is to be exposed. No alliances can be made with this dangerous group. Below the progressive phrases of the ultra right lie class interests, and explaining the fundamentally opposed relationship between worker and owner is crucial if we are to prevent their ideas from developing a mass base capable of being transformed into fascist reaction.

Izraelska vojska ranila 17-godišnjakinju u Khoza'i

Iz posta Feb 25: Soldiers kneecap 17 year old Khoza'a girl koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelski su vojnici u utorak (24. veljače) u koljeno ranili nenaoružanu 17-godišnju Palestinku Wafu Al Najar dok je razgledavala ruševine svoje kuće uništene u prošlomjesečnim izraelskim napadima. Tijekom izraelskih napada na Pojas Gaze, u egipatskoj bolnici u koju je evakuiran nakon što je u Pojasu Gaze ranjen u glavu, umro je Wafin 20-godišnji brat, a kuća njene obitelji je među 163 kuće koje je na tom području uništila izraelska vojska.

Wafa, njena majka i drugi brat Shahdi po prvi puta su se 24. veljače usudili doći razgledati ostatke svoje uništene kuće jer su čuli da se u blizini nalaze „stranci“, pa su pogrešno pretpostavili da će se izraelska vojska suzdržati od uobičajenog pucanja po palestinskim civilima. No jedini „stranci“ koji su se u blizini nalazili bili su međunarodni aktivisti za ljudska prava po kojima izraelska vojska gotovo svakodnevno puca kao i po palestinskim civilima.

Wafa se u trenutku napada nalazila 70 metara od svoje kuće i 800 metara od ograde na granici, a majka i brat bili su 300 metara udaljeni od nje. Vojnici su ispalili 3 hitca, jedan je susjed vidio vojnike kako pucaju iz 2 vojnih terenskih vozila, jedan je vojnik pucao s krova jednog od vozila. Prva 2 metka pogodila su zemlju pored Wafe, a treći ju je pogodio u koljeno i uništio joj čašicu koljena. Wafa se srušila na zemlju, a njen je brat sa sebe strgao bijelu majicu i njome mahao vojnicima, te se počeo kretati prema Wafi. Vojnici su otvorili vatru na njega, pa je on, umjesto da sam nastavi do sestre, pozvao kola hitne pomoći koja su stigla za 10 minuta. Vojnici su prije dolaska hitne pomoći napustili svoj položaj.

Mještani Khoza'e tvrde da vojska svaki dan puca na tom području. Prema njihovim tvrdnjama na svakih 500 metara uz granicu nalaze se 2 izraelska terenska vozila i 1 tenk, a na svakih 2,5 km ograde su vrata kroz koja izraelska vojska može ući u Pojas Gaze. Tijekom siječnja 2009. je u ovom mjestu izraelska vojska ubila 25, a ranila 70 ljudi, a prvih je nekoliko dana kolima hitne pomoći onemogućavala pristup, pa su neki umrli od manjih ozljeda. U proteklih 5 godina u tom je mjestu izraelska vojska ubila 130 ljudi.

Škola je u Khoza'i sagrađena 2003, na udaljenosti od 1 milje od granice, kao rezultat dogovora između bivšeg palestinskog predsjednika Arafata i izraelskog ministra obrane Baraka. Prije toga djeca su morala pješačiti 8 km kako bi došla do najbliže škole. Od 2003. do danas ta je škola bila 2 puta bombardirana, a izraelski su je vojnici okupirali najmanje jednom. Školu, koja radi od 06:30 ujutro do 18:30 navečer, koristi 380 djevojčica i 400 dječaka školske dobi, te 800 djece predškolske dobi. Izraelska vojska je u posljednje vrijeme intenzivirala svoje pucanje po školi, pa se trenutno održava tek mali dio nastave.

U mjestu Khoza'a ima mnogo liječnika i bolničara, ali nema bolnice. Mještani traže pomoć neke strane zemlje ili međunarodne organizacije koji bi im mogli donirati sredstva kojima bi se sagradila bolnica u tom mjestu.

Izrael nastavlja namjerno gađati civile u Pojasu Gaze

Iz članka Deaf Palestinian Farmer is 4th shot in 3 weeks koji u cijelosti na engleskom možete pročitati ovdje.

Izraelski su vojnici 17. veljače ranili jednog 20-godišnjeg gluhog poljoprivrednika dok je radio na polju. Metak ga je pogodio u gležanj. Poljoprivrednici na koje je vojska pucala tvrde da nije bilo pucnjeva upozorenja, već da su vojnici odmah počeli gađati poljoprivrednike, koji su se zatim razbježali.

Bilo je oko 10:15 prije podne i poljoprivrednici su upravo počeli napuštati polje na kojem su do tada radili, a koje je od Zelene linije udaljeno 500 metara. Vojnici, koji su patrolirali uz ogradu na granici i povremeno gledali kako poljoprivrednici rade, jasno su mogli vidjeti da su poljoprivrednici nenaoružani. S poljoprivrednicima je bilo i 5 međunarodnih aktivista u svjetlim prslucima, s megafonom. Prije nego su vojnici otvorili vatru na poljoprivrednike, iz jednog su terenskog vozila smještenog nasuprot poljoprivrednicima 30 minuta promatrali kako Palestinci rade u polju. Ti nenaoružani poljoprivrednici nisu predstavljali nikakvu prijetnju.

Vojnici su otvorili vatru tek kad su nenaoružani poljoprivrednici počeli napuštati polje, a nastavili su pucati i nakon što je 1 od poljoprivrednika ranjen. Pucanje se nastavilo i nakon što su poljoprivrednici okruženi međunarodnim aktivistima za ljudska prava napustili polje i sklonili se u obližnju kuću oko 10:30.

Ovo je 4. puta da su palestinski civili ranjeni ili ubijeni od strane izraelske vojske u tzv. „tampon zoni“ u posljednja 3 tjedna: 18. siječnja ubijen je jedan 24-godišnji poljoprivrednik dok je radio na svojoj zemlji 400m od Zelene linije; 20. siječnja jedan je 42-godišnji poljoprivrednik ranjen u desno stopalo; 27. siječnja ubijen je još 1 palestinski poljoprivrednik.

Izraelci su arbitrarno odredili da se „tampon zona“ između Gaze i Izraela nalazi na području do 1 km udaljenom od Zelene linije (na teritoriju Gaze, ne Izraela). Izrael i dalje tvrdi da se „povukao iz Gaze“ iako nastavlja kontrolirati njene granice, uvoz i izvoz, ulaz humanitarne pomoći (koji blokira) i na tuđem teritoriju određuje zone u kojima se civili ne smiju kretati. Isto kao i na Zapadnoj obali, gdje ilegalni izraelski Zid zadire duboko u palestinski teritorij. Izrael bi trebao „radi vlastite sigurnosti“ svoje tampon zone i zidove uspostavljati i podizati na izraelskom teritoriju.

