Amnesty International tvrdi da postoje dokazi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti počinjenima u Pojasu Gaze i poziva na neovisnu međunarodnu istragu kršenja međunarodnog prava svih strana u sukobu, a od SAD-a traži da podrži takvu međunarodnu istragu kako bi odgovorni za zločine bili privedeni pravdi.
S linka možete poslati gotovu poruku novoj američkog državnoj tajnici Hillary Rodham Clinton i predstavnici SAD-a pri UN-u Susan Rice kojom tražimo da se provede nepristrana međunarodna istraga zločina i procesuiraju odgovorni za ratne i zločine protiv čovječnosti, posebno obzirom da je Izrael poznat po lošim ili nikakvim istragama kršenja međunarodnog prava od strane svojih vojnika, zapovjednika i političara. Pri tome SAD također imaju odgovornost jer je u izraelskim napadima korišteno američko oružje.
Potrebno je upisati ime, prezime, adresu, grad, (saveznu državu ako živite u SAD-u ili) na kraju odaberite Not in USA, poštanski broj, zemlju, e-mail adresu.
THE CONFLICT IN GAZA: A BRIEFING ON APPLICABLE LAW, INVESTIGATIONS, AND ACCOUNTABILITY
Amnesty International o sukobu u Gazi, međunarodnom pravu, te istragama i odgovornosti za ratne i zločine protiv čovječnosti.
Kad bi se mediji i političari malo više „informirali“ kod Amnesty Internationala (ili čak UN-a), a malo manje kod izraelske ambasade i glasnogovornika izraelske vlade ili gazdi u Washingtonu i Bruxellesu onda bi u mnogočemu prestali dezinformirati javnost. Izvještaji Amnesty Internationala (i drugih organizacija za ljudska prava) koje sustavno i uporno ignoriraju, dostupni su svima, a posebno medijima.
Political leaders involved in military strategy and planning may lose their immunity from attack for the duration of their participation in hostilities. However, Hamas members or supporters who are not taking direct part in hostilities are civilians who must not be made the object of attacks. ... According to the Rome Statute, intentionally directing attacks against the civilian population as such or against individual civilians not taking direct part in hostilities is a war crime. ... Israeli officials have denied deliberately targeting civilians, but they have launched attacks on civilians and civilian objects, including essential infrastructure, without a convincing explanation of why the objects they have attacked could be making an effective contribution to military action. Israeli forces have bombed buildings that serve no military purposes such as civilian government ministries and the parliament. They attacked civilian police, killing more than 150. Other presumptively civilian buildings have been attacked such as mosques, schools, media outlets and homes. Israel has justified such attacks by claiming that these ostensibly civilian objects were actually being used for military purposes: either for storing or producing ammunition, rockets and other weapons; as command and control centres; housing Hamas fighters; that Hamas military commanders were present or that the buildings were being used to fire at Israeli forces or into Israeli towns. But in many cases, no evidence has been provided to support such assertions. Any investigation into serious violations in this conflict will need to be able to examine the basis on which Israeli forces determined that such normally civilian buildings were being used for military purposes. In less than two days, on 9 and 10 January 2009, Israeli forces attacked the homes of three journalists and a building in which several media outlets were based. One journalist, Ala' Murtaja, was killed on 9 January while he was broadcasting his radio programme from his home. The same day another journalist, Ihab al-Wahidi, was killed together with his mother-in-law in an attack on the home of his wife's parents. On 10 January journalist Samir Khalifa escaped unscathed after a tank shell struck his family home. Israeli forces have not explained why these homes and buildings were attacked. Israel has extensively bombed public civilian infrastructure which, coupled with the prolonged blockade, has caused the ongoing humanitarian catastrophe. It also raises the strong possibility that Israel may have violated the prohibition against targeting objects indispensable to the survival of the civilian population (Article 54(2) of Additional Protocol I). In many instances, Israel provided no explanation for why a civilian building was attacked.
