skip to main |
skip to sidebar
Izvor i više informacija na engleskom: Protest at the Egyptian military's ban on strikes and workers' meetings!
Nakon što je egipatski narod upornim i veličanstvenim povijesnim nenasilnim prosvjedima s vlasti otjerao višedesetljetnog brutalnog i nelegitimnog diktatora Mubaraka i spriječio da vlast prigrabi novoimenovani i omraženi "potpredsjednik" Omar Suleiman, na vlast se postavila Egipatska vojna hunta (tzv. Visoko vojno vijeće) koja je u ponedjeljak izdala upozorenje usmjereno protiv svih koji stvaraju "kaos i nered". Visoko vojno vijeće je najavilo da namjerava zabraniti sastanke radničkih i profesionalnih sindikata i na taj način onemogućiti i zabraniti štrajkove, a Egipćanima je naredilo da se vrate na posao. Istovremeno vojska navodno također tvrdi da priznaje i štiti pravo građana na prosvjed. Na samom Trgu Tahrir u Kairu prosvjednici su se međusobno podijelili na one koji smatraju da prosvjede treba obustaviti i one koji smatraju da prosvjede treba nastaviti.
Policijski su se djelatnici, ohrabreni Mubarakovim padom, okupili ispred zgrade ministarstva unutarnjih poslova i počeli zahtijevati veće plaće. Ispaljeni su hitci upozorenja u zrak, no tom prilikom nije bilo ozlijeđenih. Na prosvjede su također izašli zaposlenici ministarstava zdravstva i kulture. Tisuće radnika štrajkaju i prosvjeduju protiv preniskih plaća i loših radnih uvjeta u tvrtkama i vladinim agencijama, čeličanama, tvornicama tekstila, telekomunikacijskim tvrtkama, poštanskim uredima, željeznici, bankama te naftnim i farmaceutskim kompanijama. Vlasti su ponedjeljak proglasile neradnim danom za banke nakon što su radnici počeli ometati rad glavnih egipatskih državnih banaka.
Mladi prosvjednici pak traže trenutačno oslobađanje svih političkih zatvorenika koji su uhićeni prije ili nakon prosvjeda koji su započeli 25. siječnja i najavljuju da će tek tada prekinuti svoje prosvjede. Prosvjednici traže oslobađanje političkih zatvorenika, ukidanje izvanrednog stanja, ukidanje vojnih sudova, poštene izbore i brzu predaju vlasti civilima. Vojska je obećala da će ukinuti zakon o izvanrednom stanju, no nije odredila vrijeme u kojem to obećanje kani ispuniti. Neki su prosvjednici najavili da će ostati na Trgu Tahrir kako bi osigurali da vojska ispuni svoja obećanja o predaji vlasti civilima i pozvali su sve Egipćane da u petak ponovo izađu na prosvjede i da se u milijunskom broju okupe na "maršu pobjede".
Vojska je u subotu najavila da će poštivati međunarodne obveze Egipta koje uključuju mirovni sporazum s Izraelom čiji je obrambeni ministar već u kontaktu s egipatskim ministrom obrane koji predsjeda vojnom huntom.
Na linku na Facebooku ljudi iz cijelog svijeta mogu iskazati svoju solidarnost s egipatskim radnicima i u razdoblju između 13. i 28 veljače 2011. pridružiti se i podržati virtualni prosvjed protiv zabrane štrajkova i radničkog okupljanja u Egiptu.
Također možete egipatskom veleposlanstvu u Londonu (na adresu: eg.emb_london@mfa.gov.eg) te egipatskim veleposlanstvima u svojim zemljama uputiti prosvjedna pisma ili poruke protiv zabrane štrajkova i radničkih sastanaka i okupljanja u Egiptu (ako šaljete e-mail poruku u copy ili blind copy stavite: meworkers@gmail.com):
U Hrvatskoj: Veleposlanica Eman Mohamed Zaki Moharram
E-mail egipatskog veleposlanstva u Zagrebu: veleposlanstvo.egipat@zg.t-com.hrAdresa: Petrova 51 b, 10000 ZagrebTelefon: (+385 1) 2310-781, 2310-798Telefaks: (+385 1) 2310-619E-mail: veleposlanstvo.egipat@zg.t-com.hr, embassy.zagreb@mfa.gov.eg
U Bosni i Hercegovini: Veleposlanik Ahmed Ahmed El Sayed KhattabE-mail egipatskog veleposlanstva u Sarajevu: eg.em.sa@bih.net.baAdresa: Nurudina Gackića 58, 71000 SarajevoTelefon: + (387 33) 666 498; + (387 33) 666 499; + (387 33) 665 659Telefaks: + (387 33) 666 499
U Srbiji: Veleposlanik Adel Ahmed Mohamed Naguib
E-mail egipatskog veleposlanstva u Beogradu: egembcm@eunet.rsAdresa: ANDRE NIKOLIĆA 12, 11000 BeogradTelefon: +381 11 2652036Telefaks: +381 11 2652036
Veleposlanstvu u Londonu pišite na arapskom ili engleskom, dok u ostala veleposlanstva možete pisati na arapskom, engleskom, francuskom, svom materinjem ili bilo kojem stranom jeziku koji govorite.
Više informacija i načina na koje Vi i Vaša organizacija, sindikat i sl. mogu podržati egipatske radnike i prosvjednike možete pronaći na engleskom na linku: Protest at the Egyptian military's ban on strikes and workers' meetings!
Akcija potpisivanja zahtjeva za ostavkom vlade Jadranke Kosor, koju je pokrenula stranka Hrvatski laburisti, produljena je do 19. veljače 2011, a uvedena je i mogućnost potpisivanja zahtjeva putem interneta za građane RH koji nisu to u mogućnosti učiniti na potpisnim mjestima diljem Hrvatske ili zahtjev isprintati i poslati poštom.
Izvor i više informacija: Potpišite pismo Vladi putem interneta!
Ali Abunimah: Egypt's uprising and its implications for Palestine
As for Abbas's PA, never has so much international donor money been spent on a security force with such poor results. The open secret is that without the Israeli military occupying the West Bank and besieging Gaza (with the Mubarak regime's help), Abbas and his praetorian guard would have fallen long ago. Built on the foundations of a fraudulent peace process, the US, EU and Israel with the support of the decrepit Arab regimes now under threat by their own people, have constructed a Palestinian house of cards that is unlikely to remain standing much longer. This time the message may be that the answer is not more military resistance but rather more people power and a stronger emphasis on popular protests. Today, Palestinians form at least half the population in historic Palestine -- Israel, the West Bank and the Gaza Strip combined. If they rose up collectively to demand equal rights, what could Israel do to stop them? Israel's brutal violence and lethal force has not stopped regular demonstrations in West Bank villages including Bilin and Beit Ommar. Israel must fear that if it responds to any broad uprising with brutality, its already precarious international support could start to evaporate as quickly as Mubarak's. The Mubarak regime, it seems, is undergoing rapid "delegitimization." Israeli leaders have made it clear that such an implosion of international support scares them more than any external military threat. With the power shifting to the Arab people and away from their regimes, Arab governments may not be able to remain as silent and complicit as they have for years as Israel oppresses Palestinians.
Sam Bahour: Palestine is the key to Arab democracy
The obvious question is: if Palestinians are so experienced in taking to the streets, why then are there so few serious demonstrations in Nablus, Ramallah, Bethlehem or Gaza in solidarity with the Egyptian people? The reason is that the Palestinian Authority has been co-opted by a US-dominated and foreign-funded agenda which, in times of crisis, understands a single tool: force. The same applies to the Palestinian government in Gaza, for different reasons. Since the last Palestinian elections, which ended in infighting, the US has equipped, trained and led a new generation of Palestinian security services to serve their old model of Arab world governance – police states and banana republics. Expect the US not to embrace real democracy in the Arab world, but rather to put a new, younger facade on an old and corrupt system of governance. If you want a barometer for today's Middle East political temperature, follow Egypt; however, if you want a barometer for tomorrow's possibilities for serious, sustainable reform, keep your eye on the Palestinian people who are in a dual struggle – one to shed themselves from 43 years of a brutal Israeli occupation and one to create the first Arab model of truly representative and accountable governance. The main factor preventing the Palestinians from continuing on their path to structural reform, following their first genuine elections in 2006, is the refusal of the US to accept the results of those elections. Expect a similar US veto on any forthcoming Egyptian move towards electoral reform that encompasses true representation.
Egipatski građani protiv Mubarakovog režima prosvjeduju svugdje, pa tako i ova dvojica ronilaca s transparentom pod vodom u egipatskom Crvenom moru. Na transparentu piše: "Otiđi prije nego nam ponestane kisika".
Labour unions boost Egypt protests
Radnici diljem Egipta štrajkaju (9. veljače 2011.)
