Neke informacije, linkovi – Palestina/Izrael

The Dishonor of Israeli Honors
The responses of international figures to Palestinian and international appeals to shun Israeli prizes and other honors have invariably focused on the tired argument that they do not want to punish Israeli academics or cultural workers by refusing such opportunities. Another related argument is that by their presence in Israel, they will be strengthening those Israelis who fight their establishment — on the assumption that the academy and the cultural arena are where Israeli dissent flourishes. Rarely is the fact that Palestinians are appealing to them a relevant consideration. It seems the only voice such people hear is the Israeli voice. Take, for example, the Spanish writer, Antonio Muñoz Molina, who this month is expected to travel to Jerusalem to receive an award at the hands of Israel's President Shimon Peres. It seems here that we face the tragic and astounding case of a writer who does not read. Molina has responded to appeals to him by both international and Palestinian civil society saying that he chooses to be with Israelis who are against their government rather than “to boycott a whole people,” and that boycott actions do not distinguish between people and their states [1]. Supposing for a moment that boycotts are politically naïve, as Molina seems to suggest, it behooves him to see how the acceptance of an award handed out by the head of the state would clearly be legitimizing that very state. More importantly, Molina has spoken against the appeals to him, while clearly having not read those very appeals, or, in all likelihood, not having attempted to understand their message, in which case he should have spared himself the embarrassment and stayed silent. No one has asked Molina to cut off all ties to individual Israelis; however, PACBI and other groups have called on him not to participate in functions involving complicit Israeli institutions, or in government sponsored events. Had Molina read our appeal to him carefully [2], he would have learned that the Palestinian call for cultural boycott does not target individuals. This point cannot be stressed more. It is a call to boycott complicit Israeli institutions and events sponsored by the government and designed to promote Israel's image as a bastion of culture. As such, communication with Israelis is not in question. There are many forms in which an engagement with Israeli academics can take place outside the framework of complicit institutions. What is in question is legitimizing Israel as a center of academic and cultural life by giving lectures, accepting awards, and taking part in Israeli events, thereby granting recognition to its complicit institutions. ... We call upon international academics and cultural figures to read our statements and our guidelines within the framework of resisting colonization through strategies of pressure rather than the 'handle colonizers with care' approach. We appeal to them once more, as the indigenous oppressed people, to respect our strategy of resistance in the form of boycotts and moral pressure and not to accept the dishonor of Israeli honors.
Read more...

New Protest Village Bab Al Karama/Gate of Dignity Springs Up
Podignuto novo prosvjedno selo Bab Al Karama (Vrata dostojanstva) (18. siječanj 2013)
U petak (18. siječnja 2013) u jutro, dok je većina izraelskih vojnika na okupiranoj Zapadnoj obali bila usredotočena na redovite tjedne prosvjede, mještani Beit Ikse, malog sela sjeverozapadno od Jeruzalema, podigli su još jedno prosvjedno selo, slično Bab Al Shamsu, koji je podignut istočno od Jeruzalema tjedan dana ranije. Selo Beit Iksa ostalo je bez gotovo sve svoje poljoprivredne i povijesne zemlje, počevši od 1948. do aneksije šireg područja Jeruzalema i izgradnje aparthejdskog Zida i kolonističkih naselja koja gotovo u potpunosti okružuju selo. Na jednom od posljednjih komada zemlje, do aparthejdskog Zida, mještani i aktivisti podigli su džamiju i šatore. Okupilo se više od 100 sudionika koji su u novom selu molili i najavili da će nastaviti u duhu Bab Al Shamsa tražiti povrat zemlje koja je njihova.
Read more...

A free-speech controversy grows in Brooklyn
“That's a nice college you've got there. It would be a shame if something happened to it.” That's not too far removed from the message being sent by some members of New York's City Council to the president of Brooklyn College, a part of City University of New York and the scene of what the New York Post calls a “Mideast War in Brooklyn.” On Thursday, in an event co-sponsored by the college's political science department and various campus organizations -- including Students for Justice in Palestine -- students will hear from two spokespeople for the Boycott, Divestment and Sanctions movement that seeks to punish Israel for its treatment of Palestinians.
Read more...

Dershowitz fights academic freedom at Brooklyn College
It comes as little surprise that Harvard Law School professor Alan Dershowitz, Brooklyn College alumnus and raving apologist for Israeli crimes, has appointed himself commanding general in the assault on the college's Political Science department for co-sponsoring a February 7 panel discussion on the Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) movement. As the BDS website notes, the non-violent movement was launched by sectors of Palestinian civil society as a means of pressuring Israel "until it complies with international law and Palestinian rights". BDS co-founder Omar Barghouti and philosopher Judith Butler are scheduled presenters.
Read more...

