Peticija za oslobađanje orke Morgan iz zatočeništva

Link na peticiju: FREE ORCA MORGAN

Na linku možete potpisati peticiju Europskoj komisiji, Europskom sudu pravde, španjolskim ministarstvima okoliša, trgovine i turizma i španjolskom zoološkom vrtu Parque Loro kojom tražimo da se orka Morgan oslobodi iz zatočeništva u krajnje neprimjerenim i okrutnim uvjetima u Parque Lorou.


Izvor i link na peticiju: FREE ORCA MORGAN


Više informacija:
Killer Whale Custody Battle: Who Really Owns Morgan the Orca?

How you can help Morgan

Peticija: Reci NE okrutnim kozmetičkim proizvodima

Na linku možete potpisati peticiju za zabranu kozmetičkih proizvoda testiranih na životinjama u EU.


Više informacija i link na peticiju: Reci NE okrutnim kozmetičkim proizvodima

Peticija: Potpišite Apel solidarnosti s grčkim narodom

slika: happens in greece

Link na peticiju: Appeal for solidarity with the people of Greece
Izvor: Apel solidarnosti s grčkim narodom

Na linku možete potpisati izjavu solidarnosti s grčkim narodom koji se pritisnut nemilosrdnim „mjerama štednje“ suočava s neviđenom političkom i ekonomskom krizom za koju nije odgovoran, a za koju ga EU, Europska središnja banka i MMF protiv njegove volje prisiljavaju da plati. Dok u grčkim bolnicama vlada nestašica lijekova, a mnogi radnici mjesecima ne primaju plaću, istovremeno te, od nijednog naroda izabrane, već građanima nametnute institucije u interesu krupnog kapitala zahtijevaju drastično rezanje minimalne plaće, otpuštanje desetaka tisuća radnika i smanjivanje mirovina. Tim se mjerama štite interesi bogatih i međunarodnog kapitala, dok većina stanovništva živi u sve većoj bijedi i siromaštvu. Ovakav scenarij uskoro očekuje i druge zemlje, pa se pozivaju građani na stvaranje zajedničkog europskog fronta za zaštitu grčkog naroda i svih koji se suočavaju s ovakvim mjerama štednje.

Hrvatski prijevod izjave solidarnosti s grčkim narodom možete u cijelosti pročitati ovdje: Apel solidarnosti s grčkim narodom, a potpisati je možete na slijedećem linku: Appeal for solidarity with the people of Greece, na kojem, osim engleskog originala, također možete pronaći i linkove na tekst istog apela u grčkom, njemačkom, francuskom, švedskom, portugalskom i hrvatskom prijevodu.


Link na peticiju: Appeal for solidarity with the people of Greece
Izvor i više informacija: Radnička borba: Apel solidarnosti s grčkim narodom


DODATNO:
SAD:
Bradley Manning made an example of by the Obama administration? (video)

Vijesti, linkovi (Palestina/Izrael)

Palestina/Izrael:
Israeli forces demolish Shepherd Hotel
Izraelske snage srušile hotel u okupiranom istočnom Jeruzalemu (9. siječanj 2011.)
Izraelski su buldožeri pod jakom zaštitom izraelske policije u nedjelju započeli rušenje hotela Pastir u četvrti Sheikh Jarrah u okupiranom istočnom Jeruzalemu. Izraelske vlasti hotel ruše kako bi na njemu sagradile novo kolonističko naselje od 20 stambenih jedinica namijenjenih isključivo za Židove. Glavni tajnik Palestinske nacionalne inicijative Mustafa Barghouthi je izjavio da je ovo rušenje novi dokaz izraelske politike etničkog čišćenja, te upozorio da izraelska vlada želi iskorijeniti Palestince iz Jeruzalema kako bi on postao isključivo židovski grad. Srušeni je hotel, koji je stariji od države Izrael, 1985. kupio američki milijunaš židovskog podrijetla Irving Moskowitz koji je 2009. najavio da ga planira srušiti. Američki predsjednik Obama pozvao je Izrael da zaustavi rušenje, no izraelski premijer Netanyahu odbio je njegov zahtjev. Pregovori između Izraela i Palestinaca prekinuti su zbog toga što Izrael nije obustavio svoju politiku širenja kolonističkih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju. Netanyahu je odbacio pozive SAD-a, UN-a i EU-a da produlji djelomično zamrzavanje izgradnje u kolonističkim naseljima koje je isteklo 26. rujna 2010. Američka je administracija prošli mjesec priznala da nije uspjela uvjeriti Netanyahua da prekine gradnju na okupiranom teritoriju kojom Izrael krši međunarodno pravo i Ženevske konvencije.

Sha'ath: Israeli leaders not serious about peace
I Čile je priznao neovisnu palestinsku državu (9. siječanj 2011.)
Čile je posljednja u nizu južnoameričkih zemalja koje su nedavno priznale nezavisnu palestinsku državu. Palestinci najavljuju da će tražiti priznanje od Vijeća sigurnosti UN-a unatoč odbijanju Izraela da prizna neovisnu i potpuno suverenu palestinsku državu.

West Bank marchers mourn tear-gassed woman
Oko 700 prosvjednika okupilo se u Bil'inu u čast Palestinke ubijene suzavcem prije tjedan dana (7. siječanj 2011.)
Oko 700 prosvjednika, uključujući mnogo žena, okupilo se u petak na prosvjedu u selu Bil'in na Zapadnoj obali kako bi odali počast Palestinki Jawaher Abu Rahma (36) koja je prošli tjedan (na Staru godinu) preminula od udisanja suzavca koji je na prosvjednike ispalila izraelska vojska tijekom tjednog prosvjeda protiv izraelskog ilegalnog Zida u tom selu. Jawaher Abu Rahma (čiji brat Basem je suzavcem ubijen 2009.) je preminula nakon udisanja ogromnih količina suzavca koje su na prosvjednike ispalili izraelski vojnici. Vojska odbacuje odgovornost za Jawaherinu smrt i bez ikakve osnove tvrdi da je uzrok "vrlo vjerojatno već postojeća zdravstvena komplikacija", te da u vojsci provode vlastitu istragu. Mnogi od okupljenih prosvjednika nosili su na sebi naljepnice sa žutom Davidovom zvijezdom kojima su htjeli vojsci poručiti da ne žele da se s Palestincima postupa kao što su Nijemci u 2. svjetskom ratu postupali sa Židovima. Prosvjednike je dočekao velik broj izraelskih vojnika. Neki od prosvjednika počeli su rezati žicu ograde koja ograđuje zemlju za koju je čak i izraelski visoki sud presudio da je vojska treba vratiti mještanima. Vojnici su prosvjednike zasuli smrdljivom tekućinom i suzavcem. 10 je žena potražilo liječničku pomoć zbog udisanja suzavca.

Israeli Bloggers Question Israel's Use of Tear Gas Against Protesters (video)
You could see it all very clearly on the following video, taken on last Friday's protest. You can see how far the soldiers are from the protest when they start shooting tear gas. The stones are thrown [min: 3:20] off the road. An effort by the protesters (including a brave sax player) to march again to the fence is met with more gas – this time, the canisters are shot directly at the protesters [min 4:00], in the illegal way that led to the death of Bassam Abu-Rahmah last year. ... The Israeli Army is trying very hard to make the non-violent protest impossible. From the arrests and imprisonment of non-violent activists on both sides to the policy of declaring protest areas "closed military zones," there seems to be some warped belief that spirit and determination can be squelched by mere army orders, signs, barbed wire, warning shots or tear gas.

Hamas consults resistance over 'imminent' Israeli threat
Palestinske naoružane skupine u Gazi dogovaraju pravila o pružanju otpora izraelskoj okupaciji (10. siječanj 2011.)
Hamas je u Gazi okupio predstavnike različitih palestinskih skupina kako bi dogovorili pravila i ograničenja u odgovoru oružanih skupina na izraelsku agresiju. Sastanak je uslijedio nakon niza raketnih napada na Izrael za koje su odgovornost preuzeli Brigade nacionalnog otpora, Demokratski front za oslobođenje Palestine, Narodni front za oslobođenje Palestine i Islamski džihad. Izrael tvrdi da su desetci projektila ispaljeni iz Gaze od početka 2011. Hamas je sredinom prosinca 2010. također održao sastanak s predstavnicima ostalih palestinskih skupina na kojem su te skupine obećale da će prestati ispaljivati rakete na Izrael. Islamski džihad je tvrdio da će prestati ispaljivati granate i rakete domaće izrade, ali da zadržava pravo da Gazu brani drugim sredstvima. Posljednjih se tjedana razmjena vatre uz granicu između palestinskih naoružanih skupina i izraelskih vojnika intenzivirala. U subotu (8. prosinca) je, u granatiranju za koje je odgovornost preuzeo Islamski džihad, ranjeno 3 ljudi, uključujući 2 teško, u jednom izraelskom kibucu. Dan ranije izraelske su snage otvorile vatru na skupinu pripadnika palestinskih oružanih skupina za koje tvrde da su postavljali eksploziv u zoni u kojoj Izrael u Pojasu Gaze Palestincima zabranjuje pristup. Također, Izraelci su greškom ubili 1, a ranili 3 svojih vojnika.

Medics: Man killed on Gaza border
Izraelska vojska ubila palestinskog poljoprivrednika na granici s Gazom (10. prosinac 2011.)
Izraelska je vojska u ponedjeljak ubila jednog 65-godišnjeg palestinskog poljoprivrednika istočno od Beit Hanouna na sjeveru Pojasa Gaze. Glasnogovornica izraelske vojske je izjavila da vojska istražuje ovaj događaj.