Egipatski radnički sindikati pokrenuli su štrajk diljem zemlje i na taj način poduprli i ojačali prodemokratske prosvjede koji se već 16. dan održavaju u glavnom gradu Kairu i drugim egipatskim gradovima. Al Jazeera izvještava da je u Egiptu oko 20 000 tvorničkih radnika štrajkalo u srijedu. Dio njih tražio je veće plaće i veća radnička prava, no dio ih se pridružio zahtjevima prosvjednika za smjenom diktatora Mubaraka i njegovog režima u Egiptu. Prosvjednici na kairskom Trgu Tahrir (Trgu oslobođenja) i u drugim gradovima u Egiptu najavljuju da neće prekinuti prosvjede sve dok Mubarak ne odstupi s položaja predsjednika. Prosvjednici su također u srijedu prosvjedovali ispred zgrade parlamenta na koju su izvjesili transparent na kojem piše: "Zatvoreno do pada režima". U Egipat također iz cijelog svijeta pristižu Egipćani koji žive izvan svoje domovine kako bi se pridružili pro-demokratskim prosvjedima za okončanje brutalne Mubarakove diktature u svojoj zemlji. Postoji čak i organizirana kampanja mobilizacije tisuća Egipćana koji žive u inozemstvu kako bi se što lakše vratili u Egipat i podržali narodni ustanak protiv diktatora. Prosvjednici osjećaju da su sve jači, a Mubarak i dalje ne želi odstupiti do isteka svog "mandata" u rujnu ove godine, dok postavljeni "potpredsjednik" Suleiman - inače dugogodišnji glavni egipatski špijun kojeg mnogi sumnjiče za mučenja brojnih zatvorenika u egipatskim zatvorima, uključujući nekih koje je navodno osobno mučio i kojeg Egipćani jednako kao i Mubaraka doživljavaju kao osobu koja radi za interese SAD-a i Izraela, a ne egipatskog naroda - prijeti nekakvim "udarom", no nije pojasnio da li pod time misli da će vojska napraviti vojni udar ili "udarom" smatra demokraciju i poštivanje volje naroda. Na slobodu je tijekom protekla 2 dana pušteno 34 političkih zatvorenika, uključujući pripadnike zabranjenog Muslimanskog bratstva, a broj nestalih osoba još je uvijek nepoznat, uključujući nestale aktiviste za koje se vjeruje da su ih vladine snage uhitile tijekom prosvjeda. Organizacija Human Rights Watch je izvijestila da se broj poginulih od 28. siječnja popeo na 302.
Egypt's army 'involved in detentions and torture'
Egipatska vojska prtivara i muči prodemokratske prosvjednike (9. veljače 2011.)
Egipatska je vojska u tajnosti od početka masovnih prosvjeda protiv predsjednika Mubaraka pritvorila stotine, moguće i tisuće, osoba koje sumnjiči da se protive vladi. Prema svjedočanstvima pritvorenih prosvjednika barem neki od njih bili su tijekom pritvora mučeni. Vojska je do sada tvrdila da je neutralna, te da jedino odvaja protuvladine prosvjednike od onih koji su odani Mubarakovom režimu, no aktivisti za ljudska prava tvrde da je jasno da tome nije tako i optužuju vojsku da je upletena u nestanke i mučenja - kršenja ljudskih prava kakvima su Egipćani bili godinama izloženi od strane zloglasne državne sigurnosne službe (SSI), ali ne i vojske. Oni koje je vojska do sada pritvorila tvrde da su bili premlaćivani, te da su pretrpjeli druga zlostavljanja od strane vojske u sklopu organizirane kampanje zastrašivanja. Neki od pritvorenika mučeni su električnom strujom, premlaćivani i prijećeno im je da će zauvijek nestati u egipatskim zatvorima ili biti ubijeni. Brojne obitelji očajnički traže svoje članove koji su nestali i za koje vjeruju da se nalaze u vojnom pritvoru. Neki su pritvorenici bili držani u Egipatskom muzeju u Kairu koji se nalazi na rubu Trga Tahrir. Oni koji su oslobođeni opisuju kako su ih vojnici fizički zlostavljali i optuživali ih da su agenti stranih sila, uključujući Hamasa i Izraela. Među osobama koje je pritvorila vojska nalaze se aktivisti za ljudska prava, odvjetnici i novinari, no većina njih je do sada puštena na slobodu. Međutim, stotine, a moguće i tisuće običnih građana su "nestale" diljem zemlje, a jedini razlog zbog kojeg ih je vojska pritvorila bilo je nošenje političkog letka, prisustvovanje prosvjedima ili čak samo zbog toga kako izgledaju. Još uvijek nije poznato gdje se nalaze mnogi od pritvorenih građana. Ovi su postupci vojske bez presedana. Nakon mučenja i višesatnog pritvora vojska bi pritovrenike upozoravala da se više ne vraćaju na Trg Tahrir. Među nestalima je i Kareem Amer, istaknuti kritičar vlade i bloger koji je tek nedavno pušten iz zatvora, nakon što je odslužio 4-godišnju zatvorsku kaznu zbog kritiziranja Mubarakovog režima. Vojska ga je uhitila u ponedjeljak navečer dok je napuštao Trg Tahrir. Vojska na ovaj način pokušava zastrašiti prosvjednike da prekinu prosvjedovati protiv režima i to unatoč obećanjima egipatskog premijera Ahmeda Shafiqa da protuvladini aktivisti neće biti proganjani. Human Rights Watch tvrdi da je dokumenitrao 119 slučajeva uhićenja civila od strane vojske, no u toj organizaciji vjeruju da je mnogo više građana uhićeno. Vojska ne priznaje da uhićuje civile pa trenutno nije moguće doći do točnog broja uhićenih građana. Vjeruje se da vojska na isti način kao u Kairu građane uhićuje diljem Egipta. Članovi njihovih obitelji ne znaju gdje se nalaze uhićeni kojima je također uskraćen pristup odvjetniku i pravo na pravičan postupak.
Egypt: the wait
Slike s prosvjeda protiv Mubarakovog režima u Egiptu (17. i 18. dan prosvjeda)
Photos From the Protests in Egypt
Slike s prosvjeda u Egiptu
Mučenici egipatskog ustanka
The workers, middle class, military junta and the permanent revolution
Egipatski radnici nastavljaju s prosvjedima i nakon Mubarakovog odlaska.
Since yesterday, and actually earlier, middle class activists have been urging Egyptians to suspend the protests and return to work, in the name of patriotism, singing some of the most ridiculous lullabies about "let's build new Egypt," "Let's work harder than even before," etc… ... Those activists want us to trust Mubarak's generals with the transition to democracy–the same junta that has provided the backbone of his dictatorship over the past 30 years. And while I believe the Supreme Council of the Armed Forces, who receive $1.3 billion annually from the US, will eventually engineer the transition to a "civilian" government, I have no doubt it will be a government that will guarantee the continuation of a system that will never touch the army's privileges, keep the armed forces as the institution that will have the final say in politics (like for example Turkey), guarantee Egypt will continue to follow the US foreign policy whether it's the undesired peace with Apartheid State of Israel, safe passage for the US navy in the Suez Canal, the continuation of the Gaza siege and exports of natural gas to Israel at subsidized rates. The "civilian" government is not about cabinet members who do not wear military uniforms. A civilian government means a government that fully represents the Egyptian people's demands and desires without any intervention from the brass. And I see this hard to be accomplished or allowed by the junta. The military has been the ruling institution in this country since 1952. Its leaders are part of the establishment. And while the young officers and soldiers are our allies, we cannot for one second lend our trust and confidence to the generals. Moreover, those army leaders need to be investigated. ... All classes in Egypt took part in the uprising. In Tahrir Square you found sons and daughters of the Egyptian elite, together with the workers, middle class citizens, and the urban poor. Mubarak has managed to alienate all social classes in society including wide section of the bourgeoisie. But remember that it's only when the mass strikes started three days ago that's when the regime started crumbling and the army had to force Mubarak to resign because the system was about to collapse. ... Today, I've already started receiving news that thousands of Public Transport workers are staging protests in el-Gabal el-Ahmar. The temporary workers at Helwan Steel Mills are also protesting. The Railway technicians continue to bring trains to halt. Thousands of el-Hawamdiya Sugar Factory are protesting and oil workers will start a strike tomorrow over economic demands and also to impeach Minister Sameh Fahmy and halt gas exports to Israel. And more reports are coming from other industrial centers. At this point, the Tahrir Square occupation is likely to be suspended. But we have to take Tahrir to the factories now. As the revolution proceeds an inevitable class polarization is to happen. We have to be vigilant. We shouldn't stop here… We hold the keys to the liberation of the entire region, not just Egypt… Onwards with a permanent revolution that will empower the people of this country with direct democracy from below…
Public transportation workers call for overthrowing Mubarak
The Cairo Public Transportation workers, who started a strike today in five Garages: Nasr Station, Fateh Station, Ter'a Station, Amiriya Station, Mezzalat Station, Sawwah Station, have issued a statement with a list of demands, calling for overthrowing Mubarak. No public buses will roam Cairo tomorrow, except those buses that will bring the drivers to the central station in Nasr City's el-Gabal el-Ahmar, where the strikers have announced they will declare an independent union. The strikers' statement has also called for abolishing the emergency law, removing NDP from the state institutions, dissolving the parliament, drafting new constitution, forming a national unity govt and setting a national minimum wage of LE1200 and prosecuting corrupt officials…
sjedište tvrtke Combined Systems Inc. u Jamestownu, Pennsylvaniji ispred kojeg se vijore američka i izraelska zastava
U proteklih nekoliko dana svijet su obišle slike, poruke i novinski članci koji opisuju kako je egipatska policija na nenasilne pro-demokratske prosvjednike u Egiptu ispaljivala suzavac proizveden u SAD-u. Slične smo prizore već vidjeli tijekom nekoliko proteklih mjeseci u Tunisu, te u Palestini. Ono što je zajedničko Egiptu, Tunisu i Palestini su represivne vlasti koje američke tvrtke snabdijevaju suzavcem i drugim oružjem. Vlasti u Egiptu, Tunisu i Izraelu koriste ekstremno nasilje protiv nenaoružanih prosvjednika koji zahtijevaju svoja temeljna ljudska prava, sakate ih, pa čak i ubijaju bez da odgovorni ikada budu privedeni pravdi.