Nije dovoljno da Izrael palestinskim poljoprivrednicima onemogućuje uvoz sjemenja i gnojiva, te zamjenskih dijelova za poljoprivredne strojeve (kao i za medicinsku opremu u bolnicama i gotovo sve ostalo što se može pokvariti u Gazi), nego izraelski vojnici još i gotovo svakodnevno pucaju na palestinske civile koji žive i rade na svojoj zemlji koju su izraelske vlasti arbitrarno konfiscirale. Istovremeno, na izraelskoj se strani mogu vidjeti izraelski poljoprivrednici kako neometano i uz pomoć poljoprivrednih strojeva, traktora, aviona u miru obrađuju zemlju. Poljoprivrednici u Gazi za to se vrijeme muče s pokvarenim kamionima, ručnim berbama i izraelskim metcima.

Izraelskim vojnicima je gađanje civila, uključujući poljoprivrednike, u arbitrarno nametnutoj „tampon zoni“ postala rutina, rutina koja je trajala cijelo vrijeme i unatoč dogovoru o prekidu vatre od 19. lipnja 2008. Sve više stanovnika i poljoprivrednika napušta ovo istočno pogranično područje jer se boje živjeti i raditi na vlastitoj zemlji. Ovom „tampon zonom“ Izrael je još više suzio prostor Palestincima u Pojasu Gaze koji je cijeli dug samo 40, a širok tek 10 km.

I dok bi ovakvi napadi na poljoprivrednike u drugim zemljama, a posebno na izraelskoj strani, odmah bili zamijećeni, iz nekog nepoznatog razloga međunarodna zajednica i dalje šuti o ovim ubojstvima, ranjavanjima i kršenjima međunarodnog prava. Jednako kao što je međunarodna zajednica suučesnik u izraelskoj opsadi Gaze, jednako tako njeni čelnici šute o tlačenju i kršenju temeljnih ljudskih prava palestinskih ribara i poljoprivrednika u Pojasu Gaze.

Jučer je izraelska vojska ranila još jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju u Pojasu Gaze:
Feb 24: Teenage girl shot in leg in Khuza'a
Izraelska je vojska u utorak 24. veljače u nogu ranila jednu 17-godišnju Palestinku dok je radila na polju na području grada Khuza'a na jugu Pojasa Gaze u blizini granice s Izraelom. Prije toga, u utorak ujutro, međunarodni aktivisti prijavili su da izraelska vojska puca po poljoprivrednicima koji obrađuju svoja polja u blizini Khuza'e, oko 300 metara od Zelene linije. Vojnici su na poljoprivrednike i aktiviste otvorili vatru nakon samo 5 minuta, a pucanje se nastavilo tijekom slijedećih 20 minuta dok su poljoprivrednici i aktivisti napuštali to područje. Jedan je metak pogodio stablo pored nenaoružanih civila aktivista i poljoprivrednika, no u tom incidentu nitko nije ozlijeđen. Tijekom protekla 3 tjedna izraelska je vojska ubila ili ranila 4 nenaoružana palestinska poljoprivrednika dok su radili na svojim poljima u blizini Zelene linije.


Dodatno:
US military aid to Israel
Powerpoint prezentacija (click to download) koalicije End the Occupation o vojnoj pomoći koju SAD svake godine daje Izraelu
Od 1947-2007 SAD je Izraelu dao više od 101 milijarde američkih dolara pomoći. Prema trenutnom Memorandumu o razumijevanju SAD će od 2009-2018 Izraelu dati 30 milijardi američkih dolara vojne pomoći. Od siječnja 2001. do studenog 2008. Izrael je ubio 2086 palestinskih civila koji nisu sudjelovali u borbama, uključujući 723 djece. Prema američkom zakonu američko se oružje smije koristiti samo za „unutarnju sigurnost“ i „legitimnu samoobranu“, a pomoć ne mogu primati vlade zemalja koje uporno i sustavno teško krše međunarodno priznata ljudska prava.

Izrael blokira ulaz hrane i ostale humanitarne pomoći za palestinske izbjeglice u Gazi

logor Karama, Izbit Abed Rabbo, Pojas Gaze

Informacije koje slijede izvađene su iz članka We saw this all before… koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku. (prvotno objavljeno 17. veljače 2009.)

Unatoč tome što je oko 100 000 Palestinaca ostalo bez doma u 22 dana neprekidnih zračnih i kopnenih napada, broj ljudi koji spava u 10 novih izbjegličkih logora u Pojasu Gaze nije velik jer nema dovoljno šatora. Zahvaljujući izraelskoj blokadi ima dovoljno šatora tek za 1 na svakih 10 obitelji. Ostali šatori nalaze se na graničnim prijelazima i čekaju da Izrael ublaži svoju blokadu.

Više obitelji prisiljeno je dijeliti isti šator. U logoru Karama u Izbitu Abed Rabbu 350 obitelji čiji su domovi u potpunosti uništeni dijele 55 šatora. Šator dimenzija 2X3 metra dodjeljuje se 7 obitelji (oko 50 ljudi). U ove brojke nije uključeno još 350 obitelji čiji domovi su u napadima teško oštećeni.

Većina ljudi koji su ostali bez krova nad glavom spava kod prijatelja ili rodbine, a tijekom dana boravi u logoru. Boravak u logoru također ne pruža sigurnost; 07. veljače npr. izraelski su tenkovi granatirali područje u blizini logora Karama.

Uglavnom u logorima nema drugih prostorija osim WC-a; nema prostorija za kuhanje (čak ni kave ni čaja), za pranje, nema dovoljno madraca, ni pokrivača. U prosjeku se svakoj obitelji dodjeljuju 2 madraca i 1 pokrivač, a ljudima je prehladno i prevjetrovito da bi spavali u logoru. Obitelji u kampove na spavanje ne dovode djecu jer je prehladno.

To što nema dovoljno madraca i pokrivača nije rezultat nestašice sredstava organizacija poput UNRWA-e, Međunarodnog crvenog križa, Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP), UNICEF-a i drugih manjih, lokalnih organizacija koje djeluju u Pojasu Gaze, već je sve to posljedica izraelske opsade. Broj kamiona s pokrivačima i madracima koji je pušten kroz granicu nije dovoljan da bi se njima snabdjeli svi koji su u izraelskim napadima ostali bez domova.

U logorima čak ne uspijevaju ni podijeliti hranu ljudima koji su ostali bez kuća. U logoru Karama svakoj je obitelji podijeljen 1 paket hrane koji je uključivao rižu, leću, grah, šećer i staklenku tahine. U drugim logorima nije bilo podjele hrane. Zabrinjava što se u logorima svakodnevno ne uspijevaju podijeliti niti osnovne namirnice poput kruha. Sve je to posljedica blokade koja onemogućava humanitarnoj pomoći da uđe u Pojas Gaze, a ne rezultat nedostatka donacija i financijskih sredstava. John Ging, ravnatelj za aktivnosti UNRWA-e u Pojasu Gaze je izjavio da je UNRWA-i trenutno dopušteno da svaki dan uveze količinu pomoći koja je dovoljna da bi se prehranilo 30 000 od 900 000 izbjeglica koje su registrirane pri toj organizaciji.