Palestine: Yet People Celebrate (Christmas 2010) (video)

Report: EU diplomats ask for larger role in East Jerusalem
Europski diplomati traže veću ulogu EU-a u istočnom Jeruzalemu (10. siječanj 2011.)
25 diplomatskih predstavnika Europske Unije u Jeruzalemu u dokumentu poslanom EU-u upozorava da bi izraelski pokušaji naglašavanja isključivo židovskog identiteta Jeruzalema mogli imati globalne posljedice. Predstavnici EU-a u Jeruzalemu i Ramalli predložili su da ubuduće budu nazočni u prilikama u kojima izraelske snage ruše palestinske domove u istočnom Jeruzalemu i na sudskim saslušanjima o rušenjima kuća ili deložacijama, te da EU intervenira u slučajevima kada izraelske vlasti uhićuju ili zastrašuju Palestince koji sudjeluju u mirnim kulturnim, društvenim ili političkim aktivnostima u istočnom Jeruzalemu. Diplomati upozoravaju da izraelska politika u istočnom Jeruzalemu ugrožava mogućnost da istočni Jeruzalem bude glavni grad buduće palestinske države, što ozbiljno ugrožava šanse za uspostavu održivog mira na temelju rješenja s 2 države. U dokumentu stoji da Izrael sustavno podriva palestinsko prisustvo u gradu. Diplomati su predložili zabranu ulaska u EU za "nasilne koloniste iz istočnog Jeruzalema" i promicanje europskog bojkota proizvoda iz kolonističkih naselja u tom okupiranom gradu. Dan ranije SAD i EU su osudile rušenje hotela Pastir usred palestinske četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, na čijem mjestu se planira izgradnja 20 kolonističkih stambenih jedinica namijenjenih isključivo za Židove. Predstavnica EU za vanjsku politiku Catherine Ashton je snažno osudila rušenje hotela: "Ponavljam da su kolonistička naselja protuzakonita prema međunarodnom pravu, da potkopavaju povjerenje među sukobljenim stranama i predstavljaju prepreku miru. Podsjećamo da je istočni Jeruzalem dio okupiranog palestinskog područja; EU ne priznaje izraelsku aneksiju." Američka državna tajnica Clinton je izjavila da rušenje hotela potkopava mirovne napore i da je protivno "logici razumnog i nužnog dogovora između strana o statusu Jeruzalema".


Ostalo:
Ne Europskoj uniji – da ujedinjenoj Europi!
Utemeljena kao ekonomska zajednica, EU je prvenstveno ustrojena kao tvorba za ostvarivanje interesa krupnog europskog kapitala, uključujući i zaštitu od drugih konkurentskih gospodarstava na svjetskom tržištu. Umjesto da predstavlja ravnopravnu zajednicu naroda, EU osigurava potpunu dominaciju država koje predstavljaju najveće europske ekonomske sile, čiji se položaj temelji na izrabljivanju nerazvijenih područja, te nadopunjavanju tog ekonomskog izrabljivanja političkim pritiscima. Procesi donošenja političkih odluka prepušteni su uskom sloju oligarhije i birokrata, bez ikakve mogućnosti utjecaja od strane radnog stanovništva. Stvaranje prostora zajedničkog slobodnog tržišta između nerazvijenih i razvijenih zemalja u neravnopravnoj ekonomskoj utakmici, u kojoj najslabije ekonomije ostaju bez gotovo ikakve zaštite, dovodi do daljnjeg propadanja i usporavanja rasta perifernih gospodarstava. Neke od dominantnih država EU se zasnivaju na otvorenoj represiji nad manjinskim narodima i nepriznavanju prava na samoodređenje (primjeri područja Sj. Irske, Baskije, Katalonije), a vanjska politika EU uz to nerijetko implicitno ili eksplicitno podupire slične prakse u drugim dijelovima svijeta (npr. agresorska politika SAD – a i države Izrael). Dominantne članice EU ( Velika Britanija, Njemačka, Francuska), kao i EU u cjelini, provode represivnu politiku prema imigrantima; što uključuje pritvaranja, racije, fizička zlostavljanja od državnog represivnog aparata, zadržavanje u sabirnim centrima, protjerivanja i progone iz zemlje (posebno je poznat slučaj nedavnog progona Roma iz Francuske), nemogućnost ostvarivanja temeljnih prava, poticanje islamofobije, te diskriminiranje drugih kultura i načina života. Koristeći se potlačenim položajem imigranata kapital je u stanju održavati niže razine plaća za ovu skupinu i povećavati svoj profit, ucjenjivati ostale radnike i prijetiti im jeftinijom radnom snagom, kao i poticati i izazivati etničke podjele u svrhu razbijanja radničkog pokreta. Ekonomska i socijalna politika EU je otvoreno proturadnička i u službi krupnoga kapitala, što se između ostaloga vidi i u podupiranju mjera protiv recesije koje se sastoje u otvaranju novih prostora kapitalu, te mjerama štednje usmjerenima prema smanjivanju plaća i socijalnih prava, ulaganja u zdravstvo i školstvo, te napadu na standard radnog stanovništva; umjesto udara na profite vladajuće klase. Nasuprot kičastoj propagandi Vlade, oporbe i zavisnih medija, Europska unija je tvorba utemeljena na izrabljivanju radnika i vladavini krupnoga kapitala, potlačivanju jednih i dominaciji drugih naroda, represiji nad manjinskim skupinama, te dodatnom upropaštavanju nerazvijenih zemalja. Stoga Radnička borba poziva svoje članove, simpatizere, radnike, studente, nezaposlene i umirovljenike da u znak protivljenja EU i principima na kojima funkcionira prilikom raspisivanja referenduma o pristupanju glasaju protiv pristupanja Hrvatske.

Europske države daju porezne olakšice cionističkim organizacijama upletenim u kršenja međunarodnog prava

Informacije iz članka Europe Offers Tax Benefits for Illegal Settlements od 28. rujna 2010. koji je napisao David Cronin i koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku

Organizacije koje prikupljaju novčana sredstva u korist izraelske vojske i ilegalnih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali oslobođene su plaćanja poreza u nekim europskim zemljama.

Na primjer Zaklada Sar-El djeluje u Nizozemskoj, a svrha joj je pružanje potpore izraelskim obrambenim snagama. Sar-El organizira redovite posjete Izraelu, gdje nizozemski dobrovoljci prolaze 3-tjednu obuku s izraelskom vojskom. Zaklada ohrabruje dobrovoljce da rade u izraelskim bolnicama, no ako to nije moguće obavljaju civilne poslove u vojnim bazama. Iako ti dobrovoljci ne postaju izraelski vojnici, „oni pomažu u borbi protiv Palestinaca“, tvrde u Zakladi. Unatoč tome što je UN-ova istražna misija koju je predvodio umirovljeni južnoafrički sudac Goldstone ustanovila da je izraelska vojska tijekom svoje 3-tjedne ofenzive na Gazu 2008-2009. počinila ratne zločine, Zaklada Sar-El je u Nizozemskoj oslobođena plaćanja poreza, a pojedinci koji joj doniraju novac mogu za iznos svoje donacije umanjiti iznos poreza koji moraju platiti.

Slična udruga, Collectieve Israël Action (Kolektivna akcija Izrael) prikuplja oko 8 milijuna eura godišnje za projekte poput obuke izraelskih vojnika, naročito u korištenju napredne tehnologije. U njenom savjetodavnom odboru sjedi i Doron Livnat, direktor Riwala, dobavljača dizalica koje se koriste u izgradnji izraelskog Zida na Zapadnoj obali koji je Međunarodni sud pravde 2004. proglasio ilegalnim.

Zaklada Nachamoe skuplja novac kako bi pomagala izraelskim obiteljima, od kojih neke žive u izraelskim kolonističkim naseljima između Jeruzalema i Betlehema. Ta kolonistička naselja predstavljaju kršenje međunarodnog prava, jer Četvrta ženevska konvencija iz 1949. zabranjuje okupacijskoj sili da prebacuje dijelove svog vlastitog civilnog stanovništva na zemlju koju okupira.

Neke skupine u Nizozemskoj potporu izraelskoj vojsci kategoriziraju kao „humanitarnu pomoć“. Visie voor Israël (Vizija za Izrael) potiče svoje simpatizere da doniraju novac koji će biti korišten za kupnju poklona, npr. ruksaka, za izraelske vojnike.

Shuva je jedna od nekoliko kršćansko-cionističkih organizacija koja djeluje u Nizozemskoj i koja zasnivanje Izraela i okupaciju Zapadne obale i Pojasa Gaze vidi kao ispunjenje biblijskog proročanstva. Shuva je financirala jednu školu u Nofei Nechemiji, produljenju (prethodno divljem ilegalnom izraelskom naselju) izraelskog kolonističkog naselja Ariel na Zapadnoj obali. Shuva također tvrdi da svake godine pomaže stotinama kolonista u 4 izraelske zajednice na Zapadnoj obali.

Židovski nacionalni fond
Ove je godine u Velikoj Britaniji pokrenuta kampanja da se organizaciji Židovski nacionalni fond (JNF) ukine status „dobrotvorne“ udruge. JNF se javnosti predstavlja kao ekološki svjesna organizacija koja sadi drveće u Izraelu, no ta organizacija zapravo već nekoliko desetljeća aktivno podupire nasilje protiv Palestinaca. Jedan od njenih čelnika, Yosef Weitz, otvoreno je još 1940. (8 godina prije nastanka države Izrael) zagovarao protjerivanje Palestinaca iz Palestine. U zadnje je vrijeme Židovski nacionalni fond mnogo energije uložio u naseljavanje Židova u Negevu, proces koji uključuje otimanje zemlje autohtonim beduinima i često podrazumijeva rušenje njihovih domova.

Prema posljednjim objavljenim podacima Židovski nacionalni fond u Londonu je 2008. imao ukupni prihod od 7,7 milijuna britanskih funti (12,2 milijuna američkih dolara). Židovski nacionalni fond također pomaže Zakladu Benji Hillman, osnovanu u spomen na vojnika koji je ubijen kad je Izrael 2006. napao Libanon. Zaklada Benji Hillman nudi pomoć mladim ljudima koji dolaze u Izrael iz inozemstva kako bi se priključili izraelskoj vojsci.

