skip to main |
skip to sidebar
The Historical Context of the Israeli Land and Planning Law Regime
The origins of the modern Israeli land and planning law regimes can be traced back to 1901, the year in which the Jewish National Fund (JNF) was established. The JNF, which, as will be seen, still plays a dominant role in the Israeli land law regime, was originally founded for the purpose of acquiring land in Palestine. According to the memorandum of association of the English company into which the Fund was first incorporated, its object is to acquire land in Palestine “for the purpose of settling Jews on such lands.” The same memorandum of association also prohibits the JNF from selling any land it acquired. JNF land could be leased but only “to any Jews upon any term.”
Read more...
Teenager shot in his head in Aida refugee camp
Maloljetnik pogođen u glavu u izbjegličkom logoru Aida (20. siječanj 2013)
U petak 18. siječnja oko 15:20 jedan je izraelski vojnik u glavu bojevim streljivom pogodio 16-godišnjeg palestinskog dječaka u izbjegličkom logoru Aida u Betlehemu. Ranjeni dječak živi u susjednom izbjegličkom logoru al-Azza. Aida se nalazi odmah do aparthejdskog Zida, zbog čega često izbijaju sukobi između izbjeglica i izraelske vojske. Prethodna 2 dana mještani su prosvjedovali nakon što je na izraelskom aparthejdskom zidu probijena rupa. Istog je dana izraelska vojska mještanima uputila upozorenje da će na svakog tko bude hodao glavnom ulicom koja vodi do Zida biti otvorena vatra bojevim streljivom. Ranjeni dječak nalazio se ispred Izbjegličkog centra Lajee kad je pogođen u lijevu stranu čela. Svjedoci tvrde kako se u trenutku kad je dječak pogođen nisu odvijali nikakvi prosvjedi, već da su ljudi u Aidi samo gledali vojnike izdaleka. Sam centar Lajee udaljen je od Zida. Izjave svjedoka potvrđuje i video snimka incidenta koja prikazuje skupinu mladih kako nose ranjenog dječaka nakon što je pogođen. Dječak je odmah po ranjavanju prebačen u vladinu bolnicu u Beit Jali, te potom u obližnju bolnicu Arapskog društva. Nakon intervencije predsjednika Palestinske samouprave Abbasa, koji se u trenutku ranjavanja nalazio u Betlehemu, dječak je prebačen u bolnicu Hadassa u Izraelu. Neurokirurzi navodno su 3 puta operirali dječaka, a stanje mu je kritično. Dvojica liječnika koji su pregledali i liječili dječaka nisu isključili ranije glasine kako je dječak pogođen dum-dum metkom, zbog fragmentacije metka u dječakovoj glavi, dok je treći liječnik ustvrdio kako se po njegovom mišljenju definitivno radi o tom streljivu. Dum-dum metci su zbog svoje brutalnosti zabranjeni u međunarodnom pravu. U članku 8 na Revizijskoj konferenciji Rimskog statuta u Kampali uporaba ovakve vrste streljiva u unutarnjem oružanom sukobu proglašena je ratnim zločinom. Ti su metci također u međunarodnim oružanim sukobima zabranjeni Haškom konvencijom. Nekoliko liječnika koji su pregledali ranjenog dječaka tvrde da mu je metak eksplodirao u mozgu. Ulazna rana pokazuje znatno oštećenje lubanje i nema izlazne rane.
Read more...
Going back to Bab al-Shams (photos)
Povratak u Bab al-Shams (slike) (17. siječanj 2013)
Tri dana nakon deložacije iz novostvorenog sela Bab al-Shams Palestinci su se pokušali vratiti, no izraelske su iz snage u tome silom spriječile.
Click to watch...
Settler violence continues in Qusra
Nastavlja se kolonističko nasilje u Qusri (17. siječanj 2013)
Od početka nove godine mještani sela Qusra i njihova poljoprivredna zemljišta, južno od Nablusa na Zapadnoj obali, izloženi su sve učestalijem nasilju kolonista iz okolnih divljih kolonističkih naselja. U manje od mjesec dana od početka nove godine, tvrde mještani, uništeno je ili iščupano 600 stabala, a 8 je osoba ozlijeđeno gumenim metcima i imalo je poteškoća zbog udisanja suzavca. Jedan je mještanin ranjen bojevim streljivom, a još 3 su bili žrtve napada. U selskom vijeću Qusre tvrde da su za napade odgovorni kolonisti iz divljih kolonističkih naselja Esh Kodesh i Kida, koja se pretežito bave poljoprivredom, vinogradarstvom i stočarstvom. Qusra ima oko 6000 stanovnika, a oko 60% radne snage radi u poljoprivredi. Preživljavanje im u znatnoj mjeri ovisi o zemlji i maslinicima. U četvrtak 10. siječnja 2013. jedan je kolonist jednog mještanina Qusre ranio bojevim streljivom. Prema palestinskim izvorima ranjavanje se dogodilo u selu, nakon što su ga kolonisti napali. Kolonisti su u svom napadu uništavali sve pred sobom: drveće, ograde, pucali po uličnoj rasvjeti. Kad su htjeli napasti jednu kuću i preplašiti djecu u njoj, žrtva im se ispriječila na putu kako bi zaštitila kuću. Kolonisti su otvorili vatru i mladića ranili u desnu nogu. Nakon ovog napada mještani su se pokušali suprotstaviti kolonistima, no tada je izraelska vojska na njih počela ispaljivati suzavac i gumene metke. Ovakvi se napadi u selu Qusra odvijaju već godinama. Tijekom 2012. napadnuto je 36 osoba i uništene su na stotine maslinovih stabala. Iako je selsko vijeće u brojnim slučajevima nasilja kontaktiralo izraelski Okružni koordinacijski ured ništa nije poduzeto i nitko od odgovornih za napade nije uhićen. Tjedan dana prije ovog incidenta kolonisti i izraelske snage sukobili su se s mještanima Qusra na okolnim poljima. Nekoliko je mještana imalo problema zbog udisanja suzavca. Kolonističko naselje Migdalim se nalazi odmah do Qusre, no njegovi kolonisti do sada još nisu uznemiravali mještane Qusre. Divlja kolonistička naselja Esh Kodesh i Kida nalaze se na mnogo većoj udaljenosti. Kolonisti iz Esh Kodesha tvrde da su maslinova stabla uništena u nevremenu koje je pogodilo to područje tjedan ranije, te kako imaju video snimku koja prikazuje Palestince koji uništavaju stabla i ograde u jednom od njihovih vinograda, za koje mještani Qusre tvrde da su prije uspostave divljeg kolonističkog naselja Esh Kodesh pripadali selu Qusra.
Read more...
16 year old Sameer Awad killed by IDF in Budrus
Izraelska vojska ubila 16-godišnjaka u Budrusu (16. siječanj 2013)
Izraelski su vojnici u utorak 15. siječnja 2013. 16-godišnjeg Sameera Awada ranili u glavu, vrat i grudni koš. Dječak je kasnije preminuo od zadobivenih ozljeda u bolnici u Ramalli. Izraelska vojska tvrdi kako je Awad pokušavao prijeći sigurnosnu ogradu i ući u Izrael nakon polaganja ispita u svojoj školi. U trenutku napada sa Sameerom su bili njegov brat Jamil i još najmanje jedan prijatelj. Svjedoci tvrde kako su Sameeru Awadu prišla dvojica izraelskih vojnika i zgrabila ga. On im se istrgnuo i vojnici ga nisu pokušali ponovo uhvatiti. Umjesto toga su pucali na njega s udaljenosti od oko 3 metra. Prema drugim izvorima, uključujući izjavu Koordinacijskog odbora za narodnu borbu, dječak se udaljavao od vojnika u trenutku kad je napadnut, ali se radilo o udaljenosti od 100 metara. Ono što je očito je da je Sameer bio nenaoružan i nije predstavljao prijetnju izraelskim vojnicima. Sameerov brat tvrdi da su mu vojnici prijetili da će i na njega pucati ako bude pokušao pomoći bratu, no on i prijatelj svejedno su ranjenog Sameera odnijeli na relativno sigurnu udaljenost. Sameer je peti Palestinac kojeg su Izraelci ubili od početka 2013. Nakon sprovoda održan je malen, ali strastven prosvjed u počast Sameeru ispred pripadnika izraelskih snaga na ogradi. U subotu 12. siječnja ubijen je jedan 21-godišnji Palestinac koji je pokušavao iz južnog hebronskog gorja ući u Izrael. U proteklih tjedan dana u Pojasu Gaze su ubijena 3 Palestinca, uključujući jednog 21-godišnjeg poljoprivrednika. Ovi slučajevi pokazuju da se izraelska vojska sve rjeđe libi upotrijebiti bojevo streljivo protiv palestinskih civila.
Read more...