Suzavac marke CTS (kratica za Combine Tactical Systems), koji egipatske, tuniske i izraelske vlasti koriste kako bi ugušile prosvjede, kršile ljudska prava i održale se na vlasti, proizvodi američka tvrtka iz Jamestowna u Pennsylvaniji.
Suzavac CSI dostavlja se u Izrael, Egipat i Tunis u sklopu ogromne vojne pomoći koju SAD daju vladama tih zemalja, unatoč jasnim dokazima o teškim kršenjima ljudskih prava od strane tih vlada. Izrael godišnje od SAD-a prima 3 milijarde američkih dolara vrijednu vojnu pomoć, uključujući 1,85 milijuna američkih dolara vrijednu isporuku "suzavaca i sredstava za obuzdavanje nereda" tijekom 2007. i 2008. godine. Egipat godišnje od SAD-a prima vojnu pomoć u vrijednosti od 1,3 milijarde američkih dolara, dok Tunis u prosjeku godišnje prima vojnu pomoć u vrijednosti od 15 milijuna američkih dolara. Prodaju suzavca proizvedenog u SAD-u ovim vladama odobrilo je američko ministarstvo vanjskih poslova.
POŠALJITE PORUKU američkom ministarstvu vanjskih poslova i zatražite od njih da prekinu koristiti novac američkih poreznih obveznika za snabdijevanje represivnih vlada suzavcem i drugim oružjem, te odobravati prodaju vojne opreme i oružja represivnim vladama, poput egipatske, izraelske i tuniske koje američku opremu i oružje koriste za kršenja temeljnih ljudskih prava.
POŠALJITE PORUKU direktorima tvrtke CSI i njenih glavnih ulagača Point Lookout Capital Partners i Carlyle Group i zahtijevajte da CSI prestane prodavati suzavac koji represivne vlade, poput onih u Egiptu, Tunisu i Izraelu, koriste kako bi kršile pravo na prosvjed.
Da biste poslali već gotove poruke na engleskom potrebno je na linkovima (za američko ministarstvo vanjskih poslova i tvrtku CSI) upisati Ime i Prezime, e-mail adresu, grad, županiju/pokrajinu, državu i prepisati kod za zaštitu od spama, te kliknuti na Send.
Egipat: O jednom primjeru izvijestila je agencija Agence France Press 28. siječnja koja navodi da su "desetci patrona suzavca koje proizvodi Combined Tactical Systems iz Jamestowna u Pennsylvaniji, ispaljeni na prosvjednike na jednoj ulici u Kairu u petak [...] Mnogi su prosvjednici ozlijeđeni zbog udisanja suzavca i jer su pogođeni patronama, pri čemu su sigurnosne snage ponekad suzavac ispaljivale izravno u prosvjednike." Osoblje organizacije za ljudska prava Human Rights Watch tvrdi da su vidjeli mrtve prosvjednike u Aleksandriji s "velikim ozljedama glave od patrona suzavca za koje nam je bilo rečeno da su ispaljene izravno u glave prosvjednika iz neposredne blizine".
Tunis: Lucas Mebrouk Dolega preminuo je u Tunisu 17. siječnja, 3 dana nakon što je iz blizine pogođen granatom suzavca. Dolega (32) je radio kao fotograf za europsku fotoreportersku agenciju European Pressphoto Agency (EPA).
Palestina: Na okupiranoj Zapadnoj obali izraelski su vojnici tijekom 2009. ispalili patrone suzavca CSI izravno na Bassema Abu Rahmu iz sela Bil'in, što je uzrokovalo njegovu smrt, te također izravno u američkog državljana Tristana Andersona u selu Ni'lin, pri čemu je on teško ozlijeđen. Bassemova sestra Jawaher također je preminula od udisanja suzavca 1. siječnja 2011. na prosvjedu u selu Bil'in. Nakon tog prosvjeda zemlja u selu Bil'in bila je prekrivena ispaljenim patronama suzavca CSI. U svibnju 2010. jedan je izraelski vojnik izravno u američku državljanku Emily Henochowicz ispalio patronu suzavca pri čemu je Henochowicz ostala bez jednog oka. Više informacija o suzavcu CSI i uporabi suzavca protiv Palestinaca od strane izraelske vojske možete pronaći na linku.
Link na akciju: Send E-mails to CSI and the State Dept.
Izvor i više informacija na engleskom: Alert: End US tear gas & military aid to Egypt, Tunisia & Israel
DODATNI LINKOVI:
Egipat:
VIDEO: Revolutionaries on the rooftop (part one)
Young protesters occupying an apartment building near the site of fierce battles between pro- and anti-government crowds discuss their motivations, the events of the past two weeks, and the diverse make-up of Egypt's democracy movement.
VIDEO: Revolutionaries on the rooftop (part three)
A Call From Egyptian Socialists
As a dictator, Mubarak was a servant and client directly acting for the sake of the interests of America and Israel. Egypt acted as a colony of America, participated directly in the siege of the Palestinian people, made the Suez Canal and Egyptian airspace free zones for warships and fighter jets that destroyed and killed the Iraqi people, and sold gas to Israel dirt cheap while stifling the Egyptian people by soaring prices. Revolution must restore Egypt's independence, dignity and leadership in the region. ... This is not a revolution of the elite, political parties or religious groups. Egypt's youth, students, workers and the poor are the owners of this revolution. In recent days, a lot of elites, parties and so-called symbols have begun trying to ride the wave of revolution and hijack it from their rightful owners. The only symbols are the martyrs of our revolution and our young people who have been steadfast in the field. We will not allow them to take control of our revolution and claim that they represent us. We will choose to represent ourselves and represent the martyrs who were killed, their blood paying the price for the salvation of the system. ...The demonstrations and protests have played a key role in igniting and continuing our revolution. Now we need the workers. They can seal the fate of the regime. Not only by participating in the demonstrations, but by organizing a general strike in all the vital industries and large corporations. The regime can afford to wait out the sit-ins and demonstrations for days and weeks, but it cannot last beyond a few hours if workers use strikes as a weapon. Strike on the railways, on public transport, the airports and large industrial companies! Egyptian workers, on behalf of the rebellious youth and on behalf of the blood of our martyrs, join the ranks of the revolution, use your power and victory will be ours! Glory to the martyrs! Down with the system! All power to the people! Victory to the revolution!
Ali Abunimah: The danger to Egypt's revolution comes from Washington
US President Barack Obama and his national security establishment may be willing to give up Mubarak the person, but they are not willing to give up Mubarak's regime. It is notable that the US has never supported the Egyptian protestors' demand that Mubarak must go now. Nor has the United States suspended its $1.5 billion annual aid package to Egypt, much of which goes to the state security forces that are oppressing protestors and beating up and arresting journalists. ... Suleiman, long the powerful chief of Egypt's intelligence services, has served -- perhaps even more so than Mubarak -- as the guarantor of Egypt's regional role in maintaining the American- and Israeli-dominated order. As author Jane Mayer has documented, Suleiman played a key role in the US "rendition" program, working closely with the CIA which kidnapped "terror suspects" from around the world and delivered them into Suleiman's hands for interrogation, and almost certainly torture ("Who is Omar Suleiman?," The New Yorker, 29 January 2011). High praise for Suleiman's work has also come from top Israeli military brass. ... The US "policy" establishment seems only capable of viewing the region through Israeli eyes. This is why for so many officials and commentators the concerns of Israel to maintain a brutal hegemony trump the aspirations of 83 million Egyptians to determine their own future free from the shackles of the regime that has oppressed them for so long.