Propalestinski Međunarodni pokret solidarnosti (ISM) zatražio je pokretanje istrage u Velikoj Britaniji koja bi trebala utvrditi da li udruge koje skupljaju novčana sredstva za strane vojske mogu biti smatrane dobrotvornim društvima prema britanskom zakonu. Međutim, Židovski nacionalni fond u Velikoj Britaniji ima moćne saveznike – njegovi su pokrovitelji bila trojica bivših britanskih premijera David Cameron, te njegovi prethodnici Gordon Brown i Tony Blair. Židovski nacionalni fond čvrsto je povezan s proizraelskim lobijem i cjelokupnom političkom elitom u Velikoj Britaniji.


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Yonatan Shapira: Journal of a voyage
We are a boat of the European Jewish organization Jews for Justice for Palestinians
We are on our way to Gaza
We are not armed and we believe in non-violence
And we are determined to proceed to the port of Gaza
You are imposing an illegal blockade on occupied Gaza
These are international waters and we do not recognize your authority here
There are activists of all ages on this boat
Among us are Holocaust survivors, bereaved parents and Israelis who refuse to reconcile themselves to the illegal occupation of the Palestinian territories
We are unarmed peace activists who believe in non-violence and we are determined to proceed on our way to the port of Gaza
We appeal to you, officers and soldiers of the IDF, to refuse and not to obey your commanders' illegal orders
For your information, the blockade of Gaza is illegal under international law and therefore you are running the risk of being put on trial at the international court for war crimes
The blockade and the occupation are inhumane and counter to universal morality and the values of Judaism
Use your consciences!
Do not say “I was only following orders”!
Remember the painful history of our people!
Refuse to enforce the blockade!
Refuse the Occupation!

Viva Palestina arrives in Istanbul

Rights Groups Welcome Human Rights Council Report on Israeli Attack on Flotilla to Gaza, Denounce U.S. Response to Report
At the HRC, the United States criticized what it termed as the report's “unbalanced language, tone and conclusions.” Rather than acknowledging the harm to the “peace process” that comes from the on-going blockade of Gaza and the building of settlements on occupied Palestinian territory, the U.S. urged that the report not be used to “disrupt” direct talks between Israel and the Palestinians. “Unfortunately, the United States used the opportunity of the HRC's discussion on the flotilla fact-finding mission's report to promote its political agenda instead of engaging on the issue of legal accountability for Israel's illegal blockade of Gaza and the unlawful attack on the Gaza flotilla,” said CCR attorney Katherine Gallagher. "The U.S. must recognize that there can be no peace without justice, and that until it supports accountability for violations of international law--even when violations committed by Israel - instead of a culture of impunity, it lacks the legitimacy necessary to serve as a broker of peace."

Gaza godinu dana kasnije

Informacije iz članka Stephena Lendmana, Gaza One Year Later, koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Ni godinu dana nakon izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze ogromna nanesena šteta nije popravljena. Tisuće ljudi ne mogu obnoviti svoje porušene živote. Nije tome razlog nedostatak volje, ni sredstava, jer međunarodni su donatori za Gazu obećali uplatiti 4 milijarde američkih dolara. Razlog je taj što Izrael blokira ulaz robe i opreme u Gazu. Međunarodna zajednica i arapski svijet ne čine ništa kako bi ga u tome zaustavili, tako da je velik dio Pojasa Gaze i dalje u ruševinama.

Nakon što je u siječnju 2006. na izborima pobijedio Hamas, sva inozemna pomoć je ukinuta. Nametnute su sankcije i ekonomski embargo, a demokratski izabrana vlada krivo je označena kao teroristička organizacija i izolirana. Uslijedilo je sve gore ugnjetavanje i redoviti napadi izraelske vojske, ubojstva, ciljani atentati, uništavanje imovine itd. Od tada pa sve do danas stanovništvo Pojasa Gaze ostalo je zarobljeno.

Od lipnja 2007. Pojas Gaze je pod opsadom, koja je prouzročila pogoršanje životnih uvjeta, uništila sredstva za život i onemogućila pružanje vitalnih usluga na području zdravstva, vodoopskrbe, kanalizacije i obrazovanja, te rezultirala slomom osnovne infrastrukture koji je uslijedio zbog operacije Lijevano olovo.

Stanovnici Gaze ne mogu napustiti Pojas Gaze, ne mogu ništa izvesti, niti živjeti slobodno u vlastitoj zemlji. Izrael u Pojas Gaze pušta ograničene količine osnovnih potrepština, koje su daleko od potrebnih kako bi se ublažila teška humanitarna kriza čija je svrha izgladniti stanovnike kako bi se pokorili volji okupatora, a možda ih i eliminirati u što je moguće većem broju putem usporenog genocida.

Dodajmo tome i da je uvoz svih materijala potrebnih za obnovu, uključujući cement, staklo, drvo, šljunak, čelične šipke, rezervne dijelove i dr, zabranjen. Palestinska je gospodarska komora u svibnju izvijestila da je stopa nezaposlenosti u Pojasu Gaze dosegla 65%, a siromaštva 80%. Što dulje traje opsada, to ove brojke više rastu. 95% industrijskog kapaciteta Gaze je uništeno i zatvoreno. Više od 80% stanovništva ovisno je o humanitarnoj pomoći, no većina stanovnika dobiva manje od minimalne količine gotovo svega što im je potrebno.

Odgovornost međunarodne zajednice
Odgovornost je prvenstveno na Izraelu da prekine blokadu. No i međunarodna zajednica ima obvezu zaustaviti ilegalno kolektivno kažnjavanje 1,5 milijuna ljudi. Moćne su države iznevjerile stanovništvo u Gazi. One moraju učiniti mnogo više kako bi ilegalna i nečovječna blokada bila ukinuta. Ovo se naročito odnosi na EU koja je „glavni donator za humanitarne i razvojne programe u okupiranoj Palestini i najveće izvozno tržište za Izrael“. Do sada EU članice nisu ništa poduzele kako bi okončale blokadu, kao ni druge zemlje koje bi mogle pomoći u njenom ukidanju.

Nakon dvo i pol godišnje opsade, te masovnih ubojstava i razaranja tijekom operacije „Lijevano olovo“ došlo je vrijeme da se ljudima u Gazi dopusti da obnove svoje domove, društvo i živote. Za to je potrebno ukinuti izraelsku blokadu.

Izraelski plan: opsada i onemogućavanje obnove
Prije blokade iz Gaze je bilo dnevno izvažano 70 kamiona robe, a 583 kamiona osnovnih potrepština i druge robe bilo je uvažano. Tijekom prve dvije godine opsade, samo je oko 1/5 prijašnjih količina ulazila u Gazu, a izvoz je gotovo u potpunosti zabranjen.

Izrael trenutno u Pojas Gaze pušta tek oko 35 vrsta artikala, u usporedbi s 4000, koliko ih je puštao prije opsade. Ne postoji javni popis dozvoljenih artikala, pa se artikli čiji je uvoz dopušten mijenjaju, kao i količine koje je dopušteno uvesti. Na primjer, voće koje jedan dan može ući na blokirani teritorij, drugi je dan zabranjeno i svrstano u luksuznu kategoriju. Izraelske vlasti također nepotrebno odugovlače s uvozom robe. U prosjeku se za uvoz opreme za skloništa čeka 85 dana, zdravstvenu i pedijatrijsku opremu 68 dana, a za opremu za domaćinstva poput krevetnine ili kuhinjskog posuđa 39 dana.

Građevinski materijali
Zabrana uvoza građevinskih materijala onemogućuje osnovnu obnovu kuća i drugih građevina. Tisuće domova, tvornica, tvrtki, škola, bolnica, džamija i drugih građevina koje su u potpunosti ili djelomično uništene u izraelskom nasilju, ne mogu se obnoviti. Isto vrijedi i za uništena poljoprivredna zemljišta, uništene farme, polja, usjeve, maslinova stabla i sustave za navodnjavanje, zahvaljujući čemu poljoprivrednici nemaju sredstva za život, a stanovnici dovoljno osnovne hrane potrebne za održavanje zdravlja.

Prije opsade, građevinski je materijal predstavljao više od polovice uvoza u Gazu, oko 7400 kamiona na mjesec. Nakon lipnja 2007. u prosjeku je broj kamiona s uvezenim građevinskim materijalom na mjesec iznosio 31, a protekle godine dopušteno je tek u prosjeku 4 kamiona mjesečno. U pojedinačnim slučajevima rade se iznimke, no uvijek se radi o malim količinama, a zatim se dopuštenja povlače bez ikakvog razloga. Na primjer, pošiljka cementa kojim se trebao obnoviti mlin za brašno u Gazi, bez ikakvog je razloga otkazana, a većina robe u Gazu ulazi kroz tunele ispod granice s Egiptom. No kroz tunele ulaze nedovoljne količine robe koja se prodaje po napuhanim cijenama čime postaje nedostupna većini stanovništva.

Stanovnicima Gaze očajnički je potrebna sustavna i opsežna obnova i promjena u politici koja će tu obnovu dopustiti. Pojedinačne incijative nisu dostatne za uklanjanje posljedica razaranja u kojima stanovnici Gaze još uvijek žive i godinu dana „nakon rata“.

Cijena: bez obnove nema oporavka
Međunarodne procjene štete u Gazi kreću se između 659 i 892 milijuna američkih dolara. Drugi procjenjuju da je počinjena šteta u vrijednosti od milijardu ili više američkih dolara, jer je u ratu pogođen velik dio Pojasa Gaze, uključujući domove, poljoprivredu, vladine i privatne građevine, velik dio infrastrukture. Procjenjuje se da je rat za sobom ostavio 600 000 tona ruševina.