Detainment of Palestinian researcher is an attack on intellectuals
Pritvor palestinskog istraživača predstavlja napad na intelektualce (05. siječanj 2013)
Istraživač nevladine organizacije Mreža za potporu zarobljenicima Addameer Ayman Nasser nalazi se u izraelskom pritvoru. Nasser je uhićen u raciji u svom domu u Saffi u okolici Ramalle na Zapadnoj obali 15. listopada 2012. i od tada se nalazi u izraelskom okupacijskom zatvoru. Optužen je da je organizirao aktivnosti solidarnosti s palestinskim zarobljenicima, sudjelovao u godišnjem obilježavanju palestinskog Dana zarobljenika i posjetio festival posvećen životu pokojnog Mustafe Abu Alija, ubijenog glavnog tajnika Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Nasserovi navodni zločini su javna okupljanja u kojima su sudjelovale tisuće Palestinaca i stranaca, te je stoga jasno da se radi o još jednom od bezbrojnih napada na palestinske intelektualce. Napadima na palestinsko civilno društvo Izrael ne krši samo ljudska prava, nego i dokazuje da palestinsku intelektualnu zajednicu smatra većom prijetnjom Izraelu od oružanog nasilja. U srpnju 1972. automobilom bombom u Beirutu je ubijen Ghassan Kanafani, palestinski pisac i aktivist Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Rasprostranjeno je uvjerenje kako je taj atentat izveo izraelski Mossad. Slijedeće su godine izraelske snage ubile pjesnika i pisca Kamala Nassera. 1987. godine, 2 tjedna nakon što ga je PLO upozorio da „ispravi svoje stavove“, crtača Najija al-Alija ubio je nepoznati ubojica. Posljednjih je godina gušenje palestinske intelektualne zajednice poprimilo birokratskiji oblik. Kršeći Sporazume iz Osla, koji Pojas Gaze i Zapadnu obalu smatraju jednom jedinicom, Izrael je 2000. nametnuo stroga ograničenja kretanja čime je u stvari zabranjeno svo akademsko putovanje između ovih odvojenih područja. Institucije visokog obrazovanja u Pojasu Gaze trpe zbog trajne blokade i stalnog bombardiranja, a rijetkim je studentima iz Pojasa Gaze dopušteno da studiraju na Zapadnoj obali. Od izbijanja Druge palestinske Intifade samo je 3 studenata (s novčanom potporom SAD-a) imalo tu sreću da otputuju iz Pojasa Gaze i dovrše svoj studij na Zapadnoj obali. U jednom je sudskom slučaju 2007. godine Izrael tvrdio kako su palestinska sveučilišta „staklenici za uzgoj terorizma“ i kako Izrael nije obvezan dopustiti „stranom neprijatelju“ da ulazi u „svoju zemlju“, u što vlada uključuje cijelu Zapadnu obalu, koja je nedavno priznata kao suverena palestinska država u Općoj skupštini UN-a. U rujnu 2012. sud je odbio molbu 5 studenata iz Gaze koji su željeli studirati na Zapadnoj obali. Izrael je ponovo pokazao prezir prema palestinskom civilnom društvu kad su 11. prosinca 2012. izvršene racije u 3 organizacijama civilnog društva. Vojnici su vojnim terenskim vozilima ušli u Ramallu, koja je u sklopu Sporazuma iz Osla potpala u Zonu A i pod punu palestinsku kontrolu, i pretresli prostorije Odbora palestinskih žena u izbjegličkom logoru Qaddura, Mreže za potporu zarobljenicima Addameer i Mreže palestinskih nevladinih udruga, koalicije koja predstavlja više od 130 organizacija civilnog društva. Ukradeni su kompjuteri, spisi, novac i oprema za snimanje. Pritvaranje Aymana Nassera je dio ovog šireg obrasca sustavnog progona intelektualaca i civilnog društva. Tijekom prvih 45 dana pritvora Nasser ni za što nije bio optužen, a ispitivali su ga 20 sati na dan dok su mu ruke bile vezane iza leđa. Za vrijeme koje nije provodio na ispitivanju, držan je u izolaciji u maloj prostoriji s jednom dekom, glasnim klima uređajem i jakim fluorescentnim svjetlom koje se nikad ne gasi. Nasser trenutno čeka suđenje, kojih većina završava osudama.
Read more...
Nearly ten years after store closures, Hebron still suffering
Gotovo deset godina nakon zatvaranja poslovnih prostora život u Hebronu je i dalje težak (26. siječanj 2013)
Ulicu Shuhada, na kojoj se nalazila glavna hebronska tržnica, izraelska je vojska u potpunosti zatvorila za Palestince početkom Druge Intifade. Zbog deložacija mještana i prisilnog zatvaranja trgovina grad je dobio nadimak „Grad duhova“. Ovo je mjesto nekad bilo živahno središte gospodarske djelatnosti, a sada je prazno i napušteno. Na propagandnim plakatima na područjima pod izraelskom kontrolom u starom gradu piše da su trgovine zatvorene radi sigurnosti nakon palestinskih napada na koloniste tijekom Druge Intifade, no istina je da su mnoge trgovine zatvorene prije izbijanja Intifade. Na primjer: radnja za popravljanje računala hebronskog građanina Ramija Tawila zatvorena je vojnom naredbom 15. siječnja 1991. Tawil je ponovo otvorio radnju točno godinu dana kasnije u hebronskoj ulici Bab Zawiya, odmah do područja grada koje kontroliraju Izraelci. Tawil tvrdi kako je nekoliko puta pokušavao ponovo otvoriti svoju zatvorenu radnju na starom mjestu, no izraelska ga je vojska svaki puta u tome spriječila. Tawilova radnja je nekada pripadala njegovom ocu, koji ju je otvorio 1968, nakon što je Izrael 1967. godine okupirao Zapadnu obalu. Izraelske vlasti Tawilu nisu dale nikakvu odštetu za zatvaranje radnje i bio je prisiljen prodati svoju imovinu i zadužiti se kako bi mogao otvoriti novu radnju. Prema podacima izraelske organizacije za ljudska prava B'Tselem, u starom gradu Hebrona zatvoreno je 1829 poslovnih prostora, od čega je 62,4% zatvoreno tijekom Druge Intifade. Zatvaranje poslovnih prostora imalo je znatan utjecaj na sve aspekte života u Hebronu, od gospodarstva do društvenog života. Također je utjecalo na mogućnost palestinskog pristupa vjerskim mjestima, budući da je nužno prijeći 3 kontrolne točke kako bi se iz dijela grada pod palestinskom kontrolom došlo do Ibrahimove džamije, koja je najvažniji vjerski lokalitet u Hebronu. Umirovljeni hebronski učitelj Rasmi Kabaja tvrdi da palestinske obitelji još uvijek strahuju da bi izraelski vojnici mogli zatvoriti njihove trgovine i upozorava da izraelska okupacija i agresija uzrokuju očigledne štetne psihološke posljedice kod mnoge djece. „Najgori je psihološki učinak na one koji izađu iz zatvora. Kad Izrael uhiti dječaka, on se neće vratiti [i odrastati] kao normalna osoba,“ tvrdi Kabaja. Prisjeća se da je Hebron prije okupacije 1967. bio palestinsko trgovinsko i turističko središte, no u petoj ili šestoj godini okupacije Izrael je počeo oko grada postavljati svoje baze, a grad je danas okružen kolonistima.
Read more...
Palestinian Appeal to Professor Zygmunt Bauman
You yourself are a harsh critic of the Israeli state, and your courageous statements about Israel's regime of oppression and your likening of the apartheid Wall to the wall surrounding the Warsaw Ghetto have engendered the ire of the Zionist establishment while being welcomed by those fighting for justice. We are hopeful that a person who declared that it “is forbidden to stay silent in the face of Israeli crimes and their persecution of Palestinians exactly because the fate of Jews in Europe had similar beginnings – discrimination, pogroms, ghettoes, concluding with the Shoah,” will find it right to respect the Palestinians' means of struggle by boycotting the complicit institutions of the Israeli state. The academic and cultural boycott has wide support in Palestinian society, and is viewed as the most effective path today to achieving Palestinians' right to self-determination given the abject failure of “peacemaking” and the inability of the UN, under US hegemony, to hold Israel accountable to international law. We do not need to remind you that the Israeli academic establishment is deeply implicated in the system of apartheid and colonialism that oppresses the Palestinian people. You are also acutely aware that Israel has flouted international law for several decades. Since the hegemonic world powers are actively complicit in enabling and perpetuating Israel's colonial and oppressive policies, we believe that the only avenue open to achieving justice and upholding international law is sustained work on the part of Palestinian and international civil society to put pressure on Israel and its complicit institutions to end this oppression.
Read more...
Antonio Munoz Molina: Conscientious Writers do not Side with Apartheid
The book fair you will be attending is sponsored by the Jerusalem Municipality, a key node in the official Israeli structure of colonialism and apartheid, and a leading violator of Palestinian rights. The Municipality has, since its inception, been a major instrument in the colonization of Israeli-occupied Jerusalem, in contravention of international law. It is particularly notable for its role in promoting and deepening one of the starkest cases of urban apartheid in the world. The municipality continues to be actively involved in the illegal gradual ethnic cleansing of the indigenous Palestinians out of Jerusalem, the demolition of Palestinian homes and destruction of property, and the sustained suppression of development in the Palestinian neighborhoods as a matter of policy. John Dugard, a leading international law expert and former UN rapporteur for human rights in the occupied Palestinian territory, had this to say about the situation of Palestinians in occupied East Jerusalem: “The similarities between the situation of East Jerusalemites and black South Africans [under apartheid] is very great in respect of their residency rights. We had the old Group Areas Act in South Africa. East Jerusalem has territorial classification that has the same sort of consequences as race classification had in South Africa in respect of who you can marry, where you can live, where you can go to school or hospital.”
Read more...