PSP Activists Join New Village Bab Al Shams
Međunarodni mirovni aktivisti se priključili aktivistima u prosvjednom selu Bab Al Shams (14. siječanj 2013)
U ranim jutarnjim satima petka, 11. siječnja 2013, skupina Palestinaca u organizaciji Odbora za koordinaciju narodne borbe okupila se na području istočno od Jeruzalema poznatom pod nazivom koridor E-1 i brzo podigla selo šatora. E-1 je jedno od najvažnijih strateških područja na Zapadnoj obali. Nekoliko je izraelskih režima najavljivalo kako na tom području namjeravaju izgraditi kolonističko naselje, čime bi Zapadna obala bila presječena na pola. Nakon što je prije nekoliko mjeseci izraelski premijer Netanyahu najavio svoje planove za izgradnju isključivo židovske zajednice na području E-1, Palestinci su u petak (11. siječnja) odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Za nekoliko sati u selu šatora, koje je nazvano Bab Al Shams prema izmišljenom gradu iz romana Eliasa Khouryja, okupilo se više od 200 Palestinaca. Selo se sastojalo od liječničke klinike i nekoliko šatora i imalo je struju i internet. Budući da su aktivisti očekivali da će izraelska vlada nastojati uništiti novo selo, istovremeno su od izraelskog Visokog suda zatražili i dobili odluku kojom se zabranjuje rušenje sela tijekom razdoblja od najmanje šest dana. Među okupljenima koji su se grijali oko vatri u novom selu tog prvog studenog dana bio je i stariji Palestinac s ispravama o vlasništvu nad zemljom poznatom i kao E-1 na kojoj je podignut Bab Al Shams. No unatoč odluci Visokog suda i pravnoj dokumentaciji koja dokazuje da je zemlja u privatnom vlasništvu Palestinca koji je dao svoju dozvolu da na njoj bude izgrađena ova zajednica, Netanyahu je odmah odlučio da selo treba ukloniti. Do ranih jutarnjih sati u subotu (12. siječnja) sve ceste koje vode prema području E-1 blokirale su izraelska vojska i policija koje nikog, uključujući novinare, nisu puštale da prođe. Aktivisti, uključujući aktiviste iz Projekta solidarnosti s Palestincima iz Beit Ommara, su unatoč tome bili odlučni da uđu u Bab Al Shams. Desetci Palestinaca odvezli su se u obližnji grad al Zaim i zatim pješačili 3 kilometra do Bab Al Shamsa kako bi poduprli ovu akciju. U međuvremenu se Netanyahu dosjetio vlastitog tumačenja odluke visokog suda inzistirajući da je sudskim nalogom onemogućeno samo rušenje objekata, ali ne i evakuacija onih koji se u selu nalaze. Aktivisti su iz šatora gledali kako se cijelu subotu oko Bab Al Shamsa gomilaju izraelske snage i u više navrata primili naredbe da se „evakuiraju“. Kratko nakon ponoći između 500 i 1000 izraelskih policajaca ušlo je u Bab al Shams. Aktivisti su bili spremni za napad i okupili su se u središtu sela, držali se jedni za druge rukama i sjeli na zemlju. No, budući da je na svakog palestinskog sudionika bilo najmanje 5 pripadnika izraelskih snaga, za nekoliko su sati uhićeni svi koji su se nalazili u prosvjednom selu. Uhićeni aktivisti utrpani su u autobuse i odvezeni na kontrolnu točku Qalandiya sjeverno od Jeruzalema. Tijekom uhićenja ozlijeđeno je najmanje 6 osoba, 2 lakše, dok je 4 moralo liječničku pomoć primiti u bolnici zbog modrica i kontuzija po licu koje su im udarcima nanijeli izraelski policajci. Iako je prosvjedno selo Bab al-Shams postojalo samo 2 dana, za mnoge predstavlja izvor inspiracije. U njemu su zajedno sudjelovali aktivisti iz raznih palestinskih mjesta, od Um Al Fahema u Galileji do Beit Ommara i Hebrona na jugu Zapadne obale.
Read more...

Israeli and Palestinian textbooks fail balance test, study finds
Israeli and Palestinian textbooks get failing grades when it comes to adequately and positively representing each other's people, culture and history, according to a three-year, U.S-funded study released Monday. On the bright side, researchers concluded that most schoolbooks on both sides were factually accurate, even though they usually described each other in negative, unflattering terms and typically cast one another as the “enemy.” Extremely negative material, such as demonization, incitement to violence or depicting the other side as subhuman, were rare in both Israeli and Palestinian books, the report found.
Read more...