Suleiman: The CIA's man in Cairo
From 1993 until Saturday, Suleiman was chief of Egypt's General Intelligence Service. He remained largely in the shadows until 2001, when he started taking over powerful dossiers in the foreign ministry; he has since become a public figure, as the WikiLeak document attests. In 2009, he was touted by the London Telegraph and Foreign Policy as the most powerful spook in the region, topping even the head of Mossad. In the mid-1990s, Suleiman worked closely with the Clinton administration in devising and implementing its rendition program; back then, rendition involved kidnapping suspected terrorists and transferring them to a third country for trial. ... Under the Bush administration, in the context of "the global war on terror", US renditions became "extraordinary", meaning the objective of kidnapping and extra-legal transfer was no longer to bring a suspect to trial - but rather for interrogation to seek actionable intelligence. The extraordinary rendition program landed some people in CIA black sites - and others were turned over for torture-by-proxy to other regimes. Egypt figured large as a torture destination of choice, as did Suleiman as Egypt's torturer-in-chief. At least one person extraordinarily rendered by the CIA to Egypt — Egyptian-born Australian citizen Mamdouh Habib — was reportedly tortured by Suleiman himself. ... In Egypt, as Habib recounts in his memoir, My Story: The Tale of a Terrorist Who Wasn't, he was repeatedly subjected to electric shocks, immersed in water up to his nostrils and beaten. His fingers were broken and he was hung from metal hooks. At one point, his interrogator slapped him so hard that his blindfold was dislodged, revealing the identity of his tormentor: Suleiman. Frustrated that Habib was not providing useful information or confessing to involvement in terrorism, Suleiman ordered a guard to murder a shackled prisoner in front of Habib, which he did with a vicious karate kick. ... A far more infamous torture case, in which Suleiman also is directly implicated, is that of Ibn al-Sheikh al-Libi. ... He was sent to Bagram, and questioned by the FBI. But the CIA wanted to take over, which they did, and he was transported to a black site on the USS Bataan in the Arabian Sea, then extraordinarily rendered to Egypt. Under torture there, al-Libi "confessed" knowledge about an al-Qaeda–Saddam connection, claiming that two al-Qaeda operatives had received training in Iraq for use in chemical and biological weapons. In early 2003, this was exactly the kind of information that the Bush administration was seeking to justify attacking Iraq and to persuade reluctant allies to go along. Indeed, al-Libi's "confession" was one the central pieces of "evidence" presented at the United Nations by then-Secretary of State Colin Powell to make the case for war. As it turns out, that confession was a lie tortured out of him by Egyptians. ... The use of al-Libi's statement in the build-up to the Iraq war made him a huge American liability once it became clear that the purported al-Qaeda–Saddam connection was a tortured lie. His whereabouts were, in fact, a secret for years, until April 2009 when Human Rights Watch researchers investigating the treatment of Libyan prisoners encountered him in the courtyard of a prison. Two weeks later, on May 10, al-Libi was dead, and the Gaddafi regime claimed it was a suicide. According to Evan Kohlmann, who enjoys favoured status among US officials as an 'al-Qaeda expert', citing a classified source: 'Al-Libi's death coincided with the first visit by Egypt's spymaster Omar Suleiman to Tripoli.' Kohlmann surmises and opines that, after al-Libi recounted his story about an al-Qaeda–Saddam-WMD connection, "The Egyptians were embarassed by this admission - and the Bush government found itself in hot water internationally. Then, in May 2009, Omar Suleiman saw an opportunity to get even with al-Libi and travelled to Tripoli. By the time Omar Suleiman's plane left Tripoli, Ibn al-Sheikh al-Libi had committed 'suicide'."
slika s jednog od prosvjeda solidarnosti s egipatskim narodom u SAD-u
Amy Goodman: When Corporations Choose Despots Over Democracy
[...] the Mubarak regime, with the help of U.S. and European corporations, has shut down the Internet and curtailed cellular service, plunging Egypt into digital darkness. ... Mubarak's regime has received roughly $2 billion per year since coming to power, overwhelmingly for the military. Where has the money gone? Mostly to U.S. corporations. ... "It's a form of corporate welfare for companies like Lockheed Martin and General Dynamics, because it goes to Egypt, then it comes back for F-16 aircraft, for M-1 tanks, for aircraft engines, for all kinds of missiles, for guns, for tear-gas canisters [from] a company called Combined Systems International, which actually has its name on the side of the canisters that have been found on the streets there." Hartung just published a book, "Prophets of War: Lockheed Martin and the Making of the Military-Industrial Complex." He went on: "Lockheed Martin has been the leader in deals worth $3.8 billion over that period of the last 10 years; General Dynamics, $2.5 billion for tanks; Boeing, $1.7 billion for missiles, for helicopters; Raytheon for all manner of missiles for the armed forces. So, basically, this is a key element in propping up the regime, but a lot of the money is basically recycled. Taxpayers could just as easily be giving it directly to Lockheed Martin or General Dynamics." Likewise, Egypt's Internet and cell phone "kill switch" was enabled only through collaboration with corporations. U.K.-based Vodafone, a global cellular-phone giant (which owns 45 percent of Verizon Wireless in the U.S.) attempted to justify its actions in a press release: "It has been clear to us that there were no legal or practical options open to Vodafone ... but to comply with the demands of the authorities." Narus, a U.S. subsidiary of Boeing Corp., sold Egypt equipment to allow "deep packet inspection," according to Tim Karr of the media policy group Free Press. Karr said the Narus technology "allows the Egyptian telecommunications companies ... to look at texting via cell phones, and to identify the sort of dissident voices that are out there. ... It also gives them the technology to geographically locate them and track them down."
Targeted Attacks on Reporters in Cairo
Popis brojnih napada na strane novinare (te neke aktiviste za ljudska prava) organiziranih i provedenih od strane Mubarakovog režima tijekom nekoliko dana narodne pobune u Egiptu (uključujući jedan neprovjereni navod o bacanju jednog novinara s balkona).
On Khaled Said
(Upozorenje - uznemirujući sadržaj: preporučam osobama mlađim od 18 godina i onima slabijih živaca da ne otvaraju ovaj link, jer sadrži stravičnu sliku na smrt premlaćenog Khaleda Saida) 2 su egipatska policajca u srpnju 2010. na javnom mjestu pred očima brojnih svjedoka ovog 28-godišnjaka 20 minuta tukla, sve dok nije preminuo, a potom su njegovog tijelo odvezli u policijsku postaju gdje im je rečeno da tijelo izbace negdje van na ulicu i pozovu kola hitne pomoći kako bi kasnije mogli tvrditi da su tijelo pronašli na ulici i da je mladić preminuo od "gušenja". To je realnost s kojom se već 30 godina suočavaju obični Egipćani koji žive pod brutalnim i nečovječnim režimom Hosnija Mubaraka koji podržavaju i na vlasti održavaju u suprotnosti s voljom egipatskih građana SAD i njegovi satelitski saveznici (koji za sebe još uvijek imaju obraza tvrditi da promiču i njeguju demokratske vrijednosti), uključujući Hrvatsku. Iako su brojni svjedoci gledali kako policajci na ovakav krajnje brutalan način ubijaju mladića, nitko ništa nije poduzeo, jer su znali da će, ako se usprotive, i sami završiti kao i on.
He simply was sitting in a Cyber Cafe, when two policemen walked inside and demanded the ID's of everyone who was sitting there. When he refused to give it to them, they grabbed him, tied him up, dragged him out of the Cafe, took him to a nearby building where for 20 minutes they beat him to death, smashing his head on the handrail of the staircase, while he screamed and begged for his life, and as people around watched helplessly, knowing that if they did something, they would be accused of assaulting a police officer, which would pretty much guarantee them a similar fate. This went on for 20 minutes. Think about that. You are beaten to death, by those who swore to protect you, while the people in your neighborhood watched silently, and as your pleas for mercy fell on deaf ears. 28. Not yet married. Still having the rest of your life ahead of you. No More. After the police discovered he died, they took the dead body to the Police station, where the Police Officer ordered them to throw it back on the street and call an ambulance, in order not to be held responsible for him. ... When the story went out, and people saw the pictures, they were of course enraged. About a 1000 people gathered after the Friday prayers to protest in front of the police stations, and there are plans to do sit ins and demos this entire week, demanding that people take action, before they become the next Khaled. The Ministery of Interior swiftly responded, by stating that Khaled was a criminal and a womanizer and a drug dealer and responsible for 9/11, and that he died from Asphysxiation, and the picture is simply after his body was diagnosed by the Coroner. And that really, really, we should be glad that such a menace to society at large is not with us anymore. And of course no one will get punished. Egypt likes to refer to itself as the land of Security and Safety. Please note that we always put the word Security first. We like to think we are safe, that we are better than those evil western countries, where a woman is raped every 48 seconds or whatever, but we are not. We are not Safe. None of us is. Not in this country, not in this world. Any one of us could lose that spark of life at any minute, and the lucky ones get it quickly and painlessly. The unlucky ones suffer. The really unlucky ones end up like Khaled.