Domovi
UN procjenjuje da je 53 000 domova slabije oštećeno, no više od 15 000 domova u potpunosti je uništeno ili jako oštećeno, a 100 000 ljudi bilo se prisiljeno raseliti i živjeti kod rodbine, u šatorima ili, ako imaju sreće, unajmljenim stanovima. Mnogi se još uvijek nisu vratili.

Industrija i zapošljavanje
Stotine privatnih tvornica i tvrtki su uništene ili jako oštećene. Ne samo da zbog blokade u Pojas Gaze gotovo uopće ne ulazi cement, već je, prema podacima UN-a, 19 od ukupno 27 tvornica betona u Gazi uništeno ili jako oštećeno... uključujući i jedinu tvornicu za pakiranje i skladištenje cementa u Gazi.

Poljoprivreda
Prije opsade poljoprivreda je bila u dobrom stanju, godišnja proizvodnja iznosila je 400 000 tona. Jedna trećina toga bile su rajčice, paprike, jagode, cvijeće i voće, od kojih je velik dio dolazio iz staklenika. Farme su zadovoljavale jedan dio potrebe za hranom u Gazi i zapošljavale više od 40 000 ljudi, odnosno 13% radne snage. Procjenjuje se da je u ratu uništeno oko 17% obradive zemlje, uključujući polja, maslinike, te voćnjake datulja i drugog voća. U bombardiranju i uništavanju buldožerima u znatnom su broju uništeni staklenici, prostorije za držanje domaćih životinja, kanali za navodnjavanje, bunari i crpke.

Izrael je u svibnju proglasio 300 metara široku „tampon zonu“ u Gazi uz granicu s Izraelom u koju je stanovnicima Gaze zabranio pristup. Na nekim područjima ta se izraelska „tampon zona“ u Gazi proteže i do 2 km. Ona obuhvaća do 1/3 poljoprivrednog zemljišta u Pojasu Gaze.

Struja
Tijekom izraelskog napada glavna elektrana u Pojasu Gaze nije radila 10 dana zbog nestašice industrijskog dizela koji se dobavlja iz Izraela. Većina linija koje snabdijevaju stanovnike Gaze električnom energijom iz Izraela i Egipta uništena je, što je prouzrokovalo manjak od 75 i više posto.

Tijekom izraelske ofenzive, 1 milijun stanovnika Pojasa Gaze nije imao struje, a pola milijuna ih nije imalo tekuće vode. Kanalizacijske vode nisu se mogle pročistiti i ispuštane su u Sredozemno more, pri čemu su zagađene plaže. Kanalizacija se također izijevala na ulice, što predstavlja ozbiljan zdravstveni problem.

U bombardiranju su uništeni transformatori, piloni, kablovi i glavne prostorije i vozila tvrtke koja u Gazi distribuira električnu energiju. Iako su ključne linije popravljene, 90% stanovnika i dalje 4 do 8 sati dnevno nema struje. Pogođena su domaćinstva i druge ustanove, uključujući bolnice koje su se prisiljene oslanjati na rezervne generatore, koji su pak nepouzdani zbog nestašice rezervnih dijelova.

Uvoz industrijskog goriva također je ograničen, zbog čega se elektrana stalno uključuje i isključuje, umjesto da neprekidno radi kako je predviđeno. Rezultat svega toga je da se elektrana troši i da može zapasti u stanje kada je više neće biti moguće popraviti.

Vodoopskrba i kanalizacija
Vodoopskrbna i kanalizacijska infrastruktura je teško oštećena i potrebni su milijuni za njen popravak. Oštećeno je ili uništeno više od 30 km vodoopskrbne mreže. Veći je dio djelomično popravljen, no u Gazi ništa ne funkcionira kako bi trebalo zbog nestašice svega, uključujući rezervnih dijelova.

U sukobu je također uništeno ili oštećeno 6000 krovnih spremnika za vodu, 840 priključaka za domaćinstva i ključni spremnici za skladištenje diljem Pojasa Gaze. Zbog nestašice cementa obnova nije moguća. Uvoz generatora također je zabranjen, a generatori su od ključne važnosti za opskrbu vodom tijekom perioda kada nema struje, koji postaju još češći tijekom zime. Osim zaustavljanja tijeka vode, gubitak pritiska u cijevima zagađuje podzemnu vodu koja njima putuje do domaćinstava, što još više pogoršava zdravstvenu krizu.

Zdravstvo
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je u ratu uništena ili oštećena polovica od 122 zdravstvene ustanove u Gazi, uključujući 15 bolnica, 41 medicinski centar i 29 kola hitne pomoći. Većina tih ustanova sada radi, no daleko slabije od svog optimalnog kapaciteta, zbog ograničenja koja nameće opsada Gaze. Vlada kronična nestašica svega, uključujući potrebnu medicinsku opremu i specijalizirano medicinsko osoblje koje bi liječilo teške ratne ozljede koje iziskuju opsežne i složene kirurške zahvate.

Obrazovanje
Osim učinaka opsade, ratna su razaranja uvelike pogoršala ionako lošu situaciju, koja nije ublažena zbog nemogućnosti obnove. Zahvaljujući tome, u protekloj je godini 82% vladinih i 88% UNRWA-inih škola radilo u dvije smjene kako bi djeca u Gazi mogla pohađati nastavu.

U izraelskim je napadima uništeno 18 škola, a oštećeno ih je najmanje 280, što pogađa tisuće učenika. Do danas gotovo ništa nije obnovljeno ni popravljeno zbog toga što Izrael zabranjuje uvoz građevinskog materijala, kao uostalom i udžbenika i drugog školskog pribora, u Pojas Gaze. Potrebno je izgraditi nove i popraviti oštećene škole kako bi se obrazovanje u Pojasu Gaze vratilo u normalu.

Izraelska opsada
Izolacija Gaze nije ništa novo. Gaza je od 2000. podvrgnuta zatvaranju graničnih prijelaza, no od sredine 2007. Gaza je gotovo u potpunosti zatvorena u suprotnosti s međunarodnim pravom. Provodeći svoju blokadu Gaze, Izrael krši apsolutnu zabranu kolektivnog kažnjavanja koja postoji u međunarodnom pravu...

Odgovornost međunarodne zajednica, naročito EU-a
Izrael je kao okupacijska sila prema međunarodnom pravu obvezan osigurati sigurnost i dobrobit civila – „zaštićenih osoba“ u skladu s člankom 4. Četvrte ženevske konvencije.

Na donatorskoj konferenciji u ožujku 2009. zemlje donatori obećale su više od 4 milijarde američkih dolara za obnovu. 1 milijardu američkih dolara donirale su zemlje EU-a. EU i ostatak međunarodne zajednice ponovo su preuzeli odgovornost za popravljanje štete koju je prouzročio Izrael, ali nisu se pobrinuli da taj popravak i obnova doista budu i realizirani.

Članice EU-a nisu tražile nadoknadu štete nanesene projektima koje financiraju, a koja se procjenjuje na desetke milijuna dolara.

Četvrta ženevska konvencija obvezuje treće strane da poštuju međunarodno pravo u svakom pogledu. Za sada nema nikakve učinkovite akcije, unatoč pozivu na „novi pristup“ Gazi koji je uputio Kvartet. Nikakva akcija nije uslijedila ni nakon Rezolucije 1860 Vijeća sigurnosti UN-a (koja je usvojena 8. siječnja s 14 glasova, dok je Washington bio suzdržan) koja poziva na „trenutačan, trajan i u potpunosti poštivan prekid vatre u Gazi koji vodi potpunom povlačenju izraelskih snaga i neometanom pristupu humanitarnoj pomoći“ i na otvaranje graničnih prijelaza u Gazi.

Vijeće sigurnosti do sada nije poduzelo ništa kako bi implentiralo svoju rezoluciju. Ipak, EU je izrazila jasno protivljenje opsadi, posljednji put na sjednici Vijeća ministara vanjskih poslova u prosincu: „neprekidna politika blokade je neprihvatljiva i politički kontraproduktivna. Uništila je gospodarstvo privatnog sektora i oštetila prirodni okoliš, naročito vodu i druge prirodne resurse“.

Vijeće ministara vanjskih poslova EU-a također je pozvalo na „trenutačno, trajno i bezuvjetno otvaranje graničnih prijelaza za protok humanitarne pomoći, komercijalne robe i osoba u i iz Pojasa Gaze“, ali i dalje iza svojih riječi ne stoji djelom. EU nije priznala da je opsada „kolektivno kažnjavanje“ prema međunarodnom pravu, pa je stoga ova izjava mlaka, neiskrena i vrijedna prezira.

I tako dok njene članice Izraelu odobravaju nove ekonomske i trgovinske povlastice, EU stanovništvu Gaze uskraćuje najosnovnije životne uvjete i podlo Izraelu prodaje oružje koje će on upotrijebiti u svom slijedećem napadu na civile u Gazi. Vrlo je malo EU dužnosnika posjetilo Gazu kako bi iz prve ruke vidjeli razaranje i njegove posljedice.

Zapravo, Kvartet je pridonio izolaciji Gaze svojim nepriznavanjem Hamasa, demokratski izabrane vlade okupiranog područja, za razliku od Fataha pod Mahmoudom Abbasom i imenovanog premijera Salama Fayyada, koji su protuzakonito uzurpirali vlast na Zapadnoj obali.