PALESTINA/IZRAEL:
Israeli Forces Invade Beit Ommar Again After Funeral, Settler Hit-and-Run
Izraelske snage ponovo napale Beit Ommar nakon mjesnog sprovoda, kolonistički autobus pregazio dijete (28. prosinac 2012)
24. prosinca 2012. prirodnom je smrću umro jedan mještanin sela Beit Ommar na Zapadnoj obali. Izraelske snage koje su raspoređene na ulazu u selo, gdje se također nalazi i groblje, često napadaju sprovode. Istog je dana jedan kolonistički autobus udario i pregazio jednog 13-godišnjeg dječaka iz Beit Ommara koji je nakon toga hospitaliziran. Izraelska je vojska pogreb i prometnu nesreću iskoristila kao izliku za upad u selo i napad na mještane. Vojska je u selo ispaljivala suzavac, gumom presvučene čelične metke i bojevo streljivo. Nekoliko je mještana ozlijeđeno gumom presvučenim čeličnim metcima.
Read more...
2 Critically Injured, 4 Arrested in Last 24 Hours in Beit Ommar
2 teško ranjenih, 4 uhićenih u 24 sata u Beit Ommaru (18. studeni 2012)
Mještani sela Beit Ommar sudjelovali su u stalnim spontanim prosvjedima protiv izraelskog napada na Gazu. Izraelske su snage 17. studenog uhitile jednog 20-godišnjaka, a jednog drugog pogodile su patronom suzavca u torzo s udaljenosti od 3 metra. Pogođeni Palestinac je u kritičnom stanju u bolnici u Hebronu. Izraelske su snage tijekom noći napale Beit Ommar, ulazile u domove i uhićivale mlade muškarce. U svojim su domovima uhićena 3 muškaraca, uključujući 19-godišnjeg sina člana Narodnog odbora Ahmeda Abu Marije. Prilikom upada u dom braće Mohammeda i Hamade Awada, vojska je bojevim streljivom ranila Hamadu u ruku i torzo, te je on zatim prebačen u bolnicu Hadasa u okupiranom Jeruzalemu, a stanje mu je kritično. Njegov brat Mohammed je među trojicom uhićenih.
Read more...
Demonstration in Beit Ommar for Gaza
Prosvjed za Gazu u Beit Ommaru (17. studeni 2012)
Koalicija aktivista u mjestu Beit Ommar, uključujući aktiviste iz Centra za slobodu i pravdu i Projekta solidarnosti s Palestincima, članove Narodnog odbora i nove udruge mladih Palestinaca, organizirala je hitni prosvjed u Beit Ommaru u znak solidarnosti sa stanovnicima Pojasa Gaze. Više od 100 Palestinaca hodalo je od središta mjesta do izraelske vojne promatračnice na ulazu u mjesto. Izraelska je vojska na prosvjednike ispaljivala suzavac, zvučne granate i gumom presvučene čelične metke. Prosvjednici su se pored ulaza u mjesto zadržali više od 2 sata prosvjedujući protiv izraelske agresije i okupacije. Izraelski su vojnici zauzeli položaje na krovovima palestinskih domova i nastavili ispaljivati suzavac po cijelom mjestu.
Read more...
Beit Ommar Participates in West Bank-Wide Demonstrations Against the Occupation
Prosvjedi protiv okupacije u Beit Ommaru i diljem Zapadne obale (14. studeni 2012)
14. studenog 2012. diljem Zapadne obale izveden je niz direktnih akcija usmjerenih protiv izraelske vojne okupacije koje je koordinirala mreža lokalnih aktivista. Palestinci su zajedno s izraelskim i međunarodnim mirovnim aktivistima blokirali ceste i kontrolne točke koje koriste samo kolonisti u Huwarri kod Nablusa, Ni'linu kod Ramalle, Nabi Salehu kod Ramalle, Bil'inu kod Ramalle, te Nashashu i Beit Jali kod Betlehema. Aktivisti iz Beit Ommara i Projekta solidarnosti s Palestincima pridružili su se više od 100 drugih aktivista na kontrolnoj točki kod Beit Jale. Gotovo pola sata aktivisti su blokirali promet izraelskih kolonista koji preko ove kontrolne točke putuju za Jeruzalem.
Read more...
The dispossession and destruction of al-Maleh
Izvlaštenje i rušenje u al-Malehu (26. siječanj 2013)
17. siječnja oko 9 sati u jutro izraelski su vojnici u dva autobusa, brojnim terenskim vozilima i s tri Caterpillarovih buldožera izvršili nalog o rušenju objekata u selu al-Maleh u Jordanskoj dolini. U potpunosti je uništeno između 45 i 55 objekata, uključujući oko 30 objekata koji su se koristili za držanje stoke. Dva dana kasnije, u subotu (19. siječnja) vojska se vratila u selo i zaplijenila imovinu, uključujući hranu, posteljinu i šatore koji su donirani i podignuti nakon prvog rušenja. Izraelska je vojska to područje proglasila zatvorenom vojnom zonom i zatvorila obližnju prilaznu cestu do 20 sati tog dana. Zbog toga što nije bilo moguće mještanima dostaviti humanitarnu pomoć, desetci mještana, uključujući žene i djecu, bili su prisiljeni cijelu hladnu zimsku noć provesti na otvorenom. Nakon što su im uništena sredstva za život, neki mještani su, zajedno sa svojom stokom, izbjegli kod svoje rodbine i obitelji u obližnjim selima. Ovakvo uništavanje i izvlaštenje je taktika kojom se izraelske okupacijske snage služe kako bi ugnjetavale i zastrašivale stanovništvo Jordanske doline s ciljem da ono napusti svoju zemlju. Izrael stalno područja koja potpadaju u Zonu C, poput Jordanske doline i južnog hebronskog gorja pretvara u zatvorene vojne zone. Načelnik selskog vijeća Al-Maleha i Bedwena smatra kako Izrael ovu zemlju želi zbog toga što je nalik onoj u Libanonu, pa je stoga savršena za obuku vojnika. Aktivisti iz Udruge solidarnosti s Jordanskom dolinom upozoravaju da su rušenja objekata u al-Malehu dio općeg fenomena ugnjetavanja i etničkog čišćenja palestinskih zajednica u Jordanskoj dolini. Prije otprilike 2 tjedna izraelska je vojska stanovnike al-Maleha evakuirala na udaljenost od oko 100 metara od njihovih domova kako bi mogla izvoditi vojne vježbe, a ostaci vojne opreme nakon vježbe štete mještanima i njihovoj stoci. Sedam je mještana ozlijeđeno u eksplozijama mina postavljenih na njihovoj zemlji. Selo al-Maleh, koje postoji već više od 30 godina, izgrađeno je na zemlji koja je određena kao Zona C u Sporazumima iz Osla, što znači da Izrael ima punu civilnu i sigurnosnu kontrolu nad selom, ali ne i njegovim palestinskim stanovnicima. No ta je zemlja zakonski u vlasništvu Latinskog patrijarha u Jeruzalemu, katoličke crkve s jurisdikcijom nad brojnim područjima u Izraelu, na okupiranom palestinskom teritoriju, u Jordanu i Cipru. Mještani sela al-Maleh zemlju unajmljuju od crkve, ali bez „vrijedećih isprava i dokumenata“ koje bi izraelski sudovi prihvatili kao legitimne, unatoč tome što godinama crkvu mole da omogući izdavanje istih. U ovakvoj situaciji borba mještana za njihovu zemlju postaje gotovo nemoguća. Mještani su naloge o rušenju primili 08. prosinca 2012. Poručeno im je neka se sami evakuiraju u roku od 40 dana ili će uslijediti nasilno rušenje. Sada je u selu preostalo samo nekoliko objekata, uključujući jednu kuću od kamena koja je tamo od prije 1948, a mještani strahuju da bi vojska svakog časa mogla doći i uništiti ostatak sela. Prvog dana rušenja, 17. siječnja, u selu Fasay'il al-Wusta Freedom Teatar i udruga Solidarnost s Jordanskom dolinom organizirali su boravak u znak solidarnosti s mještanima tog sela, koje je, poput al-Maleha, također meta izraelskih okupacijskih snaga koje mještanima otimaju zalihe vode, prekidaju opskrbu električnom energijom i gotovo im u potpunosti onemogućavaju pristup redovitom prijevozu. U sklopu svog boravka aktivisti su izrađivali cigle od blata za nove domove i sadili maslinova stabla, a večeri su provodili sudjelujući u kazališnim, plesnim i glazbenim aktivnostima. Ovakve akcije solidarnosti djelomično ublažavaju muku stanovništva koje se bori za svoj opstanak u selima u Jordanskoj dolini, ali nisu dovoljne. Štoviše, čak i humanitarne agencije često ne uspijevaju ispuniti svoju zadaću i zaštiti ljudska prava u Zoni C na Zapadnoj obali, dok gotovo cijela međunarodna zajednica i mediji šute o patnji stanovnika palestinskih gradova i sela diljem Jordanske doline i Zapadne obale.
Read more...
Jewish activist to AIPAC: Stop Silencing Dissent! (video)
The Internally Displaced Palestinians in Israel
The category “internally displaced in Israel” includes Palestinians who were driven out from their homes by the Jewish forces (subsequently Israeli) prior to the foundation of the State of Israel, or by institutions under the authority of the State of Israel following its establishment, and who remained within the borders of the State of Israel most starkly in the period between November 1947 and July 1949, but also continuing into the present. Today, Israel continues to prevent these internally displaced persons (IDPs) from returning to their homes.
Read more...