U logoru Samoud 830 obitelji dijeli 110 šatora. Osim što nema dovoljno šatora u Pojasu Gaze također nema ni zemlje na kojoj bi se dodatni, veći broj šatora postavio (npr. za svaku obitelj poseban šator), jer je Pojas Gaze jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. U nedostatku javnih površina, šatori se postavljaju na privatnoj zemlji što dovodi do novih komplikacija.

Zbog ove situacije, mnogi koji ne mogu dugo ostati kod obitelji koja ih je privremeno udomila, unajmljuju stanove. Vlada u Gazi takvim je obiteljima dodijelila po 4000 eura, a turska nevladina organizacija International Humanitarian Health (IHH) dodatnih 2000 eura kako bi im pomogli da na taj način dođu do smještaja. Međutim, ta sredstva nisu dovoljna kako bi se namirile potrebe obitelji koje su ostale bez ičega. Zbog povećane potražnje cijene najamnina su u porastu, a na području Jabaliye i Beit Lahiye najamnine su se udvostručile, pa se po nekoliko obitelji prisiljeno tiskati zajedno u malim stanovima.


Nekoliko linkova:
Viewer's Guide to "Obsession"
Kratki film koji objašnjava kako iza islamofobnog propagandnog „dokumentarca“ Obsession, koji je za vrijeme posljednjih američkih predsjedničkih izbora besplatno dijeljen Amerikancima, stoje izraelski, američki i ostali neokonzervativci i cionisti.

Joel Kovel
Stranica profesora Joela Kovela kojem nije produžen ugovor na Bard Collegu zbog njegovog kritiziranja cionizma.

Feb 23: The wrong way round
Everyone was talking today about the deafening noise of the F16s flying low over us this morning, in Rafah as well as here, so maybe all over the Gaza strip. Netanyahu saying hello, people were joking. A, from the Israeli Campaign to End Housing Demolition, was texting me yesterday to recommend black humour as an antidote to self-pity. It occurred to me that I don't know how to tell the difference between self-pity and healthy sadness. I tend to suspect most forms of sadness or depression of being self-pity. It's impossible to feel any kind of sadness yourself here without thinking of the thousands of bereaved parents and children, and how irrelevant and self-indulgent your own emotions are. Of course that doesn't make you feel better, just guilty. I can't even feel sad with proper content. Ask me what I'm feeling sad about, I'll not be able to tell you anything in particular. It's a real and incapacitating feeling, because it makes it hard to do anything but creep back into bed where you can pretend nothing can get you (except F16s and tanks, which got many people in their beds in January). But it's missing its subject. Am I feeling sad about the aforementioned dead children? Specifically the ones in my ambulance? Probably. At a guess. Give me content to concentrate on, and immediately there is an accessible feeling: not sadness, but horror. If I am thinking of the realities of life here, I just can't get past blank horror.

Israeli forces shoot Palestinian farmer in Al Faraheen
Izraelski vojnici pogodili palestinskog poljoprivrednika u Al Faraheenu (18. veljača 2009.)
Izraelske su snage pogodile 20-godišnjeg poljoprivrednika dok je radio na svom polju u selu Al-Faraheen, istočno od Khan Younisa u Pojasu Gaze. Palestinski poljoprivrednici radili su u pratnji međunarodnih aktivista za ljudska prava na svojim poljima oko 500 metara od „Zelene linije“. Poljoprivrednik je pogođen u nogu. Snimku možete pogledati na linku.

Peticija za zabranu trgovine proizvodima od tuljana

Na linku možete potpisati peticiju članovima Europskog parlamenta kojom podržavate zabranu trgovine proizvodima od tuljana u EU. Ovom zabranom, o kojoj će europski parlamentarci glasati u proljeće 2009, mogli bi se spasiti milijuni tuljana.

Potpisom na ovu peticiju podržavate zabranu trgovine svim proizvodima koji se proizvode zahvaljujući ubijanju tuljana i od EU-a tražite da prije europskih izbora u lipnju 2009. bez iznimaka i rupa u zakonima uvede zabranu na sav uvoz, izvoz i trgovinu proizvodima od tuljana.

Potrebno je upisati E-mail adresu, Ime, Prezime, odabrati zemlju iz koje dolazite i zatim kliknuti na Sign Now.

Peticija Obami za ukidanje blokade Gaze i uključivanje svih strana u mirovne pregovore

Na linku možete do 23. veljače potpisati otvoreno pismo američkom predsjedniku Obami u kojem od njega tražimo da ukine blokadu Gaze i da u pregovore o postizanju primirja i mira budu uključene sve strane (uključujući Hamas). Do sada je skupljeno 20 000 potpisa, a 23. veljače aktivisti organizacije Just Foreign Policy predat će naše potpise administraciji u Washingtonu.

Potrebno je upisati Ime, Prezime, E-mail adresu, Poštanski broj (ako niste iz Kanade ni SAD-a umjesto svog poštanskog broja upišite „00000“), Zemlju. Ako ne želite da vam se ime vidi na internetu označite kućicu ispred Display in list as "Anonymous".


Nekoliko linkova i vijesti vezano uz Palestinu/Izrael:
Gideon Levy: Does Zionism legitimize every act of violence?
The Israeli left is dead. For the past nine years it took the name of the peace camp in vain. The Labor Party, Meretz and Kadima had pretensions of speaking in its name, but that was trickery and deceit. Labor and Kadima made two wars and continued to build Jewish settlements in the West Bank; Meretz supported both wars. Peace has been left an orphan. The Israeli voters, who have been misled into thinking that there is no one to talk to and that the only answer to this is force - wars, targeted killings and settlements - have had their say clearly in the election: a closing sale for Labor and Meretz. It was only the force of inertia that gave these parties the few votes they won. There was no reason for it to be otherwise. After many long years when hardly any protest came from the left, and the city square, the same square that raged after Sabra and Chatila, was silent, this lack of protest has been reflected at the ballot box as well. Lebanon, Gaza, the killed children, cluster bombs, white phosphorus and all the atrocities of occupation - none of this drove the indifferent, cowardly left onto the street.

Joel Kovel fired from Bard College for anti-Zionism
STATEMENT OF JOEL KOVEL REGARDING HIS TERMINATION BY BARD COLLEGE
Joel Kovel, američki sveučilišni profesor, autor i aktivist židovskog podrijetla, nakon isteka svog ugovora u ljeto ove godine, bit će otpušten sa svog radnog mjesta, jer je u svojim člancima, knjizi i predavanjima kritizirao cionizam. Uprava Bard Collegea, na kojem Kovel trenutno predaje, svoju odluku da mu ne produlji ugovor pravda procjenom njegova rada u čijoj je izradi sudjelovao najmanje 1 vatreni pro-cionistički aktivist i koja je donesena na temelju političkih, a ne profesionalnih, kriterija, s ciljem cenzure i gušenja slobode govora i onemogućavanja otvorene javne rasprave o situaciji u Izraelu/Palestini i izraelsko-američkim odnosima u SAD-u.