Diplomatske inicijative i planovi
Čini se da je međunarodna zajednica prihvatila blokadu i da su jedino što traži tek sitni ustupci. Ipak, u svibnju 2009. UN je formulirao plan dostave građevinskog materijala za nekoliko odgađanih zdravstvenih, stambenih i obrazovnih projekata. Pregovori s Izraelom su taj plan pretvorili u tek nekoliko pilot projekata: „gotovo ništa nije pušteno u Gazu u skladu s tim planom... Propust međunarodne zajednice da učini dovoljno kako bi se okončala blokada znak je još šireg propusta da se odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava privedu pravdi.“

Jimmy Carter je u lipnju 2009. izjavio: „Tragično je što međunarodna zajednica uglavnom ignorira vapaje za pomoć, dok sa stanovnicima Gaze postupaju prije kao sa životinjama, nego ljudskim bićima... Nikada do sada u povijesti nije neka velika zajednica bila razorena bombama i projektilima, a da su joj nakon toga bila uskraćena sredstva za obnovu i onemogućen popravak uništenog. Odgovornost za ovaj užasan zločin i kršenje ljudskih prava je na Jeruzalemu (i Netanyahuu), Kairu (i Mubaraku) i Washingtonu (i Obami koji se prema Palestincima odnosi s istim prezirom s kojim se prema njima odnosio George Bush i najgori republikanski ekstremisti).“

Deseci nevladinih humanitarnih organizacija i organizacija za ljudska prava (uključujući Amnesty International i Oxfam Internatnional) u svom su zajedničkom izvještaju objavljenom u prosincu 2009. od Kvarteta, EU-a i međunarodne zajednice zatražile da okončaju opsadu Gaze, te da osiguraju da će Izrael obeštetiti stanovnike Gaze za njihove gubitke i da će odgovorni za zločine i kršenja međunarodnog prava biti privedeni pravdi.


UPDATE O KONVOJU VIVA PALESTINA:
Brod s vozilima iz humanitarnog konvoja je stigao u Egipat i sva su vozila prošla carinu. Aktivisti tijekom dana avionima dolaze u Al-Arish kako bi se priključili konvoju. Nadaju se da će sutra biti u Gazi.
Više informacija: VIVA PALESTINA


Linkovi Gaza Freedom March:
Gaza Freedom March, Day 1

Gaza Freedom March, Day 2

Gaza Freedom March, Day 3

Gaza Freedom March: 'Our Work Will Not End Tonight'
The crowd was buoyed by Ehab Lotayef, who said, “We are here because we worked really hard for something we really believed in. … Our work will not end tonight. It will not end tomorrow or this week. It is our responsibility to carry the energy that we created from the time we came here with the goal of lifting the blockade of Gaza. But that's only a partial goal. The goal is justice and freedom for the people of Palestine!” In other actions, some GFM delegates climbed up one of the pyramids Jan. 2 and opened a banner that read “Open the Borders” in English and Arabic. They were following the example of the French GFM participants, who had unfurled a large Palestinian flag on one of the pyramids a couple of days earlier. The banner yesterday was quickly removed by Tourism Police, who had also stopped some GFM activists from entering the pyramids area earlier because they wore t-shirts that said “We Will Not Be Silent” in English and Arabic.

Fanning the Flames of Freedom from Cairo to Gaza and Beyond
While Egyptians turn us away from check points and borders, we remember that it is the Israeli government that has demanded we be kept out of Gaza. And the Israelis have made this demand because they are terrified of our movement. Their weapons and soldiers are no match for the ideas we carry with us, sparked in Palestine and now aflame in Egypt and throughout the world. Our global community join Palestinian civil society in some demands of our own, which the Israelis cannot quell by preventing our passage to Gaza. As the Cairo Declaration states, we demand Self-Determination for all Palestinians. We demand an End to the Occupation. We demand Equal Rights for All within historic Palestine. We demand the full Right of Return for all People of Palestine.

Uglavnom linkovi: o gušenju slobode govora na kanadskim sveučilištima, bojkotu Izraela itd...

zabranjeni poster, koji uprave na nekim kanadskim sveučilištima smatraju „uvredljivim“ (istovremeno puno „uvredljiviji“ pro-izraelski posteri nikada na istim sveučilištima nisu bili zabranjivani, ni skidani, niti je aktivistima i studentima koji su sudjelovali u pro-izraelskim kampanjama prijećeno da će biti izbačeni s fakulteta i kažnjeni novčanim kaznama)

Nekoliko linkova o gušenju slobode govora i legitimne kritike izraelske politike na kanadskim sveučilištima:
Radijski prilog o gušenju slobode govora na kanadskim sveučilištima tijekom obilježavanja globalnog tjedna izraelskog aparthejda (engleski, mp3, 9 minuta)

Political stance has Carleton students fearing expulsion
Još jedan članak o zastrašivanju studentskih pro-palestinskih aktivista i gušenju slobode govora i izražavanja na sveučilištu Carleton u Kanadi.


Exposed: University of Toronto suppresses pro-Palestinian activism
O zastrašujućim pokušajima da se ušutka istina o Izraelu i Palestincima i orkestriranom sputavanju pro-palestinskog aktivizma, te podržavanju izraelskog aparthejda od strane čelnih ljudi nekoliko sveučilišta u Kanadi. Dok u gušenju slobode govora i akademske slobode npr. na sveučilištu u Torontu u suradnji s pro-izraelskim grupama učestvuju predsjednici i vodeći ljudi sveučilišta, istovremeno, kad se radi o pro-izraelskim događanjima, isti ljudi i sveučilišta primjenjuju potpuno druga mjerila.

In fact, the impression from the course of action that the UofT chose in this case, the language they used and the close coordination with Hillel shows that when it comes to the matter of the ‘Middle East conflict,' the administration unequivocally sides with Israel, even at the expense of freedom of speech -- the very principle without which universities could not exist. The personal involvement of the President and the Interim Vice President and Provost is especially alarming. This is evidence of the unfettered access that the pro-Israel lobby has to the administrations at Canadian universities, and to the fact that the top administrators of the Canadian universities are amenable to pressure from these groups. The implications are even more severe than the denial of room booking. The fact that for the sake of pro-Israel groups, top academics who are in charge of Canada's largest university are willing to make false excuses and use repressive tactics in order to silence a group of students should cast doubt on the overall commitment to principles such as the autonomy of the university and academic freedom.


Academic Freedom Threatened in Ontario Universities
The last two years have seen increasing efforts to limit advocacy of Palestinian rights on Canadian universities, amounting to a pattern of the suppression of freedom of speech and freedom of assembly. These include:
-- Statements from 19 university presidents in the summer of 2007 to foreclose debate on the academic boycott of Israel, citing “academic freedom”
-- Visits to Israel by eight university presidents in the summer of 2008, with no equivalent outreach to Palestinian institutions
-- Efforts to ban the use of the term “Israeli Apartheid” at McMaster University in February-March 2008, overturned only through a campaign of protest
-- Discipline against students involved in peaceful protests for Palestinian rights at York University in March in 2008
-- Attempted discipline against a faculty member who addressed a rally against Israeli Apartheid at York University in 2008
-- A pattern of cancellation of room bookings for meetings concerning Palestinian rights at the University of Toronto and York University in 2008
-- The use of security clearance requirements and fees to cover security costs to impede campus meetings about Palestinian rights

Ostali linkovi za Palestinu/Izrael:
Obama Pressured by Israel Lobby to Boycott World Conference Against Racism
Obama pod pritiskom izraelskog lobija bojkotira Svjetsku konferenciju protiv rasizma
Obamina administracija je najavila da neće sudjelovati na drugoj Svjetskoj konferenciji protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i vezanih oblika netrpeljivosti u Ženevi ovog travnja. Obamina administracija bojkotira konferenciju kako bi prosvjedovala protiv, kako kaže, „nepoštenog izjednačavanja“ cionizma s rasizmom u završnim dokumentima prve takve konferencije održane u Durbanu u Južnoj Africi i ove druge konferencije koja će se održati slijedeći mjesec u Ženevi. Obamina administracija kao povode svog bojkota također navodi i prijedlog da se ograniči blaćenje religija i pozive na odštetu žrtvama ropstva. Obaminu su administraciju na bojkot UN-ove Svjetske konferencije protiv rasizma pozvali Izrael, neke američke židovske udruge i nekoliko bliskih američkih saveznika, uključujući Kanadu.

Rather than join the rest of the world in Durban and in condemning the killing and discrimination on the part of the Israeli and other governments -- including our own -- Obama's boycott reflects his choice to pursue the more dangerous path to dealing with race, racism and discrimination: symbolism at the expense of real changes to very devastating policies. Such are the perils of our increasingly post-racial presidency in a racially-troubled world. Political choices like the Durban decision or the blind eye turned to the indiscriminate killing of and discrimination against Palestinian civilians in the West Bank make one wonder if the Obama Administration has also chosen to become the black face of empire.


Israel Boycott Movement Gains Momentum
U.S. and Canadian support might have offered some comfort for Israel. However, international criticism of Israel's three-week bloody offensive into Gaza, which left more than 1,300 Palestinians dead and thousands more wounded, most of them civilian, has breathed fresh life into a Boycott, Divest, Sanctions (BDS) campaign. The BDS campaign followed a 2005 appeal from over 170 Palestinian civil society groups to launch a divestment campaign "as a way of bringing non- violent pressure to bear on the state of Israel to end its violations of international law." In the wake of the BDS campaign, critics of Israel have lashed out at what they see as parallels between South Africa's former apartheid system and Israeli racism. They point to Israel's discriminatory treatment of ethnic Palestinians within Israel who hold Israeli passports, and the extensive human rights abuses against Palestinians in the occupied territories by Israeli security forces.