A surrounded city; Nablus and its settlers
Grad Nablus okružen kolonistima (23. siječanj 2013)
1995. godine, nakon što su dvije godine ranije potpisani Sporazumi iz Osla, Nablus je postao autonomni palestinski grad. Grad je potpao pod „Zonu A“, a novooformljena Palestinska samouprava bila je odgovorna za civilnu upravu i sigurnost. Međutim, kao što je to slučaj s mnogim područjima Zapadne obale, ovaj opis ne odgovara stvarnosti. U stvarnosti je područje Nablusa okruženo izraelskim kolonističkim naseljima zbog čega je ono ne samo pod izraelskom vojnom kontrolom, već i kontrolom bujajućih radikalnih židovskih zajednica koje žive u tim kolonističkim naseljima. U guvernoratu Nablus tvrde kako na Zapadnoj obali postoji 184 kolonističkih naselja i 176 kolonističkih položaja, a od toga se na području Nablusa nalazi 12 kolonističkih naselja i 36 kolonističkih položaja koji ukupno zauzimaju 3500 dunuma ograđene zemlje. Sela u okolici Nablusa izložena su svakodnevnim kolonističkim napadima. Prema podacima guvernorata Nablus 2012. je registriran najveći broj kolonističkih napada: ukupno 395 napada na Palestince na Zapadnoj obali, pri čemu se na području Nablusa dogodilo 35% tih napada. U Liječnicima bez granica su također upozorili kako su kolonistički napadi u naglom porastu od 2010. Kolonistička se naselja i dalje šire, a broj srušenih palestinskih kuća i drugih objekata i raseljenih osoba udvostručio se 2010. i 2011. Ove su godine kolonisti već bojevim streljivom pucali po palestinskim mladićima koji su se igrali u snijegu u Orifu, iščupali 120 maslinovih stabala u Qaryutu i vandalizirali automobile ispisujući po njima protuarapske grafite u Qablanu. Čini se da se situacija pogoršava iz dana u dan. Prošle su godine najviše kolonističkih napada na palestinska sela izvršili kolonisti iz kolonističkog naselja Yitzhar na nabluskom području. Yitzhar je uspostavljen 1984. godine, a to si je kolonističko naselje od tada protuzakonito pripojilo velike površine zemlje, čime ometa život u selima poput Urifa koji se nalazi samo 1500 metara od Yitzhara i Burina kojeg okružuju kolonistička naselja Yitzhar i Bracha. U UN-ovom Uredu za koordinaciju humanitarnih poslova smatraju da to kolonističko naselje sada zauzima 1800 dunuma zemlje. Kad je uspostavljen, Yitzhar je zauzimao 18 dunuma zemlje, što znači da se površina godišnje povećavala za više od 61 dunum od njegovog nastanka. Zahvaljujući kolonističkom nasilju Palestincima je nedostupno 7500 dunuma zemlje. Od 2000. godine do danas selu Urif je za širenje kolonističkog naselja Yitzhar oteto 2200 dunuma zemlje, a u proteklih četiri godina uništeno je više od 4000 maslinovih stabala. Kolonisti iz Yitzhara imaju vlastitu obučenu zaštitarsku organizaciju koju predvodi čovjek kojeg se sumnjiči za ubojstvo jednog mještana sela Urif 2004. godine. Međunarodni pokret solidarnosti je u travnju 2012. upozorio da isti čovjek nastavlja voditi kampanju terora nad okolnim palestinskim selima Burin, Huwara, Madma, Assria Al-Alibya, Ein Nabous i Urif. Ta je osoba zajedno s još nekoliko maskiranih kolonista 2012. napala jednu školu u kojoj su učenici pisali ispit. Kasnije su se napadačima pridružili naoružani izraelski vojnici. Nakon napada učitelji su skupili 60 patrona suzavca, nekoliko zvučnih granata i najmanje 30 komada bojevog streljiva koji su ispaljeni izravno iznad glava djece.
Read more...
Israel's Identity Crisis: A study into the practical difficulties of upholding Jewish and democratic values
Israel refers to itself as both 'a Jewish state' and 'the Middle East's only democracy'. This paper will ascertain what constitutes the former, why being deemed both a Jewish state and legitimate democracy is of great importance to Israel and finally, the extent to which these apparently conflicting identities can be reconciled.
Read more...
The Legal Framework of Second Class Citizenship
Ahmed Tibi, a Palestinian Israeli Member of Knesset, once said that “Israel is a democratic state for the Jews, but is a Jewish state for the Arabs.” Tibi was not far from what the reality in Israel looks like today. Consecutive Israeli governments have discriminated against its Palestinian minority since the establishment of the State of Israel until this very day. Palestinians in Israel are collectively treated as second class citizens. This is clearly seen in the issue of citizenship. In this article I have shown that since its establishment, Israel enacted laws and repeatedly amended these laws with the backing of the government and even the High Court with one goal: to Judaize the state. This goal has severely affected the basic rights of Palestinian citizens, their right to family life, right to family unification, and above all, their right to equality.
Read more...
HRVATSKA:
Referendumski ustanak (video)
The Dishonor of Israeli Honors
The responses of international figures to Palestinian and international appeals to shun Israeli prizes and other honors have invariably focused on the tired argument that they do not want to punish Israeli academics or cultural workers by refusing such opportunities. Another related argument is that by their presence in Israel, they will be strengthening those Israelis who fight their establishment — on the assumption that the academy and the cultural arena are where Israeli dissent flourishes. Rarely is the fact that Palestinians are appealing to them a relevant consideration. It seems the only voice such people hear is the Israeli voice. Take, for example, the Spanish writer, Antonio Muñoz Molina, who this month is expected to travel to Jerusalem to receive an award at the hands of Israel's President Shimon Peres. It seems here that we face the tragic and astounding case of a writer who does not read. Molina has responded to appeals to him by both international and Palestinian civil society saying that he chooses to be with Israelis who are against their government rather than “to boycott a whole people,” and that boycott actions do not distinguish between people and their states [1]. Supposing for a moment that boycotts are politically naïve, as Molina seems to suggest, it behooves him to see how the acceptance of an award handed out by the head of the state would clearly be legitimizing that very state. More importantly, Molina has spoken against the appeals to him, while clearly having not read those very appeals, or, in all likelihood, not having attempted to understand their message, in which case he should have spared himself the embarrassment and stayed silent. No one has asked Molina to cut off all ties to individual Israelis; however, PACBI and other groups have called on him not to participate in functions involving complicit Israeli institutions, or in government sponsored events. Had Molina read our appeal to him carefully [2], he would have learned that the Palestinian call for cultural boycott does not target individuals. This point cannot be stressed more. It is a call to boycott complicit Israeli institutions and events sponsored by the government and designed to promote Israel's image as a bastion of culture. As such, communication with Israelis is not in question. There are many forms in which an engagement with Israeli academics can take place outside the framework of complicit institutions. What is in question is legitimizing Israel as a center of academic and cultural life by giving lectures, accepting awards, and taking part in Israeli events, thereby granting recognition to its complicit institutions. ... We call upon international academics and cultural figures to read our statements and our guidelines within the framework of resisting colonization through strategies of pressure rather than the 'handle colonizers with care' approach. We appeal to them once more, as the indigenous oppressed people, to respect our strategy of resistance in the form of boycotts and moral pressure and not to accept the dishonor of Israeli honors.
Read more...
New Protest Village Bab Al Karama/Gate of Dignity Springs Up
Podignuto novo prosvjedno selo Bab Al Karama (Vrata dostojanstva) (18. siječanj 2013)
U petak (18. siječnja 2013) u jutro, dok je većina izraelskih vojnika na okupiranoj Zapadnoj obali bila usredotočena na redovite tjedne prosvjede, mještani Beit Ikse, malog sela sjeverozapadno od Jeruzalema, podigli su još jedno prosvjedno selo, slično Bab Al Shamsu, koji je podignut istočno od Jeruzalema tjedan dana ranije. Selo Beit Iksa ostalo je bez gotovo sve svoje poljoprivredne i povijesne zemlje, počevši od 1948. do aneksije šireg područja Jeruzalema i izgradnje aparthejdskog Zida i kolonističkih naselja koja gotovo u potpunosti okružuju selo. Na jednom od posljednjih komada zemlje, do aparthejdskog Zida, mještani i aktivisti podigli su džamiju i šatore. Okupilo se više od 100 sudionika koji su u novom selu molili i najavili da će nastaviti u duhu Bab Al Shamsa tražiti povrat zemlje koja je njihova.
Read more...
A free-speech controversy grows in Brooklyn
“That's a nice college you've got there. It would be a shame if something happened to it.” That's not too far removed from the message being sent by some members of New York's City Council to the president of Brooklyn College, a part of City University of New York and the scene of what the New York Post calls a “Mideast War in Brooklyn.” On Thursday, in an event co-sponsored by the college's political science department and various campus organizations -- including Students for Justice in Palestine -- students will hear from two spokespeople for the Boycott, Divestment and Sanctions movement that seeks to punish Israel for its treatment of Palestinians.
Read more...
Dershowitz fights academic freedom at Brooklyn College
It comes as little surprise that Harvard Law School professor Alan Dershowitz, Brooklyn College alumnus and raving apologist for Israeli crimes, has appointed himself commanding general in the assault on the college's Political Science department for co-sponsoring a February 7 panel discussion on the Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) movement. As the BDS website notes, the non-violent movement was launched by sectors of Palestinian civil society as a means of pressuring Israel "until it complies with international law and Palestinian rights". BDS co-founder Omar Barghouti and philosopher Judith Butler are scheduled presenters.
Read more...
