Prikazani su postovi s oznakom bds. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bds. Prikaži sve postove

nedjelja, 24. ožujka 2013.

Neke informacije o europskom bojkotu izraelskih poljoprivrednih izvoznika


PALESTINA/IZRAEL:
Netherlands becomes latest country to act against trade with illegal Israeli settlements
Nizozemska poduzima mjere protiv trgovine s ilegalnim izraelskim kolonističkim naseljima (09. ožujak 2013)
Nizozemska je vlada najavila uvođenje novog naputka u kojem će se trgovci pozivati da označe svježe poljoprivredne proizvode iz ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja različito od proizvoda koji potječu iz Izraela. Nizozemski ministar vanjskih poslova Frans Timmermans je u srijedu (06. ožujka) izjavio kako Nizozemska ne želi doprinositi ekonomiji ilegalnih kolonističkih naselja. Nizozemska je ključno odredište izraelskog izvoznog svježeg uroda, a mnoge glavne izraelske poljoprivredne izvozne tvrtke imaju podružnice i distribucijske centre u toj zemlji. Provođenje naputka je dobrovoljno i nikakve sankcije neće biti primijenjene protiv trgovaca koji ga se ne budu pridržavali. Slične su korake poduzele i vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Danske i Južne Afrike, a šefica vanjskih poslova EU-a Ashton je 22. veljače sve EU članice pozvala da označe proizvode iz kolonističkih naselja u skladu s odlukom Vijeća za vanjske poslove EU-a iz svibnja 2012. Iako u Palestinskom nacionalnom odboru za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela pozdravljaju ovakve odluke, istovremeno upozoravaju kako neobvezujuće upute o označavanju proizvoda u praksi neće znatnije utjecati na okončanje izvoza proizvoda iz kolonističkih naselja na europska tržišta o čemu su mnoga ilegalna kolonistička naselja ovisna. Pozvali su europske vlade da provedu učinkovite zakone koji će zabranjivati svaku trgovinu koja održava kolonistička naselja. U nedavnom izvještaju koji su objavili predsjednici Misije EU-a u Jeruzalemu preporuča se da EU „spriječi, obeshrabri i podigne svijest javnosti o problematičnim implikacijama financijskih transakcija ... unutar EU-a kojima se podržavaju aktivnosti, infrastruktura i usluge kolonističkih naselja“. 16 palestinskih poljoprivrednih udruga i udruga civilnog društva također je nedavno odaslalo apel vladama i trgovcima da poduzmu korake protiv tvrtki koje izvoze iz kolonističkih naselja. „Tako dugo dok je trgovina s izvoznicima iz izraelskih kolonističkih naselja, poput Mehadrina i Hadiklaima, dopuštena, palestinske će poljoprivrednike i dalje silom istjerivati s njihove zemlje kako bi na mjestu njihovih zajednica ilegalna izraelska kolonistička naselja uzgajala usjeve za izvoz na europska tržišta“, napominje predstavnik Zajednice palestinskih poljoprivrednika, jedne od gore spomenutih udruga, te upozorava: „Trgovina s izvoznicima iz kolonističkih naselja ohrabruje i nagrađuje širenje ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja, izrabljivanje palestinskih radnika, dječji rad i otimačinu palestinskih vodenih resursa, sve u suprotnosti s međunarodnim pravom.“ Palestinske poljoprivredne organizacije su u veljači objavile izvještaj u kojem stoji kako najmanje jedan supermarket u Ujedinjenom Kraljevstvu i dalje prodaje urod iz kolonističkih naselja s oznakom „Made in Israel“ u suprotnosti sa službenim vladinim naputkom i to zbog toga što ga obmanjuju njegovi izraelski dobavljači. Sve veće izraelske izvozne tvrtke rutinski obmanjuju strane trgovce i vlade u vezi podrijetla svojih proizvoda. Mnogi trgovci u Ujedinjenom Kraljevstvu i dalje prodaju proizvode iz kolonističkih naselja unatoč pravilima o njihovom etiketiranju. U Zajednici palestinskih poljoprivrednika tvrde kako je točno etiketiranje proizvoda iz kolonističkih naselja gotovo nemoguće u kontekstu otvorene prijevare od strane izraelskih dobavljača, posebice u slučajevima gdje same izraelske tvrtke uvoze proizvode u Nizozemsku i druge europske zemlje, a jedini način da se osigura da proizvodi iz ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja ne budu prodavani pod deklaracijom „Made in Israel“ je prekinuti trgovinu sa svakom tvrtkom koja prodaje proizvode iz ilegalnih kolonističkih naselja ili na neki drugi način u njima djeluje. Uzor bi trgovcima mogao biti supermarket Co-Operative u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je najavio da više neće trgovati s niti jednom tvrtkom koja izvozi iz kolonističkih naselja, a u tijeku su kampanje kojima se vrši pritisak na druge supermarkete u Europi da postupe na isti način. UN-ova Misija za utvrđivanje činjenica o protuzakonitim izraelskim kolonističkim naseljima nedavno je države pozvala da ispune svoje pravne obveze i djeluju s ciljem okončanja širenja kolonističkih naselja, te pozvala tvrtke da prekinu svoje aktivnosti u kolonističkim naseljima. Prošli su mjesec u Gazi i 40 gradova diljem Europe organizirani prosvjedi s kojih je vladama i trgovcima upućen zahtjev da prekinu trgovinu koja podupire širenje ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja.
Read more...

Protests in Gaza and 40 European cities urge end to trade with Israeli agriculture firms
Prosvjednici u Gazi i 40 europskih gradova zahtijevali okončanje trgovine s izraelskim poljoprivrednim tvrtkama (09. veljače 2013)
300 poljoprivrednika i aktivista hodalo je u Pojasu Gaze prema tampon zoni u blizini granice s Izraelom zahtijevajući bojkot izraelskih poljoprivrednih tvrtki, a 16 palestinskih poljoprivrednih organizacija i organizacija civilnog društva uputilo je međunarodnom civilnom društvu poziv na akciju protiv izraelskih poljoprivrednih tvrtki. U više od 40 europskih gradova održani su 09. veljače prosvjedi na kojima su prosvjednici vlade i trgovine pozivali da prekinu trgovinu s izraelskim poljoprivrednim izvoznim tvrtkama zbog njihove uloge u uništavanju palestinske poljoprivrede. Ribari i poljoprivrednici u Pojasu Gaze prosvjedovali su tijekom cijelog tog tjedna. Palestinski poljoprivrednici napominju da su bojkoti izraelskih poljoprivrednih tvrtki izuzetno važni jer je izraelska okupacija uništila palestinsku poljoprivrednu proizvodnju i uskratila Palestincima mogućnost da izvoze vlastite proizvode. U međunarodnom pritisku na Izrael vide jedni način da palestinskom gospodarstvu bude dopušteno da se razvija, a Palestincima da žive normalnim životima. Na Zapadnoj su obali aktivisti sadili maslinova stabla na zemlji sela Madama gdje su ilegalni kolonisti posjekli stotine maslinovih stabala. U veljači je također u Salfitu održana konferencija o bojkotiranju izraelskih poljoprivrednih tvrtki. Sve značajnije palestinske poljoprivredne organizacije pozvale su u zajedničkoj izjavi međunarodno civilno društvo na akciju protiv izraelskih poljoprivrednih tvrtki. Mnogi od 40 prosvjeda u Europi bili su usmjereni protiv velike izraelske izvozne tvrtke Mehadrin koja dobavlja agrume, datulje i druge svježe poljoprivredne proizvode za supermarkete diljem Europe. Ta tvrtka radi u ilegalnim izraelskim kolonističkim naseljima i upletena je u krađu palestinske zemlje i vode, te zapošljava palestinske radnike koji su prisiljeni raditi u ilegalnim kolonističkim naseljima u nesigurnim uvjetima i za tek 11 eura dnevno. Izraelske poljoprivredne tvrtke poput Mehadrina i Hadiklaima profitiraju na opsadi Gaze i uzgajaju usjeve za izvoz u europske supermarkete u ilegalnim kolonističkim naseljima na zemlji s koje su palestinski poljoprivrednici silom uklonjeni. Poljoprivreda je vitalni dio palestinske ekonomije i nacionalne baštine, no sustavno se uništava, što ponajviše koristi ovim tvrtkama. Poslovanjem s tvrtkama poput Mehadrina, europski supermarketi financiraju izvlaštenje palestinskih poljoprivrednika, upozoravaju predstavnici palestinskih poljoprivrednika. Ispred Mehadrinovog distribucijskog centra u Švicarskoj održan je 09. veljače 2013. veliki prosvjed protiv sudjelovanja te tvrtke na velikoj izložbi svježih poljoprivrednih proizvoda u Berlinu. Aktivisti su u Francuskoj okupirali ured carine u južnom francuskom gradu Montpellier prosvjedujući protiv toga da se obližnja luka Sète koristi za uvoz poljoprivrednih proizvoda od izraelskih tvrtki poput Mehadrina koje posluju u ilegalnim izraelskim kolonističkim naseljima. Više od 50 aktivista ured je okupiralo dulje od sat vremena. Prosvjedi su održani i u supermarketima i na drugim lokacijama u više od 14 francuskih gradova, te u Italiji, Belgiji, Luksemburgu, Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj. U Ujedinjenom Kraljevstvu aktivisti su prosvjedovali ispred više od 35 trgovina velikog trgovačkog lanca Sainsbury's u sklopu nove kampanje kojoj je cilj izvršiti pritisak na ovaj trgovački lanac kako bi on prekinuo svoje poslovne veze s Mehadrinom i EDOM-om, još jednom izraelskom tvrtkom koja posluje u ilegalnim kolonističkim naseljima. Peti najveći britanski trgovački lanac The Co-Operative Group prošle je godine najavio da više neće prodavati proizvode onih dobavljača koji posluju u ilegalnim kolonističkim naseljima i da će prekinuti suradnju s 4 izraelske tvrtke. Palestinski poljoprivrednici ističu kako se radi o tvrtkama koje zapravo financiraju izraelska kršenja međunarodnog prava, a europske vlade su glasne kad treba osuditi kolonistička naselja, no dopuštaju europskim trgovinama da podupiru njihovo širenje. Također, nakon što su ga aktivisti upoznali s problemom prodaje proizvoda iz ilegalnih kolonističkih naselja, jedan je britanski poduzetnik 08. veljače najavio svoju ostavku na mjesto predsjednika i prodaju svojih dionica u izraelskoj kolonističkoj izvoznoj tvrtci EDOM.
Read more...