UK Government Boycotts Israeli Tycoon Lev Leviev over Settlement Construction
“We feel heartened by the UK government decision opposing Leviev's settlement construction, and we expect our brothers and sisters in the UAE to follow the UK government's example by banning Leviev from selling his diamonds in Dubai. We need more pressure in order to end Israeli repression, return our land, and restore our rights.” ... Leviev's companies have built Jewish-only homes on occupied Palestinian land in the Israeli settlements of Zufim, Mattityahu East, Har Homa and Maale Adumim, impoverishing villages like Bil'in and Jayyous and violating international law. Leviev also funded the settlement organization the Land Redemption Fund. In December, the Israeli financial journal Globes published an expose of Leviev's serious human rights abuses and failure to fully comply with the Kimberley Process in Angola ... And in Namibia, Leviev recently fired around 200 striking diamond polishers, some of whom were already struggling to survive on less than $2 per day.

Sweden, Israel to play Davis Cup tie in empty area
Sweden and Israel will play their first-round Davis Cup match in an empty arena next month because of security concerns. Several anti-Israeli demonstrations are planned during the best-of-five series, which will be played March 6-8 at the 4,000-seat Baltic Hall. ... This will be the second time a Davis Cup match will be played in an empty arena in Sweden. In 1975, two years after a military coup led by Augusto Pinochet against the elected Chilean government of Salvador Allende, Sweden played Chile in Bastad and no spectators were allowed. The Malmo decision came after Israeli player Shahar Peer was denied a visa to play in this week's Dubai Tennis Championships.


Dodatni linkovi:
Dragutin Lesar: Lažni čuvari rodne grude
I neće Slovenija popustiti. Niti će pristati na rješavanje graničnog spora pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Inzistirati će i dalje i DOBITI posredništvo Europske komisije u kojem će diplomatska arbitraža na čelu s Ahtisaarijem nacrtati granice.

Dragutin Lesar: Lažni čuvari istine
Europske laži: „- U sadašnjim okolnostima jedino izvedivo rješenje hrvatsko-slovenskoga graničnog spora i deblokiranja hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om jest da obje države pristanu na ponuđenu pomoć Europske komisije - rekao je povjerenik EU-a za proširenje Olli Rehn. (Hina)“

Naravno da se prema međunarodnom pravu bez ikakve europskih komisijice, birokrata i političkih demagoga može i zna odrediti gdje je Hrvatska, a gdje Slovenija. Očito EU i NATO, kao i naši korumpirani i nesposobni političari ne mogu i ne znaju poštivati međunarodno pravo, međunarodne institucije i demokratsku volju građana. Ne želim da se Hrvatska priključuje u ovakve NEDEMOKRATSKE SAVEZE i ne želim financirati i omogućavati pohode i zločine NATO vojske!

NE u NATO, NE u EU!

YEBO BANDU LOPOVSKU!

Deniers of Serbia's War Crimes
Popis i članci o pseudo-„intelektualcu“ Noamu Chomskom i ostalim zapadnim kvazi-„ljevičarima“ koji poriču genocid u Srebrenici, druge velikosrpske zločine u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu i podržavaju Miloševića i radikalnu zločinačku krajnju i fašističku (i antisemitsku i islamofobnu) monarhističku desnicu u Srbiji (u Bosni također podržavaju/podržavali su srpske nacionaliste, a ne „ljevičare“). (Inače su mene marxisti i anarhisti oduvijek učili da s krajnjom, fašističkom (ili fašistoidnom) i rasističkom desnicom ni-u-kojem-slučaju- nikad-nikud-i-nikamo, tako da nikako ne mogu prihvatiti da je Chomsky nekakav intelektualac ni ljevičar.) Meni je danas samo žao što je John Pilger među njima, jer njega jedinog od svih ovih kvazi-„intelektualaca“ i pridruženih im anonimusa cijenim zbog njegovih priloga, filmova i tekstova o Iraku i Palestini, pa njega jedinog još danas povremeno i napadam i ispravljam (kad imam vremena), jer hoću da se ispravi, ispriča i prestane ovako javno sramotiti i kompromitirati.
Chomsky je inače i meki cionist i mulja i oko Palestine (Chomsky naime misli da „nije realno“ očekivati da će se palestinske izbjeglice vratiti u svoju domovinu – nije mi točno poznato iz kojeg razloga, ali bit će da stoga što je Izrael rasistička zemlja, pa eto?), tako da uopće nismo na nekom gubitku bez njegovih žvrljarija i pametovanja. Danas mi je uopće više svejedno što Chomsky piše ili misli o bilo čemu, žao mi je samo što zaglupljuje i dezinformira svoje poklonike i razjedinjuje i nanosi štetu ljevici na zapadu, pa sad i ovdje na Balkanu; a vjerojatno mu je zapravo baš to i cilj. Ne vjerujem uopće da Chomsky ima na pameti dobrobit radničke klase, izbjeglica, siromašnih, potlačenih i žrtava rata, već samo koristi one koji mu dobro dođu za vlastito promicanje i promicanje interesa moguće ruskih, ali u konačnici vjerojatno kapitalističkih (budući da zapravo podriva, slabi i razjedinjuje ljevicu). Siromašni, potlačeni, deportirani, mučeni i pobijeni Albanci (izbjeglice, radnici, nezaposleni i žrtve Miloševićevog &co. terora i rata) npr. za Chomskog ne vrijede ništa i nemaju ljudska prava, ni pravo na istinu ni pravdu.

Amnesty International traži zamrzavanje prodaje oružja Izraelu

ostaci projektila kojim su 04. siječnja 2009. ubijena 3 bolničara hitne pomoći dok su pokušavali doći do ranjenih i 1 dječak u blizini svog doma u gradu Gazi (slika: Amnesty International)

Podaci izvađeni iz članka Amire Hass: Amnesty International urges freeze on arms sales to Israel koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Više od 20 država prodalo je Izraelu oružje čija bi uporaba tijekom izraelskog napada na Gazu mogla predstavljati ratne zločine i ozbiljne povrede međunarodnog prava, stoji u izvještaju „Fueling Conflict: Foreign Arms supplies to Israel/Gaza“ koji je Amnesty International objavio u ponedjeljak (23. veljače).

SAD se nalaze na vrhu popisa zemalja koje izvoze oružje u Izrael, no izvještaj također navodi i Francusku, Rumunjsku, Bosnu i Srbiju...

Amnesty International poziva na zamrzavanje izvoza oružja u Izrael sve dok više ne bude postojala opasnost da će se to oružje i vojna oprema koristiti za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava i kršenja ljudskih prava.

U izvještaju stoji i da Hamas i ostale palestinske skupine svoje oružje koriste ne razlikujući civilne od vojnih ciljeva, iako ostaje nepoznato tko te skupine snabdijeva oružjem koje nije domaće izrade (a koje je proizvedeno u Iranu i Rusiji). Amnesty International također poziva na moratorij na prodaju i isporuku oružja Palestincima. U izvještaju stoji i da je količina oružja kojim raspolaže Hamas mnogo manja od one koju posjeduje Izrael.

SAD je zemlja koja je Izraelu dostavila najviše oružja od 2001. godine. Između 2004. i 2007. ukupna vrijednost oružja koje je SAD dostavio Izraelu iznosila je oko 8,3 milijarde američkih dolara. Od 2002. do danas Izrael je primio vojnu i sigurnosnu pomoć u vrijednosti od 21 milijarde američkih dolara, uključujući direktnu vojnu pomoć u vrijednosti od 19 milijardi američkih dolara. U 10-godišnjem ugovoru, koji je na snazi do 2017, stoji da će SAD Izraelu dostaviti vojnu pomoć u vrijednosti od ukupno 30 milijardi američkih dolara. Amnesty International poziva Obaminu administraciju da odmah obustavi vojnu pomoć Izraelu.

Između 2004. i 2007. Francuska je u Izrael izvezla vojnu opremu u vrijednosti od 59 milijuna eura. Rumunjska je u Izrael izvezla opremu vrijednu oko 20 milijuna eura, a Velika Britanija oko 10 milijuna britanskih funti. Srbija je Izraelu prodala oružje i streljivo u vrijednosti od 15 milijuna američkih dolara, a Njemačka je Izraelu dala vojnu pomoć vrijednu oko 1,5 milijuna američkih dolara.

Više na linku...

Izvještaj AI-a o ratnim zločinima počinjenim u nedavnoj izraelskoj agresiji na Gazu i naoružavanju Izraela i palestinskih naoružanih skupina
AI: Fuelling conflict: Foreign arms supplies to Israel/Gaza
Od 2001. Izraelu su vojnu opremu, osim SAD-a, Velike Britanije i Francuske, isporučile i slijedeće zemlje: Austrija, Australija, Belgija, Češka, Finska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Južna Korea i Španjolska. Nizozemska i Grčka poslužile su kao tranzitne zemlje za vojnu opremu izvezenu u Izrael. Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Kolumbija i Indija su među 20 najvećih komercijalnih izvoznika oružja i streljiva u Izrael. 18 zemalja članica EU-a 2007. godine odobrilo je 1018 dozvola za prodaju oružja Izraelu. Njihova vrijednost iznosila je oko 200 milijuna eura. Među tim zemljama prednjačile su Francuska, Njemačka i Rumunjska. Zbog političkog pritiska svoje javnosti 9 zemalja EU-a (uključujući Švedsku) sada tvrdi da uopće ne izvoze oružje u Izrael. Osim ovih, u izvještaju se kao zemlje koje Izrael snabdijevaju oružjem ili dijelovima koji se koriste za proizvodnju oružja navode još i Estonija, Kazahstan, Meksiko i Kanada.
Amnesty International found remnants of air-delivered munitions – ranging from fragments of 20mm cannon and Hellfire and other missiles fired from helicopters and unmanned drones, to large fragments of large laser-guided and other bombs dropped from F-16 warplanes, as well as pieces of rocket motors, circuit boards and other electrical components of the missiles. Fragments from these bombardments are all over Gaza - on the streets, in school playgrounds, in hospitals and in people's homes. ...
According to the 1996 United Nations Guidelines for International Arms Transfers, the term “illicit arms trafficking is understood to cover that international trade in conventional arms, which is contrary to the laws of States and/or international law.” The responsibility of all states to prohibit international arms transfers that will facilitate serious violations of international humanitarian law and human rights derives from their obligation not to participate in the internationally wrongful acts of another state. The principle is stated in Article 16 of the International Law Commission's Articles on Responsibility of States for Internationally Wrongful Acts in terms which reflect customary international law, binding on all States. Article 16 states: “A State which aids or assists another State in the commission of an internationally wrongful act by the latter is internationally responsible for doing so if: (a) that State does so with knowledge of the circumstances of the internationally wrongful act; and (b) the act would be internationally wrongful if committed by that State.” General international law prohibits conduct that involves patterns of blatant abuse and complicity in such a pattern of blatant abuse.
Tvrtke iz Bosne i Srbije Izraelcima prodaju streljivo:
According to research by Amnesty International and International Peace Information Service (a NGO based in Antwerp), Serbian and Bosnian companies have in recent years exported large quantities of small arms ammunition and components, as well as artillery shell and mortar components to Israeli companies that supply such weapons to the IDF. Such exports have been sanctioned by the governments of Serbia, Montenegro and Bosnia-Herzogovina. The primary Israeli importer of small arms ammunition components and finished products from the Balkans is the company Israeli Military Industries (IMI). During 2005 and 2006, IMI imported millions of rounds of 5.56 calibre ammunition from the Prvi Partizan factory in Serbia. IMI also ordered 45 million rounds of 5.56 calibre ammunition compatible with IDF assault rifles from a Bosnian factory in September 2005. IMI continued to import massive quantities of IDF compatible ammunition from Serbia. IMI is the leading small arms supplier to the IDF. ... Israeli companies such as Soltam Systems have also purchased large quantities of key mortar and artillery shell components from Bosnia & Herzegovina. Soltam Systems is a leading supplier of artillery and mortar shells to the IDF.