PSP Activists Join New Village Bab Al Shams
Međunarodni mirovni aktivisti se priključili aktivistima u prosvjednom selu Bab Al Shams (14. siječanj 2013)
U ranim jutarnjim satima petka, 11. siječnja 2013, skupina Palestinaca u organizaciji Odbora za koordinaciju narodne borbe okupila se na području istočno od Jeruzalema poznatom pod nazivom koridor E-1 i brzo podigla selo šatora. E-1 je jedno od najvažnijih strateških područja na Zapadnoj obali. Nekoliko je izraelskih režima najavljivalo kako na tom području namjeravaju izgraditi kolonističko naselje, čime bi Zapadna obala bila presječena na pola. Nakon što je prije nekoliko mjeseci izraelski premijer Netanyahu najavio svoje planove za izgradnju isključivo židovske zajednice na području E-1, Palestinci su u petak (11. siječnja) odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Za nekoliko sati u selu šatora, koje je nazvano Bab Al Shams prema izmišljenom gradu iz romana Eliasa Khouryja, okupilo se više od 200 Palestinaca. Selo se sastojalo od liječničke klinike i nekoliko šatora i imalo je struju i internet. Budući da su aktivisti očekivali da će izraelska vlada nastojati uništiti novo selo, istovremeno su od izraelskog Visokog suda zatražili i dobili odluku kojom se zabranjuje rušenje sela tijekom razdoblja od najmanje šest dana. Među okupljenima koji su se grijali oko vatri u novom selu tog prvog studenog dana bio je i stariji Palestinac s ispravama o vlasništvu nad zemljom poznatom i kao E-1 na kojoj je podignut Bab Al Shams. No unatoč odluci Visokog suda i pravnoj dokumentaciji koja dokazuje da je zemlja u privatnom vlasništvu Palestinca koji je dao svoju dozvolu da na njoj bude izgrađena ova zajednica, Netanyahu je odmah odlučio da selo treba ukloniti. Do ranih jutarnjih sati u subotu (12. siječnja) sve ceste koje vode prema području E-1 blokirale su izraelska vojska i policija koje nikog, uključujući novinare, nisu puštale da prođe. Aktivisti, uključujući aktiviste iz Projekta solidarnosti s Palestincima iz Beit Ommara, su unatoč tome bili odlučni da uđu u Bab Al Shams. Desetci Palestinaca odvezli su se u obližnji grad al Zaim i zatim pješačili 3 kilometra do Bab Al Shamsa kako bi poduprli ovu akciju. U međuvremenu se Netanyahu dosjetio vlastitog tumačenja odluke visokog suda inzistirajući da je sudskim nalogom onemogućeno samo rušenje objekata, ali ne i evakuacija onih koji se u selu nalaze. Aktivisti su iz šatora gledali kako se cijelu subotu oko Bab Al Shamsa gomilaju izraelske snage i u više navrata primili naredbe da se „evakuiraju“. Kratko nakon ponoći između 500 i 1000 izraelskih policajaca ušlo je u Bab al Shams. Aktivisti su bili spremni za napad i okupili su se u središtu sela, držali se jedni za druge rukama i sjeli na zemlju. No, budući da je na svakog palestinskog sudionika bilo najmanje 5 pripadnika izraelskih snaga, za nekoliko su sati uhićeni svi koji su se nalazili u prosvjednom selu. Uhićeni aktivisti utrpani su u autobuse i odvezeni na kontrolnu točku Qalandiya sjeverno od Jeruzalema. Tijekom uhićenja ozlijeđeno je najmanje 6 osoba, 2 lakše, dok je 4 moralo liječničku pomoć primiti u bolnici zbog modrica i kontuzija po licu koje su im udarcima nanijeli izraelski policajci. Iako je prosvjedno selo Bab al-Shams postojalo samo 2 dana, za mnoge predstavlja izvor inspiracije. U njemu su zajedno sudjelovali aktivisti iz raznih palestinskih mjesta, od Um Al Fahema u Galileji do Beit Ommara i Hebrona na jugu Zapadne obale.
Read more...
Israeli and Palestinian textbooks fail balance test, study finds
Israeli and Palestinian textbooks get failing grades when it comes to adequately and positively representing each other's people, culture and history, according to a three-year, U.S-funded study released Monday. On the bright side, researchers concluded that most schoolbooks on both sides were factually accurate, even though they usually described each other in negative, unflattering terms and typically cast one another as the “enemy.” Extremely negative material, such as demonization, incitement to violence or depicting the other side as subhuman, were rare in both Israeli and Palestinian books, the report found.
Read more...
How Jews should relate to Palestine
As a religious Jew, I believe that the Jew qua Jew has three homes: the state of which she is a citizen; the Jewish community of which she is a participant, and the land of Israel. Jews do not need political sovereignty in an exclusivist ethnic state in order to feel at home in that land. In fact, increasingly I am feeling less at home in the State of Israel, than in the United States. But I do feel at home in my home in Jerusalem in Eretz Yisrael, and I would like to be welcomed by Palestinians as a Jew, and, yes, as an Israeli, living in Palestine. In fact, I would like both homelands to be shared homelands.
Read more...
Israel Refuses to Prosecute Settler as Attacks Continue in Beit Ommar Area
Izrael odbija procesuirati kolonista za napad Molotovljevim koktelom na palestinske civile (08. siječanj 2013)
Izraelski list Haaretz je 06. siječnja 2013. izvijestio da je jeruzalemski okružni tužitelj odlučio da neće progoniti izraelskog kolonista koji je bacio vatrenu bombu na jedan palestinski taksi sjeverno od Beit Ommara u kolovozu. U napadu je teško ranjeno 6 osoba, uključujući djecu. Radi se o još jednom primjeru nepostojanja političke volje kod izraelskih vlasti da procesuiraju koloniste odgovorne za zločine, zahvaljujući čemu desničarski kolonisti sve učestalije napadaju i vandaliziraju palestinsku imovinu. 01. siječnja 2013. spaljen je automobil i ispisani hebrejski grafiti po zidovima doma dvoje starijih mještana Beit Ommara. Kolonisti su njihovoj kući prišli usred noći i nekoliko minuta vandalizirali dom, a nakon toga zapalili vozilo. Napadači nisu uhićeni, iako se na udaljenosti kraćoj od 2 km nalazi velika izraelska vojna baza i zatvor. Izraelski su vojnici na mjesto incidenta stigli 10 minuta kasnije. Na dijelovima Zapadne obale koji su pod kontrolom izraelske vojske (Zone B i C, koje uključuju cijelo područje Beit Ommara i njegovu okolicu) izraelska je vojska odgovorna za zaštitu palestinskih civila od izraelskog nasilja. Udruge za ljudska prava dokumentirale su bezbrojne slučajeve kolonističkih napada izvedenih uz pratnju vojske ili barem bez njenog uplitanja. Izraelske vlasti koloniste za nasilje nad Palestincima procesuiraju u tek manje od 10% prijavljenih slučajeva, a osude su ekstremno rijetke, čime se kolonistima odašilje poruka da su napadi na palestinske civile dopušteni.
Read more...
Link na peticiju: M. Platini - Président de l'UEFA: Revenez sur votre décision d'organiser l'Euro Espoirs 2013 en Israël.
Prijevod teksta peticije francuske Kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela upućene predsjedniku UEFA-e M. Platiniju kojom tražimo da UEFA odustane od organiziranja Europskog nogometnog prvenstva za igrače mlađe od 21 godine 2013. u Izraelu i koju možete potpisati na linku:
M. Platini - Predsjednik UEFA-e
Odustanite od svoje odluke da Europsko nogometno prvenstvo za mlađe od 21 godine bude 2013. organizirano u Izraelu
UEFA je odabrala Izrael za domaćina Europskog nogometnog prvenstva za igrače mlađe od 21 godinu 2013. Tražimo od predsjednika UEFA-e Michela Platinija da odustane od te odluke kako bismo Izraelu pokazali da sportski moral i etika ne mogu tolerirati kršenja ljudskih prava kakva provodi država Izrael.
Povijest je pokazala, za vrijeme aparthejda u Južnoj Africi, da je sportski bojkot nenasilno sredstvo borbe protiv rasizma i nepravde: južnoafrički je savez 1976. godine isključen iz FIFA-e.
S poštovanjem,
Za potpisivanje peticije potrebno je na linku u odgovarajuća polja upisati Ime (Prénom), Prezime (Nom), Email adresu i Grad (Ville) (ako ne želite da vam ime, prezime i lokacija budu vidljivi na internetu, uklonite kvačicu iz kvadratića ispred teksta Afficher ma signature sur Change.org) i zatim kliknuti na Signer.
Izvor i link na peticiju: M. Platini - Président de l'UEFA: Revenez sur votre décision d'organiser l'Euro Espoirs 2013 en Israël.
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
16 year old Sameer Awad from Budrus was shot and killed
Izraelski vojnici ubili 16-godišnjeg Palestinca u Budrusu (15. siječanj 2013)
Izraelski su vojnici otvorili vatru na i ubili jednog 16-godišnjeg Palestinca pored Zida u selu Budrus na Zapadnoj Obali. Žrtva je pogođena s 2 metka u grudni koš i 2 u noge.
Read more...
Podaci o rušenju objekata i raseljavanju Palestinaca tijekom 2012.
Prema podacima Izraelskog odbora protiv rušenja kuća Izrael je u 2012. srušio 600 objekata uključujući 189 kuća i pri tome raselio 880 Palestinaca.