How Jews should relate to Palestine
As a religious Jew, I believe that the Jew qua Jew has three homes: the state of which she is a citizen; the Jewish community of which she is a participant, and the land of Israel. Jews do not need political sovereignty in an exclusivist ethnic state in order to feel at home in that land. In fact, increasingly I am feeling less at home in the State of Israel, than in the United States. But I do feel at home in my home in Jerusalem in Eretz Yisrael, and I would like to be welcomed by Palestinians as a Jew, and, yes, as an Israeli, living in Palestine. In fact, I would like both homelands to be shared homelands.
Read more...

Israel Refuses to Prosecute Settler as Attacks Continue in Beit Ommar Area
Izrael odbija procesuirati kolonista za napad Molotovljevim koktelom na palestinske civile (08. siječanj 2013)
Izraelski list Haaretz je 06. siječnja 2013. izvijestio da je jeruzalemski okružni tužitelj odlučio da neće progoniti izraelskog kolonista koji je bacio vatrenu bombu na jedan palestinski taksi sjeverno od Beit Ommara u kolovozu. U napadu je teško ranjeno 6 osoba, uključujući djecu. Radi se o još jednom primjeru nepostojanja političke volje kod izraelskih vlasti da procesuiraju koloniste odgovorne za zločine, zahvaljujući čemu desničarski kolonisti sve učestalije napadaju i vandaliziraju palestinsku imovinu. 01. siječnja 2013. spaljen je automobil i ispisani hebrejski grafiti po zidovima doma dvoje starijih mještana Beit Ommara. Kolonisti su njihovoj kući prišli usred noći i nekoliko minuta vandalizirali dom, a nakon toga zapalili vozilo. Napadači nisu uhićeni, iako se na udaljenosti kraćoj od 2 km nalazi velika izraelska vojna baza i zatvor. Izraelski su vojnici na mjesto incidenta stigli 10 minuta kasnije. Na dijelovima Zapadne obale koji su pod kontrolom izraelske vojske (Zone B i C, koje uključuju cijelo područje Beit Ommara i njegovu okolicu) izraelska je vojska odgovorna za zaštitu palestinskih civila od izraelskog nasilja. Udruge za ljudska prava dokumentirale su bezbrojne slučajeve kolonističkih napada izvedenih uz pratnju vojske ili barem bez njenog uplitanja. Izraelske vlasti koloniste za nasilje nad Palestincima procesuiraju u tek manje od 10% prijavljenih slučajeva, a osude su ekstremno rijetke, čime se kolonistima odašilje poruka da su napadi na palestinske civile dopušteni.
Read more...

 

Neke informacije, vijesti – Palestina/Izrael

Bab Al-Shams

Beneath the layers of pessimism, hope springs eternal
Palestinci još uvijek čekaju na obećani arapski novac (31. prosinac 2012)
Arapske su zemlje Palestinskoj samoupravi u prosincu obećale mjesečnu uplatu od 100 milijuna američkih dolara i to po drugi put. Prvi put su arapski čelnici na samitu Arapske lige u Bagdadu u ožujku 2012. obećali da će pokriti barem dio proračunskog deficita Palestinske samouprave u slučaju da Izrael zadrži palestinski prihod od poreza nakon što Palestinci dobiju status države u UN-u, kako bi Palestinska samouprava mogla nastaviti isplaćivati plaće i pružati usluge građanima. Predsjednik Arapske lige Nabil Al Arabi je tijekom svog posjeta Ramalli obećao da će nastaviti arapske zemlje pozivati da ispune svoje financijske obaveze prema Palestincima. Palestinski dužnosnici sumnjaju da Amerikanci vrše pritisak na arapske zemlje s ciljem da Palestinska samouprava ostane bez novca.
Read more...