Ostali linkovi za Palestinu/Izrael:
The Fifth Annual Israeli Apartheid Week March 1 - 8, 2009
Mark your calendars - the 5th Annual Israeli Apartheid Week will take place across the globe from March 1-8, 2009! First launched in Toronto in 2005, IAW has grown to become one of the most important global events in the Palestine solidarity calendar. Last year, more than 25 cities around the world participated in the week's activities, which also commemorated 60 years since the expulsion of the Palestinian people from their homes and land in 1947-1948. IAW 2008 was launched with a live broadcast from the South African township of Soweto by Palestinian leader and former member of the Israeli Knesset, Azmi Bishara. This year, IAW occurs in the wake of Israel's barbaric assault against the people of Gaza. Lectures, films, and actions will make the point that these latest massacres further confirm the true nature of Israeli Apartheid. IAW 2009 will continue to build and strengthen the growing Boycott, Divestment, and Sanctions (BDS) movement at a global level.

Q&A: Israel Bars Credible Observers from Gaza
Thalif Deen Interviews U.N. Human Rights Expert RICHARD FALK
Falk, whose official title is U.N. Special Rapporteur for Human Rights in the Occupied Palestinian Territories, is a Professor of International Law who has taught at several U.S. academic institutions, including Princeton, Ohio State and the University of California. The detention and expulsion were "unprecedented and regrettable," Pillay said, complaining that Falk was not only separated from two U.N. staffers accompanying him but was also held incommunicado for more than 20 hours at the Ben Gurion airport last week and denied the use of his U.N.-issued cell phone. ... Of course, the geopolitical realities of great powers unconditional support for Israel places a great obstacle in the path of the Palestinian struggle for self-determination, and continues to expose the Palestinian people living under occupation to severe hardship that has been harmful to health and wellbeing. But it is important also not to lose hope. The struggle against apartheid in South Africa also seemed to be decisively blocked by political obstacles and the relation of forces, but unforeseen results produced a positive outcome due, in large part, to the anti-apartheid campaign waged globally.


Ostali linkovi:
Center for Constitutional Rights: CURRENT CONDITIONS OF CONFINEMENT AT GUANTÁNAMO STILL IN VIOLATION OF THE LAW February 23, 2009
U američkom koncentracijskom logoru Guantánamo u kojem su godinama zatvoreni, zlostavljani i mučeni ljudi koji nikada ni za što nisu optuženi i/ili nikada nisu imali priliku iznijeti svoju obranu na poštenom suđenju:
After over seven years of unlawful executive detention, the approximately 240 men who remain imprisoned at the U.S. Naval Base at Guantánamo Bay, Cuba continue to be held in inhumane conditions that violate U.S. obligations under the Geneva Conventions, the U.S. Constitution, and international human rights law. Most of these men have never been charged or had an opportunity to challenge the legality of their detention in a habeas hearing. ... The descriptions of ongoing, severe solitary confinement, other forms of psychological abuse, incidents of violence and the threat of violence from guards, religious abuse, and widespread forced tube-feeding of hunger strikers indicate that the inhumane practices of the Bush Administration persist today at Guantánamo, despite President Obama's Executive Order, and should be remedied immediately. ...
On the afternoon of January 7, 2009, Yasin Ismael was in one of the outdoor cages of Camp 6 for “recreation” time. The cage was entirely in the shade. Mr. Ismael asked to be moved to the adjoining empty cage because it had sunlight entering from the top. The guards, who were outside the cages, refused. One guard told Mr. Ismael that he was “not allowed to see the sun.” Angered, Mr. Ismael threw a shoe against the inner mesh side of the cage; which bounced harmlessly back onto the cage floor. The guards, however, accused Mr. Ismael of attacking them and left him in the cage as punishment. He eventually fell asleep on the floor of the cage, but hours later he was awakened by the sound of an IRF team entering the cage in the dark. The team shackled him and he put up no resistance. They then beat him. They blocked his nose and mouth until he felt that he would suffocate, and hit him repeatedly in the ribs and head. They then took him back to his cell. As he was being taken back, a guard urinated on his head. Mr. Ismael was badly injured and his ear started to bleed, leaving a large stain on his pillow. ...
Mentally ill prisoners have been grossly mistreated and mismanaged in ways that have exacerbated their mental illnesses and suffering. Psychiatric visits are often cursory, and detainees who have reported problems to psychiatrists have been placed in more restricted isolation and denied basic items, termed “privileges” or “comfort items.” Suicide attempts have been downplayed and classified as “manipulative self-injurious behavior.” Members of the medical staff have assisted with or acquiesced to beatings by military guards. Some have gone so far as to verbally abuse detainees and laugh at their pain. Prisoners have been denied information about their test results, existing diseases, and the nature and risk of drugs and procedures to which they were subjected. They have been forced to accept unwanted medical care. Medical staff have permitted guards without medical training to assist in administering treatment. They have failed to address conditions of detention that undermined the health and well-being of the prisoners, such as inadequate and insufficient food, water, sanitation, shelter from inclement weather, as well as isolation, fear, mistreatment, and the mental anguish caused by indefinite detention. Improper or insufficient food, water, and sanitation has led detainees to suffer from, among other symptoms, renal pain, chronic constipation, weight loss, rotted teeth and receded gums. The U.S. government has denied detainees access to independent medical experts, leaving them in the exclusive care of medical staff, including psychiatrists and psychologists, that have collaborated with interrogators and systematically violated their legal and ethical duties to oppose, stop, record, and report abuse. Further, detainees have been subjected to medical examinations for non-therapeutic purposes, including vetting for interrogations designed, pursuant to medical findings, to be harmful to the prisoners' physical and mental health. Medical treatment, including mental health treatment, has been deliberately withheld or dispensed conditioned on prisoners' cooperation with interrogation, and interrogation-related medical exams have been kept apart from the prisoners' medical files, facilitating the concealment of injuries suggesting abuse. ...
A tube described by the men as the thickness of a finger is forcibly inserted up their noses and down into their stomachs and as much as 1.5 liters of formula is pumped through the tube. In the case of hunger strikers, this amount can be more than their stomachs can comfortably hold and the effect can be an uncomfortable, sometimes painful bout of nausea, vomiting, bloating, diarrhea, and shortness of breath. Men are kept strapped to the chairs for an hour after “feeding” to prevent them from purging the formula. No sedatives or anesthesia are given during the procedure. The tubes are generally inserted and withdrawn twice a day, and the same tubes, covered in blood and stomach bile, are reportedly used from one patient to another without adequate sanitization. The policy of force-feeding with restraint chairs continues to this day under the Obama Administration.

Peticija za zabranu trgovine proizvodima od tuljana

Na linku možete potpisati peticiju članovima Europskog parlamenta kojom podržavate zabranu trgovine proizvodima od tuljana u EU. Ovom zabranom, o kojoj će europski parlamentarci glasati u proljeće 2009, mogli bi se spasiti milijuni tuljana.

Potpisom na ovu peticiju podržavate zabranu trgovine svim proizvodima koji se proizvode zahvaljujući ubijanju tuljana i od EU-a tražite da prije europskih izbora u lipnju 2009. bez iznimaka i rupa u zakonima uvede zabranu na sav uvoz, izvoz i trgovinu proizvodima od tuljana.

Potrebno je upisati E-mail adresu, Ime, Prezime, odabrati zemlju iz koje dolazite i zatim kliknuti na Sign Now.

Izraelske vlasti pokrenule istragu mirovne udruge New Profile

Izraelski državni tužitelj Menachem Mazuz je na zahtjev izraelske vojske pokrenuo istragu aktivnosti izraelske feminističke i mirovne udruge New Profile koju sumnjiči da „mlade Izraelce potiče na izbjegavanje služenja vojnog roka“.

Članovi udruge poručuju da se ne boje istrage jer njihov rad ne uključuje nikakve nezakonite aktivnosti. Optužbe koje se spominju u članku ne odgovaraju istini, jer New Profile samo informira mlade o postojećim mogućnostima i činjenicama (koje država i vojska od njih nastoje sakriti), a prvenstveno radi na demilitarizaciji cjelokupnog izraelskog društva kojeg su mladi vojni obveznici samo jedan dio. Štoviše New Profile ima za cilj informiranje svih građana na području Izraela/Palestine o alternativama upotrebi nasilja i promjenu militarističke politike koja već desetljećima dominira izraelskim društvom.