Page grab of Father Fawzi Khalil holding the Bible standing by an Imam holding the Quran at Meydan Tahrir today
U nedjelju (6. veljače 2011.) egipatski kršćani su održali misu na Trgu Tahrir u Kairu, a za to su ih vrijeme od Mubarakovih nasilnika čuvali muslimani (slično su u petak kršćani za vrijeme džume na istom trgu čuvali muslimane). Ovo je slika s Trga Tahrir u Kairu na kojoj otac Fawzi Khalil u ruci drži Bibliju dok pored njega stoji jedan imam koji u ruci drži Kuran.
VIDEO: Egypt Burning
This film tells the story of five days in January 2011 when the people of Egypt broke through a barrier of fear they had known for a generation and rose in revolt against their president. Anger had long been brewing in Egypt - strikes, unemployment and sectarian tension were on the rise. Small networks of activists had been agitating against Hosni Mubarak's autocratic rule for years. But it was only when another Arab country, Tunisia, rose up against its tyrant that the Egyptian activists attracted mass support. People took to the streets across Egypt demanding political freedoms, an end to state corruption and a better quality of life for the impoverished population. Egypt Burning captures those critical moments as history unfolded through interviews with Al Jazeera correspondents on the ground.
U.S. defense contractors with the most at stake in Egypt
Na linku možete pročitati koji američki proizvođači oružja imaju najunosnije ugovore za isporuku oružja Mubarakovom diktatorskom režimu; ova do sada sigurna (a trenutno ugrožena i u budućnosti neizvjesna) zarada (kao i ona od daleko najveće isporuke oružja Izraelu, te drugim američkim saveznicima koji primaju američku vojnu "pomoć") je u cijelosti plaćena novcem američkih poreznih obveznika.
The Egyptian government receives about $2 billion a year from the United States, with most of that assistance going to its military. Last year the U.S. sent about $1.3 billion to Egypt's military compared to about $250 million in economic aid, and the Obama administration requested similar amounts for the 2011 fiscal year, as Britain's Telegraph reports. The U.S. has long made the case that its unconditional funding for Egypt strengthens relations between the countries and provides benefits for the U.S. such as expedited processing for U.S. Navy warships sailing through the Suez Canal. Indeed, one of the diplomatic cables released by WikiLeaks noted that "President Mubarak and military leaders view our military assistance program as the cornerstone of our mil-mil relationship and consider the USD 1.3 billion annual FMS as 'untouchable compensation' for making and maintaining peace with Israel." Last week White House Press Secretary Robert Gibbs said the Obama administration would be reviewing its assistance to the Egyptian government based on events over the coming days. Obviously any change in U.S. aid policy would have important ramifications for Egypt. But it could also have implications for the U.S. companies that contract with the Defense Department to provide good and services to the Egyptian military -- and for their workforces and communities. Facing South reviewed the Department of Defense contract database over the past two years to see what deals are already in place, and discovered many contracts with connections to the South. The following are the 10 biggest contracts involving aid to Egypt in that period.
VIDEO: Cairo Intifada
Saudi women protest, web activists call for reform
Aktivisti pozivaju na reforme u još jednoj zemlji koja kao nepokolebljivi američki saveznik (čitaj: poslušnik) prima ogromnu vojnu pomoć koju plaćaju američki porezni obveznici, također unatoč tome što se radi o krajnje represivnom i nelegitimnom režimu koji ljudska prava, naročito prava žena, krši na još gore načine nego onaj Hosnija Mubaraka u Egiptu.
In a rare sign of rising discontent in Saudi Arabia, a group of Saudi web activists also launched an online campaign calling for political reform in the world's biggest oil exporter. The Saudi campaign, which was launched on Facebook on Jan. 29 and has 264 members so far, called for a constitutional monarchy, an end to corruption, an even distribution of wealth, and a serious solution for unemployment, among other demands.
reportsfromtheegyptianuprising
First hand reports from an anarchist perspective from the Cairo uprising, in solidarity with the direct action of the people of Egypt against state repression. Drawing together grassroots and alternative media coverage from the Egyptian rebellion and creating a forum for calls to global solidarity.
US solidarity rundown
Solidarnost s Egiptom u SAD-u
Stotine ljudi prosvjedovale su u subotu (5. veljače) diljem SAD-a u znak solidarnosti s egipatskim narodom tražeći da Mubarak i ljudi njegovog režima odstupe s vlasti.
Solidarity with Egypt in Ramallah
Solidarnost s Egiptom u Ramalli
U subotu (5. veljače) se u solidarnosti s Egiptom prosvjedovalo diljem cijelog svijeta, pa tako i u Ramalli na okupiranoj Zapadnoj obali gdje su do tada snage Palestinske samouprave onemogućavale Palestincima da prosvjeduju u znak potpore egipatskoj pobuni protiv diktatora Mubaraka. Više od 2000 prosvjednika je u Ramalli prosvjedovalo solidarizirajući se s narodnim pobunama u Egiptu i Tunisu, te protiv represije u Palestini, kako od strane izraelske vlade tako i od strane Palestinske samouprave. Prosvjednici su tražili okončanje okupacije, kraj unutarnjih podjela među Palestincima, ukidanje svih ugnjetavačkih režima, te pozivali SAD i Zapad da prestanu biti suučesnici u izraelskom kolonijalizmu i štititi despotske arapske režime.
Khaled Said je bio 28-godišnji Egipćanin kojeg je egipatska policija prošle godine pretukla na smrt zbog objavljivanja na internetu snimke koja prikazuje kako egipatski policajci među sobom dijele drogu koju su zaplijenili u jednoj raciji. Mladi egipatski aktivisti nakon ovog brutalnog ubojstva su u znak prosvjeda otvorili stranicu We are all Khaled Said (Svi smo mi Khaled Said) na Facebooku i ta su skupina aktivista i nezadovoljstvo koje su artikulirali prerasli u početnu iskru koja je zapalila pobunu egipatskog naroda protiv brutalnog i nelegitimnog Mubarakovog režima koji Egipćanima već najmanje 30 godina uz potporu i odobravanje prvenstveno SAD-a, ali i europskih zemalja, pa i Hrvatske, krši temeljna ljudska prava, uključujući zlostavljanja, mučenja, druga nečovječna postupanja, ubojstva, kršenja prava na slobodu govora, tiska, na slobodno okupljanje, te brojnih drugih prava uključujući i pravo da na slobodnim i poštenim izborima izaberu svoje političke predstavnike.
We are all Khaled Said
Khaled Said, a 28-year-old Egyptian from the coastal city of Alexandria, Egypt, was tortured to death at the hands of two police officers. Several eye witnesses described how Khalid was taken by the two policemen into the entrance of a residential building where he was brutally punched and kicked. The two policemen banged his head against the wall, the staircase and the entrance steps. Despite his calls for mercy and asking them why they are doing this to him, they continued their torture until he died according to many eye witnesses. Khaled has become the symbol for many Egyptians who dream to see their country free of brutality, torture and ill treatment. Many young Egyptians are now fed up with the inhuman treatment they face on a daily basis in streets, police stations and everywhere. Egyptians want to see an end to all violence committed by any Egyptian Policeman. Egyptians are aspiring to the day when Egypt has its freedom and dignity back, the day when the current 30 years long emergency martial law ends and when Egyptians can freely elect their true representatives.
[Warning: Disturbing content] The diplomatic car that ran over 20 people in cairo (28th-Jan-2011)
(Upozorenje: uznemirujući sadržaj) Snimka namjernog gaženja (ubojstva i nanošenja teških tjelesnih ozljeda) 20-30 nenasilnih prodemokratskih prosvjednika diplomatskim vozilom u Kairu 28. siječnja 2011. Iskreno se nadam da će biti moguće pronaći ove krajnje poremećene i opasne ubojice i suditi im. Da čovjek ne povjeruje kakvi se sve psihopati mogu voziti u diplomatskim vozilima.