Land Day: Celebrate Resistance and Intensify BDS
30. ožujak - palestinski Dan zemlje (14. ožujak 2013)
Palestinci 30. ožujka obilježavaju Dan zemlje. Na taj su dan 1976. godine izraelske snage otvorile vatru i ubile 6 mladih palestinskih građana Izraela koji su bili među tisućama prosvjednika protiv izvlaštenja palestinske zemlje od strane izraelske vlade. Na ovaj se dan slavi palestinski otpor izraelskom neprekidnom izvlaštenju zemlje, kolonizaciji, okupaciji i aparthejdu. I dan danas Izrael nastavlja oduzimati i kolonizirati palestinsku zemlju, širiti svoja ilegalna kolonistička naselja na okupiranom palestinskom teritoriju, tjerajući Palestince da napuste svoju zemlju. Palestinci se s izvlaštenjem i raseljavanjem suočavaju i unutar Izraela. Za one koji podupiru palestinsku borbu za slobodu, pravdu i ravnopravnost diljem svijeta Dan zemlje predstavlja priliku za razvoj kampanja bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS) protiv Izraela, posebice protiv Židovskog nacionalnog fonda, izraelske poljoprivredne industrije i tvrtki koje posluju u ilegalnim kolonističkim naseljima, koji svi igraju važnu ulogu u neprekidnoj otimačini palestinske zemlje.
Read more...

Palestine mourns Stephane Hessel
Palestina oplakuje smrt Stéphanea Hessela (27. veljača 2013)
Stéphane Hessel je principijelno podupirao globalni pokret za bojkot, dezivestiranje i sankcije (BDS) pod vodstvom Palestinaca. Mnogima je bio izvor nade i nadahnuća. Kao jedan od autora Opće deklaracije o ljudskim pravima bio je duboko svjestan nužnosti zagovaranja jednakih prava za sva ljudska bića bez obzira na njihov identitet. To je, uz činjenicu da je preživio Holokaust, presudno utjecalo na njegovu odluku da podupre bojkot, dezivestiranje i sankcije protiv Izraela unatoč visokoj cijeni koju je za to morao platiti. Izrael i njegove dobro financirane lobističke skupine su ga napadali, vršili pritisak na sveučilišta da mu ne dopuste da govori i poduzeli sve što su mogli kako bi ušutkali njegov jedinstveni moralni glas. Palestincima će nedostajati njihov drug, partner i dragi prijatelj Stéphane Hessel.
Read more...


HRVATSKA:
“Biti građanin” nije status nego životna uloga
M. B., mlada i perspektivna zamjenica ministra gospodarstva u vladi Ivice Račana, u tadašnju je vladu došla s funkcije šefice odjela za financije u Agrokoru, a nakon ostavke u Vladi prešla je u upravu Ine. Sprega političke kaste i kapitala ovdje je imala i svoj emotivno-bračni zaplet: nedavno nam se ova svjetskopovijesna osoba vratila kao M. R. F. – supruga izraelskog biznismena A. F., koji je naumio sagraditi “Golf park Dubrovnik”, tj. golf-terene i prigodni hotelsko-apartmanski kompleks na Srđu ponad Dubrovnika, čemu se građanstvo Grada dosad uporno protivilo, a građanska inicijativa “Srđ je naš” artikulirala je i organizirala ovo narodno nezadovoljstvo, iznuđujući i referendum o tom pitanju od vlasti inače nesklone konzultiranju s narodom. Suprug je, kako reče M. R. F. u intervjuu jednom tjedniku, digao ruke od Srđa – dešperatan zbog “antipoduzetničke klime” u Hrvatskoj i nesposobnosti vlasti da “poduzme konkretnije korake” – ali ne i ona jer za nju je projekt na Srđu “više od biznisa”. Biznis na kvadrat, takoreći. Marksovsko tragično-farsično ponavljanje povijesti ovdje je dovedeno do ekstrema i zato je M. R. B. F. metafora današnje Hrvatske koja je razjedinjena i razdvojena na raspelu gdje se njezini građani natežu s međunarodnim ekonomsko-političkim interesima kojima podilaze “domaći izdajnici”; rastrojena između lokalnih zajednica koje katkad zahtijevaju pravo glasa te svoje protunarodne političke oligarhije i Europske unije, čiji je glas upravo zaglušujući; raščetvorena između pasiviziranih građana, s jedne, te sve aktivnijeg trojstva biznisa, politike i medija, s druge strane. Jedino takva šira slika, sagledavanje svih naših problema u široj perspektivi, mogla bi ponukati anestezirane građane, koji su reducirani na “potrošače” i “porezne obveznike”, da se pobune, i to ne samo da bi im bilo bolje nego i da bi se spasili od agresivnog pohoda stotinjak probitačnih ali međusobno umreženih pojedinaca koji su zavladali nad milijunima stanovnika jedne zemlje.
Pročitajte više...


nedjelja, 25. rujna 2011.

Iz popratnog dokumenta pozivu na nametanje vojnog embarga Izraelu


Djelomičan prijevod popratnog dokumenta s više informacija i s objašnjenjima o pozadini poziva na nametanje vojnog embarga Izraelu koji je u srpnju 2011. globalnom civilnom društvu uputila koalicija organizacija palestinskog civilnog društva Palestinski nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Ovaj radni dokument u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.



Poziv palestinskog civilnog društva na nametanje sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu

Radni dokument Palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BNC)

Srpanj 2011.


info@bdsmovement.net


Ovo je pozadinski popratni dokument pozivu na nametanje trenutačnog, sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu koji je 9. srpnja 2011. globalnom civilnom društvu uputio palestinski Nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Dokument istražuje pravni okvir u kojem je upućen poziv na embargo, izraelsku nezakonitu uporabu oružane sile, te ulogu vojne suradnje s Izraelom, izraelskom vojnom industrijom i akademskom zajednicom u održavanju izraelskih kršenja međunarodnog prava i izraelskog sustava aparthejda, kolonizacije i okupacije na štetu palestinskog naroda. Dokument završava pregledom međunarodnih pravnih obveza da se okonča izraelska nezakonita uporaba oružane sile, čije ispunjenje vlade, UN i poslovne korporacije tek trebaju osigurati.



Zakonita i nezakonita uporaba oružane sile od strane država u međunarodnom pravu

[…]

Prema međunarodnom pravu, države smiju koristiti oružanu silu, uključujući ratove, invazije, blokade i okupaciju protiv drugih država, pod uvjetom da je ona potrebna za samoobranu ili da ju je odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Uporaba oružane sile od strane neke države protiv neke druge države bez navedenih opravdanja protivna je Povelji UN-a i nezakonita je. Nezakonita je također uporaba oružane sile za počinjenje ili održavanje stanja kršenja međunarodnih imperativnih normi, i. e. načela koja obvezuju sve države članice UN-a. Te norme uključuju pravo naroda na samoodređenje, kao i zabrane rasne diskriminacije i trajnog stjecanja teritorija vojnim osvajanjem ili aneksijom. Nezakonita uporaba oružane sile od strane neke države može predstavljati prijetnju i kršenje mira ili agresiju, koji su strogo zabranjeni i definirani kao međunarodni zločini. Prema međunarodnom pravu, država se ne može pozivati na samoobranu kako bi opravdala uporabu oružane sile „u obranu“ nezakonite situacije koju je sama stvorila.

[…] Glavna pravila međunarodnog humanitarnog prava koja se primjenjuju na oružje zabranjuju uporabu sredstava i metoda ratovanja koji bi mogli prouzročiti nepotrebno nanošenje ozljeda ili patnje ili koji ne mogu razlikovati između vojnih meta i civila ili civilnih objekata. […] Kršenja međunarodnog humanitarnog prava i povezana kršenja ljudskih prava mogu predstavljati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.