Izvor: ICAHD
Pour la première fois, le Saint-Siège a utilisé la formule "Etat de Palestine"
Le Saint-Siège a offert à la Palestine une contribution de 100.000 euros pour la restauration du toit de la Basilique de la Nativité à Bethléem. En novembre, le Vatican avait "salué" la décision de l'ONU d'accorder un statut d'observateur non membre à la Palestine tout en jugeant que ce n'était "pas une solution suffisante aux problèmes de la région".
En lire plus...
Raid aérien en Syrie : à quoi joue Israël ?
La Syrie a d'ailleurs protesté contre cette intrusion dans son espace aérien et ces tirs sur son territoire, affirmant se réserver un droit de riposte. Mais Damas, empêtré dans sa répression de la révolte contre le régime de Bachar al-Assad, aurait du mal à mobiliser son armée efficacement contre Israël. Ou bien au prix de l'abandon de positions à l'armée libre syrienne sur son territoire ce que le régime – qui a déjà perdu totalement le contrôle d'un tiers du pays, et le contrôle partiel sur un second tiers selon la diplomatie occidentale – ne peut se résoudre à faire. Une situation sur laquelle avait sans doute parié l'Etat-major israélien qui n'avait pas toutefois écarté le risque d'une riposte ponctuelle de Damas ou Téhéran – qui a menacé de le faire. Dimanche, l'Etat hébreu avait déplacé une batterie anti-missile "Iron Dome" pour protéger Haïfa, sa plus grande ville du Nord du pays.
En lire plus...
Beit Arabiya Demolished for the Sixth Time, ICAHD Names Those Responsible
Beit Arabiya srušena po šesti put, ICAHD imenuje odgovorne (01. studeni 2012)
Izraelske su vlasti rano u jutro u četvrtak, 01. studenog 2012, srušile Beit Arabiyu („Arabiyinu kuću“) po šesti put za redom od 1998. godine. Kuća je posljednji put ponovo izgrađena u srpnju 2012, nakon što je u siječnju 2012. srušena po peti put. Beit Arabiya se nalazi u gradu Anata u „Zoni C“ na Zapadnoj Obali, sjeveroistočno od Jeruzalema. Beit Arabiya pripada Arabiyi Shawamreh, njenom suprugu Salimu i njihovo sedmoro djece. Izraelske su vlasti kuću do sada rušile 5 puta, a mirovni palestinski, izraelski i međunarodni aktivisti Izraelskog odbora protiv rušenja kuća svaki puta su je ponovo izgradili. Arabiya i Salim svoj su dom pretvorili u mirovni centar u spomen na Rachel Corrie i Nuhu Sweidan, dvije žene (Amerikanku i Palestinku) koje su živote izgubile opirući se rušenju domova u Pojasu Gaze. Izraelski odbor protiv rušenja kuća proteklog je desetljeća ugostio brojne posjetitelje u Beit Arabiyi i u toj kući je smješten godišnji kamp za obnovu te organizacije, koja je ponovo izgradila 186 srušenih palestinskih domova. Beit Arabiya posljednji je put ponovo izgrađena tijekom desetog godišnjeg kampa za obnovu Izraelskog odbora protiv rušenja kuća u kojem je sudjelovalo više od 30 međunarodnih aktivista koji su stali rame uz rame s Izraelcima i Palestincima koji odbijaju biti neprijatelji i pokazali da postoje partneri za mir. U roku od 2 tjedna ruševina koja je preostala nakon rušenja kuće usred noći 23. siječnja 2012. pretvorena je u potpuno opremljenu kuću s velikom terasom, uz pomoć gotovo stotinu dodatnih volontera, uključujući mlade međunarodne aktiviste koji su došli u sklopu ljetnog izaslanstva u Palestinu. Svake godine stotine Palestinaca budu istjerane iz svojih domova, izgrađenih na zemlji koja je u njihovom vlasništvu. Od 1967. Izrael je srušio više od 26 000 palestinskih domova na Zapadnoj Obali, u Istočnom Jeruzalemu i Pojasu Gaze. Izraelski odbor protiv rušenja kuća ponovo je izgradio ukupno 186 palestinskih domova koje je Izrael protuzakonito srušio i odlučno se bori protiv ove protuzakonite politike. Rušenje palestinskih domova i drugih objekata, raseljavanje ljudi, izvlaštenje zemlje i širenje kolonističkih naselja politički i etnički su motivirani. Cilj je ograničiti razvoj i zatvoriti 4 milijuna palestinskih stanovnika Zapadne Obale, Istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze u male enklave, te na taj način onemogućiti uspostavu održive, teritorijalno povezane palestinske države i osigurati izraelsku kontrolu i „judaizaciju“ okupiranih Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema. Palestinsko stanovništvo je na okupiranim područjima, uključujući okupirani i protuzakonito anektirani Istočni Jeruzalem, izloženo nasilju, raseljavanju, izvlaštenju i neimaštini zbog dugotrajne izraelske okupacije i u većini slučajeva krše se prava koja to stanovništvo ima prema međunarodnom pravu ljudskih prava i međunarodnom humanitarnom pravu. Tijekom 2012. je do 23. listopada srušeno 472 objekta, uključujući 140 obiteljskih domova, zahvaljujući čemu je raseljeno 682 ljudi kojima nije ponuđen alternativni smještaj ni obeštećenje. Izraelski odbor protiv rušenja kuća (ICAHD) proziva slijedeće izraelske dužnosnike kao osobno odgovorne za politiku i postupke koji mogu predstavljati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti: premijer Benjamin Netanyahu; ministar obrane Ehud Barak; ministar pravosuđa Yaakov Neeman; glavni zapovjednik središnjeg zapovjedništva general bojnik Nitzan Alon; koordinator vladinih aktivnosti na područjima general bojnik Eitan Dangot; ravnatelj civilne uprave brigadni general Moti Almoz.
Read more...
A POLICY OF DISPLACEMENT
POLITIKA RASELJAVANJA (kolovoz 2012)
Izraelska je vlada 2011. u Istočnom Jeruzalemu uništila 22 palestinska doma i raselila 88 Palestinaca.
Iste je godine izraelska vlada uništila ukupno 222 palestinska doma diljem Zapadne Obale i Pojasa Gaze i raselila 1094 Palestinaca.
Samo u prosincu 2008. i siječnju 2009. izraelska je vojska u Gazi uništila 4455 palestinskih domova i raselila više od 20 000 Palestinaca kojima je onemogućeno da obnove svoje domove.
Od 1967. izraelska je vlada uništila više od 25 000 palestinskih domova u Gazi i na Zapadnoj Obali. U tom je razdoblju raseljeno najmanje 160 000 Palestinaca.
Politika rušenja kuća predstavlja politiku raseljavanja, politiku izvlaštenja jednog naroda od strane drugog, koja tom narodu otima zemlju i pravo na samoodređenje.
Read more...
Hebron, South Hebron Hills, Wed 16.1.13, Morning
Hebron (16. siječanj 2013)
Prema sporazumu iz plantaže Wye (1997) Hebron je podijeljen na 2 dijela: H1 koji je pod kontrolom Palestinske samouprave, H2 pod izraelskom kontrolom. U Hebronu živi 170 000 palestinskih građana, uključujući njih 60 000 koji žive u dijelu H2. Između dijelova H1 i H2 postavljene su trajne kontrolne točke na kojima su 24 sata dnevno raspoređeni vojnici koji Palestincima onemogućavaju kretanje između ova 2 dijela grada i kontroliraju prijelaz onih Palestinaca koji imaju dozvolu za prijelaz poput učitelja i školske djece. U Četvrti Avraham Avinu i Tel Rumeidi, na Givat HaAvotu i na veletržnici živi oko 800 Židova.
Read more...
Hebron 2012 (video) (Hebrew/English)
Curfew In Hebron (video) (Hebrew/English)
Rihya by David Shulman
“The man with the gun does whatever the hell he wants and thumbs his nose at the Supreme Court.” This is Amiel's summary. The soldiers have meanwhile taken the village mukhtar aside and tried to get him to agree to their rules. It seems that today this hasn't worked for them. But the Palestinians have weakened their case in advance by having already coordinated a plowing day for tomorrow, and the Matak is quick to seize on this as proof that they acknowledge his law: this field is accessible, he repeats, only if they coordinate with the soldiers, and they clearly know this to be the case, otherwise why would they have worked out a date for tomorrow? He threatens them, as one might bully a child: if they don't go away now, he'll cancel tomorrow's plowing. They continue arguing. Fine, he says, gloating in his power: tomorrow is cancelled.
Read more...
Postovi o izraelskom napadu na Pojas Gaze koji je trajao od 14. do 21. studenog 2012:
Kronološki slijed događaja: Kako je Izrael uništio prekid vatre s Gazom
Napad na Gazu, 2. dan: Četvrtak, 15. studeni 2012.
Napad na Gazu, 3. dan: Petak, 16. studeni 2012.
Napad na Gazu, 4. dan: Subota, 17. studeni 2012.
Napad na Gazu, 5. dan: Nedjelja, 18. studeni 2012.
Napad na Gazu, 6. dan: Ponedjeljak, 19. studeni 2012.
Napad na Gazu, 7. dan: Utorak, 20. studeni 2012.
Napad na Gazu, 8. dan: Srijeda, 21. studeni 2012.