'You Will Be Lynched,' Says Egyptian Policeman: First Person
A policeman looked me in the eye and said: "You will be lynched today," running his finger across his neck. Others spat on us. They hit the two men in our group in the face through the broken windows, scratching Mahmoud and punching my other male friend. Someone pulled my hair from the back. An army officer was standing right next to the car as well. Several of us screamed during the hail of blows and grabbed his hand, asking for protection. He just looked at us and told us not to be afraid. Two soldiers were also present, one of them standing on the trunk of our car. He fired two gunshots in the air in what seemed to be an attempt to disperse the crowd. When it proved futile, he did nothing. The attack appeared to be orchestrated between the plainclothes men and the uniformed police. At times the police forces would yell "Cordon," and the mob would hold hands and form a circle around the car. When they were told to sit on the ground, they again obeyed. Then a police van arrived and the officers told us to get out of our car and enter the van one by one. At the same time, though, the non-uniformed men were crying, "If you leave your car, we will kill you."
Democracy Now!'s coverage of the uprising in Egypt
Democracy Now!’s coverage of the massive demonstrations in Egypt and an archive of our past coverage of issues and topics relevant to Egypt.
VIDEO: Egypt: Tariq Ramadan & Slavoj Zizek
The Muslim scholar and philosopher discuss the power of popular dissent and the limits of peaceful protest.
Mali predah od Egipta - nekoliko linkova o tome kako je Wikileaks.hr lažna i potpuno nepouzdana stranica nekakvog hrvatskog desničarskog anonimusa i bivšeg HDZ-ovca željnog publiciteta. Naši se nekvalitetni mediji, po svojoj dobroj staroj navadi, naravno nisu potrudili provjeriti informacije koje svojim čitateljima krajnje neodgovorno podvaljuju, već su građanima ovu stranicu predstavili kao dobronamjernu stranicu kojoj zviždači mogu vjerovati i time još jednom svojom nebrigom i površnošću doveli sigurnost građana u opasnost te ponovo dokazali da im svrha nije objektivno i potpuno informiranje.Anonymous: Wikileaks.hr nema nikakve veze s Wikileaksom!
Skupina Anonymous priopćava da je vlasnik Wikileaks.hr domene Dean Golubić, magistar kriminalistike i bivši član HDZ-a te sadašnji predsjednik desne stranke Nacionalni Demokrati. On ne samo da koristi buku oko Wikileaksa za svoju samopromociju, već je jasno da Wikileaks.hr nije sigurno mjesto za slanje bilo kakvih informacija, a osobito onih povjerljivih "zviždačkih" informacija, stoji u priopćenju Anonymous-a.
Was just informed about http://wikileaks.hr/ | Be aware that donations there do NOT go to #Wikileaks. They are an independent organization.
Attention!!! Wikileaks.hr is a fake Wikileaks site, not a safe address to send any information to, let alone confidential "whistleblower" information:
How the Name of WikiLeaks is Abused in Croatia
Regarding his ambition, it is reasonable to suspect that he eventually realised he would not be able to collect enough signatures to become a presidential candidate, which leads us to conclusion that he assumed a more cunning tactics using the name of WikiLeaks, where he has been generously supported by some Croatian media who identified him with Julian Assange. Some news portals, i.e. Net.hr, go so far as to claim that he is approved by WikiLeaks itself, which is hard to believe, taking into consideration that the Facebook group of Mr Golubić abounds in national hatred and intolerance, which brings disgrace not only to the name of the famous whistle-blowing platform, but to the whole Croatian country. ... WikiLeaks Croatia is inviting people to send it "sensational" news, on its Facebook page it is keeping comments that incite violence against Serbs (sic!), discrediting itself with it. They put in jeopardy their potential sources as well, because they never warn them to protect their personal data. As much as such an initiative annoys any informed reader, its name might discredit the original WikiLeaks in the eyes of a less informed one. On the other hand, not only do Croatian media show an incredible disinterest regarding WikiLeaks developments, but their delay in covering important world news is also remarkable. While big news agencies are competing in covering latest developments in Tunisia, Yemen, Russia, Egypt etc., our newspapers report those events days later, often superficially, leaving an impression that it has nothing to do with us. They are confining us into our little world, which is consumed in political scandals, corruption and manipulation by the country's power structure. Media should connect the world, not nurture the general climate of desperation, so visible in today's Croatia. Hopefully those 1686 Croatia-related Cablegate documents will be released on the genuine WikiLeaks website before the election this year. Nobody will be able to marginalise that.
Kako se u Hrvatskoj zloupotrebljava ime WikiLeaks
S druge strane, hrvatski mediji ne samo da pokazuju neshvatljivu nezainteresiranost u pogledu na događanja u vezi s WL, nego je i njihovo kašnjenje u objavi važnih zbivanja iz svijeta nadasve upadljivo. Dok se velike svjetske novinske agencije natječu u pokrivanju najnovijih vijesti o turbulentnim događajima u Tunisu, Jemenu, Egiptu, Rusiji itd., naši te vijesti prenose sa zakašnjenjem, često površno, dajući dojam da se to nas ne tiče i tako nas zatvaraju u naš mali svijet izjedan aferama, korupcijom i manipulacijom moćnika. ... Nadajmo se da će onih 1686 dokumenata koji se odnose na našu zemlju biti objavljeni na pravoj stranici Wikileaks prije izbora ove godine. To nitko neće moći marginalizirati.“
Pošaljite poruku, faks, pismo ili nazovite egipatske veleposlanike u svojim zemljama i tražite trenutni prekid svakog nasilja protiv nenasilnih prosvjednika, da Hosni Mubarak posluša volju svog naroda i smjesta, zajedno sa svojom vladom i parlamentom, odstupi sa svog položaja, da prestanu uhićenja i napadi na prosvjednike i novinare i ostala kršenja ljudskih prava, te sve ostalo što želite poručiti Mubaraku i njegovom režimu. Poruke možete pisati na arapskom, engleskom, svome materinjem ili bilo kojem drugom jeziku koji govorite.
Podatke koji slijede sam pronašla na internetu. E-mail za egipatsku veleposlanicu u RH provjereno radi. (Uobičajeno je veleposlanike oslovljavati s Vaša Ekscelencijo/Your Excellency)
U Hrvatskoj: Veleposlanica Eman Mohamed Zaki Moharram
E-mail egipatskog veleposlanstva u Zagrebu: veleposlanstvo.egipat@zg.t-com.hr
Adresa: Petrova 51 b, 10000 Zagreb
Telefon: (+385 1) 2310-781, 2310-798
Telefaks: (+385 1) 2310-619
E-mail: veleposlanstvo.egipat@zg.t-com.hr, embassy.zagreb@mfa.gov.eg
U Bosni i Hercegovini: Veleposlanik Ahmed Ahmed El Sayed Khattab
E-mail egipatskog veleposlanstva u Sarajevu: eg.em.sa@bih.net.ba
Adresa: Nurudina Gackića 58, 71000 Sarajevo
Telefon: + (387 33) 666 498; + (387 33) 666 499; + (387 33) 665 659
Telefaks: + (387 33) 666 499
U Srbiji: Veleposlanik Adel Ahmed Mohamed Naguib
E-mail egipatskog veleposlanstva u Beogradu: egembcm@eunet.rs
Adresa: ANDRE NIKOLIĆA 12, 11000 Beograd
Telefon: +381 11 2652036
Telefaks: +381 11 2652036
Popis imena egipatskih veleposlanika po zemljama
Synopsis
Today, on February 2, 2011, the Egyptian government intensified a coordinated campaign of violence against peaceful pro-democracy protestors who are now under siege. As of this post, the death toll is rising and hundreds have been injured. Please support the Egyptian people immediately by flooding the lines at the White House and State Department with calls and emails asking President Obama to unequivocally demand that President Hosni Mubarak stop the attacks against his people and heed their call for his government to step down. President Obama should end the more than $1 billion in U.S. military aid to Egypt until this brutal anti-democratic Egyptian government steps down.
Description
Contact the White House through this email link and call 202-456-1111 (comments), 202-456-1414 (switchboard) or 202-456-2461 (fax).
Contact the State Department through this email link and call 202-647-6575 (comments) and 202-647-4000 (switchboard).
As you know, since January 25th a monumental and peaceful popular democratic movement has swept across Egypt demanding that President Hosni Mubarak and his repressive government step down after three decades in power. The millions of protestors have included men and women, young and old, rich and poor, religious and secular. This popular revolt is the biggest political challenge the Egyptian regime has seen from its citizens, who stand united in their brave calls for a new democratic Egypt.
Given long-standing U.S. government support for Egypt’s violent anti-democratic regime, we bear a particularly large responsibility to stand in solidarity with the Egyptian people right now, as they face escalating state violence in their efforts to conquer fear and seek freedom.
Watch this video (Voices of the Egyptian Revolution: Democracy Now!’s Sharif Abdel Kouddous Speaks with Demonstrators in Tahrir Square at "March of Millions") and hear voices from the incredibly inspiring movement that the U.S.-backed Egyptian government is trying to crush. It was recorded on the ground in Egypt yesterday, before government-sponsored thugs and security forces escalated their attacks on the people.