Nezakonita uporaba oružane sile od strane Izraela

[…] Izrael već više od 6 desetljeća, od svog postanka putem etničkog čišćenja Palestine 1948. godine (Nakba), koristi nezakonitu oružanu silu i zabranjeno oružje protiv država, kao i protiv palestinskih i drugih arapskih civila. Izrael vojnu silu koristi kako bi održao režim okupacije, kolonijalizma i aparthejda, koje je uspostavio kako bi kontrolirao što više zemlje sa što manje autohtonih Palestinaca, i kako bi onemogućio da palestinski narod koristi svoje neotuđivo pravo na samoodređenje. Izrael stalno iznova provocira ili započinje oružane sukobe kako bi ugušio i suzbio palestinsku borbu za slobodu i samoodređenje, te kako bi proveo protuzakonitu teritorijalnu ekspanziju putem aneksije okupiranog teritorija, na primjer palestinskog istočnog Jeruzalema i sirijske Golanske visoravni. Izraelsko stjecanje teritorija putem uporabe oružane sile predstavlja kršenje međunarodnog prava koje je Vijeće sigurnosti UN-a u više navrata osudilo i, koje je u slučaju Golanske visoravni Opća skupština UN-a opisala kao čin agresije. Nedavno je UN-ov Posebni izvjestitelj o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranim od 1967. godine izjavio kako je moguće da izraelski vojni napad na Gazu 2008. i 2009. godine predstavlja čin agresije i zločin protiv mira. Izraelska politika pozivanja na samoobranu kao opravdanje za svaku uporabu oružane sile „u obranu“ nezakonite situacije koju je sam Izrael stvorio nema temelje u međunarodnom pravu i ne može proći na objektivnom pravnom testu.

Dokumentirana su brojna izraelska kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, uključujući počinjenje ratnih zločina, tijekom oružanih sukoba. Ta su kršenja prouzročila bezbrojne smrti i ozljede, te raseljavanje milijuna ljudi. Tijekom sustavnog procesa izvlaštenja i protjerivanja većine autohtonog stanovništva Palestine 1948. godine, ubijeno je najmanje 15 000 Palestinaca, velikom većinom civila, u desetcima dokumentiranih masakara i vojnim napadima na civilna područja koji se ničim ne mogu opravdati. Izrael je počinio nekoliko velikih pokolja nad palestinskim civilima čak i nakon uspostave države 1948, kada nije bilo oružanog sukoba koji bi poslužio kao izlika. Od 1967. godine izraelske vojne i obavještajne operacije provedene u kontekstu 44-godišnje okupacije rezultirale su s najmanje 750 000 slučajeva pritvaranja Palestinaca, uključujući desetke tisuća djece, u uvjetima koji krše međunarodno pravo. Samo u razdoblju između 2000. i 2010, izraelske su oružane snage ranile desetke tisuća i ubile najmanje 7342 Palestinaca, uglavnom sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze, od kojih su većina bili civili. Ova brojka uključuje 1440 žrtava izraelskog protuzakonitog vojnog napada na Pojas Gaze 2008/2009. Brojne neovisne istražne misije, uključujući UN-ovu istražnu misiju o sukobu u Gazi iz 2009. koju je podržala Opća skupština UN-a u studenom 2009, zaključile su da je Izrael koristio neselektivnu silu i da je namjerno ciljao civile i civilnu infrastrukturu u „sustavnom napadu kojem je cilj bio kažnjavanje, ponižavanje i teroriziranje palestinskog civilnog stanovništva“.

Ne postoje sveobuhvatni i mjerodavni podaci o civilnim žrtvama 63-godišnjeg izraelskog nezakonitog i često zločinačkog vojnog nasilja. Gore navedene brojke ne obuhvaćaju više od 20 000 libanonskih i palestinskih civila ubijenih tijekom izraelskih vojnih invazija na Libanon potkraj 1970-ih i 1982, uključujući žrtve zloglasnog pokolja u palestinskim izbjegličkim logorima Sabra i Shatilla 1982, koje su počinili pripadnici krajnje desničarske libanonske milicije pod izravnim nadzorom okupacijske izraelske vojske kojoj je tada na čelu bio Ariel Sharon. Najmanje 1110 dodatnih osoba, uglavnom libanonskih civila, ubijeno je i veliki dijelovi civilne infrastrukture su uništeni tijekom izraelske agresije na Libanon u kolovozu 2006. Human Rights Watch je u svom izvještaju osudio Izrael zbog nerazlikovanja između boraca i civila i protuzakonite uporabe kasetnog streljiva.

Izraelska nasilna represija nad civilnim prosvjednicima i aktivistima za ljudska prava drastično se pogoršala u proteklih nekoliko godina. Na primjer, 15. svibnja, na 63. obljetnicu palestinske Nakbe, te ponovo, 3 tjedna kasnije, na 44. obljetnicu izraelske okupacije palestinskih i drugih arapskih teritorija okupiranih 1967, izraelski su vojnici, prerušene jedinice i snajperisti – raspoređeni na okupiranoj Golanskoj visoravni, duž granice s Libanonom, duž granice s Pojasom Gaze i na vojnoj kontrolnoj točki Qalandia u okupiranom istočnom Jeruzalemu – namjerno ubili ili ranili desetke nenaoružanih mladih osoba, većinom palestinskih izbjeglica, s ciljem da ih odvrate od budućih nenasilnih masovnih prosvjednih marševa palestinskih izbjeglica. Ove su mlade žrtve, koje su prosvjedovale protiv izraelskog upornog onemogućavanja ostvarenja njihovog prava na povratak u domovinu koje je potvrdio UN, potomci palestinskih žrtava etničkog čišćenja tijekom Nakbe 1948. godine. Mnogi su Palestinci, kao i izraelski i međunarodni aktivisti za ljudska prava, ubijeni ili ranjeni tijekom godina nenasilnih prosvjeda protiv izraelskog protuzakonitog Zida i kolonističkih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Čak ni međunarodni aktivisti za ljudska prava nisu pošteđeni, kako se pokazalo u slučaju 9 humanitarnih aktivista na Flotili slobode za Gazu 31. svibnja 2010, koje su ubili izraelski specijalci u svom nezakonitom vojnom napadu na flotilu u međunarodnim vodama.


Izrael: oružana sila u službi aparthejda i kolonijalizma

Državu Izrael uspostavio je cionistički pokret, uz široku međunarodnu podršku i suučesništvo, prije 63 godine s namjerom i učinkom trajnog uklanjanja velikog dijela autohtonog, pretežito arapskog, stanovništva Palestine, i pokoravanja preostalih stanovnika, s ciljem kolonizacije i razvitka isključive „židovske države“. Široko rasprostranjen i sustavni način na koji Izrael krši međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo i prkosi rezolucijama UN-a, te način na koji je ta država institucionalizirala i legalizirala rasističku politiku preseljenja (transfera) stanovništva (etničko čišćenje) i kolonizaciju tijekom Nakbe 1948, objašnjavaju zašto je trenutni režim koji je Izrael nametnuo palestinskom narodu okarakteriziran kao sustav koji kombinira aparthejd, kolonijalizam i okupaciju.

Kolonijalizam se obično definira kao podvrgavanje neke nacije stranom podjarmljivanju, dominaciji i izrabljivanju pri čemu je toj naciji onemogućeno korištenje njenog prava na samoodređenje. U Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda (MKS) iz 2002. aparthejd je definiran kao nečovječna djela „počinjena u kontekstu institucionaliziranog režima sustavnog ugnjetavanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama i počinjena s namjernom održavanja tog režima“. Transfer stanovništva i aparthejd su zločini prema međunarodnom pravu, uključujući Četvrtu ženevsku konvenciju i Rimski statut. Režim koji je Izrael nametnuo Palestincima odgovara gore navedenim definicijama kolonijalizma i aparthejda, te uključuje i okupaciju; stoga je taj režim nezakonit prema međunarodnom pravu.

Uporište izraelskog aparthejda čini skup diskriminatornih zakona, uključujući Zakon o povratku iz 1950. godine (1950.), Zakon o imovini odsutnih osoba (1950.), Zakon o državljanstvu (1952.), Zakon o „statusu“ Svjetske cionističke organizacije-Židovske agencije (1952.), Zakon o Židovskom nacionalnom fondu (1953.) i Temeljni zakon: Zemlja u Izraelu (1960.), koji puna prava „državljana“ u Izraelu daju samo židovskim građanima, te dodjeljuju javni status cionističkim „nacionalnim“ institucijama koje rade isključivo u korist Židova. Ti isti zakoni onemogućuju Palestincima koji su 1948. postali izbjeglice dobivanje državljanstva i onemogućuju njihov povratak, Palestince koji su ostali u Izraelu pretvaraju u građane drugog reda, olakšavaju konfiskaciju palestinske zemlje i njeno prebacivanje u židovsko vlasništvo, te Palestincima onemogućuju traženje povrata ili obeštećenja za oduzetu imovinu. Na palestinskom teritoriju koji je Izrael okupirao 1967. godine uspostavljen je sličan aparthejdski režim u obliku vojne okupacije. Aparthejdski karakter izraelskog režima na okupiranom palestinskom teritoriju naglašen je činjenicom da se na židovske koloniste i (de facto) anektirana kolonistička naselja primjenjuje izraelsko građansko pravo, dok se na okupirano palestinsko stanovništvo primjenjuju vojni zakoni.

Oružana sila je ključna za provođenje izraelskih aparthejdskih zakona i održavanje izraelskog ugnjetavačkog režima aparthejda, kolonijalizma i okupacije nad palestinskim narodom. Poput Južne Afrike u prošlosti, izraelske se vlade pozivaju na pravo na samoobranu i „potrebu zaštite javnog reda“, dok se u stvarnosti oružana sila koristi za zaštitu zločinačkog režima.