Poll: Spike in Palestinian support for military operations against Israel
Anketa: Nagli porast palestinske potpore vojnim operacijama protiv Izraela (05. siječanj 2013)
Postotak Palestinaca koji podržavaju vojne operacije protiv Izraela zabilježio je svoj najznačajniji porast u 10 godina i dosegao 50,9%. U siječnju 2011. taj je postotak iznosio 29,3%. Uzroci ovog trenda su nedavni sukob u Gazi, kontinuirano širenje izraelskih kolonističkih naselja i frustriranost zbog paralize mirovnog procesa koja traje već dulje od 4 godine. Nakon gotovo 20 godina pregovaranja s Izraelom, tijekom kojih su se izraelska kolonistička naselja na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeruzalemu ugrubo udvostručila i sada broje više od 550 000 kolonista, Palestinci sve više sumnjaju u korisnost pregovora s Izraelom. Većina Palestinaca vidi Hamas – koji je Tel Aviv i Jeruzalem po prvi puta gađao projektilima – kao pobjednika nedavnog sukoba, budući da je Izrael odustao od kopnene invazije i učinio značajne ustupke u pregovorima o prekidu vatre. „Javnost uspoređuje [Abbasov] diplomatski, nenasilan pregovarački pristup koji je doveo do pogoršanja stanja ... s Hamasovim nasilnim pristupom u Gazi i čini se da im se više sviđa model u Gazi od onog na Zapadnoj Obali,“ tvrdi Ghassan Khatib, bivši glasnogovornik Palestinske samouprave i osnivač Jeruzalemskog medijskog i komunikacijskog centra koji je proveo anketu. Anketa razlikuje između vojnih operacija, poput Hamasove kampanje ispaljivanja projektila na Izrael, i oružane borbe, koja između ostalog uključuje i samoubilačke bombaške napade. Zabilježen je i porast, iako nešto skromniji (32%), onih koji podupiru oružanu borbu.
Read more...

Bab Al Shams takes Palestine by storm [January 6 - January 12]
Palestinski aktivisti na području tzv. koridora E1 podigli prosvjedno šatorsko selo Bab Al Shams [6-12. siječanj 2013]
Stotine palestinskih aktivista postavili su 11. siječnja prosvjedne šatore na području tzv. koridora E1 između kolonističkog naselja Maaleh Adumim i Jeruzalema. Mještani palestinskih područja Al Tour, Essawiyeh, Al Zaim i Anata primili su naloge o deložaciji s njihove zemlje kako bi Izrael mogao u djelo provesti svoju najavu izgradnje 3000 novih kolonističkih domova na tom području. Koordinator Narodnog odbora protiv Zida i kolonističkih naselja u Bilinu Abdullah Abu Rahma je pojasnio kako su aktivisti podigli selo Bab Al Shams, odnosno „Vrata sunca“, u znak prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja. „Nećemo šutjeti dok se nastavlja naseljavanje i kolonizacija naše zemlje i najavljujemo da će ovo selo izdržati sve dok zemlja ne bude vraćena pravim vlasnicima“, rekao je Abu Rahma. Prosvjednici iz svih krajeva Zapadne Obale postavili su 25 šatora i jednu liječničku kliniku na području E1. Svoje su šatorsko selo nazvali Bab Al Shams prema romanu Libanonca Eliasa Khouryja koji govori o palestinskim izbjeglicama u Libanonu. Izraelske su okupacijske vlasti Bab Al Shams proglasile zatvorenom vojnom zonom i aktivistima podijelile naloge o deložaciji, te onemogućile drugim aktivistima da dođu do sela. U selu boravi oko 200 ljudi, uključujući 20 stranih aktivista, koji su najavili da će se opirati deložaciji.
Jedan je 22-godišnji Palestinac ubijen izraelskom vatrom 11. siječnja na sjeveru Pojasa Gaze, a još je jedan Palestinac teško ozlijeđen. Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da su se „desetci Palestinaca približili sigurnosnoj ogradi na sjeveru Pojasa Gaze na području na koje im je zabranjen pristup“.
Kolonisti su 11. siječnja uništili maslinova stabla u selu Qusra na području Nablusa na Zapadnoj Obali. Desetci kolonista iz divljeg ilegalnog kolonističkog naselja Esh Kodesh upali su u selo Qusra rano u jutro i iščupali najmanje 210 maslinovih stabala. 10. siječnja kolonisti iz Esh Kodesha su otvorili vatru na mještane Qusre i jednog palestinskog 26-godišnjaka pogodili u nogu. Desetci kolonista iz kolonističkog naselja Yitzhar su se sukobili s Palestincima u blizini Urifa, južno od Nablusa. Ozlijeđeno je 2 ljudi, uključujući jednog 22-godišnjaka koji je pogođen bojevim metkom u nogu.
U oluji koja je zahvatila regiju poginuli su 2 žene i jedan odvjetnik koji su se utopili u poplavi. Snježno i kišno nevrijeme prouzročilo je ozbiljnu štetu palestinskom poljoprivrednom sektoru. Gubitci se procjenjuju na 30 milijuna novih izraelskih šekela. Stotine su domova poplavljene, naročito na sjeveru Zapadne Obale, te na području Hebrona i Rafaha.
U sirijskim izbjegličkim logorima ubijeno je u razdoblju između 6. i 12. siječnja 6 Palestinaca, unatoč dogovoru između protivničkih snaga i odbora iz logora da se izbjeglice ne miješaju u sukob u Siriji. Prema dogovoru sirijske režimske snage ne bi više bombardirale izbjegličke logore, a oružane snage, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku, svoje oružje ne bi držale u logorima.
Read more...