Palestine: Another Massacre
Given below, is a list of some of the massacres committed by the Zionists since 1947: ... Before sundown on Thursday, September 16, 1982, the storming of the camps began. The massacre itself, which was carried out by the Lebanese kata’ib (Falangist) militia, continued for approximately 36 hours. During the operation, the Israeli army surrounded the camps, preventing anyone from entering or leaving. In addition, the occupation soldiers set off incandescent bombs by night to facilitate the militia's mission. The Zionist soldiers also provided other logistical services to the Maronite militiamen during the massacre. Information about the massacre began to leak out after a number of children and women fled to the Gaza hospital in the Shatila camp, where they informed doctors of what was happening. News of the massacre likewise reached some foreign journalists on Friday morning, September 17, 1982. The bloodletting went on until noon on Saturday, September 18. Three thousand two hundred ninety-seven (3,297) men, women and children were killed within forty hours, between September 16-18, 1982. Among the dead bodies, 136 Lebanese were found; 1,800 victims were killed in the streets and alleys of the camp, while 1,097 were killed in the Gaza Hospital and 400 others in the Akka Hospital.

Ramzy Baroud: Gaza: The Untold Story
Conquerors came and went, and Gaza stood where it still stands today. This was the recurring lesson for generations, even millennia. Ancient Egyptians came and went, as did the Hyksos, the Assyrians, the Persians, the Greeks, the Romans, the Ottomans, the British, and now the Israelis. And through it all, Gaza stood strong and defiant. Neither Alexander the Great's bloody conquest of 332 BC, nor Alexander Janneus's brutal attack of 96 BC broke Gaza's spirit or took away from its eternal grandeur. It always rose again to reach a degree of civilianisation unheard of, as it did in the 5th century AD.

Who profits?
Stranice izraelske koalicije mirovnih udruga Women for Peace čije aktivistice razotkrivaju informacije o izraelskim i međunarodnim tvrtkama koje profitiraju od izraelske ilegalne okupacije i kolonizacije palestinskih područja.

VICTORY – Church of England Divested from Caterpillar
Engleska crkva divestirala iz Caterpillara
Engleska je crkva prošle godine povukla više od 2,2 milijuna britanskih funti iz Caterpillara, tvrtke čije buldožere i ostalu opremu izraelska vlada koristi za uništavanje palestinskih domova.


Dodatno:
SLOVENSKI DESNIČARI POKAZALI POLITIČARIMA BIT DEMOKRACIJE
Strah hrvatske, slovenske i NATO-ove političke elite od referenduma u Sloveniji je poprilično neshvatljiv. Ako je NATO udruženje država koje ga čine, a države su udruženja građana koje je čine, onda je valjda logično da građani biraju koja država (ili novo udruženje građana) mogu pristupiti tome savezu. To bi bila demokracija i to ona u kojoj građani donose odluke, pa makar one i ne bile drage njihovoj političkoj eliti. Hrvatska politička elita drugačije je shvatila cijelu stvar, očito onako kako se ona shvaća u međunarodnim političkim krugovima te je građanstvu zabranila birati o svojem ulasku u NATO. Da se građanstvo ne bi zajebalo i obrukalo državu pred svijetom, kao što bi to sada moglo napraviti slovensko građanstvo.

JAFFA u KONZUMU: BOJKOTIRAJMO IZRAELSKO!

Naš najpoduzetniji cvjećar uporno u svom Konzumu umjesto hrvatskih prodaje izraelske agrume, s time da se uz voće (koje je usput budi rečeno u očajnom stanju) ne nalazi natpis na kojem piše da mandarine npr. nisu iz Hrvatske, nego iz Izraela, niti se zemlja porijekla vidi na barkodu. Međutim, ti grejpovi, mandarine, naranče itd. imaju na sebi naljepnice Jaffa, što dokazuje da se radi o izraelskim proizvodima koje zbog višedesetljetne izraelske ilegalne okupacije, etničkog čišćenja, aparthejda i ostalih nekažnjenih i nikad procesuiranih zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i kršenja ljudskih prava i podrške koju naši političari, umjesto da uvedu sankcije, daju Izraelu, BOJKOTIRAMO. (Inače su prije izraelskog etničkog čišćenja Palestine 1948. Jaffa naranče bile svjetski poznati palestinski proizvod.) Iako se Konzum reklamira sa „kupujmo hrvatsko“, u njegovim trgovinama sve vrvi od stranih proizvoda, posebno među voćem i povrćem (gdje ima najmanje 4 ili 5 različitih vrsta Jaffa agruma iz Izraela), a čak nam se i pod sloganom „kupujmo hrvatsko“ u njegovim reklamama nude strani proizvodi.
Bojkotirajte Jaffu i ostale izraelske proizvode jer njihovom kupnjom podržavate okupaciju, kolonizaciju i svakodnevno brutalno tlačenje i kršenja ljudskih prava Palestinaca, a bojkotom tih proizvoda Izraelu upućujete poruku da svoju politiku mora mijenjati u cilju postizanja pravednog mira!
Bojkotirajmo izraelsko!


Nekoliko dodatnih linkova o Gazi i Palestini:
GRAD RIJEKA DONIRAO 100.000,00 KUNA ZA DJECU U GAZI
Slijedom poziva UNICEF-a za donacije u svrhu prikupljanja pomoći za humanitarne pomoći za djecu i obitelji na području Gaze, gradonačelnik Grad Rijeke Vojko Obersnel donio je Odluku o korištenju sredstava Proračunske zalihe. Time je odobrena isplata iznosa od 100.000,00 kn kao donacija Grada Rijeke organizaciji UNICEF. Ured UNICEF-a u Hrvatskoj ovim putem zahvaljuje Rijeci u ime sve djece i obitelji na području Gaze kojima je potrebna pomoć u ovim trenutcima.

Još o stanju u Gazi s UNICEF-ovih stranica i broj žiro računa na koji možete uplatiti novac za pomoć djeci u Gazi

Siraj Center for Holy Land Studies
Mogućnosti za volontiranje i posjet Palestini/Izraelu
Come and celebrate Palestine! The Palestinian Summer Celebration is a unique annual program that gives people from all over the world the chance to encounter the life, culture, and politics of Palestine. Learn Arabic and study Palestinian history at Bethlehem University, spend time with local families and volunteer with a community organization.

Feb 16: Almost every day
Izraelska vojska i dalje puca po palestinskim civilima u Pojasu Gaze (najčešće poljoprivrednicima i ribarima, te mirovnim aktivistima). Gotovo svaki dan ima ranjenih, a često i ubijenih.