Izraelsko ratno gospodarstvo i međunarodna potpora

Izrael je jedna od najmilitariziranijih zemalja na svijetu, a njegova nezakonita uporaba sile vrlo je unosna. Izrael je tijekom proteklog desetljeća dosljedno 6-9% svog BDP-a izdvajao za vojsku, a do 12,3% izraelskog BDP-a troši se na sigurnost, uključujući vojsku, policiju, zatvore itd. 2010. ukupna izraelska izdvajanja za vojsku dosegla su 13 milijardi američkih dolara. Godišnje se, prema službenim izraelskim izvorima, u povezanoj industriji domovinske sigurnosti okrene oko 4 milijardi američkih dolara. Dotok prihoda od prodaje u izraelskoj vojnoj i sigurnosnoj industriji koja je djelomično u državnom vlasništvu ključan je za održavanje izraelskog sustava ugnjetavanja palestinskog naroda. […]

Izraelski vojni izvoz
Gotovo 80% izraelske vojne proizvodnje u 2010. je izvezeno, a izraelske tvornice oružja ukupno su izvezle robu u vrijednosti od 7,2 milijarde američkih dolara. Izraelski su nedavni medijski izvještaji Izrael opisali kao 4. najvećeg svjetskog izvoznika oružja, a ta se država konstantno nalazi među 10 najvećih svjetskih zemalja izvoznika oružja.

Izraelska vojna industrija uživa kompetitivnu marketinšku i razvojnu prednost, što je posljedica izraelskog neprekidnog ratovanja protiv, te okupacije i ugnjetavanja palestinskih i drugih arapskih civila. Svaka izraelska vojna operacija predstavlja priliku za testiranje nove tehnologije i dopušta izraelskim vojnim kompanijama da svoje proizvode na tržištu nude kao proizvode testirane u borbi. Na primjer, Elbit Systems je svoj poslovni model izgradio na vrlo bliskim i dubokim vezama s izraelskom vojskom i određenim jedinicama u vojsci, osiguravši da njegovi sustavi budu rigorozno testirani i korišteni u oružanom sukobu rano u razvojnom procesu. Elbitov promotivni materijal hvali se da je njegove bespilotne letjelice Skylark izraelska vojska vrlo učinkovito koristila u ratu protiv Libanona 2006. godine, dok su Elbitove bespilotne letjelice Hermes 450 uvelike korištene tijekom operacije Lijevano olovo u Pojasu Gaze. Među zemljama koje su od Elbita nabavile bespilotne letjelice su Australija, Kanada, Hrvatska, Francuska, Gruzija, Meksiko, Singapur, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Brazil i SAD.

Na području domovinske sigurnosti, izraelske kontrolne točke i Zid izraelskim vojnim kompanijama, koje se nalaze u srcu sustava koji kontrolira palestinsko stanovništvo, daju njihovu vlastitu kompetitivnu prednost. Opremu visoke tehnologije razvijenu u službi izraelske okupacije palestinskih područja koriste zemlje diljem cijelog svijeta. Elbit Systems, tvrtka koja također proizvodi nadzornu opremu za izraelski protuzakoniti Zid, dio je konzorcija kojem je dodijeljen ugovor u vrijednosti od 2 milijarde američkih dolara za osiguranje granice SAD-a s Meksikom, pri čemu se Elbit opisuje kao proizvođač s relevantnim iskustvom. Tvrtke kao Verint i Magal Security Systems, koje snabdijevanjem ključnom opremom i uslugama podupiru izraelsku okupaciju palestinskog teritorija i kontrolu nad civilnim stanovništvom, redovito sklapaju ugovore s vladama drugih država. Izraelska represija palestinskog civilnog otpora izraelskom protuzakonitom Zidu pokazala se poligonom za testiranje nasilnih mjera za kontroliranje masa, uključujući uporabu visokootrovnog i smrtonosnog plina.

Izrael također izvozi spoznaje i vještine u provođenju represije koje je razvio podčinjavajući palestinski narod, pri čemu izraelske sigurnosne snage nude obuku i savjetodavne usluge policijskim snagama i djelatnicima institucija domovinske sigurnosti diljem svijeta. Tijekom suđenja londonskoj policiji zbog ubojstva nedužnog Jean Charlesa de Menezesa, viši britanski policajac je na sudu izjavio da je londonska policija prošla obuku izraelskih sigurnosnih snaga. U Ekvadoru izraelsko veleposlanstvo pomaže održavanje nekoliko tečajeva policijske obuke koje vodi izraelsko sigurnosno osoblje. Slični su programi organizirani u Sjevernoj Americi.

Vojni uvoz, pomoć Izraelu
Iako izraelska golema domaća vojna i sigurnosna industrija državu snabdijeva velikim količinama streljiva i druge opreme, Izrael je također ovisan o vojnoj pomoći i uvozu, naročito iz SAD-a i država članica EU-a.

Od apsolutno ključne važnosti za kontinuiranu izraelsku uporabu sile je krajnje pretjerana vojna povezanost sa Sjedinjenim Državama. SAD su u razdoblju između 2000. i 2009. Izraelu dale vojnu pomoć u vrijednosti od 24,1 milijarde američkih dolara. Koristeći javna novčana sredstva SAD su Izraelu u istom razdoblju dostavile oružje i povezanu opremu čija se vrijednost procjenjuje na 18,9 milijardi američkih dolara.

Europske zemlje također izvoze velike količine oružja u Izrael. U razdoblju između 2003. i 2008. zemlje članice Europske unije odobrile su licencije u vrijednosti od više od 1 milijarde eura za prodaju oružja Izraelu. Francusku je dopalo više od polovice ukupne vrijednosti prodaja koje su odobrene u tom razdoblju, dok su se među najvećim europskim izvoznicima u Izrael još nalazili i Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Belgija, Rumunjska i Republika Češka.

Multinacionalne sigurnosne kompanije također podupiru izraelski aparthejdski režim, djelujući kao podugovornici koji omogućuju izraelska kršenja međunarodnog prava i na njima profitiraju. Jedan od najistaknutijih primjera je Group4securicor, dansko-britanska tvrtka čija podružnica G4S Israel (Hashmira) opremom i uslugama snabdijeva izraelske zatvore, glavni stožer izraelske policije na Zapadnoj obali i razne tvrtke u ilegalnim izraelskim kolonističkim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem. Jedan od klijenata tvrtke G4S Israel, zatvor Ofer, izraelski je vojni zatvor za palestinske političke zarobljenike smješten na okupiranom teritoriju.

Kad države Izrael snabdijevaju vojnom pomoći ili licencijama za izvoz oružja, često to čine kršeći svoje vlastite pravne obveze i obvezujuće kontrolne okvire koji sprječavaju izvoz oružja u „zone sukoba“ ili državama koje uporno krše ljudska prava. Snabdijevajući Izrael vojnom pomoći i streljivom i dopuštajući svojim sigurnosnim i vojnim tvrtkama da svojim djelovanjem podupiru izraelsko gaženje palestinskih prava i krše međunarodno pravo, države koje imaju vojne odnose s Izraelom duboko su i aktivno upletene u održavanje izraelskog sustava aparthejda, kolonizacije i okupacije.

Istraživačka suradnja
Izrael i izraelske vojne i sigurnosne tvrtke također sudjeluju u velikom broju bilateralnih i multilateralnih projekata istraživanja i razvoja. Izraelske vojne tvrtke više nego bilo koja druga zemlja izvan EU-a sudjeluju u istraživačkim projektima koje financira EU. Kolaborativne istraživačke inicijative čine velik udio u paketu američke vojne pomoći, pri čemu SAD financira i surađuje u projektima poput proturaketnog sustava Željezna kupola.

Izraelske tvrtke i sveučilišta, koji imaju istaknutu ulogu u izraelskoj vojnoj i sigurnosnoj industriji, primaju milijune eura u obliku istraživačkih subvencija o trošku poreznih obveznika Europske unije. Izrael također sudjeluje u zajedničkim vojnim projektima s novim silama poput Indije i Brazila. Istraživačka suradnja s Izraelom omogućuje dvosmjerni prijenos znanja povezanog s razvojem smrtonosne vojne opreme i ugnjetavanjem civilnog stanovništva: vlade stranih zemalja dobivaju znanja koja je Izrael morao razviti kako bi održao svoj aparthejdski sustav, dok Izrael prima sredstva i pristup drugim istraživačkim tijelima koji su potrebni kako bi mogao nastaviti razvijati ovo znanje i održati i normalizirati izraelski sustav ugnjetavanja.

Nuklearno naoružanje
Iako su svjesni izraelske uporne i grube zloporabe vojne sile, strane vlade i Ujedinjeni narodi cijelo vrijeme toleriraju neslužbeni arsenal nuklearnog oružja od između 80 i 400 nuklearnih bojnih glava – zahvaljujući čemu je Izrael jedina nuklearna sila na Srednjem istoku. Francuska je u prošlosti Izrael snabdijevala potrebnom tehnologijom za nuklearno naoružanje, a danas Njemačka Izrael snabdijeva podmornicama s nuklearnim kapacitetima.