Yousef Munayyer: Leševi za glasačke listiće
Richard Falk: Najnovija katastrofa u Gazi
Napad na Gazu: Život pod bombama
Johnny Barber: Zbunjen u Gazi
HRW: Izraelski napad na dom obitelji al-Dalu bio je protuzakonit
Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael
Vijesti, linkovi – Palestina/Izrael
Nekoliko linkova – Palestina/Izrael
Prosvjed solidarnosti s Gazom u Zagrebu, 19. studeni 2012.
Popis incidenata u kojima je izraelska vojska ubila i ranila Palestince u Pojasu Gaze od „prekida vatre“ (21. studeni 2012. - 22. siječnja 2013)
Prijevod priopćenja Human Rights Watcha Izrael/Gaza: Protuzakonit izraelski zračni udar na obiteljski dom (Israel/Gaza: Israeli Airstrike on Home Unlawful) od 07. prosinca 2012. o izraelskom napadu na dom palestinske obitelji al-Dalu 18. studenog 2012. u Pojasu Gaze koje na engleskom možete pročitati na linku.
U najsmrtonosnijem pojedinačnom napadu tijekom oružanog sukoba u Gazi ubijeno je 12 ljudi
07. prosinca 2012.
(New York) – Izraelski zračni udar u kojem je ubijeno 12 civila – najveći broj civila ubijen u nekom pojedinačnom napadu tijekom sukoba u Gazi u studenom – predstavlja očevidno kršenje ratnog prava.
18. studenog 2012. izraelske su snage ispustile veliku zračnu bombu na 3-katni dom obitelji Dalu u gradu Gazi, pri čemu je ubijeno 10 članova tog domaćinstva – jedan muškarac, pet žena i četvoro djece. Jedan mladić i jedna starija žena iz obitelji Muzannar, koja živi u kući do kuće obitelji Dalu, također su ubijeni u napadu.
Izraelske obrambene snage su najprije tvrdile da su izvršile napad na Hamasovog borca po imenu Yahia Abayah. Osam dana kasnije vojska je ustvrdila kako je meta napada bio muškarac koji je ubijen u bombardiranoj kući, Mohamed Jamal al-Dalu, kojeg je nazvala Hamasovim „terorističkim operativcem“ bez pružanja informacija kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje. Čak i da je al-Dalu, nisko rangirani policajac, bio legitimna vojna meta prema ratnom pravu, vjerojatnost da će u napadu na civilni dom biti ubijen veliki broj civila takav je napad učinila protuzakonito nerazmjernim, tvrde u Human Rights Watchu. Napadi u kojima su očekivane civilne žrtve veće od predviđene vojne prednosti predstavljaju ozbiljna kršenja ratnog prava.
„Činjenice ne podupiru izraelsku tvrdnju kako je napad na dom Dalu bio opravdan“, kaže Fred Abrahams, posebni savjetnik pri Human Rights Watchu, koji je proveo istragu u Gazi. „Izrael mora objasniti zašto je bombardirao dom pun civila pri čemu je ubijeno 12 ljudi.“
Izraelski napad izveden je oko 14:30 u stambenoj i gusto naseljenoj četvrti Nasser u gradu Gazi. Glava kućanstva, Jamal al-Dalu, 50-godišnji distributer prehrambenih proizvoda, Human Rights Watchu je rekao da je taj dan otišao na tržnicu sa sinom Abdallahom kako bi kupio hranu za obitelj, i zatim u džamiju na popodnevnu molitvu. Dok je Jamal al-Dalu molio, njegov je sin primio telefonski poziv i saznao kako je njihov dom uništen, a članovi obitelji ubijeni.
Njihov srodnik Ayman al-Dalu tvrdi da je čuo eksploziju i do pogođene kuće stigao 10 minuta nakon napada. „Cijela se zgrada urušila“, rekao je. „S prednje strane nije bilo ničega, samo žuti pijesak. Kad smo stigli vidjeli smo dva tijela u ruševini.“ Bila su to tijela Suhaile (73) i Same (25), dodao je.
Jedini koji je preživio napad, 16-godišnji Nasser Saluha, brat jedne od žrtava, Same al-Dalu, Human Rights Watchu je rekao da je u kuću došao kako bi se igrao s ostalom djecom i da su se baš spremali ručati u jednoj prostoriji na gornjem katu kad je kuća pogođena bez ikakvog upozorenja.
„Moja je sestra nosila hranu za ručak i trebali smo početi jesti. Učinilo mi se da je nešto snažno pogodilo kuću. Ništa nisam čuo. Osjetio sam udarac i pritisak i nešto me vuklo u zemlju. Odjednom sam ležao na leđima, a tijelo mi je bilo prekriveno prašinom i pijeskom. Uspio sam se izvući iz ruševine i istrčati na ulicu. Osjećao sam bol u nozi; cijelo mi je tijelo bilo izrezano i bilo mi je potrebno šivanje.“
Nasser je izjavio da se nalazio na gornjem katu sa svojom sestrom i četvoro djece kad se dogodila eksplozija. Žene su bile dolje, a Mohamed al-Dalu, jedni muškarac u kući, nalazio se u spavaćoj sobi.
Obitelj i snage civilne zaštite tog su poslijepodneva iz ruševine iskopali tijela 8 članova obitelji. Tijela dviju žrtava – Yare (17) i Mohameda (29) – pronađena su tek 22. studenog.
U napadu na dom Jamala al-Dalua ubijeni su i unuk i baka iz obitelji al-Muzannar, koja živi u susjednoj kući. U eksploziji su razoreni stražnji zidovi okrenuti prema domu obitelji Dalu i prouzročena je velika šteta u unutrašnjosti kuće.
Glava susjednog kućanstva, Mohamed al-Muzannar, vlasnik tvornice slatkiša Ramadan Muzannar, Human Rights Watchu je rekao da se u trenutku napada nalazio u prednjoj sobi, na drugoj strani od kuće obitelji Dalu. U napadu su ubijeni al-Muzannarov sin Abdallah (18), student na sveučilištu al-Azhar, i njegova majka Amina (83). Mohamedova žena Naha (37) je ranjena u obje noge.
Jedan od sinova Mohameda al-Muzannara, Amjad, 20-godišnji student računovodstva, tvrdi da je bio na stubištu dvokatnice u trenutku napada. „Bila je tišina, čuli smo samo udar na zgradu Danah [oko 700 metara dalje] sat i pol ranije“, rekao je. „Odjednom su keramičke pločice pale na mene, pa sam znao da je pogođeno naše područje. Potrčao sam dolje da dođem do svojih roditelja i odjednom nisam više ništa vidio, sve je bilo puno dima i prašine. Pokušao sam dozvati [svoju obitelj], ali patim od astme [pa nisam mogao] i istrčao sam na ulicu.“
Drugi sin, 17-godišnji Haitham, kaže da je bio na stražnjem balkonu koji gleda na kuću obitelji Dalu u trenutku napada. „Podigla se prašina i odletio sam u zid – ništa nisam vidio“, rekao je. „Čuo sam kako netko viče, 'Brat ti je mrtav! Brat ti je mrtav!'“ Haitham je zadobio porezotine na ruci, grudnom košu, lijevom uhu i stražnjem dijelu glave. Većinu ozljeda bilo je potrebno šivati.
Pripadnici Human Rights Watcha vidjeli su na stubištu kuće obitelji Muzannar tragove krvi za koje su Amjad i Haitham rekli da potječu od njihovih ozljeda dok su tapkali kroz prašinu i dim pokušavajući izaći iz kuće.
Osim 12 ubijenih iz obitelji Dalu i Muzannar, u istom je zračnom udaru ranjeno najmanje 9 civila na tom području, a teško su oštećena ili uništena još tri druga doma.
Kad je Human Rights Watch posjetio mjesto napada, tjedan dana nakon udara, istražitelji nisu pronašli ostatke izraelskog streljiva, za koje članovi obitelji tvrde da su ih ekipe civilne zaštite uklonile za vrijeme potrage za tijelima. Potpuno uništenje trokatne kuće i velika šteta na okolnim domovima upućuju na to da su izraelske snage bacile veliku zračnu bombu.
Izrael je ponudio različita objašnjenja ovog događaja. Odmah po napadu, glasnogovornica izraelske vojske potpukovnica Avital Liebovitch je udar opisala kao nesretni slučaj koji Izrael „još uvijek istražuje“. Rekla je da je ciljana meta bio muškarac „zadužen za ispaljivanje raketa“.
Drugi glasnogovornik izraelskih obrambenih snaga, brigadni general Yoav Mordechai, na televiziji je na dan napada izjavio kako je izraelska vojska pokušala pogoditi višeg pripadnika Hamasovog oružanog krila, Brigada al-Qassam, kojeg je identificirao kao Yahiju Abayaha. „Iako nisam upoznat s ishodom, u tom su napadu stradali civili“, navodno je rekao.
Članovi obitelji Dalu i susjedi Human Rights Watchu su rekli da ne znaju nikoga tko se zove Yahia Abayah. Njegovo ime se ne nalazi na popisu ubijenih boraca na službenim internetskim stranicama Hamasovih Brigada al-Qassam ni Saraye al-Quds Islamskog džihada.
27. studenog, pet dana nakon što je pronađeno tijelo Mohameda al-Dalua, potpukovnica Liebovitch je izjavila kako je vojska gađala Mohameda al-Dalua jer je on „poznati teroristički operativac povezan s vojnim krilom Hamasa“. Nije podastrijela nikakve informacije kojima bi potkrijepila ovu tvrdnju.