Potpuna je izmišljotina da New Profile mlade nagovara da lažu kako bi izbjegli služenje vojnog roka. New Profile mladima pruža potpune informacije o njihovim pravima i podržava osobe koje su kao razlog odbijanja vojnog roka iskreno navele svoja pacifistička i slična uvjerenja, koja izraelske vlasti ne priznaju kao valjani razlog za oslobađanje od obveze služenja vojnog roka, pa takve ljude (osobe s prigovorom savjesti) osuđuju na zatvorske kazne i izvrgavaju poruzi, čime krše njihova ljudska prava.

Ovo je još jedan cionistički pokušaj ušutkivanja, klevetanja i kriminaliziranja mirovnih aktivista u Izraelu, kojim se javnost pokušava uvjeriti da je razlog zbog čega sve više Izraelaca odbija služiti vojni rok utjecaj „propovijedanja“ neke udruge, a ne rezultat izraelske desetljetne ilegalne okupacije, ratnih zločina, teških kršenja ljudskih prava i ugnjetavanja Palestinaca i činjenice da je ljudima dosta besmislenih ratova, krvoprolića i ugnjetavanja u kojima više ne žele sudjelovati, ginuti, gubiti dijelove tijela i slično. Obratite pažnju da je i novinar Ha'aretza već unaprijed (bez istrage, dokaza i suđenja) osudio New Profile.

New Profile ne ohrabruje izbjegavanje obveze služenja vojnog roka, već otvorenu raspravu o očitim pitanjima i problemima koji muče izraelsko društvo, preuzimanje osobne i kolektivne odgovornosti i kreativne načine djelovanja kroz korištenje građanskih, ljudskih i zakonskih prava.

Ali to je Izrael, zemlja u kojoj se zalaganje za ravnopravnost svih njenih građana proglašava „sigurnosnom prijetnjom“. Zemlja u kojoj se napadaju, osuđuju i proglašavaju radikalima oni koji se zalažu za poštivanje ljudskih i međunarodnog prava, a nagrađuju i cijene oni koji podržavaju ili i sami krše ljudska i međunarodno pravo. Zemlja u kojoj sud presuđuje da stanovništvo koje okupira nema pravo živjeti u vlastitim domovima. U takvoj je zemlji -- zemlji aparthejda, etničkog čišćenja i militarizma -- „normalno“ da mirovne udruge informiranjem građana o njihovim pravima i mogućnostima „krše zakon“.

In other news: U najnovijoj demonstraciji svog poznatog licemjerja EU je popustila pod izraelskim pritiskom i ponovo pokazala da podržava stranu koja uporno godinama opstruira postizanje mira (i koja kod EU-a ima poseban povlašten položaj unatoč svakodnevnim teškim kršenjima ljudskih i međunarodnog prava) i prekinula financiranje istinske mirovne udruge Israeli Committee Against House Demolitions koja se bori protiv rušenja palestinskih kuća na okupiranim područjima i zajedno s međunarodnim aktivistima gradi kuće Palestincima čije je kuće srušila izraelska vojska.


Dodatni linkovi i vijesti:
Jeff Halper: Warehousing a 'Surplus People'
Yet no sooner have we begun to shift from occupation to apartheid than political realities, defined in large part by an accelerated Israeli campaign of expanding its facts on the ground, have rendered even that conception, radical only a few months ago, completely outmoded. Signs of this came, fittingly enough, from South Africans who knew the apartheid regime there intimately. While experiences of oppression cannot be compared in any objective way and cannot be minimized, a number of prominent South Africans - most of whom were labeled "terrorists," a favorite term employed by colonial regimes to discredit indigenous struggles for freedom - have commented that what is happening to the Palestinians goes beyond even the despicable system they lived under. While black South Africans were deprived of their rights, apartheid's policy of "separate development" did not deny the very existence of black African peoples and nations, as does Israel's policy of "Judaization." Demolishing the homes of African blacks was a common policy, but it was never as extensive as Israel's practice, which has seen some 18,000 Palestinian homes demolished in the Occupied Territories since 1967, on the background of tens of thousands of other within Israel, a policy extending from 1948 until today - ethnic cleansing in a most tangible form. Torture and imprisonment under Israel's Occupation and more widespread and institutionalized than they were in South Africa, Israeli courts are far less likely to challenge military policies or actions, and the level of violence is far higher: Apache helicopters never strafed Soweto nor were ANC leaders systematically assassinated in their dozens. Even segregation, the very essence of apartheid, is more complete, more institutionalized and more rigorously enforced that it was in South Africa.
Jeff Halper: Palestiniens : le stockage d'un "peuple en trop"
(isti članak na francuskom)

US Jews to Hollywood stars: Boycott Israel celebration!
Whether you attend or not, you are making a statement. If you attend, you indicate that you support the displacement of hundreds of thousands of people (now millions) and ongoing policies of ethnic cleansing of an indigenous population from their land. If you cancel your attendance, you indicate that you will not turn a blind eye to both the suffering and the call to action of millions of Palestinian people.

Gazan Students Trapped As Israel Withholds Visas
Oko 400 palestinskih studenata koji su se uspjeli upisati na sveučilišta u inozemstvu i dalje čeka u Gazi jer im Izrael ne dopušta da izađu. Izraelske su vlasti zabranile emitiranje spotova kojima se izraelskoj javnosti željelo ukazati na problem ovih studenata.

Broadcasting Authority’s Appeal Committee to Determine Whether the Right of Palestinians to Access Higher Education is “Politically Controversial”
Tekst zabranjenog spota: "Hello, this is Yossi Sarid. The right to education is a fundamental right. No country in the world may deny this right; Israel also may not deny this right. However, the State of Israel is preventing hundreds of Palestinians from leaving Gaza for studies abroad. In so doing, the government is preventing these young people from becoming all they can and have the right to be. We all need to learn; Gaza students included."

A Palestinian homemade shell lands in Sderot
Izraelski mediji su u nedjelju (14. rujna) poslije podne izvijestili da je 1 palestinski projektil domaće izrade pao na izraelski grad Sderot. Izraelski ministar obrane Barak je odmah naredio zatvaranje graničnih prijelaza Pojasa Gaze na jedan dan, kao kaznu cijelom stanovništvu za zločine pojedinaca. Jedan je izraelski građanin hospitaliziran zbog šoka. Odgovornost za ispaljivanje projektila preuzela je slabo poznata skupina Bataljun Al-Quds, koja od nedavno postoji u Gazi.

Palestinian youth killed another injured during clashes with Israeli soldiers
Jedan je 16-godišnji Palestinac ubijen i još jedan ranjen u sukobima koji su u subotu (13. rujna) izbili u selu Tuqu, jugoistočno od Betlehema na Zapadnoj obali. Dječaka je ubio izraelski vojnik čiji metak ga je pogodio u prsni koš. Drugi Palestinac (21) je ranjen metkom u nogu. Sukobi između lokalnih mladića i izraelskih vojnika izbili su kad su vojnici ušli u selo.


11 Palestinians, Including 2 Children and a Police Officer, Killed and 42 Others Wounded in Clashes between the Police and Wanted Persons in the Gaza Strip
U sukobima, koji su izbili u ponedjeljak (15. rujna) navečer i nastavili se do utorka ujutro, između pripadnika klana Dughmosh i policije Hamasove vlade u Gazi ubijeno je 11 Palestinaca: 10 članova obitelji Dughmosh, uključujući 2 maloljetnika, i 1 policajac. Ranjene su 42 osobe, uključujući 1 ženu i 10 policajaca. Sukobi su izbili nakon što je ubijen 1 policajac. Prilikom pokušaja uhićenja osumnjičenog Jameela Dughmosha, još je jedan policajac ranjen. Oko 16:00 sati u ponedjeljak, 15. rujna, policija je okružila zgradu u četvrti al-Sabra u istočnom dijelu grada Gaze, u kojoj žive članovi klana Dughmosh. Policija je pozvala 3 pripadnika klana da se predaju, no oni su to odbili, nakon čega je uslijedio oružani sukob između policije i klana Dughmosh u kojem su korištene strojnice i bombe. Tijekom sukoba čule su se jake eksplozije. Borbe su se nastavile do 07:00 u utorak ujutro. Postoje nepotvrđeni navodi da je tijelo ubijenog osumnjičenika Jameela Dughmosha odneseno u kuću policajca nakon čijeg ubojstva je izbio sukob i da su tamo naoružane osobe pucale u leš. (Izvor: PCHR)


Tomgram: Slaughter, Lies, and Video in Afghanistan
According to several investigations and the on-the-spot reporting of New York Times journalist Carlotta Gall, at least 90 civilians, including perhaps 15 women and up to 60 children, died that night. As many as 76 members of a single extended family were killed, along with its head, Reza Khan. His compound seems to have been specially targeted. Khan, it turns out, was no Taliban "militant," but a "wealthy businessman with construction and security contracts with the nearby American base at Shindand airport."

US soldier accused of murdering Iraqi in pre-trial hearing
The charges state that Warner and Behenna shot Mohammed on May 16 and set his body on fire in the back of a military vehicle by using a thermite grenade which burns fiercely but does not explode.

Russia angered by Israeli drone sale to Georgia

London's Jewish radio station closes after Galloway sues
Mr Galloway sued the station after one of its presenters played a spoof character based on the MP for Bethnal Green and Bow, and implied he was anti-Semitic. It was also ordered to pay Mr Galloway's court costs, thought to be £5,000. Mr Galloway said that the judgment had "categorically crushed the slur of anti-Semitism".