Choose life!
Moreover, professional planners have already minutely addressed the question of exactly where Palestinians coming home to Israel could reside, eager to make their best contribution to a shared future. What is missing in Israel is not sufficient space, but sufficient imagination to envision how much there is to be gained by all concerned. Now is a good time to change that. The Gaza disaster can become the turning point. Let the Gazan expatriates whose families came from Ashdod (Issdod) be matched with Ashdod-area families. Let the expatriates from Lod (Lydd) be matched with Lod/Lydd-area families - Jewish or Palestinian. And so forth. And let no time be lost! They have lost everything and their situation is dire. We in Israel have lost our moral compass and we want to reclaim it. Bingo! Let the governments of the world, led by the USA, immediately stop sending Israel aid for military ordnance, and earmark it instead for a massive rehabilitation and reconciliation program.

Join the Global BDS Action Day, March 30th!

Join the Global BDS Action Day, March 30th!
(launched at the WSF 2009)

In December 2008, Israel decided to mark the 60th anniversary of its existence the same way it had established itself – perpetrating massacres against the Palestinian people. In 23 days, Israel killed more than 1,300 and injured over 5,000 Palestinians in Gaza. The irony of history is that Israel targeted those Palestinians – and their descendants - whom it had expelled from their homes and pushed into refugee-hood in Gaza in 1948, whose land it has stolen, whom it has oppressed since 1967 by means of a brutal military occupation, and whom it had tried to starve into submission by means of a criminal blockade of food, fuel and electricity in the 18 months preceding the military assault. We cannot wait for Israel to zero in on its next objective. Palestine has today become the test of our indispensable morality and our common humanity.

We therefore call on all to unite our different capacities and struggles in a

Global Day of Action
in Solidarity with the Palestinian people and
for Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) against Israel
on March 30th.

The mobilization coincides with the Palestinian Land Day, the annual commemoration of the 1976 Israeli massacre of Palestinians in the Galilee in struggle against massive land expropriation, and forms part of the Global Week of Action against the Crises and War from March 28 to April 4.

We urge the people and their organizations around the globe to mobilize in concrete and visible BDS actions to make this day a historic step in this new anti-apartheid movement and for the fulfilment of the rights and dignity of the people and the accountability of the powerful. In our March 30th BDS actions, we will particularly focus on:

* Boycotts and divestment from Israeli corporations and international corporations that sustain Israeli apartheid and occupation.
* Legal action to end Israel’s impunity and prosecute its war criminals through national court cases and international tribunals.
* Cancelling and blocking free trade and other preferential agreements with Israel and imposing an arms embargo as the first steps towards fully fledged sanctions against Israel.

The time for the world to fully adopt and implement the Palestinian call for boycotts, divestment and sanctions is NOW. This campaign has to become an urgent part of every struggle for justice and humanity, by adopting widespread action against Israeli products, companies, academic and cultural institutions, sports groups, international corporations supporting Israeli policies of racism, ethnic cleansing and military occupation and pressuring governments for sanctions. It must be sustained until Israel provides free access to Gaza, dismantles the Apartheid Wall and ends its occupation and colonization of all Arab lands; recognizes the right of the Arab Palestinian citizens of Israel to full equality; and respects, protects and promotes the rights of the Palestinian refugees to return to their homes and properties.

For more information see: www.bdsmovement.net

For information on how to join the action day and how to develop BDS action in your country, organization and network, please contact the Palestinian Boycott, Divestment and Sanctions National Committee (BNC) at: info@bdsmovement.net.


Jedan dodatni link:
Fighting for health
The implications of prolonged occupation on the health status of the Palestinian population
If one breaks a leg, one goes to the hospital, if one has a heart attack, one can count on prompt medical care, if one is pregnant, one can be sure that once contractions start, there will be people to help deliver the baby in good health. But what if these daily things which have become so normal, cease to exist? What happens if you are seriously bleeding, but no ambulances can reach you? What if you are about to deliver, but you cannot reach the hospitals because there happens to be a wall separating you from the medical care you so desperately need? Even if you tried to apply for a permit months in advance, but it has not been granted to you. And what if you are suffering from a serious disease that can only be treated in a specific hospital, but soldiers do not let you pass the checkpoint? Then one must return home and wait to die, with the knowledge that just beyond the wall, there are people with the skills to save your life, the life of your child or unborn baby.

ICAHD: Izrael u Gazi: Kritična preformulacija

Izraelska mirovna organizacija Izraelski odbor protiv rušenja kuća sastavila je nekoliko pojašnjenja kojima nastoji razotkriti što se zapravo krije iza nekih ključnih neistinih tvrdnji izraelske propagande tijekom agresije na Gazu. Ovo je prijevod njihovog teksta Israel in Gaza: A Critical Reframing koji na engleskom možete pročitati na linku.


ICAHD: Izrael u Gazi: Kritična preformulacija
subota, 10. siječanj 2009.

Ključne izraelske, niže navedene, poruke žele nas uvjeriti u opravdanost izraelskih postupaka u Gazi, Izrael prikazati kao žrtvu i osigurati da se ovaj izraelski rat ne razmatra u kontekstu okupacije, već kao dio šire borbe Zapada protiv terorizma. Mi, Izraelci koji se bore za poštivanje ljudskih prava, međunarodnog prava i pravedan mir koji predstavlja jedini izlaz iz ovog beskrajnog i krvavog sukoba, nudimo kritično sagledavanje i preformuliranje tih poruka koji govore u prilog tezi da se sigurnost ne može postići jednostrano dok jedna strana tlači drugu i da je izraelski napad na Gazu samo još jedan pokušaj da se uništenjem bilo kakvog izvora učinkovitog otpora okupaciju učini trajnom. Smatramo da je Izrael mogao izbjeći sve napade koje je pretrpio tijekom proteklih dvadeset godina i uspon Hamasa, da je s palestinskim vodstvom iskreno pregovarao o rješenju sukoba koje predviđa stvaranje 2 države. Izrael, jača strana i okupacijska sila, nije žrtva. Štoviše, izraelski napad na Gazu oblik je državnog terorizma.

* Izraelski PR: Poput svih ostalih država Izrael ima pravo i dužnost braniti svoje građane. Izrael, koji se ponašao kao što bi se ponašala svaka država koja drži do ljudskih života, ima pravo biti normalna država koja živi u miru i sigurnosti.
Kritična preformulacija: Provoditi ofenzivnu politiku dugotrajne okupacije, te sankcija, bojkota i onemogućavanja kretanja nad osiromašenim civilnim stanovništvom i potom odbijati razgovarati s izabranim čelnicima tog stanovništva ne znači braniti svoje građane. Očekivati da će naši građani živjeti u sigurnosti dok milijun i pol porobljenih ljudi samo nekoliko kilometara dalje živi u bijedi, nerealno je i umišljeno. Izrael će moći obraniti svoje građane – što doista i jest njegova dužnost – samo pod uvjetom da počne rješavati uzroke njihove nesigurnosti, 41-godišnju okupaciju.