Jedan članak o destrukciji gospodarstva u Pojasu Gaze:
Gaza businesses in tatters, struggle to rebuild
U izraelskoj 3-tjednoj agresiji na Pojas Gaze uništeno je ili ozbiljno oštećeno 215 tvornica i radionica i 20 000 domova. Već i prije izraelskog napada na Gazu, gospodarstvo je na tom području bilo na rubu kolapsa, više od godinu dana podvrgnuto izraelskim sankcijama koje su drastično ograničile ulaz industrijske robe na to područje. Sada se može reći da je gospodarstvo u Pojasu Gaze u komi. Amr Hamad, izvršni direktor Palestinskog industrijskog saveza tvrdi da je izraelskim bombama i tenkovima uništeno sve ono što blokada još nije uspjela uništiti. Prema njegovim podacima, 60% tvornica cementa u Gazi ne može nastaviti s radom i uništena je trećina metalskih radionica. U zračnim je napadima ciljan i najveći mlin u Pojasu Gaze i uništeno 10 000 tona žita, punionica Pepsi Cole i lokalnog rivala Mecca Cole. Tijekom svog posjeta industrijskoj zoni u gradu Beit Hanounu na sjeveru Pojasa Gaze gdje se nalazi tvornica Yasera Alwadeye, UN-ov glavni humanitarac John Holmes izjavio je da su razaranja šokantna, posebno „vrlo sustavno uništavanje industrije“. Holmes, drugi UN-ovi dužnosnici i međunarodne humanitarne organizacije pozvale su Izrael da otvori granične prijelaze Pojasa Gaze ne samo kako bi se povećale količine humanitarne pomoći koje ulaze na to područje, nego i kako bi u Pojas Gaze mogli ući građevinski materijali i druge sirovine. Prijelazi su većinom bili zatvoreni od lipnja 2007. kad je Hamas silom preuzeo sigurnosnu kontrolu nad Pojasom Gaze. Pojasu Gaze hitno su potrebni građevinski materijali svih vrsta, uključujući staklo za popravak razbijenih prozorskih stakala, 2000 tona aluminija i tisuće tona cementa. Prije izraelskog napada tvornica Yasera Alwadeye bila je najveći proizvođač hrane u Gazi. Prije izraelske blokade Gaze, ta je tvornica imala godišnju prodaju od 10 milijuna američkih dolara i zapošljavala 350 radnika, a više od pola proizvoda izvozilo se u Izrael. Nakon što je Izrael uveo svoju blokadu Alwadeya je morao otpustiti 190 radnika i kupovati krijumčarenu robu kako bi tvornica nastavila s radom. U posljednjem izraelskom napadu na Pojas Gaze tvornica je u potpunosti uništena. Iz tragova koje su iza sebe ostavili vidljivo je da su izraelski vojnici tvornicu namjerno uništili. Tragovi buldožera ili tenka još se uvijek vide na srušenom krovu. Vlasnik štetu procjenjuje na 22 milijuna američkih dolara. Izraelska je vojska također uništila 6 umjetnih ribnjaka i pomorila 20 000 riba u vlasništvu Sohaila Kehela. I ovdje su vidljivi tragovi buldožera i izraelskih vojnih vozila. I prije posljednje agresije UN je upozoravao da oko 80% od oko 1,4 milijuna stanovnika Pojasa Gaze živi ispod praga siromaštva, a da oko 800 000 njih prima UN-ovu humanitarnu pomoć u hrani. Radilo je samo 23 od prethodnih 3500 industrijskih tvrtki u Pojasu Gaze, a od 35000 industrijskih radnika koliko ih je bilo zaposleno prije nametanja izraelske blokade otpušteno ih je 33000. Ostatak radnika sada je, nakon posljednjih izraelskih razaranja, ostao bez posla jer u tvornicama nema sirovina za proizvodnju.