Israel overrides court, removes Palestinian protest settlement
Izrael se oglušio na odluku suda i uklonio palestinsko prosvjedno naselje (13. siječanj 2013)
Izrael je 13. siječnja evakuirao palestinsko šatorsko selo podignuto na području E1 u okolici Jeruzalema, oglušivši se na sudski nalog i pozivajući se na vojne ovlasti kako bi prekinuo nenasilan prosvjed. Palestinci su 2 dana ranije u znak prosvjeda protiv stalnog širenja izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali uspostavili selo Bab Al-Shams, po uzoru na taktiku koju koriste neki izraelski kolonisti kako bi izmijenili stanje na terenu. Aktivisti se nadaju da će se ovaj prosvjed pretvoriti u širi nenasilni pokret koji će vršiti pritisak na Izrael. No Izrael nije bio voljan tolerirati nenasilni prosvjed na području E1, i kao opravdanje naveo sigurnosne razloge. Međutim, iako je točno da je E1 jedna od najprovokativnijih i najosjetljivijih lokacija koje su palestinski prosvjednici mogli odabrati, kritičari gušenja prosvjeda tvrde kako je teško povjerovati da se ovdje radilo o sigurnosnoj prijetnji. „Očigledno je da se ovdje radilo o uporabi vojnih ovlasti kako bi se osujetio nenasilan i legitiman politički prosvjed“, tvrdi Daniel Seidemann, izraelski odvjetnik i osnivač organizacije koja prati događaje koji ugrožavaju rješenje sukoba stvaranjem 2 država. E1 je ključna veza između Jeruzalema i jednog od najvećih židovskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali Maale Adumima, koje bi Izrael htio zadržati u sklopu mirovnog sporazuma s Palestincima. No kritičari tvrde da bi se na taj način Zapadna Obala podijelila na 2 dijela. Izraelski premijer Netanyahu je prošli mjesec najavio oživljavanje planova za razvoj koridora E1 i izazvao neuobičajeno oštro negodovanje američkog ministarstva vanjskih poslova. Vjeruje se da je cilj ovog poteza bio kažnjavanje Palestinaca zbog zahtjeva za unaprjeđenjem statusa pri UN-u i pokušaj jačanja Netanyahuove popularnosti među desničarskim glasačima pred izbore koji će se održati 22. siječnja 2013. Tijekom proteklih tjedana se činilo da je Netanyahu u tišini odustao od najavljenih planova, no selo Bab Al-Shams ponovo je oživjelo ovo pitanje, a predizborne ankete već tjednima pokazuju kako Netanyahuu opada popularnost, dok čelnik stranke Židovski dom Naftali Bennett, koji zagovara gradnju kolonističkih naselja i protivi se stvaranju palestinske države, postaje sve popularniji. Natanyahu je brzo reagirao: „Odmah sam zatražio da se to područje zatvori kako se tamo ne bi okupljalo mnogo ljudi što bi moglo izazvati sukobe i dovesti do kršenja javnog reda.“ „Nikome nećemo dopustiti da blokira kontinuitet između Jeruzalema i Maale Adumima,“ rekao je 13. siječnja tijekom tjednog sastanka kabineta. Palestinci su izraelskom Visokom sudu pravde selo predstavili kao turističko odredište na kojem turisti mogu upoznati beduinsku kulturu, pa su dobili privremenu sudsku odluku koja sprječava evakuaciju osim u slučaju hitne sigurnosne prijetnje. No, Izrael je zaključio da su Palestinci netočno predstavili svoj projekt i naredio svim prosvjednicima da napuste područje sela dok ne bude utvrđeno radi li se doista o zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu kako su prosvjednici tvrdili. Seidemann tvrdi da je područje E1, kao i mnoga druga područja na Zapadnoj Obali, proglašeno državnom zemljom, što se često događa kad nema vlasnika koji bi mogao pouzdano dokazati svoje privatno vlasništvo. No čak i na području E1 postoje djelići zemlje u privatnom vlasništvu. Unatoč evakuaciji koja je uslijedila u 2 sata ujutro 13. siječnja aktivisti smatraju kako je Bab Al-Shams (koji je naziv dobio po libanonskom romanu o čežnji Palestinaca za vlastitom državom) bio uspješan i kako je odaslana snažna poruka međunarodnoj zajednici koja je mogla vidjeti kako se okupacijske snage nasilno odnose prema prosvjednicima.
Read more...