* Izraelski PR: Izrael nije imao drugog izbora nego da napadne i na taj način odgovori na 8500 Hamasovih raketa koje su iz Gaze ispaljene na Izrael tijekom proteklih 8 godina, a u kojima je ubijeno 20 izraelskih civila.
Kritična preformulacija: Samo u proteklih 3 godine Izrael je – zajedno s SAD-om, Europom i Japanom – Pojasu Gaze nametnuo nečovječnu opsadu istovremeno provodeći svoju kampanju ciljanih atentata i napada za cijelo vrijeme trajanja prekida vatre, pri čemu je ubijeno 1700 Palestinaca. Hamasovo ispaljivanje raketa ne odvija se u vakuumu. Ovaj rat nije „odgovor“, već samo smrtonosnija odmazda proizišla iz političkog vakuuma. Ispaljivanje raketa moglo se izbjeći da je postojao iskreni politički horizont. Prikazivati rakete kao neovisan događaj koji se ne povezuje sa širom izraelskom politikom koja je dovela do njihovog ispaljivanja, neiskreno je.

* Izraelski PR: Nema okupacije – općenito, ali posebno u Gazi. Izrael je svoju okupaciju Gaze okončao 2005. kad je s tog područja „povukao“ ilegalne koloniste i vojsku. Gaza je mogla procvasti kao temelj palestinske države, ali njeni su stanovnici odabrali sukob.
Kritična preformulacija: Gospodarski razvoj, da ne spominjemo i politički proces koji je mogao spriječiti nasilje na obje strane, aktivno je onemogućavan od strane kako Izraela tako i njegovih međunarodnih pristaša, koji s Izraelom dijele odgovornost za trenutnu tragediju u Gazi. Niti u jednom trenutku od „povlačenja“ Izrael nije predao, pa čak niti olabavio, svoju kontrolu nad Gazom. Onemogućavanje kretanja ostalo je na snazi, uključujući morskim putom; stanovnicima Gaze nikada nije dopušteno da otvore svoje pomorske ni zračne luke; uvjeti koji bi pomogli gospodarskom razvoju namjerno su uskraćivani. Izraelsku tvrdnju da nikada nije bilo okupacije Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Gaze odbacuju sve članice međunarodne zajednice. Međunarodna zajednica također ne prihvaća izraelsku tvrdnju da je okupacija Gaze okončana 2005, budući da se definicija okupacije u međunarodnom pravu veže uz efektivnu kontrolu nad tuđim teritorijem, kakvu Izrael očigledno ima nad teritorijem Pojasa Gaze.

* Izraelski PR: Samo je Hamas prekršio prekid vatre i zato snosi punu odgovornost.
Kritična preformulacija: Izrael i Hamas dogovorili su primirje (posredstvom Egipta) prema kojem je Izrael trebao dopustiti da se otvore granični prijelazi Pojasa Gaze (barem djelomično), a Hamas je zauzvrat trebao prekinuti ispaljivanje raketa na Izrael. Hamas se uglavnom, iako ne u potpunosti, pridržavao dogovora; Izrael se dogovora gotovo uopće nije pridržavao. Nastavilo se ubijanje Palestinaca u zračnim napadima, a na dan izbora u SAD-u početkom studenog Izrael je napao tunele (koji su se koristili kao alternativni putevi za snabdijevanje Pojasa Gaze zbog toga što granice Pojasa Gaze nisu otvorene, a što bi omogućilo nadzor nad kretanjem oružja), pri čemu je ubijeno nekoliko pripadnika Hamasa. Hamas je na napad odgovorio ispaljivanjem raketa i... primirje je propalo.

* Izraelski PR: Izrael napada samo „terorističku infrastrukturu“ u Gazi i cilja samo Hamasove borce.
Kritična preformulacija: Budući da je Hamas u izabranoj vladi, sva infrastruktura, od prometne policije preko škola do vojnih postrojenja, „pripada“ Hamasu. Očito je da je u izraelskim napadima ciljano više od „terorističke infrastrukture“. Tko je „Hamasov borac“? Prometni policajci koji su tek završili obuku i koji su ubijeni u prvom zračnom napadu na Gazu? Profesori i studenti koji pohađaju „Hamasovo“ islamsko sveučilište? Članovi obitelji pripadnika vojnog krila Hamasa? Ljudi koji su glasali za Hamas? Međunarodno pravo sve, osim onih koji aktivno sudjeluju u sukobima, definira kao civile.

* Izraelski PR: Može se dogoditi da ginu i civili, no to je zato što Hamas svoje borce i tvornice oružja smješta među obične građane.
Kritična preformulacija: Glavni stožer izraelske vojske nalazi se u središtu Tel Aviva, glavni stožer izraelske vojske za Zapadnu obalu nalazi se u gusto naseljenom ilegalnom civilnom naselju Neveh Ya'akov u Istočnom Jeruzalemu, Pentagon se nalazi u središtu Washingtona D.C, a britansko ministarstvo obrane u središnjem dijelu Londona. Hamas naravno, kao vlada i kao vojna organizacija, snosi odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i ima obvezu civile zadržati podalje od područja gdje se vode borbe, no trebamo postaviti pitanje koje se nikada ne postavlja: zašto zapadne države koje se ponašaju na isti način nisu suočene s takvim kritikama?

* Izraelski PR: Hamas je teroristička organizacija koja odbija priznati Izrael i sudjelovati u političkom procesu.
Kritična preformulacija: Koji Izrael bi Hamas trebao priznati? Onaj s granicama plana o podjeli Palestine iz 1947? Onaj s granicama iz 1967? S anektiranim Istočnim Jeruzalemom? S ilegalnim naseljima? Tako dugo dok Izrael odbija odrediti svoje granice moguće je priznati samo apstraktni koncept. Hamas je otvoreno izjavio da će de facto priznati Izrael na granicama iz 1967. Izrael takvo što nije ponudio niti jednoj palestinskoj stranici, vladi ni palestinskim predstavnicima.

* Izraelski PR: Hamas je globalni problem, dio islamskog fundamentalizma zajedno s Iranom i Hezbolahom i zato Izrael samo ispunjava svoje obveze u skladu s dogovorenim Zapadnim ratom protiv terorizma.
Kritična preformulacija: Hamas je počeo kao dobrotvorna organizacija kojoj je Izrael dopustio da se razvije u političku silu u okupiranoj Palestini kako bi oslabio sekularni PLO. Ni Hezbolah nije postojao prije izraelske invazije na Libanon 1982. Teokrati u Iranu bili su organizirana, ali prilično mala politička sila tako dugo dok SAD nije izvršio državni udar u demokratskom Iranu. Lokalno stanovništvo uvijek će pružati otpor kad se druge zemlje pokušaju suprotstaviti njegovoj volji, a taj otpor neće uvijek bili ugodan. Prikazivati Hamas kao dio globalne urote iako znamo da se radi o posljedici proizašloj iz okupacije neiskreno je i grubo iskrivljuje povijest.