Suučesništvo izraelskih sveučilišta u aparthejdu, kolonijalizmu i okupaciji

Partnerstvo između izraelskih sveučilišta i vojno-sigurnosnog establišmenta amblematično je za izrazito militariziranu prirodu izraelskog društva. Izraelska sveučilišta duboko su upletena u razvoj vojne tehnologije i planiranje, promicanje i opravdavanje izraelske kolonijalne i aparthejdske politike. U izvještaju Alternative Information Centera o izraelskoj akademskoj zajednici zaključuje se da sve glavne izraelske akademske institucije „pružaju neupitnu potporu izraelskoj okupaciji“ i aktivno sudjeluju u sustavnoj diskriminaciji koja se provodi nad palestinskim građanima Izraela. […]

Neke izraelske akademske institucije, poput Hebrejskog sveučilišta, Ariel Collegea i još nekoliko drugih akademskih institucija u izraelskim ilegalnim kolonističkim naseljima dijelom su ili u potpunosti sagrađene i djeluju na okupiranom palestinskom teritoriju kršeći time Četvrtu ženevsku konvenciju.

Jedan drugi oblik ovog bliskog suučesništva je stariji klasični kolonijalni model sveučilišnog profesora koji naizmjenično radi u akademskim institucijama i kao savjetnik i administrator u vojno-sigurnosnom establišmentu. Drugi važan vid tog suučesništva je pristanak akademskih djelatnika određene dobi na služenje u pričuvnim vojnim snagama. Treći je pak tradicija integracije vojnog osoblja i institucija u sveučilišta, poput one u planovima Talpiot i Psagot programa „akademske pričuve“ na nekoliko većih sveučilišta. Najkritičnije područje u kojem se ovo suučesništvo manifestira je čvrsta suradnja između istraživačkih sveučilišta i industrije oružja, što izravno upliće sveučilišne djelatnike i uprave, koji svjesno podupiru počinjenje ratnih zločina i druga teška kršenja međunarodnog prava. […]

U Izraelu nije bilo nikakvog opipljivog prosvjeda protiv suradnje akademske zajednice s vojskom i povezanim institucijama, čak ni nakon strahovitog napada na Pojas Gaze u zimi 2008-2009, kad je izraelska vojska punom snagom svoj smrtonosni arsenal upotrijebila protiv civilnog stanovništva i infrastrukture u Gazi, pri čemu su, među ostalim civilnim „metama“, u sklopu „doktrine Dahiya“ o uporabi pretjerane sile koju je razvio Institut za studije nacionalne sigurnosti (INSS) pri sveučilištu u Tel Avivu, uništene škole i sveučilišne zgrade. Dok je ovaj zločinački napad stimulirao mnoge međunarodne udruge solidarnosti i ojačao pokret za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) diljem svijeta, naročito među savjesnim umjetnicima i sveučilišnim djelatnicima, čini se da je na izraelsku akademsku zajednicu imao suprotan učinak: stvari su nastavile ići svojim uobičajenim tijekom ili su se još dodatno pogoršale. […]

Sveprisutnost vojske na sveučilištima ne zabrinjava apsolutnu većinu sveučilišnih administratora, akademskih djelatnika, pa čak ni studenata. U visoko militariziranoj zemlji, svraćanje pažnje na militarizaciju obrazovnog sustava odudara od nacionalnog konsenzusa koji dominantnu vojnu nazočnost smatra prirodnim, pa čak i potrebnim, sastavnim dijelom „građanskog“ života.


Odgovornost međunarodne zajednice da djeluje

Sveobuhvatni vojni embargo Izraelu nije samo već odavno trebao biti nametnut; on je nužan za svjetski mir i obveza država prema međunarodnom pravu – jednako kao što je to bio slučaj s obveznim i sveobuhvatnim vojnim embargom koji je 1977. godine aparthejdskom režimu u Južnoj Africi nametnulo Vijeće sigurnosti UN-a.

Zajednički članak 1 u Ženevskim konvencijama iz 1949. godine zahtijeva od zemalja potpisnica (Visoke ugovorne strane) da osiguraju poštivanje međunarodnog humanitarnog prava kako je navedeno u ovim konvencijama. Prema Međunarodnom sudu pravde, u kontekstu Palestine, to znači da sve države imaju obvezu ne pomagati u održavanju situacije koju je Izrael stvorio kršenjima međunarodnog prava i „osigurati poštivanje međunarodnog humanitarnog prava utjelovljenog u [Četvrtoj ženevskoj] konvenciji od strane Izraela“.

Običajno međunarodno pravo, u Člancima o Odgovornosti država za međunarodno protupravna djela Međunarodne pravne komisije, obvezuje sve države da ne podupiru protuzakonita djela neke druge države. Članak 16 navodi: „Država koja pomaže ili podupire neku drugu državu u njenom počinjenju međunarodno protuzakonitog čina, međunarodno je odgovorna za takvo postupanje: (a) ukoliko ta država to čini poznavajući okolnosti međunarodno protuzakonitog čina; i (b) ukoliko bi taj čin bio međunarodno protuzakonit kad bi ga počinila ta država“. U situacijama gdje država krši imperativnu međunarodnu normu – kao što je to slučaj s Izraelom zbog njegovog kolonijalističkog, aparthejdskog i okupacijskog režima – sve države i međuvladine organizacije, poput Ujedinjenih naroda, imaju zakonsku obvezu: (a) suzdržati se od priznavanja i pružanja pomoći ili potpore u počinjenju ili održavanju protuzakonite situacije, i, (b) surađivati kako bi se ona okončala.

Štoviše, strane korporacije koje pomažu i podupiru izraelska kršenja međunarodnog prava, naročito međunarodne zločine, mogu odgovarati zbog građanskih tužbi, a njihovi glavni izvršni direktori biti povrgnuti kaznenom progonu u njihovim zemljama zbog kršenja domaćeg prava i počinjenja međunarodnih zločina.

U svjetlu mnogobrojnih i naširoko objavljenih i javnosti dostupnih informacija o izraelskoj nezakonitoj uporabi oružane sile, počinjenju međunarodnih zločina i kršenjima ljudskih prava, sva vojna suradnja s Izraelom predstavlja suučesništvo u počinjenju takvih zločina.

Još 1982. godine, kao odgovor na izraelsku protuzakonitu aneksiju okupirane sirijske Golanske visoravni i paralizu Vijeća sigurnosti – koju su izazvale SAD koje su, kao i uvijek u slučaju svog saveznika Izraela, zaprijetile da će uložiti veto na učinkovitu UN-ovu akciju – Opća skupština UN-a se sastala na posebnoj izvanrednoj sjednici i izglasala rezoluciju ES-9/1 koja navodi da izraelski postupci „potvrđuju da Izrael nije miroljubiva članica UN-a.“ Ta je rezolucija države članice UN-a pozvala na uvođenje niza sankcija na području gospodarstva, diplomatskih odnosa i kulture, te

„(a) da ne snabdijevaju Izrael nikakvim oružjem i povezanom opremom i da obustave svu pomoć koju Izrael od njih prima; i
(b) da ne nabavljaju nikakvo oružje ni vojnu opremu od Izraela.“

Nakon izraelskog napada na Gazu, nekoliko je organizacija za ljudska prava – uključujući Amnesty International – pozvalo na nametanje embarga na oružje Izraelu. Neke su vlade poduzele sporadične akcije. Na primjer, Kristin Halvorsen, čelnica stranke Socijalističke ljevice koja je dio norveške vlade, pozvala je sve da „slijede stav Norveške koja ne trguje oružjem s Izraelom“. Norveška je također isključila izraelsku tvornicu oružja Elbit iz ulagačkog portfelja norveških javnih mirovinskih fondova i zabranila Njemačkoj da podmornice namijenjene za izraelsku mornaricu testira u norveškim vodama. Belgijski ministri su početno pozdravili zabranu izvoza oružja u Izrael, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo povuklo neke licencije za izvoz oružja. Irska je otkazala 10-milijunski dogovor s izraelskom vojnom industrijom o kupnji metaka.

Međutim, 29 godina nakon što je Opća skupština UN-a pozvala na vojni embargo protiv Izraela, vojna suradnja nastavlja jačati. Moćne države, ponajviše Sjedinjene Države, nastavljaju blokirati učinkovite sankcije UN-a, a svijet se prema Izraelu i dalje odnosi kao da je ta država iznad zakona. Izraelske vlade i vojska mogu nekažnjeno pokretati agresije i nezakonito koristiti oružje i oružanu silu kako bi održale brutalni režim aparthejda, kolonijalizma i okupacije, i kako bi ubijale, ranjavale, zatvarale, mučile, raseljavale, rasno diskriminirale i oduzimale imovinu palestinskom i drugim arapskim narodima.

Palestinsko je civilno društvo 2005. godine u svom povijesnom pozivu na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela pozvalo na kontinuirane i globalno koordinirane kampanje, uključujući vršenje pritiska na vlade da nametnu sankcije, sve dok Izrael ne bude poštivao međunarodno pravo i ljudska prava Palestinaca. Poziv na nametanje sveobuhvatnog embarga na vojnu suradnju s Izraelom koji je uputio Palestinski nacionalni odbor za BDS (BNC) ključan je i hitno potreban dio te kampanje.

petak, 19. kolovoza 2011.