Message you can use to send to Obama and Secretary of State Clinton from the above links:
Subject: Stop attacks against the Egyptian people
Dear President, (Dear Secretary of State,)
I strongly urge you to immediately and unequivocally demand that President Hosni Mubarak stop the attacks against his people and heed their call for his government to step down. I urge the US to end the more than $1 billion in U.S. military aid US is giving to Egypt until this brutal anti-democratic Egyptian government steps down.
Sincerely,(Your Name, Country)Source: Support the Egyptian People Now !
Ozlijeđeni prosvjednik na Trgu Tahrir u Kairu. Egipatska vojska nije reagirala na nasilje skupina koje su napadale prosvjednike.
U srijedu je gomila sastavljena od provladinih prosvjednika (za koje neki, uključujući novinare, tvrde da se zapravo radi o policiji ili drugim osobama koje plaća Mubarakova vlada) napala nenasilne protuvladine prosvjednike na Trgu Tahrir u Kairu. Egipatska vojska, koja prima vojnu pomoć SAD-a, nije poduzela ništa kako bi zaustavila nasilje.
Zatražite od predsjednika Obame i drugih američkih dužnosnika da smjesta poduzmu mjere kako bi se zaustavilo nasilje na način da zaprijete da će ukinuti američku vojnu pomoć egipatskoj vojsci ako ne zaštiti prosvjednike od nasilja.
Svoju poruku Obami možete poslati s ovog linka.
Hrvatski prijevod teksta poruke koju s linka na engleskom šaljete Obami:
Predmet: Prekinite nasilje koje se trenutno odvija u Egiptu
U srijedu je gomila sastavljena od provladinih prosvjednika, za koje neki, uključujući novinare, tvrde da su zapravo policajci ili druge osobe koje plaća Mubarakova vlada, napala nenasilne protuvladine prosvjednike na Trgu Tahrir u Kairu. Egipatska vojska, koja prima vojnu pomoć SAD-a, nije poduzela ništa kako bi zaustavila nasilje, unatoč ranijim obećanjima da će zaštititi nenasilne prosvjednike.
Zahtijevam da smjesta poduzmete potrebne mjere kako bi se zaustavilo nasilje na način da jasno zaprijetite egipatskoj vojsci da ćete obustaviti vojnu pomoć koju SAD daju egipatskoj vojsci ako ne bude zaštitila nenasilne prosvjednike od nasilja.
Kako biste poslali ovu poruku potrebno je na linku upisati u odgovarajuća polja slijedeće podatke:
First name = Ime
Last name = Prezime
E-mail = E-mail adresa
Street = Ulica i kućni broj
City = Grad/Mjesto
Pod State/Province odaberite na dnu: Other
Zip/postal code = Poštanski broj
Country = Odaberite svoju zemlju
Uklonite kvačice iz označenih kućica ako ubuduće ne želite primati dnevne vijesti i akcije organizacije Just Foreign Policy
i kliknite na Send Your MessageLink na akciju: Protesters Attacked in Cairo - Demand That Obama Stop the Violence
Stranka Hrvatski laburisti pokrenula je akciju u sklopu koje u razdoblju između 1. i 15. veljače ove godine možete potpisati zahtjev Vladi RH da podnese ostavku. Zahtjevi za ostavkom vlade mogu se potpisati na štandovima u svim većim gradovima i mjestima u Hrvatskoj, a možete i sami isprintati svoj zahtjev i poslati ga poštom izravno vladi ili Hrvatskim laburistima koji će ga zatim proslijediti vladi. Sve potrebne informacije o ovoj akciji možete pronaći na linku.
Tekst zahtjeva koji možete potpisati:
"Temeljem mojih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka ZAHTIJEVAM da podnesete ostavku, jer ste u sedam godina vladanja Hrvatsku doveli do bankrota, radnike pretvorili u roblje, nezaposlene učinili očajnima, umirovljenike pretvorili u sirotinju i sve nas odveli u dužničko ropstvo."
Izvor: Kreće akcija Hrvatskih laburista - PIŠITE VLADI - OSTAVKA!
DODATNI LINKOVI:
Situaciju u Egiptu i dalje možete uživo pratiti na:
Al Jazeera English: Live Stream
Građanska inicijativa - Solidarnost s egipatskim narodom
Angry Arab News Service
Kairo uživo: izveštaji sa lica mesta [apdejtuje se iz sata u sat]
Stranica s redovitim aktualnim izvještajima o prosvjedima u Kairu.
Još jedan link o Egiptu:
Jewish prayers for Egypt's uprising
Many Jews have warned Israel that it is a mistake to ally with these kinds of regimes, just as we've warned the US to learn the lesson from its failed alliance with the Shah of Iran. We've urged Israel to free the Palestinian people by ending the Occupation of the West Bank and the blockade of Gaza. Israel's long-term security will not be secured through military or economic domination, but only by acting in a generous and caring way toward the Palestinian people first, and then toward all of its Arab neighbours. ... We hope that Egyptians will hear the news that they have strong support from many in the Jewish world. We are not waffling like Obama - we want the overthrow of Mubarak, the freeing of all political prisoners, the redistribution of wealth in a fair way, trials for those who perpetrated torture and other forms of injustice, and the democratisation of all aspects of Egyptian life.
Hrvatska:
Drago Hedl: Strava na obalama Drave
Pobili su svih 19 osoba, u dobi od 41 do 85 godina. Među njima bilo je i osam žena. Zločin je bio strašan i trebalo je učiniti sve da se za njega ne sazna. Nije postojala ni jedna izlika kojom bi se masakr nad nedužnim civilima mogao opravdati. Mještani Paulin Dvora, u kojem je do početka rata živjelo 168 stanovnika (147 Srba, devet Jugoslavena, četvero Hrvata i osam "ostalih"), nisu se željeli pridružiti srpskoj pobuni u Hrvatskoj i prihvatiti oružje koje je ilegalnim kanalima, ali i od strane JNA, dolazilo iz Srbije. Prihvatili su hrvatsku državu kao svoju i nisu se protivili kada je u njihovo selo ušla Hrvatska vojska. Ipak, slijedeći pisanu zapovijed Karla Gorinšeka, u to vrijeme zapovjednika Operativne zone Osijek, od 14. studenoga 1991, u kojoj je naredio da se srpska sela stave pod "maksimalni nadzor", te da se izvrši "oduzimanje oružja, a poznate ekstremiste uhiti", postrojba Hrvatske vojske u Paulin Dvoru stavila je tamošnje preostale Srbe u, rekosmo, svojevrsni kućni pritvor. Nitko ih nije ni dirao, ni maltretirao, sve do te kobne noći između 11. i 12. prosinca 1991. godine. ... Kad je tri dana nakon masakra Paulin Dvor pao i kad su u njega ušle postrojbe JNA i srpske paramilitarne snage, pronašle su na obližnjem štaglju, u drvenom sanduku za municiju, samo leš 57-godišnje Dare Vujnović. Posmrtni ostaci ostalih osamnaest mještana Paulin Dvora zagonetno su nestali i nitko nije znao gdje su. ... Hrvatska je negirala bilo kakav zločin u Paulin Dvoru, a svako spominjanje ubojstva tih ljudi prozvano je izmišljotinom. Tako je bilo sve do ponedjeljka, 13. svibnja 2002, kad su leševi iz Paulin Dvora pronađeni 500 kilometara jugozapadno, u blizini zaseoka Rizvanuša, na šumskom putu koji od sela Brušane, na cesti Gospić – Karlobag, vodi prema vrhu Visočica (1619 metara nadmorske visine). ... Gotovo šest godina, 17 leševa srpskih i jednog mađarskog civila, ubijenih u Paulin Dvoru, bili su skriveni u nekadašnjem skladištu JNA Lug kraj Čepina, desetak kilometara od Osijeka. ... Jutro nakon zločina, u Paulin Dvor poslana su ambulantna kola iz Osijeka. No, za njih tamo nije bilo posla. Svih 18 civila koje je jedinica Hrvatske vojske u sastavu 130. brigade do trenutka masakra držala u stanovitom kućnom pritvoru, bili su mrtvi. Očevici kažu da je mjesto zločina pružalo stravičnu sliku – tih nesretnih 18 ljudi bilo je ubijeno rafalnim pucnjevima i ručnim bombama. Neki od njih dugo su umirali, zapomažući cijelu noć. ... U strahu da se zločin ne otkrije, 14. siječnja 1997, u kasnim večernjim satima, u Osijeku je u najvećoj tajnosti održan sastanak najviših predstavnika tajnih službi s najodgovornijim osobama iz lokalnog