Nekoliko vijesti i linkova za Palestinu/Izrael:
Trade unionists launch boycott of Israeli goods
Irski trgovinski sindikati pokreću bojkot izraelskih proizvoda
Irski trgovinski sindikati namjeravaju pokrenuti bojkot izraelskih proizvoda u sklopu velike kampanje kojoj je cilj postizanje mirovnog dogovora na Bliskom istoku. Predstavnici sindikata, koji su prethodno posjetili Izrael i okupirana palestinska područja i sastali se s izraelskim sindikalistima i političarima, te političkim čelnicima Hamasa, izradili su izvještaj o situaciji na tim područjima. Izaslanici su bili šokirani stanjem koje su zatekli na palestinskim okupiranim područjima: bjelodano kršenje ljudskih prava, svakodnevna diskriminacija, nezaposlenost na Zapadnoj obali porasla je na 80%, ljudi ustaju u 3 ujutro kako bi uspjeli prijeći izraelsku vojnu kontrolnu točku i na vrijeme stigli na posao... Članovi sindikata smatraju da je nužno pokrenuti međunarodnu akciju, te dodaju da se u tom pogledu već pregovara s trgovinskim sindikatima u Britaniji i Sjedinjenim Državama.

Hampshire College becomes first college in U.S. to divest from Israeli Occupation!
Hampshire College u Amherstu Massachusettsu postao je prvo sveučilište u SAD-u koje je odlučilo povući svoja ulaganja iz nekoliko tvrtki jer su upletene u izraelsku okupaciju Palestine. Ova je odluka rezultat intenzivne 2-godišnje kampanje koju su organizirali i provodili Studenti za pravdu u Palestini (Students for Justice in Palestine). Povlačenjem ulaganja iz 6 tvrtki sveučilište se distancira od suučesništva u ilegalnoj izraelskoj okupaciji i ratnim zločinima. Hampshire College je također bio prvi koledž u SAD-u koji je odlučio divestirati iz aparthejdske Južne Afrike prije 32 godine, također pod izravnim pritiskom studenata. Divestiranje iz tvrtki Caterpillar, United Technologies, General Electric, ITT Corporation, Motorola i Terex zbog toga što izraelskoj vojsci prodaju opremu i pružaju usluge na okupiranim Zapadnoj obali i Pojasu Gaze podržali su Noam Chomsky, Howard Zinn, Rashid Khalidi, Luisa Morganitini, Cynthia McKinney, Ronnie Kasrils, Mustafa Barghouti, Ilan Pappe, John Berger, Mairead Maguire, Roger Waters iz Pink Floyda i mnogi drugi.

Gaza: Israel War Crimes in Gaza..Part 1
Gaza: Israel War Crimes in Gaza..Part 2

Aid Convoy leaving London for Gaza
Konvoj s humanitarnom pomoći krenuo iz Londona za Gazu
Britanski parlamentarac George Galloway, Yvonne Ridley i stotine britanskih volontera krenuli su u konvoju od više od 100 doniranih vozila s humanitarnom pomoći iz Londona za Gazu. Konvoj, koji je dug 1 milju, krenuo je 14. veljače ispred zgrade britanskog parlamenta u Londonu i prevozi milijun funti vrijednu humanitarnu pomoć koju su za Gazu prikupili britanski građani u samo 4 tjedna. Konvoj će voziti kroz Francusku, Španjolsku, Maroko, Alžir, Tunis, Libiju i Egipat, iz kojeg bi zatim 02. ožujka kroz granični prijelaz Rafah trebao ući u Pojas Gaze. U konvoju su vatrogasna kola, 12 kola hitne pomoći, 1 čamac i kamioni puni lijekova, novca, alata, odjeće, pokrivača i poklona za djecu. Sva će vozila ostati u Pojasu Gaze, a volonteri će se avionom vratiti u Veliku Britaniju. Organizacije koje su organizirale konvoj pozivaju ljude da doniraju još novaca kojim će volonteri u Egiptu kupiti još humanitarne pomoći za Gazu. Na linku možete pratiti putovanje do Gaze.

Slike: Israeli troops invade Gaza

I Rage

I rage

By Rassool Jibraeel Snyman

I rage
I rage
I rage
I rage against
The gods who let the world spin out of control
I rage against the system that deceives us
I rage against the machinery that destroys
Fed by silent people
Acquiescence
Apathy
And trickery
I rage because we should rage
And not be subdued
Or pacified
Or patronized
I rage against the system that watches with glee
As we tear ourselves to pieces
Become monsters that howl at the moon
With bared fangs
And steel claws
I rage because silence kills
I rage because a vote is sometimes
A death warrant
For someone somewhere

I rage
I rage
I rage because our instruments of peace
Have been co opted
Are skewed
Are unjust
And far less than peaceful
I rage because we resurrected Rome from the dead
And gave it powers
To kill
To maim
To create havoc
To veto peace
And turn us all into bloodthirsty beasts
I rage because the colour of my skin
Determines whether I am grieved for
Or ignored
Or blamed
For my own misery and death
I rage silently
I rage openly
I rage with my pen
I rage with my thoughts
I rage
I rage
I rage
I rage because we feel pity for the emperor
And none for the victims
Who litter the fields
Maimed
Brutalized
I rage because we are willfully blind
Consciously deaf
And grieve selectively
I rage at our hypocrisy
And false values
At our double speak
And undying
Unconditional
Love of Rome
Love of the emperor
Love of the slave master
Love of the whip
And love of our own humiliation
Degradation
and descent into bestiality

I rage
I rage
I rage
I rage because children die
Bullets fly
Because we kiss our sanity bye bye
Politicians deny
Because widows cry
Bling bling reflected in every eye
Should I fold my arms and sigh
No
No
No
No
No
I rage
I rage
I rage
I rage because I must
I rage because history
Is not changed by submissive men
Or silent men
But by angry men
Who rage at injustice
And spit in the faces of oppressors
And stand by their truths
Like mountains
Steadfast
Resolute

I rage
I rage
I rage
I rage
I rage
Till I revolt
And burn both palace and dungeon
Come brother
Sister
Mother
Daughter
Comrade
Friend
Give me your hand
Rage with me
The silence is deafening
Apathy kills
More insidiously than bullets
Let the drumbeat
Of justice
Pulsate deep within you
Let your blood boil like lava
And your anger like flames
Flare to the sun
Outshining it
Dwarfing it
For it is so that
Temples of vanity
Are burned to cinder
And power destroyed