Poziv na nametanje trenutačnog sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu

Ovaj poziv na hitnu međunarodnu akciju kako bi se Izraelu nametnuo trenutačni i sveobuhvatni vojni embargo svim savjesnim pojedincima, pokretima i organizacijama diljem svijeta upućuje Palestinski nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela (BNC) - najveća koalicija organizacija palestinskog civilnog društva. Poziv na engleskom možete pročitati na linku na kojem također pri dnu stranice možete pronaći i linkove na prijevod ovog poziva na španjolski, turski, francuski i njemački jezik. Ovdje u nastavku slijedi hrvatski prijevod istog poziva:



Okupirana Palestina, 9. srpanj 2011. – Dok je Arapsko proljeće za slobodu, demokraciju i socijalnu pravdu razotkrilo i suprotstavilo se dosluhu vlada država diljem svijeta s autokratskim i tlačiteljskim arapskim režimima, mnoge države i korporacije nastavljaju nepromijenjeno kao i do sada trgovinu oružjem i vojnu suradnju s Izraelom. Te vlade i korporacije održavaju suradnju s Izraelom unatoč tome što ta zemlja sustavno pribjegava ubojitom i masovnom nasilju protiv Palestinaca i drugih arapskih civila, uključujući školarce i nenasilne aktiviste, i unatoč sve brutalnijoj kolonijalnoj politici protiv palestinskog naroda i upornom nepoštivanju međunarodnog prava. Sedam godina nakon što je Međunarodni sud pravde u svom savjetodavnom mišljenju preporučio međunarodnu suradnju s ciljem da Izrael ukloni svoj protuzakoniti Zid na okupiranoj Zapadnoj obali, i na šestu obljetnicu poziva palestinskog civilnog društva na široku kampanju bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS) protiv Izraela sve dok ta zemlja ne počne poštivati međunarodno pravo, Palestinski nacionalni odbor za BDS (BNC) poziva na trenutačnu međunarodnu akciju s ciljem nametanja obveznog sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu sličnog onom kakav je u prošlosti bio nametnut aparthejdskoj Južnoj Africi.

Od svog nasilnog nastanka kroz sustavno etničko čišćenje Palestine prije više od 60 godina, Izrael je ubio, ranio, prisilno raselio, izvlastio i uništio milijune Palestinaca i drugih Arapa u susjednim zemljama.

Izrael koristi vojnu silu kako bi održao nezakoniti okupacijski, kolonijalni i aparthejdski režim, koji je uspostavljen kako bi kontrolirao što više zemlje sa što manje autohtonog palestinskog stanovništva i onemogućio palestinskom narodu da koristi svoje neotuđivo pravo na samoodređenje. Izrael neprekidno krši međunarodno pravo, izazivajući ili započinjući oružane sukobe s ciljem teritorijalne ekspanzije putem anektiranja okupiranog teritorija, koji je u slučaju Golanske visoravni Opća skupština UN-a okvalificirala kao čin agresije. Pokušaj Izraela da ovakvu nezakonitu uporabu borbene vojne sile opravda kao „samoobranu“ ne može proći na pravnom – niti moralnom – testu, jer se države ne mogu pozivati na pravo na samoobranu kada se radi o postupcima koji služe kako bi obranili nezakonitu situaciju koju su te iste države u prvom redu same i stvorile.

Dokumentirana su brojna izraelska kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava tijekom oružanih sukoba, uključujući vojne operacije, invazije i okupacije palestinskog i drugih arapskih teritorija putem, između ostalog, pretjerane i neselektivne uporabe sile i namjernog ciljanja civilnih osoba i infrastrukture. Navedeno je uvijek iznova rezultiralo višestrukim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.

Štoviše, Izrael sustavno koristi svoje oružane sukobe i vojne napade za „terensko testiranje“ svog oružja i doktrina ratovanja protiv palestinskih i libanonskih civila, u suradnji sa svojim istraživačkim institutima. Izrael na taj način svojoj vojnoj industriji daje komparativnu prednost na globalnom tržištu u utrci za profitima potrebnim za održanje izraelske okupacije, kolonijalizma i aparthejda.

Države i međudržavne organizacije, poput Ujedinjenih naroda, imaju pravnu obvezu osigurati izraelsko poštivanje međunarodnog prava, no one tu svoju obvezu nisu ispunile. Nekažnjavanje ohrabruje Izrael dok istovremeno njegove međunarodne vojne trgovinske veze financiraju i jačaju kontinuirano izraelsko nasilje, militarizam i ekspanzionizam.

Unatoč nepobitnim i obilnim dokazima u rezolucijama UN-a i izvještajima međunarodnih organizacija za ljudska prava o izraelskoj nezakonitoj uporabi sile i oružja u agresiji i počinjenju zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina – uključujući kolektivno kažnjavanje – i teških povreda ljudskih prava, strane vlade, multilateralna tijela i kompanije nastavljaju surađivati s izraelskom vojskom i vojnom industrijom i povećavati svoja ulaganja u ili potporu istraživanjima i razvoju povezanim s izraelskom vojskom koji se većinom provode u suradnji s izraelskim sveučilištima. Te vlade, multilateralna tijela i kompanije svjesno profitiraju od izraelske nezakonite uporabe sile i stoga su suučesnici u istoj.

Brojne vlade, jednako kao i UN, još uvijek šute o izraelskom ogromnom arsenalu nuklearnog naoružanja koje međunarodno civilno društvo smatra jednom od najozbiljnijih prijetnji svjetskom miru. Zapravo, nekoliko zapadnih vlada bile su ili su još uvijek izravni suučesnici u stvaranju, razvoju i raspoređivanju izraelske zastrašujuće nuklearne prijetnje.

Sveobuhvatni vojni embargo Izraelu je trebalo već odavno nametnuti. Takav bi embargo predstavljao ključni korak prema okončanju izraelske nezakonite i zločinačke uporabe sile protiv palestinskog naroda i drugih naroda i država u regiji i učinkovitu, nenasilnu mjeru kojom bi se na Izrael izvršio pritisak da ispoštuje svoje obveze prema međunarodnom pravu:

1. Okončanjem okupacije i kolonizacije sve arapske zemlje (okupirane 1967. godine) i uklanjanjem Zida;

2. Priznavanjem temeljnih prava palestinskih građana Izraela na punu ravnopravnost; i

3. Poštivanjem, zaštitom i promicanjem prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihove domove i imovinu kako je navedeno u UN-ovoj rezoluciji 194.

U svjetlu gore navedenog, Palestinski nacionalni odbor za BDS (BNC), najveća koalicija organizacija palestinskog civilnog društva, poziva sve savjesne ljude, pokrete i organizacije diljem svijeta da podrže ovaj poziv na nametanje obveznog, sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu i vrše pritisak na vlade, multilateralna tijela i UN, te privatne i javne tvrtke i institucije, s ciljem da se:

1. Odmah prekine svo snabdijevanje Izraela oružjem i povezanim materijalom svih vrsta, uključujući prodaju ili transfer oružja i streljiva, vojnih vozila i opreme, paravojne policijske opreme, uključujući opreme za dvostruku uporabu, te zamjenske dijelove za gore navedeno, kao i da se prekine snabdijevanje svim vrstama opreme i pribora i dodjeljivanje ugovora o licenciji za proizvodnju gore navedenog ili održavanje gore navedenog;

2. Obustavi sav vojni uvoz i uvoz za dvostruku uporabu (opreme, potpore i streljiva) iz Izraela;

3. Obustavi transfer svih vojnih proizvoda u i iz Izraela kroz nacionalne luke, teritorij i zračni prostor;

4. Obustavi suradnja s izraelskom vojskom, vojnim tvrtkama i projektima istraživanja i razvoja vezanim uz vojsku uključujući zajedničke pothvate (bilo bilateralne bilo multilateralne);

5. Prekinu sva obuka i konzultacije vezane uz vojsku u kojima sudjeluju izraelska vojska, vojne tvrtke i akademske istraživačke institucije;

6. Ukine sva vojna pomoć Izraelu;

7. Ne surađuje s Izraelom u izradi i razvoju nuklearnog oružja i da se založi za Srednji istok bez nuklearnog naoružanja.


Izvor: Impose an immediate, comprehensive military embargo on Israel!


Popratni dokument (english): Comprehensive Military Embargo of Israel – A working paper of the Palestinian Boycott, Divestment and Sanctions National Committee (BNC)

Hrvatski prijevod popratnog dokumenta: Iz popratnog dokumenta pozivu na nametanje vojnog embarga Izraelu

srijeda, 25. ožujka 2009.

Nekoliko linkova o aparthejdu


Mazin Qumsiyeh: Geneva understandings promote a failing apartheid solution
Palestinian leader Yasser Arafat recognized Israel on 78% of the land of Palestine in hopes of being allowed an independent state on the remaining 22%. Many "deals" since then failed because, as Amnesty International puts it, they fail to recognize the importance of human rights. The media is now trumpeting the latest in this line of agreements: the Geneva understandings. Guided by an imbalance of power, Palestinians would be asked to abrogate the right of return to their homes and lands and to recognize Israel not as a state of its citizens but as a state "for the Jewish people."

In short, this blatantly violates international law and the Universal Declaration of Human Rights. What it means is that the victims of Israeli colonialism are expected to certify that it is OK for Israel to remain the only country in the world that identifies its lands as belonging not to its citizens but to "Jewish people everywhere." This means that the Palestinians accept that Israel caused the largest remaining refugee problem in the world and can break international law and basic human rights and refuse to allow them to return to their farms, businesses, homes and lands. The Palestinians must recognize that Israel can remain the only country in the world that gives members of a particular religion, including converts, automatic rights (citizenship, land, homes, subsidies) that supercede and mostly replace those of "citizens" and native people who belong to other religions. Israel grants automatic citizenship to any individual who has one Jewish grandparent while denying citizenship to native Christians and Muslims simply for being of the wrong religion.