Amira Hass: E-1 protest marks change of tactics by Palestinian activists
Prosvjed na području E-1 označava promjenu taktika palestinskih aktivista (14. siječanj 2013)
Palestinski su aktivisti odlučili podići selo šatora Bab Al-Shams na području E-1 na privatnoj palestinskoj zemlji čiji su vlasnici pristali da se na njihovoj zemlji održi prosvjed. Kasnije se otkrilo da je Izrael 2006. dio te zemlje proglasio „državnom zemljom“. Oko 200 aktivista provelo je 48 sati u 20 šatora, sve dok oko 500 policajaca nije uklonilo „selo“ rano u nedjelju u jutro. Suprotno tvrdnjama izraelske policije kako je evakuacija bila nenasilna, organizatori kampa su izvijestili kako je 20 ljudi ozlijeđeno palicama, a 6 ih je moralo biti hospitalizirano zbog ozljeda lica i krvarenja. Elias Khoury, libanonski autor knjige „Bab Al-Shams“ o životu palestinskih izbjeglica u Libanonu nakon osnivanja države Izrael, na svojoj je Facebook stranici podržao aktiviste i izrazio zadovoljstvo što je selo šatora nazvano po njegovoj knjizi.
Read more...

E-1: The end of a viable Palestinian state
The entire Occupied Areas - the West Bank, East Jerusalem and Gaza - make up only 22% of Israel/Palestine. That means that even if all of the territories Israel conquered in 1967 were relinquished, it would still comprise a full 78% of the country. Would the Palestinian areas constitute a viable state? Barely. Just the size of the American state of Delaware (but with three times the population before refugees return), it would at least have a coherent territory, borders with Israel, Jordan, Syria and Egypt, a capital in Jerusalem, a port on the Mediterranean, an airport in Gaza, a viable economy (based on Holy Land tourism, agriculture and hi-tech) and access to the water of the Jordan River. An accepted member of the international community enjoying trade with its neighbors - and enjoying as well the support of a far-flung, highly educated and affluent diaspora - a small Palestinian state would have a shot at viability. This is what Israel seeks to prevent. Ever since becoming the head of the Ministerial Committee on Settlements in the Begin government back in 1977, Ariel Sharon has been completely up-front about his intention of securing the entire Land of Israel for the Jewish people. “Security” has nothing to do with Israel's expansionist policies. Successive Israeli governments did not establish 200 settlements because of security. Nor did they build a massive infrastructure of Israeli-only highways that link the settlement blocs irreversibly into Israel for security reasons. Nor can the route of the Separation Barrier, nor the policy of expropriating Palestinian land and systematically demolishing Palestinian homes be explained by “security.” They all derive from one central goal: to claim the entire country for Israel. Period. Still, Israel cannot “digest” the 3.6 million Palestinians living in the Occupied Territories. Giving them citizenship would nullify Israel as a Jewish state; not giving them citizenship yet keeping them forever under occupation would constitute outright apartheid. What to do? The answer is clear: establish a tiny Palestinian state of, say, five or six cantons (Sharon's term) on 40-70% of the Occupied Territories, completely surrounded and controlled by Israel. Such a Palestinian state would cover only 10-15% of the entire country and would have no meaningful sovereignty and viability: no coherent territory, no freedom of movement, no control of borders, no capital in Jerusalem, no economic viability, no control of water, no control of airspace or communications, no military - not even the right as a sovereign state to enter into alliances without Israeli permission. And since the Palestinians will never agree to this, Israel must “create facts on the ground” that prejudice negotiations even before they begin. Last week's announcement that Israel is constructing 3500 housing units in E-1, a corridor connecting Jerusalem to the West Bank settlement of Ma'aleh Adumim, seals the fate of the Palestinian state.
Read more...