Izraelske obrambene snage nisu odgovorile na zahtjev Human Rights Watcha za dodatnim informacijama.
Članovi obitelji Dalu i susjedi su u zasebnim razgovorima rekli da Mohamed al-Dalu nije bio pripadnik niti jedne palestinske oružane skupine. Bio je poručnik u civilnoj policiji pri ministarstvu unutarnjih poslova, rekli su, koji je radio na zaštiti VIP osoba.
Na internetskoj stranici Brigada al-Qassam redovito se objavljuju imena i životopisi njihovih ubijenih boraca, uključujući 20 muškaraca ubijenih u osam dana borbi u studenom, ali do 06. prosinca na toj stranici nije bilo spomena o Mohamedu al-Daluu. Na mjestu kuće obitelji Dalu, pripadnici Human Rights Watcha su vidjeli dva plakata, jedan Hamasov i jedan džamije al-Israa, na kojima je Mohamed al-Dalu nazvan „mučenikom“ i „borcem“ Brigada al-Qassam. Na jednom od plakata prikazan je s jurišnom puškom, a na drugom s pištoljem. Obitelj i palestinski novinari u Gazi tvrde kako je to uobičajena praksa kada su ubijeni policajci i vladini zaposlenici, osobito u slučaju kada je Hamas pokrio troškove pogreba.
Al-Daluov zapovjednik u policiji bojnik Refa'at al-Wali, koji predvodi snage sigurnosti i zaštite pri ministarstvu unutarnjih poslova, Human Rights Watchu je rekao da je Mohamed al-Dalu od 2006. bio u jedinici odgovornoj za zaštitu dužnosnika vlade u Gazi i uglednika tijekom njihovog posjeta Gazi. Bojnik al-Wali je izjavio da je al-Dalu radio svaki dan tijekom posljednjih borbi i da nije bio pripadnik niti jedne oružane skupine.
Glasnogovornik policije Ayman al-Batnigri je također Human Rights Watchu rekao da je al-Dalu bio pripadnik snaga sigurnosti i zaštite, koje je nazvao potpuno „civilnim odjelom“. U prostorijama ministarstva unutarnjih poslova pripadnici Human Rights Watcha vidjeli su plakat s 25 policajaca koji su ubijeni u sukobu u studenom, a među njima je bio i Mohamed al-Dalu. Okolnosti u kojima su ovi policajci umrli nisu poznate. Osam ovih ubijenih policajaca također se pojavljuju na popisu ubijenih boraca Brigada al-Qassam, ali među njima nema Mohameda al-Dalua. Niti jedan od policajaca ne pojavljuje se na popisima ubijenih boraca Islamskog džihada ni Odbora narodnog otpora.
Prema međunarodnom humanitarnom, ili ratnom, pravu, primjenjivom tijekom oružanog sukoba u studenom u Gazi, civili i civilni objekti ne smiju biti mete napada. Smatra se da je policija civilna, i stoga zaštićena od napada, osim u slučaju da su policajci službeno pridruženi u oružane snage neke od sukobljenih strana ili izravno sudjeluju u neprijateljstvima.
Izrael nije pružio nikakve informacije kojima bi tvrdnja da je Mohamed al Dalu izravno sudjelovao u neprijateljstvima bila poduprta, tvrde u Human Rights Watchu.
„Izraelsko zakašnjelo nastojanje, nakon što je postalo moguće pretražiti popis žrtava, da obrani napad imenujući civilnog policajca pronađenog među mrtvima upućuje na pokušaj opravdavanja onoga što se ne može opravdati nakon počinjenog djela“, rekao je Abrahams.
Čak i da je Mohamed al-Dalu bio legitimna vojna meta, napad na njegov dom pun ljudi vjerojatno ne bi ispunio uvjet razmjernosti, tvrde u Human Rights Watchu. Prema ratnom pravu, očekivana vojna prednost mora biti veća od anticipiranog civilnog stradanja.
Nerazmjerni napadi predstavljaju ozbiljna kršenja prava koja Izrael ima obvezu istražiti. Žrtve kršenja ratnog prava i njihove obitelji treba promptno i primjereno obeštetiti. Svi odgovorni za namjerno ili bezobzirno počinjenje ozbiljnih kršenja ratnog prava trebaju biti procesuirani za ratne zločine.
„Izrael treba objasniti zašto je bombardirao ovu kuću punu civila“, rekao je Abrahams. „Svi koji su prekršili zakon trebaju biti primjereno kažnjeni.“
Nedavni oružani sukob između Izraela i Hamasa i naoružanih skupina u Gazi trajao je od 14. do 21. studenog 2012. Tijekom sukoba obje su strane izvršile protuzakonite napade na civile. Ubijeno je najmanje 103 palestinskih i 4 izraelskih civila.
Imena ubijenih
1. Samah Abdul Hamid al-Dalu, 27
2. Jamal Mohamed al-Dalu, 6
3. Yousef Mohamed al-Dalu, 4
4. Sarah Mohamed al-Dalu, 7
5. Ibrahim Mohamed al-Dalu, 1
6. Tahani Hassan al-Dalu, 52
7. Suhaila Mahmoud al-Dalu, 73
8. Raneen Jamal al-Dalu, 22
9. Yara Jamal al-Dalu, 17
10. Mohamed Jamal al-Dalu, 29
11. Abdullah Mohammed al-Muzannar, 18
12. Amina Matar al-Muzannar, 83
Izvor i više informacija: Israel/Gaza: Israeli Airstrike on Home Unlawful
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israel Avoids Hard-Right Shift: No Benefit for Palestinians
Likud, the party of right-wing Prime Minister Benjamin Netanyahu, is down ten seats according to the exit polls, with 32 seats expected to go to the party. This could be attributed to voters' rejection of Likud's merger with Foreign Minister Avigdor Lieberman's hard-right Yisrael Beiteinu party. Record-high voter turnout is also thought to have contributed to the relatively low number of seats taken by Likud, a sign that the Israeli public as a whole is less right-wing than Netanyahu and his party may have believed. The fact that the Knesset avoided a hard-right shift does not mean that the incoming government will do anything to benefit Palestinians.
Read more...
Separation Barrier to sever Beit Iksa from its land
Beit Iksa has become one of the latest villages affected by Israel's on going construction of the separation Wall. The village has been issued with notices ordering the confiscation of 456 dunams, on which the proposed section of the Wall will be built. Such a construction would completely surround the village, geographically cutting it off from Jerusalem as well as suffocating it from the majority of agricultural lands owned by the villagers. In protest to this announcement the villagers set up a tent village called Bab Al Karamah on Friday 18th January, which was subsequently destroyed by the Israeli forces.
Read more...
Ex soldiers are Breaking the Silence with guided tours in Hebron
Hebron, home to more than 250,000 Palestinians with approximately 800 Jewish settlers, is the only Palestinian city where Israeli settlements are situated inside the city center. The city center used to serve as the commercial center of the whole southern West Bank but after the establishment of the settlements, the economy suffered great losses and it has not been possible for the Palestinians living in the city center to maintain a normal standard of living. As a result, many left their houses and the Old City is today nicknamed as “Ghost Town”. Israeli soldiers patrol the streets at all times. Bigelman describes that due to fact that most of the roads around the city center are forbidden for the Palestinians to drive on, the Israeli side of the roads are therefore wider because they are allowed to drive there and the Palestinian side is narrower because they are only allowed to walk there.
Read more...
Hebron families struggle for existence
Amro's work with Youth Against Settlements has earned him death threats from settler groups, and he has been the target of a sustained campaign of violence and intimidation. “I have life threats from the settlers. On their website, they put my face in a red circle,” he said. “I was attacked many times by the settlers. I had three stitches once. They want to stop us, stop the work we are doing, despite the fact that we are completely nonviolent.” Youth Against Settlements is committed to nonviolence even in the face of attacks from settlers and soldiers. Amro said nonviolence ensures that anyone can participate in the resistance movement. “Not many people can carry a gun, but in popular resistance, you have all people, all skills,” he said. “Carrying a machine gun is not helpful to anyone. It's a killing machine. You kill them and you kill yourself.” The group trains activists to film, edit and upload video of human-rights violations, which Amro said often prevents soldiers and settlers from carrying out the most grievous attacks against residents of Hebron, and provides evidence that may help to keep Palestinians out of jail. He also supports the worldwide Boycott, Divestment and Sanctions campaign against Israel.
Read more...
HRVATSKA:
Aktivisti u akciji - počinje Referendumski ustanak
Građani okupljeni u Odbor birača u suradnji s aktivističkim mrežama AS, UMAH i nezavisnim aktivistima pokreću akciju pod nazivom Referendumski ustanak te pozivaju sve da se priključe organizaciji i skupljanju potpisa za četiri referendumska izjašnjavanja koja počinju 13. veljače. Raspisivanje referenduma traže za četiri pitanja: jeste li za ili protiv poništenja pretvorbe, privatizacije i drugih prijenosa ne-osobnog vlasništva od 1990. godine do danas; jeste li za ili protiv zabrane rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa RH; jeste li za ili protiv poništenja ulaska Hrvatske u članstvo EU-a; jeste li za ili protiv zabrane prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a. Prikupljanje potpisa za referendume odvijat će se u svim hrvatskim gradovima na za to utvrđenim štandovima u razdoblju od 13. do 28. veljače. Građani svoj potpis mogu dati za raspisivanje referenduma za sva četiri ili za neko od ponuđenih pitanja.
Pročitajte više...