Israel is the only country in the world whose legitimacy does not flow from rights of self-determination of natives but Zionist claims of biblical authority. Of course there was a UN general assembly resolution in 1947 which called for partition of a native land to give 55% to Jews who at the time represented 30% of the population and most of them new settlers/colonists and owned 7% of the land. Native Jews actually were not Zionists for the most part and rejected such partition. The resolution was unfair and could not be accepted any more than Algerians were willing to split their country with French colonists. It was accomplished by much arm-twisting by the US and USSR. Yet the resolution rejected any population transfer and included internationalizing Jerusalem, an economic union and free movement of people. All these provisions where unacceptable to the Zionist movement and are denied in the Geneva accords.
...
Israel has violated over 70 UN Security Council resolutions and was protected from 35 others by US veto. Yet Israel receives billions of dollars in tax-funded aid in direct violation of US law. Speaking of "eventually" having a Palestinian demilitarized mini-state is analogous to South Africa speaking about having mini-states for blacks (what became known as bantustans or large ghettos). The only difference is that South Africa never insisted that the appointed quisling rulers of those bantustans recognize South Africa as a state "for the white people." Yet, unless annihilated (a difficult task in the 21st century), no native people has ever succumbed to oppressors, however powerful.
(napisano u prosincu 2003.)


Ronnie Kasrils: Who Said Nearly 50 Years Ago that Israel was an Apartheid State?
It needs to be frankly raised that if the crimes of the Holocaust are at the top end of the scale of human barbarity in modern times, where do we place the human cost of what has so recently occurred in Gaza and against the Palestinians since 1948 in the ‘Nakba’ (catastrophe) they have endured?
How do we evaluate the inhumanity of dropping bombs and blazing white phosphorous on civilian populations, burning people alive, gassing them in a Gaza ghetto under relentless siege with no place to run or hide. For 22 days relentless bombardment whole families vaporized before the horrified eyes of a surviving parent or child.
...
But unquestioningly, what helped tip the balance, in Vietnam and South Africa, was the force and power of international solidarity action. It took some 30 years but the worldwide Anti-Apartheid Movements campaigns - launched in London in 1959 - for Boycott, Divestment and Sanctions - not only provided international activists with a practical role, but became an incalculable factor in (a) isolating and weakening the apartheid regime (b) inspiring the struggling people (c) undermining the resolve of those states that supported and benefited from relations with apartheid South Africa, (d) generated a change of attitude amongst the South African white public generally, and political, business, professional, academic, religious and sporting associations in particular. Boycott made them feel the pinch in their pocket and their polecat status everywhere - whether on the sporting fields, at academic or business conventions, in the world of theatre and the arts they were totally shunned like biblical lepers. There was literally no place to hide from universal condemnation backed by decisive and relentless action which in time became more and more creative.

To conclude: we must spare no effort in building a world-wide solidarity movement to emulate the success of the Anti-Apartheid Movement which played such a crucial role in toppling the apartheid regime in South Africa. Nelson Mandela stated after South Africa attained democratic rule that “we South Africans cannot feel free until the Palestinians are free.” A slogan of South Africa’s liberation struggle and our trade union movement is “An injury to one is an injury to all!“ That goes for the whole of humanity. Every act of solidarity demonstrates to the Palestinians and those courageous Jews who stand by them in Israel - that they are not alone.

Israel has lost in Gaza. Whilst many Palestinians have lost their lives the Palestinians have not been conquered or cowed. Repression generates resistance and that will grow. Israeli aggression stands exposed. A turning point has been reached in humanity‘s perception of this issue. The time is ripe for us to drive home the advantage. When 150,000 Palestinians within Israel itself demonstrated against the carnage in Gaza; when Jewish women staged a sit-in in at the Israeli Consulate in Toronto; when Norwegian tram drivers stopped their transport in sympathy; when municipalities and colleges decide to divest like Hampshire college in the USA (the first that took this step against apartheid South Africa), when Durban dockworkers refused to unload a ship with Israeli cargo; joining with the countless thousands around the world, from Australia to Britain to Belgium to Canada to Cairo, Jordan, Indonesia and the USA we know the times are changing and Zionist hegemony is fast losing control. BDS represents three words that will help bring about the defeat of Zionist Israel and victory for Palestine. Like South Africa this can mean, must mean: freedom, peace, security, equality and justice for all - Muslim, Christian and Jew. That is well worth struggling for!


From Mazin Qumsiyeh's blog on apartheid life in Palestine: Wednesday 18 March 2009
I woke up today and had a great and refreshing cup of Arabic coffee and think to myself: life is still good. I checked emails; hundreds with news and views and actions and from students and from scientific colleagues and on and on. But I lingered on one email from a British volunteer who was attacked in a peaceful demonstration in Palestine and was beaten, detained, jailed and then deported by the Israeli colonial state. Excerpt:
so im back in my home town, … it was a bit unexpected being whisked away from all that i was absorbed in, stuck in jail for 4 days and then stuck on a plane back to the uk, but im getting back into the swing of things…..the palestinians know how to live and love. the folk here have been bombarded with wealth for so long that they fail to see any other plausible way of living and so take their luxury life style with a pinch of salt…give me palestine any day….sadly i've got a ten year ban on coming back so i cant even get into the west bank. i am gutted, but i will return one day.….everyday i get anxious feelings about the work i personally left uncompleted and the people i left disappointed….all the people i never got the chance to say a proper goodbye to. i never thought it would come to deportation. after my second court appearance it seemed that all would be fine if i could get a new visa, just an application for a new visa by the time of my next bail date at kiriyat arba police station in hebron. however, first the israel ministry of the interior in jerusalem told me that as i was living in bethlehem i must get a visa from the palestinian authority. so i got an application in process in bethlehem only to be told by the israeli police that this wasn’t good enough and that the matter would be transferred to israeli immigration. so they arrested and took 4 days to deport me during which time i was moved around various jails ending up in ramle amongst african refugees. this really was an eye opener. refugees held in prison, some for 3 years without any notification as to how long they might spend there. none of them had money for lawyers and none of them had a country to return to. israel was threatening most of them with deportation even though they were pleading political assylum. i was told by a few that if they returned they would likely be killed.. the lawyer that saw me told me that if i didnt hire her services i was looking at spending 3 months in jail. i knew she was lying just to make me panic and get my money. i had already been told that the british consulate would get me out in at most a week. so, you can imagine how much money she must have swindled out of these captive refugees, those with any money that is. i would love to hear from you all. take care for now, much love…”

I drove to Bethlehem University where I met a Dean in the Parking lot who was angry that the Israelis at the checkpoint delayed him for one hour demanding he dismantle the spare tire on his car (he has a Jerusalem ID and thus a yellow license plate so could drive his car unlike me with a West Bank white/green license plate). He asked them to do it themselves and search whatever they want but it is not his job to take things apart for them! Acts of civil resistance like this are done by the millions everyday in Palestine.

In a Palestinian newspaper I read that the Israeli supreme court (after delays of five years) refused a petition that requests it to issue a ruling that Muslim Holy Sites should be treated by the Israeli government just like Jewish Holy Sites (in terms of maintenance, protection etc). The court claimed in this racist ruling that it was due to difficulty for the Jewish state to determine Muslim Holy Sites (obviously there is no “difficulty” about deciding Jewish holy sites). Hundreds of mosques have already been demolished in the past 60 years and others turned into things like nightclubs and art galleries. The remaining Muslim ancient sites are pillaged, buried, ignored, etc. while Israel spends millions to maintain and build (and in some cases even fabricate) Jewish Holy Sites.

In the web version of the Israeli newspaper Haaretz, I read that Israeli leaders blamed Hamas for failure of prisoner swap and have then taken more political prisoners to pressure Hamas. A reader response caught my eyes: “This is insane what Zionists keep indulging in, an exercise of unabashed narcissism. It’s nothing more than a self-righteous sanctimonious orgy of self-gratification and self-glorification. What are they drinking in Zion to be so out there in the stratosphere? Israel murdered over 1,300 people just a month or so ago, injured over 5,000 - majority civilians and kids, and bombed 100% civilian infrastructure (since no military infrastructure exists) and Zionists got the chutzpah to talk about ‘blood on their hands’? ARE YOU KIDDING ME? To top all of that, Israel has locked up and rounded up thousands (over 11,000 to be exact) of Palestinians who today rot in prisons somewhere in the desert and their only crime was to be born NOT JEWISH. Only in Israel, POW exchanges are performed by bleeding heart puritans. Give me a break, just because a slaughterhouse is kosher doesn’t mean it’s any less bloody than non-kosher slaughterhouses. Israel has more war criminals/terrorists than Las Vegas has gamblers. It’s time for the holier than thou act to end”. Part of me wants to think the worst is yet to come here with an extreme right government in Israel. The other part of me sees the growing chorus of Jews and non-Jews engaged in telling the reality and challenging the stereotypes and racism.

In the same newspaper website edition, we learn that “During Operation Cast Lead (Gaza Invasion earlier this year), Israeli forces killed Palestinian civilians under permissive rules of engagement and intentionally destroyed their property, say soldiers who fought in the offensive….The speakers included combat pilots and infantry soldiers. Their testimony runs counter to the Israel Defense Forces' claims that Israeli troops observed a high level of moral behavior during the operation.”