Palestinian Public Opinion Poll No (46)
Istraživanje palestinskog javnog mnijenja br. 46 (14. siječanj 2013)
Ovo su neki rezultati posljednje ankete koju je proveo Palestinski centar za političko i anketno istraživanje na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze u razdoblju između 13. i 15. prosinca 2012. Ukupno je anketirano 1270 odraslih osoba na 127 nasumično odabranih lokacija. Granica pogreške je 3%.
44% ispitanika smatra kako najvažniji palestinski cilj treba biti okončanje izraelske okupacije područja okupiranih 1967. i izgradnja palestinske države na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, dok ih 33% smatra da bi to trebalo biti ostvarenje prava na povratak izbjeglica u gradove i sela iz kojih su istjerani 1948; 14% ispitanika smatra kako najvažniji cilj treba biti izgradnja pobožnog ili moralnog i religioznog društva koje primjenjuje islamski nauk, a 9% ih smatra kako najvažniji cilj treba biti uspostava demokratskog političkog sustava koji poštuje prava i slobode Palestinaca. 27% ispitanika smatra da je najvažniji problem s kojim se danas suočava palestinsko društvo porast siromaštva i nezaposlenosti, dok ih 25% smatra da je to nastavak okupacije i izgradnje kolonističkih naselja. S druge strane 25% ispitanika također smatra da je najvažniji problem nepostojanje nacionalnog jedinstva između Zapadne Obale i Pojasa Gaze, a 15% najozbiljniji problem vidi u korupciji u nekim javnim institucijama. 6% ispitanika smatra da je najveći problem opsada i zatvaranje graničnih prijelaza u Pojasu Gaze.
81% ispitanika smatra da je Hamas izašao kao pobjednik iz rata s Izraelom, dok ih samo 3% vjeruje da je pobjednik bio Izrael. 13% ispitanih smatra kako niti jedna strana nije pobijedila. 41% ispitanih smatra da primirje između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze služi palestinskim interesima, dok ih 39% smatra da ono služi interesima obiju strana, a 16% ih vjeruje kako ono služi jedino izraelskim interesima. 39% ispitanih smatra da je Iran ojačao Hamas kako bi se taj pokret mogao suprotstaviti Izraelu tijekom rata u Gazi, 29% ih smatra da je Hamas sam ojačao svoju moć, a 20% smatra kako je za jačanje Hamasa zaslužan Egipat. 63% ispitanika smatra da se uvjeti u Pojasu Gaze nakon dogovora o primirju između Hamasa i Izraela poboljšavaju u odnosu na stanje prije rata. Samo 41% ispitanih očekuje da će se uvjeti u kojima žive Palestinci poboljšati nakon glasanja u UN-u. 64% ih vjeruje da će nakon glasanja u UN-u SAD kazniti Palestinsku samoupravu obustavom financijske pomoći, a 79% ih također vjeruje da će i Izrael kazniti Palestinsku samoupravu. 76% ispitanih smatra kako predsjednik i vlada Palestinske samouprave trebaju nametnuti palestinski suverenitet na cijelom području Zapadne Obale, dok ih se 21% protivi takvim potezima, a samo 37% ih vjeruje da će se to stvarno i dogoditi. 41% ispitanih vjeruje kako su oružani napadi na izraelsku vojsku i koloniste najbolji način da se Izrael natjera na povlačenje iz palestinske države, dok ih 30% smatra kako je najbolji način da se to postigne povratkom pregovorima, a 24% smatra da je najbolji način nenasilan otpor. (U anketi iz rujna 2012. 32% najboljim je načinom smatralo oružane napade, 33% nenasilni otpor, a 28% pregovore.) 60% ispitanika smatra da je Hamasov način bolji način za okončanje izraelske okupacije, dok ih samo 28% smatra da je bolji način Abbasov način. 52% ispitanih vjeruje da će Izrael pokrenuti kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze u bliskoj budućnosti, dok ih 43% vjeruje da se to neće dogoditi. 71% ispitanih podržava, a 25% se protivi inzistiranju Palestinaca na preuzimanju kontrole nad prijelazom na granici s Jordanom na mostu Allenby čak i u slučaju da takav potez dovede do obustave prometovanja tim mostom, no 56% ih smatra da predsjednik i vlada Palestinske samouprave to neće učiniti.
43% ispitanika podupire, dok ih se 56% protivi dogovoru o trajnom rješenju na temelju Clintonovih parametara i Ženevske inicijative (koji uključuju konačne granice i razmjenu teritorija, izbjeglice, Jeruzalem, demilitariziranu palestinsku državu, sigurnosne dogovore i okončanje sukoba).