vojnog i obavještajnog zapovjedništva kako bi se utanačile sve pojedinosti transporta. Vojno skladište Lug nakon toga je bilo zatvoreno tri dana. Posmrtni ostaci 18 osoba su iskopani i prebačeni u bijelu plastičnu burad, koja su prije toga, noću, dopremljena iz osječke tvornice "Analit". Prijevoz ubijenih povjeren je karlovačkoj inženjerijskoj jedinici Hrvatske vojske. Sve do Slavonskog Broda transport je pratio i nadzirao osječki odjel vojne sigurnosne službe, a na putu do Rizvanuše pratnju su preuzeli drugi operativci. ... U danima neposredno nakon što je Glavaš i službeno imenovan zapovjednikom obrane Osijeka, Drava je gotovo svakodnevno izbacivala leševe. Policijski izvještaji iz prosinca 1991, u kojima su zabilježeni svi slučajevi, bili su slični kao jaje jajetu. U rubrici "Način izvršenja", metodom copy – paste, bila je upisana uvijek ista zabilješka: "Nasilno odveden iz obiteljske kuće, vezan samoljepivom trakom, odveden do rijeke Drave i ubijen iz vatrenog oružja." ... I rubrika "Sredstvo izvršenja", pod čim je policija podrazumijevala oružje iz koga je žrtva bila likvidirana, uvijek je bilo isto – pištolj kalibra 7,65 milimetara. U stupcu "Mjesto zločina" također je svugdje pisalo isto – "obala rijeke Drave, kod mosta", a kao "Motiv izvršenja" uvijek – "međunacionalna netrpeljivost". ... Ratkovića su posjeli na stolicu, nisu ga vezali, nego su ponovno počeli postavljati ista pitanja. Psovali su mu majku četničku, ... Onda su počeli s batinama. "Jedan me tukao nogom, drugi pištoljem, treći me udarao iz voleja po prsima. Pao sam sa stolice da bi me jedan od njih dočekao vojničkim čizmama… Digli su me, ponovno posjeli, a onaj 'pištoljdžija', kojeg tako zovem jer me tukao pištoljem, ponovno me udario. Imao sam veliku ozljedu iznad uha, možda čak i frakturu; tukli su me i tukli, ne znam koliko. Da sam znao što hoće, priznao bih da sam četnik, iako nisam, samo da me prestanu tući. Bili su neumoljivi i kad su vidjeli da nemam što reći, zaprijetili su da ću progovoriti kad dođe 'šef'", nastavlja Ratković jezivu ispovijest. Potom su sva trojica izašla iz prostorije, ostavivši Ratkovića samog. Zaključali su vrata i nakon pola sata došla su opet trojica, no sada dvojica novih i onaj "pištoljdžija". S njima je bio i "šef", mršavija visoka osoba, s policijskim pendrekom koji je imao ručku sa strane. On ga je tukao pendrekom, "pištoljdžija" i dalje pištoljem, a onaj treći kako bi ga već dohvatio. ... Vojnik koji je uzeo novčanik s Ratkovićevim dokumentima, tada je otrgnuo komad papirnate vreće u kojoj je prije bio šećer ili brašno, a koja je prazna ležala na podu. Napravio je lopticu, gurnuo je Ratkoviću u usta, a zatim mu, od uha do uha, zalijepio usta smeđom ambalažnom trakom. Onda su mu, također ljepljivom trakom, povezali ruke na leđima, i onako pretučenog, iznijeli iz prostorije. Odvukli su ga preko dvorišta do ulice. ... Čuo sam hitac s lijeve strane koji je ispalio 'pištoljdžija'. Nisam osjetio nikakvu bol, mada mi je metak s ulazne strane slomio čeljust, a s izlazne je razmrskao. Udarali su me nogom u leđa i pao sam u Dravu", sjećao se Ratković tog traumatičnog dana, 7. prosinca 1991. ... 'Pištoljdžija' je baterijskom lampom osvijetlio površinu vode. Kad je vidio da sam izvirio, još je jednom ispalio metak i pogodio me kroz otvorena usta, potpuno nevjerojatno, gotovo na istom mjestu kao i prvi put. Dva puta mi je pucao u glavu, ali me nije ubio." ... a onda je ponovno ugledao farove automobila i pomislio: "Sigurno su posumnjali da sam se spasio, pa se vraćaju da me dokrajče." Sakrio se iza velike žardinjere u kojoj je bio posađen šimšir, drhteći od hladnoće, straha i bolova. Bio je to isti onaj audi kojim su ga prije manje od sat vremena dovezli. U strahu je promatrao noćnu scenu: s desne strane, sa zadnjeg sjedala, potpuno isto kao malo prije toga njega, izvukli su nekog čovjeka, odveli ga bez riječi do istog mjesta gdje su pokušali likvidirati i Ratkovića. Jednako kao i njemu, pucali su u potiljak. "Na tom sam čovjeku nešto prepoznao, karakterističan hod, mada nije hodao sam, napola su ga vukli. Ležeći poslije u bolnici – kamo su me dovukli neki vojnici koji su me onakvog izmrcvarenog i jadnog pronašli u Tvrđi, misleći valjda da sam ranjen gelerom neke granate – tu sam sliku stalno vrtio pred očima. Kada sam saznao da je u Dravi pronađen leš dr. Kutlića, bilo mi je jasno da sam svjedočio njegovoj likvidaciji. ..." ... Dok je Ratković ležao u bolnici, oporavljajući se od ozljeda, Drava je u blizini restorana "Bastion", nešto niže od mjesta na kojem su pokušali likvidirati Ratkovića, izbacila dva tijela. Jedno je bilo žensko, koje policija nije uspjela identificirati, drugo je bio leš dr. Milutina Kutlića, onkologa iz osječke bolnice. Policija je obavila uviđaj i u blizini, na obali, pronašla tragove krvi, djelomično pokrivene snijegom. Na obali je nađeno i 12 čahura kalibra 5,6 mm i dvije kalibra 7,65 mm. Tijela su imala vidljive prostrijelne rane na glavi, a u ženskom lešu, tijekom obdukcije, pronađena su i dva deformirana metka. Ono što je policajcima bilo posebno zanimljivo, bila je činjenica da su na oba leša pronađeni tragovi samoljepive ambalažne trake široke 55 milimetara. Kasnije, Drava će izbaciti još nekoliko leševa, s rupom u potiljku i rukama zalijepljenim trakom.
Peticija upućena veleposlaniku Samehu Shoukryju, predsjedniku Hosniju Mubaraku, generalu Habibu Ibrahimu El Adlyju i premijeru Ahmedu Shafiqu
Tekst peticije:
25. siječnja, mi, narod Egipta, izašli smo na ulice zahtijevajući naša prava! Ne ujedinjuje nas niti jedna stranka, klasa ni religija: nismo muslimani i nismo kršćani, nismo bogati i nismo siromašni - mi smo raznolik narod Egipta - muslimani i kršćani i Egipćani svih klasa.
Zahtijevamo svoja građanska, politička i ljudska prava.
Zahtijevamo trenutnu ostavku predsjednika i parlamenta.
Zahtijevamo novi ustav.
Zahtijevamo slobodne i poštene izbore.
Zahtijevamo potpuno oslobađanje svih političkih zatvorenika i pritvorenika.
Zahtijevamo povratak slobodnog pristupa svim komunikacijskim mrežama.
Zahtijevamo da policija prestane pucati na nas, da prekine sa svojom brutalnošću i napadima na novinare.
Mi smo pokret 25. siječanj i ne ćemo stati dok naši zahtjevi ne budu ispunjeni! Pozivamo Egipćane i građane svih ostalih zemalja da nam pomognu da pobijedimo svojim potpisom na ovu peticiju, koju ćemo poslati egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku, dužnosnicima ministarstava unutarnjih i vanjskih poslova i egipatskim veleposlanstvima u cijelom svijetu.
Za potpisivanje peticije potrebno je ovim redoslijedom upisati Ime, Prezime, E-mail adresu, Kućnu adresu, Grad, odabrati Outside the U.S. i zatim Zemlju, upisati Poštanski broj, (Ukoliko ne želite da vam ime bude svima vidljivo na internetu uklonite kvačicu iz kućice ispred Allow my signature to be seen publicly. Ukoliko ne želite putem elektronske pošte primati daljnje obavijesti o ovoj i drugim kampanjama pokreta 25. siječanj uklonite kvačicu u kućici ispred Keep me updated on this campaign and others from The January 25 Movement.) i zatim kliknuti na SIGN.
Link na peticiju: Support the People's Revolution in Egypt
Prosvjede u Egiptu i rušenje Mubarakove diktature možete uživo pratiti na slijedećim linkovima:
Al Jazeera English: Live Stream
Građanska inicijativa - Solidarnost s egipatskim narodom
Ovdje se također možete informirati o predstojećim akcijama, događanjima i prosvjedima potpore i solidarnosti s egipatskim narodom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Angry Arab News Service