Dodatno i nevezano uz Palestinu/Izrael:
US Torture: Voices from the Black Sites
For from the moment of his dramatic capture, on March 28, 2002, the man known as Abu Zubaydah slipped from one clandestine world, that of al-Qaeda officials gone to ground in the days after September 11, into another, a "hidden global internment network" intended for secret detention and interrogation and set up by the Central Intelligence Agency under authority granted directly by President George W. Bush in a "memorandum of understanding" signed on September 17, 2001. This secret system included prisons on military bases around the world, from Thailand and Afghanistan to Morocco, Poland, and Romania—"at various times," reportedly, "sites in eight countries"—into which, at one time or another, more than one hundred prisoners...disappeared. The secret internment network of "black sites" had its own air force and its own distinctive "transfer procedures," which were, according to the writers of the International Committee of the Red Cross (ICRC) report, "fairly standardised in most cases"
...
Many officials of human rights organizations, who have fought long and valiantly to bring attention and law to bear on these issues, strongly reject any proposal that includes widespread grants of immunity. They urge investigations and prosecutions of Bush administration officials. The choices are complicated and painful. From what we know, officials acted with the legal sanction of the US government and under orders from the highest political authority, the elected president of the United States. Political decisions, made by elected officials, led to these crimes. But political opinion, within the government and increasingly, as time passed, without, to some extent allowed those crimes to persist. If there is a need for prosecution there is also a vital need for education. Only a credible investigation into what was done and what information was gained can begin to alter the political calculus around torture by replacing the public's attachment to the ticking bomb with an understanding of what torture is and what is gained, and lost, when the United States reverts to it.

ponedjeljak, 9. ožujka 2009.

Podržite poziv palestinskog civilnog društva na globalni bojkot Izraela



Na ovom linku kao organizacija ili pojedinačno možete podržati Poziv palestinskog civilnog društva na bojkot Izraela.

Molim proslijedite ovu peticiju i informacije o globalnoj kampanji za bojkot Izraela drugim organizacijama i pojedincima kako bi i oni podržali ovaj poziv i priključili se rastućem međunarodnom pokretu za bojkot Izraela.


Hrvatski prijevod teksta poziva koji je palestinsko civilno društvo 9. srpnja 2005. uputilo globalnom civilnom društvu (i koji svojim potpisom na gornjem linku podržavate):



Poziv palestinskog civilnog društva na Bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela sve dok ta zemlja ne počne poštivati Međunarodno pravo i Univerzalna načela ljudskih prava


9. srpanj 2005.



Godinu dana nakon povijesnog Savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde (ICJ) prema kojemu je izgradnja izraelskog Zida na okupiranom palestinskom području protuzakonita, Izrael nastavlja s izgradnjom svog kolonijalnog Zida u potpunosti zanemarujući odluku Suda. U 38. godini svoje okupacije palestinskih Zapadne Obale (uključujući Istočni Jeruzalem) i Pojasa Gaze, te sirijske Golanske visoravni, Izrael nastavlja širiti svoje židovske kolonije. Jednostrano je anektirao okupirani Istočni Jeruzalem i Golansku visoravan, a sada pomoću Zida de facto anektira velike dijelove Zapadne Obale. Izrael se također sprema – u sjeni planiranog povlačenja iz Pojasa Gaze – graditi nove i širiti postojeće kolonije na Zapadnoj Obali. Pedeset i sedam godina od kako je država Izrael stvorena uglavnom na zemlji koja je etnički očišćena od svojih palestinskih vlasnika, većina Palestinaca su izbjeglice od kojih većina nema državljanstvo niti jedne druge države. Izraelski čvrsto ukorijenjeni sustav rasne diskriminacije na štetu palestinskih građana Izraela i dalje je na snazi.



Uzimajući u obzir uporno kršenje međunarodnog prava od strane Izraela, a obzirom da je, od 1948, kolonijalna i diskriminatorna politika države Izrael osuđena kao protuzakonita u stotinama rezolucija UN-a koje pozivaju na trenutačna, adekvatna i učinkovita rješenja, te



Obzirom da svi dosadašnji oblici međunarodne intervencije i mirotvorstva nisu uspjeli uvjeriti ili prisiliti Izrael da djeluje u skladu s međunarodnim pravom, poštuje temeljna ljudska prava i prekine okupaciju i ugnjetavanje palestinskog naroda, a



Budući da su savjesni ljudi međunarodne zajednice povijesno na svojim plećima nosili moralnu odgovornost za borbu protiv nepravde, kao što je vidljivo iz borbe za ukidanje aparthejda u Južnoj Africi putem različitih oblika bojkota, dezinvestiranja i sankcija;


Nadahnuti borbom građana Južne Afrike protiv aparthejda, a u duhu međunarodne solidarnosti, moralne principijelnosti i otpora nepravdi i ugnjetavanju,


Mi, predstavnici palestinskog civilnog društva, pozivamo organizacije međunarodnog civilnog društva i savjesne ljude diljem svijeta da Izraelu nametnu bojkote širokih razmjera i provedu inicijative dezinvestiranja slične onima koji su primjenjivani na Južnu Afriku tijekom njenog aparthejdskog razdoblja. Pozivamo vas da vršite pritisak na vlastite države kako bi one nametnule embargo i sankcije protiv Izraela. Pozivamo također i savjesne Izraelce da podrže ovaj Poziv zbog pravde i istinskog mira.


Ove nenasilne kaznene mjere trebale bi biti primjenjivane tako dugo dok Izrael ne ispuni svoju obvezu da prizna palestinskom narodu njegovo neotuđivo pravo na samoodređenje i u potpunosti ispoštuje odredbe međunarodnog prava na način da:

1. Okonča svoju okupaciju i kolonizaciju svih arapskih teritorija i ukloni Zid;
2. Prizna temeljna prava arapskih i palestinskih građana Izraela na punu ravnopravnost; i
3. Poštuje, štiti i promiče prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu i na njihovo vlasništvo sukladno UN-ovoj rezoluciji 194.



Ovaj poziv na engleskom, arapskom, hebrejskom, španjolskom, francuskom, talijanskom i njemačkom možete pročitati i podržati na linku.


Više informacija:
Global BDS Movement
PACBI

Join the Global BDS Action Day, March 30th!
Bojkotirajte aparthejdski Izrael

ponedjeljak, 16. veljače 2009.

Join the Global BDS Action Day, March 30th!


Join the Global BDS Action Day, March 30th!
(launched at the WSF 2009)

In December 2008, Israel decided to mark the 60th anniversary of its existence the same way it had established itself – perpetrating massacres against the Palestinian people. In 23 days, Israel killed more than 1,300 and injured over 5,000 Palestinians in Gaza. The irony of history is that Israel targeted those Palestinians – and their descendants - whom it had expelled from their homes and pushed into refugee-hood in Gaza in 1948, whose land it has stolen, whom it has oppressed since 1967 by means of a brutal military occupation, and whom it had tried to starve into submission by means of a criminal blockade of food, fuel and electricity in the 18 months preceding the military assault. We cannot wait for Israel to zero in on its next objective. Palestine has today become the test of our indispensable morality and our common humanity.

We therefore call on all to unite our different capacities and struggles in a

Global Day of Action
in Solidarity with the Palestinian people and
for Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) against Israel
on March 30th.

The mobilization coincides with the Palestinian Land Day, the annual commemoration of the 1976 Israeli massacre of Palestinians in the Galilee in struggle against massive land expropriation, and forms part of the Global Week of Action against the Crises and War from March 28 to April 4.

We urge the people and their organizations around the globe to mobilize in concrete and visible BDS actions to make this day a historic step in this new anti-apartheid movement and for the fulfilment of the rights and dignity of the people and the accountability of the powerful. In our March 30th BDS actions, we will particularly focus on:

* Boycotts and divestment from Israeli corporations and international corporations that sustain Israeli apartheid and occupation.
* Legal action to end Israel’s impunity and prosecute its war criminals through national court cases and international tribunals.
* Cancelling and blocking free trade and other preferential agreements with Israel and imposing an arms embargo as the first steps towards fully fledged sanctions against Israel.

The time for the world to fully adopt and implement the Palestinian call for boycotts, divestment and sanctions is NOW. This campaign has to become an urgent part of every struggle for justice and humanity, by adopting widespread action against Israeli products, companies, academic and cultural institutions, sports groups, international corporations supporting Israeli policies of racism, ethnic cleansing and military occupation and pressuring governments for sanctions. It must be sustained until Israel provides free access to Gaza, dismantles the Apartheid Wall and ends its occupation and colonization of all Arab lands; recognizes the right of the Arab Palestinian citizens of Israel to full equality; and respects, protects and promotes the rights of the Palestinian refugees to return to their homes and properties.

For more information see: www.bdsmovement.net

For information on how to join the action day and how to develop BDS action in your country, organization and network, please contact the Palestinian Boycott, Divestment and Sanctions National Committee (BNC) at: info@bdsmovement.net.


Jedan dodatni link:
Fighting for health
The implications of prolonged occupation on the health status of the Palestinian population
If one breaks a leg, one goes to the hospital, if one has a heart attack, one can count on prompt medical care, if one is pregnant, one can be sure that once contractions start, there will be people to help deliver the baby in good health. But what if these daily things which have become so normal, cease to exist? What happens if you are seriously bleeding, but no ambulances can reach you? What if you are about to deliver, but you cannot reach the hospitals because there happens to be a wall separating you from the medical care you so desperately need? Even if you tried to apply for a permit months in advance, but it has not been granted to you. And what if you are suffering from a serious disease that can only be treated in a specific hospital, but soldiers do not let you pass the checkpoint? Then one must return home and wait to die, with the knowledge that just beyond the wall, there are people with the skills to save your life, the life of your child or unborn baby.