Konačne granice i razmjena teritorija: 53% ispitanika podupire ili snažno podupire, a 45% ih se protivi ili snažno protivi izraelskom povlačenju sa Zapadne Obale i iz Pojasa Gaze uz iznimku nekih područja s kolonističkim naseljima površine do 3% Zapadne Obale koja bi se razmijenila za jednaku površinu izraelskog teritorija.
Izbjeglice: 41% ispitanika podupire, a 56% ih se protivi rješenju pitanja izbjeglica u sklopu kojeg bi obje strane pristale na rješenje temeljeno na UN-ovim rezolucijama 194 i 242. Izbjeglicama bi bilo ponuđeno 5 mogućnosti na izbor trajnog boravišta: palestinska država s granicama iz 1967. u koju bi se izbjeglice mogle vraćati u neograničenom broju, zemlje koje su prihvatile izbjeglice, treće zemlje i Izrael same bi odlučivale o broju prihvaćenih izbjeglica. Izrael bi svoju odluku temeljio na prosječnom broju izbjeglica koje prihvaćaju treće zemlje, poput Australije, Kanade, europskih zemalja i drugih. Sve bi izbjeglice imale pravo na obeštećenje za izbjeglištvo i gubitak imovine.
Jeruzalem: 29% ispitanika podupire, a 70% ih se protivi kompromisu o Jeruzalemu u sklopu kojeg bi Istočni Jeruzalem postao glavni grad palestinske države s time da bi arapske četvrti potpale pod palestinski suverenitet, a židovske četvrti pod izraelski. Stari grad (uključujući al Haram al Sharif) bio bi pod palestinskim suverenitetom uz iznimku Židovske četvrti i Zida plača koji bi potpali pod izraelski suverenitet.
Demilitarizirana palestinska država: 28% ih podupire, a 71% se protivi uspostavi neovisne palestinske države koja ne bi imala vojsku, već jake sigurnosne snage i u kojoj bi raspoređene bile međunarodne snage koje bi joj osiguravale sigurnost.
Sigurnosni dogovori: 46% ispitanih podupire, a 53% se protivi kompromisu prema kojem bi palestinska država imala suverenitet nad svojim kopnom, vodama i zračnim prostorom, ali bi Izrael imao pravo koristiti palestinski zračni prostor za vježbe i 2 postaje za rano uzbunjivanje na Zapadnoj Obali tijekom 15 godina; međunarodne snage ostale bi u palestinskoj državi i na njenim graničnim prijelazima neograničeno dugo.
Kraj sukoba: 59% ispitanih podupire, a 39% ih se protivi kompromisu za okončanje sukoba prema kojem bi se postigao i proveo sporazum o trajnom statusu, bez daljnjih zahtjeva ijedne od strana. Palestina i Izrael bili bi priznati kao domovine svojih naroda.
42% ispitanih vjeruje kako većina Palestinaca podupire takvo rješenje, dok ih 49% vjeruje da mu se većina Palestinaca protivi. Samo 33% ispitanih vjeruje da većina Izraelaca podupire takvo rješenje, dok ih 56% misli da mu se većina Izraelaca protivi. Samo 36% ispitanih vjeruje da je danas moguće postići trajno rješenje s Izraelom, dok ih 62% misli da je takvo rješenje nemoguće postići. 60% ispitanih smatra kako su izgledi da će palestinska država biti uspostavljena pored Izraela slabi ili uopće ne postoje, dok ih 38% vjeruje da su oni srednji ili veliki.
52% ispitanih podupire rješenje sukoba stvaranjem 2 država, dok mu se 48% protivi. 53% ispitanika podupire Arapsku mirovnu inicijativu koja poziva na rješenje stvaranjem 2 država i normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih zemalja. No većina ispitanika, njih 58%, također smatra kako rješenje stvaranjem 2 država više nije provedivo zbog širenja izraelskih kolonističkih naselja, dok ih 39% vjeruje da je takvo rješenje još uvijek izvedivo. 71% ispitanih se protivi alternativnom rješenju stvaranjem jedne države u kojoj bi Arapi i Židovi imali jednaka prava, a 27% podupire takvo rješenje.
74% ispitanih brine, a 26% ih ne brine da će njih ili članove njihovih obitelji ozlijediti Izraelci ili da će im zemlja biti konfiscirana ili domovi srušeni. 80% ispitanih vjeruje da je dugoročni cilj Izraela proširiti svoje granice kako bi pripojio sav teritorij između rijeke Jordan i Sredozemnog mora i protjerati palestinsko stanovništvo ili Palestincima uskratiti politička prava. 62% ih smatra kako je dugoročni cilj PLO-a povratiti sav ili dio palestinskog teritorija okupiranog 1967. godine, a 32% ih smatra kako je to poraz Izraela i povrat teritorija iz 1948. ili poraz Izraela i uništenje izraelskog židovskog stanovništva.
Read more...