I rage
I rage
I rage
I rage
I rage
Until justice is done
And the future of the child assured
Until peace is like the air we breathe
And the fields grow flowers of joy
Not whitened bones
Till the hills of Palestine
Are returned to their rightful owners
And the olive trees sing in the breeze
Symphonies of leaves and birds
Letters of peace
To a war weary people
In need of respite
Until every oppressor
Is harnessed
Fears the rage
Of the people
Until then I must rage
You must rage
We must rage
For perhaps it is through rage
That a better world will be born

(South Africa – January 20, 2009; "Tales of Extreme Sanity")

Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Salon Radio: Dr. Mustafa Barghouti on Israeli elections
Radio intervju s Dr. Mustafom Barghoutijem i transkript u cijelosti možete poslušati/pročitati na linku...
Lieberman is a fascist. But, in one way what you're saying is correct, that the only difference between Livni and Netanyahu is that we have two extremists, one with make-up and the other one without make-up. That's how I feel. That's the only difference. But at the same time, accepting the election of Netanyahu, and again accepting this move towards a person like Lieberman, is going to mean that Israel probably will have even larger license to kill Palestinians. During the war on Gaza, Israel conducted several very serious offenses against international law. They launched a war, they created this war, they started it, it wasn't Hamas that started it. They deliberately targeted civilians and killed 1,350 people, most of whom were civilians. They conducted and they still conduct collective punishment. They used illegal weapons like white phosphorus, DIME weapons and the "flashettes." And they prevented even care for the injured people and attacked medical facilities, including thirteen of doctors and nurses who were killed in the attack. And, not only did they use disproportionate force, but Ehud Olmert, the Prime Minister of Israel, comes out declaring - declaring, with full courage - that he is going to continue to use disproportionate force. And not only that he's violating the international law, he's declaring that's he's violating international law. And many world community leaders remain silent. This feeling of impunity is responsible for what is happening. ...

But at the end of the day the world has to see that Abbas and his group, Fatah, represent in the best case scenario only 25% of the Palestinian community. There's a third chunk - less than one third now is with him, one third is with Hamas, and another one third is with us, with people like us, with the democratic opposition in Palestine. And as long as certain countries insist to deal with only 25% of the Palestinian population, they will of course not create a situation where a Palestinian government is capable to develop. And this is an outcome of Israeli-dictated policy, which in my opinion does not want to see any strong leadership in Palestine, they don't want to see unified leadership, and then they can have the excuse and say we cannot have a peace process, because there isn't a leader who can deliver. ...

You are paying, the Americans, the American taxpayers, are paying Israel every rise of the sun every morning, $10 million - every day you pay to Israel, officially. If you count the amounts that American people donate to Israel, it's even larger than that. You're talking about Israel being the largest recipient of American aid money, although it is a rather developed country with a GDP income that is close to United States' income. And still, it is the largest recipient of military aid. It is the country that is allowed to market American military technology worldwide at costs that are less than American costs, so that it would make profits, and the United States has great leverage if it decides it wants to push Israel. ...

But, you see, to strengthen our line of non-violence, we need some different position from the international community. What happened during the war on Gaza was just shameful. They - not only the United States administration, but many, many world leaders simply violated the basic moral standards when they refused to criticize Israel, when they could not tell Israel enough is enough and slaughtering children is not a way of finding a solution. That's why I think, what I tell to my fellow citizens, is that our non-violent approach is the best way, and we're practicing this. But non-violence does not mean you surrender to your oppressors. Non-violence does not mean you give up your right to be free. Non-violence does not mean you become hostages of your occupier, as has happened to the Palestinian Authority under Abbas in the West Bank. That is the issue. Non-violence does not mean that Palestinian government should oppress its own people to prevent them from even non-violently expressing their views and their demands for freedom.

Slike palestinske djece za vrijeme i nakon izraelskog napada na Gazu
Snimio i objavio: Mohammed Fares El Majdalawi

Blog s člancima, akcijama i peticijama na engleskom o Gazi i Palestini/Izraelu.


Ostali linkovi:
Juan Cole: Top Ten Myths About Iraq, 2008
The major reason for the fall in the death toll, however, was that the Shiites won the war for Baghdad, ethnically cleansing hundreds of thousands of Sunnis from the capital, and turning it into a city with a Shiite majority of 75 to 80 percent. (When Bush invaded, Baghdad was about 50/50 Sunni and Shiite). The high death tolls in 2006 and 2007 were a by-product of this massive ethnic cleansing campaign. Now, a Shiite militiaman in Baghdad would have to drive for a while to find a Sunni Arab to kill.

Bush and his cronies must face a reckoning
It shows how the most senior figures in the Bush administration discussed, and sought legal fig leaves for, practices that plainly amounted to torture. They were techniques devised in a training programme known as Survival, Evasion, Resistance and Escape or SERE, that aimed to teach elite American soldiers how to endure torture should they fall into the hands of pitiless enemies. The SERE techniques were partly modelled on the brutal methods used by the Chinese against US prisoners during the Korean war. Yet Rumsfeld ruled that these same techniques should be "reverse engineered", so that Americans would learn not how to endure them - but how to inflict them. Which they then did, at Guantánamo, Abu Ghraib and beyond. The Senate report cites the memorandums requesting permission to use "stress positions, exploitation of detainee fears (such as fear of dogs), removal of clothing, hooding, deprivation of light and sound, and the so-called wet towel treatment or the waterboard". We read of Mohamed al Kahtani - against whom all charges were dropped earlier this year - who was "deprived of adequate sleep for weeks on end, stripped naked, subjected to loud music, and made to wear a leash and perform dog tricks". Approval for this kind of torture, hidden under the euphemism of "enhanced interrogation", was sought from and granted at the highest level. And that doesn't mean Rumsfeld. The report's first conclusion is that, on "7 February 2002, President George W Bush made a written determination that Common Article 3 of the Geneva conventions, which would have afforded minimum standards for humane treatment, did not apply to al-Qaida or Taliban detainees". The result, it says, is that Bush "opened the door" to the use of a raft of techniques that the US had once branded barbaric and beyond the realm of human decency.

The Noose Tightens
In early December, in a highly unusual move, a federal court in New York agreed to rehear a lawsuit against former Attorney General John Ashcroft brought by a Canadian citizen, Maher Arar. (Arar was a victim of the administration's extraordinary rendition program: he was seized by U.S. officials in 2002 while in transit through Kennedy Airport and deported to Syria, where he was tortured.) Then, on Dec. 15, the Supreme Court revived a lawsuit against Donald Rumsfeld by four Guantánamo detainees alleging abuse there—a reminder that the court, unlike the White House, will extend Constitutional protections to foreigners at Gitmo. Finally, in the same week the Senate Armed Service Committee, led by Carl Levin and John McCain, released a blistering report specifically blaming key administration figures for prisoner mistreatment and interrogation techniques that broke the law. The bipartisan report reads like a brief for the prosecution—calling, for example, Rumsfeld's behavior a "direct cause" of abuse. Analysts say it gives a green light to prosecutors, and supplies them with political cover and factual ammunition.